Naslov originala TARZAN, LORD OF THE JUNGLE Copyright c 1927, 1928, by Edgar Rice Burroughs

S engleskog prevela LELA CANI

Urednik URO NAJDER

Oprema i ilustracije JULIO RADILOVI

Digitalizacija:

BAZDULJICA

EDGAR RICE BURROUGHS

TARZAN GOSPODAR DUNGLE

Drugo izdanje

EPOHA

ZAGREB, 1964

slon tantor

Slon Tantor lijeno se vukao u sjeni praume, njiui og-romno tijelo dok je prebacivao svoju teinu s jedne na drugu stranu. U svom kraljevstvu bio je svemoan. Dango, ita pa i moni Numa nisu bili nita prema debelokocu. Stotinu godina prolazio je zemljom koja je bezbroj stoljea drhtala pod stopalima njegovih predaka.

ivio je u miru s hijenom Dangom, leopardom itom i lavom Numom. Samo mu je ovjek navijestio rat; ovjek koji jo uvijek navjeuje rat svim ivim biima, pa ak, na alost, i onima vlastite vrste, i time se razlikuje od svih drugih stvorenja. Za dugih sto godina ivota Tantor je upoznao ovjeka. Uvijek je sretao crnce. Sretao je velike crne ratnike s kopljima i strelicama, malene crne ratnike, tamnopute Arape s grubim muketama1 i bijelce s ubojitim brzim pukama i s onima specijalnim za slonove. Bijelac je doao posljednji i on je bio najopasniji. Tantor uza sve to nije mrzio ovjeka, ak ni bijelca. Mrnja, osveta, zavist, pohlepa, pouda, to su samo neki od prekrasnih osjeaja koji su rezervirani iskljuivo za najuzvienija stvorenja u prirodi nie ih ivotinje ne poznaju. Ne znaju ni za strah, kakav poznaje ovjek, ve samo za izvjestan smioni oprez, koji doputa da i antilope i zebre dolaze oprezno i paljivo, ali smiono istovremeno na onaj isti izvor kamo dolazi i lav.

Tantor je takoer bio oprezan i izbjegavao je ovjeka, naroito bijelca. Da je sada netko vidio ljudsku pojavu,

1 Vrsta puke.

koja se potrbuke izvalila na grubim leima slona, dok je ovaj drijemao, ne bi povjerovao svojim oima ili bi pomislio da ne vidi dobro u polumranoj umi. Bio je to bijelac opaljene koe. Ali nije bilo nikoga tko bi to mogao vidjeti, pa je Tantor kunjao u podnevnoj egi, a Tarzan, gospodar dungle, drijemao na leima monog prijatelja. Sparni povjetarac tromo je strujao sa sjevera, a otar njuh ovjeka-majmuna nije osjeao nita uznemirava-jue. Dungla je bila mirna pa su dvije ivotinje bile zadovoljne.

Fahd i Motlog iz plemena El-Harb lovili su u umi, sje-verno od menzila2 eika Ibn Jada iz plemena Beny Salema efendije El-Guada. S njima su bili crni robovi. Tiho i oprezno kroili su svjeim tragom el-fila3, tj. slona. Tamnoputi Arapi mislili su na bjelokost, dok su crni robovi razmiljali o svjeem mesu! Abd Fejjuan, crni Galla-rob, ratnik, i glasoviti lovac glatke crne koe poput ebanovine, koji se hrani prijesnim mesom, predvodio ih je.

I Fejjuan je mislio, kao i njegovi drugovi, na svjee meso, ali i na El-Habash, zemlju, odakle su ga oteli dok je jo bio djeak. Mislio je, kako bi se opet vratio u osamljenu Galla-kolibu svojih roditelja. Moda nije El-Habash bio daleko odavde. Mjesece i mjesece putovao je Ibn Jad na jug, a sada ve dobar dio puta kreu prema istoku. El-Habash mora biti blizu. Kada se u to uvjeri, dani e ropstva prestati, a Ibn Jad e izgubiti jednog od svojih najboljih Galla-robova. Na grubo nacrtanom planu koji je Ibn Jad nainio skoro prije godinu dana stajala je okrugla koliba Fejjuanova oca, udaljena dva dana hoda, prema sjeveru, a na junom rubu Etiopije.Tada je Ibn Jad i poeo ovu ludu pustolovinu na savjet uenog Sahara, glasovitog arobnjaka. Fejjuan nije pouzdano znao ni gdje je oeva koliba ni kakvi su planovi Ibn Jada. Samo je o tome sanjario, a snovi su mu bili zainjeni sirovim mesom.

2 Logor. 3 Slon.

I lie u umi drijemalo je nad glavama lovaca. Ispred lovaca, nadomak baenog kamena, ispod lia koje se nije micalo, spavali su Tarzan i Tantor. Njihova mo zapaanja momentalno je bila otupljena uvjerenjem da su sigurni i zato su se uljuljali u san koji sve hvata u ekvatorsko podne.

Galla-rob Fejjuan zaustavi se i tiho digne ruku. Upravo ispred njih njihalo se, izmeu debala i lia, ogromno truplo el-fila. Fejjuan to pokae Fahdu, koji se prikrao crncu. Fahd podigne na rame svoju staru fitiljau. Bljesnuo je plamen i sve ih obavio dimom, a nepogoeni el-fil zatrubio je i utekao u umu.

Na pucanj Tantor je srnuo naprijed, a Tarzan skoio i uspravio se. Onog trena kada je debelokoac prolazio ispod neke niske grane, ona je udarila ovjeka-majmuna i oborila ga na zemlju gdje je ostao leati omamljen bez svijesti.

Uplaeni Tantor bjeei na sjever, mislio je samo na svoj spas i ostavljao iza sebe oborena stabla, zgnjeeno i iupano grmlje. Moda nije znao da je njegov prijatelj ostao leati bespomoan i povrijeen na milost i nemilost zajednikog neprijatelja, ovjeka. Tantor nije nikada pomislio da je Tarzan larmangani4, jer je bijelac za njega znaio samo nesreu, patnju i smetnju, dok je Tarzan, kralj majmuna, predstavljao drugarstvo, mir i sreu. Tantor se, osim sa slonovima, nije pobratio ni sa jednom drugom ivotinjom. Tarzan je bio izuzetak.

Billah5! Promaio si, usklikne Fejjuan. Gluck6! povikne Fahd. ejtan me sprijeio. Hajde

ipak da vidimo, moda je el-fil pogoen. Ne, promaio si. Obojica krenu naprijed, a slijedili su ih njihovi

drugovi. eljno su traili trag boje karmina. Fahd se najednom zaustavi.

Wellah7! to je to ovdje? povie. Pucao sam na elfila, a ubio nasranyja8.

4 Bijelac. 5, 6, 7 Usklik. 8 Bijelac.

Ostali su se skupili oko njega. To je kranski pas, i k tome gol, rekao je Motlog.

Moda neki divlji umski ovjek, natukne drugi. Gdje ga je pogodilo tvoje tane, Fahde?

Prignu se i okrene Tarzana. Nema traga metku. Je li mrtav? Moda je i on lovio slona, a velika ga je

ivotinja ubila? Nije mrtav, izjavi Fejjuan, koji je kleknuo i prislonio

uho na ovjekovo srce. On ivi, a sudei po masnici na njegovoj glavi, onesvijestio se od udarca. Oborila ga je zvijer prilikom bijega, pa lei na stazi koju je nainio slon.

Ubit u ga, rekao je Fahd, izvukavi svoju khusu9. Nee, Alaha mi! Spremi svoj no, Fahde, ree Mot-

log. Neka eik odlui hoemo li ga ubiti. Uvijek si suvie hitar kad treba proliti krv.

Ali to je nasrany, inzistirao je Fahd. Misli li ga ponijeti u menzil10?

Mie se, ree Fejjuan. Uskoro e sam i bez tvoje pomoi poi. Moda nee htjeti poi s nama. Gledajte, kakve ima snane miie poput diva. Wellah! Kakva li ovjeka!

Zavei ga, zapovjedi Fahd. Zglobove ovjeka-majmuna sveu remenom od devine koe. Jedva da su s time svrili kad Tarzan otvori oi i pogleda ih. Strese glavom poput lava i odmah mu se razbistri. Zaas prepozna Arape.

Zato ste mi sputali zglobove? upita ih njihovim vlastitim jezikom. Uklonite remenje!

Fahd se nasmije. Misli li ti, nasrany, da si neki eik, i da moe beduinu zapovijedati kao psu?

Ja sam Tarzan, odgovori ovjek-majmun ja sam eik nad eicima.

Tarzan!, usklikne Motlog. Povue Fahda u stranu. Moramo veoma paziti da toga ovjeka ne uvrijedimo! Po sljednja dva tjedna, u svakom selu u kojem smo bili, pri-

9 Bode. 10 Logor.

aju o njemu. Govore: ekajte dok se vrati Tarzan, kralj dungle. Ubit e vas, im dozna da ste u njegovoj zemlji odvodili ljude u roblje.

Kada sam povukao bode, nisi me smio zaustaviti, Motloe, alio se Fahd, ali jo nije prekasno. Poloi ruku na drak bodea.

Billah, stani!, povie Motlog. Iz ove smo zemlje otimali roblje. Oni su sada s nama, ali neki bi mogli pobjei. Pretpostavimo da oni jave efendiji da smo ubili ovog velikog eika. Nijedan od nas nee se iv vratiti u Beled el-Guad.

Povedimo ga tada Ibn Jadu neka on odgovara za nj, ree Fahd.

Wellah, govori mudro, odgovori Motlog. Neka se eik brine to da uradi s tim ovjekom. Poi!

Kada su se vratili Tarzanu, on ih pogleda upitno. to ste odluili sa mnom? upita. Ako ste razumni, presjei ete to remenje i odvesti me k vaem eiku. elim s njim razgovarati.

Mi smo siromani ljudi, odgovori Motlog. Ne mo-emo odluiti to e biti s tobom, pa emo te zato odvesti naem eiku.

eik Ibn Jad, jedan od efendija El-Guada, sjedio je skrtenih nogu u otvorenom odjelu za mukarce svog bejta es-kh-ara11 a kraj njega, u mukaadu12 od devine dlake sjedio je njegov brat Tollog i mladi beduin Zeyd. Ovog posljednjeg mnogo je vie zaokupljala blizina eikova harema od njegova drutva. Prostorije harema bile su odijeljene od mukaada zavjesom koja je dopirala do prsiju i bila razapeta izmeu dvije motke, pa je tako Zeyd mogao povremeno vidjeti Ateju, Ibn Jadovu kerku. To to je mogao uhvatiti pogledom Hirfu, Ibn Jadovu enu, nije ga nimalo uzbuivalo.

Obje ene bile su zaposlene kunim poslovima u svome odjeljenju dok su mukarci razgovarali. Hirfa je stavila ovetinu, idui obrok, da se kuha u velikoj mjede-

11 Odjeljenje za mukarce. 12 ator. 13 Posuda.

noj jiddi13 dok je Ateja ila sandale od stare vree od devine koe, impregnirane sokom od datulja, koje e nositi na svom dugom putu. U meuvremenu sluale su razgovor u mukaadu.

Dugi put iz zemlje dovde preli smo bez neprilike, primijetio je Ibn Jad, a poli smo duljim putem jer nisam htio prijei kroz El-Habash, da nas ne bi napali ili slijedili stanovnici te zemlje. Sada moemo opet poi na sjever i ui u El-Habash, blizu mjesta gdje se nalazi blago grada Nimmra, kako je arobnjak prorekao.

Misli li da e lako pronai legendarni grad, im prijeemo granice El-Habasha? upita njegov brat Tollog.

Wellah, da. Ljudi na krajnjem jugu Habasha znaju ga. Fejjuan, takoer Habashanin, uo je o njemu jo kao djeak, premda nije tamo nikad bio. Zarobit emo ljude iz zemlje Habasha, i pomou Alaha nai sredstvo da im razveemo jezik i tako od njih doznamo istinu.

Alaha mi, nadam se da to nije blago poput onoga koje lei zakopano na velikoj stijeni El-Howwari na ravnici Meda-in Salihu, ree Zeyd. Njega uva efrit14, a zapeaeno je u kamenoj kuli. Kau, ako ga tko dirne, da e velika nesrea zadesiti ovjeanstvo. Tada bi ljudi nasrnuli na svoje prijatelje, pa ak i na svoju brau, sinovi na svoje oeve i majke, a svi bi se kraljevi na svijetu zaratili.

Da, posvjedoi Tollog, meni je ispriao Hazim, jedan od efendija, daje neki mudri Moghreby kad je putovao ravnicom Medain Salihom ispitivao kabalistike znakove u svojoj maginoj knjizi i otkrio da je blago zaista tamo zakopano.

Ali se nitko ne usuuje da ga otkopa, ree Zeyd. Billah!, usklikne Ibn Jad. Nema efrita koji uva blago grada Nimmra. Tamo su samo Habashi od mesa i krvi, a njih moemo oboriti tanetom i puanim prahom.

Kad bismo ga barem, s Alahovom milosti, mogli nai tako lako kao blago Geryeh, ree Zeyd koje lei dan ho-da sjeverno od Tebuka u razvalinama staroga grada.

13 Posuda. 14 Zao duh.

Tu svakog petka izniknu iz zemlje zlatnici i kotrljaju se po pustinji do zalaska sunca.

Kad mi jednom doemo u Nimmr, nee biti teko nai blago, uvjeravao ih je Ibn Jad. Teko emo izai iz El-Habasha s blagom i enom, a ako je ona zaista tako lijepa kao to je rekao Sahar, stanovnici Nimmra branit e je ee od blaga.

arobnjaci esto lau, ree Tollog. Tko dolazi? uzvikne Ibn Jad gledajui prema dungli

koja je sa svih strana okruivala menzil. Billah! To su Fahd i Motlog koji se vraaju iz lova,

odvrati Tollog. S Alahovom pomoi nadam se da donose bjelokost i meso.

Prebrzo se vraaju, ree Zeyd. Ali oni nisu praznoruki, i Ibn Jad pokae na golog

diva koji je pratio lovce na povratku. Grupa ljudi i Tarzan priblie se eikovu bejtu i

zaustave Majmun-ovjek je paljivo ispitivao pogledom as Ibn

Jadi, obuena u prljavi pamuni ogrta, napola zastrta lica i lupekih oiju, as boginjavog eikova brata Tolloga, a as opet mladog i ljubaznog Zeyda.

Tko je ovdje eik? upita Tarzan gromkim glasom koji se kosio s njegovim sputanim zglobovima.

Ibn Jad spusti svoj thorrib15 s lica Wellah, ja sam eik, ree, a kako se ti zove, nasrany?

Zovu me Tarzanom, kraljem majmuna, muslimane. Tarzan, kralj majmuna, zamislio se Ibn Jad, uo

sam to ime. Bez sumnje. Ono nije nepoznato arapskim lovcima na

robove. Kako si se usudio doi u moju zemlju, a znao si da se moji ljudi ne smiju odvoditi u roblje?

Nismo doli po robove, uvjeravao ga je Ibn Jad. Mirno. Kupujemo bjelokost. Lae u svoju bradu, muslimane, mirno odvrati Tar-

zan. Prepoznao sam i robove Manvuema i robove Galla u tvom menzilu, a znam da nisu ovdje od svoje volje. A zar nisam ja sam bio prisutan kada je tvoj najamnik pucao u el-fila? Zar je to mirno trgovanje slonovom kosti? Ne! To

je krivolovstvo, a Tarzan, kralj majmuna, to ne doputa u svojoj zemlji. Vi ste pljakai i krivolovci.

Alaha mi, mi smo poteni ljudi, povie Ibn Jad. Fahd i Motlog su lovili samo zbog mesa. Ako su pucali na el-fila, sigurno su ga zamijenili drugom ivotinjom.

Dosta! zavie Tarzan. Odvei remenje s kojim si me sputao i spremi se za povratak na sjever, odakle si doao. Dat u ti pratnju i nosae do Sudana. Za to u se ja pobrinuti.

Doli smo izdaleka i samo elim u miru trgovati, uporno je tvrdio Ibn Jad. Platit emo nosaima za njihov trud, a ja niti lovim robove, niti u opet pucati na el-fila. Pusti nas da nastavimo, a na povratku emo ti dobro platiti ako nam dopusti povratak kroz svoju zemlju.

Tarzan zanijee glavom. Ne! Mora odmah otii. Haj-de, odrijei remenje!

Ibn Jad zamiri. Ponudili smo ti mir i zaradu, nasrany, rekao je, ali ako eli rat, neka bude rat. Ti si u naoj vlasti i ne zaboravi da su mrtvi neprijatelji neopasni. Razmisli. A tada ree Fahdu: Odvedi ga i zavei mu noge.

uvaj se, muslimane, opomene Tarzan, ruke su ovjeka-majmuna duge, one te mogu i mrtve dosei, a prsti obuhvatiti tvoje grlo.

Mora se odluiti do mraka, nasrany, i znaj da se Ibn Jad ne vraa dok ne dobije ono po to je doao.

Tarzana su odveli i gurnuli u malenu hejru16 nedaleko od Ibn Jadova atora, gdje su Tarzana jedva svladala trojica, bacili ga na zemlju i svezali mu glenjeve dok su mu zglobovi na rukama ve prije bili sputani.

U eikovu atoru beduini su srkali kavu u koju su usuli klinie, cimet i druge miroije, i alili se to ih je zadesila nesrea; usprkos svom hvalisanju, Ibn Jad je dobro znao da e sada moi uspjeno izvriti pothvat samo ako mu pomognu brzina i srea.

Da se nije umijeao Motlog, ree Fahd, sada nam nasrany ne bi zadavao brige; on me sprijeio da prereem grlo psu.

O njegovu ubojstvu proirio bi se glas po cijeloj zemlji

i prije no to bi sunce ponovno zalo, svi bi nam njegovi ljudi bili za petama, protuslovio je Motlog.

Wellah! ree Tollog, eikov brat. elio bih da je Fahd izvrio ono to je namjeravao. Uostalom, kakva korist ako nasranyju poklonimo ivot? Ako ga oslobodimo, znamo da e sakupiti svoje ljude i protjerati nas iz zemlje. Kad bismo ga drali zarobljenog, a jedan od pobjeglih robova to dojavi njegovim ljudima, zar nas oni ne bi napali isto tako kao da smo ga ubili!

Tollog, govori mudro, ree Ibn Jad, odobravajui mu s potovanjem.

Ali priekaj, ree Tollog, smislio sam jo neto mudrije. On se nagnuo naprijed, dao znak ostalima da mu se primaknu i nastavio tiim glasom: Kada bi ovaj, kojeg zovu Tarzanom, u toku noi pobjegao, ili kad bismo ga oslobodili, odbjegli rob ne bi mogao nita javiti njegovim ljudima.

Billah! s gnuanjem usklikne Fahd. Odbjegli rob ne bi ni trebao javiti njegovim ljudima to bi uradio sam nasrany i on bi ih sam doveo da nas napadnu. Pih! Tollogov mozak vrijedi koliko devina balega.

Jo nisi sve uo to sam smislio, nastavi Tollog ne obazirui se na Fahda. Mi bismo se samo pretvarali pred robovima da je on pobjegao. Ujutro, kada ga vie ne bi bilo, izjavili bismo jadikujui: Wellah! Ibn Jad, neka je blagoslovljen, sklopio je mir sa strancem, a ovaj je otiao u dunglu!

Ne razumijem te, brate, ree Ibn Jad. Tamo u herji lei sputan nasrany. No e biti tamna.

Dovoljno je da vitki no nade put u njegovim rebrima. Imamo vjernog Habasha koji e izvriti nau zapovijed, a poslije nee o tome govoriti. Iskopat e jarak i na dno poloiti Tarzana koji nam tako vie nee moi nauditi.

Alaha mi, vidi se da u tebi tee eikova krv, povie Ibn Jad. Vidi se to po tvojim mudrim rijeima. Ti e se za to pobrinuti. Uradit e to tajno i dobro. Neka te Alah blagoslovi! Ibn Jad se digne i uputi u harem.

drugovi divljine

Pala je tama na logor eika Ibn Jada. Tarzan je jo uvijek pokuavao prekinuti remenje koje mu je vrsto sputavalo zglobove, ali se jaka devina koa odupirala snazi divovskih miia. S vremena na vrijeme oslukivao bi none glasove iz dungle. Mnoge glasove nijedno ljudsko uho ne bi moglo razabrati ali ih je Tarzan uvijek jasno razlikovao. Znao je kad je prolazio Numa, a kada leopard ita; odjednom iz daljine donese mu vjetar glas mujaka slona, koji se uo slabo, poput apta.

Pred Ibn Jadovim atorom etala se eikova ki Ateja sa Zeydom. Kad su zastali, Zeyd uhvati djevojinu ruku.

- Reci mi, Ateja progovori da ne voli nikog osim Zeyda.

- Koliko ti to puta moram ponoviti? proape djevojka.

- Zar ne, ti ne voli Fahda? navaljivao je ovjek. Billah, ne! izusti djevojka.

- Pa ipak, tvoj se otac tako ponaa kao da e jednog dana biti njegova.

- Moj otac eli da jednog dana budem u Fahdovu haremu, ali ja nemam povjerenja u tog ovjeka. Ne mogu pripadati onome koga ne ljubim i u koga nemam povjerenja.

- Ni ja ne vjerujem Fahdu ree Zeyd. Sluaj, Ateja! Sumnjam da je on vjeran tvome ocu. Sumnjam jo u jednog ovjeka, a njegovo ime ne usuujem se ni proaptati. Vidio sam ih zajedno kako neto tiho razgovaraju kad nije bilo nikoga u blizini.

Djevojka kimne glavom. Znam tko je to i ne treba mi ni apnuti njegovo ime. Njega mrzim isto toliko koliko

Fahda. Ali on je tvoga roda podsjeti je mladi. A to onda? Nije li on i brat moga oca? Ako ga to ne

nagoni na odanost prema mojem ocu, zato bih se ja trebala pretvarati da sam mu vjerna? tavie, ja drim da je izdajica, ali ini se da je Ibn Jad slijep. Daleko smo od nae domovine, a Tollog e preuzeti sve eikove dunosti i asti, ako se ovome to dogodi. Tollog je po krvi prvi nasljednik. Mislim da ga Fahd potpomae, Tollog mu je obeao da e mu pomoi isprositi moju ruku u Ibn Jada. Primijetila sam koliko se Tollog trudi da pred mojim ocem hvali Fahda.

Moda su se dogovorili da e podijeliti plijen u gradu gdje se nalazi blago podsjeti je Zeyd.

To bi mogla biti istina odgovori djevojka Alahu, to je to?

Beduini koji su sjedili oko vatre gdje su kuhali kavu, poskoe na noge. Iz svojih sklonita nainjenih na brzu ruku zaprepateni crni robovi piljili su u tamu. Ljudi prihvatie mukete. Opet je nastala tiina u menzilu; svi su naulili ui.

Billah! uzvikne Ibn Jad. Taj je zvjerski urlik dopro iz sredine menzila, a tamo su smjeteni samo ljudi i domae ivotinje.

Da to nije...? govornik zastade u strahu da bi se njegova pretpostavka mogla ostvariti.

Ali on je ovjek, a to je bio glas zvijeri uporno je tvrdio Ibn Jad. To nije mogao biti on.

On je nasrany podsjeti Fahd. Moda se udruio s avolom.

Urlik je dopro iz hejre gdje on lei vezan primijeti drugi.

Hajde! ree Ibn Jad da ispitamo. S pripravnim muketama u rukama, osvijetlie

svjetiljkama put. Arapi su se pribliili hejri gdje je leao Tarzan. Oni sprijeda straljivo zavire unutra.

Ovdje je obavijestie ostale. Tarzan je sjedio u sredini atora i s prezirom

promatrao Arape. Ibn Jad srnu naprijed.

Jesi li uo krik? upita ovjeka-majmuna. Da, uo sam. Dolazi li, eie Ibn Jade, da me

uznemiruje zbog te sitnice, ili da me oslobodi? Kakav je to bio urlik? to je znaio? pitao je Ibn

Jad. Tarzan, kralj majmuna, smijeio se jezovito. Bio je

to zov zvijeri koja trai pomo odgovori. Dre li uvijek plemeniti beduin kad uje glasove stanovnika dungle?

Gluck!17 zarei Ibn Jad. Beduin se nikoga ne boji. Pomislili smo da je urlik dopro iz hejre pa smo se pourili ovamo. Mislili smo da se neka zvijer iz dungle priuljala u menzil i da te napala. Sutra te Ibn Jad namjerava osloboditi.

- Zato ne noas? - Moji te se ljudi boje. ele da odmah ode im te

oslobodim. - Pa to i hou. Ne elim ostati u tvojem uljivom

menzilu. - Nou te ne moemo pustiti samog u dunglu, gdje

vreba el-adrea18. Tarzan, kralj majmuna, nasmijei se jednim od svojih

poznatih osmijeha. Tarzan je sigurniji u svojoj dungli u kojoj je vie zvijeri nego to je beduina u pustinji odgovori. Tarzan se nou ne boji u dungli.

- Sutra! okosi se na nj eik, a tada dade znak svojim pratiocima i oni odu.

Tarzan je promatrao kako se njihove svjetiljke njiu po logoru i nestaju u eikovu bejtu. Tada se isprui i priljubi uho na zemlju.

Kada su stanovnici arapskog logora zauli zvjerski urlik koji je proparao nonu tiinu, u njihovim se grudima probudio nemir, ali mu poslije nisu pridavali osobite panje. Ipak, postojao je netko, daleko u dungli, tko je prihvatio zov i razumio ga. Bio je to slon Tantor,

17 Uzvik. 18 Crna pantera

ogromna ivotinja, sivi drednot19 dungle. On ponovno visoko digne svoju surlu i glasno zatrubi. Njegove se male oi zlokobno zacrvene i zaas jurne brzim kasom kroz umu.

Menzil eika Ibn Jada stiao se. Arapi i njihovi robovi potrae svoje hasure za spavanje. Samo su eik i njegov brat sjedili, puili i neto aputali u eikovu bejtu.

Pazi da robovi ne vide kako e ubiti nasranyja, Tolloe opomene ga Ibn Jad. Ubij ga tiho sam, a tada probudi dva roba. Uzmi Fejjuana, kod nas je od djetinjstva, on je odan. Posluit e ti dobro.

Abbas je takoer odan i k tome jak predloi Tollog.

Uzmi i njega sloi se Ibn Jad. Ali bolje je da ni oni ne doznaju kako je umro nasrany. Reci im da si iz hejre uo neku buku, pa kad si poao da vidi to se desilo, naao si ga ve mrtva.

Moe se pouzdati u moju utljivost, brate uvjeravao ga je Tollog.

Opomeni ih da o tome ne brbljaju nastavi eik. Nitko, osim nas etvorice, ne smije doznati o nasranyovoj smrti, ni gdje je zakopan. Ujutro emo rei ostalima da je pobjegao. Za dokaz ostavi u hejri njegovo prerezano remenje. Razumije?

Alaha mi, potpuno. Dobro. Sad poi. Ljudi spavaju. eik se uspravi,

a takoer Tollog. Prvi ue u odjel svog harema, a posljednji se tiho uputi kroz mrklu no prema hejri gdje je leala njegova rtva.

Kroz dunglu je jurio Tantor, a s njegove staze bjeale su i manje ivotinje i divlje zvijeri. ak se i Numa, lav, pokunjeno oduljao kad je prolazio moni debelokoac.

U mranu se hejru prikradao Tollog, eikov brat, ali ga je Tarzan, prislonivi uho na zemlju, uo ve kad je napustio Ibn Jadov bejt. Tarzan je oslukivao razne glasove, pa je uo i prikradanje Tolloga, a kad su se njegovi koraci uputili prema atoru gdje je leao, pogodio

19 Veliki bojni brod

je zbog ega dolazi njegov posjetilac. Zato bi ga beduin tako kasno posjetio ako ne da ga ubije.

Tollog je uao u ator tapkajui u mraku. Tarzan je uspravno sjedio na zemlji. Uasni urlik, onaj isti koji je prije uznemirio menzil, probije beduinove ui. Ovaj put urlik je dolazio iz same hejre gdje je stajao Tollog.

Beduin se zaustavi zaprepaten. Alaha mi! povie uzmiui. Kakva je to zvijer? Bijele, je li te napala?

Svi su se u logoru probudili, ali se nitko nije usudio izai. Tarzan se nasmijei i ne odgovori nita.

Bijele! ponovi Tollog, ali nije bilo odgovora. Oprezno, isukana noa, beduin izae iz hejre.

Prislukivao je, ali iznutra vie nije uo ni glasa. Otrao je u svoj bejt, zapalio svjetiljku i pourio se natrag do hejre. Ovaj put ponio je sa sobom muketu i otkoio je. Provirivi unutra sa svijetiljkom iznad glave, Tollog je ugledao ovjeka-majmuna kako sjedi na podu i promatra ga. Nije bilo ni traga zvijeri. Sada je beduin razumio.

Billah! To si ti, bijele, urlikao tako jezovito? Beduine, dolazi da ubije nasranyja, zar ne? upita Tarzan.

U dungli je rikao lav i trubio slon mujak. Tollog se na to nije obazirao jer je znao da je boma20 visoka, opasana trnjem i vatrom protiv zvijeri, a uvari su na oprezu. Nije odgovorio Tarzanu. Mjesto odgovora odloi muketu i zgrabi svoj no. U slabom sjaju svjetiljke Tarzan je promatrao na to se sprema. Ugledao je okrutan izraz na pakosnom licu ovjeka koji mu se polako primicao s isukanim noem.

U slabom svjetlu zakrijese se oi ovjeku koji se gotovo bijae nagnuo nada nj. Tada do uiju ovjeka-majmuna dopru glasovi uzbune s krajnjeg ruba logora, popraeni kletvom Arapa. Tollog nasrne na Tarzana. Zarobljenik digne svoje sputane zglobove i izbije no iz beduinove ruke, istovremeno kleknuvi.

S kletvom na ustima Tollog navali na Tarzana, ali se ovaj obrani, udari beduina u glavu i obori ga jednim

20 Kruna utvrda uroenika u ekvatorijalnoj Africi.

udarcem. Tollog se uspravi i ponovno nasrne, estoko poput razbjenjela bika, ali sada lukavije. Mjesto da napada frontalno, Tollog brzo zaobie Tarzana u elji da ga napadne s lea.

Tarzan je uporno nastojao da se okrene kako bi doekao svog protivnika licem u lice, ali izgubi ravnoteu, jer su mu glenjevi bili sputani, padne niice na milost i nemilost Tollogu. Beduin isceri pakosno svoje ute zube.

Umri, bijele! povie, a zatim: Billah! to je to? Najednom se ator nad njegovom glavom podigne i zavitla kroz mrak. Naglo se obazre. S usana mu se ote jezovit krik. Nad njim se, oiju zakrvavljenih od bijesa, pojavio slon. Istog trena obavila ga je gipka surla podigla visoko i snano ga bacila u tamu za atorom.

Tantor je naas zastao srdito i prezirno obazirui se, a tada spusti surlu, podigne Tarzana, okrene se i otkasa brzo kroz logor u dunglu. Prestraeni straar opali iz puke i pobjegne. Drugi straar leao je zgnjeen i mrtav tamo gdje ga je zakovitlao Tantor kad je ulazio u logor. Malo kasnije Tarzana i Tantora progutali su dungla i mrak.

Nastao je mete u logoru eika Ibn Jada. Naoruani ljudi brzali su na sve strane i traili napadae. Neki su doli do mjesta gdje je stajao zatvor i zarobljeni bijelac, ali su i zatvor i bijelac nestali. Jedan od bejta, koji je pripadao Ibn Jadovu dobrom prijatelju, bio je spljoten. Ispod njega vritale su ene i kleli mukarci. Na njegovu je vrhu Tollog, eikov brat, odvratno psovao, a trebalo je, zapravo, da zahvali Alahu na svojoj srei. Da nije pao u asu kad ga je Tantor snano odbacio na vrsto razapeti bejt, bio bi se sigurno ubio ili barem opasno ozlijedio.

Ibn Jad stigao je ba onog trenutka kad se Tollog izvlaio iz sklopljenog atora.

Billah! povie eik. to se dogodilo? to radi, brate, na Abd el-Azizovu bejtu?

Jedan rob dotra eiku. Bijelac je nestao i sa sobom ponio zatvor povie.

Ibn Jad se obrati Tollogu. Moe li mi ti objasniti? upita. Zar je uistinu bijelac otiao?

Da, otiao je odgovori Tollog. On je u savezu sa ejtanom koji se preruio u slona

i odnio bijelca u dunglu, a mene bacio na vrh Abd el-Azizova bejta. uje li ga kako vriti i kune, kao da su njega napali, a ne mene.

Ibn Jad strese glavom. Znao je odavna da je Tollog laljivac, ali ipak nije mogao razumjeti kako se njegov brat naao na vrhu Abd el-Azizova bejta.

to je vidjela straa? upita eik. Gdje je bila? Na svom mjestu progovori Motlog. Upravo

dolazim odande. Jedan je straar mrtav, a drugi je pucao na uljeza dok je bjeao.

to pria o tome? upitao je Ibn Jad. Wellah, kae da je slon doao, uao u logor, ubio Yemenyja i nagrnuo prema zatvoru gdje je leao sputan bijelac, zderao hejru i bacio Tolloga visoko u zrak. Tada je zgrabio zarobljenika, odnio ga u dunglu, a Hasan je pucao u njega.

I promaio ga pogodi Ibn Jad. Nekoliko trenutaka eik je zamiljeno stajao, a tada se

polako uputi u svoj bejt. Sutra rano spremite se na rahlu21 rekao je. Brzo se proirila vijest da e rano izjutra dii logor.

Tantor je nosio Tarzana duboko u umu do male istine gusto pokrivene travom. Slon je njeno poloio svoj teret na zemlju i uvao strau.

Ujutro ree Tarzan kad Kudu, sunce, zapone svoj lov na nebeskim ravnicama, kad svane, razmislit emo kako bismo uklonili veze. Sada, hajdemo na poinak.

Te je noi lava Numu, hijenu Danga i leoparda itu privukao snani miris bespomona ovjeka, ali kad su vidjeli tko uva usnulog Tarzana i uli mumljanje, samo su proli.

Kad je svanula zora, u logoru Ibn Jada svi su bili na nogama. Tek to su pojeli oskudni doruak, ene su sloile eikov bejt, a to bijae znak da se srue i svi ostali atori. Za jedan sat ve su Arapi ili na sjever, prema El-Habashu.

21 Dizanje logora.

Tantor je odnio Taryana u umu do male istine gusto pokrivene travom. Slon je njeno poloio svoj teret na zamlju i uvao strau.

Beduini i njihove ene uzjahali su pustinjske ponije koji su preivjeli dugi put sa sjevera. Robovi, koje su doveli iz svoje zemlje, vrili su dunost askarija22 te ili na elu i na kraju kolone. Bili su naoruani muketama. Nosai bijahu domoroci koje su usput zarobili. Nosili su logorsku prtljagu, a pred sobom su tjerali koze i ovce.

Zeyd je jahao kraj Ateje, eikove keri. Njegove su oi ee poivale na njoj nego na stazi kojom su napredovali. Jaui kraj Ibn Jada, Fahd je bijesno pogledavao oboje, Tollog, eikov brat, primijeti to i naceri se.

Zeyd je hrabriji udvara od tebe, Fahde proape mladiu.

On ape lai u njeno uho. Od mene to ona nee uti potui se Fahd.

Kad bi barem eik pristao da je isprosi primijeti Tollog.

Ali ne pristaje odree Fahd. Jedna tvoja rije mogla bi pomoi. Obeao si.

Wellah, jesam, ali moj je brat preblagi gospodar objasnio je Tollog. On nije protiv tebe, ali eli da mu ki bude sretna. Njoj preputa da izabere mua.

A to bih ja trebao uraditi? upita Fahd. Kad bih ja bio eik nabaci Tollog ali, na alost,

ja to nisam. A to, ako bi ti bio eik? Moja bi se neakinja udala za onog koga bih joj ja

izabrao. Ali ti nisi eik podsjeti ga Fahd. Tollog se primakne i proape u Fahdovo uho: Zeyd,

hrabri udvara, pronaao bi naina da me uini eikom. Fahd ne odgovori. Jahao je i utio oborene glave,

utonuo u misli. 22 Naoruani vojnici

toyatovi majmuni

Sporo su protekla tri dana u dungli koja je isparavala vlagu. Ve tri dana Arapi su polako kretali na sjever prema El-Habashu. Ve tri dana leao je Tarzan, kralj majmuna, bespomono sputan na maloj istini, a Tantor ga je uvao. Veliki mujak donio je jedanput na dan hrane i vode ovjeku-majmunu. Remenje od devine koe jo ga je uvijek sputavalo, pomo nije stizala. Pozvao je majmuna Manua da pregrize kou, ali lakomisleni Manu obeao je da e doi i zaboravio. I tako je ovjek-majmun bez jadikovki, poput ivotinje, strpljivo leao i ekao osloboenje. Znao je da ono moe doi i u obliku smrti.

Ujutro etvrtog dana Tantor je pokazivao znakove nemira. U blizini nestalo je hrane za nj i njegova tienika. Htio je otii i ponijeti Tarzana sa sobom, ali je ovjek-majmun znao da e mu teko tko pomoi ako ga on odnese daleko u zemlju slonova. Mangani, veliki majmun, bijae jedini stanovnik dungle koji bi ga mogao odrijeiti. Tarzan je znao da se nalazi gotovo na krajnjoj granici Manganijeve zemlje, ali je jo uvijek postojala mogunost da bi i jedan opor velikih antropoida mogao nabasati i otkriti ga. Kad bi ga Tantor odnio jo dalje na sjever, ta bi neznatna mogunost nestala zauvijek.

Tantor je elio otii. Gurao ga je svojom surlom i okre-tao. Zatim ga podie sa zemlje.

Spusti me, Tantore ree ovjek-majmun. Debelokoac ga poslua, ali se nato okrene i ode. Tarzan je promatrao kako se uputio preko istine k udaljenom velikom drveu.

Obazre se na Tarzana i zatrubi. Srdito izruje zemlju velikim kljovama.

Idi i potrai hranu ree Tarzan a tad se vrati. Mangani mogu sutra naii.

Tantor opet zatrubi, okrene se i nestane u dungli. Jo dugo ovjek-majmun leao je i sluao odjek koraka svoga starog prijatelja koji se udaljavao.

Otiao je razmiljao je. Ne mogu ga za to prekoravati. Moda je to i bolje. Svejedno da li se to dogodilo danas, sutra ili prekosutra.

Jutro je prolo. Podnevna tiina leala je nad dunglom. Samo su kukci zujali. Oni su dosaivali i Tarzanu i zvijerima u dungli, ali njegov organizam bijae imun na otrov njihova uboda jer je godine i godine stvarao protuotrove. Najednom nastane hajka meu drveem. Kroz granje mali Manu, njegova braa, sestre i bratii trali su mahnito, ciali, kevtali i prepirali se.

Manu! pozove Tarzan. Tko dolazi? Mangani? Mangani! vritali su majmuni.

Idite i dovedite ih, Manu! zapovjedi ovjek-maj-mun.

Bojimo se. Idite i zovite ih s vrha kroanja nagovarao ih je

Tarzan. Tamo vas ne mogu dosei. Recite im da ovdje lei bespomoan jedan od njihovih majmuna. Recite im neka dou da me spase.

Bojimo se. Ne mogu vas dosei s vrha kroanja. Idite! Tada e

vas uzeti za prijatelje. Oni se ne mogu popeti na vrh kronje odvrati

neki stari majmun. Ja idem. Zaustavljeni u svom bijegu, ostali majmuni okrenu se

da vide kako se sjedobradi popeo na vrh drvea dok je Tarzan oekivao dolazak Manganija. Uskoro je uo duboke grlene glasove svog opora; bili su to veliki majmuni, Mangani. Moda e meu njima biti netko od poznatih. A moda opor dolazi izdaleka i nitko od majmuna ga ne zna, sumnjao je. Ali oni su mu bili posljednja nada. Leao je i oslukivao i ekao. uo je kako Manu vriti i brblja s gornjih grana visoko povrh velikih majmuna. Iznenada je u dungli nastala tiina.

ulo se samo zujanje i brujanje kukaca. ovjek-majmun leao je i gledao u smjeru odakle su

se trebali pojaviti antropoidi. Znao je to se zbiva iza gustog zida zelenila. Krvolone ga oi ispituju, promatraju istinu, trae neprijatelja, boje se varke ili zamke. Znao je da je on pobudio nepovjerenje, strah, bijes; a zato bi oni imali povjerenja u okrutnog i nemilosrdnog Tarmanganija i voljeli ga?

Bojao se da bi mogli mirno otii, i ne otkrivi mu se. To bi bio njegov kraj. Samo su mu Mangani mogli pomoi.

Va sam prijatelj pozove ih. Tarmangani me uhvatio i sputao mi zglobove i glenjeve. Ne mogu se micati. Ne mogu se hraniti. Ne mogu nai ni hrane, ni vode. Hajde odrijeite me.

Iza zelene zavjese lia netko odgovori: Ti si Tarmangani.

Ja sam Tarzan, kralj majmuna odgovori ovjek-majmun.

Istina povie Manu on je Tarzan, kralj majmu-na. Tarmangani i Gomangani23 su ga svezali, a Tantor ga je donio ovamo. Kudu je etiri puta lovio po nebeskom svodu dok je Tarzan, kralj majmuna, leao sputan.

Poznajem Tarzana progovori neki glas iza zelenila; lie se razdvoji i ogroman dlakav majmun dogega se na istinu. Dopirui rukama do zemlje, zvijer se priblii Tarzanu.

M'walat usklikne ovjek-majmun. To je Tarzan, kralj majmuna ree veliki majmun,

ali ostali nisu razumjeli. to? upitali su. ija je to druba? upita Tarzan. Toyat im je kralj odgovori M'walat. Ne reci mu tko sam dok mi ne preree veze. Toyat

me mrzi i on e me bespomona ubiti. Dobro sloi se M'walat. 23 Crnac

Hajde, kae Tarzan podigavi svoje sputane zglobove. Pregrizi remenje.

Ti si Tarzan, kralj majmuna i prijatelj M'walata. M'walat e uiniti ono to eli odgovori majmun.

Naravno, u oskudnom majmunskom jeziku razgovor nije bio nalik na ljudski. Bio je mjeavina reanja i mumljanja, ali je sluio svrsi kao i najkorektniji civilizirani jezik i pomogao da se sporazumiju Mangani i Tarmangani, Veliki majmun i Veliki bijeli majmun.

M'walat je prionuo i snanim zubima pregrizao remene od devine koe na zglobovima i glenjevima ovjeka-majmuna dok su ostali iz opora nagrnuli na istinu da vide nije li se M'walatu neto neugodno dogodilo.

im se Tarzan uspravio, glavnina se strane i dlakave drube pojavi na istini. Toyat, kralj majmuna, bio im je na elu. Za njim nagrnu jo osmorica odraslih mujaka sa est-sedam enki i mnogo mladunadi. Mladi i enke zaostajali su iza mujaka koji su pohitali prema Tarzanu kojem je uz bok stajao M'walat.

Majmunski kralj prijetei je zaurlao: Tarmangani! Obrtao se u krugu, ipao visoko u zrak, vraao se na zemlju etveronoke, bijesno je lupao po zemlji stisnutih pesti, urlao, zapjenio se i ponovno ipao.

Toyat se spremao za napad. Nadao se da e tim ponaanjem i u svojim drugovima izazvati divlje borbene instinkte. To je Tarzan, kralj majmuna, prijatelj Manganija ree M'walat.

To je Tarmangani, neprijatelj Manganija povie Toyat. Oni dolaze i velikim batinama koje tutnje ubijaju nas, nae enke i balu24. Ubij Tarmanganija.

To je Tarzan, kralj majmuna mumljao je Gayat. Spasio me je od Nume kad sam bio mali balu. Tarzan je prijatelj Manganija.

Ubijmo Tarmanganija! vikao je iz petnih ila Toyat skaui visoko.

24 Mladunad.

Nekoliko se mujaka pridrui Toyatu poskakujui takoer visoko dok se Gayat postavi kraj Tarzana. ovjek-majmun poznavao ih je dobro. Za tren e se jedan razbjesnjeti i iznenada ga zaskoiti. M'walat i Gayat e ga braniti, uplest e se jo nekoliko mujaka i nastat e sveopa tunjava. Svi nee izvui ivu glavu, ali svi e biti ili lake ili tee ozlijeeni. Tarzan, kralj majmuna nije se htio boriti sa prijateljima.

Stani! zapovjedi i podigne otvoren dlan da privue panju. Ja sam Tarzan, kralj majmuna, moni lovac i snani borac. Dugi niz godina pripadao sam plemenu Keraka, a kad je on umro, postao sam kralj majmuna. Mnogi me od vas poznaju. Svi znaju da sam Mangani i prijatelj svih Manganija. Toyat eli da me ubijete jer Toyat mrzi Tarzana, kralja majmuna. On me ne mrzi to sam Tarmangani, ve to sam ga jednom sprijeio da postane kraljem. Otada je proteklo mnogo kia, neki su od vas tada bili mali balusi. Tarzan bi bio sretan kad bi Toyat bio dobar kralj, ali on to nije. Sada pokuava da vas naucka na vaeg najboljeg prijatelja.

Ti, Zutho! povie najednom, upirui prstom u og-romnog majmuna. Skae, mumlja i pjeni se. eli zabosti svoje onjake u Tarzanovo meso. Zar si, Zutho, zaboravio kad si bio bolestan, i kad su te svi majmuni tvog plemena napustili da umre? Jesi li zaboravio tko ti je donosio hrane i vode? Tko te je uvao nou od lavice Sabor, pantere ite i hijene Danga?

Dok je Tarzan mirno i s autoritetom govorio, majmuni su se postepeno smirivali i sluali ga. To je bio dugi govor za narod dungle. Ni veliki ni mali majmuni ne mogu se dugo usredotoiti na neku misao. Prije no to je svrio, jedan mujak preokrenuo je istrunulu kladu i potraio sone insekte. Zutho je nabrao elo u munom prisjeanju. On progovori.

Zutho se sjetio ree. On je prijatelj Tarzana i smjesti se uz M'walata. Na to su ostali mujaci, osim Toyata, izgubili interes za Tarzana, te odlutali za hranom ili unuli na travu.

Toyat je bio jo uvijek gnjevan, ali poto je vidio da

nije uspio, nastavi svoj borbeni ples, ne vie tako blizu Tarzana i njegovih branilaca, ali se uskoro i on korisnije zaposlio i poeo traiti kukce.

I tako je Tarzan opet pripadao velikim majmunima. Lutao je lijeno umom s dlakavim zvijerima i mislio o pomajci Kali, velikoj majmunici, jedinoj majci koju je poznavao. S ponosom se sjeao kako ga je divlje branila od svih neprijatelja u dungli, od mrnje i ljubomore starog Tublata, njezina mua i od neprijateljstva Keraka, uasna starog majmunskog kralja.

Kao da ga je jo juer vidio, u Tarzanovu sjeanju bila je jasna slika ogromnog i okrutnog majmuna, staroga Keraka. To je bila velianstvena zvjer! U djetinjoj mati djeaka-majmuna, Kerak je bio utjelovljenje zvjerstva i autoriteta, pa ga se i danas prisjeao s uasom. Tarzanu se jo uvijek inilo nevjerojatnim da je on sruio i ubio toga gigantskog vladara.

U mati je opet oivio borbu s Terkozom i gorilom Bolganijem. Mislio je o Tiki koju je ljubio, o Thaki i Tani i o malom crnom djeaku Tibu koga je elio posvojiti. Dok je on matao u dokolici, Ibn Jad je polako napredovao prema sjeveru u leopardov grad Nimmr, a na suprotnoj strani dungle zbivali su se dogaaji koji e uplesti Tarzana u veliku pustolovinu.

gorilla bolgani

Crni nosa posrne i baci svoj teret na zemlju jer mu se noga zaplela o korijenje puzavca. Zbog takve sitnice esto se raaju velike neugodnosti. Zbog toga izmijenio se itav ivot mladog i bogatog Amerikanca Jamesa Huntera Blakea. Doao je prvi put u Afriku u lov na divlje zvijeri sa svojim prijateljem Wilburom koji je prije dvije godine proveo tri tjedna u dungli. Stimbol je zato bio vodi ekspedicije i savreni strunjak za divlje zvijeri, afriku dunglu, safari25, hranu, pogaanje vremena i crnce. injenica da je Stimbol bio dvadeset i pet godina stariji jo mu je vie davala pravo da bude sveznalica.

To sve, meutim, nije uzrokovalo sve jae neslaganje izmeu dvojice mukaraca, jer je Blakea, flegmatinog dvadeset petogodinjeg mladia Stimbolov egoizam vie zabavljao negoli ogoravao. Prva se pukotina u njihovu prijateljstvu pojavila na posljednjoj eljeznikoj stanici. Morali su napustiti pravi cilj ekspedicije zbog Stimbolova naprasita vladanja i zle udi. Blake je doao u Afriku da kamerom snimi ivot afrike divljine, a ne da lovi zvijeri.

Na krajnjoj eljeznikoj stanici dok su nabavljali opremu za safari, Stimbol je tako uvrijedio snimatelja da ih je ovaj ostavio i krenuo na obalu. Usprkos tome, Blake odlui da nastavi put i da barem neto snimi svojim foto-aparatom. Nije bio od onih ljudi koji uivaju u ubijanju zvijeri iz sporta. Do govorili su se da e ubijati samo da se prehrane i da Stimbolu pribave jo nekoliko trofeja.

Nekoliko su se puta prepirali jer je Stimbol zlostavljao crne nosae, ali se to izgladilo i Simbol je obeao da e Blakeu prepustiti upravljanje safarijem, i da e se obuzdati.

Uli su duboko u umu, ak i dalje no to su planirali, ali su bili slabe sree i nisu nali divljai. Namjeravali su se vratiti. Blakeu se inilo da e se sve svriti bez neprilika te da e se on i Stimbol vratiti u Ameriku kao prijatelji. U tom trenu crni nosa zapne nogom o puzavac, posrne i baci tovar na zemlju.

Ispred nosaa koraali su Stimbol i Blake jedan do drugoga, a teret, na nesreu, padne na Stimbola i obori ga. Stimbol i nosa muno se osove na noge dok su se crnci oko njih smijali. Nosa se cerekao. Stimbola preplavi gnjev.

Prokleti nespretni avole! povie, i prije nego to se Blake mogao umijeati, a nosa zatititi, razbjenjeli bijelac prekorai teret i obori nosaa stranim udarcem u lice. Dok je nosa leao, Stimbol ga udari nogom. Ali samo jedanput! Prije nego to je mogao ponoviti udarac, Blake ga epa za rame, okrene i udari isto onako kao to je on udario crnca.

Slimbol pade, otkotrlja se i posegne za svojim automatskim pitoljem koji mu je visio o boku. Blake je bio bri. Prestanite! ree odrjeito Blake i uperi revolver kalibra 45 mm u Stimbola. Stimbol makne ruku s pitolja i uspravi se.

Ustanite! naredi Blake, a kad se ovaj podigao, ree: Sluajte me, Stimbole, meni je svega dosta. Nas smo dvojica svrili. Razdijelit emo sutra ujutro safari i opremu i rastati se.

Blake zatakne pitolj a crnac se uspravi krvava nosa. Ostali su crnci bili namrgoeni. Blake dade znak nosau da podigne teret i zaas je safari opet napredovao, ali bez pjesme i smijeha.

Pred podne Blake se ulogorio na prvom prikladnom mjestu, kako bi poslije podneva razdijelili opremu, hranu i ljude da mogu oba safarija krenuti ve u ranu zoru na put.

Namrgoeni Stimbol nije htio pomoi, ve je poveo sa sobom nekoliko oboruanih askarija koji su orujem titili safari i otiao u lov. Jedva je proao milju slijedei trag divljai po mekanoj crnici koja je priguivala topot

koraka, kad jedan od domorodaca na elu digne ruku i zaustavi ih.

Stimbol se oprezno primakne, a crnac pokae ulijevo kroz lie. Ispod njih Stimbol je primijetio crnu masu kako se polako kree.

to je to? proape. Gorila odgovori crnac. Stimbol podigne svoju puku i opali na priliku koja je

uzmicala. Crnac se nije iznenadio kad je promaio. Grom i pakao! izbaci bijelac. Hajde, slijedimo

ga! On, boga mi, mora biti moj! Kakav trofej za me! uma je bila rjea nego obino i svakog bi im se asa

pred oima pojavio uzmiui gorila. Svaki put je Stimbol pucao i promaio. Crnce je to zabavljalo; u sebi su krili zadovoljstvo. Nisu voljeli Stimbola.

Podalje, Tarzan, kralj majmuna, lovio je s plemenom Toyata. uo je prvi pucanj, popeo se na drvo i njiui se s jedne grane na drugu pohitao u smjeru praska. Bio je siguran da oruje ne pripada beduinima jer je razlikovao pucanj njihovih muketa od pucnja modernog oruja.

Beduini su moda i posjedovali takvu puku, bilo je i to mogue, ali je to najvjerojatnije bio bijelac. Tarzan je u svojoj zemlji morao znati tko su svi ti stranci i zato su doli. Neko nisu uope dolazili, a sada rijetko kad. Njihov dolazak Tarzan nije volio, jer im bi se pojavio bijelac, mir i srea su iezli.

Hitajui kroz drvee, njiui se s grane na granu, sigurno se kretao prema izvoru pucnjeva, a kad se pribliio goniocima gorile Bolganija, uo je kako se lomi grmlje i glasove ljudi.

Bolgani je urno izmicao progoniteljima. Toliko ga je zaokupila misao da pobjegne stranom tapu koji bi zapraskao im bi se bijelac pojavio da nije bio oprezan kao inae, te je srljao kroz umu glavom bez obzira. Zmija Hista sklupala se na niskoj grani oblinjeg drveta. Lom granja i prasak puke uzbudili su, ogromnog pitona koji je i inae nagao i razdraljiv. Drugom bi prilikom dopustio odraslom mujaku gorili da proe, ali u onom raspoloenju napao bi samog Tantora.

Njegove izdubljene oi zakrijesile su se. Promatrao je kako mu se primie rutavi Bolgani, a kad je gorila prolazio ispod grane na kojoj je visjela Hista, piton se spusti na svoj plijen. Bolgani se nastojao osloboditi velikih, snanih i nemilosrdnih koluta koji su se tiho omotali oko njega. Bolgani bijae snaan, ali je zmija Hista snanija. Uasan, gotovo ljudski krik ote se s Bolganijevih usana kad je vidio kakva mu se propast sprema. Baen na zemlju, borio se uzalud dok su se koluti ivog elika uporno suavali. Oni e ga tako dugo gnjeiti dok mu kosti ne prsnu od silna pritiska, a tijelo se pretvori u kau koja e poput kobasice skliznuti niza zmijino razjapljeno drijelo.

Uto su prispjeli Stimbol i Tarzan. Stimbol je posrtao kroz nisko granje, a Tarzan, kralj majmuna, polubog ume, skladno se njihao s grane na granu.

Kao uvijek, i sada se Tarzan tiho i oprezno kretao pa ga nitko nije primijetio. Kad je pogledao dolje, spazio je na prvi pogled kakvo je zlo zadesilo Bolganija. Tog je trena Stimbol podigao puku i namjeravao ubiti jednim hicem ova dva kraljevska primjerka.

U svom srcu Tarzan nije osjeao ljubavi za gorilu Bolganija. Rutavi gigantski ovjekoliki majmun bio je prirodni neprijatelj ovjeka-majmuna. Njegova prva borba na ivot i smrt, bila je borba s Bolganijem. Godine i godine ga se bojao, ili tonije, oprezno ga izbjegavao, jer Tarzan nije poznavao straha. I kasnije, kad vie nije bio dijete, nastavio je izbjegavati Bolganija stoga to su ga i njegovi prijatelji, veliki majmuni izbjegavali.

Ali sada, kad je vidio da ga opsjedaju dva neprijatelja koji su u isti as i neprijatelji Manganija, u njegovim grudima bukne plamen drugarstva u kome izgori sve to je bilo protiv njega.

Odmah je bio povrh Stimbola, a kad je Amerikanac podigao oruje na rame, Tarzan mu je skoio na lea i oborio ga. Prije no to je Stimbol shvatio to se s njim zbilo, i dok se psujui nastojao uspraviti, nenaoruani Tarzan izvukao je lovcu no iz korica i bacio se na kovitlajuu masu pitona i gorile. Stimbol se uspravio s

namjerom da ubije, ali mu je prizor koji se pred njim zbivao istjerao iz glave elju da se osveti.

Na po gol, gigantski bijelac bronane puti i crne kose borio se sa stranim pitonom. Stimbol je zadrhtao kad je zauo da muklo ivotinjski rei ne samo gorila ve i ovjek koji se za njega borio.

elini prsti jedne ruke stisnuli su pitona upravo iza glave dok je druga probadala noem zmiju, koja se smotala i grevito izvijala. im se novi i mnogo opasniji neprijatelj bacio u bitku, Hista je djelomino oslobodila Bolganija namjeravajui i Tarzana obujmiti u zagrljaj, te zgnjeiti obojicu u isti mah. Zmija je uskoro primijetila da ovjek glatke puti ugroava njezin ivot, odmotala se s Bolganija, te je mahnita od bijesa i boli pokuavala obujmiti ovjeka-majmuna, ali im bi se zmijski koluti pribliili, otar no zabadao se duboko u ranjeno meso.

Zgnjeeni Bolgani, jo samo s iskrom ivota u sebi, leao je sopui na zemlji i nije mogao priskoiti svom spasitelju u pomo, dok je Stimbol, oiju iskolaenih u strahu i uasu, promatrao borbu na sigurnoj udaljenosti. Zaboravio je i na svoju pohlepu da stekne trofej i da se osveti.

Tako se Tarzan sam postavio nasuprot jednom od naj-monijih bia koje je stvorila priroda. To je bila borba na ivot i smrt. Amerikancu, koji je to promatrao, bio je jasan ishod borbe jer koji bi ovjek, roen od ene, mogao izbjei bez tue pomoi smrtnom zagrljaju pitonovnih kolutova. Hista je ve okruila tijelo i jednu nogu ovjeka-majmuna, ali je snaga njezina stiska ve oslabila. Tarzan je sada usredotoio svu svoju snagu i pokuavao da snanim zahvatom otrice lovakog noa preree Histu napola.

ovjek i ivotinja bili su obliveni krvlju. Nekoliko jardi uokolo bili su trava i grmlje grimizni. Onog trena kada je Tarzan naglim zahvatom prerezao kraljenicu velike zmije, Hista je krajnjim naporom grevito stisnula gigantskim kolutima svoju rtvu.

Donja polovica zmije otpala je, a ovjek-majmun borio se i dalje s onim dijelom koji je ostao. Upotrijebio je

nadljudsku snagu da se oslobodi koluta i konano odbaci Histu koja je ugibala. Tada, ne obazirui se na Stimbola, on se okrene Bolganiju.

Da li si smrtno ranjen? upita ga jezikom velikih majmuna.

Ne odgovori gorila. Ja sam Bolgani! Ubit u Tarmanganija!

Ja sam Tarzan, kralj majmuna odgovori ovjek-majmun. Spasio sam te od Histe.

Ne eli ubiti Bolganija? upita gorila. Ne, budimo prijatelji. Bolgani se namrtio i nastojao da usredotoi misli na

tom tekom problemu. Najednom progovori: Bit emo prijatelji, ree. Tarmangani, koji se nalazi iza tebe, ubit e nas svojom batinom koja grmi. Hajde da prvo ubijemo njega. Majmun se muno uspravi.

Ne protuslovio je Tarzan. Otpremit u Tarmanganija.

Ti? On nee htjeti otii. Ja sam Tarzan, kralj dungle odgovori majmun-

ovjek. Rije je Tarzana zakon u dungli. Stimbol, koji je to sve gledao, bio je uvjeren da

predstoji nova bitka jer su ovjek i ivotinja reali jedno na drugo. Da je samo slutio kako ga obojica smatraju svojim neprijateljem, ne bi se osjeao ugodno. Prihvativi opet puku, uputi se Tarzanu onog trena kad ga je ovaj htio osloviti.

Makni se u stranu, mladiu ree Stimbol da svrim s gorilom. Poslije tvog iskustva sa zmijom, valjda ne eli da i taj drugar skoi na tebe. Uza sve to Amerikanac nije bio siguran kako e se ponaati bijeli div jer se jo uvijek sjeao njihova prvog susreta. S pukom u ruci koju Tarzan nije posjedovao, bio je ipak siguran. Nagaao je da bi div trebalo da bude sretan ako ga spasi od gorile jer, koliko je Stimbol znao o takvim zvijerima, gorila se ponaao napadaki.

Tarzan, zaustavivi se tono izmeu Bolganija i lovca, pogleda ga ispitivaki.

Spusti puku ree zatim. Nee ubiti gorilu.

Grom i pakao! Neu? uzvikne Stimbol. to misli, zato sam ga gonio kroza umu?

Ti si u zabludi odgovori Tarzan. Kakvoj zabludi? upita Stimbol. Misli da e ga ubiti, ali nee. Sluaj, mladiu, zna li ti tko sam? upita

Stimbol. Ne zanima me hladno odgovori Tarzan. Bolje bi bilo da te zanima. Ja sam Wilbur Stimbol,

jedan od bankara kompanije Stimbol iz New Yorka! S tim su se imenom mogla poiniti uda u New Yorku pa i u Parizu i Londonu, to je ime otvaralo mnoga vrata i savilo mnoga koljena. Rijetko kada ono nije posluilo tom nadutom ovjeku pune kese.

to radi u mojoj zemlji? upita ovjek-majmun, ne obazirui se na to hvalisanje.

Tvoja zemlja? Sto mu gromova, tko si ti? Tarzan se okrene dvojici crnaca koji su stajali neto

podalje iza Stimbola. Ja sam Tarzan, kralj majmuna ree im u njihovu narjeju. to radi ovaj ovjek u mojoj zemlji? Koliko ima jo bijelaca u njegovu drutvu?

Veliki bwana odgovori jedan od ljudi pun iskrenog potovanja mi smo znali da si ti Tarzan, kralj majmuna, jer smo te vidjeli kako si se spustio s grane i ubio veliku zmiju. Nema nikoga u cijeloj dungli tko bi to mogao uiniti. Taj je bijelac lo gospodar. S njim je jo jedan bijelac. Taj je dobar. Doli su da love lava Simbu i ostalu zvjerad. Nisu imali sree. Sutra se vraaju.

Gdje je njihov logor? upita Tarzan. Crnac koji je govorio pokae: Nije daleko ree. ovjek-majmun obrati se Stimbolu. Vrati se u

svoj logor ree. Ove u veeri doi tamo da razgovaram s tobom i s tvojim pratiocem. Ne lovi vie u Tarzanovoj zemlji, osim za hranu.

U glasu i ponaanju toga neobinog ovjeka bilo je neto izvanredno, neto to je, naposljetku, slomilo Stimbolovu bezosjeajnost, preplavilo ga strahom. To mu se prije nije dogaalo, osim kad bi se naao u drutvu ljudi bogatijih no to je bio on. Stimbol ne odgovori nita.

Stajao je nepomian i gledao kako se bronani div obratio gorili. uo je kako su zareali, a zatim su na njegovo golemo iznenaenje otili rame uz rame u dunglu.

Kad ih je lie sakrilo, skinuo je svoj ljem, svilenim rupcem otro znoj sa ela i buljio za udnim parom koji je zamakao u umu.

Napokon se, s kletvom na usnama, obrati svojim ljudima: Potratili smo cijeli dan! poali se. Tko je taj prijan? ini se da ga vi poznajete?

To je Tarzan progovori jedan od crnaca. Tarzan? Nikad nisam za njega uo odsijee

Stimbol. Svi koji poznaju dunglu, poznaju i Tarzana. Hm! podrugljivo ree Stimbol. Nitko nee

propisati Wilburu Stimbolu gdje smije loviti, a gdje ne smije.

Gospodaru ree crnac koji je prvi progovorio rije je Tarzana zakon dungle. Nemoj ga uvrijediti.

Ne plaam vas zato, prokleti nigeri, da me savjetujete odsijee Ijutito Stimbol. Kad naredim da lovimo, tada emo i loviti, to ne zaboravite.

Na povratku u logor nisu vidjeli divlja, barem je Stimbol nije vidio. to su vidjeli crnci, to je bila njihova stvar.

tarmangani

Dok Stimbol nije bio u logoru, Blake je razdijelio hranu i opremu na dva jednaka dijela. Podjelu nosaa i askarija ostavio je do Stimbolova povratka. Kad su lovci uli u logor, on je pisao svoj dnevnik. Na prvi pogled spazio je da je Stimbol loe raspoloen, ali to ga nije osobito uznemirilo, jer je stari obino tako bio raspoloen. Blake je bio sretan to e se sutra, zauvijek, rijeiti svog pratioca zle udi.

Vie ga je zabrinjavalo natmureno dranje askarija. Stimbol ih je vjerojatno opet tiranizirao, prekoravao i vrijeao pa e sutra biti jo veih neprilika pri podjeli safarija. Od asa kad je Blake odluio da se rastane sa Stimbolom, znao je da e najvea zapreka biti u tome to nee moi nai dovoljno ljudi koji e pristati da se podvrgnu Stimbolovoj disciplini, te da ga otprate i ponesu prtljagu.

Dok je prolazio, Stimbol je primijetio dvije razdijeljene hrpe i njegovo se lice jo vie smrknulo. Vidim da ste stvari podijelili, - rekao je kad se zaustavio pred Blakeom.

elim da to pregledate je li dobro razdijeljeno, jer bih toelio smotati.

Ne elim da mi s tim dosaujete odgovori drugi. Znam da ste pravedno razdijelili.

Hvala odgovori Blake. to emo s crncima? To nee biti lako. S njima niste lijepo postupali.

Malo tko e se htjeti s vama vratiti. Ljuto se varate. Zlo je to ne poznate crnce. Preblagi

ste s njima. Oni vas ne cijene, a koga ne potuju, toga ne vole. Znaju da im je gospodar onaj tko ih tue, a

gospodar e se i brinuti o njima. S vama ne bi poli na dugi put. Podijelili ste bezvrijedne stvari, a ja u nigere, taj mi posao bolje odgovara. Nastojat u da dobijete pravedni dio, dobru i pouzdanu druinu. Utjerat u im strah u kosti i bit e vam odani.

Kako mislite izabrati ljude? elim da uzmete one koji e htjeti ii s vama,

priznajem da ih nee biti mnogo. Rei u im, neka stupe naprijed svi oni koji se ele vratiti s vaim safarijem. Od onih koji e ostati, izabrat u jo nekoliko dobrih ljudi da bih mogao popuniti va broj. To je ispravno, zar ne?

Da sloi se Blake. Nadao se da e se taj plan lako izvesti kao to je Stimbol vjerovao, ali je u to ipak sumnjao. Zato predloi ovo: Ako jedan od nas ne bi mogao osigurati dovoljan broj dobrovoljaca, predlaem da im taj obea posebnu nagradu ako ga doprate do eljeznike stanice. Rado u platiti ako ne skupim dovoljan broj ljudi.

Dobra zamisao. Pomoi e vam da ih drite na okupu kad vas ostavim ree Stimbol. To e vas osigurati. to se mene tie, ne namjeravam nita doplatiti, a ako to bilo kome padne na um, loe e se provesti. Sakupit emo ih da vidimo kakav nas posao eka. Obazre se i pogled mu zapne za vodia. Hej, ti! pozove ga. Doi ovamo, i to brzo!

Crnac se priblii i zaustavi ispred bijelaca. Pozvao si me, bwana? upita.

Sakupi sve ljude u logoru naredio je Stimbol. Dovedi ih ovamo za pet minuta. Dogovorit emo se neto. Neka dou svi.

Da, bwana. Stimbol se obrati Blakeu im se vodi udaljio. Da li

je bio danas neki stranac u logoru? upitao je. Ne, zato? Lovei, naletio sam na nekog divljaka odgovori

Stimbol. Zapovjedio mi je da se nosim iz dungle. Znate li vi to o njemu? Stimbol se nasmije.

Divljak? Neki aavko, pretpostavljam. ini se da ga crnci

znaju. Tko je on? Zove se Tarzan. Blake je nabrao elo. Oh! povie. Sreli ste

Tarzana, kralja dungle, i on vam je naredio da se pokupite iz dungle?

Vi ste o njemu uli? Dakako! Da mi on ikada zapovjedi da se nosim iz

dungle, ja bih i otiao. Vi biste, ali ne Wilbur Stimbol. Zato vam je to zapovjedio? upita Blake. Tko bi to znao. Nije dopustio da ubijem gorilu

kojem sam se priuljao. Mladi je spasio gorilu od pitona, ubio pitona, naredio da se nosim iz ume, rekao da e nas kasnije posjetiti u logoru i otiao s gorilom kao da su stari drugovi. Takav prizor jo nikad nisam vidio, ali mi je svejedno tko je on i to o sebi misli. Znam tko sam, i taj me glupavko nee istjerati iz ove zemlje dok sam ne ushtjednem otii.

Mislite li da je Tarzan glupavko? To je svaki ovjek koji napo gol i nenaoruan

tumara po dungli. Postat e vam jasno da on nije glupavko; ako ne

elite imati takvih neprilika o kojima jo niste ni sanjali, posluajte Tarzanovu zapovijed.

to znate o njemu? Jeste li ga ikada vidjeli? Ne odgovori Blake. Nai su ljudi o njemu

mnogo priali. On pripada ovom kraju kao i dungla i lavovi. Mnogi ga nisu vidjeli; ali misle o njemu kao i o svojim demonima, a njega se ak i vie boje. Ako su uvjereni da nam je Tarzan protivnik, bit emo zle sree.

Samo bih to primijetio: ako on eli sebi dobro, ne bi trebalo da zabada nos u poslove Wilbura Stimbola.

Posjetit e nas, zar ne? ree Blake. Uistinu bih ga elio vidjeti. Otkako smo prispjeli u ovu zemlju, samo o njemu sluam.

Smijeno, ja nisam nikad o njemu uo ree Stimbol.

Nikada ne razgovarate s ljudima podsjeti ga

Blake. Boga mi, a meni se ini kao da nita ne radim, ve

samo s njima razgovaram gunao je Stimbol. Ali ne prijateljski. Ne druim se sa crncima naruga se Stimbol. Blake se podrugljivo nasmije. Ljudi su se sakupili ree Stimbol. Okrenuo se

nosaima i askarijima koji su ekali i proistio grlo. Mr. Blake i ja namjeravamo se rastati navijestio je. Sve je podijeljeno. Ja u krenuti na zapad u lov, zatim na jug i vratiti se novom cestom prema obali. Ne znam kakvi su planovi Mr. Blakea, ali i njemu se treba prikljuiti polovica nosaa i pola askarija. elim vas odmah upozoriti da s tim nema ale. Pola od vas mora otii s Mr. Blakeom, eljeli to ili ne eljeli.

Znaajno se zaustavi jer je elio da mu rijei zvue ozbiljno. Kao uvijek, elim da svi budu zadovoljni i sretni, pa u omoguiti onima koji ele otii s Mr. Blakeom da odu. Sluajte! Prtljaga s ove strane je Mr. Blakeova, a s one moja. Svi koji ele pratiti Mr. Blakea, neka prijeu na njegovu stranu.

Ljudi su trenutak oklijevali, a tada ih nekoliko mirno prijee na Blakeovu stranu. Ostali su ih slijedili, pa su naposljetku svi stajali pored Blakeove prtljage.

Stimbol se sa smijekom okrene Blakeu i zaklima gla-vom. Zdravlja mi! povie. Jeste li ikada vidjeli ovakve tupavce? Rastumaio sam im stvar to sam mogao jednostavnije, a pogledajte ih. Nijedan me nije razumio!

Jeste li u to sigurni, Stimbole? upita Blake. Stimbol nije odmah razumio na to Blake cilja. Poto

je shvatio, namrtio se. Ne budite ludi odbrusi. Jasno, nisu me razumjeli. Okrenuo se ljutito ljudima. Vi tupoglavi, crni idioti. Zar nita ne moete shvatiti? upitao je. Nisam rekao da svi morate otii s Mr. Blakeom, ve samo oni koji to ele. Ostali, koji bi htjeli mene pratiti, neka se vrate ovamo na ovu stranu do moje prtljage, i to brzo.

Nijedan se ne pomae prema Stimbolovoj prtljazi. Ovaj

porumeni. To je pobuna! zagrmi. Kolovoa e mi to

platiti. Ovamo, ti! Dade znak jednom voi. Tko je to zamijesio? Je li vas Mr. Blake tome nauio?

Ne budite budalasti, Stimbole ree Blake. Nitko nije utjecao na ljude i nema pobune. To ste vi smislili. Ljudi su nainili ono to ste im vi rekli. Da niste takav netrpeljivi egoist, mogli ste sve to i sami predvidjeti. I crnci su ljudska bia. Neki put su osobito osjetljivi, a esto se vladaju kao djeca. Bojat e vas se i mrziti vas ako ih tuete, psujete i vrijeate. Vi ste tako postupali s njima pa vas se oni boje i mrze vas. to ste posijali, sada anjete. Od svega srca bih elio da vas to poui. Samo ih na jedan nain moete nagovoriti da pou s vama. Ponudite im veliku nagradu. Jeste li pripravni da to uinite?

Stimbol, ije je samopouzdanje na kraju bilo pokolebano, naini razoaranu grimasu kad je uvidio da Blake ima pravo. asak se bespomono ogledavao. Namrteni crnci stajali su nijemi i piljili u njega. U njihovim oima nije bilo nijednog prijateljskog pogleda. Pokuajte vi ree.

Blake stupi pred ljude. Bit e potrebno da polovica prati Mr. Stimbola natrag na obalu rekao je. Platit e dvostruku nadnicu onima koji ga budu pratili ako e poteno sluili. Porazgovorite o tome i neka nam va voa javi odluku. To je sve. Moete ii.

Proao je vei dio poslijepodneva. Oba su bijelca bila u svojim atorima. Crnci su se skupljali u grupe i aputali. Blake i Stimbol nisu ostali zajedno ali su se poslije veere obojica pojavili sa svojim lulama. eljeli su uti izvjetaj voa. Nakon pola sata Blake je poslao po njih svog djeaka, a oni su odmah doli i stali pred mladia.

Dakle, jesu li vai ljudi odluili tko e pratiti Mr. Stimbola? upita.

Nitko ne eli pratiti starog bwanu odgovori njihov izaslanik. Svi e ii s mladim bwanom.

Mr. Stimbol e vam dobro platiti podsjeti ih Blake a polovica mora ii s njim.

Crnac zatrese glavom. On ne moe dovoljno platiti ree. Nitko ne eli ii s njime.

Ugovorili smo da ete nas pratiti u dunglu i natrag progovori Blake. Morate ispuniti ono to smo ugovorili.

Ugovorili smo da emo obojicu pratiti u dunglu i natrag. Niste rekli da e se svaki odvojeno vratiti. Ispunit emo svoj ugovor. Stari se bwana moe sigurno vratiti s mladim bwanom. Izaslanik je govorio odluno.

Blake je tren razmiljao, a onda odgovorio. Moete ii ree. Razgovarat u opet s vama ujutro.

Crnac je otiao, a as kasnije iz tame je iznenada iskrsnuo neki ovjek i uao u osvijetljeni krug logorske vatre.

Tko je do vraga? Oh, zar ste to vi? usklikne Stim-bol. Blake, evo divljaka!

Mladi se Amerikanac okrene i odmjeri pogledom pojavu bronana diva koji je stajao u krugu logorske vatre. Opazio je pravilne crte lica, mirno, dostojanstveno i kraljevsko dranje tog ovjeka koji je izgledao kao polubog i u sebi se nasmijei kad se prisjetio da mu je Stimbol nadjenuo ime glupavko.

Dakle, vi ste Tarzan, kralj majmuna! ree. Tarzan kimne glavom. A vi? upita. Ja sam Jim Blake, iz New Yorka odgovorio je

Amerikanac. Lovite naravno? Kamerom. Va se drug sluio pukom podsjeti ga Tarzan. Ne odgovaram za njegova djela. Ne mogu ga

nadzirati odgovori Blake. Nitko to ne moe okosi se Stimbol. Tarzanov je pogled trenutak poivao na Stimbolu; nije

se obazirao na njegovo hvalisanje. uo sam va razgovor s voom ree obraajui se

Blakeu. Neki vai crnci ve su mi priali o vaem drugu, a imao sam i sam priliku da stvorim o njemu svoje miljenje. Sigurno se rastajete jer se ne moete sloiti. Imam li pravo?

Da prizna Blake.

Dakle, vi ste Tarzan, kralj majmuna! ree Amerikanac. Da, a vi? upita Tarzan. Ja sam Jim Blake, iz New

Yorka odgovori mladi ovjek.

Kakvi su vai planovi nakon to se rastanete? Namjeravam ii malo na zapad, zatim skrenuti pre-

ma... zapoe Stimbol. Razgovaram s Blakeom prekine ga Tarzan ve

sam odluio to e biti s vama. Sluajte, do vraga... utite! opomene ovjek-majmun. Nastavite,

Blake! Dosada nismo imali sree odgovori Blake

uglavnom zato to se nismo mogli sloiti. Rezultat je toga da nemam gotovo ni jedne pristojne slike zvijeri. Planirao sam poi na sjever da nainim nekoliko fotografija lava. Ne bih se elio vratiti praznoruk zato to sam na tu ekspediciju potratio i vrijeme i novac. Poto su ljudi odbili da nas razdvojene prate, ne preostaje drugo nego se vratiti na obalu najkraim putem.

ini mi se da se vi obojica uope ne obazirete na mene prigovarao je Stimbol. U ovaj sam izlet uloio isto toliko novaca koliko i Blake. Zaboravili ste da sam doao loviti i da u loviti. Ne namjeravam se odmah vratiti na obalu, bilo to pravo nekom prokletom ovjeku-majmunu ili ne bilo.

Opet se Tarzan nije osvrtao na Stimbola. Sat nakon svitanja spremite se za polazak ree Blakeu. Neete imati neprilika zbog podjele safarija. Pobrinut u se za to i dati vam konane upute. Kad je to rekao, okrenuo se i nestao u tami.

munja ara

Prije zore svi su u logoru bili na nogama, a prtljaga bijae spremna u dogovoreno vrijeme. Nosai su tumarali i oekivali znak da safari krene na istok prema obali. Blake i Stimbol puili su u tiini. Lie se susjednog drveta pomaknulo, jedna se grana zanjihala i Tarzan se spustio lagano u logor. Povici uenja oteli su se s usana crnaca. Bilo je to uenje obojeno strahom. Majmun-ovjek oslovi ih njihovim jezikom.

Ja sam Tarzan, kralj majmuna ree gospodar dungle. Doveli ste bijelce u moju zemlju da ubijaju moj narod. Nisam time zadovoljan. Ako se tko od vas eli vratiti u svoje selo, dobro e otvoriti ui i posluati Tarzanovu zapovijed.

Ti e pratiti pokae na glavnog vodu mlaeg bijelca kojem u dopustiti da fotografira u mojoj zemlji, gdje god i kad god zaeli. Izaberi polovicu ljudi iz safarija da prate mladog bwanu.

A ti oslovi drugog vodia preuzmi ljude koji su ostali i isprati starijeg bwanu do eljeznike stanice najkraom stazom i bez odgaanja. On ne smije loviti niti ubijati, osim za hranu i u samoobrani. Nemojte me pokuati obmanuti. Ne zaboravite da Tarzan uvijek gleda i nikad ne zaboravlja.

Obrati se bijelcima. Blake ree sve je ureeno. Moete krenuti kad elite sa svojim safarijem i otii kamo vam drago. to se lova tie, to ostavljam vaoj razboritosti, vi ste Tarzanov gost.

A vas e oslovi Stimbola najkraom cestom odvesti iz zemlje. Doputam vam da nosite vatreno oruje radi samoobrane. Ako ete moju dozvolu zloupotrijebiti,

ono e vam se oduzeti. Ne smijete loviti ni za hranu, ve e se vodi za to pobrinuti.

Brini se ti o sebi, a ne o meni rasrdi se Stimbol. Ako misli da u se obazirati na to drsko mijeanje u moja prava, onda se ljuto vara. Ja sam ameriki graanin. Mogu kupiti i tebe i tvoju prokletu dunglu etrdeset puta, a da mi to dep i ne osjeti. Zaboga, Blake, recite toj siromanoj budali tko sam, prije nego to bude imao neprilika.

Tarzan se okrene vodiu kojega je odredio Stimbolu. Moete natovariti i krenuti na put ree. Ako vas taj bijelac ne eli pratiti, ostavite ga sama. Brinite se o njemu ako poslua moje zapovijedi i dopratite ga sigurno do eljeznike stanice. A njegova nareenja sluajte samo ako se ne kose s mojima. Na put!

Tren kasnije Stimbolov safari pripremio se za put, a na Tarzanovu elju i Blake je krenuo iz logora. Stimbol je kleo i prijetio. Ne obraajui na nj panju, njegovi namrgoeni ljudi upute se ka istoku. Tarzan je, njiui se s grane na granu, ieznuo meu liem, te je napokon Stimbol ostao sam u naputenom logoru.

Ponien, on se pjenio od bijesa jer su mu se svi planovi pomrsili. Morao je trati iza svojih ljudi, urlati iz petnih ila zapovijedi i prijetnje, na koje se ljudi nisu obazirali. Kasnije, istog dana, koraao je bez rijei, natmuren na elu kolone nosaa i askarija, uvjeren naposljetku da je mo ovjeka-majmuna vea od njegove. U srcu mu je buktjela mrnja i on je kovao plan osvete, ali je znao da ga nikada nee izvriti.

Tarzan se na granama odnjihao daleko ispred Stimbolove ekspedicije jer se elio uvjeriti hoe li se njegova zapovijed izvriti. ekao je u kronji drveta to se nadvila nad putem kojim je morao proi Stimbol. uo je iz daljine glasove safarija. S protivne strane netko se pribliavao. ovjek-majmun nije vidio tko se pribliava, ali je znao. Vrke drvea prekrili su niski crni oblaci. Nije bilo ni daka vjetra. Stazom se primicala velika rutava crna prilika. Kad se pribliila Tarzanu, on je oslovi:

Bolgani! zazove tihim glasom.

Gorila se zaustavi. Stajao je uspravno na zadnjim nogama i ogledavao se.

Ja sam Tarzan ree ovjek-majmun. Bolgani je mumljao. Ja sam Bolgani odgovori.

Tarmangani dolazi opomene Tarzan. Ubit u! zarei Bolgani. Pusti Tarmanganija da proe ree Tarzan. On i

njegovi ljudi imaju mnogo batina koje praskaju. Naredio sam ovome Tarmanganiju da ode iz dungle. Pusti ga neka proe. Povuci se malo sa staze, glupi Gomangani i jo gluplji Tarmangani proi e a da ne primijete da su Tarzan i Bolgani u blizini.

Sa zamraena neba iz daljine tutnjila je grmljavina. Oboje se, ovjek-majmun i ivotinja, obazru na iroku plohu neba gdje je gospodarila priroda bijesnom i razornom snagom.

Grom Pand lovi na nebu primijeti ovjek-majmun.

Lovi vjetar Ushu ree Bolgani. Zaas vidjet emo Ushua kako juri kroz drvee.

Tarzan pogleda tmaste niske oblake. ak se i sunce Kudu boji Panda, i skriva svoje lice dok on lovi.

Munja Ara propara nebo. Za obje ivotinje munja bijae strijela iz Pandova luka, a velike kaplje kie koja je poela padati, krv vjetra Ushua to kaplje iz mnogih rana.

Jak je vjetar lamatao dunglom, a grmljavina je odzva-njala. Grane su na drveu hujale dok je Ushu bjeao kroz umu Jo se jae smrailo. Kia je pljutala. Lie se na granama saplitalo, a drvee udaralo jedno o drugo. Priroda je zagluujuom bukom oslobodila svoj suzdrani bijes. ivotinje su se bojale uasne snage, koju su osjeale kao svemonu.

Tarzan se uurio u kronji drveta, a na savijena mu je lea pljutala kia. Kraj staze, mokar do koe i bijedan, uao je Bolgani. ekali su. Nita drugo nisu mogli uraditi.

Nad njima prolomila se oluja u ludom bijesu. Gromovi su odjekivali zagluujui. Munja zabljesnu, a grana na kojoj je uao Tarzan, slomi se i pade na stazu.

ovjek-majmun ostao je leati omamljen, a velika ga je grana djelomino pokrivala.

Oluja je isto tako brzo prola kao to je i dola i sunce Kudu sine kroz oblake.

Bolgani, snuden i prestraen, jo je uvijek uao nepokretno i tiho na istom mjestu. On nije elio privui panju groma Panda.

Makar promrznut i bijesan, Stimbol je ljapkao kliskim i blatnim putem. Nije primijetio da njegov safari zaostaje. On je hitao naprijed za vrijeme oluje, dok su se ostali sklonili pod drvee.

Na zavijutku iznenada se nae pred sruenom granom koja mu je preprijeila put. U prvi as nije spazio tijelo ovjeka koji je pod granom leao, a zatim primijeti, prepozna Tarzana, a srce mu zadre od sree. Ako je Tarzan mrtav, on smije raditi to ga je volja, no je li on zaista mrtav?

Stimbol potri naprijed, klekne i prisloni uho na grudi oborenog ovjeka. Njegovim licem preleti izraz razoaranja. Tarzan nije bio mrtav. Najednom se promijeni izraz na Stimbolovu licu, oi mu se himbeno zakrijese i obazre se niz put. Njegovi ljudi jo se nisu pojavili! Brzo se oko sebe ogledao. Bio je sam s onesvijetenim uzronikom svog ponienja!

Vjerovao je da je sam. Nije primijetio dlakavu priliku koja se tiho podigla kad se Stimbol primakao. Ona je piljila kroz lie u Stimbola i u nepominog ovjeka-majmuna.

Stimbol izvue iz korica lovaki no. Mogao bi ubiti ovjeka, vratiti se stazom i priekati ljude. Kasnije bi svi naili na mrtva Tarzana, ali nitko ne bi znao kako je umro.

ovjek-majmun se pomakne, vraala mu se svijest. Stimbol je znao da mora biti brz. Tog trenutka isprui se velika dlakava ruka kroz lie i epa ga za rame. Vritei i psujui, okrene se i ugleda uasno Bolganijevo lice. Pokuao je udariti noem u dlakava prsa neprijatelja, ali mu je taj iupao iz ruku slabo oruje i bacio ga u grmlje.

Majmun je iskesio ute onjake prema Stimbolovu

grlu kad je Tarzan otvorio oi. Kreeg-ah26! opomene ga ovjek-majmun. Bolgani se zaustavi i pogleda svog prijatelja. Pusti ga! ree Tarzan. Tarmangani je htio ubiti Tarzana tumaio je

gorila. Bolgani ga je sprijeio. Bolgani ubija! reao je uasno.

Ne! odsijee Tarzan. Ostavi Tarmanganija! Gorila pusti Stimbola, a lovevi se ljudi pojave.

Bolgani, vidjevi mnogo crnaca, postane nervozniji i razdraljiviji.

Idi u dunglu! ree Tarzan. Tarzan e se pobrinuti za Tarmanganija i Gomanganije.

S oprotajnim reanjem gorila utone u zelenilo i sjenke dungle, a Tarzan, kralj majmuna, okrene se Stimbolu i njegovim momcima.

Bio si u smrtnoj opasnosti, Stimbole ree ovjek-majmun. Tvoja srea to me nisi uspio ubiti. Naao sam se ovdje iz dva razloga. Htio sam vidjeti hoe li posluati moje upute, i zatititi te od tvojih ljudi. Nije mi se svidjelo kako su te oni ovog jutra gledali. Ne bi im bilo teko ostaviti te da se izgubi u umi, a to bi te isto tako sigurno ubilo kao i otrov ili no. Sve dosada osjeao sam se odgovornim za tebe zato to si bijelac, ali si me sada oslobodio solidarnosti koju osjea bijelac prema bijelcu.

Neu te, Stimbole, ubiti, premda si to zavrijedio. Kako e stii na obalu, brinut e se odsada sam. Bez sumnje, uskoro e spoznati da u dungli valja nastojati stei prijatelje, a ne nepotrebne neprijatelje. Okrene se Stimbolovim crnim momcima. Tarzan, kralj majmuna, ide svojim putem. Moda ga vie neete vidjeti. Vrite svoju dunost prema ovome ovjeku sve dotle dok on slua Tarzanovu rije, ali pazite da ne lovi!

Izgovarajui tu posljednju opomenu, ovjek-majmun skoi na granu i ode.

Nakon upornog ispitivanja svojih ljudi Stimbol se uvjerio da vie nee vidjeti Tarzana. Zbog toga mu se vra-

26 Uzvik.

tilo samopouzdanje i glasno se hvalisao. Opet je bio na elu, vikao je iz petnih ila, kleo crnce i rugao im se. Drao je da ih impresionira svojom veliinom. Smatrao ih je naivnim ljudima koji e povjerovati da se on ne boji te e stei njihovo potovanje ako izbjegava Tarzanove zapovijedi. Budui da je Tarzan izjavio da se nee vratiti, Stimbol se osjeao sigurnim i nije se obazirao na njegove zapovijedi. Prije nego to su prispjeli do mjesta za logorovanje, Stimbol je naiao na antilopu, te je ne oklijevajui, opalio i ubio je.

Te su noi u logoru svi bili namrteni. Ljudi su se skupljali u grupe i aputali.

Tarzan e nas kazniti ree voa. Bwana je zao ovjek ree drugi. elio bih da je

mrtav. Ne smijemo ga ubiti. Tarzan je tako naredio. Kad bismo ga ostavili u dungli, on bi umro. Tarzan nam je zapovjedio da vrimo svoju dunost. Rekao je da je vrimo dotle dok bwana bude sluao

njegove zapovijedi. On ih je prekrio. Tada ga moemo napustiti. Iscrpljen dugim pjeaenjem, Stimbol je spavao poput

klade. Kad se probudio, sunce je bilo visoko. On pozove svog momka. Ne dobi odgovora. Zvao je sve glasnije i glasnije, dodajui psovke. Nitko se ne odazva. Ni glasa se nije ulo u logoru.

Lijeni crnci gunao je. Ve e biti ivahniji im izaem.

Ustane i pone se oblaiti. Ta tiina u logoru priini mu se zlokobnom pa se pouri s oblaenjem i izae iz atora. im se obazreo, posta mu jasno. Nije vidio nijednog ovjeka, dok su svi svenjevi hrane, osim jednoga, nestali. Napustili su ga u srcu Afrike.

Zgrabi puku i odlui poi za crncima. Razmiljajui, napusti svoj plan, jer ta bi mu koristilo da se stavi pod okrilje ljudi koji su ga prepustili sigurnoj smrti. Mogli bi nai i sigurnije sredstvo da ga se rijee kad bi im se nametnuo.

Bio je samo jedan izlaz. Nai Blakea i ostati s njime. Znao je da ga Blake nee prepustiti smrti u dungli.

Crnci ga nisu ostavili bez hrane; ostavili su mu puku i municiju, ali tko e mu nositi hranu? Bilo je nje u izobilju, ali nije mogao nositi hranu kroz dunglu zajedno s pukom i s municijom. Ne bi bilo korisno ni ostati kraj hrane u logoru. Blake se vraao na obalu drugim putem. ovjek-majmun je rekao da vie nee pratiti Stimbolov safari. Mogu proi godine prije nego to drugo ljudsko bie proe sluajno tom malenom lovakom stazom.

Znao je da su Blake i on udaljeni dva dana hoda. Ako bi putovao bez tereta, a Blake se kretao polako, mogao bi ga dostii za tjedan dana. Blake e moda pronai dobro mjesto za snimanje i stalno se ulogoriti. U tom bi ga sluaju Stimbol bre sustigao.

Osjeao se bolje im je odluio slijediti Blakea. Dobro je dorukovao, nainio malen sveanj hrane, dovoljan za tjedan dana, nakrcao depove i pojas municijom i uputio se natrag stazom.

I ako je napredovao jer je put bio vidljiv, a njime se ve trei put kretao. Nije bilo teko stii u logor gdje su se on i Blake rastali.

U rano poslijepodne kad je stigao na malu istinu, odluio je slijediti Blakeov trag i stii prije mraka to dalje. elio se, ipak, malo odmoriti, pa je sjeo u podnoje jednog drveta i naslonio se na deblo. Nije primijetio kako se, nekoliko jardi od njega, mie busen trave, a da je to i opazio, ne bi se na to osvrtao. Istog se trenutka razmaknu vlati trave i izroni glava ogromnog lava crne grive.

Stimbol zavrisne od straha, spusti svoj sveanj, odbaci puku, potri prema drvetu ispod kojeg je sjedio. Lav se i sam zaudi, zaustavi se trenutak, a zatim ga stane progoniti dugakim skokovima.

Bacajui uasnute poglede prema drvetu, Stimbolu se ono priinilo jako daleko, a lav preblizu. Vidik je aroban iz daljine, ali i blizina ima ponekad prednost. U naem je sluaju ona toliko poveala brzinu ovjeka koji je bjeao da se, premda ne vie mlad, popeo na donje grane drveta

brzinom uvjebanog atlete. Bilo je to u zadnji as jer je Numa dodirnuo svojim

savijenim pandama njegove izme. Rukama se i nogama uzvere navie i tu se priljubi uz granu, iscrpljen i sopui. Iz dubine mesoder ga je promatrao i reao.

Numa je riknuo, a zatim se okrenuo i mumljajui uputio kraljevskim korakom do busena trave iz kojeg je izronio. Zaustavivi se kraj Stimbolova svenja hrane, koji je ovaj odbacio, udarao je po njemu ljutito apom, razdraen mirisom ovjeka. Sveanj se otkotrlja u stranu, Numa uzmakne, promatrajui ga oprezno, a tada se s urlikom baci na nj, razdere ga i sadraj razbaca po zemlji. Izgrizao je sve konzerve i kutije dok je Stimbol uao na drvetu i to bespomono promatrao.

Po sto puta proklinjao je sam sebe to je odbacio puku i zaklinjao se na osvetu. Tjeio se da Blake nije daleko, a on posjeduje bogatu zalihu koju mogu trgovanjem poveati. Sii e s drveta i poi za Blakeom im lav ode.

Numa, zamoren ispitivanjem svenja, uputi se prema visokoj travi, ali njegovu panju privue Tarmanganova batina koja praska. Lav ponjui odbaenu puku, udari je apom i na kraju je zagrize. Stimbol je promatrao uasnuto. to ako ivotinja oteti oruje? Ostat e bez ikakva sredstva za obranu i za nabavljanje hrane.

Ostavi je! zavikne Stimbol. Ostavi je! Ne obazirui se na ovjeka kojeg je prezirao, Numa se

uputi u svoju jazbinu i odnese sobom puku. Wilbur Stimbol bijae tako obuzet strahom te mu se

inilo da to poslijepodne i no nikada nee proi. U toku dana lav je ostao u oblinjem busenu trave i tako sprijeio nesretnog ovjeka da potrai Blakeov logor. Kad je pala no, Stimbol ne bi bio ni za itav svijet siao niz drvo da lav i nije bio u blizini. Od mraka do zore na podnoju su drveta na kome se bijae sklonio, zavijale ivotinje, reale, kaljale i lajale. inilo mu se kao da su se najstranije zvijeri dungle sastale na savjetovanje.

Ujutro je dungla bila mirna i tiha, samo su prazne konzerve i rastrgano platno svenja svjedoili o gozbi

hijena. Numa je otiao i ostavio ostatke svog plijena, a Stimbolovom zaslugom hijene su te ostatke zasladile hors d'oeuvresom.

Drui, Stimbol se spusti s drva. Razrogaenih oiju, trzajui se na svaki um, vukla se umom bijedna prilika, slomljena strahom i poodmaklim godinama. U njoj bi se teko mogao prepoznati Wilbur Stimbol, bankar kompanije Stimbol iz New Yorka.

Stimbol zavrisne od straha, spusti svoj sveanj, odbaci puku i potri ispred lava prema drvetu ispod kojeg je sjedio.

kri

Oluja koja je zatekla Stimbolov safari, omela je planove Jima Blakea, a jedna munja promijenila je zaas cijeli tok njegova ivota.

Praen crncem koji je nosio njegovu kameru i rezervnu puku, Blake se udaljio s glavnog puta i od svog safarija traei lava da ga fotografira. Po mnogim se znacima moglo zakljuiti da se u tom kraju moe nai mnogo tih velikih mesodera.

Namjeravao je poi paralelno s putem kojim se kretala glavnina njegove ekspedicije i prikljuiti joj se tog poslije-podneva. Djeak koji ga je pratio, bio je inteligentan i okretan. Taj crnac obavezao se ostalima da e Blakea sigurno dovesti u logor jer je djeak poznavao put i brzinu safarija koji bijae u pokretu. Blake se nije obazirao na put kojim je prolazio jer se potpuno pouzdao u djeaka. Obuzela ga je fascinirajua elja da trai objekte za svoja snimanja.

Ubrzo, napustivi safari, Blake i njegov pratilac susreli su opor od sedam do osam lavova. Tu je primijetio velianstvena starog lava mujaka i staru lavicu sa pet do est mladih na po odraslih i odraslih lavova.

Kad se Blake i njegov drug pojavie, lavovi se ponu lijeno povlaiti istinom. Obojica su ih slijedili i strpljivo traili prikladan trenutak kako bi bijelac dobio eljenu sliku.

Crnac je pamtio smjer kojim se kretao safari i njihov odnos prema krivudanju gonjene divljai. Znao je kako su se daleko i u kojem smjeru udaljili od ekspedicije. Ne bi mu bilo teko da se vrati na stazu kojom se kretao safari.

Blake se nije brinuo ni za vrijeme ni za smjer puta jer se potpuno povjerio crncu.

Dva sata uporno su slijedili trag. Svaki trenutak ugledali su sad jednog, sad drugog lava iz kraljevske grupe, ali se nije pokazala pogodna prilika za uspjean snimak. Tada se najednom nebo prekri tmastim oblacima i u trenu se prolomi oluja takvom estinom kakva se zna samo na ekvatoru. Velika je nesrea zadesila Jamesa Huntera Blakea usred zagluujue grmljavine i munja koje su zasljepljivale.

Nije znao kako je dugo leao onesvijeten od groma koji je udario nekoliko stopa podalje. Kad je otvorio oi, vidio je da je oluja prohujala, a sunce jasno sjalo kroz lisnatu nadstrenicu ume. Jo uvijek omamljen, ne znajui uzrok i opseg katastrofe, polako se digne na lakat i obazre unaokolo.

Ono to je prvo ugledao, pomoglo mu je da se brzo osvijesti. Na udaljenosti od stotinjak stopa stajala je grupa lavova, a njih sedmero gledalo ga je sveano. Lavovi se po pojedinim osobinama toliko meusobno razlikuju, kao to se meusobno razlikuju i ljudi. Lavovi imaju svoju ud i razliito reagiraju na stanovite podraaje i situacije.

Lavovi su obziljno promatrali ljudsko bie. Oni nisu dobro poznavali ovjeka; vidjeli su tek nekolicinu ljudi; ljudi ih nikad nisu lovili; bili su dobro ishranjeni, a Blake ih nije niim razdraio. Na sreu, bili su samo radoznali.

Sve to Blake nije znao. Vidio je sedam lavova, udaljenih stotinu stopa na slobodi. Sada nije elio svoju kameru, ve puku.

Kradom, da ih ne uznemiri, ogledavao se za pukom. Na svoj uas, nije vidio ni vlastite puke, a niti svog nosaa s rezervnom pukom. Gdje je mogao biti djeak? Zacijelo se prestraio lavova i pobjegao u logor. Jedino privlano drvo nalazilo se udaljeno dvadeset stopa. Blake nije znao hoe li lavovi navaliti u trenutku kad ustane. Nastojao se prisjetiti svega to je uo o lavovima i dosjetio se neega to vrijedi kao neoborivo pravilo za sve opasne zvijeri; kad od njih bjeite, slijedit e vas. Ako eli dospjeti

do drveta, mora poi direktno k lavovima. Blake je bio u kripcu. Jedan se od mladih lavova

dignu i primakne nekoliko koraka. Blake se odmah odlui, jer to je lav bio blie, to je bila manja mogunost da stigne do drveta ako su ve lavovi odluili to sprijeiti.

Usred one ogromne ume potpuno opkoljene drveem, priroda je izabrala da ga obori ba nasred istine. Jedno dobro drvo bijae udaljeno stotinu stopa, ali nasuprot lavovima. Blake ga eznutljivo pogleda i brzo izrauna. Kad bi otrao k drvetu, koje je dalje, lavovi bi morali prijei dvjesta stopa, a on sto. Do blieg bi drveta oni morali prevaliti osamdeset a on dvadeset stopa. Doi do blieg stabla je sigurnije, jer bi tu njegova prednost bila dva prema jedan, ali se istovremeno izlagao pogibelji da uleti ravno u ralje sedmero lavova.

Jimu Blakeu digla se kosa od uasa. Lavovi nisu bili psihoanalitiari, pa nisu ni sanjali to se s Blakeom dogaa, jer se on nehajno i lagano uputio prema njima i drvetu. Najvee junatvo u cijelom njegovu ivotu bilo je obuzdati svoje noge. One su eljele trati, a to je eljelo i njegovo srce i mozak. Samo ih je njegova volja suzdravala.

Jim Blake proivio je uzbudljive trenutke dok se prvim koracima uputio u susret sedmero velikih lavova koji su promatrali njegov dolazak. Vidio je da su postali nervozni. Lavica se uznemirila. Stari mujak je zarikao. Mladi mujak, onaj koji se uputio prema njemu, lupao je svojim repom o bokove, ispruio glavu, iskesio zube i oprezno se poeo pribliavati.

Blake se gotovo primakao drvetu kad se neto dogodilo. Nikad nije doznao zato se lavica okrenula i tiho cvilei otila. Za njom se povukoe i ostala estorica.

ovjek se nasloni na deblo i pone se hladiti svojim ljemom. Uh! odahne. Nadam se da u idueg lava vidjeti u Centralnom zoolokom vrtu.

Uskoro je zaboravio i na lavove zbog dogaaja koji su uslijedili. Kad se crni djeak na njegove uporne povike nije odazvao, Blake je odluio da ga potrai. Nije morao poi daleko. Usred istine, na stazi kojom su se morali

Blake se trgne iz sna i spazi u mraku dva blistava, plamena oka. Odmah je znao da je to leopard, izvukao je svoj automatski pitolj i

opalio naslijepo. S uasnim krikom ivotinja skoi i padne na zemlju. Blake nikad nije saznao da li je pogodio.

vratiti, naao je ostatke spaljena mesa, pocrnjelu i napola rastopljenu cijev puke. Od kamere nije ostalo ni traga.

Munja, koja je oborila Blakea, udarila je ravno u njegova nosaa rezervne puke, ubila ga na mjestu, a municija je eksplodirala, razorila kameru i upropastila puku koju je ovaj nosio.

to se dogodilo s Blakeovom pukom? On ju je svagdje traio i na kraju pomislio da je nestala zbog jednog od onih udljivih trikova za koje su krive oluje pune elektriciteta.

Svjestan da se izgubio i da nikako ne moe znati gdje se ulogorio njegov safari, Blake se uputi naslijepo, putem za koji se nadao da je pravi. Ali nije bio. Safari se kretao sjeveroistono, Blake pak sjeverno.

Dva dana probijao se muno kroz gustu umu. Nou je spavao u kronjama drvea. Jednom se trgne iz svog lakog sna. Grana se pod njim zanjie. Kad se sasvim razbudio, osjetio je kako se ona spustila od teine neke velike zvijeri. Pogleda i spazi u mraku dva blistava, plamena oka. Blake je znao da je to leopard, izvukao je svoj automatski pitolj i opalio naslijepo. S uasnim krikom ivotinja skoi ili padne na zemlju. Blake nije nikada saznao da li ga je pogodio. Leopard se nije vratio, a ujutro nije otkrio nikakvih znakova.

Naao je hrane i vode u izobilju. Ujutro, treeg dana, izaao je iz ume i stigao do podnoja lanca visokih planina. Prvi put uivao je u pogledu na modro nebo koje nita nije zaklanjalo, ugledao je opet horizont kako se prostire pred njim. Sve dosad, dok nije izaao na svjetlo dana i osjetio polet i vedrinu zatvorenika koji je iz uza dopro na slobodu, nije znao koliko ga je pritiskivala tama gustog drvea. Spas je bio samo pitanje vremena. elio je od sree zapjevati i vikati, ali tedei svoju snagu, popne se na planinu. U umi nije bilo domorodakih sela, ali, zakljuio je, mora ih biti u zemlji bogatoj vodom i divljai. Nadao se da e nai domoroce na obroncima planine.

Uspevi se na vrh nekog breuljka, spazi ispod sebe klanac kojim je tekla malena brzica. Kraj vode bi moglo biti selo.

Ako poe uzvodno, mogao bi stii u neko selo. To je barem lako. Siao je do brzice i otkrio sa zadovoljstvom prokrenu stazu, koja je vodila uporedo s njome. Blake se penjao stazom u klanac, i ohrabren, vjerovao da e uskoro sresti domoroce te e mu oni pomoi da nae svoj safari.

Preao je oko tri milje, a da nije otkrio nikakva znaka nastanj