15_kadijevic

PR

O

S

T

O

R

ZNANSTVENI ASOPIS ZA ARHITEKTURU I URBANIZAMA SCHOLARLY JOURNAL OF ARCHITECTURE AND URBAN PLANNING

19 [2011] 2 [42]

ISSN 1330-0652CODEN PORREVUDK | UDC 71/7219 [2011] 2 [42]281-5427-12 [2011]

SVEUILITE U ZAGREBU, ARHITEKTONSKI FAKULTETUNIVERSITY OF ZAGREB, FACULTY OF ARCHITECTURE

POSEBNI OTISAK / SEPARAT OFFPRINT

466-477 Aleksandar Kadijevi Hrvatski arhitekti u izgradnji Beograda u 20. stoljeu

Pregledni znanstveni lanakUDK 72.036(497.11 Beograd)19

Croatian Architects in 20th Century Architecture in Belgrade

Subject ReviewsUDC 72.036(497.11 Beograd)19

Znanstveni prilozi Scientific Papers

Sl. 1. L. Horvat: Zavod za osiguranje radnika (dovrio Petar Gai), Nemanjina 2, 1929.-1931., prvobitni izgled (fotografija iz 1940.)Fig. 1 L. Horvat: Workers Insurance Office (complete by Petar Gai), 2 Nemanjina Street, 1929-31, original state (photo from 1940)

Znanstveni prilozi | Scientific Papers 19[2011] 2[42] PROSTOR 467

Aleksandar Kadijevi

Hrvatski arhitekti u izgradnji Beograda u 20. stoljeu


Beogradhrvatski arhitekti20. stoljee

Meu stranim arhitektima koji su tijekom 20. stoljea obogatili arhitekturu Beograda, uz ruske emigrante i eke graditelje, s oko pet stotina zgrada pred-njaili su projektanti iz Hrvatske. Istaknuli su se ponajprije u arhitekturi in-terpoliranih poslovno-stambenih zgrada, kao i u projektiranju administrativ-nih, ugostiteljskih, stambenih i rezidencijalnih zgrada. Izgradili su i tri kato-like crkve i etiri memorijalne cjeline. Aktivno su sudjelovali na natjeajima za prestine javne zgrade, esto dobivajui nagrade s pravom na izvedbu.

Among foreign architects who enriched the built heritage of Belgrade in the 20th century, the most numerous were those from Croatia, who conducted around five hundred building projects. They gained prominence in designing interpolated residential and commercial, and individual administrative and residential buildings, as well as hotels and restaurant facilities. They built three Catholic churches and four memorial complexes. They also participated in architectural design competitions for prestigious public buildings.

BelgradeCroatian architects20th century

Filozofski fakultetOdeljenje za istoriju umetnostiSrbija - 11000 Beograd, ika Ljubina 18-20

Pregledni znanstveni lanakUDK 72.036(497.11 Beograd)19Tehnike znanosti / Arhitektura i urbanizam2.01.04. - Povijest i teorija arhitekture

i zatita graditeljskog naslijealanak primljen / prihvaen: 12. 10. 2011. / 5. 12. 2011.

Faculty of PhilosophyDepartment of Art HistorySrbija - 11000 Beograd, ika Ljubina 18-20

Subject ReviewUDC 72.036(497.11 Beograd)19Technical Sciences / Architecture and Urban Planning2.01.04 - History and Theory of Architecture

and Preservation of the Built HeritageArticle Received / Accepted: 12. 10. 2011. / 5. 12. 2011.

468 PROSTOR 2[42] 19[2011] 466-477 A. KADIJEVI Hrvatski arhitekti u izgradnji Beograda u 20. stoljeu Znanstveni prilozi | Scientific Papers

UVODINTRODUCTION

Kao glavni grad Kraljevine Srbije (1882.-1918.), Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca / Jugoslavije (1918.-1941.) i SFRJ (1945.-1991.), Beograd je tijekom 20. stoljea viestruko poveao svoj graditeljski fond.1 Njegovi krup-ni arhitektonsko-urbanistiki pothvati, podr-ani domaim i stranim kapitalom, privlaili su graditelje iz razliitih sredina. Uz svestra-ne ruske emigrante i produktivne eke gra-ditelje,2 kvalitetom realizacija prednjaili su projektanti iz Hrvatske.3 Istaknuli su se po-najprije u arhitekturi inter poliranih poslovno--stambenih zgrada, kao i u projektiranju ad-ministrativnih, ugostiteljskih, stambenih i re-zidencijalnih zgrada. Izgradili su i tri katolike crkve te etiri memorijalne cjeline. Aktivno su sudjelovali na natjeajima za prestine javne zgrade, esto dobivajui otkupe i nagrade s pravom na realizaciju.

Iako su se hrvatski arhitekti tijekom itavog 20. stoljea produktivno angairali, popis njihovih beogradskih ostvarenja nije do kraja istraen, a ni cjelovito zaokruen. Na os novi dosadanjeg uvida i utemeljenih pretpostav-ki moe se govoriti o priblino pet stotina zgrada, od kojih je tridesetak izgraeno prije 1914., tri stotine u meuratnom razdob lju, a ostatak nakon Drugoga svjetskog rata.4 Meu ostvarenjima hrvatskih arhitekata iz graenim izvan Beograda, uz stari ja Bollova, Iveko-vieva i Jenova djela u Srijemu, izdvajaju se crkve Srca Isusova (1931.-1932.) u idu Frana Funtaka i sv. Ar kanela Mikaela (1931.-1933.)

u Kraljevu Bla a Katuia, stambena trokat-nica u Niu (1940.) predsjednika Kraljevske vlade Dra gie Cvetkovia (pripisana Dragi Ibleru i Dragi Galiu), Vijenica (1960.-1965.) u Panevu Kazimira Ostrogovia, Dom kultu-re (1970.) u aku Luje Schwerera, Muzej re-volucije (1959.-1970.) Ivana Vitia i Spomen--zbirka Pavla Beljanskog (1961.) Ive Kurtovia u Novom Sadu.5

Zahvaljujui malobrojnim povjesniarima, naj-znaajnije su tekovine hrvatskih arhitekata u Beogradu i Zemunu6 evidentirane, datirane i atribuirane. Budui da je sveobuhvatno au-torsko atribuiranje graditeljskog fonda na irem beogradskom teritoriju nepotpuno pro-vedeno,7 ne udi to je znatan broj zgrada koje su podigli hrvatski arhitekti ostao izvan opsega provedenih istraivanja.

Nakon inicijalnoga preglednog lanka Z. Ma-nevia o hrvatsko-srpskim arhitektonskim sponama od 1912. do 1941. godine i izloba-ma jugoslavenske suvremene arhitekture,8 srpski povjesniari nisu podrobnije analizirali dinamiku tih veza, ve su obraali pozornost na pojedine izvedbe i sporne atribucije. Bu-dui da se Zavod za zatitu spomenika kultu-re grada Beograda brine o manjem broju najznamenitijih zgrada hrvatskih arhitekata, rasporeenih u zatienim sredinjim pred-jelima (Knez Mihailovoj ulici, Kopitarevoj gra-dini i staroj jezgri Zemuna), kao i o jednom koji je proglaen nepokretnim kulturnim do-brom (Weissmannov Novinarski dom),9 pot-punije osvjetljavanje njihova rada usmjerilo bi pozornost konzervatora na preostali dio tih znaajnih ostvarenja.

1 Bojovi, 2002.-2003.; Bogunovi, 2005.2 urevi, Kadijevi, 2001.; Kadijevi, 2002.-2003.; Damljanovi, 2004.3 U tu skupinu pripadaju arhitekti hrvatske i srpske na-cionalnosti (ukljuujui i one iz mjeovitih brakova), roeni ili kolovani u Hrvatskoj.4 Da bi se zaokruila slika o broju, rasporedu i arhitek-tonsko-urbanistikom znaenju beogradskih djela hrvat-skih arhitekata, potrebno je pregledati grau (tehniku, pravnu i fotodokumentacijsku, autografe i memoarske biljeke, konzervatorske elaborate, novinske i povijesne priloge) pohranjenu u veem broju ustanova: Arhivu Srbi-je, Arhivu Jugoslavije, Istorijskom arhivu Beograda, Arhivu SANU, Muzeju grada Beograda, Muzeju Srpske pravoslav-ne crkve, Muzeju nauke i tehnike, Muzeju primenjene umetnosti, Zavodu za zatitu spomenika kulture grada Beograda, Republikom zavodu za zatitu spomenika kul-ture, Narodnoj i Univerzitetskoj biblioteci, na Arhitekton-skom i Filozofskom fakultetu, u Institutu za arhitekturu i urbanizam Srbije, Savezu arhitekata Srbije, Urbanistikom zavodu Beograda, Arhitektonskoj sekciji ULUPUDS-a, he-merotekama dnevnih listova i planotekama arhitektonskih biroa. Uz arhitektonsko-graevinsku (Tehniki list, Ar-hitektura, Graevinski vjesnik, Inenjer, Beograd-ske optinske novine) i knjievno-umjetniku periodiku (Srpski knjievni glasnik, Venac, XX vek, Umetniki pregled), stanje u meuratnoj arhitekturi Beograda opisi-vano je u dnevnom i tjednom tisku (listovi Politika, Vre-me, Pravda, tampa, Novosti, ivot i rad, Jav-nost, Samouprava, Nedeljne ilustracije). Korisno je i provjeriti popise odobrenih planova objavljene u Optin-skim novinama (1928.-1941.), na kojima su precizno na-

Znanstveni prilozi | Scientific Papers Hrvatski arhitekti u izgradnji Beograda u 20. stoljeu A. KADIJEVI 466-477 19[2011] 2[42] PROSTOR 469

ZASTUPLJENOST HRVATSKIH ARHITEKATA U BEOGRADSKOJ ARHITEKTURI

PRESENCE OF CROATIAN ARCHITECTS IN THE ARCHITECTURE OF BELGRADE

Sudjelovanje hrvatskih arhitekata u beograd-skoj arhitekturi, izraeno u razliitim vido-vima strunog angairanja (studiranje, no-strificiranje akademskih dokumenata, pro-jektira nje, graenje, natjeajno nadmetanje, izlaganje, urbanizam, fakultetska i srednjo-kolska nastava, sudjelovanje u natjeajnim ocjenjvakim sudovima, rukovoenje ustano-vama, publicistika itd.), obilje ile su tri vie ili manje povezane stvaralake skupine.

Prvu, povijesno najuinkovitiju grupu obu-hvaaju arhitekti iz Hrvatske trajnije nasta-njeni u Beogradu, koji su mu mnotvom ostvarenja i kontinuiranom strunom aktiv-nou utisnuli znaajniji osobni trag. Drugu skupinu ine arhitekti koji su u Beogradu bo-ravili privremeno, u razdoblju od nekoliko mjeseci do nekoliko godina, upotpunjujui njegove ambijente i urbanistike poteze. Tre-u, najbrojniju skupinu, obuhva aju arhitekti zainteresirani za povremenu suradnju s Beo-gradom putem izloaba, na tjeaja i rijetkih izvedaba, uglavnom praenih iz Hrvatske.

Pripadnici prve skupine u Beogradu su krei-rali znaajna djela, bu dui da su posjedovali ovlaeni projektant ski biro ili bili suradnici u privatnim i dravnim atelijerima, radei i kao sveuilini i srednjokolski nastavnici, ruko-voditelji stru nih ustanova, urbanisti i publi-cisti. kolovani i afirmirani u Hrvatskoj, a

znatnim dijelom karijere vezani za Beograd, pripadnici te sku pine u svijesti suvremenika primarno su upameni kao ugledni jugosla-venski, a po tom i beogradski arhitekti, a to su prihvatili i njihovi malobrojni biografi. Po-duzetni i ambiciozni, Dragutin Inchiostri, Franjo Jen, Bla Katui, Dujam Grani, Stanko Kliska, Mate Baylon, ore Kreki, Branko Bon, Vido Vrba ni, Ivo Kurtovi i Eva Vanita-Lazarevi, odr ali su se desetljeima na graditeljskoj sceni Beograda, nesmetano razraujui ideje i pro jekte. Uz njih, vano je meu arhitektima hrvatske i srpske nacional-nosti roenim u Hr vatskoj, ali kolovanim i afirmiranim u Beogradu, spomenuti uru Boroia, Branka Petriia, Svetislava Liinu, Nikolu Gavrilo via, Branka Aleksia, Darka Maruia i Sanjina Grbia.10

Druga znaajna skupina hrvatskih arhitekata svoje je veze s nekada glavnim jugoslaven-skim gradom zasnivala na estim posjetima, pa i viegodinjim boravcima, motiviranim izvedbom nekoga prihvaenog projekta ili suradnjom s lokalnim arhitektima. U nju pri-padaju Dionis Sunko, Hugo Ehrlich, Ivan Me-trovi, Lavoslav Horvat, Ernest Weissmann, Josip Seissel, Marijan Ivaci, Kazimir Os-trogovi, Milan Grakali i Grujo Golijanin. Dok je veina ostalih arhitekata zainteresiranih za suradnju s Beogradom uglavnom iz Zagreba (ili srednje Europe) pratila natjeajne rezul-tate i izvoenje svojih djela, Sunko i Horvat nadgledali su te procese osobno. Weissmann i Neidhardt krajem tridesetih godina i slu-beno su se preselili u Beograd, prijavivi se na adresama u sreditu grada, nadajui se veoj mogunosti rada, ali su se razmjerno brzo uputili k drugim odreditima. Ivaci je istodobno djelovao u Splitu i Beogradu, sura-

vedeni svi relevantni podatci o izgraenim zgradama. Za podrobnije upoznavanje s djelatnou hrvatskih arhiteka-ta od 1945. do 2000. god., osim komentara u najtiranijim dnevnim novinama (Politici, Borbi, Veernjim novo-stima, Ekspres Politici, Blicu, Glasu javnosti, Vje-sniku, Jutarnjem listu i dr.), potrebno je pregledati i priloge objavljivane u periodinim asopisima, kao to su Arhitektura, Oko i iP (Zagreb), Jugoslavija, Teh-nika, Zbornik Arhitektonskog fakulteta, Arhitektura urbanizam, Urbanizam Beograda, Izgradnja, IT No-vine, Mozaik, Saoptenja IAUS, Nova, Forum i Arhitektura (Beograd).5 Jovanovi, 1988.; Markovi, 1992: 12, 149; Kranjak, 2004.; kori, 2002.; Damjanovi, 2008.; Kekovi-e-meriki, 2006: 26-27, 179, 181, 235; ivkov, 2007.; Tura-to, 2008.; oki, 2009: 322-331; Mitrovi, 2010: 260-261, 395; Brdar, 2006.6 Opina Zemun danas je jedna od 17 beogradskih opina.7 Kadijevi, 2010.8 Manevi, 1983.; Manevi, 1980.9 O statusu Sunkove Prve hrvatske tedionice unutar zatiene zone Knez Mihailove ulice, kue Petra Palavicci-nija arh. Mureca na Kopitarevoj gradini i Weissmannova Novinarskog doma u Resavskoj ulici, kao i zgrada Janka Holjca, Franje Jena i Huga Ehrlicha u staroj jezgri Zemuna, vidjeti u elektronskim katalozima Zavoda za zatitu spo-menika kulture grada Beograda: Dabii, A. (2006.), Spomeniko naslee starog jezgra Zemuna; *** (2010.), Katalog nepokretnih kulturnih dobara na podruju grada Beograda [ur. Grozdani, M.].10 Manevi, 2008: 1-2, 47, 83, 225-230, 266, 316.

Sl. 2. D. Sunko: Prva Hrvatska tedionica, originalni izgled, Knez Mihailova ulica 42, 1921.-1922.Fig. 2 D. Sunko: The First Croatian Savings Bank, original state, 42 Knez Mihailova Street, 1921-22

Sl. 3. D. Sunko: Prva Hrvatska tedionica (danas Muzej Cepter), Knez Mihailova ulica 42, 1921.-1922.Fig. 3 D. Sunko: The First Croatian Savings Bank (present Cepter Museum), 42 Knez Mihailova Street, 1921-22


Zlatko Neumann, Juraj Neidhardt, Stjepan Plani, Egon Steinmann, Anton Ulrich, Zdenko Strii, Josip Piman, Slavko Lwy, Vladimir Potonjak, Milovan Kovaevi, Franjo Baho-vec, Drago Gali, Jovan Korka, ore Kive-rov, Mijo Heimovi, Marijan Haberle, Stanko Rohrman, Hinko Bauer, Pavio Pen, Amadeo Carnelutti, Vladimir Turina, Hinko Gotvald, Neven egvi, Miro Marasovi, Vuko Bom-bardelli, Boidar Tuek, Anton Bahovec, Dra-gica Perak, Dragan Boltar, Vjenceslav Rich-ter, Grozdan Kneevi, Milan ankovi, Ljubo Pe ri, Emil Seri, Ivan i Nada Viti, Boris Katunari, Mirko Kipi, Vinko Penezi, Bran-ko Silain, Kreimir Rogina, Berislav Iskra, Zlatko Juri, Vesna Rogi, Andrija Rusan i dr. u Beogradu nisu due boravili, niti su razvi-jali plodniju projektantsku suradnju sa srp-skim kolegama.

POVIJESNI PREDUVJETI ANGAIRANJA HRVATSKIH ARHITEKATA I NJIHOVA ULOGA U BEOGRADSKOJ ARHITEKTURI

THE ROLE OF CROATIAN ARCHITECTS IN BELGRADES ARCHITECTURE AND THE HISTORICAL PREREQUISITES FOR THEIR EMPLOYMENT

Proglaenjem nezavisne Kraljevine Srbije (1882.) i osnivanjem Arhitektonskog odjela Tehnikoga fakulteta u Beogradu (1898.) povean je broj domaih, srpskih arhiteka-ta, u kojoj su do tada prevladavali gostujui europski strunjaci. Kulturno-poli tika preori-jentacija srpskog drutva, pokrenuta 1903. od nove dinastije Karaor evi, potaknula je jaanje veza s Rusijom, ali i s ju noslaven-skim narodima iz zapadnih krajeva tada-nje Austrougarske Monarhije. Homogenizi-ranjem politikih programa i organiziranjem jugoslavenskih umjetnikih manifestacija za-poela je suradnja srpskih i hrvatskih arhi-tekata. Pobjeda Viktora Kova ia na natje-aju za terazijsku palau Foscia Rossia (1905.), poslije pretvorenu u hotel Moskva, imala je velik struni odjek, ali je u povije-snom smislu rezultirala i blagim rivalitetom izmeu Zagreba i Beograda, koji se povre-meno pojaavao tijekom sljedeih de set-lje-a. injenica da Kovaiev pobjedniki pro-jekt, podran od autoritativnog lana irija

11 Na osnovi dokumenata koji svjedoe o prijateljstvu i plodnoj suradnji hrvatskih i beogradskih arhitekata u 20. stoljeu (kroz povremene natjeajne radove i realizacije pripremane u zajednikom atelijeru), vano je istaknuti suradnju Vjekoslava Mureca i Jaroslava Prhala, Marijana Ivacia s Ratomirom Bogojeviem i Ivanom Savkoviem, Ernesta Weissmanna i Branka Maksimovia, Dujma Grania s Dragomirom Tadiem i Josifom Bukavcem, Branka Bona i Milana Grakalia s Miladinom Prljeviem (do nesporazuma oko autorstva palae Albanija), Vlade Maksimovia s Brankom Bonom i Vidom Vrbaniem, Stan-ka Kliske i Milana Zlokovia, Bona i Mihajla Mitrovia.

Sl. 6. V. Murec i J. Prhal: Kua s atelijerom Petra Palaviccinija, Jelene etkovi 6, 1928.Fig. 6 V. Murec and J. Prhal: Petar Palaviccinis house and studio, 6 Jelena etkovi Street, 1928

Sl. 4. D. Sunko: Stambeno-poslovna zgrada Dimitrija Petrovia, Kosovska 51, 1921.-1922.Fig. 4 D. Sunko: Dimitrije Petrovi Residential and Commercial Building, 51 Kosovska Street, 1921-22

Sl. 5. D. Sunko: Zemaljska banka, Sremska 6, 1922.-1923.Fig. 5 D. Sunko: The National Bank, 6 Sremska Street, 1922-23

ujui s Ratomirom Bogojeviem i bavei se publicistikom. Poslije Drugoga svjetskog rata grupa perspektivnih hrvatskih arhitekata od-lukom je drave privremeno prebaena u Beograd kako bi ubrzali njegovu obnovu i plansku izgradnju. Meu njima posebno se is taknuo Kazimir Ostrogovi, suraujui od 1945. do 1951. sa suprugom Boicom i dru-gim kolegama.

Prihvaena kao primjerna i dobrodola, djela arhitekata iz ove skupine pospjeila su ne-zaustavljivu modernizaciju beogradske arhi-tekture i afirmirala najsuvremenije metode iz vedbi. Pritom su Sunko, Bastl, Ehrlich i Weissmann ostvarili antologijske interpola-cije unutar sredinjih gradskih blokova, dok je Horvat plastiki obogatio terazijski i novo-beogradski eksterijer. Osim toga, povijesno potvrena prijateljstva koja su pripadnici prve dvije skupine razvijali s uglednim beo-gradskim kolegama, od kojih su mnoga vo-dila i zajednikim projektantskim pothvati-ma, svjedoe o njihovim tijesnim uzajamnim vezama.11

Trea skupina hrvatskih arhitekata, najmanje utjecajna i fiziki prisutna, ali ne i povijesno irelevantna, svoje veze s Beogradom temelji-la je na kratkotrajnim posjetima, planski us-mjerenim na odreenu realizaciju, natjeaj, iriranje, promociju ili izlobu. Za razliku od arhitekata iz prve dvije grupe, pripadnici tre-e skupine - Julije Deutsch, Leo Hnigsberg, iril Ivekovi, Janko Holjac, Ignjat Fisher, Ru-dolf Lubynski, Vjekoslav Bastl, Viktor Kovai, Stjepan Podhorsky, Edo en, Marko Vida-kovi, Vladimir terk, Ivan Zemljak, Drago Ibler, Alfred Albini, Juraj Denzler, Mladen Kauzlari, Stjepan Hribar, Vjekoslav Murec,


Otta Wagnera, nije i realiziran,12 bacila je ne-gativnu sjenu na graenje tog velebnoga se-cesijskog zdanja,13 odvraajui hrvatske arhi-tekte od nepouz dane suradnje s Beogra-dom. No da je u tom razdoblju bilo i uspjenih zbliavanja, svje doi djelatnost Dragutina (Karla) Inchiostrija (1866.-1942.),14 koji se nakon usavravanja u Italiji i plodnog raz-doblja u Hrvatskoj 1905. godine preselio u Beograd, pridonijevi, uz Metrovia (koji se kratkotrajno preselio 1911.), njegovu podiza-nju na mapi tadanjih umjetnikih sredita.

Proces hrvatsko-srpskoga arhitektonskog pri-bliavanja ubrzale su i Jugoslavenske umjet-nike izlobe, prireivane od 1904. do 1927. godine. Masovniji odaziv arhitekata zabilje-en je na etvrtoj izlobi u Beogradu (1912.).15 Osim lanova Udruenja srpskih inenjera i arhitekata, na smotri su sudjelovali i projek-tanti iz Zagreba, Splita, Ljubljane i Sofije. Od Zagrepana su nastupili: Julije Deutsch, Leo Hnigsberg, Rudolf Lubynski, Stjepan Pod-horsky, Ignjat Fisher, Svetomir imunec i Dio-nis Sunko, dok je iril Ivekovi neoekivano izlagao u sklopu Srpskog odjela za arhitektu-ru. Beogradska umjetnika kritika, puna sim-patija prema zajednikom kulturnom pothva-

tu, posebno je izdvojila radove Sunka, Lubyn-skog i Fishera. Jaanju arhitektonskih veza, oito proetih ideologijom ranoga integral-nog jugoslavenstva, pridonijeli su i svjetski priznati Metrovievi uspjesi (postav i izgled Paviljona Srbije na izlobi u Rimu i projekt Vidovdanskog hrama 1911.), kao i njegov izbor u dopisnog lana Srpske kraljevske akademije (1912.).16

Nakon etiri godine ratnih razaranja Beograd se pomou stranog kapitala 1919. poeo ob-navljati i postupno proirivati. Sa eljom da upravnom sreditu novoosnovane Kraljevine SHS (Srba, Hrvata i Slovenaca) utisnu vlastit stvaralaki trag, arhitekti iz Hrvatske ravno-pravno su sudjelovali na prestinim arhitek-tonskim natjeajima.17 Uz mone dravne, i zahtjevni privatni naruitelji (inozemne i domae banke, tedionice, osi guravajua drutva i fondovi, bogati industrijalci, trgovci i dr.) eljeli su uni katni izgled svojih repre-zentativnih sjedita, realiziranih na visokoj zanatskoj razini, a to su im u doba smjene ge-neracija u srpskom graditeljstvu jedino mogli omoguiti svestrani projektanti iz Hrvatske i najiskusniji pridoli ruski graditelji.

Afirmirani na zapadu zemlje i u srednjoj Euro-pi, hrvatski su arhitekti zasluivali potovanje beogradskih prosvijeenih naruitelja, eljnih dijaloga s arhitektima visoke kulture i irokih kompetencija. U odnosu na konzervativne metode emigrantskih ruskih i veine srpskih arhitekata ponudili su modernija prostorna rjeenja, obrtniki rafiniranije izvedbe i stu-dioznije interpolacije, potvrene na gradi-litima Zagreba.18 Ako su se tijekom dvadese-tih godina Sunko, Bastl i Murec istaknuli nadahnutim postsecesijskim i ranomoder-

12 Naruitelj je prednost dao drugonagraenom nacrtu Jovana Ilkia, koji je naknadno doraen u Sankt Peter-burgu.13 en, 1927: 7, 41; Radovi Mahei, Laslo, 2003: 103; Maskareli, 2006.; Mihajlov, 2009.14 Vuleevi, 1998.15 Toi, 1983: 81, 117-119; Ignjatovi, 2010: 14-1516 Ignjatovi, 2007: 43-7217 Koji, 1978: 199-258; Ignjatovi, 2009.18 Premerl, 1990.; Laslo, 1999: 186-195, 258-259, 266; Laslo, 2001: 24-37, 66-69; Premerl. 2003.

Sl. 7. V. Bastl: inovnika zadruga, Ulica Kralja Milana 16, 1923.Fig. 7 V. Bastl: Office Workers Cooperative, 16 Kralja Milana Street, 1923

Sl. 8. L. Horvat: Zavod za osiguranje radnika (dovrio Petar Gai), Nemanjina 2, 1929.-1931. (danas bolnica Sveti Sava)Fig. 8 L. Horvat: Workers Insurance Office (complete by Petar Gai), 2 Nemanjina Street, 1929-31 (present Sveti Sava Hospital)

Sl. 8. H. Erhlich: Jugoslavenska udruena banka, Ulica kralja Petra 21, 1930.Fig. 8 H. Erhlich: Yugoslav Joint-Stock Bank, 21 Kralja Petra Street, 1930

Sl. 9. H. Erhlich: Jugoslavenska udruena banka, izgled iz Rajieve ulice 19, 1930.Fig. 9 H. Erhlich: Yugoslav Joint-Stock Bank, view from 19 Rajieva Street, 1930


nistikim sklopovima (Prva Hrvatska te-dionica, Zemaljska banka, inovnika zadru-ga, kua Petra Pallaviccinija),19 tijekom tride-setih afirmirali su se Horvat, Ehrlich, Piman i Weissmann istijim neornamentalnim rjee-njima, znalaki uklopljenim u osjetljive toke beogradskog prostora (Zavod za osiguranje radnika, Jugoslavenska udruena banka, kua Nikia, Glavna pota i Novinarski dom).20 Heimovi, Korka, Kiferov, Kreki, Horvat i Plani takoer su ostvarili zapaene moder-nistike projekte (Glavna pota, Terazijska terasa, Dravna tamparija, Etnografski mu-zej),21 dok je Bon zajedno s Prljeviem i Grakaliem projektirao palau Albanija u duhu modernistikog monumentalizma, s elementima art decoa.22 Iako tim djelima nisu izazvali izravan racionalistiki zaokret u svi-jesti srpskih arhitekata, nespremnih za brzu primjenu dosljednih funkcionalisti kih po-stavki,23 hrvatski su projektanti po taknuli postupno usvajanje ekonominijih konstruk-tivnih metoda. U sklopu zakasnjelih roman-tiarskih i postsecesijskih tenja, us mjerenih na stvaranje jedinstvenoga dravnog stila, vo deu je ulogu imao svestrani Ivan Metro-vi, dugogodinji suradnik vladajue dina-stije, graditelj avalskoga spomenika Nezna-nom junaku.24

Organiziranje izloaba Jugoslavenske suvre-mene arhitekture 1931. i 1933. godine, uz ideoloki suglasnu publicistiku aktivnost u ljubljanskom asopisu Arhitektura, prido-nijelo je unapreenju strunih kontakata u doba kraljeve diktature, kada su poticana zajednika umjetnika istupanja. Presjek ideja iznesenih u spomenutom asopisu po-kazuje istorodnost gledita jugoslavenskih modernista, opredijeljenih da radikalno preo-

braze ambijente administrativnih dravnih sredita. No, o tome da su hrvatski arhitekti meu domaim centrima prednost ipak dava-li Beogradu, svjedoi i katalog izlobe Pola vijeka hrvatske umjetnosti (1938.), u kojem je, poslije Zagreba, najvei broj djela prika-zan s teritorija glavnoga jugoslavenskog gra-da. Suradnjom vodeih beogradskih moder-nista u Planievoj knjizi Problemi savremene arhitekture (1932.), kao i njihovim nastupom s hrvatskim kolegama u utjecajnom asopisu LArchitecture daujourdhui u travnju 1933. godine,25 potvrene su perspektive homo-genizirajuih programa.

Hrvatski arhitekti imali su vanu ulogu i u kul-turnoj promociji Jugoslavije, uobliavajui nje ne reprezentativne paviljone na velikim svjetskim izlobama prireivanim u presti-nim inozemnim sreditima - Parizu (S. Hribar, 1925. i J. Seissel, 1937.) i New Yorku (E. Weiss-man, 1939.).26 Osmiljeni u reiji beogradskih ministarstava kao pokazatelji civilizacijskog uspona vienacionalne drave, paviljoni su svojom arhitekturom potvrivali programsku

19 Mileti Abramovi, 2002: 66-67; Markovi, 2004.; Bogunovi, 2005: 53320 Mutnjakovi, 1971: 82; Martinovi, 1973: 45; Dom-ljan, 1979: 156-169; Manevi, 1979: 220; Markovi, 2006.; Paladino, 2006: 169; Drljevi, 2009.; Mihajlov, Mii, 2009.; Kadijevi, 2011.21 Manevi, 1979: 221; Premerl, 1990: 73, 182-184; Radovi Mahei, 2003-2004: 44; Haniar, 2003-2004: 93; Paladino, 2006: 17322 Premerl, 1990: 72; Cerani, 2005.; Miloevi, 2011.23 Manevi, 1979: 21124 Ignjatovi, 2010: 624-65125 Radovi Mahei, 2007: 5026 Joji, 1939.; orak, i sur., 1990.; Popovi, 1997.; Ignjatovi, 2008.27 *** 1925.

Sl. 14. I. Metrovi: Spomenik Neznanom junaku, Avala kod Beograda, 1937.Fig. 14 I. Metrovi: Monument to the Unknown Hero, Avala near Belgrade, 1937

Sl. 11. E. Weissmann: Novinarski dom, Resavska 28, 1935., originalni izgled proelja (fotografija iz 1935.)Fig. 11 E. Weissmann: Journalist House, 28 Resavska Street, 1935, original faade (photo from 1935)

Sl. 13. E. Weissmann, Novinarski dom, Resavska 28, 1935., kolonada u prizemlju proeljaFig. 13 E. Weissmann: Journalist House, 28 Resavska Street, 1935, ground floor colonnade, faade

Sl. 12. E. Weissmann: Novinarski dom, Resavska 28, 1935., dvorino proeljeFig. 12 E. Weissmann: Journalist House, 28 Resavska Street, 1935, courtyard faade


nekonzistentnost dravnih ideologa u trae-nju odgovarajueg modela integralne jugo-slavenske kulture.

U meuratnom je razdoblju zabiljeeno i neko-liko dogaaja koji su usporavali razgranatu beogradsku aktivnost hrvatskih arhitekata. Privremeno pritajen, predratni konkurentski rivalitet izmeu beogradske i zagre bake umjetnike scene u medijima je 1925. godine eskalirao kulturnim sporom nazvanim filadel-fijski rat naih umjetnika.27 Iako pre tjerano ispolitiziran, taj koncepcijski spor, zavren bi-rokratskom blokadom, nije odvratio hrvatske arhitekte od suradnje s beograd skim investi-torima. Ni povremeni nepotizmi oitovani pri osjetljivim natjeajnim epilozima, koji su iza-zivali nezadovoljstvo hrvatskih arhitekata,28 nisu ih odbili od sudjelovanja u ocjenjivakim sudovima. Kritika Metrovi evih konjanikih skulptura, predvi enih da okrune obalne pilo-ne Zemunskog mosta (1934.),29 takoer je oivila postojei rivalitet i potaknula kseno-fobine istupe domaih strunjaka.

Dio je uglednih hrvatskih arhitekata (preteito predstavnika druge skupine), osim izraa-vanja podrke, od beogradskih naruitelja povremeno doivljavao i nekorektne postup-ke koji su diskreditirali njihov autorski an-gaman. Revoltirani jednostranim potezima naruitelja koji su pod pritiskom izvanstru-nih krugova izmijenili proelja prvobitno us-vojenih projekata za velika javna zdanja - Za-voda za osiguranje radnika (dovrio ga domai arhitekt Petar Gai) i Glavne pote (proelja izveo ruski emigrant Vasilij Andro-sov), Horvat i Piman su razoarani napustili Beograd. Sputan ograniavajuim normama graevnog redarstva i konzervativizmom lokalne graevne gospotije koja je zahti-jevala revidiranje prvobitanoga kompozicij-skog poretka proelja Jugoslavenske udru-ene banke i kue Niki,30 Ehrlich je uz Pi-mana i ena izostavio radove s Prve izlobe Jugoslavenske suvremene arhitekture. Bon i Grakali takoer su doivjeli neugodno isku-stvo u polemiziranju s naruiteljem i beo-gradskom javnou pri pokuaju da dokau ravnopravno autorstvo nad terazijskom pa-

28 Revoltiran injenicom da je arh. Nikola Nestorovi, kao lan ocjenjivakog suda na natjeaju za novu palau Ministarstva financija (1924.), glasovao da nagradu dobije tvrtka u kojem je radio njegov sin Bogdan, Edo en je de-monstrativno napustio taj iri. [Manevi, 1979: VIII]29 Kadijevi, 1996.30 Domljan, 1979: 156-16931 Esih, 1939: 9; Premerl, 1990: 82, 90; Manevi, 1983: 3132 Blagojevi, 2007.; Mecanov, 2009.33 Mitrovi, 1975.; Stojanovi, Martinovi, 1978: 118, 134-138, 144-147, 151-152, 154; Odak, 1986: 33-34; Ra-dovi Mahei, 1995: 81, 83; Odak, 1995: 30-33; Radovi Mahei, 1999: 133-135; Vukoti Lazar, 2003; Uchytil, 2003: 147-148; Bogunovi, 2005: 954-957; Brdar, 2011: 124-129, 149-167; Mii, 2011.; Markovi, 2011.34 Galjer, 2009.

Sl. 15. B. Bon, M. Grakali, M. Prljevi: Palaa Albanija, Terazije bb, 1938.-1940. (fotografija iz 1940.)Fig. 15 B. Bon, M. Grakali, M. Prljevi: Albania Palace, Terazije Square, 1938-40 (photo from 1940)

laom Albanija. No, usprkos svim tim inci-dentima, hrvatski arhitekti nisu prekidali su-radnju s Beogradom, oslanjajui se na podr-ku veine naruitelja i strunjaka.31

Hrvatski su arhitekti s iskrenim entuzijazmom sudjelovali u izgradnji poslijeratnog Beogra-da, upotpunjujui njegov monumentalni eks-terijer na lijevoj obali Save. Dio njih u Beogra-du se i trajnije nastanio, dok su ostali suraivali kao predstavnici autorskih timova zagrebakih, splitskih, rijekih ili osjekih projektantskih ustanova. Natjeajnim rado vima i realizacija-ma dali su velik doprinos uobliavanju repre-zentativnih dravnih zda nja na Novom Beo-gradu (Horvat, Ostrogovi, egvi, Potonjak, Ulrich, Richter, Viti),32 ali i modernizaciji sredinjih opina povijesne jezgre. Ostavili su dubok trag u podruju urbanizma (Vrbani, Bon, egvi, Ostrogovi, Baylon) kao aka-demski predavai, publicisti i rukovoditelji strunih ustanova (Kreki, Kli ska, egvi, Bay-lon, Kurtovi, Petrii, Maru i, Vanita-Laza-revi) ili lanovi mnogobrojnih na tjeajnih su-dova (Ibler, Seissel, Kliska, Bon, Baylon, eg-vi, Marui). Za svoj su rad dobili itav niz najviih dravnih i strunih priznanja, kao to je Oktobarska nagrada grada Beograda (Vr-bani 1968., Kurtovi posthumno 1972., Ma-rui 1981.) i Velika nagrada Saveza arhiteka-ta Srbije (Marui 1993.). Ivan Metrovi iza-bran je u oujku 1948. godine za redovnog lana Odeljenja likovne i muzike umetnosti SANU, a za inozemnog u srpnju 1960., dok je Mati Baylonu 1983. dodijeljen poasni dok-torat Beograd skog univerziteta. Za pojedine tipove zgrada etablirali su se kao vodei strunjaci, poput Kliske u arhitekturi zdrav-stvenih zgrada i Baylona u izgradnji kolskih i stambenih zgrada.Meu poslijeratnim ostvarenjima arhitekata iz Hrvatske izdvajaju se: Dom sindikata (1951.-1957.) Branka Petriia, Bolnica za djeju pa-ralizu (1948.-1955.) Stanka Kliske i Milana Zlo-kovia, palaa Predsjednitva vlade FNRJ (po-slije SIV-a, A. Ulricha, V. Poto njaka, Z. Neu-manna i D. Perak 1947.-1961. - dovrio je M. Jankovi), hotel Jugoslavija (1947.-1961.) i Savezna privredna komora (1959.) Lavoslava Horvata, paviljoni Student skoga grada Vida Vrbania (1951.-1953.), groblje Oslobodilaca Beograda (1954.) Branka Bona, Savezna gra-evinska komora (1965.) Slavka Lwyja, Za-jednica osiguranja imovine i lica Dunav i Narodna biblioteka Srbije (1957.-1972.) Ive Kurtovia, predsjednika rezidencija Mir (1978.-1979.) Mirka Kipia, stambeno-po-slovne zgrade i naselja na grad skoj periferiji Darka Maruia (sa suprugom Milenijom),33 a od reprezentativnih dravnih zgrada u ino-zemstvu, Jugoslavenski paviljon na svjetskoj izlobi u Bruxellesu (1958.) Vjenceslava Rich-tera.34 U jeku postmodernizma, sredinom osamdesetih godina, veze su se uglavnom svele na izlobe, promocije publikacija i prije-

Sl. 16. G. Golijanin: Narodna banka Srbije, Nemanjina 17, 1992.-2005.Fig. 16 G. Golijanin: Serbian National Bank, 17 Nemanjina Street, 1992-2005


nos ideja. Tako je, na primjer, na oblikovanje arhitektonskog fokusa perspektivnoga Kre-imira Rogine znatno utjecao beogradski pro-fesor Ranko Radovi, nedavno svrstan meu etiri njegova duhovna oca.35 Monumentalna i ekspanzivna palaa Narodne banke Srbije (1992.-2005.),36 izgraena na Trgu Slavija po projektu rijekog arhitekta Gruje Golijanina,37 posljednji je znaaj niji plod jednostoljetnog utjecaja hrvatskih graditelja.

ZAKLJUAK

CONCLUSION

Sva dosad zabiljeena djela hrvatskih arhi-tekata u Beogradu, koja zasluuju potpuniju

monografsku analizu, svjedoe o njihovu na-stojanju da se ravnopravno nametnu u novoj sredini, bilo kao samosvojni gostujui ili kon-tekstualno usmjereni autori. Iako reprezenta-tivna ostvarenja arhitekata iz druge i tree skupine ne odlikuje vra konceptualna veza sa zateenim slojevima beogradske arhitekture, ona nikada nisu tretirana kao na-metnuto strano tijelo, ve su smatrana prilo-zima najkvalificiranijih jugoslavenskih autori-teta. Poticala su multikulturalna raspo loe-nja i interes javnosti za progresivne autorske programe, odravajui konstantano potova-nje prema zagrebakoj arhitektonskoj koli, iz raenije nego prema bilo kojem drugom utjecaju u novije beogradsko graditeljstvo.

Sl. 17. L. Horvat: Hotel Jugoslavija, Bulevar Nikole Tesle 3, Novi Beograd 1947.-1961.Fig. 17 L. Horvat: Yugoslavia Hotel, 3 Nikola Tesla Boulevard, Novi Beograd, 1947-61

Sl. 18. L. Horvat: Savezna privredna komora, Terazije 15-23, 1959.Fig. 18 L. Horvat: Federal Chamber of Economy, 15-23 Terazije Square, 1959

35 egec, 2011.36 Vlaimsky, 2011.37 Autor ga je oznaio svojim ivotnim djelom u polu-stoljetnoj projektantskoj karijeri.


LiteraturaBibliography

1. Blagojevi, Lj. (2007.), Novi Beograd. Osporeni modernizam, Beograd

2. Bogunovi, S. G. (2005.), Arhitektonska enci-klopedija Beograda XIX i XX veka, 1-3, Beograd

3. Bojovi, B. (2002.-2003.), Urbanizam Beograda u XIX i XX veku, Godinjak grada Beograda, 49-50: 109-130, Beograd

4. Brdar, V. (2006.), Spomen zbirka Pavla Beljan-skog 45 godina kasnije 1961-2006, DaNS, 53: 60-63, Novi Sad

5. Brdar, V. (2011.), Ivo Kurtovi, Beograd 6. Cerani, M. (2005.), Istorija i arhitekura palate

Albanija u Beogradu, Naslee, 6: 147-162, Beograd

7. egec, B. (2011.), Arhitektonski fokus Kreimira Rogine, Zagreb

8. orak, .; Davison, R.; Davison, D. (1990.), The 1925 Yugoslav Pavilion in Paris, The Jour-nal of Decorative and Propaganda Arts, 17: 36-41, Miami

9. Damjanovi, D. (2008.), Rimokatolika crkva Srca Isusova u idu, Zbornik za likovne umet-nosti Matice srpske, 36: 225-246, Novi Sad

10. Damljanovi, T. (2004.), eko-srpske arhitek-tonske veze 1918-1941, Beograd

11. Domljan, . (1979.), Arhitekt Erlich, Zagreb12. Drljevi, M. (2009.), Arhitektura Pote 1 u Beo-

gradu, Zbornik za likovne umetnosti Matice srpske, 37: 277-296, Novi Sad

13. oki, V. (2009), Urbana tipologija: gradski trg u Srbiji, Beograd

14. urevi, M.; Kadijevi, A. (2001.), Russian Emigrant Architects in Yugoslavia (1918-1941), Centropa, 2: 139-148, New York

15. Esih, I. (1939.), Zagreb kao arhitektonsko sre-dite. Arh. I. Zdravkovi o zagrebakim arhitek-tima, Jutarnji list, 9824: 28, Zagreb

16. Galjer, J. (2009.), Expo 58 i jugoslavenski pavi-ljon Vjenceslava Richtera, Zagreb

17. Haniar, I. (2003.-2004.), Popis projekata, u: Stjepan Plani 1900-1980. Iz arhiva arhitekte [ur. Kozari, I.], 88-142, Zagreb

18. Ignjatovi, A. (2007.), Jugoslovenstvo u arhi-tekturi 1904-1941, Beograd

19. Ignjatovi, A. (2008.), Peripheral Empire, Inter-nal Colony: Yugoslav National Pavilions at the Paris International Exhibitions of 1925 and 1937, Centropa, 8: 186-197, New York

20. Ignjatovi, A. (2009.), Urban Development and the Yugoslavization of Belgrade 1918-1941, Cen-tropa, 9: 110-126, New York

21. Ignjatovi, A. (2010.), From Constructed Me-mory to Imagined National Tradition: Tomb of the Unknown Yugoslav Hero (1934-1938), Sla-vonic and East European Review, 88: 624-651, London

22. Ignjatovi, A. (2010.), Izmeu politike i kulture: Jugoslovenstvo i likovna umetnost, Zbornik se-minara za studije moderne umetnosti Filozof-skog fakulteta, 6: 7-20, Beograd

23. Joji, M. (1939.), Jugoslovenski paviljon na Svet-skoj izlobi, Politika, 11.6.: 7-8, Beograd

24. Jovanovi, M. (1988.), Boletik u Gregetegu, Zbornik za likovne umetnosti Matice srpske, 24: 167-175, Novi Sad

25. Kadijevi, A. (1996.), Istorija i arhitektura Ze-munskog mosta Kralja Aleksandra I Karaor-evia, PINUS Zapisi, 4: 7-19, Beograd

26. Kadijevi, A. (2002.-2003.), Uloga ruskih emi-granata u beogradskoj arhitekturi izmeu dva svetska rata, Godinjak grada Beograda, 49-50: 131-142, Beograd

27. Kadijevi, A. (2010.), O karakteru i zapostavlje-nim temama istoriografije novije arhitekture Beograda, u: Ouvanje graditeljskog naslea - stvarno i mogue, zbornik radova [ur. ivkovi, N.; Dimitrijevi Markovi, S.], 57-64, Beograd

28. Kadijevi, A. (2011.), Novinarski dom - znaajno ostvarenje hrvatskih arhitekata u Beogradu, Naslee, 12: 117-128. Beograd

29. Kekovi, A.; emeriki, Z. (2006.), Moderna Nia 1920-1941, Ni

30. Koji, B. (1978.), Drutveni uslovi razvitka arhi-tektonske struke u Beogradu 1920-1940. godi-ne, Beograd

31. Kranjak, I. (2004.), Herman Bolle u Srijemu, OZ, 27: 181-201, Osijek

32. Laslo, A. (1999.), Zagreb 1923-1937, Architec-ture of Interwar Zagreb, in: Shaping the Great City [ur. Blau, E.; Platzer, M.], Modern Archi-tecture of Central Europe, 186-195, 258-259, Mnchen-London-New York

33. Laslo, A. (2001.), Das Gewicht des Stadtraums, in: Werk, Bauen + Wohnen, 9: 24-37, 66-69, St. Gallen

34. Manevi, Z. (1979.), Jueranje graditeljstvo, Urbanizam Beograd, 53-54, Prilog 9: I-XXX, Beograd

35. Manevi, Z. (1979.), Beogradski arhitektonski modernizam 1929-1931, Godinjak grada Beo-grada, 26: 209-226, Beograd

36. Manevi, Z. (1980.), Izlobe Jugoslovenske sa-vremene arhitekture u Beogradu (1931, 1933), Godinjak grada Beograda, 27: 271-279, Beo-grad

37. Manevi, Z. (1983.), Zagreb-Beograd 1912-1941, ovjek i prostor, 10 (367): 30-31, Zagreb

38. Markovi, I. R. (2004.), Prva Hrvatska tedionica arhitekte Dionisa Sunka, Naslee, 5: 103-118, Beograd

39. Markovi, I. R. (2006.), Jugoslovenska udru-ena banka arhitekte Hugo Erliha, Arhitektura i urbanizam, 18/19: 127-133, Beograd


40. Markovi, I. R. (2011.), Dom Sindikata u Beo-gradu - eksplikacija arhitekture socijalistikog realizma, Zbornik za likovne umetnosti Matice srpske, 39: 271-284, Novi Sad

41. Markovi, S. (1992.), iril Metod Ivekovi, Za-greb

42. Martinovi, U. (1973.), Moderna Beograda. Arhitektura Srbije izmeu dva rata, Beograd

43. Maskareli, D. (2006.), Hotel ,Moskva u Beo-gradu, DaNS, 55: 70-71, Novi Sad

44. Mecanov, D. (2009.), Arhitektonski konkursi na Novom Beogradu od 1947. do 1970. godine, Naslee, 10: 113-140, Beograd

45. Mihajlov, S. (2009.), Hotel Moskva. Spomenik kulture od velikog znaaja, Beograd

46. Mihajlov, S.; Mii. B. (2009.), Palata Glavne Pote u Beogradu, Naslee, 9: 239-264, Beo-grad

47. Mileti Abramovi, Lj. (2002.), Kopitareva gra-dina. Moderna arhitektura 1928-1998, Arhitek-tura i urbanizam, 11: 65-71, Beograd

48. Miloevi, P. V. (2011.), Albanija, simbol Beo-grada, Srbije i Jugoslavije, Izgradnja, 64: 601-611, Beograd

49. Mii, B. (2011.), Palata Saveznog Izvrnog Vea u Novom Beogradu, Beograd

50. Mitrovi, M. (1975.), Novija arhitektura Beo-grada, Beograd

51. Mitrovi, V. (2010.), Arhitektura XX veka u Vojvodini, 260-261, 395, Novi Sad

52. Mutnjakovi, A. (1971.), Arhitekt Josip Piman, ivot umjetnosti, 14: 73-79, Zagreb

53. Odak, T. (1986.), Hrvatska arhitektonska alter-nativa 1945-1985, Arhitektura, 196-199: 31-102, Zagreb

54. Odak, T. (2002.), egvi and Architecture, Arhi-tektura, 211, 45: 60-63, Zagreb

55. Paladino, Z. (2006.), Arhitekt Lavoslav Horvat i Udruenje umjetnika Zemlja, Prostor, 14 (2): 166-167, Zagreb

56. Popovi, B. V. (1997.), Uee Kraljevine SHS na meunarodnoj izlobi modernih primenje-nih i industrijskih umetnosti u Parizu 1925. go-dine, Zbornik Narodnog muzeja, XVI-2: 233-243, Beograd

57. Premerl, T. (1990.), Hrvatska moderna arhitek-tura izmeu dva rata - Nova tradicija, Zagreb

58. Premerl, T. (2003.), Zagreb grad moderne arhi-tekture: stoljee zagrebake arhitekture, Zagreb

59. Radovi Mahei, D. (1995.), Slavko Lowy. Hu-mano mjerilo stanovanja i rada, ivot umjetno-sti, 56-57, 72-83, Zagreb

60. Radovi Mahei, D. (1999.), Slavko Lowy: su-stvaratelj hrvatske moderne arhitekture tridese-tih godina, Zagreb

61. Radovi Mahei, D.; Laslo, A. (2003.), ivot i djelo Viktora Kovaia, u: Viktor Kovai, zbor-nik radova, 91-132, Zagreb

62. Radovi Mahei, D. (2003.-2004.), Treba zna-ti... o arhitektu Stjepanu Planiu, u: Stjepan Plani 1900-1980. Iz arhiva arhitekte [ur. Ko-zari, I.], 29-54, Zagreb

63. Radovi Mahei, D. (2007.), Moderna arhitek-tura u Hrvatskoj 1930-ih, Zagreb

64. Stojanovi, B.; Martinovi, U. (1978.), Beo-grad 1945-1975, Beograd

65. en, E. (1927.), Arhitekt Viktor Kovai, mapa--monografija, Zagreb

66. kori, D. (2002.), Rekonstrukcija severne fa-sade Srpskog doma u Sremskoj Mitrovici, Na-slee, 4: 171-185, Beograd

67. Toi, D. (1983.), Jugoslovenske umetnike iz-lobe, Beograd

68. Turato, I. (2008.), Narodni odbor (Gradska vi-jenica), Panevo, 1960, u: Kazimir Ostrogovi, Arhitektura, 1 (218): 82-83, Zagreb

69. Uchytil, A. (2003.), Stratificiranje projektant-skog opusa arhitekta Nevena egvia, Pro-stor, 11 (2): 145-155, Zagreb

70. Vlaimsky, I. (2011.), Moja banka je dobro iako je Srbija prezaduena, Novi list, 2.1, Rijeka

71. Vukoti Lazar, M. (2003.), Stanko Kliska (1896-1969), Arhitektura i urbanizam, 12-13: 122-127, Beograd

72. Vuleevi, S. (1998.), Dragutin Inkiostri Mede-njak. Pionir jugoslovenskog dizajna, Beograd

73. ivkov, S. (2007.), Dvije vijenice Kazimira Os-trogovia u kontekstu njihovog nastanka, u: Umetnost, arhitektura, dizajn [ur. Jelenkovi, D.], 54-65, Panevo

74. *** (1925.), Filadelfijski rat naih umetnika, Po-litika, 26.12, Beograd

75. *** (2008.), Leksikon neimara [ur. Manevi, Z.], Beograd-Podgorica

IzvoriSources

Izvori ilustracija

Illustration Sources

Sl. 1. Zbirka Miloa Juriia, BeogradSl. 2. Zbirka Ivana R. Markovia, BeogradSl. 3. Foto: autor, 2011.Sl. 4. Foto: autor, 2011.Sl. 5. Zbirka Ivana R. Markovia, BeogradSl. 6. Foto: autor, 2011.Sl. 7. Foto: autor, 2011.Sl. 8. Foto: Tadija Stefanovi, 2009.Sl. 9. Foto: autor, 2011.Sl. 10. Foto: Tadija Stefanovi, 2011.Sl. 11. Zbirka Miloa Juriia, BeogradSl. 12. Foto: autor, 2011.Sl. 13. Foto: autor, 2011.Sl. 14. Zbirka autoraSl. 15. Zbirka Miloa Juriia, BeogradSl. 16. Foto: Tadija Stefanovi, 2011.Sl. 17. Zbirka autoraSl. 18. Zbirka Ivana R. Markovia, Beograd

Znanstveni prilozi | Scientific Papers Hrvatski arhitekti u izgradnji Beograda u 20. stoljeu A. KADIJEVI 466-477 19[2011] 2[42] PROSTOR 477Saetak

Summary


BiografijaBiography

Dr.sc. ALEKSANDAR KADIJEVI roen je u Beogradu 1963. Diplomirao je na Odeljenju za istoriju umet-nosti Filozofskog fakulteta u Beogradu 1987., ma-gistrirao 1991. i doktorirao 1995. godine. Za primar-no po druje znanstvenog rada odabrao je povijest srpske i europske arhitekture novijeg doba. Od 2006. redovni je profesor predmeta Istorija arhi-tekture na matinom fakultetu. U Srbiji i inozem-stvu objavio je oko dvije stotine radova, ukljuujui deset knjiga.

ALEKSANDAR KADIJEVI, PhD, graduated from the Faculty of Philosophy in Belgrade at the Depart-ment of Art History, where he obtained his MA de-gree in 1991 and a PhD degree in 1995. His scien-tific interest lies in the history of Serbian and Euro-pean modern architecture. Since 2006 he has held the position of full professor and taught a course in architectural history at the Faculty of Philosophy. He has published around 200 papers and 10 books in Serbia and abroad.

As the capital of the Serbian Kingdom in 1882-1918, the Kingdom of Serbs, Croats and Slovenes in 1918-1941 and the Federal Republic of Yugoslavia in 1918-1941, Belgrade witnessed a considerable ar-chitectural development and urban growth in the course of the 20th century. Its large architectural and urban planning projects, supported by local and international capital attracted architects from different regions and counties. Alongside buildings built by broadly skilled Russian emigrants the most numerous architectural projects in Belgrade were carried out by Croatian architects. They were pri-marily prominent in designing residential and com-mercial buildings integrated in the previously de-fined urban context, as well as administrative and residential buildings. They built three Catholic churches and four memorial complexes and par-ticipated actively in architectural design competi-tions for prestigious public building often winning first awards at project competitions.The number of buildings by Croatian architects has been determined by the past researches to be around five hundred, thirty of which were built be-fore 1914, three hundred of which were built in the interwar period and the remaining number of build-ings was built after the Second World War. Due to a great effort of historiographers, the most signifi-cant accomplishments of Croatian architects in Bel-grade and Zemun have been given appropriate recognition, date of origin and architectural attri-bution. Following the first review paper by Z. Manevi (1983) on Croato-Serbian architectural links in the period between 1912 and 1941 and exhi-bitions on contemporary Yugoslav architecture, Serbian historiographers have started to pay more attention to individual buildings and contested at-tributions than to analysis of the links.Contribution of Croatian architects to the architec-ture of Belgrade came in different forms of profes-sional activities such as studying, practicing in archi-tectural design and construction, participating in architectural competitions and exhibitions, giving lectures at universities and secondary schools, par-ticipating in jury panels, managing institutions, en-gaging in journalism and historiography. These ac-tivities formed three distinctive groups profession-ally tied to a greater or lesser extent. The first group, which was historically most efficient, includes the Croatian architects living in Serbia, whose numer-

ALEKSANDAR KADIJEVI

ous works and continued professional activities left a considerable mark on Belgrade. The second group includes the architects whose stay in Belgrade was temporary, ranging from several months to several years working on architectural and urban planning projects. The third, and the smallest, group inclu-des the architects who were interested in occasio-nal cooperation with Belgrade-based professionals through exhibitions, architectural competitions and infrequent execution of architectural designs, most-ly overseen from Croatia.Having earned respect in Central Europe, Croatian architects were held in esteem by enlightened in-vestors from Belgrade eager to engage in conver-sation with highly cultured and competent archi-tects. Compared to conservative methods of Rus-sian emigrant builders and the majority of Serbian architects, Croats offered more modern spatial concepts, more refined execution of designs and a more studious approach to interpolation projects. During the twenties Sunko, Bastl and Murec cre-ated building of sophisticated post- secessionist and early modernist styles (The First Croatian Sav-ings Bank, National Bank, Office Workers Coopera-tive Petar Pallaviccini House). In the thirties Horvat, Ehrlich, Piman and Weissmann gained reputation with their buildings of pure design stripped of ar-chitectural decoration, skilfully embedded in the urban fabric of the capital (Workers Insurance Of-fice, Yugoslav Joint-Stock Bank, Cenral Post Office and Journalist House). Heimovi, Korka, Kiferov, Kreki and Plani also contributed with their re-nown designs in modernist fashion (Central Post Office, Terazije Terrace, State Printing House, Eth-nographic Museum), while Branko Bon, in collabo-ration with Miladin Prljevi and Milan Grakali de-signed Albania Palace in the spirit of monumental modernism with elements of art deco. The main role in romanticist and post- secessionist tenden-cies towards formation of a unique national style was played by Ivan Metrovi, a versatile artist and a long-term associate of the ruling dynasty.The post-war period in Belgrade saw a truthful en-thusiasm of Croatian architects to participate in the renovation of the city and thereby contribute to its monumental exterior on the left bank of the Sava River. Some of them settled down in Belgrade, while others worked as members of teams formed in ar-chitectural offices in Zagreb, Split, Rijeka or Osijek.

Their competition entries and buildings they de-signed made a great contribution to the formation of notable public architecture in New Belgrade (Novi Beograd), but also to the modernisation of urban districts in the historical centre of the city. They played an important role in urban planning (Vrbani, Bon, Ostrogovi, Baylon) and as univer-sity lecturers, journalists, managers and directors of professional institutions (Kliska, Baylon, Kurto-vi, Petrii, Marui), or as members of numerous competition juries (Seissel, Kliska, Bon, Baylon, Ibler, Marui). Their architectural accomplish-ments won them a number of most prestigious na-tional professional awards and made them este-emed experts in architecture. Kliska was a re-nowned expert in medical architecture and Baylon in residential architecture. At the peak of postmod-ernism, in the mid-1980s, the Croato-Serbian archi-tectural connections were reduced to exhibitions, promotions and exchange of ideas. That is illus-trated by the case of Kreimir Rogina whose forma-tion was considerably influenced by the Belgrade-based professor Ranko Radovi, recently pro-claimed by Rogina to be one out of four of his spiritual fathers. The monumental palace of the Serbian National Bank (1992-2005) which was built in Slavija Square according to the design by the ar-chitect Grujo Golijanin from Rijeka is the last sig-nificant project in the hundred year long engage-ment of Croatian architect in Belgrade.The buildings designed and built by Croatian archi-tects in Belgrade hitherto recorded, which deserve more thorough analysis, bear witness to the at-tempts of the architects to participate in an eman-cipatory manner in a new environment whether by working on a temporary basis or being constantly involved. Although the notable accomplishments created by the members of the second and third groups were not based on a strong conceptual links with the previous buildings in Belgrade, they were never treated as alien bodies, but were considered worthy contributions by the most es-teemed Yugoslavian authorities. They encouraged multicultural spirit and attitudes and a public inter-est for progressive ideas and architectural pro-grammes. With their everlasting qualities, these works highlighted the respect which was given to the Zagreb School of architecture more than any other architectural contributions to Belgrade.

PR

O

S

T

O

R

ZNANSTVENI ASOPIS ZA ARHITEKTURU I URBANIZAMA SCHOLARLY JOURNAL OF ARCHITECTURE AND URBAN PLANNING

19 [2011] 2 [42]

ISSN 1330-0652CODEN PORREVUDK | UDC 71/7219 [2011] 2 [42]281-5427-12 [2011]

SVEUILITE U ZAGREBU, ARHITEKTONSKI FAKULTETUNIVERSITY OF ZAGREB, FACULTY OF ARCHITECTURE

POSEBNI OTISAK / SEPARAT OFFPRINT

282-295 Zorana Sokol GojnikAnte CrneviMladen Obad itaroci

Utjecaji na preobrazbe kranske liturgijske arhitekture do 20. stoljea

Izvorni znanstveni lanakUDK 726:260/18

Influences on the Transformation of Christian Liturgical Architec-ture before the 20th Century

Original Scientific PaperUDC 726:260/18

Znanstveni prilozi Scientific Papers

15_kadijevic

Documents

century architecture

uz ruske emigrante i

sveuilite u zagrebu

theory of architecture

izgradili su

residential buildings

foreign architects

rezidencijalnih zgrada