analiza flore planine seličevice kod niša - pmf.ni.ac.rs · sažetak kao rezultat dvogodišnjeg...

UNIVERZITET U NIŠU

PRIRODNO- MATEMATIČKI FAKULTET NIŠ

DEPARTMAN ZA BIOLOGIJU I EKOLOGIJU

Analiza flore planine Seličevice kod Niša

Student: Mentor:

Aleksandra Ilić Prof. dr Vladimir Ranđelović

Br. Indeksa: 161

Niš, 2017.

UNIVERSITY OF NIŠ

FACULTY OF SCIENCES AND MATHEMATICS

DEPARTMENT OF BIOLOGY AND ECOLOGY

Analysis of the Flora of Seličevica mountain near Niš

Student: Mentor:

Aleksandra Ilić Prof. dr Vladimir Ranđelović

Index No.: 161

Niš, 2017.

Biografija studenta

Aleksandra Ilić rođena je 21.04.1989 godine u Nišu. U Malošišti završava

osnovnu školu "Vuk Karadžić". 2004. god. Srednju medincinsku školu " dr

Milenko Hadžić" završava 2008.god. Nakon završetka srednje škole upisuje

osnovne akademske studije na Prirodno-matematičkom fakultetu u Nišu, na

departmanu za biologiju i ekologiju. Osnovne akademske studija završava 2013.

god. I stiče zvanje "Biolog". 2014. godine upisuje master akademske studije na

Departmanu za biologiju i ekologiju Prirodno matematičkog fakulteta u Nišu,

smer Biologija.

Sažetak

Kao rezultat dvogodišnjeg istraživanja flore planine Seličevica, utvrđena su 872

biljna taksona (vrsta i podvrsta) iz 393 rodova i 89 porodica. Izvršena je floristička analiza

istraženog područja u poređenju sa florističkim podacima Srbije i Balkanskog poluostrva.

Najbrojnija porodica istraženog područja je, kako se i očekivalo, najbrojnija

porodica Holarktičkog carstva (kako u vrstama tako i u rodovima), porodica Asteraceae. Na

istraživanom području zabeležene su 103 vrste i 53 roda iz ove familije, što predstavlja 11,97%

ukupne flore. Pored familije Asteraceae, najzastupljenije porodice po broju vrsta su još

Fabaceae (11,28%), Poaceae (7,91%), Lamiaceae (5,47%) i Cariophillaceae (5,00%).

Istraživanje taksonomskog spektra pokazalo je da je rod Trifolium najbrojniji sa 38

vrsta, a slede Vicia, Ranunculus i Veronica, svaka sa po 13 vrsta.

Ključne reči: flora, taksonomska analiza, Seličevica

Abstract

As a result of the two-year investigation of the Seličevica Mt. flora, 872 plant taxa

(species and subspecies) belonging to 393 genera and 89 families were recorded. Floristic

analysis of investigated area was performed in comparison to the floristic data of Serbia and

Balkan peninsula.

The most abundant family of the investigated area is, as expected, the most abundant

family of the Holarctic kingdom (in both species and genera), family Asteraceae. At the

investigated area, 103 species from 53 genera were recorded, which represents 11.97% of the

total flora. Beside the Asteraceae family, the most numerous families considering the number

of the species were Fabaceae (11,28%), Poaceae (7,91%), Lamiaceae (5,47%) and

Caryophyllaceae (5,00%).

Investigation of the taxonomical spectrum showed that Trifolium genera is the most

abundant with 38 species, followed by Vicia, Ranunculus and Veronica, each with 13 species.

Keywords: flora, taxonomical analysis, Seličevica

SADRŽAJ

1. UVOD ............................................................................................................... 1

1.1. Dosadašnja floristička istraživanja planine Seličevice ........................................................ 3

1.2. Geografski položaj i geomorfološke karakteristike ........................................................... 4

1.3. Geološki sastav .................................................................................................................... 5

1.4. Pedološka podloga ............................................................................................................... 6

1.5. Klimatske karakteristike ...................................................................................................... 7

1.6. Hidrigrafska mreža .............................................................................................................. 8

1.7. Potencijalna i prirodna vegetacija Seličevice ...................................................................... 9

2. MATERIJAL I METODE ........................................................................... 11

3. REZULTATI I DISKUSIJA ........................................................................ 12

3.1. Pregled flore planine Seličevice ........................................................................................ 12

3.2. Taksonomska analiza flore planine Seličevice .................................................................. 23

3.3. Taksonomska struktura familija ........................................................................................ 25

3.4. Taksonomska struktura rodova ......................................................................................... 26

4. ZAKLJUČAK ................................................................................................ 28

LITERATURA .................................................................................................. 28

Aleksandra Ilić Analiza flore planine Seličevice kod Niša

1

1. UVOD

Prirodno-ekološke karakteristike, predeoni kvaliteti, izraženi geodiverzitet i

biodiverzitet, kao i razvojni potencijali, čine planinska područja naše zemlje dragocenim

resursima, a među njima se u jugoistočnoj Srbiji izdvajaju planine Rodopskog planinskog

masiva koje se protežu od grada Niša pa sve do makedonske granice. Prva planina u tom nizu

je Seličevica (Sl. 1), koja se uzdiže neposredno iznad najvećeg grada u ovom delu naše zemlje

i pruža se uz desnu obalu reke Južne Morave do planine Babičke Gore, od koje je odvojena

Barbeškom rekom. Zbog svog specifičnog položaja, na jugoistočnom obodu prostrane Niške

kotline i istočnom obodu Leskovačkog polja (Sl. 2), ova planina trpi uticaje koji dopiru dolinom

Južne Morave i sa severa i sa juga Balkanskog poluostrva, što se u velikoj meri odrazilo na

karakteristike biljnog pokrivača, odnosno na floristički sastav njenih biocenoza. Iako spada u

relativno niske planine, sa najvišim vrhom 903 m nad morem, već na prvi pogled se uočava da

se Seličevica karakteriše različitim staništima na kojima se razvija veliki broj biljnih vrsta. Već

prva studija flore ove planine, magistarski rad „Flora i vegetacija Seličevice“ (Ranđelović,

1973), ukazala je na njeno izraženo florističko bogatstvo. U toj studiji, za koju su istraživanja

urađena na zapadnom, centralnom i južnom delu planine, popisano je 638 biljnih vrsta.

Naša zemlja se odlikuje velikim florističkim diverzitetom, koje je posebno izražen u

planinskim predelima. Poznavanje flore određenog područja ima veliki značaj za razvoj

ljudskog društva. Ta znanja nemaju samo naučni značaj, već imaju i veliki praktični značaj.

Mnoge divljerastuće biljne vrste se mogu koristiti kao lekovite ili jestive, a predstavljaju i

značajan izvor sekundarnih metabolita koji nalaze sve veću primenu u proizvodnji

parafarmaceutskih preparata (Stevanović, 1995).

Slika 1. Planina Seličevica (Koprijan grad)


2

Slika 2. Položaj planine Seličevice u jugoistočnoj Srbiji (A) i topografska karta istraživanog

područja (B)

Osnovni cilj ovog master rada je da se utvrdi tačan broj do sada poznatih biljnih vrsta

koje čine floru planine Seličevice na osnovu literaturnih i herbarskih podataka, ali i na osnovu

rezultata sopstvenih dvogodišnjih istraživanja.

Na osnovu tih rezultata, odnosno korišćenjem florističkog spiska, biće urađena

taksonomska analiza flore ove planine. Floristički spisak i formirana elektronska baza podataka

mogu poslučiti za fitogeografsku i ekološku analizu flore Seličevice, što ovim radom, zbog

obima rukopisa i posla, nije urađeno.


3

1.1. Dosadašnja floristička istraživanja planine Seličevice

Istraživanja flore planine Seličevice otpočelo je još u drugoj polovini 19. veka i može

se podeliti na tri izražena vremenska perioda.

Prvi period obuhvata vreme kada je na prostorima okoline Niša floru istraživao naš

čuveni botaničar, inače lekar na dvoru Obrenovića, dr Sava Petrović. Rezultate svojih

istraživanja objavio je u jednom od kapitalnih dela srpske botanike, „Flori okoline Niša“

(Petrović, 1882). Za područje planine Seličevice on je naveo 214 vrsta. Nova vrsta koju je

opisao sa područja Seličevice, Trifolium leucotrichum, kasnije nije priznata, već se vodi kao

sinonim za vrstu T. leucanthum. U „Dodatku flori okoline Niša“ (Petrović, 1885) on je ovom

broju dodao još 30 vrsta sa Seličevice, od kojih su tri opisane kao nove za nauku: Ranunculus

nissanus, Genista nissana i Nonnea pallens. Poslednje dve i današnja nauka priznaje kao dobre

vrste, dok se prva vodi kao sinonim za vrstu R. psyllostachis.

Drugi period botaničkih istraživanja Seličevice obeležili su radovi dr Novice

Ranđelovića. Kao nastavnik biologije i hemije u osnovnoj školi u Doljevcu on je započeo

istraživanje biljnog sveta Seličevice 1970. godine, da bi rezultate svojih istraživanja objedinio

u rukopis magistarske teze pod nazivom „Flora i vegetacije Seličevice“ (Ranđelović, 1974),

koju je odbranio na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu u Zagrebu. U toj magistarskoj tezi

on navodi 638 biljnih vrsta iz 77 familija. U to vreme on objavljuje niz značajnih priloga za

floru ne samo Seličevice, već i cele jugoistočne Srbije, u kojima navodi mnoge nove podatke

za floru i vegetaciju ove planine (Ranđelović, 1975, 1975a, 1977, 1977a, 1979, 1979-80). U

istraživanjima jugoistočne Srbije pridružuju mu se i drugi istraživači sa ovih prostora, Vidak

Jovanović, Miodrag Ružić, Vlastimir Stamenković, Spas Sotirov, a nešto kasnije i Vladimir

Ranđelović, koji, predvođeni profesorom Novicom Ranđelovićem, formiraju neformalnu

južnosrpsku botaničku školu. Iako je pažnja ove grupe botaničara bila usmerena na druge

planinske masive u ovom delu Srbije, Seličevica ostaje neizostavna destinacija njihovih

istraživanja, pa se novi podaci o rasprostranjenju biljaka na njoj javljaju i u radovima

objavljenim tokom osamdesetih godina prethodnog veka (Ranđelović et al., 1982, 1990,

Ranđelović, Ranđelović, 1984).

U poslednjoj deceniji prošlog veka započeo je treći period istraživanja flore Seličevice,

kada se ovoj grupi afirmisanih botaničara pridružuju mlađi istraživači, Vladimir Ranđelović i

Bojan Zlatković. Kao i njihovi prethodnici, i oni svoje prve botaničke korake prave na

Seličevici i objavljuju niz značajnih priloga za floru ove planine (Zlatković, Ranđelović, 1991,

Zlatković et al., 1993, Ranđelović, Zlatković, 1994). Floristička istraživanja Seličevice se

nastavljaju i u ovom veku, a formiranjem Departmana za biologiju i ekologiju proširena je baza

istraživača sa ovih prostora.

Ipak, nakon magistarskog rada profesora Ranđelovića floristički spisak nije revidiran i

dopunjavan novim podacima, već je samo digitalizovan u jednom diplomskom radu (Krstić,

2010), što opravdava izradu ovog master rada.


4

1.2. Geografski položaj i geomorfološke karakteristike

Planina Seličevica se nalazi u jugoistočnoj Srbiji, smeštena u uglu koji čine reke Južna

Morava i Nišava (Sl. 1). Sa istočne strane je gotovo zaklonjena mnogo višom i poznatijom

planinom, Suvom planinom (1808 m nm), od koje je razdvojena Kutinskom rekom. Južne

padine se spuštaju prema Barbeškoj reci, odnosno donjezaplanjskom proširenju, koje je

razdvaja od planine Babičke gore (1059 m nm). Na zapadu, ogranci Seličevice se spuštaju do

reke Južne Morave, a na severu svojim blagim padinama okrenutim Nišu, spušta se do sela –

Malošišta – Berbatova – Prve Kutine i postepeno prelazi u prostranu Nišku kotlinu. Severna

strana je nešto strmija u odnosu na južnu stranu. Sličevica pripada Rodopskom planinskom

sistemu, odnosno, u geološkom smislu, vlasinskom metamorfnom kompleksu planina.

Seličevica se pruža pravcem jugozapad-severoistok celom svojom dužinom. Ta dužina

planine iznosi oko 15 km, dok njena širina u planinskom delu iznosi 5-6 km. Planina Seličevica

se nalazi na 19º36΄ istočno od Grinviča i 43º14΄ severne geografske širine. Najviši vrh

Seličevice je Mala Ibrovica (903 m nm). Za njim slede vrhovi Velika Tumba (872 m), Cvetkova

jabuka (831 m) i Crno jezero (806 m) (Vujević, 1929). Blizu vrha Male Ibrovice nalazi se

zaravan Bačište, koje ima površinu oko 10 hektara.

Na padinama i visoravnima Seličevice rasporedilo se 15 sela. Pretpostavlja se da je zbog

tih sela planina i dobila ime Seličevica. Njih možemo podeliti u tri grupe i to u grupu zaplanjskih

sela, zatim u grupu sela okrenutih prema Južnoj Moravi i sela okrenutih prema Nišu. Zaplanjska

sela se nalaze na strani okrenutoj prema Suvoj planini i Babičkoj gori i to su Prva kutina,

Lazarevo selo, Taskovići, Grkinja, Vilandrica i Gornji Barbeš. Sela okrenuta prema Južnoj

Moravi su Dukat, Rusna, Čečina, Klisura, Malošište i Perutina (Sl. 3). Sela okrenuta prema

Nišu su Donje Vlase, Berbatovo i Vukmanovo. Na terenima Seličevice koji se nalaze na oko

300 m nadmorske visine, a koji su malo udaljeniji od osnovne mase Seličevice, nalaze se još tri

sela i deo gradića Gadžinog Hana koji je opštinski centar. Sela su Suvi Do, Gabrovac i Knežica.

Slika 3. Selo Perutina na Seličevici


5

Ovakav geofrafski položaj Seličevice uslovljava pojavu različitih mikroklimata na

njenim područjima, a samim tim i pojavu većeg broja fitocenoza karakterističan za ovaj predeo

mezijske fitogeografske provincije. Prohodnost masiva čini ga dostupnim čoveku, koji je

ostavio vidne uticaje na građu i rasprostranjenje pojedinih firocenoza (Ranđelović, 1974).

1.3. Geološki sastav

Seličevica spada u grupu Rodopskih planina i njen postanak se vezuje za stariji

paleozoik, odnosno za vreme kaledonskog ubiranja. Ova planinska oblast pripada najstarijem

kopnu Balkanskog poluostrva. Planina je sastavljena uglavnom od škriljaca visokog i niskog

kristaliteta. Najveću, centralnu masu Seličevice čine albit-hlorit-epidotski i albit-hlorit-seritski

škriljci, dok su albit-amfibol-epidotski škriljci i albitrski gnajsevi nešto ređi. Stvaranje ovih

stena datira iz vremena pre paleozoika. Njihovo nabiranje je izvršeno u dva maha ovog perioda.

Mase Rodopskih planina su do sredine tercijera bile izložene spoljnjem uticaju, kada je u njima

ponovo došlo do novih unutrašnjih tektonskih poremećaja. Geološka podloga Seličevice se

sastoji osim od kristalastih škriljaca i od karbonskih škriljaca, crvenih permskih i lijaskih

peščara i tercijarnih i kvartnih naslaga. Južne i severne padine planine izgrađene od pliocenskih

stena, klastita, laporaca, glina, peščara i konglomerata i predstavljaju neogene jezerske

sedimente. Prema Petkoviću (1975) najpre su ubirani kristalasti škriljci Seličevice, Babičke

gore i Kruševice, verovatno za vreme kaledonske orogeneze. U samom podnožju planine,

prema Južnoj Moravi, uz njene pritoke, javljaju se i aluvijalni nanosi. (Sl. 4)

Slika 4. Geološka karta planine Seličevice


6

1.4. Pedološka podloga

Na masivu Seličevice javljaju se sledeći tipovi zemljišta: crvenkasto rudno zemljište,

podzolasta zemljišta, gajnjača i aluvijalno-diluvijalni nanosi. Crvenkasto rudo zemljište

nalazimo na padinama Seličevice koje su okrenute selima Taskoviću i Lazarevom selu. Ono se

uglavnom nalazi pod šumom. Tipična crvenica se javlja tamo gde je šuma uništena pa tu dolazi

do jačeg zagrevanja i erozivnih promena. Crvenica je teška za obradu jer u sebi ima dosta gline.

U toku leta ona se isuši i ispuca. Usled većeg sadržaja aluminijuma, specifična težina ovih

zemljišta je manja nego peskuša. Iako je bogata glinom ona ipak dobro propusta vodu pa može

da se obrađuje samo u uslovima umerene vlage, dok ju je u suvom stanju teško obraditi.

Gajnjača zahvata polja prema Južnoj Moravi i Barbeškoj reci, zatim u atarima sela

Vukmanova, Berbatova, Gabrovca i Suvog Dola. Ovo zemljište sreće se do 500 m nadmorske

visine na ravnijim terenima. Stvoreno je neogenim šljunkovitim sedimentima od jako

karbonatne ilovače, peskovite ilovače, peskovito glinovite i lesolike ilovače. Podjednako je

zastupljeno u površinskom sloju i njegovu glavnu masu čini pesak i glina. Ovo zemljište je

lakšeg mehaničkog sastava i boljih vodnih i vazdušnih osobina. Dobre je provodnosti i

propustljivosti za korenski sistem. Iako je siromašnije asimilativima, spada u bolja

poljoprivredna tla. Ovakav sastav zemljišta, na osunčanim, promajnim i ocednim terenima,

zaklonjenim od jakih vetrova odličan je za gajenje jagoda i malina.

Podzolasto zemljište zahvata ¼ površine Seličevice i spada u srednje plodna zemljišta.

Ona se odlikuje kiselom reakcijom i nepovoljno je za obradu.

Diluvujalno-aluvijalni nanosi sreću se u dolinama reka i spadaju u najplodnija zemljišta.

Na površinama gde se razvija tipična vegetacija vršena su ispitivanja pH reakcije tla.

Na osnovu dobijenih rezultata zaključuje se da je zemljište na Seličevici kiselo na svim

ispitivanim mestima i u svim ispitivanim fitocenozama. Dijapazon pH kreće se od 4.00-6.75,

ali da je ono u nižim predelima slabo kiselo (5.45-5.53), u srednjem regionu kiselo (5.27-5.05),

dok je u višim predelima na nekim mestima jako kiselo (4.78), a na drugom kraju slabo kiselo

do neutralno (Ranđelović, 1974).

Tabela 1. Kiselost zemljišta na livadama i pašnjacima (žuta boja) i šumskim staništima (zelena

boja) na različitim lokalitetima planine Seličevice (po Ranđelović, 1974)

Lokalitet

Nadmorska visina

рН

u КСl u Н2О

Čelopek 300 5.46 6.60

Rusna 600 5.27 6.24

Perutina 600 5.05 6.12

Manastirište 750 4.76 5.12

Rusna 650 4.40 5.75

Manastirište 750 4.10 5.32

Crno jezero 800 4.40 5.60

Mala Ibrovica 850 5.60 6.60


7

1.5. Klimatske karakteristike

Klima je jedan od osnovnih faktora koji uslovljava vertikalnu i horizontalnu

raščlanjenost vegetacije. Pod klimom podrazumevamo dejstvo skupa klimatskih činilaca koji

se manifestuju u vremenu i prostoru određenog područja. Osnovni elementi klime su: padavine,

temperatura vazduha, relativna vlažnost vazduha, vetrovi, insolacija i oblačnost.

U nižoj zoni planine Seličevice, gde su obično smeštena sela, vlada blaža umereno-

kontinentalna klima, dok u višim predelima planine vlada nešto oštrija umereno-kontinentalna

klima. Srednja godišnja temperatura zimi se kreće oko 2°C, u proleće oko 12°C, leti oko 22°C

i u jesen oko 13°C. Međutim, uticaj kontinentalne klime manifestuje se za vreme zimskih

meseci koji su vrlo hladni i vlažni, sa apsolutnim minimumom temperature i od -23°C. Ovi

ekstremi čine ovo područje interesantnim u klimatskom pogledu, pa samim tim i u florističkom

jer se pored tipičnih mediteranskih flornih elemenata, ovde javljaju i kontinentalni. Treba

naglasiti da klima ima i stepski katakter, obzirom da se pojavljuju i stepski elementi.

Slika 5. Klimadijagram po Walteru za grad Niš

Temperatura vazduha je osnovni bioklimatski činilac i presudan je za život ljudi,

životinja, biljaka i mikroorganizama. Temperaturne promene vazduha javljaju se svakog dana

i noći, u nedelji i dekadi, mesecu i godini. Kolebanja su redovna pojava, ali kod temperaturnih

promena se javlja određena zakonitost u godišnjim tokovima. Najtopliji nesec je juli, sa

srednjom dnevnom temperaturom od 22.9°C, a najhladniji januar sa -0.2°C. Najviše

temperature su u letnjim mesecima (juli i avgust), a najniže u decembru i januaru. Prolećni

meseci su hladniji i to sve do maja meseca što negativno utiče na gajenje ranog povrća. U toku

godine javlja se jedan duži sušni period koji zahvata jul i avgust, što se vidi i iz klimadijagrama

za grad Niš (Sl. 5).

Vlažnost vazduha je u ovom regionu u svim mesecima veća od 60%. Stalno se smanjuje

od zimskih prema letnjim mesecima, pa opet povećava od letnjih ka zimskim. Najveću relativnu


8

vlažnost ima januar, a najmanju jul. Povećana relativna vlažnost u mesecu maju povezuje se sa

pojačanom ciklonskom aktivnošću u prolećnom periodu nad jugoistočnom Srbijom.

Srednja godišnja oblačnost iznosi 120.7 današto nam ukazuje na to da preovladavaju

vedri dani. Najveća oblačnost je u decembru, najmanja u julu i avgustu. Najsunčaniji je avgust,

a najmanje sunca ima decembar i januar. Na osunčanost utiče i magla. Pojave magle vezane su

za zimski period, ali nije iključeno da se jave i u letnjim mesecima. Prolećne i jesenje magle

ograničene su na jutarnje časove.

Padavine su na ovim prostorima za 50% manje nego prosečne padavine i istočnoj Srbiji.

Godišnju količinu padavina i njen raspored uslovljava savsko-moravsko-crnomorski ciklon,

tako da je kiše najviše u proleće, a najmanje zimi. Prosečna visina godišnjih padavina iznosi

550 mm taloga, ali ta količina nije ravnomerno raspoređena po mesecima. Najviše kiše padne

u mesecu maju (71 mm ili 13% godišnjeg proseka), a najmanje u mesecu martu (32 mm, 6%

g.p.). Sneg pada prosečno 21.5 dana u toku godine, pri čemu je moguća pojava snega u

novembru najranije, a u aprilu najkasnije. Najveći neprekidni period snežnog pokrivača trajao

je 84 dana. Godišnji prosek visine snežnog pokrivača iznosi 22 cm. Grad je ograničen na letnje

mesece. Slana se najviše javlja u zimskim mesecima, kada nema nikakvo štetno delovanje na

biljni svet.

Od svih vetrova koji ovde duvaju najveću jačinu ima severozapadni. Njegova čestina je

najveća u julu mesecu (21), kada je i atmosfera najtoplija, što ima veliki uticaj na isušenje tla i

venjenje vegetacije. Najveću prosečnu brzinu imaju istočni i severoistični vetrovi i ona u

proseku iznosi 3.8 m/s. Najmanju brzinu imaju zapadni i jugozapadni vetrovi i ona se najčešće

kreće oko 1.3 m/s.

Čitav ovaj kompleks faktora, klima i tlo imaju veliki uticaj na vegetaciju ovog regiona

koja pokazuje kontinentalne i mediteranske karakteristike. (Ranđelović, 1974)

1.6. Hidrigrafska mreža

Sve vode iz izvora sa Seličevice sakupljaju se u nekoliko reka. Jedan deo se uliva u

Kutinsku reku i to Grkinjskom rekom koja je njena leva pritoka. Barbeška reka nastaje

sakupljanjem voda Vilandričke, Donjobarbeške i Gornjobarbeške reke. Ona se, ojačana nekim

manjim izvorima i rekama Babičke gore, uliva kod Zaplanjske Toponice u Južnu Moravu.

Pritoka Južne Morave je i Knežička reka, u koju se uliva Vlaška reka. I rečica Mehana koja

protiče kroz Malošište uliva se u Južnu Moravu. Gabrovačka reka sakuplja vodu nekoliko

izvora iz okoline Berbatova, Vukmanova, Gabrovca i reke Kamenjarice i uliva se u reku

Nišavu, protičuci pored Gabrovačkog manastira Sv. Trojice. Vukmanovska reka se uliva u

Kutinsku reku ispod Prve Kutine. Mnoge od njih u letnjem periodu presuše.

Seličevica ima skoro ravnomerno raspoređene male izvore. Oni su uglavnom kaptirani

u vidu planinskih kladenaca. Ranije su ove kladence održavali pastiri, ali sada su neki od njih

zapušteni i zatrpani lišćem. Neki od njih su: Korube, Prskaljka, Malo Bučje, Selište, Tomino

kladanče, Stevanov bukar, Stublina, Bazak, Žile, Kaluđernik, Dušanova pojata i drugi.


9

1.7. Potencijalna i prirodna vegetacija Seličevice

Vegetacijska terenska istraživanja vršena su po metodici švajcarsko-francuske

fitocenološke škole (Zürich-Montpellier), čija je osnovna načela postavio Braun Blanquet

(1923, 1964).

Planina Seličevica nalazi se

u zoni klimatogene šume hrastova

sladuna i cera (Quercetum

frainetto-cerris s. lato) (Sl. 6).

Samo najviši, severno eksponirani

delovi planine se nalaze u

klimazonalnom pojasu okarakteri-

sanom bukovim šumama (Fagetum

montanum s. lato), dok su

termofilnija staništa na nadmor-

skim visinama iznad 700 m obrasla

kitnjakovim šumama (Quercetum

petraeae s. lato).

Na osnovu terenskih

istraživanja koja obuhvataju četiri

vegetaciona perioda došli smo do

zaključka da vegetacija Seličevice

pokazuje crte brdsko-planinske

vegetacije jugoistočne Srbije, sa

značajnom visinskom rasprostra-

njenošću. U nižim područjim to su

tipično klimatogene termofilne

šume koje su uglavnom pod jakim

uticajem antropogenog faktora pretvorene u šikare, livade, kamenjare i obradive površine.

Vegetacija viših predela ima mezofilni karakter. Pored šumskih i livadskih fitocenoza mogu se

sresti i fragmenti korovskih zajednica.

Šumska vegetacija Seličevice je najrasprostranjenija, zauzima oko 80% celokupne

površine, ali je u velikoj meri degradirana i devastirana. Odlikuje se biljnim vrstama

karakterističnim za listopadne šume razreda Querco-Fagetea Br.-Bl. et Vlieger. Ovom razredu

pripadaju hrastove šume u nižem, brdskom planinskom pojasu (Quercetum farnetto-cerris

serbicum Rudski, 1949), bukove šume u višem, severno eksponiranom planinskom pojasu

(Fagetum moesiacum montanum B. Jov., 1953), kitnjakove šume u višem, termofilnom planinskom

pojasu (Quercetum petraeae s. lato) i hrastovo-grabove šume (Querco-Carpinetum moesiacum

Rudski (1940) 1945) (Ranđelović, 1974, 1979-1980).

Na kserotermofilnim padinama oko Koprijan grada i Klisure razvija se vegetacija

okarakterisana vrstom Paliurus spina-christi, koja je karakteristična za mediteranske makije.

Slika 6. Potencijalna vegetacija jugoistočne Srbije

(tamnije je obojeno područje Seličevice) (Fukarek,

Jovanović, ed. 1983)


10

Pored potoka i reka razvijeni su fragmenti vrbovih i vrbovo-topolovih šuma.

Na Seličevici ima malo površina pod livadama i pašnjacima. Oni su nastali krčenjem

šuma ili napuštanjem obradivih površina. Rasprostranjeni su u nižim predelima, dok su ređi u

višim. Razvijaju se na staništu šume sladuna i cera i nose termofilne karaktere. Pašnjaci su

rasprostranjeni na južnim i zapadnim ekspozicijama, na plitkom i degradiranom tlu, na

nadmorskoj visini do 600 metara. Tlo je u ovom području kiselo, a geološku podlogu čine

kristalasti škriljci. Zajednice suvih pašnjaka na silikatnoj podlozi pripadaju srednje-evropskom

razredu Festuco-Brometea Br.-Bl. et Tx. 1943 i redu Astragalo-Potentilletalia Micev. 1970,

inače karakterističnom za Rodopske planine Srbije i Makedonije (Ćušterevska, 2017). Na

Seličevici ovaj vegetacijski red je predstavljen svezom i asocijacijama opisanim upravo sa ove

planine (Ranđelović, 1974, 1975b): Astragalo-Calaminthetum alpinae H-ić et Randj. 1973 (Sl.

7), Trifolio-Lotetum angustissimi H-ić et Randj. 1973 i Hordeo-Xeranthememetum anuui

Randj. 1973 iz vegetacijske sveze Scabioso-Trifolion dalmatici H-ić et Randj. 1973.

Slika 7. Kserofilni pašnjaci na Seličevici (Astragalo-Calaminthetum alpinae)

Osim kserotermofilnih pašnjaka, na Seličevici se razvijaju i travnjaci mezovilnog i

hidrofilnog karaktera. Pored potoka, na mestima gde se voda razliva i zadržava dugo tokom

proleća, razvija se vegetacija sveze Calthion Tx. 1936, odnosno asocijacije Equiseto-Scirpetum

silvaticae Šegulja 1974 (Ranđelović, Zlatković, 1994). Interesantnu pojavu predstavlja i jedna

sastojina okarakterisana vrstom Schoenoplectus lacustris ssp. glaucus, razvijena pored izvora

kod sela Čečina, za koji meštani tvrde da sadrži veću koncentraciju mineralnih soli.

Na površinama na kojima su zooantropogeni uticaji jače izraženi (ispaša, krčenje šuma,

obrađivanje zemljišta) razvijaju se antropogeno uslovljeni tipovi vegetacije, a pre svega

korovska i nitrofilna vegetacija.


11

2. MATERIJAL I METODE

Istraživanja prikazana u ovom radu obavljena su u periodu od 2015. do 2017. godine.

Sakupljen herbarski materijal deponovan je u Herbarijumu Prirodno-matematičkog fakulteta

Univerziteta u Nišu (HMN). Popis flore načinjen je po abecednom redu familija, rodova i vrsta

u okviru pojedinih klasa.

Flora planine Seličevice koja je prikazana u ovom radu obuhvata biljne vrste

rasprostranjene na prirodnim i antropogenim staništima. Biljni materijal je određivan pomoću

ključeva savremenih evropskih "flora": "Flora Europaea" (Tutin et al., ed. 1964-1980), "Flora

Srbije" (Josifović, ed. 1970-1978., Sarić, ed. 1986, 1992), "Флора на НР България" (Јорданов,

ed., 1963-1979., Велчев, ed., 1979-1995) i "Iconographia florae partis austro-orientalis

Europae centralis" (Javorka, Csapogy, 1991).

Nomenklatura biljnih vrsta je usklađena sa bazama podataka Euro+Med

(http://ww2.bgbm.org/EuroPlusMed) i IOPI (http://ww2.bgbm.org/IOPI).

Taksonomska analiza je urađena na osnovu zastupljenosti pojedinih taksona u flori

planine Seličevice, a na nivou razdela, klasa, familija i rodova. Taksonomska struktura je

prikazana grafički na histogramima. Sličnost taksonomske strukture sa strukturom flore Srbije

i Balkanskog poluostrva utvrđivana je na osnovu procentualnog odstupanja u zastupljenosti

pojedinih familija i rodova. Podaci o taksonomskoj strukturi flore Srbije preuzeti su iz

Stevanović et al. (1995), a za Balkansko poluostrvo iz Turril (1929).

Slika 8. Terenska istraživanja

http://ww2.bgbm.org/EuroPlusMed

http://ww2.bgbm.org/IOPI


12

3. REZULTATI I DISKUSIJA

Jedan od preduslova za poznavanje florističkog diverziteta u širim okvirima je

poznavanje flore manjih područja. Balkansko poluostrvo predstavlja jedan od floristički

najraznovrsnijih delova Evrope (Turill, 1929, Stevanović, ed. 1999), tako da se logično nameće

potreba za detaljnom inventarizacijom flore pojedinih njegovih delova. U ovom radu prikazana

je flora planine Seličevice. Popis flore je urađen na osnovu terenskih istraživanja u periodu od

2015. do 2017. godine i na osnovu literaturnih i herbarskih podataka.

Na osnovu analize sakupljenog biljnog materijala, herbarskih (HMN) i literaturnih

podataka određeno je da je u flori Seličevice zastupljeno: 3 vrste rastavića (Equisetophyta), 9

vrsta paprati (Polypodiophyta), i 860 vrsta skrivenosemenica (Magnoliophyta), odnosno 702

vrsta dikotila (Magnoliopsida) i 158 vrsta monokotila (Liliopsida) (Tab. 2).

Tabela 2. Zastupljenost pojedinih klasa vaskularnih biljaka na planini Seličevici

Klasa Broj vrsta Broj rodova Broj familija

Equisetopsida 3 1 1

Polypodiopsida 9 7 5

Magnoliopsida 702 302 69

Liliopsida 158 83 14

UKUPNO 872 393 89

3.1. Pregled flore planine Seličevice

Equisetopsida

Equisetaceae

Equisetum arvense L.

Equisetum palustre L.

Equisetum telmateia Ehrh.

Polypodiopsida

Aspleniaceae

Asplenium adiantum-nigrum L.

Asplenium septentrionale (L.) Hoffm.

Asplenium trichomanes L.

Athyriaceae

Athiryum filix-femina (L.) Roth

Cystopteris fragilis (L.) Bernh.

Dennstaedtiaceae

Pteridium aquilinum (L.) Kuhn

Dryopteridaceae

Dryopteris filix-mas (L.) Schott

Polystichum aculeatum (L.) Roth

Polypodiaceae

Polypodium vulgare L.

Magnoliopsida

Acanthaceae

Acanthus hungaricus (Borbás) Baen.

Aceraceae

Acer campestre L.

Acer platanoides L.

Acer tataricum L.

Amaranthaceae

Amaranthus retroflexus L.

Anacardiaceae

Cotinus coggygria Scop.

Apiaceae

Aegopodium podagraria L.

Anthriscus cerefolium (L.) Hoffm.

Bupleurum apiculatum Friv.

Bupleurum praealtum L.

Bupleurum tenuissimum L.

Chaerophyllum bulbosum L.


13

Chaerophyllum temulum L.

Daucus carota L.

Eryngium campestre L.

Falcaria vulgaris Bernh.

Geocaryum cynapioides (Guss.) Engstrand

Heracleum sphondylium L.

Oenanthe aquatica (L.) Poir.

Orlaya daucoides (L.) Greuter

Orlaya grandiflora (L.) Hoffm.

Peucedanum alsaticum L.

Peucedanum cervaria (L.) Lapeyr.

Physospermum cornubiense (L.) DC.

Pimpinella saxifraga L.

Sanicula europaea L.

Scandix pecten-veneris L.

Selinium silafolium(Jacq.) Beck

Seseli pallasii Besser

Seseli tortuosum L.

Smyrnium perfoliatum L.

Tordylium maximum L.

Torilis arvensis (Huds.) Link

Turgenia latifolia (L.) Hoffm.

Apocinaceae

Vinca major L.

Vinca herbacea Waldst & Kit.

Araliaceae

Hedera helix L.

Aristolochiaceae

Aristolochia clematitis L.

Aristolochia pallida Willd.

Asarum europaeum L.

Asclepiadaceae

Vincetoxicum hirundinaria Medik.

Asteraceae

Achillea coarctata Poir.

Achillea crithmifolia Waldst. & Kit.

Achillea millefolium L.

Achillea nobilis L.

Achillea setacea Waldst. & Kit.

Anthemis ruthenica M. Bieb.

Arctium lappa L.

Arctium tomentosum Mill.

Artemisia scoparia Waldst. & Kit.

Artemisia vulgaris L.

Bellis perennis L.

Bidens tripartitus L.

Bombycilaena erecta (L.) Smoljan.

Carduus acanthoides L.

Carduus nutans L.

Carlina vulgaris L.

Carthamus lanatus L.

Centaurea calcitrapa L.

Centaurea chrysolepis Vis.

Centaurea iberica Spreng.

Centaurea jacea L.

Centaurea jacea subsp.gaudinii (Boiss, &

Reut.) Gremli

Centaurea phrygia L.

Centaurea salonitana Vis.

Centaurea solstitialis L.

Centaurea stoebe L.

Chamomilla recutita (L.) Rauschert

Chondrilla juncea L.

Cichorium intybus L.

Cirsium arvense (L.) Scop.

Cirsium vulgare (Savi) Ten.

Cota tinctoria (L.) J. Gay

Crepis foetida L.

Crepis foetida L. subsp. rhoeadifolia (M.

Bieb.) Čelak.

Crepis pulchra L.

Crepis sancta (L.) Bornm.

Crepis setosa Haller f.

Crupina vulgaris Cass.

Cyanus segetum Hill

Doronicum columnae Ten.

Doronicum hungaricum Rchb. F

Doronicum pardalianches L.

Echinops ritro L.

Erigeron acer L.

Erigeron annuus (L.) Desf.

Erigeron canadensis L.

Eupatorium cannabinum L.

Filago arvensis L.

Filago germanica (L.) Huds.

Filago minima (Sm.) Pers.

Galinsoga parviflora Cav.

Gnaphalium sylvaticum L.

Gnaphalium uliginosum L.

Helichrysum arenarium (L.) Moench

Hieracium bauhini Besser

Hieracium lachenalii Suter subsp.

cruentifolium (Dahlst. & Lübeck) Zahn

Hieracium murorum L.

Hypochaeris glabra L.

Hypochaeris maculata L.


14

Hypochaeris radicata L.

Inula britannica L.

Inula conyza DC.

Inula germanica L.

Inula hirta L.

Inula oculus-christi L.

Inula salicina L.

Jacobaea vulgaris Gaertn.

Lactuca muralis (L.) Gaertn.

Lactuca serriola L.

Lapsana communis L.

Leontodon biscutellifolius DC.

Leontodon crispus Vill.

Leontodon hispidus L.

Leucanthemum vulgare (Vaill.) Lam.

Onopordum acanthium L.

Pedospermum laciniatum (L.) DC.

Petasites hybridus (L.) G. Gaertn. & al.

Picris hieracioides L.

Pillosella oficinarum Vail.

Pilosella cymosa (L.) F. W. Schultz & Sch.

Bip.

Pilosella echioides (Lumn.) F. W. Schultz &

Sch. Bip.

Pilosella hoppeana (Schult.) F. W. Schultz

& Sch. Bip.

Pilosella officinarum Vaill.

Podospermum laciniatum (L.) DC.

Prenanthes purpurea L.

Scorzonera hispanica L.

Scorzonera hispanica L. subsp.

asphodeloides (Wallr.)

Arcang.Asteraceae

Senecio leucanthemifolius Poir. subsp.

vernalis (Waldst. & Kit.) Greuter

Senecio sylvaticus L.

Senecio vulgaris L.

Solidago virgaurea L.

Sonchus arvensis L.

Sonchus oleraceus L.

Tanacetum corymbosum (L.) Sch. Bip.

Tanacetum vulgare L.

Taraxacum officinale Medic.

Tragopogon dubius Scop.

Tragopogon pratensis L. subsp. orientalis

(L.) Čelak

Tripleurospermum tenuifolium (Kit.) Freyn

Tussilago farfara L.

Xanthium orientale subsp. italicum (Moretti)

Greuter

Xanthium spinosum L.

Xeranthemum annuum L.

Berberidaceae

Leontice leontopetalum L.

Boraginaceae

Aegonychon purpurocaeruleum (L.) Holub

Anchusa officinalis L.

Buglossoides arvensis (L.) I. M. Johnst.

Cynoglossum officinale L.

Echium italicum L.

Echium vulgare L.

Myosotis arvensis (L.) Hill

Myosotis sparsiflora Pohl

Myosotis stricta Roem. & Schult.

Myosotis sylvatica Hoffm.

Nonea lutea (Desr.) DC.

Nonea pallens Petrović

Nonea pulla DC.

Onosma arenaria Waldst. & Kit.

Pulmonaria mollis Hornem.

Pulmonaria officinalis L.

Symphytum officinale L.

Symphytum tuberosum L.

Brassicaceae

Alliaria petiolata (M. Bieb.) Cavara &

Grande

Alyssum alyssoides (L.) L.

Alyssum montanum L.

Alyssum repens Baumg. subsp. repens

Alyssum turkestanicum Regel & Schmalh.

Alysum alyssoides (L.) L.

Arabidopsis thaliana (L.) Heynh.

Arabis nova Vill.

Barbarea vulgaris W. T. Aiton

Berteroa incana (L.) DC.

Calepina irregularis (Asso) Thell.

Camelina rumelica Velen.

Capsella bursa-pastoris (L.) Medik.

Cardamine bulbifera (L.) Crantz

Cardamine hirsuta L.

Cardamine impatiens L.

Descurainia sophia (L.) Webb ex Prantl

Erophila verna (L.) Chevall.

Erophila verna L.) Chevall. subsp.praecox

(Steven) Walters

Erysimum diffusum Ehrh.


15

Lepidium campestre (L.) W. T. Aiton

Lepidium draba L.

Lepidium perfoliatum L.

Nasturtium officinale W. T. Aiton

Raphanus raphanistrum L.

Rorippa pyrenaica (All.) Rchb.

Rorippa sylvestris (L.) Besser

Sinapis alba L.

Sinapis arvensis L.

Sisymbrium altissimum L.

Thlaspi alliaceum L.

Thlaspi arvense L.

Turritis glabra L.

Callitrichaceae

Callitriche palustris L.

Campanulaceae

Campanula bononiensis L.

Campanula cervicaria L.

Campanula glomerata L.

Campanula lingulata Waldst. & Kit.

Campanula macrostachya Willd.

Campanula patula L.

Campanula persicifolia L.

Campanula rapunculoides L.

Campanula rapunculus L.

Campanula trachelium L.

Legousia speculum-veneris (L.) Chaix

Cannabaceae

Humulus lupulus L.

Caprifoliaceae

Lonicera caprifolium L.

Lonicera nigra L.

Viburnum lantana L.

Caryophylaceae

Gypsophilla muralis L.

Agrostemma githago L.

Arenaria leptoclados (Rchb.) Guss.

Bufonia paniculataDubois

Cerastium anomalum Schrank

Cerastium brachypetalum Pers.

Cerastium fontanum Baumg. subsp. vulgare

(Hartm.) Greuter & Burdet

Cerastium glomeratum Thuill.

Cerastium pumilum Curtis

Dianthus armeria L.

Dianthus monadelphus Vent. subsp.

pallens(Sm.) Greuter & Burdet

Dianthus pinifolius Sm. subsp. serbicus

Wettst.

Herniaria glabra L.

Herniaria hirsuta L.

Herniaria incana Lam.

Holosteum umbellatum L.

Minuartia viscosa (Schreb.) Schinz. &

Thell.

Moenchia mantica (L.) Bartl.

Petrorhagia prolifera (L.) P. W. Ball &

Heywood

Petrorhagia saxifraga (L.) Link

Sagina saginoides (L.) H. Karst.

Saponaria officinalis L.

Scleranthus annuus L.

Scleranthus perennis L.

Scleranthus polycarpos L.

Silene conica L.

Silene coronaria (L.) Clairv.

Silene dichotoma Ehrh.

Silene flos-cuculi (L.) Clairv.

Silene italica (L.) Pers.

Silene latifolia Poir.

Silene otites (L.) Wibel

Silene viridiflora L.

Silene viscaria (L.) Jess.

Silene vulgaris (Moench) Garcke

Spergula arvensis L.

Spergula pentandra L.

Spergularia rubra (L.) J. Presl & C. Presl

Stellara gramineaL.

Stellaria holostea L.

Stellaria media (L.) Cirillo

Stellaria neglecta (Lej.) Weihe

Vaccaria hispanica ( Mill.) Rauschert

Celastraceae

Euonymus europaeus L.

Euonymus latifolius (L.) Miller

Euonymus verrucosus Scop.

Chenopodiaceae

Chenopodium album L.

Dysphania botrys (L.) Mosyakin &

Clemants

Cistaceae

Helianthemum nummularium (L.) Miller

Convolvuaceae

Cuscuta epithymum L.

Convolvulus arvensis L.


16

Convolvulus cantabrica L.

Calystegia sepium (L.) R. Br.

Cornaceae

Cornus mas L.

Cornus sanguinea L.

Corylaceae

Carpinus betulus L.

Carpinus orientalis Mill.

Corylus avellana L.

Crassulaceae

Hylotelephium telephium (L.) H. Ohba

Sedum acre L.

Sedum album L.

Sedum caespitosum (Cav.) DC.

Sedum cepaea L.

Sedum hispanicum L.

Sedum rubens L.

Sedum urvillei DC.

Cucurbitaceae

Bryonia alba L.

Bryonia dioica Jacq.

Dipsacaceae

Dipsacus laciniatus L.

Knautia drymeia Heuff.

Knautia integrifolia (L.) Bertol

Lomelosia argentea (L.) Greuter & Burdet

Scabiosa columbaria L.

Scabiosa ochroleuca L.

Cephelaria transsylvanica (L.) Roem. &

Schult.

Euphorbiaceae

Euphorbia amygdaloides L.

Euphorbia barrelieri Savi.

Euphorbia barrelieri subsp. thessala

(Formanek) Bornm

Euphorbia cyparissias L.

Euphorbia epithymoides L.

Euphorbia helioscopia L.

Euphorbia nicaeensis All.

Euphorbia seguieriana Neck.

Euphorbia stricta L.

Fabaceae

Amorpha fruticosa L.

Astragalus glycyphyllos L.

Astragalus hamosus L.

Astragalus onobrychis L.

Cytisus austriacus L.

Cytisus austriacus L.

Cytisus decumbens (Durande) Spach

Cytisus hirsutus L.

Dorycnium pentaphyllum L. subsp.

germanicum (Gremli) Gams

Dorycnium pentaphyllum Scop. subsp.

herbaceum (Vill.) Bonnier & Layens

Galega officinalis L.

Genista nissana Petrović

Genista tinctoria L.

Lathyrus aphaca L.

Lathyrus hallersteinii Baumg.

Lathyrus hirsutus L.

Lathyrus laxiflorus ( Desf.) Kuntze

Lathyrus niger (L.) Bernh.

Lathyrus pannonicus (Jacq.) Garcke

Lathyrus pratensis L.

Lathyrus sativus L.

Lathyrus sphaericus Retz.

Lathyrus tuberosus L.

Lathyrus venetus (Mill.) Wohlf.

Lathyrus vernus (L.) Bernh.

Lotus angustissimus L.

Lotus arabicus L.

Lotus corniculatus L.

Lotus pedunculatus Cav.

Medicago falcata L.

Medicago lupulina L.

Medicago minima (L.) L.

Medicago monspeliaca (L.) Trautv.

Medicago rigidula (L.) All.

Medicago sativa L.

Melilotus albus Medik.

Melilotus officinalis (L.) Lam.

Onobrychis alba (Waldest. & Kit.) Desv.

Ononis spinosa L.

Ononis spinosa subsp. hircina (Jacq.) Gams

Robinia pseudoacacia L.

Securigera elegans (Pančić) Lassen

Securigera varia (L.) Lassen

Trfolium dalmaticum Vis.

Trfolium medium L.

Trifolium alpestre L.

Trifolium angulatum Waldst. & Kit.

Trifolium angustifolium L.

Trifolium arvense L.

Trifolium aureum Pollich

Trifolium campestre Schreb.

Trifolium dalmaticum Vis.

Trifolium diffusum Ehrh.


17

Trifolium diffusum Ehrh.

Trifolium fragiferum L.

Trifolium glomeratum L.

Trifolium hirtum All.

Trifolium incarnatum L.

Trifolium incarnatum subsp. molinerii

(Hornem.) Syme

Trifolium leucanthum M. Bieb.

Trifolium medium L. subsp. balcanicum

Velen.

Trifolium michelianum Savi

Trifolium micranthum Viv.

Trifolium montanum L.

Trifolium nigrescens Viv. subsp. petrisavii

(Clementi) Holmboe

Trifolium ochroleucon Huds.

Trifolium pannonicum Jacq.

Trifolium parviflorum Ehrh.

Trifolium patens Schreb.

Trifolium pratense L.

Trifolium purpureum Loisel.

Trifolium repens L.

Trifolium resupinatum L.

Trifolium retusum L.

Trifolium scabrum L.

Trifolium setiferum Boiss

Trifolium striatum L.

Trifolium strictum L.

Trifolium subterraneum L.

Trifolium vesiculosum Savi

Trigonella balansae Boiss. & Reut.

Vicia cassubica L.

Vicia cracca L. subsp. incana (Gouan) Rouy

Vicia grandiflora Scop.

Vicia hirsuta (L.) Gray

Vicia lathyroides L.

Vicia lutea L.

Vicia melanops Sibth. & Sm.

Vicia pannonica Crantz

Vicia pannonica subsp. striata (M. Bieb)

Vicia peregrina L.

Vicia pisiformis L.

Vicia sativa L.

Vicia sativa subsp. nigra (L.) Ehrh.

Vicia sepium L.

Vicia seratifolia Jacq.

Vicia villosa Roth

Fagaceae

Castanea sativa Mill.

Fagus moesiaca (K. Maly) Czecz.

Quercus cerris L.

Quercus frainetto Ten.

Quercus petraea (Matt.) Liebl.

Quercus pubescens Willd. subsp. pubescens

Gentianaceae

Centaurium erythraea Rafn

Geraniaceae

Erodium cicutarium (L.) L'Hér.

Geranium asphodeloides Burm. f .

Geranium divaricatum Ehrh.

Geranium lucidum L.

Geranium molle L.

Geranium rotundifolium L.

Geranium columbinum L.

Geranium robertianum L.

Geranium sanguineum L.

Hypericaceae

Hypericum annulatum Moris

Hypericum hirsutum L.

Hypericum maculatum Crantz

Hypericum perforatum L.

Hypericum rochelli Griseb. & Schenk

Hypericum rumeliacum Boiss.

Lamiacea

Ajuga genevensis L.

Ajuga reptans L.

Ballota nigra L.

Ballota nigra subsp. foetida (Vis.) Hayek

Clinopodium acinos (L.) Kuntze

Clinopodium alpinum (L.) Kuntze

Clinopodium alpinum ssp. hungaricum

(Simonk.) Govaerts

Clinopodium nepeta subsp. glandulosum

(Req.) Govaerts

Clinopodium vulgare L.

Galeopsis speciosa Mill.

Galeopsis tetrahit L.

Glechoma hederacea L.

Glechoma hirsuta Waldst. & Kit.

Lamium amplexicaule L.

Lamium galeobdolon (L.) Crantz

Lamium maculatum (L.) L.

Lamium purpureum L.

Leonurus cardiaca L.

Lycopus europaeus L.

Marrubium peregrinum L.

Marrubium vulgare L.

Melissa officinalis L.

Melittis melissophyllum L.


18

Mentha aquatica L.

Mentha longifolia (L.) L.

Mentha pulegium L.

Origanum vulgare L.

Prunella laciniata (L.) L.

Prunella vulgaris L.

Salvia aethiopis L.

Salvia sclarea L.

Salvia verticillata L.

Salvia viridis L.

Scutellaria columnae All.

Sideritis montana L.

Stachys alpina L.

Stachys germanica L.

Stachys officinalis (L.) Trevis.

Stachys recta L.

Stachys sylvatica L.

Teucrium chamaedrys L.

Teucrium polium L.

Thymus glabrescens Willd.

Thymus pulegioides L.

Thymus pulegioides L. subsp. montanus

(Benth.) Ronniger

Thymus pulegioides L. subsp. pannonicus

(All.) Kerguélen

Ziziphora capitata L.

Linaceae

Linum austriacum L.

Linum bienne Mill.

Linum flavum L.

Linum hirsutumL.

Linum strictum L. subsp. corymbulosum

(Reichenb.) Rouy

Linum tenuifolium L.

Linum catharticum L.

Linum hologynum Reichenb.

Linum perenne L.

Lythraceae

Lithrum salicaria L.

Lythrum virgatum L.

Malaceae

Crataegus monogyna Jacq.

Malus sylvestris (L.) Mill.

Pyrus communis L. subsp. pyraster (L.)

Ehrh.

Sorbus aucuparia L.

Sorbus domestica L.

Sorbus torminalis (L.) Crantz

Malvaceae

Alcea biennis Winterl

Alcea rosea L.

Althaea cannabina L.

Hibiscus trionum L.

Malva pusillaSm.

Malva sylvestris L.

Tilia cordata Mill.

Tilia tomentosa Moench

Monotropaceae

Hypopitys monotropa Crantz

Oenotheraceae

Epilobium hirsutum L.

Epilobium montanum L.

Epilobium palustre L.

Epilobium parviflorum Schreb.

Epilobium roseum Schreber

Oleaceae

Fraxinus ornus L.

Ligustrum vulgare L.

Onagraceae

Circaea lutetiana L.

Orobanchaceae

Euphrasia picta Wimm.

Euphrasia salisburgensis Funck

Lathraea squamaria L.

Melampyrum arvense L.

Melampyrum cristatum L.

Odontites vulgaris Moench

Orobanche crenata Forssk.

Orobanche gracilis Sm.

Parentucellia latifolia (L.) Caruel

Phelipanche arenaria (Borkh.) Pomel

Rhinanthus rumelicus Velen.

Oxalidaceae

Oxalis acetosella L.

Papaveraceae

Chelidonium majus L.

Corydalis cava (L.) Schweigg. & Körte

Corydalis solida (L.) Clairv.

Corydalis intermedia (L.) Mérat

Corydalis pumila (Host) Rchb.

Fumaria officinalis L.

Papaver dubium L.

Papaver rhoeas L.

Plantaginaceae

Digitalis grandifora Mill.

Digitalis lanata Ehrh.


19

Linaria genistifolia (L.) Mill.

Linaria pelisseriana (L.) Mill.

Linaria vulgaris Mill.

Plantago lanceolata L.

Plantago major L.

Plantago media L.

Polygalaceae

Polygala comosa Schkuhr

Polygonaceae

Persicaria amphibia(L.) Delabre

Persicaria decipiens (R. Br.) K. L. Wilson

Persicaria dubia (Stein) Fourr.

Persicaria maculosa Gray

Polygonum aviculare L.

Rumex acetosa L.

Rumex acetosella L.

Rumex conglomeratus Murray

Rumex crispus L.

Rumex kerneri Borbas

Rumex patientia(L.)

Rumex pulcher L.

Primulaceae

Anagallis arvensis L.

Androsace elongata L.

Cyclamen hederifolium Aiton

Lysimachia nummularia L.

Lysimachia punctata L.

Lysimachia vulgaris L.

Primula acaulis (L.) L.

Ranunculaceae

Adonis aestivalis L.

Anemone nemorosa L.

Anemone ranunculoides L.

Clematis vitalba L.

Consolida regalis Gray

Delphinium fissum Waldst. & Kit.

Ficaria calthifolia Rchb.

Ficaria verna Huds.

Helleborus odorus Waldst. & Kit.

Hepatica nobilis Schreber

Isopyrum thalictroides L.

Nigella arvensis L.

Ranunculus aquatilis L.

Ranunculus arvensis L.

Ranunculus auricomus L.

Ranunculus bulbosus L.

Ranunculus fallax (Wimm. I Grab.) Sloboda

Ranunculus illyricus L.

Ranunculus millefoliatus Vahl.

Ranunculus neapolitanus Ten.

Ranunculus polyanthemos L.

Ranunculus polyanthemos subsp. nemorosus

(DC.) Schübl. & G. Martens

Ranunculus psilostachys Griseb.

Ranunculus repens L.

Ranunculus rumelicus Griseb.

Ranunculus sceleratus L.

Ranunculus serbicus Vis.

Ranunculus velutinus Ten.

Thalictrum aquilegiifolium L.

Thalictrum lucidum L.

Thalictrum minus L.

Resedaceae

Reseda lutea L.

Reseda luteola L.

Rhamnaceae

Paliurus spina-chrysti Mill.

Rosaceae

Agrimonia eupatoria L.

Alchemilla vulgaris L.

Aphanes arvensis L.

Aphanes microcarpa (Boiss & Reut.)

Rothm.

Aremonia agrimonoides (L.) D.C.

Crataegus pentagyna Willd.

Filipendula ulmaria (L.) Maxim.

Filipendula vulgaris Moench.

Fragaria moschata Weston

Fragaria vesca L.

Fragaria viridis Weston

Geum urbanum L.

Malus pumila Mill.

Potentilla argentea L.

Potentilla grandiflora L.

Potentilla hirta L.

Potentilla hirta L. subsp. laeta (Focke)

Prodan

Potentilla inclinata Vill.

Potentilla micrantha DC.

Potentilla pedata Willd.

Potentilla recta L.

Potentilla recta subsp. pilosa (Poir.) Jav.

Potentilla reptans L.

Prunus avium (L.) L.

Prunus domestica L. subsp.insititia (L.)

Bonnyer & Layens

Prunus spinosa L.

Rosa balsamica Besser


20

Rosa caesia Sm.

Rosa canina L.

Rosa canina subsp. dumalis (Bechst.)

Arcang

Rosa corymbifera Borkh.

Rosa gallica L.

Rosa obtusifolia Desv.

Rosa petrovicii Burnat & Gremli ex Petrović

Rosa spinosissima L.

Rubus caesius L.

Rubus canescens DC.

Rubus hirtus aggr.

Rubus nemorosus Hayne & Willd.

Rubus plicatus Weihe & Nees

Sanguisorba minor Scop.

Rubiaceae

Asperula cynanchica L.

Crucianella angustifolia L.

Cruciata glabra (L.) Ehrend.

Cruciata laevipes Opiz

Cruciata pedemontana (Bellardi) Ehrend.

Galium aparine L.

Galium aristatum L.

Galium divaricatum Lam.

Galium glaucum L.

Galium intermedium Schult.

Galium lucidum All.

Galium odoratum (L.) Scop.

Galium sylvaticum L.

Galium tenuissimum M. Bieb.

Galium verum L.

Sherardia arvensis L.

Rutaceae

Dictamnus albus L.

Salicaceae

Populus tremula L.

Salix alba L.

Salix caprea L.

Salix fragilis L.

Salix purpurea L.

Santalaceae

Thesium ramosum Hayne

Saxifragaceae

Chrysosplenium alternifolium L

Saxifraga bulbiferaL.

Scrophulariaceae

Scrophularia nodosa L.

Scrophularia scopolii Hoppe.

Scrophularia umbrosa Dumort.

Verbascum banaticum Schrad.

Verbascum densiflorum Bertol.

Verbascum lanatum Schrad.

Verbascum phlomoides L.

Verbascum phoeniceum L.

Veronica acinifolia L.

Veronica agrestis L.

Veronica arvensis L.

Veronica austriaca subsp. jacquinii

(Baumg) Eb. Fisch

Veronica beccabunga L.

Veronica chamaedrys L.

Veronica cymbalaria Bodard

Veronica hederifolia L.

Veronica officinalis L.

Veronica praecox All.

Veronica prostrata L.

Veronica scutellata L.

Veronica serpyllipholia L.

Veronica spicata L.

Veronica triphyllos L.

Veronica verna L.

Solanaceae

Datura stramonium L.

Hyoscyamus niger L.

Lycium barbarum L.

Physalis alkekengi L.

Solanum dulcamara L.

Solanum nigrum L.

Thymelaceae

Thymelaea passerina (L.) Coss. & Germ.

Ulmaceae

Ulmus minor Mill.

Urticaceae

Urtica dioica L.

Urtica urens L.

Valerianaceae

Valeriana officinalis L.

Valeriana turgida (Steven) Betcke

Valerianella coronata (L.) DC.

Valerianella dentata (L.) Pollich

Valerianella eriocarpaDesv.

Valerianella locusta(L.) Laterr.

Valerianella microcarpa Loisel.

Valerianella rimosa Bastard

Valerianella turgida (Steven) Betcke

Vallerianella coronata (L.) DC.


21

Verbenaceae

Verbena officinalis L.

Viburnaceae

Sambucus ebulus L.

Sambucus nigra L.

Violaceae

Viola alba Besser

Viola elatior Fries

Viola kitaibeliana Schultes

Viola odorata L.

Viola reichenbachiana Jord. ex Boreau

Viola tricolor L.

Vitaceae

Vitis vinifera C. C. Gmel.

Zygophyllaceae

Tribulus terrestris L.

Liliopsida

Alismataceae

Alisma plantago-aquatica L

Alliaceae

Alliium fuscum Waldst. & Kit.

Allium carinatum L. subsp. pulchellum (G.

Don) Bonnier & Layens

Allium cupani Raf.

Allium rotundum L.

Allium scorodoprasum L.

Allium stamineum Boiss.

Allium ursinum L.

Allium vineale L.

Amaryllidaceae

Galanthus nivalis L.

Araceae

Arum cylindraceum Gasp.

Arum italicum Mill.

Arum maculatum L.

Arum orientale M. Bieb.

Asparagaceae

Asparagus officinalis L.

Asparagus tenuifolius Lam.

Polygonatum multiflorum (L.) All.

Polygonatum odoratum (Mill.) Druce

Prospero autumnale (L.) Speta

Ruscus aculeatus L.

Ruscus hypoglossum L.

Cyperaceae

Bolboschoenus maritimus (L.) Palla.

Carex divulsa Stokes

Carex otrubae Podp.

Carex pendula Huds.

Carex praecox Schreb.

Carex vulpina L.

Schoenoplectus lacustris (L.) Palla subsp.

glaucus (Sm.) Bech.

Carex caryophyllea Latourr.

Carex cuprina (Heuff.) A. Kern.

Carex distans L.

Carex echinata Murray

Carex filiformis L.

Carex hirta L.

Isolepis setacea (L.) R. Br.

Scirpus sylvaticus L.

Dioscoraceae

Dioscorea communis (L.) Caddick & Wilkin

Iridaceae

Crocus alexandri Ničić ex Vel.

Gladiolus communis L.

Iris × germanica L.

Iris graminea L.

Iris pseudacorus L.

Iris reichenbachii Heuff.

Iris variegata L.

Juncaceae

Juncus articulatus L.

Juncus bufonius L.

Juncus conglomeratus L.

Juncus effusus L.

Juncus inflexus L.

Juncus tenageia Ehrh. ex L. F.

Luzula campestris (L.) DC.

Luzula forsteri (Sm.) DC.

Luzula multiflora (Ehrh.) Lej.

Luzula sylvatica (Huds.) Gaudin

Liliaceae

Colchicum autumnale L.

Erythronium dens-canis L.

Gagea bohemica (Zauschn.) Schult. &

Schult. f.

Gagea lutea (L.) Ker Gawl.

Gagea minima (L.) Ker Gawl.

Gagea pratensis (Pers.) Dumort.

Leopoldia comosa (L.) Parl.

Lilium martagon L.


22

Muscari botryoides (L.) Mill.

Muscari racemosum Mill.

Ornithogalum divergens Boreau

Ornithogalum orthophyllum Ten. subsp.

kochii (Parl.) Maire & Weiller

Ornithogalum pyramidale L.

Ornithogalum pyrenaicum L.

Ornithogalum umbellatum L.

Scilla bifolia L.

Orchidaceae

Anacamptis coriophora (L.) R. M. Bateman,

Pridgeon & M. W. Chase

Anacamptis laxiflora(Lam.) R. M. Bateman,


Anacamptis morio (L.) R. M. Bateman,


Anacamptis palustris (Jacq.) R. M.

Bateman, Pridgeon & M. W. Chase

Anacamptis papilionacea (L.) R. M.

Bateman, Pridgeon & M. W. Chase

Cephalanthera longifolia (L.) Fritsch

Dactylorhiza maculata (L.) Soó

Epipactis helleborine (L.) Crantz

Himantoglossum hircinum (L.) Spreng.

Neotinea ustulata (L.) R. M. Bateman,


Neottia nidus-avis (L.) Rich.

Neottia ovata (L.) Bluff & Fingerh.

Orchis mascula (L.) L.

Orchis purpurea Huds.

Orchis simia Lam.

Platanthera bifolia (L.) Rich.

Platanthera chlorantha (Custer) Rchb.

Spiranthes spiralis (L.) Chevall.

Poaceae

Aegilops neglecta Bertol.

Agrostis canina L.

Agrostis capillaris L.

Agrostis stolonifera L.

Aira elegans Gaudin

Aira elegans Gaudin

Aira elegans subsp. ambigua (Asch.) Holub

Aira elegantissima Schur

Aira elegantissima subsp. ambigua (Asch.)

Holub

Alopecurus pratensis L.

Alopecurus utriculatus Sol.

Anisantha sterilis (L.) Nevski

Anisantha tectorum (L.) Nevski

Anthoxanthum odoratum L.

Avena compressa (Heuff.) Romero Zarco

Bothriochloa ischaemum (L.) Keng

Brachypodium sylvaticum (Huds.) P. Beauv.

Bromu squarrosus L.

Bromus hordeaceus L.

Bromus japonicus Thunb.

Bromus squarrosus L.

Calamagrostis epigejos (L.) Roth

Chrysopogon gryllus (L.) Trin.

Cleistogenes serotina (L.) Kenig.

Cynodon dactylon (L.) Pers.

Cynosurus cristatus L.

Cynosurus echinatus L.

Dactylis glomerata L.

Danthonia alpinaVest

Danthonia decumbens (L.) DC.

Dasypyrum villosum (L.) P. Candargy

Drymochloa drymeja (Mert. & W. D. J.

Koch) Holub

Echinochloa crus-galli (L.) P. Beauv.

Elytrigia intermedia (Host) Nevski

Festuca drymeia Mert. & Koch

Festuca heterophylla Lam.

Festuca valesiaca Gaudin

Glyceria notata Chevall.

Hordeum murinum L. subsp. leporinum

(Link) Arcang.

Koeleria macrantha (Ledeb.) Schult

Leersia oryzoides (L.) Sw.

Lolium perenne L.

Lolium temulentum L.

Melica ciliata L.

Melica uniflora Retz.

Milium vernale M. Bieb.

Phelum montanum K. Koch

Phleum phleoides (L.) H. Karst.

Phleum pratense L.

Phragmites australis (Cav.) Steud.

Poa angustifolia L.

Poa bulbosa L.

Poa nemoralis L.

Poa palustris L.

Poa pratensis L.

Poa trivialis L.

Polypogon viridis (Gouan) Breistr.

Psilurus incurvus (Gouan) Schinz & Thell.

Rostraria cristata (L.) Tzvelev


23

Secale strictum (C. Presl) C. Presl

Setaria viridis (L.) P. Beauv.

Sorghum halepense (L.) Pers.

Stipa capillata L.

Taeniatherum caput- medusae subsp.

asperum (Simonk.) Melderis

Tragus racemosus (L.) All.

Ventenata dubia (Leers) Coss.

Vulpia ciliata Dumort.

Vulpia myuros (L.) C. C. Gmel.

Typhaceae

Typha latifolia L.

Xanthorrhoeaceae

Asphodeline liburnica (Scop.) Rchb.

3.2. Taksonomska analiza flore planine Seličevice

Dosadašnjim istraživanjima flore planine Seličevice zabeležene su 872 vrste

vaskularnih biljaka iz 393 roda i 89 familija. Ako se uzme u obzir uniformnost reljefa ovog

područja, onda 872 vrste, odnosno oko 25% ukupne flore Srbije, predstavljaju izuzetno veliki

broj vrsta, što ukazuje na izraženu raznovrsnost staništa i ekoloških uticaja.

Značajan kvantitativni pokazatelj bogatstva flore i taksonomskog diverziteta je rodovski

koeficijent - odnos broja rodova prema broju vrsta na određenoj teritoriji. Rodovski koeficijent

je obrnuto proporcionalan stepenu diverziteta ekoloških uslova, a time i površini teritorije.

Rodovski koeficijent, koji iznosi 46%, ukazuje da u proseku nešto više od 2 vrste pripadaju

jednom rodu. Ovakva vrednost rodovskog koeficijenta ukazuje s jedne strane na relativno nisku

raznovrsnost staništa, a s druge strane na relativno nizak stepen autohtonih tendencija u

florogenezi, što je verovatno posledica jednoličnog izgleda terena i relativno male površine

istraživanog područja. Najveći broj rodova je sa po jednom vrstom (229), dok 76 rodova sadrži

po 2 vrste, 33 sadrži po 3 vrste, 14 po 4 vrste, 15 po 5 vrsta, a preostalih 25 rodova po 6 ili više

vrsta (Sl. 6). Najveći broj vrsta po rodu je 38, koliko ima rod Trifolium.

Slika 9. Grafički prikaz zastupljenosti rodova u zavisnosti od broja vrsta po rodu

0

50

100

150

200

250

0 5 10 15 20 25 30 35 40

Bro

j ro

do

va

Broj vrsta po rodu


24

Tabela 3. Zastupljenost familija vaskularnih biljaka na planini Seličevici

Familija

Broj

vrsta

Broj

rodova

Asteraceae 103 53

Fabaceae 97 17

Poaceae 68 43

Lamiacea 47 20

Caryophylaceae 43 19

Rosaceae 42 14

Brassicaceae 33 20

Ranunculaceae 31 12

Apiaceae 28 22

Scrophulariaceae 24 3

Boraginaceae 18 10

Orchidaceae 18 10

Liliaceae 16 10

Rubiaceae 16 5

Cyperaceae 15 4

Polygonaceae 12 3

Orobanchaceae 11 8

Campanulaceae 11 2

Valerianaceae 10 2

Juncaceae 10 2

Geraniaceae 9 2

Euphorbiaceae 9 1

Linaceae 9 1

Malvaceae 8 5

Papaveraceae 8 4

Plantaginaceae 8 3

Crassulaceae 8 2

Alliaceae 8 1

Dipsacaceae 7 5

Primulaceae 7 5

Asparagaceae 7 4

Iridaceae 7 3

Solanaceae 6 5

Malaceae 6 4

Fagaceae 6 3

Hypericaceae 6 1

Violaceae 6 1

Salicaceae 5 2

Oenotheraceae 5 1

Convolvuaceae 4 3

Familija

Broj

vrsta

Broj

rodova

Araceae 4 1

Aristolochiaceae 3 3

Caprifoliaceae 3 2

Corylaceae 3 2

Equisetaceae 3 1

Aspleniaceae 3 1

Aceraceae 3 1

Celastraceae 3 1

Athyriaceae 2 2

Dryopteridaceae 2 2

Chenopodiaceae 2 2

Oleaceae 2 2

Saxifragaceae 2 2

Apocinaceae 2 1

Cornaceae 2 1

Cucurbitaceae 2 1

Lythraceae 2 1

Resedaceae 2 1

Urticaceae 2 1

Viburnaceae 2 1

Dennstaedtiaceae 1 1

Polypodiaceae 1 1

Acanthaceae 1 1

Amaranthaceae 1 1

Anacardiaceae 1 1

Araliaceae 1 1

Asclepiadaceae 1 1

Berberidaceae 1 1

Callitrichaceae 1 1

Cannabaceae 1 1

Cistaceae 1 1

Gentianaceae 1 1

Monotropaceae 1 1

Onagraceae 1 1

Oxalidaceae 1 1

Polygalaceae 1 1

Rhamnaceae 1 1

Rutaceae 1 1

Santalaceae 1 1

Thymelaceae 1 1


25

Familija

Broj

vrsta

Broj

rodova

Ulmaceae 1 1

Verbenaceae 1 1

Vitaceae 1 1

Zygophyllaceae 1 1

Alismataceae 1 1

Familija

Broj

vrsta

Broj

rodova

Amaryllidaceae 1 1

Dioscoraceae 1 1

Typhaceae 1 1

Xanthorrhoeaceae 1 1

UKUPNO 860 396

3.3. Taksonomska struktura familija

Najzastupljenija familija flore planine Seličevice je, očekivano, najbogatija rodovima i

vrstama familija Holarktičkog carstva, familija Asteraceae, koja obuhvata 103 vrste, što čini

11,97% ukupne flore ovog područja. Osim nje, visokom zastupljenošću se ističu i familije

Fabaceae (11,28%), Poaceae (7,91%), Lamiaceae (5,47%), i Caryophyllaceae (5,00%), a zatim

slede, Rosaceae (4,88%), Brassicaceae (3,84%), Ranunculaceae (3,60%) i Apiaceae (3,26%)

(Tab. 3).

Tabela 4. Uporedni prikaz taksonomske strukture najzastupljenijih familija flore Seličevice,

Srbije i Balkanskog poluostrva

Seličevica

Србија

(Stevanović et

al. 1995)

Балкан

(Turrill,

1929)

Familija N % N % N %

Asteraceae 103 11,98 366 11.19 913 13.52

Fabaceae 97 11,28 250 7.64 545 8.07

Poaceae 68 7,91 250 7.64 358 5.30

Lamiaceae 47 5,47 148 4.52 371 5.49

Caryophyllaceae 43 5,00 205 6.26 418 6.19

Rosaceae 42 4,88 111 3.39 188 2.78

Brassicaceae 33 3,84 194 5.93 344 5.09

Ranunculaceae 31 3,60 121 3.70 195 2.89

Apiaceae 28 3,26 142 4.34 334 4.95

Scrophulariaceae 24 2,79 161 4.92 311 4.65

Liliaceae (+ Alliaceae) 24 2.29 116 3.54 248 3.67

Cyperacae 15 1.81 115 3.51 140 2.07

Poređenjem odstupanja procenta najzastupljenijih familija od spektara familija flore

Srbije i Balkanskog poluostrva (Sl. 10), uočava se da spektar flore planine Seličevice donekle

odstupa od pomenutih, a posebno od spektra familija flore Srbije. Ovakav spektar familija je

očekivan, jer je ovo područje zbog svog položaja pod jakim uticajem gotovo svih balkanskih

florističkih provincija.


26

Slika 10. Odstupanje procenta najzastupljenijih familija u flori planine Seličevice od spektara

familija flora Srbije i Balkanskog poluostrva

U odnosu na floru Srbije, u flori Seličevice su zastupljenije familije Asteraceae,

Fabaceae, Poaceae Caryophyllaceae i Scrophulariaceae, što ukazuje na izražen uticaj

mediteranskog florističkog horiona. Značajno manja zastupljenost arktičke i borealne familije

Cyperaceae posledica je relativno male nadmorske visine planie i nedostatka borealnih staništa,

a pre svega močvarnih i tresetnih površina. Flora Srbije se karakteriše srednjeevropskim i

pontskim uticajima (Stevanović et al., 1995a), tako da je od flore Seličevice diferencirana i

srednjeevropskim i borealno-umerenim elementima flore, što se ogleda u izraženom smanjenju

zastupljenosti familije Brassicaceae u flori Seličevice.

Ukoliko se kao kriterijum za poređenje flora uzme zastupljenost najbrojnijih familija,

flora planine Seličevice je sličnija flori Balkanskog poluostrva. Seličevica se nalazi na krajnjem

zapadu rodopskih planina i do nje dopiru uticaji mezijske florističke provincije, dok dolinom

Južne Morave dopiru uticaji mediterana i submediterana. Takođe, ova planina je pod uticajem

okružujućih visokih planinskih masiva, Suve planine i planina vlasinskog kompleksa. Sve to je

-3 -2 -1 0 1 2 3 4

Asteraceae

Fabaceae

Poaceae

Caryophyllaceae

Lamiaceae

Scrophulariaceae

Apiaceae

Rosaceae

Brassicaceae

Ranunculaceae

Liliaceae

Cyperaceae

Odstupanje od flore

Balkanskog poluostrva Srbije


27

uticalo na florogenezu, tako da je zastupljenost pojedinih familija gotovo jednaka istoj u flori

Balkanskog poluostrva. Takve su familije Caryophyllaceae, Rosaceae i Cyperaceae. Značajnije

su zastupljene familije Fabaceae, Poaceae i Scrophulariaceae, dok su familije Asteraceae,

Ranunculaceae i Brassicaceae sa procentualno većim brojem vrsta u flori Balkanskog

poluostrva. Da balkanska flora nosi dominantno obeležje mediteranskih florističkih i

florogenetskih uticaja ukazuje i povećana zastupljenost nekih mediteranskih familija kao što su

Apiaceae i Liliaceae, koje su u flori Seličevice manje zastupljene.

3.4. Taksonomska struktura rodova

Analizom taksonomske strukture rodova (Tab. 5) se još preciznije mogu odrediti

florogenetski uticaji koji su najizraženiji na prostorima planine Seličevice. Ubedljivo

najzastupljeniji je rod Trifolium sa 38 vrsta. Daleko za njim zaostaju rodovi Vicia, Ranunculus

i Veronica sa po 16 vrsta, Lathyrus sa 12 vrsta, Carex sa 11 vrsta i Campanula, Silene, Potentilla

i Galium sa po 10 vrsta. Najzastupljeniji balkanski rod Hieracium, uključujući i rod Pilosella,

koji je izdvojen iz njega, je predstavljen sa 8 vrsta.

Tabela 5. Zastupljenost rodova sa 5 i više vrsta vaskularnih biljaka na planini Seličevici

Rod Broj vrsta

Trifolium 38

Vicia 16

Ranunculus 16

Veronica 16

Lathyrus 12

Carex 11

Campanula 10

Silene 10

Potentilla 10

Galium 10

Centaurea 9

Euphorbia 9

Linum 9

Rosa 9

Geranium 8

Valerianella 8

Alliium 8

Sedum 7

Rumex 7

Rod Broj vrsta

Inula 6

Medicago 6

Hypericum 6

Viola 6

Juncus 6

Poa 6

Achillea 5

Crepis 5

Pilosella 5

Alysum 5

Cerastium 5

Clinopodium 5

Stachys 5

Ziziphora 5

Epilobium 5

Rubus 5

Verbascum 5

Iris 5

Ornithogalum 5

Anacamptis 5

Aira 5


28

4. ZAKLJUČAK

Na osnovu svega iznetog u ovom radu mogu se izneti sledeći zaključci:

Dosadašnjim istraživanjima flore planine Seličevice zabeležene su 872 vrste

vaskularnih biljaka iz 393 roda i 89 familija. Ako se uzme u obzir uniformnost reljefa ovog

područja, onda 872 vrste, odnosno oko 25% ukupne flore Srbije, predstavljaju izuzetno veliki

broj vrsta, što ukazuje na izraženu raznovrsnost staništa i ekoloških uticaja.

Analiza zastupljenosti pojedinih klasa vaskularnih biljaka pokazala je da 3 vrste

pripadaju rastavićima (Equisetophyta), 9 vrsta papratima (Polypodiophyta), i 860 vrsta

skrivenosemenicama (Magnoliophyta), odnosno 702 vrste dikotilama (Magnoliopsida) i 158

vrsta monokotilama (Liliopsida).

Najzastupljenija familija flore planine Seličevice je, očekivano, najbogatija rodovima i

vrstama familija Holarktičkog carstva, familija Asteraceae, koja obuhvata 103 vrste, što čini

11,97% ukupne flore ovog područja. Osim nje, visokom zastupljenošću se ističu i familije

Fabaceae (11,28%), Poaceae (7,91%), Lamiaceae (5,47%), i Caryophyllaceae (5,00%), a zatim

slede, Rosaceae (4,88%), Brassicaceae (3,84%), Ranunculaceae (3,60%) i Apiaceae (3,26%).

Analizom taksonomske strukture rodova se još preciznije mogu odrediti florogenetski

uticaji koji su najizraženiji na prostorima planine Seličevice. Ubedljivo najzastupljeniji je rod

Trifolium sa 38 vrsta. Daleko za njim zaostaju rodovi Vicia, Ranunculus i Veronica sa po 16

vrsta, Lathyrus sa 12 vrsta, Carex sa 11 vrsta i Campanula, Silene, Potentilla i Galium sa po 10

vrsta. Najzastupljeniji balkanski rod Hieracium, uključujući i rod Pilosella, koji je izdvojen iz

njega, je predstavljen sa 8 vrsta.

Na osnovu florističkog spiska koji je prikazan u ovom radu, budući istraživači flore

Seličevice mogu da urade fitogeografsku i ekološku analizu flore Seličevice. Fitogeografskom

analizom bi trebalo utvrditi florogenetgske uticaje koji su se odrazili na formiranje flore planine

Seličevice, dok bi ekološkom analizom bila utvrđena zastupljenost pojedinih životnih formi po

Raunkieru.

LITERATURA

Bedalov, M., 1975: Cytotaxonomical and phytogeographical investigation of the species Arum

italicum Mill. in Jugoslavia. Acta Botanica Croatica, 34: 143-150.

Braun-Blanquet, J., 1923: L'origine et developpement des flores dans le Massif Central de

France. Zurich-Paris.

Braun-Blanquet, J., 1964: Pflanzensoziologie. Wien-New York.


29

Butorac, B., 1999: Helichrysum arenarium (L.) Moench. subsp. arenarium. U: Stevanović, V.

(ed.): Crvena knjiga flore Srbije, 1. Ministarstvo za životnu sredinu, Biološki fakultet Univ.

u Beogradu i Zavod za zaštitu prirode R Srbije. 294-296.

Ćušterevska, R., 2017: Armerio rumelicae-Potentillion Micevski 1978 in South-Central Balkan

with emphasis on Galičica Mountain vegetation. Biologica Nyssana, 8 (1): 61-72.

Krstić, J., 2010: Ekološka i fitogeografska analiza flore planine Seličevice kod Niša. Diplomski

rad. Prirodno-matematički fakultet, Univerzitet u Nišu.

Niketić, M., 1999: Nonea palens Petrović. U: Stevanović, V. (ed.): Crvena knjiga flore Srbije,

1. Ministarstvo za životnu sredinu, Biološki fakultet Univ. u Beogradu i Zavod za zaštitu

prirode R Srbije. 304-306.

Niketić, M., Stavanović, V., 1999: Genista nissana Petrović. U: Stevanović, V. (ed.): Crvena

knjiga flore Srbije, 1. Ministarstvo za životnu sredinu, Biološki fakultet Univ. u Beogradu i

Zavod za zaštitu prirode R Srbije. 118-120.

Niketić, M., Tomović, G., 2008: Survey of some rare and endangered plants in Serbia with new

chorological data. Bulletin of the Natural History Museum, 1: 113-148.

Petković, K. (ed.), 1975: Geologija Srbije II1: Stratigrafija; prekambrijum i paleozoik. Zavod

za geologiju i paleontologiju rudarsko geološkog fakulteta. Univerzitet u Beogradu.

Petrović, S., 1882: Flora okoline Niša. Kraljevsko-srpska državna štamparija. Beograd. 950 s.

Petrović, S., 1885: Dodatak flori okoline Niša. Kraljevsko-srpska državna štamparija. Beograd.

281 s.

Ranđelović, N., 1974: Flora i vegetacija Sedličevice. Magistarski rad. Prirodoslovno-

matematički fakultet, Sveučilište u Zagrebu. 64 str.

Ranđelović, N., 1975: Rod Vallerianela Mill. u flori jugoistočne Srbije. Zbornik radova

Prirodno-matematičkog fakulteta Univerziteta u Prištini, Biologija-Hemija, 3: 89-94.

Ranđelović, N., 1975a: Novi podaci o nalazištu biljnih vrsta u SR Srbiji. Zbornik radova

Prirodno-matematičkog fakulteta Univerziteta u Prištini, Biologija-Hemija, 3: 95- 99.

Randjelović, N., 1977: Rasprostranjenje biljnih vrsta u jugoistočnoj Srbiji, II. Glasnik

Prirodnjačkog muzeja u Beogradu, B, 32: 81-86.

Randjelović, N., 1977a: Vegetacija brdskih pašnjaka Seličevice/Vegjetacioni i kullosave

kodrinore te Seliqevices. Biotehnika, Priština, 5: 77– 92.

Ranđelović, N., 1979: Rasprostranjenje biljnih vrsta u Jugoistočnoj Srbiji, III. Glasnik

prirodnjačkog muzeja u Beogradu, B, 34: 127- 130.

Ranđelović, N., 1979-1980: Šumska vegetacija planine Seličevice. Zbornik radova Prirodno-

matematičkog fakulteta Univerziteta u Prištini, Biologija-Hemija, 6: 123-136.


30

Ranđelović, N., Hill, D.A., Ranđelović, V., 1990: The genus Crocus L. in Serbia. SANU.

Beograd.

Ranđelović, N., Jovanović, V., Stamenković, V., Ružić, M., 1982: Nova nalazišta biljaka u

jugoistočnoj Srbiji. Leskovački zbornik, 22: 381-384.

Ranđelović, N., Ranđelović, V., 1984: Sistematska i horološka istraživanja roda Crocus L.

(šafran, kaćunka) u jugoistočnoj Srbiji. Leskovački zbornik, 24: 393-395.

Ranđelović, V., Zlatković, B., 1994: Vegetacija sveze Calthion Tx. 1936 u jugoistočnoj Srbiji.

Ekologija, 28 (1-2)-29 (1-2): 19-31.

Stevanović, B., 1995: Praktični značaj očuvanja diverziteta biljnog sveta Jugoslavije. In:

Stevanović, V., Vasić, V. (eds.): Biodiverzitet Jugoslavije sa pregledom vrsta od

međunarodnog značaja. Biološki fakultet i Ekolibri, Beograd.

Stevanović, V., 1992: Floristička podela teritorije Srbije sa pregledom viših horiona i

odgovarajućih flornih elemenata. In Sarić, M. (ed.): Flora Srbije, I. (Drugo izdanje). SANU.

Beograd. 49-70.

Stevanović, V., 1992a: Klasifikacija životnih formi flore Srbije. In Sarić, M. (ed.): Flora Srbije,

I. (Drugo izdanje). SANU. Beograd. 37-49.

Stevanović, V. (ed.), 1999: Crvena knjiga flore Srbije, 1. Ministarstvo za životnu sredinu,

Biološki fakultet Univ. u Beogradu i Zavod za zaštitu prirode R Srbije.

Stevanović, V., Jovanović, S., Lakušić, D., Niketić, M., 1995: Diverzitet vaskularne flore

Jugoslavije sa pregledom vrsta od međunarodnog značaja. In: Stevanović, V., Vasić, V.

(eds.): Biodiverzitet Jugoslavije sa pregledom vrsta od međunarodnog značaja. Biološki

fakultet i Ekolibri, Beograd.

Stevanović, V., Vasić, V. (eds.), 1995: Biodiverzitet Jugoslavije sa pregledom vrsta od

međunarodnog značaja. Biološki fakultet i Ekolibri, Beograd.

Tutin, T.G., V.H. Heywood, N.A. Burges, D.M. Moore, D.H. Valentine, S.M. Walters & D.A.

Webb, (eds.) (1964-1980): Flora Europaea, I-V. Cambridge University Press. London.

Велчев, В. (ед.) (1989): Флора на НР България, ИX. Издателство на БАН. София.

Vujević, P., 1929: Seličevica. U: Stanojević, S. (ed.): Narodna enciklopedija srpsko-hrvatsko-

slovenačka, IV, S-Ž. Bibliografski zavod D.D. Zagreb.

Zlatković, B., Ranđelović, V., 1991: Nove vrste za floru Seličevice. Zbornik radova

Tehnološkog fakulteta u Leskovcu, 7 : 59- 63.

Zlatković, B., Ranđelović, V., Ranđelović, N., 1993: Građa za floru jugoistočne Srbije. Zbornik

radova 3. Simpozijuma o flori jugoistočne Srbije i susednih područja, Pirot, 95-110.

Прилог 4/1

ПРИРОДНО-МАТЕМАТИЧКИ ФАКУЛТЕТ

НИШ

КЉУЧНА ДОКУМЕНТАЦИЈСКА ИНФОРМАЦИЈА

Редни број, РБР:

Идентификациони број, ИБР:

Тип документације, ТД: Монографска

Тип записа, ТЗ: текстуални / графички

Врста рада, ВР: Мастер рад

Аутор, АУ: Александра Илић

Ментор, МН: Владимир Ранђеловић

Наслов рада, НР: Анализа флоре планине Селичевице код Ниша

Језик публикације, ЈП: Српски

Језик извода, ЈИ: Енглески

Земља публиковања, ЗП: Србија

Уже географско подручје, УГП: Србија

Година, ГО: 2017.

Издавач, ИЗ: ауторски репринт

Место и адреса, МА: Ниш, Вишеградска 33.

Физички опис рада,

ФО:(поглавља/страна/

цитата/табела/слика/графика/прилога)

Поглавља: 4; Страна: 30; Табела: 5; Слика: 8; Графика: 2

Научна област, НО: Биологија

Научна дисциплина, НД: Ботаника

Предметна одредница/Кључне речи, ПО: флора, таксономска анализа

УДК 581.526(285.3)(497.11)

Чува се, ЧУ: БиблиотекаПМФ, Универзитет у Нишу

Важна напомена, ВН:

Извод, ИЗ: Kao rezultat dvogodišnjeg istraživanja flore planine Seličevica, utvrđena

su 872 biljna taksona (vrsta i podvrsta) iz 393 rodova i 89 porodica.

Najbrojnija porodica istraženog područja je, najbrojnija porodica

Holarktičkog carstva, porodica Asteraceae. Na istraživanom području

zabeležene su 103 vrste i 53 roda iz ove familije, što predstavlja 11,97%

ukupne flore. Pored familije Asteraceae, najzastupljenije porodice po broju

vrsta su još Fabaceae (11,28%), Poaceae (7,91%), Lamiaceae (5,47%) i

Cariophillaceae (5,00%). Istraživanje taksonomskog spektra pokazalo je

da je rod Trifolium najbrojniji sa 38 vrsta, a slede Vicia, Ranunculus i

Veronica (13 vrsta).

Датумодбране, ДО:

Чланови комисије,

КО:

Председник:

Члан:

Члан, Ментор:

Прилог 4/2

ПРИРОДНО-МАТЕМАТИЧКИ ФАКУЛТЕТ

НИШ

КЉУЧНА ДОКУМЕНТАЦИЈСКА ИНФОРМАЦИЈА

Accession number, ANO:

Identification number, INO:

Document type, DT: Monograph

Type of record, TR: Textual/graphic

Contents code, CC: Master thesis

Author, AU: Aleksandra Ilić

Mentor, MN: Vladimir Ranđelović

Title, TI: Analysis of the flora of Seličevica mountain near Niš

Language of text, LT: Serbian

Language of abstract, LA: English

Country of publication, CP: Serbia

Locality of publication, LP: Serbia

Publication year, PY: 2017.

Publisher, PB: author’s reprint

Publication place, PP: Niš, Višegradska 33.

Physical description, PD:

(chapters/pages/ref./tables/pictures/graphs/

appendixes)

Chapters: 4; Pages: 30; Tables: 5; Pictures: 8; Graphics: 2

Scientific field, SF: Biology

Scientific discipline, SD: Botany

Subject/Key words, S/KW: Flora, Taxonomical analysis, Seličevica

UC 581.526(285.3)(497.11)

Holding data, HD: Library

Note, N:

Abstract, AB: As a result of the two-year investigation of the Seličevica Mt. flora, 872

plant taxa (species and subspecies) belonging to 393 genera and 89 families

were recorded. The most abundant family of the investigated area is, the

most abundant family of the Holarctic kingdom, Asteraceae. At the

investigated area, 103 species from 53 genera were recorded, which

represents 11.97% of the total flora. Beside the Asteraceae family, the most

numerous families considering the number of the species were Fabaceae

(11,28%), Poaceae (7,91%), Lamiaceae (5,47%) and Caryophyllaceae

(5,00%). Investigation of the taxonomical spectrum showed that Trifolium

genera is the most abundant with 38 species, followed by Vicia,

Ranunculus and Veronica, each with 13 species.

Accepted by the Scientific Board on, ASB:

Defended on, DE:

Defended Board, DB: President:

Member:

Member, Mentor:

analiza flore planine seličevice kod niša - pmf.ni.ac.rs · sažetak kao rezultat dvogodišnjeg...

Documents