ARIA - Allergic Rhinitis and its Impact on

Asthma Ivana Balić

Ema KozarićOzana Lovrić

Dentalna medicinaMedicinski fakultet Split

Alergijski rinitis simptomatska je bolest nosa koja nastaje nakon izlaganja alergenima pobuđivanjem upale u sluznici nosa posredovane IgE-protutijelima

AR i astma često koegzistiraju kod istog pacijenta i kao takvi predstavljaju globalni zdravstveni problem

ARIA smjernice za AR temelje se na trajanju i tezini simptoma (iscjedak iz nosa, svrbež, začepljenost nosa i kihanje)

prema ARIA klasifikaciji AR moze biti povremeni (eng. intermittent) ili trajni (eng. persistent) s obzirom na učestalost, te blagi ili umjereni – teški s obzirom na težinu simptoma

Komorbitet AR i astme

Većina pacijenata s astmom (alergijskom i nealergijskom) imaju rinitis

10 – 40 % pacijenata s alergijskim rinitisom imaju astmu

Kod odraslih ljudi razvitak astme kod pacijenata s rinitisom često ne ovisi o alergiji, dok je kod djece često povezan s alergijom

Subfenotipizacija pacijenata s alergijskim rinitisom (AR)

Klinički podaci pokazuju da kvaliteta života opada sa pojavom rinitisa

Jačina rinitisa oscilira iz godine u godinu ovisno je li pacijent izložen alergenu

Fenotipizacija može predvidjeti jačinu bolesti, progresiju i odgovor na terapiju

Većina pacijenata koji traže medicinsku pomoć imaju srednji ili teži oblik rinitisa

ARIA treba biti smatrana generalnim vodičem i liječnici trebaju prilagoditi preporuke pacijentima jer su različiti pa prema tome različito odgovaraju na alergene i lijekove

Globalna primjenjivost ARIA-e 1. AR- fenotipovi AR je strogo povezan sa imunološki posredovanim

mehanizmima ( IgE protutijela) Subfenotipizacija AR-a: definiranje fenotipskih

karakteristika Kontrola bolesti: globalna primjena testa AR i astma: povezanost postoji( insuficijencija

dokaza) Pedijatrija i gerijatrija: ARIA rijetko prepoznata u

ovim dobnim skupinama Personalizirana medicina: zbog znatnog broja

nekontroliranih simptoma tijekom tretmana

2. Upravljanje AR-om Dodavanje najnovijih informacija vezane uz

terapiju

Usporedba ARIA-e i drugih smjernica: postojanje razlika u smjernicama za AR zbog same klasifikacije

Farmaceuti: dužni su savjetovati pacijente o upotrebi iako se radi o lijekovima za koje nije potreban recept

Potrebno je educirati pacijente i poticati ih na aktivno participiranje u zbrinjavanju svog zdravlja

4. Klinička ispitivanja: RCT rezultati bi trebali biti standardizirani

tako da se RCT-ovi mogu međusobno uspoređivati

5. Istraživanja: potrebna su daljnja istraživanja zbog novijih terapijskih pristupa

6. Epidemiologija: rizični faktori koji bi se uspoređivali putem studija u različitim populacijama.

7.Planiranje javnog zdravstva: odrediti prevalenciju AR-a, cijenu terapije