Bibliotekabookmarker

IzdajeNaklada LJEVAK d.o.o.

Direktorica PETRA LJEVAK

Urednica NADA BRNARDI

Naslov izvornika: Hirsi Ali THE CAGED VIRGIN An Emancipation Proclamation for Women and Islam

De Zoontjesfabriek, De Maagdenkooi, Submision, Vreemde Situaties copyright 2002, 2004 by Ayaan Hirsi Ali and Augustus

Publishers.Ik Wil dat Hier en Nu Gebeurt copyright 2002 by Colet van der Ven. Politick Schadelijk voor mijn Ideaal copyright 2003 by Arjan Visser.

English translation copyright 2003 by Jane Brown

Za hrvatsko izdanje Naklada LJEVAK d.o.o., 2009.ISBN 978-953-303-074-6 (meki uvez)CIP zapis dostupan u raunalnom katalogu Nacionalne i sveuiline knjinice u Zagrebu pod brojem 703336.ISBN 978-953-303-075-3 (tvrdi uvez)CIP zapis dostupan u raunalnom katalogu Nacionalne i sveuiline knjinice u Zagrebu pod brojem 703335.

Duhu slobode

Predgovor

Proboj kroz islamsku zavjesu

Potaknut napadima na Sjedinjene Drave 11. rujna 2001., Zapad je uputio poziv muslimanima irom svijeta da razmisle o svojoj vjeri i kulturi. Ameriki predsjednik George VV. Bush, britanski premijer Tony Blair i brojni drugi lideri na Zapadu zatraili su od muslimanskih organizacija u svojim zemljama da se distanciraju od islama kakvog su propovijedali devetnaestorica terorista. Taj je zahtjev izazvao negodovanje muslimana koji su smatrali neumjesnim da ih se dri odgovornima za zloinako ponaanje devetnaest mladia. A ipak, injenica da su ljudi koji su izvrili napade 11. rujna bili muslimani, i injenica da su i prije tog datuma muslimani u mnogim dijelovima svijeta ve gajili osjeaje izrazitog nezadovoljstva osobito prema Sjedinjenim Dravama, navele su me da istraim moe li se korijen zla ipak nai u religiji u ijem sam krilu odrasla: jesu li agresija i mrnja inherentne samom islamu?Roditelji su me odgojili da budem muslimanka - dobra muslimanka. Islam je upravljao ivotima nae obitelji i svim naim odnosima do najmanjih pojedinosti. On je bio naa ideologija, nae politiko uvjerenje, na moralni kriterij, na zakon i na identitet. Bili smo u prvom redu muslimani, a tek onda Somalci. Uili su nas da rije muslimani, znai ljudi koji se podinjavaju Alahovoj volji zapisanoj u Kuranu i hadisu, zbirci izreka pripisanih proroku Muhamedu. Uili su me da nas islam odjeljuje od ostatka svijeta, svijeta ne-muslimana. Mi muslimani izabrani smo od Boga. Oni, drugi, kafiri, nevjernici, opasni su po drutvo, neisti, poganski, neobrezani, nemoralni, beskrupulozni, a iznad svega opsceni; oni nemaju potovanja prema eni; njihove su djevojke i ene kurve, a mnogi su od njih homoseksualci; mukarci i ene imaju spolne odnose izvan braka. Nevjernici su prokleti i Bog im je namijenio najuasnije muke na onome svijetu.Kada smo bile male, sestra i ja znale bismo iznijeti kakvu primjedbu o estitim ljudima koji nisu muslimani, no majka i baka bi nas uvijek upozorile: Ne, to nisu dobri ljudi. Iako znaju za Kuran i Poslanika i Alaha, ne uviaju daje biti musliman jedino dostojno za asnu osobu. Slijepi su. Da su tako estiti i dobri, postali bi muslimani i tada bi ih Alah zatitio od zla. Ali to ovisi o njima. Ako postanu muslimani, ii e u raj.Postoje i krani i idovi koji odgajaju djecu u uvjerenju da su pripadnici Bojeg naroda, no meu muslimanima osjeaj da im je Bog podario jedinstveno spasenje jo je naglaeniji.Prije dvanaestak godina, u dobi od dvadeset dvije godine, dola sam u Zapadnu Europu bjeei od dogovorenog braka. Ubrzo sam shvatila da su Bog i Njegova istina tamo humanizirani. Za muslimane, ivot na zemlji samo je prijelazna etapa to prethodi drugome ivotu; no, ondje su ljudi posveivali brigu i svojim smrtnikim ivotima. tovie, ini se da pakao tamo vie ne postoji, i da je Bog jedan bog ljubavi a ne okrutni vladar koji nam dodjeljuje kazne. Poela sam kritinije gledati na svoju religiju i otkrila tri vana elementa islama kojih dotad nisam bila posve svjesna.Prvi je to da je odnos muslimana prema Bogu odnos straha. U muslimana pojam Boga je apsolutan. Na Bog zahtijeva potpuno podinjavanje. On nagrauje ako se pomnjivo slijede Njegova pravila. On kanjava ako se Njegova pravila prekre, kako na Zemlji (bolestima i prirodnim katastrofama) tako na onome svijetu (paklenom vatrom).Drugi je to da islam poznaje samo jedan izvor morala: proroka Muhameda. Muhamed je nepogreiv. Gotovo bi se moglo povjerovati da je on sam bog, kad Kuran ne bi izriito tvrdio da je Muhamed ljudsko bie; ali on je vrhovno, savreno ljudsko bie. Mi ga moramo nasljedovati. Ono to pie u Kuranu su Boje rijei to ih je uo Muhamed. Tisue zbirki hadisa - izvjetaja o onome to je Muhamed rekao i uinio, i o savjetima koje je dao, zapisanih u debelim knjigama - podrobno nam govore o tome kako je musliman trebao ivjeti u sedmom stoljeu. Poboni muslimani u tim knjigama svakodnevno trae odgovore za ivot u dvadesetom stoljeu.Trei element sastoji se u tome da u islamu uvelike prevladava seksualni moral izveden iz plemenskih arapskih vrednota to potjeu iz doba kada je Prorok primio naredbe od Alaha, kultura u kojoj su ene bile vlasnitvo svojih oeva, brae, ujaka, djedova ili skrbnika. Bit ene svodi se na njezin himen. Njen veo funkcionira k trajni podsjetnik vanjskome svijetu na tu sputavajuu moralnost koja muslimanske mukarce pretvara u vlasnike ena i nalae im da odvrate svoje majke, sestre, tetke, snahe, sestrine, neakinje i supruge od seksualnog kontakta. Ne mislimo samo na spolni in. Uvredljivo je ako ena usmjeri pogled prema mukarcu, u prolazu sluajno dotakne njegovu ruku ili se s njime rukuje. Mukarev ugled i ast u potpunosti ovise o dolinom, poslunom ponaanju enskih lanova njegove obitelji.Ta tri elementa uvelike objanjavaju zato muslimanske nacije zaostaju za Zapadom, a u zadnje vrijeme i za Azijom. Da bi se probilo kroz mentalne reetke tog trojstva to sputava veinu muslimana, mora se zapoeti s kritikim samoispitivanjem. No svaki musliman koji se usudi postaviti kritika pitanja o islamu odmah se igoe kao otpadnik. Muslimanu koji se zalae za istraivanje drugih izvora morala, osim onih proroka Muhameda, prijeti se smru, a ena koja izie iz kaveza za djevice proglaava se kurvom.Kroz osobno iskustvo, nakon mnotva proitanih knjiga i razgovora s razliitim ljudima, postupno sam dola do uvida da je postojanje Alaha, anela, zloduha i zagrobnog ivota unajma- njem upitno. Pod pretpostavkom da Alah postoji, mi ne bismo trebali prihvatiti Njegovu rije kao apsolutnu istinu, ve je podvrgnuti kritikom preispitivanju. Jednom sam napisala neto o svojim vjerskim dvojbama u nadi da u zapodjenuti raspravu. No u tome su me odmah sprijeili gorljivi muslimani, mukarci i ene koji su htjeli da me se izopi. Utvrdili su dapae da zasluujem umrijeti jer sam se drznula dovesti u pitanje bezuvjetnu istinu Alahovog svijeta. Izveli su me pred sud kako bi me sprijeili da kritiziram vjeru u kojoj sam roena, postavljam pitanja o propisima i bogovima to nam ih je nametnuo Alahov Poslanik. Jedan je islamski fundamentalist ubio Thea van Gogha, nizozemskog sineasta koji mi je pomogao da snimim Pokornost, prvi dio/Submission: Part 1, film o odnosu izmeu pojedinca - u prvom redu enskog pojedinca - i Boga. On je i meni zaprijetio smru, a njegovu su se prijetnju obavezali izvriti i drugi.Poput svih misaonih ljudi, volim crpiti iz drugih izvora mudrosti, morala i imaginacije osim vjerskih tekstova - iz drugih knjiga osim Kurana i izvjea o Proroku - i htjela bih da i drugi muslimani crpe iz njih. To to Spinoza, Voltaire, John Stuart Mill, Kant ili Bertrand Russell nisu bili muslimani i nemaju pandane u islamskom svijetu ne bi trebao biti razlog za muslimane da se klone dotinih i drugih zapadnih filozofa. A ipak, jo i danas, itanje djela zapadnih mislilaca smatra se izrazom nepotovanja prema Proroku i Alahovoj poruci. Rije je o ozbiljnoj zabludi. Zato bi bilo zabranjeno zadrati sve ono dobro na to nas je Muhamed potaknuo (kao to je savjet da se bude milosrdan prema ubogima i siroadi) i u isto vrijeme obogaivati ivot i svjetonazor idejama drugih moralnih filozofa? Na kraju krajeva, injenica da braa Wright nisu bili muslimani ne spreava muslimane da putuju zrakom. Usvajajui tehnika postignua Zapada ali ne i njegovu odvanost za nezavisno miljenje, mi prolongiramo mentalnu stagnaciju u islamskoj kulturi, predajui je iz narataja u narataj.Glavno objanjenje za mentalnu i materijalnu zaostalost nas muslimana po svoj prilici treba potraiti u seksualnom moralu kojim nas se kljuka od roenja (vidi Pogl. 3, Kavez za djevice). Htjela bih pozvati sve osobe koje su poput mene odgojene u islamu da usporede i stave u opreku J. S. Millov esej O podreenosti ena (1869) s onim to je prorok Muhamed rekao o enama. Obojicu je oito zanimala uloga ena, no izmeu Milla i Muhameda postoji golema razlika. Na primjer, Mili je smatrao svoju ljubljenu enu intelektualno ravnopravnom sebi; Muhamed je bio mnogoenac i pisao je da mukarci imaju vlast nad enama jer je Bog stvorio jedne nadmonim drugima. Mili, primjer trijeznog rasuivanja o spornim pitanjima, tvrdio je da je, ako je dobra za mukarce, sloboda dobra i za ene, to je stav koji se danas smatra nepobitnim u veem dijelu modernoga svijeta.No, bilo kakvo preispitivanje islamskoga trojstva od strane muslimana smatra se inom potpune izdaje vjere i njezinog Poslanika. Vjerniku je iznimno teko pokuati postaviti bilo kakvo pitanje u vezi s tim trojstvom. Njemu usto teko pada i kad uje da ga drugi muslimani dovode u pitanje. Snani osjeaji privrenosti muslimana njegovoj vjeri i njegova osuda ljudi koji preispituju trojstvo nuno fasciniraju autsajdere, ukljuujui i mene, osobito kad su izraeni u velikim razmjerima od strane cjelokupnih zajednica ili ak nacija, kao to se dogodilo u Egiptu, Iranu i Indoneziji.Sjetimo se primjerice ubojstva Thea van Gogha na ulicama Amsterdama, zapadnog grada u zapadnoj demokraciji, prouzroenog koritenjem prava na slobodu govora i kritikog pogleda na islam u Pokornosti, prvi dio, filmu koji smo snimili zajedno. Iako vam je moda poznato da mi je i samoj upueno mnogo prijetnji smru zbog tog filma, ono to moda ne znate jest da je, kad sam prvi put progovorila o nemoralnim obiajima proroka Muhameda, protiv mene uloeno vie od sto pedeset pritubi nizozemskoj policiji i vladi. etiri veleposlanika posjetila su voe moje stranke - saudijski, sudanski, pakistanski i malezijski - s notom kojoj je bio pridodan popis dvadeset jedne zemlje lanice Islamske konferencije (ukljuujui Tursku) koje su podrale dopis. Glavni prigovor tog dopisa sastojao se u tome da sam uvrijedila Proroka i duboko povrijedila osjeaje vie od jednog bilijuna muslimana. Uslijedile su prijetnje smru - meni osobno kao i voi moje stranke kad je tu optubu odbio uzeti za ozbiljno i izbaciti me iz parlamenta.Sjetimo se takoer reakcije na izbor za Miss svijeta u Nigeriji 2002. Vjerski ekstremisti prosvjedovali su protiv odravanja natjecanja i estoko se razbjesnjeli kad je jedan kranski novinar u nezavisnim novinama na kritiko pitanje: Kako bi prorok Muhamed reagirao na to nedolino izlaganje enske ljepote i enskih tijela?, odgovorio da bi si, da je danas iv, moda izabrao novu enu meu natjecateljicama. To se doivjelo kao teka uvreda nanesena Proroku. Tijekom prosvjeda to su uslijedili, prosvjenici su zapalili uredsku zgradu dotinih novina; dvjesto je ljudi bilo ubijeno a najmanje petsto ranjeno.Sjetimo se i reakcija to ih je izazvala pria u Neivsiveeku iz svibnja 2005., temeljena na jednom FBI-evom izvjetaju iz 2002. o tome kako je u zatvoru u zaljevu Guantanamo, gdje su pakistanski vojnici koje se sumnjiilo da su pripadnici talibana zatoeni nakon uhienja u Afganistanu, jedan vojnik bacio u zahod primjerak Kurana. Izbili su estoki prosvjedi u Pakistanu i Afganistanu, koji su trajali nekoliko dana i odnijeli najmanje esnaest ivota.Sjetimo se jo i situacije u Danskoj nastale kad je jedan autor Muhamedove biografije na koricama svoje knjige poelio imati prikaz Proroka. Svi umjetnici kojima se obratio odbili su njegov prijedlog, zbog straha od muslimanske odmazde, odnosno straha za vlastiti ivot. Doznavi za autorov problem, dnevni list ]yllands-Posten zatraio je od nekoliko karikaturista da nacrtaju Proroka kako bi se provjerilo je li sloboda izraavanja u Danskoj ograniena uslijed prijetnji islamskih terorista. Dvanaest karikaturista je prihvatilo ponudu, a list je objavio njihove crtee u rujnu 2005. Muslimanske su organizacije odmah zatraile od lista da se javno ispria, to je njihov glavni urednik odbio uiniti, tvrdei da se demokracija slui svim sredstvima izraavanja, ukljuujui satiru, te da prikazi nisu imali za cilj uvrijediti Poslanika ni muslimane. Bilo kako bilo, 3 000 od '187 000 danskih muslimana prosvjedovalo je protiv lista, koji je morao unajmiti ljude iz osiguranja zbog prijetnji smru. Jedanaest inozemnih veleposlanika posjetilo je redakciju lista kako bi uloili albu. Nekoliko mjeseci kasnije, u sijenju 2006., muslimanske su zemlje poele bojkotirati danske proizvode. Dansko gospodarstvo izgubilo je oko 90 milijuna eura u oko tjedan dana; kompanije su bile prisiljene otpustiti na stotine radnika. U veljai, novine u drugim europskim zemljama objavile su crtee u znak potpore Danskoj i slobodi tiska. Islamski ekstremisti napali su i zapalili dansko veleposlanstvo u Beirutu; jedna je osoba poginula. Napadnuta su i druga europska veleposlanstva u islamskim zemljama. Jednog je kranskog sveenika ubio turski ekstremist s povikom Bog je velik. S izbijanjem prosvjeda irom svijeta nasilje se povealo i broj mrtvih je porastao. Nekolicinu umjerenih muslimana koji su pozivali na suzdrljivost u islamskim zemljama njihove su vlade uutkale, ak i strpale u zatvor. No, u isto vrijeme, europske su vlade ozbiljno razmatrale mogunost da ogranie slobodu tiska u pisanju o islamu; nekoliko je urednika dobilo otkaz zbog objavljivanja karikatura. Tragedija mnogih muslimana sastoji se u tome da se njihova nesposobnost za kritiku vjerske dogme u njihovim zemljama porijekla nastavlja u Europi.Zapanjuje me injenica da muslimane vie vrijeaju nekakve karikature nego kad se zaziva Alah i klie Bog je velik kako bi se ubijalo. Zato muslimani ne pomahnitaju od bijesa kad se ljude koji odlaze pomoi Iraanima kidnapira, mui i obezglavljuje u ime islama? Politikim karikaturama koje ukazuju na probleme u jednoj ekstremistikoj religiji slui se za navoenje ljudi na nasilje umjesto na razmiljanje i raspravu. Sloboda izraavanja za muslimane je jednosmjerna ulica; muslimani smiju kritizirati Zapad, no Zapad ne smije kritizirati islamske obiaje.Shvaam da musliman moe osjeati dunost da prekori svakog tko pokua dovesti u pitanje bezuvjetnost Boje rijei ili nekog tko smatra druge izvore moralnosti jednakovrijednim ili ak nadmonim onima proroka Muhameda. Povijest pokazuje da je za mnoge ljude jedan tako golem mentalni prijelaz kao to je spremnost na preispitivanje vlastitih vjerovanja uvijek veoma spor proces, koji izaziva otpor i moe biti uzrokom krvoprolia. Upravo u taj kontekst smjetam ubojstvo Thea Van Gogha, prijetnje smru i pravne korake poduzete protiv mene te silovito odbijanje i osudu mene kao osobe, odnosno kao krivovjerke i bogohulnice. Sjetimo se da se protestantska reformacija utvrdila tek nakon vie desetljea ne samo protesta (odatle joj ime), nego i krvoprolia i sveopih nemira. I letimian pogled u islamsku povijest pokazuje da se kritike glasove u samome islamu gotovo uvijek ili guilo ili protjerivalo. Nalazim se u dobrom drutvu: Salman Rushdie, Irshad Manji, Taslima Nasreen, Muhammad Abu Zaid - svima su njima prijetili njihovi istovjernici a sada se nalaze pod zatitom nemuslimana.Bilo kako bilo, mi koji smo odgojeni u islamu moramo smoi hrabrosti i probiti taj zid emocionalnog otpora ili ga preskoiti, sve dok broj kritiara ne poraste dovoljno da bi se uspostavila uinkovita protutea uanenoj opoziciji. To ne moemo uiniti bez pomoi liberalnog Zapada, ijim interesima reforma islama itekako slui. No ponad svega, mi si muslimani moramo uzajamno pomagati.Optimistina sam prema toj reformi. Svoj optimizam temeljim na pozitivnim znakovima, kao to su lokalni izbori u Saudijskoj Arabiji (iako su ene bile iskljuene iz tih izbora, barem su se odrali), uspjeni izbori u Iraku i Afganistanu (gdje je sekularna vlada preuzela vlast od talibana), demonstracije protiv terora Islamske stranke to su ih organizirali novinari i sveuilini profesori u Maroku te obeavajui sporazumi izmeu Sharona i Abbasa o budunosti Izraela i Palestine. Abbas je umjereniji od pokojnog Arafata i ini se da djeluje u interesu Palestinaca, a preputanje zemlje na samoupravljanje Palestincima od strane Izraela je velik korak naprijed, naruen jedino izborom Hamasa za vladajuu stranku. Jo jedan pokazatelj napretka je prihvaanje od strane Pakistana izraelske pomoi rtvama stranog potresa u listopadu 2008. Uviam, dakako, da su se ti pomaci poeli dogaati tek nedavno.Optimistina sam i u naelu bih bila sklona oekivati pomo pri reformi islama od sekularnih liberala, zapadnjaka koji se tradicionalno opiru nametanju vjerskih uvjerenja i obiaja. U odreenim zemljama lijevo orijentirani sekularni liberali stimulirali su moje kritiko miljenje, kao i ono drugih muslimana. No isti ti liberali u zapadnoj politici imaju udnu navadu da se okrivljuju za sve nevolje svijeta, gledajui na ostatak svijeta kao na rtvu. Oni smatraju da rtve treba aliti, pa trpaju u isti ko sve saaljenja vrijedne i ugnjetavane narode, poput muslimanskih, i smatraju ih dobronamjernim ljudima koje treba uvaiti i poduprijeti te im na taj nain pomoi da svladaju svoje potekoe. Zagovornici multikulturalistikog evanelja odbijaju kritizirati ljude koje smatraju rtvama. Neki zapadni kritiari osuuju politike odluke Sjedinjenih Drava ali ne kritiziraju islamski svijet, upravo kao to se, u prvoj polovici dvadesetog stoljea, zapadni apologeti socijalizma nisu usuivali kritizirati sovjetske radne logore. Isto tako, neki zapadni intelektualci kritiziraju Izrael ali ne i Palestinu jer Izrael pripada Zapadu, koji smatraju osude vrijednim, dok im je ao Palestinaca i islamskog svijeta uope, budui da on nije moan poput Zapada. Kritiki su nastrojeni prema bijeloj veini u zapadnim zemljama ali ne i prema islamskim manjinama. Kritika islamskoga svijeta, Palestinaca ili islamskih manjina smatra se islamofobijom i ksenofobijom.Ne mogu dovoljno naglasiti koliko je to pogreno. Uzdravanje od kritike i zanemarivanje razlika su rasizam u istom obliku. A ipak, ti kulturalni eksperti ne uviaju da briljivo izbjegavajui kritizirati nezapadne zemlje zatvaraju ljude koji predstavljaju te kulture u njihovu zaostalost. Ti strunjaci moda imaju najbolje namjere, no kao to dobro znamo, put u pakao poploan je dobrim namjerama.Moja se kritika islamske religije nekima ini neumoljivom, uvredljivom i tetnom. Ali stav kulturalnih eksperata je zapravo neumoljiviji, uvredljiviji i tetniji. Oni se osjeaju nadmonim i ne gledaju na muslimane kao na ravnopravne sugovornike, ve kao na druge koje treba zatititi. I smatraju da kritiku islama treba izbjegavati jer se boje da muslimani znaju odgovoriti na nju samo bijesom i nasiljem. Ti kulturalni eksperti nas upravo ostavljaju na cjedilu, nas muslimane koji smo pristali pokazati osjeaj za javnu odgovornost i otvoreno izraavamo svoje miljenje.Odazvavi se pozivu na samorefleksiju i ukljuivi se u javnu debatu koju je na Zapadu otvorio 11. rujan, izloila sam se nemaloj opasnosti. A to kau kulturalni eksperti? Trebala si to rei na drugaiji nain. No, od smrti Thea van Gogha uvjerenija sam nego ikad prije da to moram rei upravo na svoj nain i sluei se svojom kritikom.

Prvo poglavlje Zauzmite se za svoja prava!

Zene u islamu

Roena sam u Somaliji 1969. i odgojena u islamskoj obitelji. Moj otac, Hirsi Magan, poznati je opozicijski voa koji se usprotivio diktaturi Mohamea Siada Barrea. Godine 1976. bio je prisiljen napustiti Somaliju. Ostatak obitelji poao je za njim. Preko Saudijske Arabije i Etiopije, prispjeli smo u Keniju.Kad mi je bilo dvadeset dvije godine otac je dogovorio moju udaju za jednog dalekog roaka, oevog neaka. Da sam se udala, sada bih ivjela u izolaciji kao kuanica i majka. No odbila sam se pojaviti na vjenanju, koje se trebalo odrati u Kanadi, a nedugo potom pobjegla sam u Nizozemsku. Tamo sam zatraila azil, i dobila ga, nauila sam nizozemski i radila kao tuma na raznim mjestima - ukljuujui klinike za pobaaj i enske izbjeglike centre - te zavrila studij politikih znanosti.Otad je prolo deset godina. U Nizozemskoj mi je omoguen studij i rad. A ovdje mogu i slobodno izrei to mislim. Preko novina, asopisa, televizije i radija kritizirala sam islam i islamsku zajednicu. Moji komentari pobuuju estoke reakcije. Zbog svog nastojanja da ukaem na patnje muslimanskih ena u Nizozemskoj i Zapadnoj Europi postala sam parlamentarna zastupnica, prvo Laburistike a onda, poevi od listopada 2002., Liberalne stranke. Moja promjena stranke takoer je pobudila estoke reakcije. U Sjedinjenim Dravama to bi odgovaralo prelasku iz Demokratske u Republikansku stranku. Iako su neki lanovi moje bive stranke moj prelazak doivjeli kao izdaju, za mene je on bio isto praktina stvar. Smatram naime da u Liberalnoj stranci dobivam veu podrku za svoju misiju pomoi muslimanskim enama.Cesto nie pitaju zato sam tako nesmiljeno kritiki nastrojena prema islamu i poloaju ena u islamu. Optuuju me da svojim miljenjima i komentarima omalovaavam tu religiju. Navodno prikazujem sve muslimanske mukarce kao glupe i nasilne neotesance koji ugnjetavaju svoje ene. Nadalje, okrivljuju me i da nehotice idem na ruku populistima i rasistima, koji e zloupotrijebiti moje izjave kako bi vrili represiju nad muslimanima. A ipak se i dalje osjeam pozvanom govoriti protiv naina na koji se postupa prema enama u muslimanskoj zajednici. Postoje etiri razloga za to.Nadam se da u pridonijeti okonanju poniavajueg odnosa prema muslimanskim enama i djevojkama sluei se svojim iskustvom i poznavanjem muslimanske religije. Strastveno vjerujem u univerzalna ljudska prava. Kao lana upravnog odbora Amnesty Internationale zabrinjava me injenica da je velika veina muslimanki jo uvijek sputana doktrinom o djevianstvu, koja zahtijeva da ena ue u brak ista kao suza: iskustvo ljubavi i seksualnosti prije braka je apsolutni tabu. Taj se tabu ne odnosi na mukarce. Uostalom, mukarci i ene nipoto nemaju ista prava ni prilike u svojim muslimanskim kulturama. Mnogim se enama jednostavno ne prua nikakva prilika da urede svoj ivot na imalo neovisniji nain.Ne prezirem islam. Posve sam svjesna plemenitih vrijed- nosti to ih ta religija promie, poput milosra, gostoljubivosti i samilosti prema slabima i siromanima. No, kad je rijeenama, situacija je posve drugaija. U ime islama, ene se podvrgavaju okrutnim i zastraujuim postupcima, ukljuujui genitalno sakaenje i odreknue, koje je uobiajeno meu muslimanima i sastoji se u emocionalnom i financijskom iskljuenju ene iz obitelji zbog i najmanjeg znaka nedolinog ponaanja.

Dakako, nisu svi muslimanski mukarci bezobzirni ili nasilni prema enama. Poznajem bezbroj muslimana koji se s potovanjem odnose prema svojim majkama, sestrama i suprugama. Uostalom, mukarci u islamu nisu nimalo manje rtve kulture djevianstva od ena, mada su to na neizravan nain. Kao posljedica te represivne kulture, djeake i mladie ne odgajaju zdrave, normalne i obrazovane majke. To, zauzvrat, same mukarce dovodi u nepovoljan poloaj kad je rije o potrazi za obrazovanjem, zaposlenjem i drutvenim razvitkom.Zbog prevelikog naglaska na muevnosti u muslimanskom odgoju te fizike i mentalne separacije spolova, mukarci gotovo da i nemaju prilike razviti komunikacijske vjetine nune za harmonian obiteljski ivot. Stoga nije udno da se mnogo muslimanskih ena u Nizozemskoj ali da njihovi muevi rijetko razgovaraju s njima* (*NRC Handelsblad, 8. srpanj 2002.) Muslimanski brak, koji obitelj unaprijed dogovara za ker dok je ona jo djevojica, mukarcu namee goleme odgovornosti koje on nije sam izabrao - on gotovo da i ne zna za druge djevojke.Ta oekivanja nerijetko rezultiraju nedostatkom samorazumijevanja i razumijevanja ena. Osjeaji bijesa i nemoi uestali su meu muslimanskim mukarcima. K tome, ako ste kao mukarac odgojeni u uvjerenju daje sasvim u redu udariti enu, samo je mali korak do upotrebe sile. Dananja utoita za ene u Nizozemskoj imaju velik priljev ena to bjee od nasilnih mueva. Otvorena su i odvojena utoita za muslimanske djevojke koje bjee iz roditeljskih domova.Ironina je injenica da u obranu represije nad enama esto staju druge ene. Evo kako Fatma Katirci, turska imama (vjernica koja predvodi zajednike molitve ena - u sluajevima kad im je to omogueno) u Amsterdamu, komentira stih iz Kurana koji mukarce ovlauje da tuku svoje ene: Do toga ne smije doi zbog beznaajnog sukoba, na primjer oko jela koje e se iznijeti na stol te veeri. Mora se raditi o ozbiljnoj stvari, kao to je pitanje asti ili nevjera. Ako ena svojim ponaanjem narui ugled obitelji...Pa i sami znate, s nekim je enama dovoljno ozbiljnije popriati da bi ih se urazumilo; druge e bolje razmisliti o svojim postupcima ako se razdvoje kreveti, a neke su zaista neurotine. Za potonje, blaga pljuska moe biti posljednje sredstvo kojim e ih se navesti da uvide svoju greku. Da se razumijemo: ja sam protiv toga. Batine su poniavajue. Ali ako stvarno nema druge solucije, mora im se pribjei.* (*U istom lanku)Ova tvrdnja pokazuje da se i obrazovanim enama esto teko osloboditi ideja koje su im usaivane od djetinjstva. U tradicionalno orijentiranim muslimanskim zajednicama, nerijetko su upravo majke one koje dre keri u pokornosti i svekrve koje snahama ine ivot nepodnoljivim. Strine i tetke unedogled ogovaraju jedne druge i ostale pripadnice obitelji. Uinak te drutvene kontrole je da muslimanke odravaju represiju koja se nad njima vri.Drugi razlog mojega kritikog stava jest opasnost da bez emancipacije muslimanki drutveni poloaj muslimana u zapadnim zemljama, a i u cijelome svijetu, ostane nepovoljan. Vidim naime izravnu povezanost izmeu loe situacije muslimanske ene s jedne strane i zaostajanja muslimana u obrazovanju i na tritu rada, visokog stupnja mladenake delikvencije meu muslimanskom populacijom i njene ovisnosti o socijalnim slubama s druge. Zapravo, odgoj muslimanske djevojke oduzima joj osobnu neovisnost i osjeaj osobne odgovornosti, kljune vrijednosti za napredovanje u bilo kojoj zapadnoj zemlji.To to se u posljednjih nekoliko godina u zemljama poput Nizozemske, i u svakoj zapadnoj zemlji s prevladavajuom muslimanskom manjinom, snizila zakonska dob za udaju jest veoma rizian pomak. Udati djevojku ili mladu enu znai dati je na raspolaganje nepoznatom mukarcu koji time stjee pravo da je seksualno iskoritava. Sto je nevjesta mlaa to je vea mogunost da bude djevica. U biti, radi se o organiziranom silovanju s pristankom cjelokupne obitelji. Udavanje obino znai da djevojka nije u stanju ili joj nije doputeno zavriti obrazovanje. Tragina je injenica da je bezbroj muslimanskih djevojaka jo uvijek prisiljeno pokoriti se tom obiaju.

Djevojke koje ne uspiju sauvati nevinost ili se boje (unato tome to nikad nisu imale seksualni odnos) da nee prokrvariti tijekom prve brane noi podvrgavaju se lijenikim zahvatima kojima se obnavlja himen. U nizozemskim bolnicama svaki se mjesec obavlja otprilike deset do petnaest takvih operacija. Kao posljedica tabuiranja seksa - a time i seksualne edukacije - muslimanske djevojke i ene eka neeljena trudnoa ili zaraza nekom spolno prenosivom boleu. Porast broja pobaaja izravno je povezan s priljevom Marokanki i Turkinja. Trei razlog s kojeg sam se odluila oglasiti je injenica da se muslimanke vrlo rijetko slua, da njima treba ena koja e govoriti u njihovo ime. Njihovi slubeni predstavnici su gotovo uvijek mukarci. S obzirom na rasprostranjenost patnji muslimanskih ena, postoji premalo drutvenih organizacija i politikih stranaka koje se aktivno bore za poboljanje njihove situacije. Predstavnici muslimanskih organizacija i muslimanski obrazovani emigrantski politiari, zajedno s drugim pobornicima prava skupina, istiu se u poticanju, trivijaliziranju ili izbjegavanju golemih problema muslimanskih djevojaka i ena na Zapadu.U intervjuu od lipnja 2002.* (*U istom broju NRC Handelsblada.), parlamentarna zastupnica Socijalistike stranke Khadija Arib rekla je sljedee o poloaju muslimanki: Ljudi misle da emigrantice ele amiti kui po cijele dane, no one to ine uglavnom jer nemaju kuda otii. Na otvaranju, u proljee, centra za dnevnu skrb nad djecom u jednome amsterdamskom predgrau, ona je predloila uspostavljanje posebne usluge koja e enama pruiti cjelodnevne aktivnosti. Na taj je nain zanijekala bit problema. U velikom dijelu muslimanske zajednice jo uvijek je na snazi uvjerenje da enama ne treba omoguiti nikakvu slobodu kretanja ili rada izvan kue. Muslimanke e imati vie koristi od nesmiljene kritike tog stava nego od stvaranja specijalnih enskih centara za aktivnosti. Posljednji razlog jest moje vrsto uvjerenje da je naglasak na muslimanskom identitetu s njemu odgovarajuim pravima skupine tetan za muslimanke. Godine 1999. profesorica politikih znanosti i feministkinja Susan Moller Okin pokrenula raspravu u Sjedinjenim Dravama izmeu zagovornika multikulturalizma, koji podupiru promicanje i ouvanje kultura islamskih (i drugih) skupina, i protivnika multikulturalizma, meu koje se svrstava i sama. Po njenom miljenju, injenica da mnoge zapadne vlade provode politike prilagoene ouvanju kultura skupina proturjei njihovim ustavima koji, suprotno lome, utvruju naela individualne slobode i jednakosti mukaraca i ena. Meu ostalim prigovorima, ona ukazuje na to da multikulturalisti potpuno zanemaruju kvalitetu privatnih ivota u kulturama koje brane. A upravo se u sferi privatnog ivota i .izlike u moi i ugnjetavanje ena najjasnije oituju. Uzevi sve u obzir, muslimanke na Zapadu uivat e daleko vee pogodnosti u dominantnoj zapadnoj kulturi za kojom se povodi veinska populacija i koja im prua dobre mogunosti tla oblikuju svoj ivot prema vlastitim potrebama. Ja sam ivi dokaz te tvrdnje. Upravo se stoga osjeam odgovornom za ouvanje i zatitu demokratskog sustava kojemu osobno toliko dugujem. U naelu, svi nizozemski muslimani imaju ista ljudska prava, no zbog zastarjelih vjerskih uvjerenja gotovo da ih nisu sposobni provoditi. A zbog toga ponajvie trpe ene, to smatram uznemiravajuim.Ljudi koji su uspjeli u zapadnim dravama a koji dijele religiju s ugnjetenim enama (njihov broj, uzgred budi reeno, nije ba velik) trebali bi energinije listati u obranu prava svojih sestara i svoje brae. eljela bih potaknuti ene poput Naime E1 Bezaz, koja otvoreno pie o enama i seksualnosti, da probiju vjersku barijeru i ispitaju izvore kulture djevianstva (Kuran i hadis, zbirku Prorokovih izreka, tradicija i iz njih proizalih praksi) umjesto da nastave bespogovorno uvaavati utvrenu tradiciju. To bi ilo u prilog njima samima i u prilog onima koje dijele njihovu sudbinu ali kojima se dosad pruilo manje prilika za samorazvitak. Pozivam na odgovornost parlamentarne zastupnice poput Khaije Arib, Nebahat Albayrak, Naime Azough i Fatime Elatik. Logika uspostavljanja prioriteta zahtijeva da se odredi koje stvari imaju prednost. Manje ozbiljna pitanja poput imida islama moraju kao posljedica pasti u drugi plan. Nije li apsurdno pretpostaviti da bi Alah, u svem svojem velianstvu, mogao biti zaokupljen pitanjem svog imida?Pozivam zagovornike multikulturnog drutva da se upoznaju s patnjama ena koje su, u ime religije, zatoene u svojim kuama. Morate li i sami biti poniavani, silovani, zatvarani i ugnjetavani da biste se stavili u tuu kou? Nije li licemjerno trivijalizirati ili tolerirati te prakse kad ste sami slobodni i uivate blagodati ljudskog napretka?

Multikulturno drutvo nije samo sebi cilj. Mi bismo se na Zapadu trebali zajednikim naporima suprotstaviti islamskom obrazovanju i svim drugim islamskim institucijama koje vode samosegregaciji i na taj nain pridonose beznadnoj tiraniji nad enama i djecom.Drugo poglavlje Zato se ne moemo kritiki osvrnuti na sebe?

Neprestano se ponavlja kako ne postoji jedan islam. Postoji, tvrdi se, onoliko islama koliko ima muslimana. Za neke muslimane islam je identitet; za druge, kultura; za tree, iskljuivo religija. Za etvrte, pak, islam predstavlja sve to zajedno: identitet, kulturu, religiju, kao i politiki i drutveni orijentir. No unato tim nepodudarnostima, svim je muslimanima zajedniko uvjerenje da se temeljna naela islama ne smiju kritizirati, preinaavati niti im se smije na bilo koji nain proturjeiti. Izvori islama su Kuran i izreke i djela proroka (suna), a svaki je musliman duan to je vjernije mogue slijediti te izreke i oponaati ta djela u svakodnevnom ivotu. U tom bih kontekstu htjela postaviti pitanje: Trebamo li se bojati islama? Da bi se odgovorilo na to pitanje, mislim da je nuno upravo preispitati temeljna naela.Nakon strahovitih napada 11. rujna, glavni osumnjieni poinitelj identificiran je kao Mohammed Atta. Prije smrti, mladi je ostavio poruku u kojoj je obznanio kako je dotini teroristiki in uinio za Alaha, te poradi budue nagrade u raju. Pismo je usto sadravalo i tekst molitve kojom je zazvao Alaha da mu dadne snage i pomogne mu izvriti misiju.Nedugo nakon toga, otac Mohammeda Atte pojavio se na televiziji. Sinov in ga je bio razbjesnio, ali i rastuio. Izgledao je zbunjen; nije mogao ni elio vjerovati da je njegov sin kriv za masovno ubojstvo 11. rujna. Njegov je sin, tvrdio je, bio brian, miroljubiv momak. Osim toga, nije imao apsolutno nikakvog razloga sudjelovati u teroristikom inu. Na kraju krajeva, bio je on za egipatske kriterije visoko obrazovan. Njegov profesor njemakog potvrdio je da je Mohammed Atta bio obeavajui arhitekt. Ukratko, Mohammed je imao sve osobine uspjenog mladia kojem se smijeila lijepa budunost; otac se iznimno ponosio njime. Ne, uzviknuo je otac, moj sin nema nita s time: idovi, CIA, sve je drugo i svatko drugi kriv, samo ne moj sin. Zlonamjerni ljudi ele ocrniti mog sina i mene i ukaljati nau ast.U isto vrijeme, u danima to su uslijedili nakon rujanskog napada, muslimanski pisci, teolozi, imami, kao i prosjeni muslimani i muslimanke suoili su se s istim pitanjima: kako je devetnaest pravovjernih muslimana moglo izvriti jedan tako prezira vrijedan in u ime svoje religije? Zato Bin Laden poziva sve muslimane na rat protiv nevjernika u ime njihove religije? Zato su Indoneani, Pakistanci, pa ak i britanski muslimani skloni odazvati se na Bin Ladenov poziv i rtvovati svoje ivote u ime svoje religije?Reakcije tih muslimana bile su sline onoj staroga Atte: karakterizirala ih je ujedno zgroenost i negodovanje zbog injenice da je islam povezan s terorizmom. Ne, pobunili su se jednoglasno, poinitelji nisu muslimani; postoje mladii koji piju i posjeuju prostitutke, no to su ne-islamski obiaji preuzeti od dekadentnog Zapada; navodili su stihove iz Kurana posve izvan konteksta. Ne, Bin Laden nije musliman. Ne, svi ti buni mladii to proslavljaju 11. rujna na ulicama muslimanskih prijestolnica krivo su shvatili islam: islam je miroljubiva, tolerantna, milosrdna religija. Tko god voli Alaha i tuje prenositelja Njegovih poruka ne eli stvarati nikakve neprilike ni vjernicima ni nevjernicima, a kamoli ih ubijati ili sudjelovati u teroristikim aktivnostima.No, ako je to istina, kako objasniti injenice? Sto ja, kao muslimanka, trebam misliti suoena sa sljedeim faktima:

Muslimani su odgovorni za jedanaest, a moda i dvanaest od esnaest najveih meunarodnih teroristikih napada izvrenih izmeu 1983. i 2000.;

Pet od est drava koje podupiru teroriste, i kao takve figuriraju na popisu State Departmenta, muslimanske su zemlje, a i veina stranih organizacija na istom popisu su muslimanske;

Muslimani imaju dvotreinski udio u trideset dva oruana sukoba 2000. godine, a ine, prema procjenama Meunarodnog instituta za strategijske studije u Londonu, samo jednu petinu svjetske populacije.

Ako je sve u redu s islamom, zato je toliko muslimana u bijegu? Od deset vodeih zemalja emigracije u Nizozemsku njih devet su muslimanske. Zato se mi muslimani selimo na Zapad, dok ga u isto vrijeme osuujemo? to Zapad ima a mi nemamo? Zato je poloaj ena u muslimanskih zemljama tako katastrofalan? Ako smo mi muslimani tako tolerantni i miroljubivi, zato u muslimanskim zemljama ima toliko etnikih, vjerskih, politikih i kulturnih borbi, toliko nasilja? Zato ne elimo priznati ozbiljnost situacije u kojoj se nalazimo? Zato smo mi muslimani tako puni bijesa i nelagode, i zato se ne moemo osloboditi neprijateljstva i mrnje kako prema sebi tako prema drugima? Zato smo nesposobni kritizirati sami sebe iznutra?Kad bih trebala karakterizirati islam, rekla bih da je on postao poput staroga Atte: razjaren, traumatiziran, rastrojen, i ivi u iluziji. Upravo kao to je Atta zaeo Mohammeda, tako je islam zaeo neto to naizmjenino zovemo fundamentalizmom ili politikim islamom. Kao to otac nije bio svjestan mrane strane svoga sina, tako smo mi muslimani dugo vremena odbijali priznati da neko miroljubiva, mona i krepka religija u sebi nosi elemente fanatizma i nasilja. eljeli smo, i jo uvijek elimo, nai muslimansko rjeenje za sve. Oduvijek smo polagali tijek svojih ivota, ustrojstvo svojih drutava, svoju ekonomsku politiku, obrazovanje svoje djece i muko-enske odnose u Boje ruke. Inalah (ako Bog da) je najei izraz meu muslimanima.Mi muslimani potpuno smo izgubili iz vida ravnoteu izmeu vjere i razuma. Siromatvo, nasilje, politika nestabilnost, ekonomska slabost i ljudska patnja posljedice su toga. Kao to je otac Atta ponosan na svoga sina, mi smo muslimani ponosni na na islam; nismo spremni ni sposobni povjerovati da Alah vie nema odgovore na sva naa pitanja, ili ako ih ima, da ih ne eli podijeliti s nama.Postoji meutim odreen broj muslimana koji imaju dvojbe i koji su ve oprezno krenuli put samoispitivanja i potrage za izlazom iz zavrzlame. Oni tvore malu manjinu i jo moraju nadvladati ujedno vlastitu patnju i neprijateljstvo fundamentalista. Ali to nije sve. Oni se moraju boriti i protiv reakcionarnih sila koje su postale pravi strunjaci u iskoritavanju ustavnih sloboda uspjenih demokracija kao to je nizozemska za odravanje iluzije u kojoj se nalaze muslimanske mase.Pitanje Trebamo li se bojati islama? moe se reformulirati u Trebamo li se bojati oca Atte? Koliko je osnovan na strah, i to s njime inimo? Ljudski je bojati se opasnih strana religije kao to su ekstremizam i fanatizam, ali ljudski je i razumjeti patnju muslimana i eljeti im pomoi.Reakcionarni reimi na Bliskom istoku uspjeli su uvjeriti Sjedinjene Drave da je jedino zlo protiv kojeg se treba boriti terorizam to proizlazi iz islamskog fundamentalizma. Sjedinjene Drave ne uviaju da su upravo ti reimi i kler pod ijom se vlau nalaze sekundarni uzroci fanatizma, odnosno, kako se zove u Saudijskoj Arabiji, vahabizma. S obzirom na injenicu da fundamentalisti predstavljaju jedinu opoziciju reakcionarnim reimima, politika Sjedinjenih Drava prema njima nee imati eljeni uinak. Postupci Sjedinjenih Drava samo uvruju koncepciju neprijatelja koju ire fanatici poput Bin Ladena. To je gorka istina: muslimanska se populacija koristi islamom kao politikim sredstvom za uklanjanje represivnih reima, no obeanja to ih dobiva od muslimanskih fundamentalista nemaju nikakvih izgleda da se ostvare. Upravo je stoga kljuno da muslimani ponu kritiki gledati na svoju religiju i preispitivati je iznutra, uz pomo izvana.Zapad mora pomoi muslimanima da pomognu sebi, a ne podupirati ih u njihovoj iluziji izbjegavajui temeljna pitanja. Unato saaljenju i razumijevanju prema osobnoj patnji, ne smijemo izgubiti iz vida da je ona nuni rezultat oblika to ga islam poprima u obiteljskom domu, u koli, u svakodnevnom ivotu i u medijima. Mnogim muslimanima nedostaje volje i hrabrosti da nanu to kritino pitanje. Postoji bitna razlika izmeu situacije oca Atte i one islama. Attin sin je mrtav; otac si moe priutiti da se polako rve sa svojom traumom. Naalost, islamu - nama muslimanima - ne prua se taj luksuz, i mi nemamo vremena.to se dakle mora dogoditi? Prvi zadatak ujedno muslimana i nemuslimana je suoiti se sa zlonamjernim ekstremizmom to se oitovao u napadima 11. rujna. Nemojmo ga podcijeniti. Strah od te vrste islama je osnovan. Fanatizam u islamu je stvarnost, i privlai sve vie sljedbenika. Zapadnjaci i muslimani bi se trebali zajednikim snagama suprotstaviti fanatizmu, umjesto da se meusobno okrivljuju i gaje uzajamno nepovjerenje. Time se nita ne rjeava, i to moe samo ii na ruku fanatizmu.Drugi zadatak, za same muslimane, jest onaj prosvjeivanja. Mi muslimani moramo uvidjeti vanost i neodgodivost obnove ravnotee izmeu vjere i razuma, te uloiti sve svoje snage u njezino postizanje. Vjera vie ne prua odgovarajue rjeenje za vapeu situaciju u kojoj se nalaze muslimani irom svijeta. Moramo sustavno vratiti vjeru tamo gdje joj je mjesto: u damiju i kuu. Mi muslimani skloni smo smatrati univerzalne vrijednosti poput slobode pojedinca i jednakosti mukaraca i ena iskljuivo zapadnjakim vrijednostima. To je krivo. Trebamo primijeniti te vrijednosti na sebe i poeti osnivati politike i pravne institucije koje e tititi i promicati te vrijednosti. Isto tako, trebamo se poeti baviti racionalnim i znanstvenim istraivanjem. Istina je da su te vrijednosti i metode nastale u zapadnoj tradiciji, no to ne znai da se one manje odnose na ljude u drugim krajevima svijeta. Da se ne odnose, ljudi ne bi u tolikom broju hrlili na Zapad. Da bi se ti ciljevi postigli, mora doi do temeljnog pomaka u muslimanskom mentalitetu. A ta promjena moe zapoeti samo ako se izvori islama podvrgnu korjenitu kritikom ispitivanju.Trei zadatak pripada prvenstveno zapadnim nemuslimanima koji ve dugo uivaju blagodati prosvjetiteljstva. Intelektualci i vlasti moraju nam pomoi u naem traganju za razumom. Taj pothvat sadri jednu dilemu: kako Zapad moe sauvati otvoreno, tolerantno drutvo utemeljeno na pojmu ljudskih prava i boriti se protiv desnog ekstremizma i vjerske nesnoljivosti, pomaui uza sve to muslimanima u njihovu procesu prosvjeivanja? Dosad su se politiari i tvorci politika, kao i intelektualci, bojali suprotstaviti muslimanima u pogledu shvaanja, obiaja i praksi to proizlaze iz njihove vjere i nanose ozbiljnu tetu samim muslimanima i njihovu drutvu. Danas reakcionarne snage unutar islama i dalje stjeu mo. Kao to reimi na Bliskom istoku manipuliraju Sjedinjenim Dravama kako bi konsolidirali svoju mo, tako bezbrojne muslimanske organizacije u Nizozemskoj uspijevaju odrati svoja konzervativna shvaanja i prakse, osobito one koje se tiu poloaja ena u njihovoj kulturi. Nizozemska vlada jedna je od onih koje se prema tim reakcionarnim snagama odnose na posve pogrean nain. Na primjer, gradonaelnik Amsterdama Job Cohen pozvao je sekularne graane da potuju objedinjavajui! mo religije. Kao to je uvelike svojstveno konfuznoj, ispraznoj politikoj retorici, nije posve jasno na to je tono on to pozvao, no ini se da je time htio izraziti miljenje da je islam prvenstveno vjerska praksa koja prua utjehu svojim imigrantskim sljedbenicima okupljajui ih u zajednicu. ini se da je pozvao Nizozemce na nereflektiranu, nepropitanu snoljivost prema islamskim zajednicama i njihovim aktivnostima. S tim je pozivom meutim upadljivo zanemario oajniku situaciju muslimanki u vlastitu gradu. Po svoj je prilici mislio - krivo - da e taj benevolentni stav i osjeaj pomoi integraciji muslimana u nizozemsko drutvo.On ima upravo suprotan uinak: on praktiki institucionalizira muslimansku samosegregaciju i izolaciju. Gradonaelnikovo zabludjelo, neprosvijeeno suuesnitvo s islamistikim programom priskrbilo mu je nadimak eik u reakcionarnim krugovima. Isto tako, pruajui drugi primjer nesuvislog razmiljanja, Roger van Boxtel, nizozemski ministar za urbanu politiku i integraciju etnikih manjina, tvrdoglavo ustrajava u svojoj obrani islamskog obrazovanja, koje li pravo prolongira siromatvo i otuenje muslimanskih graana. Zbog svoje nepromiljene potpore, van Boxtel je u reakcionarnim krugovima poaen nadimkom mula.Ma to htio rei svojim toboe humanistikim pozivom, gradonaelnik i drugi zapadnjaci moraju shvatiti da je u nas muslimane religija usaena od roenja, i a je upravo to jedan od razloga naeg zaostajanja za Zapadom u tehnologiji, financijama, zdravstvu i kulturi. eik Cohen i mula van Boxtel trebali bi uvidjeti da smo mi muslimani ve dovoljno proeti vjerom i praznovjerjem. Nama su potrebne filozofske kole i osloboenje naih ena. Je li eik Cohen ikad posjetio enski centar za izbjeglice u svome gradu? Da jest, zacijelo bi uvidio neto od uglavnom skrivenog ali neporecivog trpljenja muslimanki.Niti drutvo Islam i graanstvo*(*Stichting Islam en Burgerschap) niti Muslimanska zajednica nemaju nita za rei o patnji svojih ena, a o njoj ute i ostale 753 subvencionirane muslimanske organizacije koliko ih ima u Nizozemskoj. Samo organizacije humanitarne pomoi poput Regionalnog instituta za mentalnu skrb* (*Riagg). Odbora za djeju skrb* (*Rnati voor de Kinderbescherming) i Centralne uprave za zlostavljanu djecu priznaju tu patnju. Velik broj muslimanki obraa se tim ustanovama. Ali ni one ni druge humanitarne organizacije ne mogu javno progovoriti zbog dunosti da potuju privatnost.U muslimanskim obiteljima strogo je zabranjeno govoriti o kontroli raanja, pobaaju i seksualnom nasilju. Ta zabrana je izravna posljedica nae religije. Djevojka koja zatrudni nema u neposrednom okruenju nikog kome bi se mogla povjeriti. Objedinjavajua mo religije funkcionira samo negativno, kao ista represija. Rezultat nije jedinstvo ili solidarnost, ve unutarnji sukob i strahovita usamljenost. Jedini izlaz je klinika za pobaaj, gdje se esto prua pomo islamskim djevojkama, no patnju i u tom sluaju podnose same. ezdeset posto pobaaja u Nizozemskoj otpada na useljenice, od kojih su mnoge dole iz islamskih zemalja.Stoga je razumljivo da je u Nizozemskoj ve prisutan strah od islama. Politiari i tvorci politika u toj zemlji ve su toliko ustraeni da se boje suoiti nas muslimane s naim iluzijama. Itako strah od nanoenja uvrede vodi prolongiranju nepravde i ljudske patnje.

TREE POGLAVLJEKavez za djevice

Arapska kultura proirila se na ne-arapska drutva posredstvom islama, no ona u mnogo emu zaostaje za zapadnom. Njezina tri glavna nedostatka* (*Prema UN-ovom Izvjetaju o ljudskom napretku u arapskom svijelu 2002.-2003) su nezadovoljavajua razina individualnih sloboda, nedostatno znanje te nepostojanje enskih prava. Ti su problemi prisutni i u ne-arapskim zemljama koje su prihvatile islam i poele slijediti Kuran i hadis kao politike i ekonomske orijentire za ustrojavanje zajednice. U zemljama kao to su Pakistan i Iran, i u manjoj mjeri u Indoneziji, Maleziji, Nigeriji i Tanzaniji, nakon uvoenja islama dolo je do znaajnog nazalka u individualnim slobodama, stjecanju znanja i enskim pravima.Postoje izgledi za poboljanje situacije, no razvoj je polagan. UN-ovi Izvjetaji o ljudskom napretku u arapskom svijetu to su ih pripremili arapski znanstvenici predstavljaju prvi korak u pravom smjeru: oni su ukazali na bit tih problema. Dananje bogatstvo arapskoga svijeta dolazi iskljuivo od nafte koju vade zapadne korporacije. Njegov je ekonomski rast najnii na svijetu, s jednom jedinom iznimkom koju ini Podsaharska Afrika; nepismenost je u njemu sveprisutna i vrsto ukorijenjena. U celokupnu arapskome svijetu godinje se prevodi samo oko 330 stranih knjiga*(*Stichting Speurmerk, Titelproductiestatistiek. 1997) (u usporedbi s 5 000 samo u Nizozemskoj i skoro 400 000 u Sjedinjenim Dravama). Mogunosti za provedbu ljudskih prava su takoer katastrofalne. Arapske vlasti upotrebljavaju silu nad vlastitim narodima, a populacijske skupine vre nasilje jedne nad drugima. Ljudi su ugnjetavani, a poloaj ena po mojem miljenju nigdje nije tako lo kao u islamskome svijetu. UN-ovi Izvjetaji* (*Trouw, 2. listopad 2003.) svjedoe o tome da su ene praktiki iskljuene iz svakog oblika javnog i politikog ivota, te da su zakoni koji se odnose na brak, rastavu, nasljedstvo i blud krajnje nepovoljni po ene.To nepovoljno stanje stvari u islamskom svijetu odraava se, u odreenoj mjeri, u poloaju muslimanskih useljenika u Zapadnoj Europi. Muslimani koji su emigrirali u Zapadnu Europu donijeli su sa sobom svoja uvjerenja i obiaje. Prezastupljenost muslimana u zatvorima na Zapadu zamjetljiva je, kao to je to i prezastupljenost muslimanki u utoitima za zlostavljane ene i sustavu za socijalnu pomo. Mnogo muslimana loe prolazi u koli i na tritu rada. Muslimani vrlo rijetko iskoritavaju mogunosti koje im se pruaju u sferi obrazovanja i zaposlenja, i rijetko se koriste slobodama koje su im bile uskraene u zemljama porijekla.to prijei njihov razvoj? Zato oni ne mogu premostiti jaz koji ih odvaja od zapadnog svijeta? Zato ne mogu sudjelovati u zapadnim drutvima poput drugih emigranata?

Prema nekim strunjacima, zapadni imperijalizam i nepovoljni klimatski uvjeti glavni su uzroci zaostalosti muslimana. Mnoge islamske drave osnovane su prenaglo i na umjetan nain, pa su postale diktature. Njihove su diktatore postavljale i odravale na vlasti zapadne drave, i na taj su nain koile muslimanski razvoj. Meutim, povjesniar Bernard Lewis uvjerljivo pobija tu tvrdnju. On smatra da zastoj u muslimanskom razvoju proizlazi iz osjeaja prijezira to ih muslimani gaje prema zapadnjacima. Stoljeima, jo i od prije srednjeg vijeka, muslimani su smatrali zapadnjake glupim i nazadnim, lienim higijenskih navika, morala i normi civiliziranog ponaanja. Mauri, koji su osvojili panjolsku i vladali njome sedamsto godina prije 1492., bili su zasluni za stvaranje osnovnih higijenskih uvjeta, ouvanje velikih rimskih i grkih klasika, uvoenje modernih agrikulturnih tehnika poput navodnjavanja, te za veliki kulturni procvat. Meutim, poevi od '12. stoljea muslimanski mentalitet postao je manje tolerantan, manje radoznao i vie ekstremistiki nastrojen. U isto vrijeme, judeokranski Zapad uvidio je potrebu za napretkom: njegovi su narodi poeli uiti, putovati i istraivati. Kao posljedica toga, Zapad je vrlo brzo sustigao i prestigao islamsku kulturu.Objanjenje iz islamske toke gledita pruili su Sajid Kutb i Hasan al-Bana, utemeljitelji radikalnog islama. Prema njima, umma, zajednica, moe se razvijati samo ako se njeni lanovi doslovno dre Kurana i hadisa, tradicija proroka Muhameda. Oni dre da su muslimani skrenuli s puta koji im je naznaio Prorok i stoga ih je sustigla kazna. No injenica je da su politike koje su doslovno slijedile islam doivjele dramatian neuspjeh. Islam ne raspolae uvjerljivim i ostvarivim politikim modelom, kao to pokazuju klimavi reimi u Iranu i Saudijskoj Arabiji. Islamisti imaju pravo kad tvrde da velika veina muslimana ne uspijeva strogo slijediti sve Alahove zapovijedi i zabrane. Niti bi ih muslimani trebali slijediti, niti e ih biti sposobni slijediti sve dok ih propisuju i definiraju fundamentalisti.Ti problemi - agresija, ekonomska i znanstvena stagnacija, represija, epidemije i drutveni nemiri - s kojima se suoava vei dio od ukupno 1,2 milijarde svjetskih muslimana rasprostranjenih na pet kontinenata ne mogu se objasniti samo jednim ili dvama initeljima. S vremenom se razvio zamreni sklop initelja, ponekad regionalnih, od kojih je jedan seksualni moral islama, izvorno plemenski moral koji je u islamu zadobio status dogme. To objanjenje odvie rijetko nalazimo u postojeoj literaturi. Taj predmoderni moral posveen je u Kuranu i nadalje razraen u Prorokovim tradicijama. Za mnoge muslimane taj se moral oituje u opsjednutosti jevianstvom. Ta opsjednutost ovladavanjem enskom seksualnou nije ograniena na islam, i nalazimo je i u drugim religijama (npr. meu kranima, Zidovima i hindusima). A ipak, ona nije sprijeila moderni razvoj tih drugih religioznih kultura onoliko koliko je sprijeila muslimanski. Vrijednost to se daje enskom djevianstvu je tolika da prevladava nad ljudskom nesreom i drutvenim tetama koje iz nje proizlaze.Muslimanskim djevojkama esto se napominje da je djevojka s probijenim himenom poput rabljenog predmeta. A jednom rabljeni predmet postaje trajno beskoristan. Djevojka koja je izgubila peat nerabljenosti nee nai branog partnera i osuena je provesti ostatak ivota u roditeljskom domu. Uz to, ako do razdjevienja doe izvan braka, ona nanosi sramotu svojoj obitelji sve do desetog koljena. Druge e ih obitelji ogovarati. Rei e da je njena obitelj poznata po raskalaenim enama koje se daju prvom tko naie. Stoga djevojka biva kanjena od svoje obitelji. Kazne se kreu u rasponu od nazivanja pogrdnim imenima do izopenja ili zatvaranja, a mogu se proiriti i na prisilno vjenanje ili za mukarca odgovornog za razdjevienje ili za nekog velikodunog ovjeka spremnog prikriti obiteljsku sramotu. Ti takozvani velikoduni ljudi su nerijetko siromani, ili slaboumni, ili stari i nemoni, ili sve to skupa. U najgorem sluaju, djevojku e ubiti, esto njena vlastita obitelj. Ujedinjeni narodi izvjeuju da pet tisua djevojaka godinje biva ubijeno iz tog razloga u islamskim zemljama, ukljuujui Jordan, koji se esto naziva liberalnim reimom.Da bi izbjegle tu okrutnu sudbinu, muslimanske obitelji poduzimaju sve to je u njihovoj moi kako bi osigurale da himen njihovih keri ostane netaknut do braka. Metode variraju od zemlje do zemlje i od okolnosti do okolnosti u kojima dotini ljudi ive i ovise od sredstava kojima raspolau. No svagdje su mjere usmjerene protiv djevojaka, vlasnica himena, a ne protiv mukaraca odgovornih za njihovo probijanje.Glasnogovornik turskog Ministarstva pravde, profesor Dogan Soyasian, nedavno je utvrdio da svi mukarci ele oeniti djevicu, i da su mukarci koji to nijeu licemjeri. Silovanoj se eni pak preporuuje da se uda za mukarca koji ju je silovao, budui da, obrazlae Soyasian, vrijeme lijei sve rane. S vremenom e ona biti kadra zavoljeti svog silovatelja, i njihov brak moe postati vrlo sretan. No ako je enu silovalo nekoliko mukaraca, brak ima manje anse za uspjeh jer e je mu nuno gledati kao obeaenu enu.to se tie muke seksualnosti, na mukarce se u islamu gleda kao na neodgovorne, nepredvidljive, zastraujue zvijeri koje kad ugledaju enu smjesta izgube svaku samokontmlu. Prisjeam se jednog osobnog iskustva iz rane mladosti. Moja je baka imala jarca. Mi smo se djeca obiavala igrati ispred kue kad su se, uveer, tik prije mraka, sve koze iz susjedstva vraale kui u dugakoj povorci. Bio je to draestan prizor. No im bi bakin jarac spazio koze, potrao bi k njima i uzjahao prvu koju bi dohvatio. Mi djeca mislila smo da je to veoma okrutno. Kad bismo upitali baku to to ini njezin jarac, ona bi odgovorila da je se ne tie: ako susjedi ne ele da njihove koze budu uzjahivnne, neka ih vode kui drugim putem. Islam prikazuje vlasdte mukarce upravo nalik bakinom jarcu: im spazi nepokrivenu enu, musliman skae na nju. To je postalo samoispunjavajue proroanstvo; muslimanski mukarac nema nikakva razloga za samosvladavanje. On nema potrebe za njim niti ga se njemu pouava. Seksualni moral cilja iskljuivo na ene, koje se okrivljuje za svako zastranjivanje.Od najranije mladosti, djevojke su uronjene u ozraje puno nepovjerenja. Njima se vrlo rano daje do znanja da su nepouzdana bia koja predstavljaju opasnost za klan. Da u njima postoji neto to izluuje mukarce. Kako bih ilustrirala taj stav, preprial u konverzaciju koju sam imala s Ahmedom, muslimanskim ocem kojeg sam lani upoznala u jednoj islamskoj koli. Kazao mi je da je nekad bio nepraktidrajui musliman, pio je, bludio i praktiki je posve zanemarivao pet stupova islama. Ali prije nekoliko godina se obratio. Poeo je itati Kuran i odluio je podii svoju ker na islamski nain. Upitala sam ga zato njegova ki, sedmogodinja djevojica, mora nositi hidiab (pokrivalo za glavu). Poznajem islam, rekla sam mu. Znam da se hidiab ne zahtijeva prije ulaska u pubertet. Da, odgovorio mi je, ali ona se mora nauiti nositi ga, tako da joj kasnije to bude prirodno. Objasnio mi je islamska pravila koja se tiu hidiaba i ustvrdio da su ovdje u Nizozemskoj ene ljeti oskudno odjevene, pa time izazivaju prometne nesree. Ahmed mi je povjerio da je i osobno prisustvovao jednoj takvoj nesrei; ispriao mi je kako je prolog ljeta svjedoio sudaru dva kamiona. Voza koji je skrivio nesreu nije gledao cestu jer se zabuljio u gole noge neke lijepe prolaznice.To je razlog s kojeg se djevojke trebaju pokriti, uiniti se nevidljivima. A to je i razlog s kojeg osjeaju neprestanu krivnju i sram, budui da je gotovo nemogue ivjeti normalnim ivotom i biti nevidljivom mukarcima. Muslimanske djevojke neprestano misle da ine neto krivo. Njima se ne ograniava samo izvanjska sloboda odluivanja i kretanja ve i unutarnja sloboda. Moja je tetka jednom iznijela komad ovetine da se sui na suncu. On je privukao redove mrava i rojeve muha. Tetka je rekla: Mukarci su upravo kao ovi mravi i muhe: kad vide enu, ne mogu obuzdati poudu. Gledala sam kako se salo rastapa na suncu i postaje gozbom mrava i muha. Ostavilo je prljav trag za sobom.Djevianstvo se titi na razliite naine, od kojih je jedan kuni pritvor, koji se ponekad prakticira ve od puberteta. Kako bi zatitili njihovo djevianstvo, milijune muslimanki osuuju na kuanske poslove izmeu etiri zida i beskrajne sate dosade. Ako je djevojka ba prisiljena izii, mora si pokriti glavu i obaviti se ogrtaem koji ne ostavlja vidljivim ni jedan dio tijela. Na taj nain ona daje znak da nije seksualno pristupana. Kako bi se poduprla ta praksa, navodi se Kuran: 1 boravite u svojim kuama i ne pokazujte svoje ukrase [...] I reci vjernicama neka otklone svoje poglede i neka uvaju svoje spolne organe i neka pokazuju od svojih ukrasa samo ono to je oevidno. I neka spuste svoje ogrtae na svoje strane i neka pokazuju svoje ukrase samo svojim muevima, ili svojim oevima, ili svekrovima, ili svojim sinovima, ili pastorcima, ili svojoj brai, ili bratiima ili sestriima, ili enama svojim ili onima koji su u njihovoj vlasti, ili onima koji slijede radi milostinje a nemaju prohtjeva...ljudi ili djeca koji nisu saznali za stidna mjesta ena. (Kuran, 33: 33; 24: 31 )* (*Sve prijevode Kurana navodimo iz izdanja Stvarnosti iz 1969., prev. H. M.Panda i D. auevi. (Prev.) O vjerovjesnie, reci svojim enama i svojim kerima, i enama vjernika da obuku na sebe svoje ogrtae [kad izlaze van]. To je najbolje da budu prepoznate [kao vjernice], pa da ne budu uznemiravane (33: 59).Drugi nain da se sauva nevinost sastoji se u odvajanju mukaraca i ena koji nisu ui lanovi obitelji u zasebne prostorije u kui. To je takoer svojevrstan kuni pritvor. U Sauijskoj Arabiji, bastionu islama gdje se nalaze dva Alahova sveta mjesta (Meka i Medina), ta je podjela dovedena do krajnosti; drugi naftom razmjerno bogati eikati, kao i Iran, Pakistan, Sudan i Jemen, vie-manje kaskaju za njom.Zacijelo najekstremnija metoda zatite djevianstva je ensko obrezivanje. Ona se sastoji u uklanjanju djevojina klitorisa, vanjskih i unutarnjih usana, kao i struganju stijenki vagine otrim predmetom - komadiem stakla, iletom ili noem za guljenje krumpira - nakon ega se djevojci veu noge kako bi se omoguilo srastanje stijenki. Ta se metoda koristi u vie od trideset zemalja, ukljuujui Egipat, Somaliju i Sudan. Iako nije propisana u Kuranu, za muslimanske obitelji koje ne mogu preivjeti bez kerina rada izvan kue taj je izvorno plemenski obiaj praktiki postao vjerskom dunou, te se kao takva i brani. Njegovi zagovornici ukazuju na injenicu da je obrezivanje ena postojalo prije i za Muhamedova ivota, i da ga Prorok nije izriito zabranio. Takozvana infibulacija (doslovno zaivanje) prua jamstvo nad enom i provodi se pod budnim nadzorom majki, tetki, baka i drugih uvarica enskog spola.Nepovjerenje prema eni dosee vrhunac na ispitu to ga predstavlja prva brana no: je li nevjesta djevica ili nije? Zbog spolnog aparthejda koji iskljuuje ene iz javnog ivota, muslimanski mukarac ni na koji prirodan nain ne moe upoznati enu u koju bi se mogao zaljubiti. Stoga je za taj izbor zaduena obitelj, kao da samo ona moe znati gdje pronai pravu djevicu. Iako se tek vjenani par esto uope ne poznaje, prva brana no mora ukljuivati spolni odnos. ak i ako djevojka to ne eli i ako joj se tijelo potpuno zgri od straha ili gaenja, ona mora na njega pristati. I ak i ako mu ne eli, on mora pokazati da je mukarac i sposoban izvriti in. Uzvanici e ekati napolju sve dok im se ne pokae krvava plahta. To prisilno parenje u stvari je drutveno sankcionirano silovanje, kao i oito poricanje vrijednosti pojedinca.Brak nikad nije jednostavan, no muslimanski brak zapoinje znakom nepovjerenja, popraenim prinudnim inom. Upravo se u tom ozraju nepovjerenja i prisile zainje i podie budui muslimanski narataj.Mnoge muslimanke koje ive na Zapadu pronale su naine da imaju seks prije braka i u isto vrijeme uzmu u obzir obiteljsku opsjednutost djevianstvom. Na primjer, guranjem nekog stranog predmeta u vaginu postii e odgovarajue krvarenje tijekom prve brane noi. Isto tako, neke pribjegavaju obnovi djevianstva u sluaju da su obrezane i da su imale seks prije braka: postupak koji je sve donedavna u potpunosti pokrivao nizozemski sustav zdravstvene pomoi. Primivi branu ponudu, Somalka u Europi moe obnoviti svoje vaginalne avove kod sudanske ginekologinje u Italiji; Sudanka moe posjetiti somalskog lijenika u Italiji; do adrese je vrlo lako doi.Nakon vjenanja, nepovjerenje prema eni samo nadalje raste - sada kad je nevjesta razdjeviena, muev strah poprima jo vee razmjere: upravo je probuio svoj jedini nain da provjeri je li njegova ena spavala s drugim. Jedini nain da je sprijei da ga prevari sastoji se u tome da joj to je vie mogue ogranii pristup vanjskom svijetu. Ona mora imati njegovo doputenje, ako ve ne i njegovu piatnju, za svaki korak koji uini izvan kue. Tu su mu vlast toboe dali Alah i stoljetne tradicije. Al-Gazali, meu vjernicima uveni imam iz jedanaestog stoljea, napisao je: Dobro odgojena ena...ne naputa kuu bez mueva izriitog odobrenja, a i tada samo u iznoenoj neprivlanoj odjei. I: Ona uvijek pretpostavlja prava svog mua svojima i svoje obitelji. ista je i uredna i uvijek spremna podati se muu.* (*Vidi knjigu Marcela Kurpershoeka, Wie luidt dc doosklok over de Arabkren (Tko povlai mrtvako zvono za Arape).)Dobra se ena pokorava i udovoljava svom muu. Prema Kuranu, Mukarci upravljaju [i vode brigu o] enama, jer je Allah odlikovao [i uzdigao] jedne iznad drugih i jer oni [mukarci] troe svoje imetke [za izdravanje ena]. Dobre ene su pokorne [Bogu], uvaju [u odsutnosti mua] ono to im Allah nalae da moraju uvati. A one za koje se bojite da e biti nepokorne, savjetujte ih [prvo], [zatim] ih ostavite same u posteljama i [na kraju] ih istucite ...* (*Kuran, 4:34) U suglasnosti s velikim i asnim kalifom Omarom al-Hatabom (koji kod sunita uiva gotovo jednak ugled kao prorok Muhamed), ena se mora kazniti s tristo udaraca biem ako etiri pravovjerna muslimana utvrde da je lagala. Nasreu, kazna je rasporeena na tri dana kako bi se povrede drale u granicama normale.Ali muslimanke su samo ljudi, pa povremeno izmiljaju izgovore. Muslimanima je zabranjeno voditi Ijubav sa enom koja krvari - tako kae Kuran - to ponekad prua izvrsnu zatitu. Muslimanka koja nema volje voditi Ijubav, i koja je moda trudna po enti put, moe rei muu da ima menstruaciju - to je dobro poznati izgovor meu muslimankama, usporediv s glavoboljom kod zapadnjakinja. Nadalje, ona moe bez muevog znanja uzimati i kontracepciju, ako joj je dostupna. Neke udane ene obavljaju pobaaj bez muevog znanja. Sve to znai a su lai prisutne u svakom trenutku, i to lai o najintimnijim stvarima. Radi se o strategiji preivljavanja, no ona s vremenom postaje i nainom ivota, a kad mukarac otkrije da mu ena lae, njegove sumnje u njezinu zlu ud dobivaju potvrdu.Djeca svakodnevno svjedoe majinim laima. Na primjer, prizna li da je izila sama iz kue, razljutit e svekrvu i mua, i stoga lae. Te obmane i poricanja postaju svakodnevicom. U mnogim obiteljima, djeca ne dobivaju nikakav deparac. Djeak koji je ukrao novac iz bijedne zajednike kase to nee priznati, budui a je siguran da e u protivnom biti ponien i verbalno zlostavljan. Ako porekne, njegova ast ostaje neokaljana, i sve dok porie njegov otac moe poricati vanjskome svijetu. Djeca od svojih majki ue da se isplati lagati. Ako ele izbjei kaznu, djeca se moraju nauiti vaditi laima.Taj kavez za djevice ima posljedice po ene, ali i po mukarce i djecu. On je, u stvari, dvostruki kavez. ene i djevojke zatvaraju u unutarnji kavez, no potonji je okruen veim kavezom u kojem je zatoena cjelokupna islamska kultura. Zatvaranje ena u kavez radi ouvanja njihove nevinosti ne rezultira samo frustracijom i nasiljem za izravno upletene pojedince ve i drutvenoekonomskom zaostalou za cjelokupnu zajednicu. ene u kavezu zapravo vre tetan utjecaj na djecu, osobito na djeake. Budui da je veina ena u islamskome svijetu iskljuena iz obrazovanja i namjerno se dri u neznanju, raajui i podiui djecu one joj mogu prenijeti samo svoje ogranieno znanje, te na taj nain odravaju zaarani krug neznanja iz generacije u generaciju.ak i prva generacija muslimanskih majki na Zapadu ima samo osnovno obrazovanje. Mnoge su nepismene i ne znaju nita o drutvu u kojem su prisiljene snalaziti se. Uz malo sree, pojeiiici koji su emigrirali kao djeca stei e obrazovanje u kasnijoj dobi, no sve dok se njihovi roditelji povode za tradicionalnim seksualnim moralom kao vodeim odgojnim naelom njihov rutvenoekonomski razvitak bit e otean, ako ne i nemogu.Za mnoge muslimane islamski seksualni moral ima jo dalekosenije posljedice. Nesposobne otvoreno izraziti mrnju koju osjeaju prema muevima, neke ene usmjeravaju tu mrnju na djecu. To, dakako, nije opi sluaj, budui da mnogo ena upravo u djeci nalazi utjehu. Ali odnos izmeu roditelja i djece gotovo nikad nije ni nalik odnosu koji je uobiajen u individualistikim drutvima poput Nizozemske.Naravno, nasilje nad enama esta je pojava i u obiteljima na Zapadu, no zapadnjaci izriito odbijaju to nasilje, dok se u veini muslimanskih obitelji ono smatra neim to uzrokuju same ene svojim odstupanjem od pravila. Obitelj i drutveno okruenje ga ne osuuju. Po njihovu miljenju, ako vas mu udari, to ste zacijelo zavrijedili. Susjedi, lanovi obitelji i prijatelji na Zapadu ne smatraju da je zlostavljanje ena prihvatljivo odgojno sredstvo.Kuran pripisuje veliku vanost vrednotama kao to su povjerenje, istinoljubivost i znanje. No, sudei i samo po ovih nekoliko primjera to sam ih navela, vidimo kako stvari zapravo stoje u svakodnevnu islamskom ivotu - doista alosno. Nepovjerenje je na svakom koraku i vladaju lai.Da bi se rigorozni seksualni moral islama stavio u pravu perspektivu potrebno je razmotriti i analizirati njegove praktine posljedice. Odnosi izmeu spolova moraju se opisati objektivno i kritiki. Tada, na temelju dobivenih podataka, treba predloiti naine koji bi omoguili da se ti odnosi promijene.UN-ovi izvjetaji ukazuju na injenicu da se sustavno prikupljanje znanja ne cijeni u arapsko-islamskim zemljama. Prema Kuranu, vjernici moraju neprestano teiti znanju, no pritom se napominje da je jedino Alah sveznajui i da je Kuran izvor sveg znanja. Te su dvije pozicije nepomirljive. Za muslimansku djecu, prouavanje biologije i povijesti moe biti vrlo zbunjujue. U krajnjoj liniji, povijest je zapoela prije Kurana, a teorija evolucije proturjei kuranskoj prii o stvaranju. Veina mula objanjava muslimanima zbunjenim tim proturjenim stanjem stvari da, kada govori o traganju za znanjem, Kuran eli rei da musliman treba nastaviti s itanjem Kurana sve dok se, kao rezultat toga posveenog itanja, vrata znanja ne otvore sama od sebe.Kuranske su vrijednosti u osnovi nedostine za bilo koje ljudsko bie. Postoji velika napetost izmeu neljudski strogih zahtjeva to ih islam namee svojim vjernicima i njihove sposobnosti da tim zahtjevima udovolje. Mladii i djevojke moda ele udovoljiti zahtjevu da ostanu nevini do braka, no njihovi im hormoni bude sklonosti i misli koje se kose s tim zahtjevom, i koje se stoga smatraju grenim. S uvidom da se strogi propisi Kurana ne mogu provesti u djelo javljaju se sumnje. Nikome meutim nije doputeno posumnjati ni u Kuran ni u sunu {zbirku primjera iz Muhameova ivota). Jer Muhameov ivot je uzoran. Svaka dvojba u njega je neposredno kanjiva, ako ve ne od drutvenog okruenja, onda od Alaha. No, bez sumnji, bez stanovita do kojeg se dolazi propitivanjem, ljudi ne stjeu znanje. Zbog toga se ak i gorljivi islamski vjernici nalaze u opasnoj dilemi.Muslimani se esto gube u toj unutarnjoj slijepoj ulici; zajednica koja ivi prema propisima Muhameda i Kurana neizbjeno postaje patoloka u svojim strahovima od proturjeja, svojemu bijesu prema unutarnjem i vanjskom propitivanju te frustracijama to nastaju zbog nemogunosti da se ispune nametnuti ideali. No mnogi muslimani odbijaju pripisati odgovornost za svoju nevolju vlastitoj zajednici ili seksualnom moralu koji im namee njihova religija. Oni radije odgovornost prebacuju na Alaha, avla ili vanjske uzroke poput Zidova, Amerikanaca ili kolonijalizma. Muslimani ne uviaju daje traganje za ivotom kakav se temeljeni na njihovoj Svetoj knjizi glavni uzrok njihove nesree.Velik broj muslimana uspijeva se meutim izvui poricanjem. Oni kau: Ni u kom sluaju neu pitati svoju enu je li nevina. To me se ne tie. To preputam Alahu. I na taj nain uspijevaju preivjeti.Da bi izili iz kaveza u kojem se nalaze i u koji su zatvorili svoje ene, muslimani moraju poeti prakticirati samokritiku i preispitati moralne vrednote koje izvode iz Kurana. Petnaest milijuna muslimana koji ive na Zapadu u najboljoj su poziciji da to ostvare zahvaljujui graanskim pravima i slobodama koje uivaju, meu kojima je sloboda izraavanja jedna od glavnih. Europski musliman koji odlui poblie ispitati osnove svoje religije ne mora se bojati zatvorske ni, kao to je sluaj u arapsko- islamskim zemljama, smrtne kazne. Ni Putes ni Soumises (Niti kurve niti podlonice), skupina muslimanki u Francuskoj koja se bori protiv grupnih silovanja od strane svoje subrae primjer je skupine koja se koristi slobodom izraavanja. Voditeljica te skupine, Samira Bellil, i sama je bila rtvom grupnog silovanja. Slian prosvjed praktiki je nemogu u ma kojoj islamskoj zemlji. Drugi primjer je pamflet naslovljen Dolje marame Iranke Chahdortt Djavann ( les voiles, Gallimard, 2003.). U Iranu, gdje je noenje marame obavezno, taj pamflet ne bi mogao biti objavljen. I nekolicina drugih islamski obrazovanih autora i mislilaca koristi se zapadnim slobodama, kao to su romanopisac Hafid Bouazza i filozof Afshin Ellian, koji djeluju u Nizozemskoj. Moda e se jednog dana njihove knjige prevesti na arapski i perzijski, no zasad su zabranjene u veini islamskih zemalja. Pisac koji je moda najbolje identificirao probleme u muslimanskom svijetu filozof je pakistanskog porijekla Ibn Warraq, autor knjige Zato nisam musliman/VJhy I Am Not a Muslim, injenica da taj hrabri ovjek pie pod pseudonimom pokazuje da se on ak ni na Zapadu ne osjea sigurno.Muslimani koji ive na Zapadu imaju bolji pristup informacijama, a osobito dugoj zapadnjakoj tradiciji vjerskog kriticizma. Oni mogu prikupljati znanje ne samo iz knjinica i sveuilita nego i od drugih ljudi, te malo-pomalo zauzimati kritiki pogled na vlastitu religiju.

Za muslimane, samokritika je mogua na Zapadu jer Zapad, u prvom redu Sjedinjene Drave, vodi rat protiv islamskog terorizma. Paradoksalno, 11. rujna doveo je do neizmjerne fascinacije islamom. Ta fascinacija - koja po svoj prilici djelomice proizlazi iz nagona za samoodranjem - prua muslimanima na Zapadu izvanrednu priliku da pobjegnu iz svoga psiholokog kaveza.Meutim, unato tim povoljnim okolnostima na mnogo zapadnih muslimana jo uvijek snanije utjee konzervativna islamska misao nego, na primjer, ideje sociologinje Fatime Mer nissi, autorice djela Iza marame: muko-enska dinamika u modernom muslimanskom drutvu/Beyond the Veil: Male-Female Dynamics in Modern Muslim Society, znanstvenice koja je prihvatila utjecaj zapadne misli. Dakako, priznajem da nije svih 15 milijuna muslimana spremno zauzeti kritiki stav prema Proroku, i da su neki od njih spremni pribjei prijetnjama i zastraivanju, pa ak i uzeti zakon u svoje ruke i izvriti ubojstvo. Ali jesam zapanjena injenicom da se mnogo ena jo uvijek estoko opire promjeni, na primjer demonstrativnim noenjem marame. Mnogo ena tvrdi da nisu nosile maramu u Turskoj ali su je poele nositi kad su dole u Nizozemsku. Taj reakcionarni stav ima obeshrabrujui uinak na progresivne europske muslimane.Postoje tri vrste muslimana na Zapadu. Prva je tiha manjima koja ne ivi po propisima islama i jasno vidi da budunost pripada individualizmu. Ti ljudi se tiho oprataju od islama. Naporno rade i, kad si to mogu priutiti, sele se u bolje etvrti; alju djecu na sveuilita i ne mijeaju se u vatrene rasprave o islamu na Zapadu.Druga skupina osjea se vrlo povrijeenom vanjskom kritikom svoje religije i uzima je osobno. Ta vrsta muslimana ve generacijama vjeruje da krivnja za njihov jad poiva izvan njih samih i izvan Kurana i proroka Muhameda.Konano, postoje progresivni muslimani. Ta se skupina sastoji od pojedinaca koji kau: Hajdemo se podvrgnuti samoispitivanju i vidjeti to ne valja. Oni bi htjeli rastaviti kavez dio po dio i omoguiti to veem broju ljudi da iz njega pobjegne. No te pokuaje osloboenja muslimana na Zapadu osujeuju estoke negativne reakcije nikog drugog do sekularnih zapadnjaka. Nekolicina prosvijeenih muslimana nailazi na direktan otpor od strane zapadnih kulturalnih relativista, koji kau: To je dio vae kulture, koji ne biste trebali odbijati. Ili: Kritikom islama nanosite uvredu vlastitim narodima, i to vas ini rasistima ili islamofobima. Mene su ak nazvali prosvjetiteljskim fundamentalistom, ime su, pretpostavljam, htjeli rei da sam podjednako radikalno odana individualnim pravima - kao da je to negativno - kao to su islamski fundamentalisti odani vjerskoj doktrini. Upravo zbog toga kavez odolijeva. Odreena vrsta avolskog sporazuma sklopljena je izmeu zapadnjaka koji zarauju za ivot zastupajui muslimanske interese, pruajui im pomo i suraujui s njima u njihovu razvoju, i muslimana koji imaju osobni interes u kavezu - kratkovidan, sebian, kratkoroan interes.Prije pet godina jo sam pripadala tihoj manjini; vjerovala sam da ivim u slobodnoj zemlji. Mislila sam da je, ako dobiva batine i to podnosi, ena sama kriva za svoju nesreu. Mislila sam, da sam na njenom mjestu, pobjegla bih. Ne bih ila obnavljati himen. Zapoela bih novi ivot, tu i sada. Ali danas ne mislim tako. Sada uviam vanost odgoja, ne samo zato to njime zapoinje ivot nego i zato to je u islamskoj kulturi 011 glavno orue za izgradnju kaveza. Psiholoko kondicioniranje je veoma mono, i zahtijeva se znatna energija i velika mentalna snaga da bi se raskinuli njegovi okovi. Mnoge muslimanske djevojke odgajaju se u skladu s Kuranom i primjerom proroka Muhameda, kako bi ivjele u poslunosti i pokornosti. Njima je vrlo teko osloboditi se iz tog kaveza u kasnijoj dobi. Od svakog se muslimana oekuje da se pokori Alahovoj volji, no to se oekivanje odnosi ponajprije na muslimanske ene i djevojke. Utjecaj tog odgoja ponekad je toliko velik da enama do kraj a ivota nije sueno pobjei iz kaveza. Budui da su pounutranjile svoju podinjenost, one je vie ne osjeaju kao izvana nametnutu opresiju, nego kao moan unutarnji oklop. ene koje sli ovladale strategijama preivljavanja izvlae odreen ponos iz tog naina ivota. One su poput zatvorenica to pate od tokholmskog sindroma, kad se taokinje zaljubljuju u svoje otmiare i uspostavljaju s njima duboku, intimnu vezu. Ali to je nezdrava intimnost, usporediva sa sluajem robova koji nisu bili podinjeni samo tijelom ve i psiholoki, i kojima je bila draa izvjesnost ivota u ropstvu nego sloboda koja im se inila varavom.Kad sam se susreia sa enama iz turskog religijskog pokreta Milli Goriis, dojmila me se njihova borbenost i njihov prosvjedni stav, na granici s agresivnou. One su silovito branile vlastitu potlaenost: elim nositi hidab, elim se pokoravati muu. Srela sam i jednu Marokanku koja mi je rekla: elim nositi hidab jer je tako naredio Alah Uzvieni. E pa, odgovorila sam, ako eli u svemu sluati Alaha Uzvienog, trebala bi ostati ti svome kavezu.U meuvremenu, mnogo je onih koji oekuju da do prosvje enja doe unutar islama. Ali ono nee doi samo od sebe. Upravo zbog toga muslimani moraju promijeniti nain na koji poimaju islam. Muslimani bi trebali poeti drugaije razmiljati o svome odnosu prema vlastitoj religiji, o ivotu, o davanju smisla ivotu, te o vlastitom seksualnom moralu. Nekolicina muslimana koja se izborila za svoju individualnost moe posluiti kao zrcalo zajednici iz koje je ponikla kako bi je suoila s njenom jo nerazvijenom individualnou, pokazala joj to ja koje neprestano biva tlaeno i zauzdavano dogmom, propisima i sputavajuom kulturom ogovaranja to prevladava u veini islamskih zajednica. Emancipacija ne znai oslobaanje zajednice vjernika ni njenu zatitu od zlih vanjskih sila poput kolonijalizma, kapitalizma, Zidova i Amerikanaca. Ona znai oslobaanje pojedinca upravo od te zajednice vjernika. A da bi se on ili ona mogao ili mogla osloboditi kao pojedinac, on ili ona prvo moraju poeti drugaije razmiljati o seksualnosti.Najbolji nain na koji se islamska kultura moe osloboditi svoje zaostalosti jest taj da prestane kriviti druge za nju. Muslimani i muslimanke moraju paljivo, razumski prevrenovati svoj sadanji seksualni moral i svoje pristajanje uz islamsko moralno vodstvo. Isto tako, oni i one moraju odrediti kako konkretno prakticirati propisanu moralnost; kakve to posljedice i rezultate ima u stvarnom ivotu. Na primjer, koliko se ljudi uspijeva pridravati kriterija da svatko mora ui u brak nevin i ist, na nain na koji to, prema Kurami, eli Alah? U kojoj su mjeri obiteljsko nasilje i nasilje nad enama nenamjerne posljedice tenje za postizanjem nedostinog ideala iji je cilj osigurati udobno mjesto na drugome svijetu? Jesu li prenaseljenost i porast spolno prenosivih bolesti, osobito AIDS-a, u islamskome svijetu izravna posljedica postojeeg seksualnog morala? Kako objasniti porast broja pobaaja meu muslimanima na Zapadu?

Umjesto da ulae snagu i novac u izradu jo monije atomske bombe - kao to ine Pakistan i Iran - islamskom bi svijetu bilo daleko korisnije da se upusti u kritiko ispitivanje vlastita seksualnog morala i sputavajuih uinaka vlastitih kultura i drutava, te u izradu prijedloga za promjenu.Znanstveno i struno istraivanje nuni su ali nedostatni preduvjeti za svladavanje kulturnih prepreka to spreavaju promjenu stava veih razmjera. Gotovo sve knjige o islamu to ih piu muslimani pedagoka su djela o tome kako se ponaati u skladu s Kuranom i hadisom, teoloke studije koje donose malo to kreativnog ili novog. Osim njih postoje muslimanski ljubavni, politiki i kriminalistiki romani u kojima se uloga islama i proroka Muhameda paljivo izbjegava, premda je njihova skrivena moralna poruka to da osoba treba slijediti vjerske propise, jer e u protivnom zavriti veoma loe. Veini islamskih sapunica, emitiranih preko satelita irom svijeta, zajednika je ne samo loa gluma ve i pristajanje uz islamski seksualni moral u odnosima izmeu likova. Njihova je poruka da e, ako se uzmu zbog ljubavi, mladi i djevojka loe zavriti; ako se uzmu jer su tako odluile njihove obitelji, sve e zavriti kao u bajci, s prekrasnim vjenanjem, hrpama zlata i suzama radosnicama.Umjesto te zaslaene vodice, meutim, ono to treba muslimanskoj kulturi su knjige, soap-opere, poezija i pjesme koje bi opisivale to se uistinu dogaa i satirizirale vjerske propise poput onih koje nalazimo u knjigama Obiaji i moral Islama i Islamski odgoj* (*Gewoontes en zeden in de Islam; Gids tot de islamitische opvoeding), prevedenima s arapskog na nizozemski i distribuiranim u Nizozemskoj. Satira je nuno potrebna. Knjiga Poglcd u pakao*,(*Een glinip van de liel). koja nam opisuje to nas eka na drugome svijetu, krajnje je zahvalan materijal za filmsku parodiju. Pojava filma kao to je Monty Pythonov Brianov ivot, ali s Muhamedom kao glavnim likom i u reiji nekog arapskog Thea van Gogha, pokojnog kontroverznog nizozemskog filmaa, znaila bi veliki korak naprijed. Prieljkujem vidjeti Muhameda, zajedno s njegovih devet ena, u filmu poput Ben Hura. Arapski pjesnici esto misle da mogu pisati puno bolje od Shakespearea. No, ako je to istina, gdje su arapski Rotneo i julija? I gdje je marokanska Madonna koja pjeva Like a Prayer? Je li redatelj poput Davida Pottera, u ijem filmu Arapkinja ostavlja trag rua na ovratniku iranskog generala, uope zamisliv u islamskome svijetu?Koraci k modernizaciji poduzeti su u Turskoj, Maroku, Indoneziji i drugdje, no prvaci modernizacije nailaze na veliki otpor kod muslimanske brae i sestara koji ele provesti jo nekoliko stoljea u kavezu za djevice. Roeni zapadnjaci i sami imaju vaan zadatak: moraju se oduprijeti iskuenju zatite uvrijeenih muslimana. Promicanje i, gdje god je to mogue, podupiranje progresivne kulture samokritike meu muslimanima u interesu je islamskoga ali i zapadnoga svijeta. Islamski svijet nalazi se u velikoj krizi koja predstavlja i prijetnju za Zapad, prijetnju koja se ne sastoji samo u terorizmu nego i u migracijskim strujanjima i opasnosti od izbijanja graanskih ratova na Bliskom istoku - najveem izvoru nafte za Zapad. Ta e se prijetnja umanjiti tek kad se muslimanski svijet reformira iznutra, uz pomo Zapada. Reforma islamskoga svijeta u obostranom je interesu.

ETVRTO POGLAVLJE Dajte nam naeg Voltairea

Svatko tko prati debate nakon 11. rujna* (*Izvorna verzija ovog lanka objavljena je li odjeljku Slovo i duh asopisa Tmuw 16. oujka 2002. lanak je objavljen i u De zoantjesfabriek iste godine) - u novinama, na televiziji i u politikoj areni - zacijelo je zamijetio nagli porast kritike islama posvuda na Zapadu. Glavno pitanje koje se postavlja jest je li islam u sadanjem obliku uskladiv sa sustavom ustavne demokracije. Bi li islam trebao ui u razdoblje prosvjetiteljstva i modernizacije? Treba li islam svog Voltairea koji e pozvati muslimane da se oslobode praznovjerja, ponu se sluiti umom a ne osjeajima te uvide, kao to je on uvidio 1800., da Nita nije vie suprotstavljeno religiji i kleru od razuma i razboritog miljenja. I da Vjerske istine nitko ne razumije bolje od onih koji su izgubili mo rasuivanja. Postoji li prosvijeeni musliman ili muslimanka koji bi mogli rei zajedno s Voltaire- om: Jedno je od praznovjerja ljudskoga duha smatrati nevinost vrlinom a ne granicom izmeu neznanja i znanja. Gdje je britka unutarnja kritika islama? Ili bi Zapad trebao sluati Voltaireov kritiki glas i preispitati sebe i svoja moralna naela? Kao to je napisao Thomas L. Friedman, zapadnjaci bi na Arape i muslimane trebali primjenjivati jednako visoke moralne kriterije kao one koje pridravaju za sebe.U pokuaju da odgovorimo na pitanje o uskladivosti dananjeg islama i zapadne kulture, razborito je zapoeti usporedbom ta dva svijeta.Islamski fundamentalizam i politiki islam nisu se pojavili niotkuda. Njima je bilo potrebno plodno tlo u koje su mogli pustiti korijenje i koje im je omoguavalo rast, prije no to su pretvoreni u vrlo opasne oblike s kojima se suoavamo od 11. rujna. To plodno tlo stvoreno je nainom na koji se muslimani svakodnevno ue islamu u islamskome svijetu. Ma kolika raznolikost postojala u muslimanskoj zajednici, upravo je pouavanje islamu, i nainima primjene njegovih doktrina u svakodnevnom ivotu, ono to priprema tlo za rast fundamentalizma i, u krajnjoj liniji, terorizma.Pisac Leon de Winter, najpoznatiji po svojoj tvrdnji da je u tijeku Trei svjetski rat, koji se vodi izmeu Zapada i terorista* (*U lanku od 10. studenog u odjeljku Slovo i duh asopisa Tromo), ukazuje na mnotvo neprihvatljivih praksi u nekim islamskim zemljama. Iako ne dijelim njegovo miljenje o Treem svjetskom ratu, njegov opis islamskoga drutva je nevjerojatno toan. Prvo i prvo, Winter daje izvrstan opis ideologije kojom su se napajali teroristi 11. rujna i njihovi sljedbenici. Njihov se religioznoideoloki okvir sastoji od snage i slabosti, dominacije i ponienja, vjenosti i prolaznosti, jasnoe i mraka, i oni opravdavaju svoje ine pripisujui ih boanskoj pravdi.Iz osobnog iskustva znam da je islamski svijet podijeljen prema strogoj hijerarhiji. Alah je svemoan, dok je ovjek njegov rob i mora se pokoravati njegovim zakonima. Oni koji vjeruju onome to pie u Kuranu, koji vjeruju u Alaha i prihvaaju Muhameda kao njegovog Proroka, nadmoni su drugim religioznim narodima. Prakticirajui muslimani su plemena Knjige i stoga nadmoni onima s iskrivljenim vjerovanjima i nevjernicima. Mukarci su nadmoni enama a djeca se moraju pokoravati svojim roditeljima. Ljude koji se ogreuju o ta pravila mora se poniziti ili usmrtiti u Boje ime.ivot na zemlji je privremen. Vjernicima on prua priliku da dokau koliko se boje Boga kroz strogo vrenje dunosti to ga imaju prema Njemu, kako bi im bilo udijeljeno mjesto na nebu. Nevjernici slue samo kao primjer kako ne treba ivjeti. Halnl (doputeno) i haram (zabranjeno) dva su kljuna pojma u svakodnevnom ivotu. Oni vrijede za sve muslimane, u svim dijelovima svijeta, i zahvaaju sva podruja ivota. Utvrena pravila tono odreuju kako treba misliti, osjeati, djelovati, to izbjegavati a to primjenjivati kako u privatnim tako i u javnim domenama muslimanskog ivota. erijat, iliti islamski zakon, nadmoan je svakom ljudski uspostavljenom zakonu ili pravilu. A dunost je svakog muslimana da slijedi erijat to je mogue pomnije. Fundamentalisti izvlae korist iz tog oekivanja ukazujui, stalno nanovo, kako umjereni muslimani ne ive u skladu s islamskim nauavanjem.Sve to mi muslimani uimo od vrlo rane dobi, od svojih roditelja, u damijama i medresama (kolama za prouavanje Kurana, koje su u mnogim zemljama pretvorene u kole za fundamentalistike islamiste). K tome, muslimanima u Europi i Sjedinjenim Dravama prua se specijalna obuka u spisima autora poput Yusufa al-Qaradawija* (*Prema Marcelu Kurpershoeku, NRC Handelsblacl, 3. studeni), kojeg neki smatraju umjerenim muslimanskim teologom i prikladnim partnerom za raspravu sa Zapadom. No, al-Qaradawijeva gledita zapravo nisu nimalo umjerena. U knjizi Doputeno i zabranjeno u islamu/The Lawful and the Prohibited Islam - namijenjenoj iskljuivo muslimanima na Zapadu on tvrdi kako je islamska zajednica duna stjecati vojnike vjetine kako bi bila spremna obraniti se protiv Bojih neprijatelja i obranili dostojanstvo islama. Prema al-Qaradawiju, muslimani koji odbiju to uiniti ine teak grijeh. Kasnije u tekstu on tvrdi kako su svi zakoni ljudskoga porijekla neprimjereni i nesavreni, budui da su se oni koji su ih donosili ograniili na materijalnu ravan, zanemarujui moralne i vjerske zahtjeve. Ne-musliman teko da moe uvidjeti koliko ozbiljno ta tvrdnja potkopava zakonodavni proces u oima pozapadnjaenih muslimanskih italaca.De Winter vjerodostojno opisuje praktino iskustvo islama kao svakodnevnu dramu u kojoj povorke svetaca, duhova, anela i demona igraju vane sporedne uloge. Konzervativni musliman tako prihvaa da su njegovi neprijatelji vjerojatno obdareni nadnaravnim moima kojima neprestano kuju zavjere, a, dakako, prosjeni musliman ne zna kako se tim moima suprotstaviti. U tom kontekstu, de Winter navodi izraelskog profesora Emmanuela ivana, koji je proveo jedno istraivanje o fundamentalizmu: Svijet napuen sablastima, duhovima mrtvih i dimovima (nevidljivim stvorenjima), od kojih su neki dobri a neki zli; svijet opinjen magijom napasnog Sotone i njegovih zloduha, u kome sveci i aneli, a ako je potrebno i udesa, oslobaaju vjernika; svijet u kome je openje s mrtvima (poglavito s umrlim lanovima obitelji) svakodnevna pojava i u kome se prisutnost nadnaravnog smatra gotovo opipljivom stvarnou.

Kao muslimanka, prepoznajem te opise. Diljem svijeta muslimani su odgajani u slinim vjerovanjima u nadnaravno. Sve je u svakodnevnom ivotu stavljeno u slubu prekogrobnog ivota. Vrlo mali korak dijeli ta uvjerenja od vjere u muenitvo kao metodu kojom se stjee mjesto u raju, nazora beskrajno udaljenog od razuma. Bilo bi vrlo zanimljivo ispitati u kojoj su mjeri praznovjerje i pomanjkanje zdravog razuma u prakticiranju islama povezani s velikim odazivom na koji je Bin Ladenova ideologija naila meu muslimanima. On se naime obraa ivopisnim fantazijama i matanjima muslimana koji ne ele preuzeti odgovornost za svoje vlastito stanje i vlastite ine, i koji prebacuju krivnju za probleme svoje zemlje i vlastite probleme na vanjske vlasti - na Zapad, na Sjedinjene Drave.Mnoge medrese doje svoje uenike iracionalnom mrnjom prema Zidovima i averzijom prema nevjernicima, a ta se poruka esto pronosi i u damijama. idovi se dosljedno prikazuju kao podstrekai zla u knjigama, na vrpcama i u medijima. Iz vlastitog iskustva znam kako podmukli mogu biti uinci te dugogodinje indoktrinacije: kad sam prvi put svojim oima vidjela Zidova, bila sam iznenaena ugledavi ljudsko bie od krvi i mesa.De Winter pie da aktualni bijes mnogih muslimana - koji je prouzroio snane antiamerike osjeaje i spekulacije o zavjerama - ne proizlazi samo iz drutvenoekonomske zaostalosti muslimana u usporedbi s kranima i idovima. Njihov bijes potjee i iz iracionalnog i konzervativnog vjerskog iskustva, u kojemu je Sotona ivo bie. Htjela bih proiriti de Winterovu tvrdnju i naglasiti da je ta vrsta vjerskog iskustva uobiajena ne samo meu radikalnim muslimanima i fundamentalistima nego i meu prosjenim muslimanima. Jedina je razlika u tome to fanatici ne staju na mrnji, ve su je spremni provesti u djelo.Svi se muslimani ue gledati na ivot na zemlji kao na ulaganje u drugi svijet pokoravanjem Bojoj volji i Njegovim zakonima. Vrijednosti zajednice - ponos i pokornost - daleko su vanije od pojedineve autonomije. Religija se ne smatra sredstvom kojim pojedinac daje smisao svom ivotu ali koje moe odluiti i ne upotrijebiti. Ona je bezuvjetna i sveprisutna. Od pojedinca se oekuje da prihvati svoju religiju i posveti se Bogu u skladu s doslovnim znaenjem rijei islam: pokoravanje Bojoj volji.Mnogi pojedinci koji su odrasli i ive u islamskim tradicijama, i koji naginju fundamentalizmu i radikalizmu, tee pasivnosti i fatalizmu. Prakticirajui musliman koji nastoji biti integrirani lan zapadnog drutva nalazi se u nezgodnoj situaciji. Muslimanski useljenik na Zapadu je suoen s izokrenutim svijetom.Za razliku od islamskog drutva, Zapad stavlja velik naglasak na neovisnost i osobnu odgovornost pojedinca, te na potre