Barbara Mark i

Trudy Griswold

NEBO I SVIJET IZA NJEGA

Razgovori s duama na stazi povratka

Naslov izvornika: HEAVEN AND BEYOND, Conversations with Souls in Transition, by Barbara Mark and Trudy Griswold Copyright 2001, Barbara Mark and Trudy Griswold All rights reserved. This book or parts thereof, may not be reproduced in any form without written permission from the publisher; exceptions are made for brief excerpts use in published reviews. Digital Copyright 2005. AnotherOneBitesTheDust

Barbara Mark i Trudy Griswold autorice knjige Pripovijesti anela

Ovu knjigu sa zahvalnou posveujemo Bobu Griswoldu, istinski duhovnom ovjeku

Hvala ti za vjernu, velikodunu i pouzdanu potporu!

U knjizi Nebo i svijet iza njega, Barbara Mark i Trudy Griswold, posrednice za komunikaciju s anelima, pouavaju vas komunicirati s voljenima koji su napustili ovaj svijet. Autorice tumae postupak pomou kojega ete uiti iz ivota i onostranih iskustava vaih voljenih te komunicirati s njima. Zajedno su skupile mnogo dirljivih pria u kojima ete otkriti kako svoje voljene pozivati u vlastiti ivot i nakon to napuste ovaj svijet. Barbarini i Trudyni aneli otkrili su pet imbenika potrebnih za dovrenje slagalice prelaska due na drugi svijet, a ti imbenici otkriveni su i vama: Svrha dijela knjige pod naslovom Skrbnik jest pouiti vas sluanju,

vanosti potovanja elja umiruega te stvaranju sjeanja zbog kojih e voljena osoba ostati iva u vaem srcu.

Dio knjige pod naslovom Umirui donosi tumaenje prelaska na drugi svijet, uzroke strahova vezanih za prelazak te nekoliko pria o ljudima koji su se suoili sa smru - nekih koji su ostali i drugih koji su preli na drugi svijet.

Preminula dua pouava vas kako ete postati svjesni energetskih silnica koje posjeduju preminuli, kako komunicirati s njima te kako vam oni nastavljaju pomagati.

Dio pod naslovom Veza otkriva kako komunicirati s preminulim voljenim osobama.

Aneli odgovaraju na mnoga pitanja vezana za prelazak, iskustva nadomak smrti, smrti u nezgodama i samoubojstva te nude praktine savjete o tome kako ete im se obratiti za pomo pri suoavanju s umiranjem.

INFO :

Poetak

Kako je nastala knjiga Nebo i svijet iza njega

Vaa prva knjiga proizala je iz vaih iskustava. Druga knjiga proizala je iz vaih spoznaja. Vau treu knjigu napisali su ljudi. Ovo je Naa knjiga.

...Aneli

Mi smo sestre i odrasle smo u malenom gradiu u Iowi. ivjele smo prilino obinim ivotima kada je odjednom sve postalo neobino.

Godine 1991., u razmaku od tri tjedna, iz dubokog sna probudili su nas aneli i uputili nas da s njima komuniciramo pismenim putem. Od toga smo trenutka svoje ivote posvetile pouavanju drugih pismenoj komunikaciji s anelima. Pouavamo ono emu su aneli pouili nas. Oni nas vode pri pisanju i izvravanju njihovih boanskih naputaka. Njihove su poruke Boji dar anelima, nama i na posljetku vama.

Godine 1995. objavljena je naa prva knjiga Aneoski govor: Kako razgovarati sa svojim anelima. Naa su uenja tako po prvi put bila pretoena u pisani oblik. Naa druga knjiga Aneoski molitvenik i prirunik za iscjeljivanje pouila je itatelje kako suraivati s anelima. U svojoj treoj knjizi pod naslovom Pripovijesti anela objavile smo neke od stotina istinitih pria o susretima s anelima.

Osvrui se na svoju spisateljsku karijeru, uviamo da su aneli, im bismo dovrile neku od svojih knjiga, zapoeli s nama raditi na sljedeoj knjizi, iako tada toga nismo bile svjesne. Po zavretku knjige Aneoski molitvenik i prirunik za iscjeljivanje, opazile smo da zavrne prie i poruke te knjige govore o radosti povratka Bogu. Otkrile smo da povratak duhu i nije tako lo; izazov je zapravo ivjeti na Zemlji. Poele smo uviati da je prelazak, ili povratak duhu tek nastavak prirodnoga tijeka ivota te da nije nita vaniji niti gori od roenja. Moglo bi se zapravo rei da je isti - roenje u suprotnom smjeru!

Tijekom toga razdoblja Trudyna najbolja prijateljica Chris umrla je svjesna aneoske prisutnosti. Frank, Bar-barin blizak prijatelj, tijekom njihovog je posljednjeg posjeta neprestano pitao: Kada u ja poi? Kada u ja poi? U oba sluaja, njihovi posljednji dani nisu bili ispunjeni strahom, ve spokojem i iekivanjem konanog oslobaanja od ivotnih tereta.

Kada su nam aneli rekli da e tema nae sljedee knjige biti umiranje, bile smo prilino iznenaene. Rekli su: Tema vae sljedee knjige bit e prolazak due kroz proces umiranja i istinska sutina tog doivljaja'.

Upitale smo ih: Kako ispravno zapoeti knjigu o prelasku due? To je za nas nova tema.

Aneli su odgovorili: ivotom, dakako, djeco. IVOT je dar koji vam je Bog dao i koji ete mu smru vratiti. Zbog toga smrt nazivamo prelaskom. Ovu knjigu upuujemo ivima kako bi bolje shvatili vanost prelaska koji e svi na posljetku iskusiti. Neto tako vano kao prelazak nipoto nije sluajno. Bog, aneli, umirui, ivui i preminuli okupljaju se da bi osigurali uspjeh i ljepotu sigurnog povratka na duhovnu razinu.

Veina nas odgajana je u uvjerenju da je smrt kraj, zavrni in tjelesnog ivota. U knjizi Nebo i iza njega otkrit

Rijei anela u cijeloj e knjizi biti ispisane kurzivom.

ete da smrt ne postoji, ve da postoji samo prelazak iz tjelesnog ivota kakav poznajemo. To je prelazak na novu razinu ili oblik ivota. Zato u ovoj knjizi o smrti govorimo kao o prelasku. Ne kao o svretku ili posljednjem poglavlju, ve kao o poetku.

Nijedna od nas nije imala mnogo iskustva sa smru, odnosno procesom prelaska. Smrtima naih roditelja najvie se bavila naa sestra Jackie. Tata je naglo umro u snu. Majka je bolovala od neizljeive bolesti koja je trajala mjesecima prije no to ju je svladala. Budui da je Jackie ivjela u naem rodnom gradu, bila je njihov prvi skrbnik. Jackie je sve doivljavala izravno, a mi na daljinu. Svima nam je bilo teko bez obzira na to gdje smo se nalazile jer nismo mogle pojmiti to se zapravo dogaa. Znale smo samo da je na otac preminuo i bile smo shrvane jer se od njega nismo oprostile. Dok je mama umirala, bile smo shrvane jer nismo znale kako se oprostiti.

Nijedna od nas nije bila posve sigurna to nam valja initi dok je dua u prijelaznom razdoblju. Svaka se od nas na svoj nain nosila s procesom gubljenja roditelja. S ocem nije bilo tog procesa jer je umro iznenada. Naa se tuga rodila iz saznanja da je tata mrtav. S majkom, iji je proces umiranja trajao vie od godinu dana, bio je to dug niz opratanja. Na nain mirenja s njezinom smru bio je duboko osoban te je zapravo predstavljao kolu suoavanja sa zastraujuim dogaajima koji mijenjaju ivot.

Svaka se od nas trudila kako je najbolje mogla. Uestalim odlascima u Iowu i svakodnevnim telefonskim razgovorima nastojale smo pomoi majci i Jackie te se istodobno brinuti za svoje dunosti u Wyomingu i Con-necticutu. Uvidjele smo da u vrijeme sumnje, izgubljenosti i zabrinutosti ne postoji pogrean i ispravan nain meusobnog podupiranja i skrbi. Otkrile smo i da se svaka od nas, iako smo se na razliite naine suoavale

s tom situacijom, moe na svoj nain s ljubavlju posvetiti opratanju i skrbi za majku tijekom njezinih posljednjih dana.

To su bila naa jedina bliska iskustva sa smru pa nas je zbog toga veoma zanimalo kako emo uspjeti napisati knjigu o temi o kojoj nismo znale previe. Aneli su nas, kao i uvijek, vodili. Rekli su:

Od dananjeg dana poet ete traiti iskustva od onih koji su izgubili svoje voljene. Ve poznajete mnogo ljudi koji su izgubili djecu, suprunike, roditelje, prijatelje i kune ljubimce. Te e prie biti temelj vae knjige. Razgovarat ete s mnogima i uti bezbrojne prie o utjesi i uenju - prie kojima ete drugima olakati tugu.

Na svakom svojem seminaru pozvale bismo nae uenike da s nama podijele svoja iskustva o umiranju. Zamolile smo ih da nam piu o stvarnim susretima s preminulim lanovima obitelji i prijateljima od kojih su mnoga objavljena u ovoj knjizi. Bile smo zapanjene koliinom primljenih pisama, e-mail poruka i telefonskih poziva. inilo nam se kao da nam svi ele povjeriti svoje iskustvo. Oekivale smo da e te prie biti tune te da sastavljamo saetak bolnih i tekih ivotnih iskustava. No, umjesto toga ule smo najljepe i najintimnije prie koje su nas nadahnule i ohrabrile.

Zatim su nam aneli dali upute da bi nam pomogli sastaviti sve to i zaokruiti svoju viziju knjige Nebo i svijet iza njega. Rekli su nam:

Ovu ete knjigu pisati iz etiri razliita stajalita: Razgovarat ete sa skrbnicima i onima koji su pomagali pri umiranju. Razgovarat ete s umiruima. Pojavit e se i preminuli sa svojim utjenim rijeima, iskustvima i poukama. Tada emo, kao to ste pouavale na svojim teajevima, komunicirati i s naeg aneoskog stajalita.

Nai su nam aneli rekli da je naa zadaa pouiti ostale da mogu pozvati svoje preminule prijatelje i roake te da s njima mogu komunicirati i pismenim putem.

Bile smo zapanjene! Godinama smo pouavale nain komunikacije s boanskim izvorima poput anela i duhovnih vodia, no nikada nam nije palo na pamet da istu tehniku upotrijebimo i za komuniciranje s preminulim roacima. Kada bi nam se preminuli s vremena na vrijeme javljali svojim porukama, oni su bili ti koji su zapoinjali komunikaciju. A mogle smo ih pozvati. Sjele smo i pokuale. I uspjele!

Slijedi prva poruka koju smo primile od oca preminulog 1971. godine, koji je bio jedan od prvih lanova udruge Anonimnih alkoholiara. Napisale smo: Tata, jesi li tu?

On je odgovorio: Zdravo, Barbara i Trudy. Da, ovdje je va tata. Gledam kako marljivo radite i oduevljen sam jer ste postale divne ene.

Rei u vam kako sam umro. Nou sam naputao svoje tijelo mnogo prije no to sam uistinu 'umro'. Imao sam strahovite glavobolje i u svojem se tijelu nisam osjeao dobro. Nou bih lutao i posjeivao majku i oca, strica Dicka i svoje stare prijatelje koji su ve bili 'mrtvi'. Jedne se noi jednostavno nisam vratio. Moje je fiziko tijelo slabjelo, a moj je posao bio dovren pa sam jednostavno odluio ostati s njima. Vaa je majka tamo jo morala nauiti neto bez mene, pa je sve ispalo kako treba. Ja uistinu vie nisam imao nikakvog posla.

Kad netko neoekivano umre, ljudi kau: 'Oh, bio je tako mlad' ili 'Bio je tako dobar ovjek (ili ena) i tolikima je jo mogao pomoi'. No, istina je, drage moje keri, da ja vie nisam imao to uiniti, jer da jesam, uinio bih to. To je poput prazne kutije itnih pahuljica. Mogli bismo rei: 'Oh, nema ih vie. Kada bi ih bilo jo, toliki bi gladni ljudi mogli biti nahranjeni'. No, istina je da su iz ove kutije sve itne pahuljice bile pojedene. Nije ih vie bilo ni za koga. Potrebiti i gladni jednostavno e morati pronai drugu kutiju iz koje e se nahraniti. Moja je kutija bila prazna.

Ne javljam vam se ba esto. Imam puno posla. I ovdje pomaem ljudima, ba kao to sam im pomagao i za ivota. Mnogo je mladih ljudi koji pretjeruju s konzumiranjem droga i alkohola. Ja im pomaem pronai bolji ivot na Zemlji. To je ono to sam za ivota najvie volio raditi i ovdje je to moj omiljeni zadatak. Mnogo je vie mladih pijanica kojima je potrebna pomo no to je starih pijanica koje e im jednog dana pomagati. No, to funkcionira i Bog nam alje ono to nam je potrebno kada to zatraimo. Da, ak i mi moramo 'traiti'.

Nastavite s time to inite. Dopirete do mnogo ljudi. A svakog vam dana dolazi sve vie onih koji ele saznati koliko ih Bog voli. Ja vas volim, moje dame. (Vie vas ne mogu zvati 'djevojicama'.) Tata

Kada smo poele razvrstavati primljene prie, aneli su nam rekli da knjigu podijelimo na pet dijelova:

Skrbnik: dio koji prua savjete obiteljima i prijateljima pri pomaganju umiruemu.

Umirui: dio koji pomae onima koji se pripremaju za prelazak.

Onostrano: dio u kojemu ete razmatrati naine prepoznavanja prisutnosti voljene osobe nakon njezine smrti.

Veza: dio koji e vas pouiti komunikaciji s preminulim voljenim osobama.

Aneosko stajalite: dio u kojemu ete otkriti da ivot nikada ne zavrava.

Radei na ovoj knjizi, iz aneoskih uputa i pria koje smo dobili od drugih ljudi, stekle smo neprocjenjivo vrijedne spoznaje. Otkrile smo da su susreti s umiruima, kao i s onima koji su ve preminuli, darovi koji izazivaju iscjeljenje i preobrazbu. Otkrile smo da iscjeljenje doivljava onaj koji sjedne s umiruim. Otkrile smo da je ljubav tijekom toga razdoblja energija koja podrava svakoga.

Takoer smo spoznale da je, osim dranja za ruku i tjelesne prisutnosti, jo mnogo toga to moemo uiniti da bismo pomogli umiruemu. Nauile smo da priprema za prelazak moe biti ugodna i korisna - i za umiruega, i za one koji ostaju. Obiteljske veze i povijest ne moraju nestati sa smru. Otkrile smo mnoge naine biljeenja vanih podataka za budue narataje.

Takoer smo otkrile da na drugom svijetu vlada mir kakav ovdje ne moete pronai. Spoznale smo da ljudi nakon smrti postaju samo ljubav, potpuno ljubav. A ako su na ovom svijetu ostavili nedovren posao, moda e se obratiti voljenima radi iscjeljenja i obavljanja toga nedovrenog posla. Ta komunikacija moe biti ostvarena u bezbroj razliitih oblika.

Voljene nam osobe s drugog svijeta alju mnogo poruka. Mnoge prie koje smo primile odnose se na roditelje, suprunike, ljubavnike, djecu i prijatelje koji su se vratili da bi nam rekli da su dobro i da ih ne oplakujemo. Rekli su da nisu mrtvi! Rekli su da su i dalje s nama!

Poruka ove knjige nije vezana samo za ono to se dogaa kada preminu nai prijatelji i osobe koje volimo, ve i za uspostavljanje odnosa s njima nakon njihove smrti. U tome, kao i na svim drugim podrujima naeg ivota, pomoi e nam aneli koji e nam pruati potporu i voditi nas dok komuniciramo s voljenom osobom koja je ve prela na drugi svijet.

Sve su prie u ovoj knjizi istinite i u njima ete otkriti da su preminuli dostupni i ekaju svoju priliku da razgovaraju s nama. U etvrtom dijelu ove knjige pod naslovom Veza nauit ete razgovarati s njima. etiri temeljne pouke - pitaj, vjeruj, pusti i zahvali - pouit e vas uspostavljanju pismene komunikacije ne samo s duhovnim pomagaima, vodiima i anelima, ve i s preminulim voljenim osobama.

Ovu vam knjigu daruju preminuli, odnosno, oni koji prebivaju na drugom svijetu. Njihov je ivot na ovoj razini

moda zavren, no, njihovo se postojanje nastavlja u boljem i sretnijem svijetu u kojemu je sve ljubav i u kojemu vladaju mir i radost nepojmljivi ovjekovu umu. itajui ovu knjigu, spoznat ete da ivot ne zavrava. Otkrit ete da postoji nebo - i svijet iza njega.

PORUKA ANELA: Vrijeme je za ovu knjigu. Mnogi prelaze na drugi svijet. Otkrit ete da je odluku o vremenu tjelesne smrti donio najvii dio due u skladu s Bojim planom i uz njegovo doputenje. Spoznat ete da se pouke nastavljaju i nakon tjelesne smrti. Nauit ete prepoznavati prisutnost voljenih osoba. Mi emo odgovoriti na mnoga pitanja. ivot je dobar, ba kao i smrt, jer to je isto. Vidjet ete.

Prvi dio

Skrbnik: Kako pomoi

S vama smo tijekom tog razdoblja. Ne zaboravite da naa krila obavijaju i vas.

... aneli

Nitko ne umire sam. Umirui uvijek prima potporu, bez obzira na to pruaju li mu pomo i utjehu ljudski pomagai, ili se oko njega okupljaju duhovna bia koja e mu pomoi pri prelasku. Na ovoj strani ivota, skrbnik, veinom lan obitelji, igra vanu ulogu brinui se za zadovoljavanje mentalnih i tjelesnih potreba umiruega, To nije lak zadatak. Da biste bili uz nekoga tko polazi na konano putovanje, potrebna je predanost i mnogo ljubavi.

Brzi prelazak moe biti strahovit ok praen osjeajem bespomonosti. Dulji prelazak skrbnicima prua mogunost da pokau svoju ljubav i oproste se. U poglavljima prvog dije

la knjige obraamo se ponajvie onima koji pomau umiruemu. Ove stranice posveujemo onima koji preuzimaju ulogu svakodnevne njegovateljice, kuharice, savjetnika i prijatelja, limo vam pomoi tako to emo vaa nastojanja poduprijeti zamislima o svemu onome vanom i korisnom to mo-ete uiniti, ali i priama ostalih koji su bili u vaoj situaciji. Vi ste onaj koji mora sve drati na okupu. Na ovim ete stranicama pronai pomo koja vam je potrebna.

prvo poglavlje

Pruanje ljubavi

Kada umiru i potpuno se prepuste tom procesu, ljudi zrae osobitim sjajem. Oni se nalaze u posebnom stanju svijesti i mnogoemu nas mogu pouiti.

Moj prijatelj sveenik po imenu Charles bolovao je od uznapredovalog oblika raka plua, a tijekom naeg nedavnog posjeta nalazio se u osobitom stanju svijesti. Ruao je s nama i Barbarinom keri Suzanne koja je kasnije izjavila da je od Charlesa primala nevjerojatnu elektrinu energiju. Sjedei pokraj njega za rukom, opazila je da njegova energija zuji u njezinu nogu i ruku. Kada smo mu to rekle, odvratio je: Moje tijelo ini to to ini, a ja promatram proces svojeg umiranja kao da ga gledam na filmskom platnu. Njegova smirenost i nevezanost otkrile su nam da je s nama uistinu osobit ovjek.

Takvi dragocjeni trenuci iscjeljuju i preobraavaju sve one koji ih dozive. U tom je iskustvu lako opaziti dar.

to rei osobi koja umire? to rei njezinoj obitelji? Kako se ponaati? Kako pomoi? to moete uiniti? Budui da nismo sigurni to je primjereno, esto ne inimo nita da ne bismo uinili neto pogreno.

Naa prijateljica Donna D. nazvala nas je nedugo nakon to je njezinom suprugu dijagnosticiran neizljeiv oblik raka. Plakala je i traila nau pomo, a u razgovoru je rekla: Ne znam to da uinim. Nikada jo to nisam doivjela. Ne znam kako bih se ponaala! eljela je biti to bolja supruga tijekom Ralphovih posljednjih mjeseci, no njezin nedostatak iskustva u takvim situacijama na

povrinu je izvukao sve njezine nesigurnosti i dvojbe. U poetku se veina skrbnika tako osjea.

Za pomo pri umiranju samo je jedno pravilo - pruati ljubav. Ako vi pruate ljubav spravljajui ukusnu hranu, tada kuhajte. Ako ljubav pruate pjesmom, pjevajte. Ako pruate ljubav itanjem, itajte. Ako ljubav pruate utjehom, tjeite. Ako je vaa prisutnost sve to moete dati, tada jednostavno budite prisutni. Ne morate nita rei niti uiniti. Lakoi umiranja svatko moe dati svoj doprinos. Ako nita drugo ne moete pruiti, pruajte ljubav.

drugo poglavlje

Sluanje i razgovor

Proces prelaska moe probuditi mnoge strahove i u skrbniku, i u umiruemu. Otkrile smo da to zapravo i ne mora biti strah od smrti, ve bol i usamljenost koje prate umiranje. Medicinske sestre tvrde da proces umiranja ne mora biti neugodan kada bismo ublaili - ili jo bolje, potpuno uklonili - tjelesnu bol.

U nekim sluajevima, osobito kod dugih bolesti, do trenutka kada smrt postaje izvjesna, umirui je uglavnom uinio sve to je mogao uiniti i spreman je poi. Mogua je ak i nestrpljivost da se krene. U tom trenutku, okupljanje prijatelja i roaka potpuno i s ljubavlju usredotoenih na umiruega, moe biti utjeno. Umirui postaje iskljuivo sredite pozornosti jer svaka njegova elja postaje vana i s ljubavlju se ispunjava.

Kada je umirao Opalin brat, telefon se pokazao kao sjajno sredstvo da mu se pomogne, savjetuje i da mu se prui ljubav tijekom njegovih posljednjih dana. Opal je rekla: Brat i ja mnogo smo puta lijepo razgovarali prije no to je umro. Rekla sam mu da u ga zvati svake veeri i posjeivati ga na pet minuta. Jedne sam mu veeri ispriala priu o majinom umiranju - o tome kako je eljela doznati to e se dogoditi. Rekla sam joj da e vidjeti svjetlost, da e je netko doekati te da e vidjeti svoju obitelj. Mojem je bratu bilo tako drago to sam mu to ispriala.

Drugom smo prilikom lijepo razgovarali o tome to e zatei kada stigne na drugi svijet. Govorila sam mu o anelima, a on je rekao da je to divno. Oboje smo znali

da e umrijeti. Rekao je: 'Nije teko umirati. Teko je tamo stii'.

Potkraj smo bili bliskiji no ikada. Nijedno od nas nije bilo dovoljno dobrog zdravlja da bismo mogli putovati, a nisam ga bila vidjela deset godina. Bili su to nai najljepi trenuci zajednitva. Razgovori o umiranju uistinu su nas zbliili u ivotu.

Najbolji nain na koji skrbnik moe pomoi katkad je poticanje umiruega da govori i govori - o emu god sam eli govoriti. Posao skrbnika jest sluati. Neki ljudi u razdoblju prelaska imaju potrebu govoriti o svojim iskustvima, kakva god ona bila. Naa majka Dorothy nije mogla prestati priati o tome to joj se dogaalo. Ispriala nam je obiteljske prie koje do tada nismo ule. Priala nam je o naem djetinjstvu te koliko nas je voljela. Govorila je o svojim osjeajima, simptomima i strahovima. Govorila je o stvarima koje je eljela darovati, komu i kako. Govorila je o svojem pogrebu, pjesmama koje je eljela da se tom prigodom pjevaju te odjei u kojoj je eljela biti pokopana. Govorila je o svojoj oporuci. Tijekom ivota naa majka nikad nije bila tako otvorena i puna ljubavi. Njezini su posljednji mjeseci ivota zapravo bili mjeseci tijekom kojih je od sebe dala najvie ljubavi i ono najbolje to je mogla dati.

Danas imamo osjeaj da je mama cijeli ivot ivjela da bi umrla tako kao to je umrla. Iako je to iskustvo bilo strahovito, bilo je i savreno te posebno za sve nas. Bilo je to divno vrijeme. Mama je u razdoblju umiranja bila mnogo snanije povezana sa ivotom i obitelji no ikada do tada.

Kada je Trudyna prijateljica Chris svakih nekoliko tjedana odlazila u bolnicu na kemoterapiju, bilo je to dobro vrijeme za druenje bez ometanja telefonom, automobilske guve i ostalih ivotnih obveza. Satima bi sjedile i uivale u tim zajednikim trenucima. Bilo je trenutaka kada je Chris eljela razgovarati o onome to ju je

tree poglavlje

Potovanje privatnosti

Neki ne ele govoriti. Potujte privatnost onih za koje skrbite i potujte njihove elje, svidjelo se to vama ili ne.

Skrbnici koji rade s umiruima nalaze se u neugodnu poloaju. Mnogima je to prvo iskustvo sa smru. Moda se i sami suoavaju s vlastitim strahovima ili tuguju zbog umiruega. Skrbnik moe tjelesno i financijski biti potpuno iscrpljen, a lanovi obitelji mogu predstavljati dodatan pritisak.

Bez obzira na situaciju, skrbnik bi se trebao usredotoiti na ono to je najbolje za umiruega. Upitajte ga, jednako kao i obitelj, to im je potrebno, to bi eljeli i to moete uiniti za njih te im udovoljite bez obzira na to odgovara li to vaim potrebama.

Tijekom ezdesetih godina Barbara je svakog etvrtka poslijepodne kartala sa svoje etiri prijateljice. Jednoj od njih, Jane, tijekom etvrte trudnoe dijagnosticiran je rak. ene su bile duboko zabrinute i imale su veliku elju pomoi Jane. Meutim, Jane i njezin suprug odluili su se sami suoiti s tim problemom. Njezin je suprug ostalim enama rekao da ne govore o njezinoj bolesti. Ako samo i spomenu rije rak, nikada vie nee kartati s njom.

Od toga su se trenutka etiri ene sastajale svakog etvrtka i kartale, no o onome to se dogaalo nikada nije izreeno ni slovo. Na sveopu radost, Jane je rodila zdravo dijete. Kada je bolest uznapredovala, Jane je svakog etvrtka sa sobom nosila kemovreice, no o bolesti se i dalje nije govorilo. Gubila je na teini, ali o njezinoj bolesti nije bilo rijei. Sve do Janeine smrti, ta je

muilo. Govorila je o svojoj ljubavi i nadanjima za supruga i djecu. Govorila je o svojoj ljubavi prema Bogu i Njegovim anelima te o svojem prijateljstvu s Trudy. Povjerila joj je svoja vana ivotna iskustva. Bilo je to divno vrijeme ljubavi koje je za Trudy postalo dragocjeno sjeanje i koje joj je pomoglo da se pripremi za opratanje s najboljom prijateljicom.

Chris je bila zabrinuta za svoju obitelj jednako kao i oni za nju. Kada je shvatila da je vrijeme za polazak, upitala je supruga, ker i sina slau li se da se preda. Dok su prijatelji i lanovi obitelji stajali uz njezin krevet, Chris je svakoga ponaosob pitala: Slae li se da sada poem? Srca punih ljubavi odvratili su: Da, slaemo se. uvi njihov odgovor, Chris je sklopila oi i spokojno preminula.

Prije smrti se dogaa da ljudi naputaju svoja tijela i vraaju se u njih, pa se katkad ini da u njima nema nikoga. Njihova dua tada nakratko naputa tijelo i odlazi na izlete. Tijekom takvih trenutaka bolesnik se izgubi kako se bolest pogora ili mu lijekovi pomrae um.

Jerryja je majka jednoga dana udno pogledala i upitala ga: Jesi li mrtav? To ga je pitanje duboko pogodilo, no njegova je majka samo eljela doznati na kojoj se strani ivota sama nalazi. Je li iva ili mrtva? Jerry je bio majina veza sa stvarnou!

Komunikacija s bolesnima zapravo i nije tako teka. S onima koji ele razgovarati jednostavno normalno razgovarajte. Slijedite ih u razgovoru. Postavljajte im pitanja, uivajte u njihovim priama i sluajte, sluajte, sluajte.

Obitelj i prijatelji

etvrto poglavlje

Koliko je ljudi, toliko je i naina skrbi o umiruemu. Neki ljudi ono neizbjeno shvaaju kao prirodan tijek ivota. Ostali mu se opiru do posljednjeg daha. Ovo poglavlje obuhvaa prie o tome kako su ljudi podupirali jedni druge u vrijeme prelaska na drugi svijet.

Sjeanje na svekrovu smrt Marilyn smatra vrlo dragocjenim. Ona pie: Dok je moj svekar bolovao od raka, suprug i ja posjeivali smo ga otprilike svakih mjesec dana. Osjeali smo da moramo biti uz njega. Potkraj njegova ivota obitelj ga je odvela na njegovu farmu, da je vidi po posljednji put. Sljedei je dan bio vrlo usporen i inilo se da neke od nas ne prepoznaje. Ne znajui koliko e jo ivjeti, pozvali smo ostatak obitelji, a kada su se svi okupili, dolo je vrijeme za oprotaj.

urjakinja i ja u jednom smo trenutku bile same u sobi. Rekle smo mu da ga aneli ekaju i da moe poi ako ih vidi. 'Sigurne smo da e sve biti u redu', rekle smo. Kada su ostali lanovi obitelji uli u sobu, on se prepustio smrti. Bilo je to tako spokojno! Plaila sam se to e se dogaati posljednjih minuta njegova ivota, ali sve je bilo posve spokojno. Sve je bilo ba kako treba i bilo je prelijepo. Bila je to dobra smrt.

Marion je s nama podijelila slinu priu o smrti svojega supruga Dona. Ona kae: Don se trenutku svoje smrti pribliio jednako kao to je i ivio. Bolovao je od raka koji je razorio njegove tjelesne sposobnosti, ali ne i njegovo suosjeanje s nama. Don je bio znanstvenik, diplomirani fiziar i uitelj, a bio je i obdaren divnom

godina bila muna za sve. Kako bilo, Janeine su prijateljice potovale njezinu elju. Da je to eljela, svakog je tjedna imala priliku govoriti o svojoj bolesti. No, to se nije dogodilo. To moda nije bio nain na koji su se njezine prijateljice eljele suoavati s njezinom boleu, ali je bio njezin nain. ene se nisu upletale jer su je voljele i potovale njezinu privatnost.

Katkad nas svlada osjeaj krivnje jer smatramo da nismo uinili sve to smo mogli uiniti. Moda ak i osjeamo da je voljena osoba preminula zato to smo neto pogreno uinili. Jesam li molio kako treba? Jesam li molio previe ... nedovoljno ... nedovoljno duboko ... prekratko? Budite uvjereni da ste uinili najbolje to ste mogli. Bog uvijek ostvaruje svoj plan. Vi ste dali sve od sebe i to je bilo dovoljno.

kombinacijom smisla za humor i intelekta. elio je da shvatimo to mu se dogaa.

Njegova je pria zapoela u rano nedjeljno jutro. Cijela je obitelj bila u bolnici. Naa je obitelj tako mala da smo voljenog ovjeka mogli drati za ruke i milovati ga dok ivot istjee iz njega. Obratio nam se rijeima: 'Sluajte, sluajte, ujete li me?' Sa suzama u oima je rekao: 'Umirem. Tako sam umoran. Pokuat u ... Vratit u se. Rei u vam'. Tada je opisao to vidi i rekao: 'Mnogo ljudi, tako mnogo ljudi. 1 ... 2 ...3 ... 4 ... 5 ... 6 ... 7 ... 8 ... 9 ... 10 ... 11 ... 12. Dvanaest ih je, znate. Gospodin je ovdje. Vidio sam tatu. Kae da me voli. Ne brinite za mene. Sa mnom je gotovo. Oh, Boe, Boe ...Ne znam. Vidjet emo'.

Kad je izdahnuo, a tijelo mu se zaas promijenilo, shvatili smo da je svima nama dao divan dar. Dar spoznaje, izvjesnost spoznaje da je na Nebeski Otac doekao Dona. Bog ga je uzeo k sebi i otkrio nam Se u devet sati u nedjelju ujutro, 20. lipnja, na Dan oeva.

Dugotrajne bolesti prijateljima i bliskim osobama pruaju mogunost okupiti se oko bolesnika te pruati potporu njemu i jedni drugima. Theresa pria o tome kako se situacija preokrenula i kako je doivjela iscjeljenje. Ona kae: Nakon to su mi majka i otac umrli, zak-lela sam se da neu imati posla sa starim i bolesnim ljudima. Previe me je boljelo kada su umrli! Ali, stvari se mijenjaju!

Moja prva susjeda divna je ena koju zovemo Medena Mama. Ona pomae svima oko sebe i nadam se da u jednog dana biti poput nje. Medena Mama se razboljela pa nije mogla nastaviti posjeivati staricu po imenu Bessie koja je bolovala od Alzheimerove bolesti. Zamolila nas je da posjeujemo Bessie dok je ona bolesna. (Bilo je to najbolje to nam se moglo dogoditi!) Moja ker i ja svakodnevno smo odlazile posjetiti Bessie u staraki dom i uistinu smo u tome uivale iako nas ona katkad ne bi prepoznala.

Bessie se razboljela od upale plua pa je bila smjetena u bolnicu gdje smo je posjeivale dva do tri puta na dan. Uslijedio je modani udar nakon kojega su njezin gnjev i frustracija postali oiti. Stara je Bessie nestala, no ja sam zanemarila svoje osjeaje jer sam znala da sam joj uistinu potrebna. Tijekom njezinog posljednjeg dana na Zemlji bila sam pokraj nje. Drala sam je za ruku i govorila joj koliko je ljudi vole. Nedostajat e mi! Dala mi je vie no to sam ja dala njoj!

Bolest razara sve dijelove tijela, um i duh. Njezinu naletu nita ne moe umaknuti. Draga i ljubazna Bessie postala je srdita i zlobna. Theresa je smogla dovoljno strpljenja da bi izdrala te promjene, ali to ne moe svatko. Kada se osobnost vaeg prijatelja ili voljene osobe promijeni i postane neugodna, sjetite se da se ona sama ne ponaa runo, ve da iz nje progovara bolest. Bolest je srdita i zlobna. Bolesnik to nije.

Kada se nalazite u ulozi skrbnika, lako se moe dogoditi da pregorite. Prijatelji ili roaci koji iz dana u dan moraju pomagati bolesniku - te pritom ne smiju propustiti nijedan korak ili posrnuti - mogu postati preoptereeni beskrajnim zahtjevima. Skrbnici se u takvim situacijama mogu emocionalno udaljiti i funkcionirati mehaniki, skaui iz krize u krizu i potiskujui vlastitu emocionalnu bol.

Smatrate li da biste mogli pregorjeti, trebali biste obratiti pozornost na sljedee. Ako na sebi opazite ak i jedan od sljedeih simptoma, potraite pomo! Drugima ne moete pomagati ako najprije ne pomognete sebi.

1. Neosjetljivost (osobito za umiruega) 2. Iscrpljenost (tjelesna i emocionalna) 3. Nedostatak zadovoljstva ili osjeaja postignua

Za provjeru svoje razine stresa upotrijebite rije SU-GO. Ako teko podnosite situaciju, zapitajte se jeste li

previe Srditi, Umorni, Gladni ili Osamljeni. Prema ovom ete testu lako ustanoviti kada je potrebno potraiti pomo. Nikome neete pomoi pretvorite li se u muenika. Da biste pokazali koliko vam je stalo do umiruega, ne trebate se osjeati jednako loe kao i on. Budite dobri prema sebi! Kao skrbnik i sami potraite potporu i zamolite prijatelje za pomo. I skrbnicima je potrebna skrb. Ponad svega, budite svjesni svojih granica.

Tugu svatko doivljava na svoj nain, no u procesu tugovanja esto se jasno opaaju njegove faze. Tuga zapoinje kao spoznavanje gubitka i traje sve do istinskog prihvaanja toga gubitka. Faze tugovanja veinom obuhvaaju ok, poricanje, gnjev, suprotstavljanje, utue-nost i na posljetku prihvaanje. Reakcije se razlikuju ovisno o okolnostima smrti. Korisno je poznavati faze tugovanja kako biste znali u kojoj se od njih nalazite. Osoba za koju skrbite takoer e proi kroz te faze, jer proces umiranja sa sobom donosi i tugovanje. Kada znate to se dogaa, lake vam je prihvatiti ponaanje drugih.

Tuga je vrlo vaan odgovor na gubitak i ne bi je trebalo potiskivati. Odbijanje ili nesposobnost suoavanja s gubitkom voljene osobe moe dovesti do izostanka ili odgaanja tugovanja. Tuga koja se ne izrazi otvoreno, moe se oitovati na druge naine poput tjelesnih simptoma, depresije, mahnitog ponaanja ili pogrenog usmjeravanja osjeaja prema drugim osobama.

Kada netko koga poznajemo ili volimo oboli ili umre, mi elimo da je ta osoba i dalje s nama. udimo za njezinom prisutnou i drutvom. eznemo za nekadanjom bliskou ili joj moda poelimo jo neto rei. Moda nas i preplave valovi elja koje nikada nee biti ispunjene. Kakve god bile okolnosti smrti, tugovanje je neizostavan korak u procesu mirenja s gubitkom voljene osobe.

peto poglavlje

Skrb u domovima za stare i nemone

Pomo u domu za stare i nemone tijekom posljednjih dana moe se doimati kao dar s neba. Dom za stare i nemone je ustanova u kojoj tim brinih profesionalaca pomae neizljeivo bolesnim pacijentima i njihovim obiteljima. Mnogi ljudi na umoru skloniji su svoje posljednje dane provesti kod kue, svjesni i slobodni od boli, meu voljenim ljudima i poznatim stvarima. Tu mogunost prua ustanova poput doma za stare i nemone. Va e vam lijenik rei kada je vrijeme da pozovete njezine strunjake. Lijenik bi vam trebao dati i popis takvih ustanova u vaem podruju.

Vrlo je vano napomenuti i da je skrb u takvim ustanovama od velike pomoi obitelji. Do posljednjih dana cijela obitelj ve moe biti iscrpljena. Obitelj tijekom razdoblja oekivanja smrti moe pokazati svoju najbolju stranu, ali naalost i najgoru. Pojavljuje se osjeaj kao da je svaija osobnost pod povealom, strah postaje sve jai, a mogui su i spontani izrazi gnjeva.

Neoekivane su smrti okantne zbog svoje iznenad-nosti, no ako je osoba mjesecima lebdjela na granici izmeu ivota i smrti, tjelesni, mentalni, duhovni i financijski izvori obitelji mogu potpuno presuiti. Strunu skrb mogue je pruiti i kod kue, to obiteljima omoguava dostojanstveno ostati na okupu u miru i udobnosti.

Veina lanova obitelji kae: Ne znam to bih uinio bez strune skrbi. Beverly G. kae: ovjek koji je 33 godine bio moj pooim, sprema se poi na drugi svijet.

Strunjaci iz doma posjeuju ga ve nekoliko tjedana. Njegovo se stanje nedavno pogoralo, pa su poeli dolaziti svaki dan. Onih dana kada je tati posebno loe, Ja-nice, njegova njegovateljica dobrovoljka, posebno ga dolazi posjetiti. Janice mi je dala svoj telefonski broj tako da je mogu nazvati kada god imam kakvih pitanja. Ona uistinu brine i duboko joj je stalo do njega. Njegova je supruga vrlo mala i ne moe ga podignuti, pa joj iz doma netko dolazi pomagati na dva sata dnevno. Tada moe izai iz kue ili poi na trnicu.

Pomo iz doma za stare i nemone vrlo nam je dragocjena. Da nije tih strunjaka, tata ne bi mogao ostati kod kue, gdje se osjea najugodnije. Svojoj je supruzi rekao da trai oca koji je preminuo prije dvadeset godina. Rekao je da e, kada pronae djeda, biti vrijeme da i on pode, a za njegovo dobro nadam se da e ga uskoro pronai.

Kuno okruje esto nije primjereno za posljednje dane. Mnoge ustanove smjetaju umiruega u svoje domove, gdje obitelj i prijatelji primaju potporu osoblja koje je posebno osposobljeno za pomaganje pri procesu prelaska. Sve u svemu, takve ustanove zasluile su istu peticu! Obiteljima pruaju potrebnu potporu tijekom razdoblja prelaska, omoguavaju im dolaziti i odlaziti prema potrebi te im pomau prevladati strahove.

Obitelj Judy G. zahvalna je za skrb koju je njihova voljena teta primila u okviru programa doma za stare i nemone. Judy kae: Ono to me je najvie utjeilo kada je moja teta Ganka umrla bila je potpora koju smo primili u ustanovi. Cijelo je iskustvo bilo vrlo dirljivo.

Kada smo uli, na ulaznim sam vratima opazila izrezbareno Drvo ivota, simbol koji je ostavljao dubok dojam. Svi su se toplo i iskreno smijeili, pa smo se osjeali dobrodoli i na sigurnom. Meni je njezino umiranje osobito teko palo i osoblje je prema meni, jednako kao i prema njoj, bilo osobito paljivo. Tamo sam prespavala

dio prve noi i bila sam zahvalna sestri koja je dola i sjela sa mnom. Tjeila me je i pomagala mi u mojoj tuzi.

Obiteljima je doputeno dolaziti i odlaziti kada god ele. ak su mi dopustili dovesti tetinog psa da se oprosti s njime. Ljubavi je tamo u izobilju, a ovjek moe biti siguran da e se prema umiruemu u posljednjim trenucima njegova ivota ponaati dostojanstveno i s potovanjem.

Bog blagoslovio sve djelatnike ustanova za stare i nemone. Njihova su srca prepuna dobrote i oni su uistinu znali pomoi mojoj teti zakoraiti u svjetlost.

esto poglavlje

Medicinske ustanove

Mnogi ljudi prelaze na drugi svijet u bolnikom okruju. Primile smo mnogo pisama o skrbi koju su voljene osobe primile u medicinskim ustanovama. Neki se ale na izostanak potpore skrbnicima i pacijentima u bolnicama. No, drugi su nam povjerili divne prie. Tijekom oeva umiranja, Judythe je primala potporu i pomo brinih sestara i divnog lijenika u odlinoj bolnici. Ona primjeuje: Mahala sam svojem 85-godinjem ocu dok su za njim zatvarali vrata vozila hitne pomoi i govorila mu da u ga doekati u bolnici. Kada sam sjela u auto i krenula niz poznate ulice, zazvala sam svoje anele i iznenada me je obuzela misao da bi otac mogao umrijeti. Snano sam osjetila da moram pouriti.

Parkirala sam automobil pred znakom hitne slube, zgrabila spis o punomoi i potrala kroz ulazna vrata prema prijamnom uredu. Srce mi je snano udaralo dok sam slubenici govorila tko sam te da moj otac ne eli da ga se oivljava. Slubenica je pourila niz hodnik i odmah se vratila s visokim, tamnookim lijenikom. Pitao me je imam li punomo za zdravstvenu skrb i ja sam mu predala spis. Nakon majine smrti prije est mjeseci nauila sam da je u nedostatku punomoi, odnosno zahtijeva za izostavljanje postupka oivljavanja, bolniko osoblje obvezno oivljavati pacijenta.

Lijenik je rekao: 'Poite sa mnom'. U ekaonici je bio jo samo jedan pacijent pa sam znala da e tata tako primiti potpunu pozornost osoblja. No, nisam znala da e lijenik tijekom sljedeeg sata odigrati ulogu anela uvara mojemu ocu i meni.

Tata je bio podignut u sjedei poloaj i jo uvijek svjestan. S olakanjem sam primijetila da ga nisu prikljuili na aparate za odravanje na ivotu. Lijenik me je obgrlio oko ramena i poveo prema tatinom krevetu. 'Vaa ker kae da ste izjavili kako ne elite da vas se oivljava te da ona o tome ima punomo. Je li to tono?'

Tata me je pogledao u oi. Taj je trenutak bio svet. 'Da, to je tono,' rekao je i sklopio oi. Odluio je prepustiti se.

Lijenik me je pitao dolazi li jo tko. Rekla sam mu da e stii moja sestra sa sinom. Lijenik je itao moje misli. 'Ne morate ga ostaviti. Ostanite pokraj njega,' rekao je. Srce mi je stalo. I tada mi je sinulo. Tata, ovjek snanog, miiavog tijela, glatkog lica i mladolikog izgleda, bio je na umoru. Nikada do tada jo nisam svjedoila umiranju. 'Koliko jo?' jedva sam izustila.

'Ne mogu tono rei. Samo budite uz njega', apnuo je.

Stigao je ostatak obitelji, a mene je obuzeo osjeaj da bih ocu nekako trebala pomoi pri prelasku. Tiho sam molila da se svi oni koji e primiti mojega oca na drugoj strani ovog ivota ponu pripremati za njegov doek. Molila sam za smjernice o tome kako pomoi njegovu prelasku. Spontano sam pruila ruke i poloila ih na njegove grudi. Osjetila sam slabano, ali ujednaeno kucanje tatinog divnog srca. Osjetila sam kako mi se oi trza-ju iza sklopljenih kapaka. U tome potpuno oputenom stanju 'vidjela' sam one koji oekuju njegov dolazak. Bila sam 'u' tatinom doivljaju umiranja!

Osjetila sam kako njegova energija odlazi u svemir. Bilo je to kao da, jo uvijek vezan za svoje tijelo, polako iskuava svoje novo stanje bez gravitacije. Osjetila sam da moje ruke na njegovom srcu nekako prizemljuju njegovo tijelo pa je mogao iskuavati tu novopronaenu slobodu.

Iznenada sam osjetila snaan zamah kojim se otisnuo. Osjetila sam kako je njegova dua iz tijela prola

kroz moje ruke i uputila se Bogu. Bio je prenesen ba kao u Zvjezdanim stazama. Tata je volio Zvjezdane staze i sada ih je mogao osobno doivjeti.

Otvorila sam oi i, pogledavi tatino lice, ostala zapanjena vidjevi da je njegova bit nestala. Preda mnom je lealo tijelo u kojemu nije bilo ni mrvice tate i nisam mogla vjerovati da je to on. Dua toliko prosvjetljuje tijelo da bez nje nismo nita.

Tata je ovaj ivot napustio dostojanstveno i s lakoom i darovao mi mogunost da s njime prijeem dio puta. Bolniko me osoblje nije ometalo i pruilo mi je punu potporu, a kasnije su izjavili da bi eljeli da su sve smrti nalik tatinoj jer je umro kao kapetan svojega broda.

Cyndino iskustvo s oevom smrti posve je drugaije. Da nisam gledala u monitor, ne bih znala da je mrtav. U jednom je trenutku bio tu, a u drugom ga vie nije bilo. Jednostavno je kliznuo.

Wayneova ker Pat podijelila je s nama jo jednu pozitivnu priu o svojem doivljaju njegovog posljednjeg dana. Ona kae: 21 dan u bolnici smo provodili noi i dane i bili smo iscrpljeni. Zahvaljujem Bogu za divno osoblje. Ono nam je pomoglo proivjeti tatino umiranje.

Nikada neu zaboraviti njegov posljednji dan. Uli smo ba kada su sestre dovrile pranje njegove kose. Pet dana bio je u komi, odnosno polukomi. Nije govorio niti otvarao oi - nita. Vie nije ni prepoznavao ljude. Mislio je da sam ja njegova sestra Dorothy.

Vera, Wayneova supruga, dodaje: Pribliavajui se Wayneovoj sobi, zaule smo smijeh koji je dopirao iz nje. Pogledala sam Pat i rekla: 'Tati je sigurno bolje'. Upitala sam sestre: 'to je tako smijeno?' Odgovorile su mi da im je priao prie.

Stajala sam tako trenutak ili dva kada je Wayne rekao: 'Doi da te poljubim'. Obila sam krevet i poljubila ga. Sestre su ga nastavile prati pa sam rekla da emo

se vratiti za dvadeset minuta. Kada smo se vratile, Wayne vie nije bio pri svijesti. Sretna sam to smo s njime podijelile njegove posljednje trenutke svjesnosti i to nas je prepoznao prije no to je preminuo.

Pat nastavlja: Te je noi preminuo. Mislila sam da neu eljeti poi u bolnicu nakon to umre, ali mi je jako drago da sam ipak pola. Doimao se tako spokojno i mirno. To je ono to mi je najsnanije ostalo u sjeanju o tatinoj smrti.

Vera se slae: Ne mogu zaboraviti taj prelijepi izraz njegova lica. Bio je tako zadovoljan.

Ako osoblje vae bolnice ili ustanove za skrb o starima i nemonima ne ispunjava vaa oekivanja, zatraite razgovor s glavnom sestrom, upraviteljem, socijalnim radnikom ili odvjetnikom pacijenata. Netko od njih bit e vam spreman pomoi.

sedmo poglavlje

Ne zaboravi me

Skrbnici igraju vrlo vanu ulogu u pripremi umiruega za prelazak na drugi svijet. U ugodnoj i korisnoj pripremi mogu proi mjeseci. Skrbnik i umirui tijekom toga razdoblja mogu provesti mnoge ugodne sate stvarajui ostavtinu za djecu i unuke koje e trajati naratajima.

Obiteljsko je stablo u naem drutvu previe esto nepotpuno. Malo je onih koji mogu imenovati sve etiri prabake i sva etiri pradjeda. Pa ipak, od njih nas dijele samo tri narataja, samo ezdeset godina. Budui e vam narataji biti zahvalni za to to ste pronali vremena za ispunjavanje knjiga o novoroenadi, obiteljskih biblija i obiteljskih genealokih stabala svim precima za koje ste doznali. Podatke o imenima, nadnevcima roenja, brakovima, djeci i ostalim vanim dogaajima esto vam mogu pruiti samo najstariji lanovi obitelji. Ovo je odlino vrijeme za prikupljanje takvih podataka.

Osim toga, mogli biste doznati i zgodne crtice i sliice iz ivota svojih predaka. ime su se bavile bake i djedovi? Jesu li imali hobije, koji su njihovi uspjesi, darovitosti, od ega su bolovali? Ve i nekoliko rijei moe biti od velike pomoi onima koje zanima obiteljska genealogija.

Biljeenje ivotnoga vijeka Ljudi veinom uivaju govoriti o svojoj prolosti. Nekoliko ciljanih ili izravnih pitanja bit e vrlo korisno jer bi lanovi obitelji u budunosti mogli poeljeti doznati te odgovore.

Nije neuobiajeno da ljudi promijene ime, presele se, nazivaju voljene osobe nadimcima ili imenima od milja, pa se obiteljska povijest zbog toga izgubi za budue narataje. Da biste to sprijeili, prema navedenom popisu nastojte dobiti to vie podataka prije no to osoba prijee na drugi svijet.

Puno i ispravno napisano ime (koje treba odgovarati imenu zabiljeenom na rodnom listu)

Nadnevak, vrijeme i mjesto roenja to se u to doba dogaalo u svijetu injenice o roditeljima Sjeanja na bake i djedove Podaci o brai i sestrama Najranije sjeanje Obiteljske prie Osobna povijest (prie mogu obuhvaati dob od je

dne do pet godina; osnovnu kolu; srednju kolu i ostalo)

to je osoba eljela uiniti ime je zadovoljna to bi promijenila Ratovi tijekom njezina ivota to su ljudi nosili tijekom godina (eire, rukavice,

cipele, tkanine, i tako dalje) Najjasnija sjeanja Omiljene knjige, filmovi, odjea i tako dalje Prijatelji Omiljena hrana Svakodnevni nain ivota Hobiji (sportovi, vjetine i slino) Nagrade

Web-stranice i e-mail

Obiteljske web-stranice vrlo je lako postaviti i predstavljaju odlian nain da bolesnik bude u dodiru s onima koji ga ne mogu posjetiti. Zaponite to prije snimati fotografije koje ete staviti na svoju web-stranicu. Dopunite je izvjetajima o tijeku bolesti i vedrim opaskama kako biste svima pomogli ostati u vezi. Sjetite se da elektronika pota i web-stranice funkcioniraju u oba smjera. Prijatelji i roaci bolesniku takoer mogu slati fotografije, dobre elje i novosti.

Naa prijateljica Donna K. postavila je stranicu nakon to je njezina sestra poginula vozei se na biciklu. Bez obzira na to jesu li lanovi obitelji i prijatelji mogli prisustvovati pogrebu, svi su putem interneta imali mogunost sudjelovati u obiteljskom okupljanju. Donna je stranicu dopunila mnotvom fotografija te pozvala ostale da na taj nain podijele svoja sjeanja na njezinu sestru. Bio je to divan nain da proirena obitelj bude na okupu tijekom tog tekog razdoblja.

Pisanje ivotnog dnevnika Kada je Julie zatrudnjela, osjetila je snanu potrebu da svojem neroenom djetetu ispria o svemu to je radila u ivotu. Poela je pisati o svojim osjeajima, o svakodnevnim ivotnim iskustvima te o svojim nadama i oekivanjima za njegovu budunost. Nakon to se Casey rodila, Julie je nastavila pisati i dnevnik je tijekom godina rastao obimom i sadrajem.

Kada je Casey krenula u kolu, Julie je ustanovila da boluje od raka koji je prilino uznapredovao. Nije znala kakav e biti ishod, ali je eljela da njezina ker zna to je u svojem srcu i umu osjeala za svoje dijete. Pisala je svakoga dana, sve dok nije bila preslaba da bi drala olovku.

Julie svojoj keri nije darovala samo ivot, ve i trajne, svakodnevne dokaze svoje bezuvjetne ljubavi. Ostavila

je pisano nasljee koje e Casey zauvijek beskrajno cijeniti. Juliena najvea elja bila je da njezina ker nikada ne zaboravi svoju majku i majinu ljubav prema njoj. Njezin je dnevnik jamstvo da Casey to nee zaboraviti.

Video i audiozapisi Bolesni i stari ljudi esto nemaju snage pisati. No, prijatelji i lanovi obitelji mogu ih potaknuti da se verbalno prisjete starih vremena. Ako vam je tehnologija dostupna, prie svojih voljenih zabiljeite na audio ili vide-ovrpcama. Zamolite ih da vam priaju o svojoj prolosti, svojoj obitelji i svojim ivotnim iskustvima. Da biste osvjeili njihovo sjeanje, primijenite tehniku intervjua. Mogli biste takoer uiniti ono to je uinila obitelj Donne K. koja je sva sjeanja na oev ivot zabiljeila na vi-deovrpci.

U jednoj smo televizijskoj emisiji vidjele enu koja je odlazila na kemoterapiju i nije znala kakva joj je prognoza. Za svoju je ker snimila vrlo opsenu videovrpcu na kojoj je zabiljeila sve ono emu ju je osobno eljela pouiti. Na njoj su se izmeu ostaloga nalazile i upute o minkanju i nanoenju parfema, spravljanju omiljenih obiteljskih jela, pravilima ponaanja na sastanku s mladiem i tako dalje. Ta, s ljubavlju osmiljena ostavtina majci je pomogla pomiriti se s neizbjenim, a keri je pruila trajan zemljovid ivota na kojemu su bile zabiljeene vrijednosti, darovi i darovitosti njezine majke.

Znaci sjeanja Dorothyn sin Bob i njegova supruga umrli su od raka u razmaku od dvije godine ostavljajui za sobom svoju trogodinju ker. Prijatelji i svi ostali koji su eljeli pomoi utemeljili su fondaciju za borbu protiv leukemije u Illi-noisu, gdje je obitelj ivjela. Danas mnogi u Illinoisu nose znake Plavog anela da bi tako iskazali svoju potporu

istraivanjima leukemije te podsjetili ostale da aneli nisu samo na nebu, ve i na zemlji.

Pokriva sjeanja Prijateljice su za Laurile nainile pokriva dobrih elja. Svaka je od njih nainila jedan kvadrat toga pokrivaa koji je opisivao onu stranu Laurileine osobnosti koju su najvie voljele ili hobije za koje su znale da je u njima uivala. Kada je bila teko bolesna, omotala bi se tim pokrivaem u kojemu je pronalazila ohrabrenje i utjehu. Danas ponovno radi sa svima onima koji su nainili taj pokriva i tako djelotvorno molili za nju. Njezin oporavak dokazuje da je molitva djelotvorna, a pokriva e je zauvijek podsjeati na ljubav prijateljica koje su molile za nju.

osmo poglavlje

Administrativna pitanja

Kada je na otac umro, majka nije mogla pronai vaan spis. Traile smo ga posvuda. Na posljetku smo se sjetile sefa koji su mama i tata imali godinama, no nismo imale klju, pa nam je za njegovo otvaranje bilo potrebno ovlatenje bankovnih slubenika i odvjetnika. Bila je to potpuno nepotrebna gnjavaa jer je sve moglo biti mnogo jednostavnije da je tata samo rekao mami gdje je klju sefa.

Ako na to imate zakonsko pravo, prikupite sljedee: bankovne raune, putovnicu, potvrde o ulaganju, obveznice, dionice, plemenite kovine, nakit, ugovore o vlasnitvu nad nekretninama, vjerodajnice, ugovore, police osiguranja, sefove (ukljuujui i klju) te potvrde o mirovini.

Trebali biste pronai i ostale vane spise poput rodnog i vjenanog lista, potvrda o sluenju vojnog roka, brakorazvodu, nagodbama, povratima poreza (dravnih i saveznih), smrtovnicu suprunika (ako postoji) te oporuku (ukljuujui imena odvjetnika i izvritelja) te punomoi. Umirui bi vam, ako je sposoban, u tome trebao pomoi. Ako to nije mogue, lanovi obitelji, odvjetnik, bankar, raunovoa ili ovlateni financijski savjetnik mogu vam pomoi prikupiti spise koje biste trebali dati preslikati i spremiti ih na sigurno, poznato mjesto, po mogunosti kod roaka ili prijatelja. Vrlo je vano te spise popunjavati svake godine ... po mogunosti mnogo prije no to smrt postane izvjesna. Sve bi to trebalo biti lako dostupno svim lanovima obitelji.

Pripazite da se, kao skrbnik zainteresiran za financijska pitanja umiruega, izravno ne upletete bez zakonske

ovlasti. Postupak za koji niste potpuno zakonski ovlateni, unato najboljim namjerama moe izazvati ozbiljne potekoe.

Trajna punomo zakonski je spis kojim se drugoj osobi daje pravo donoenja financijskih odluka. Osoba koja daje punomo ovaj spis mora potpisati dok je za to jo zakonski sposobna.

Trajna punomo vezana za zdravstvenu skrb ovlauje drugu osobu za donoenje medicinskih odluka i odluka o zdravstvenoj skrbi vezanih za bolesnika. Ljudi tako imaju mogunost unaprijed odrediti kako ele da se te odluke provedu. Tim je spisom mogue obuhvatiti i odluke vezane za izvanredne postupke odravanja ivota kao to su prikljuivanje na respiratore te umetanje sondi za hranjenje. Punomo za zdravstvenu skrb trebale bi imati sve odrasle osobe.

deveto poglavlje

Darivanje organa

Vai voljeni mogu godinama nastaviti ivjeti ako pomognu drugima tako to e darovati svoje organe. Kathleen i Bruce pozvali su mrtvozornika nekoliko minuta nakon to su saznali da je njihov 21-godinji sin poginuo u automobilskoj nesrei. Budui da je bila no, nisu mogli doi do ljudi koji bi im omoguili darovati sinovljeve organe. Znali su da je vrijeme presudno vano pa su ustrajali u svojoj potrazi sve dok nisu pronali Shawna kojemu je ivotni zadatak pronalaziti darovatelje organa. Zbog njihove ustrajnosti u trenutku nepojmljive tuge, vie od 75 ljudi primilo je pomo zbog smrti njihova sina.

Slijedi pismo koje su primili od Inland banke oiju i tkiva:

U ime Inland banke oiju i tkiva elim vam izraziti najdublju suut zbog smrti vaega sina. Iako su prole dvije i pol godine otkako vam je oduzet, znam da vjerojatno ne proe ni dan a da ne osjetite koliko vam nedostaje. elio bih vam dati do znanja da je mnogima pomogao darivanjem svojih tkiva.

Nateovo ono tkivo spasili smo toliko da smo njegove bjeloonice upotrijebili za pomo pacijentima oboljelim od glaukoma. Pomo je primilo osam ljudi: 3-godinji djeak iz San Bernardino, 22- godinja ena iz Loma Linde, 22-godinja ena iz Riversidea, 33-godinja ena iz Rialta, 51-godinja ena iz Riversidea, 68-godinji mukarac iz Big Beara, 71 -godinja ena iz Redlandsa i 72-godinji mukarac iz Riversidea.

Pregledavi Nateovo srano tkivo, sa zadovoljstvom smo ustanovili da e oba zaliska pomoi darovati ivot ljudima koji boluju od sranih bolesti. Nateova pulmonalna valvula 6. svibnja presaena je etrdesetogodinjaku iz Kanade. Aortna valvula 5. kolovoza presaena je 74-godi-njaku iz Sacramenta.

lako nam primatelji i njihove bolesti nisu tono poznati, znamo da je Nateovo kotano i hrskavino tkivo pomoglo ak pedesetorici ljudi koji su pretrpjeli teke ozljede, ili su bolovali od degenerativnih bolesti, odnosno kanceroz-nih tumora. Dar pokretljivosti i prestanka boli uistinu je blagoslov.

U ime mnogih ivota koji su preobraeni zahvaljujui mladiu koji nikada nee biti zaboravljen, primite moju du-boku zahvalnost.

Vrijeme je za darivanje organa presudno vano. Doznajte sve to moete prije no to vaa voljena osoba premine. Medicinska se pravila razlikuju prema organima. Okolnosti smrti u velikoj mjeri odreuju to je mogue darovati. Vitalni organi kao to su srce, plua, bubrezi i ostalo, potrebno je izvaditi u bolnici u posebnim uvjetima. Oi, kosti, kou i ostale manje osjetljive organe lake je darovati. U veini bolnica zaposlena je osoba kojoj se moete obratiti za ostale informacije. Nemojte pretpostaviti da e organi biti automatski darovani zato to se osoba na svojoj vozakoj dozvoli izjasnila kao darivatelj organa.

U kolumni o darivanju organa Draga Abby proitale smo da se na popisu za ekanje darovanih organa nalazi 66 717 ljudi te da je 4 800 ljudi umrlo ekajui potreban organ. Sljedei zapis Roberta Testa pruio nam je jasan uvid koji bismo eljele podijeliti s vama.

Ne zaboravite me - Robert Test U odreenom trenutku lijenik e ustanoviti da je moj mozak prestao raditi i da je moj ivot u svakom pogledu dovren. Kada se to dogodi, ne pokuavajte mojem tijelu aparatima udahnuti umjetni ivot. I ne nazivajte to mojom smrtnom posteljom. Nazovite to mojom posteljom ivota i pobrinite se da moje tijelo pomogne drugima ivjeti ispunjenijim ivotima.

Moj vid darujte ovjeku koji nikada nije vidio svitanje, lice djeteta ili ljubav u oima ene. Moje srce podarite onome kome je njegovo srce donijelo samo beskrajnu bol. Moju krv dajte mladiu kojega su izvukli iz olupine njegova automobila kako bi ivio i doivio svoje unuke.

Moje bubrege darujte onome iji ivot iz tjedna u tjedan ovisi o strojevima. Uzmite moje kosti, svaki mii, svako vlakno i svaki ivac mojega tijela i pronaite nain da invalidnom djetetu omoguite hodati. Pretraite svaki kutak mojega mozga. Uzmite moje stanice, ako je potrebno, i pustite ih rasti kako bi jednoga dana nijemi djeak uskliknuo udarivi lopticu i kako bi gluha djevojica ula udaranje kinih kapi o svoj prozor.

Spalite ono to ostane od mene, a pepeo rasipajte u vjetar kako biste cvijeu pomogli rasti. Ako neto morate zakopati, neka to budu moje pogreke, moje slabosti i sve moje predrasude o blinjemu.

Moje grijehe predajte vragu. Bogu predajte moju duu. Ako me se nekim sluajem poelite sjetiti, uinite to dobrim djelom ili lijepom rijeju upuenom nekome kome ste potrebni. Uinite li sve to sam traio od vas, ivjet u zauvijek.

Kao lan obitelji, morat ete potovati elje umiruega. O odluci vezanoj za darivanje organa potrebno je razgovarati prije smrti, a ne nakon nje, kako biste mogli postupiti prema elji pokojnika. Drugi dio

Umirui: Priprema za prelazak na drugi svijet

Ovo je vrijeme povratka i roenja. Ovo je vrijeme radosti due.

... aneli

Smrt zapravo ne postoji. Umiranje je oslobaanje od zemaljskog ivota kojim se naa dua vraa dimenziji iz koje je potekla. Prepoznat emo prijatelje, lanove obitelji, due, duhovne vodie i anele koje smo svojim roenjem ostavili za sobom. Sve e nam se initi poznatim i bit emo vrlo sretni to smo poli na taj konani put. Radovanje je kljuna rije za to vrijeme, To je velianstveni povratak kui.

Prelazak je konaan duhovni dogaaj naeg tjelesnog ivota na zemlji, lako emo svi poi na to putovanje, zablude, strahovi i zastarjela vjerovanja mogu nam onemoguiti primanje pomoi koju e nam ponuditi aneli i prijatelji s druge strane.

Smrt nikada nije sluajna. Njezino nas vrijeme moe iznenaditi, no svi smo mi dio sveobuhvatnog plana bez obzira na to jesmo li toga svjesni ili nismo. Mnogo je razina ivota koje nadilaze nae poimanje.

Nai su nam aneli to ovako objasnili.

Draga djeco, Molimo vas, nemojte toliko oteavati prelazak na drugi

svijet. Razgovarajmo o onome to nazivate smru. Kada slavite roendan, smatrate li da ste umrli? Kaete li: Vie mi nije dvadeset godina pa sam stoga umro i preao u nove dimenzije razumijevanja? Ne, dakako da ne kaete. Smatrate li da ste umrli kada se iz jedne kue preselite u drugu? Smatrate li da ste, kada uete u brak umrli zato to ste napustili prijanje stanje? Smatrate li da ste umrli kada napustite jedan posao i prihvatite drugi? Dakako da ne smatrate. Takvi bi zakljuci bili suprotni zdravom razumu. Vi jednostavno napredujete iz jedne faze ili iskustva prema sljedeem. Jedno vas ivotno iskustvo vodi drugome dok vaa dua usvaja pouke i dok vi napredujete. Tako je i u onom trenutku kada iz ovog ivota zakoraite u ono-strani ivot.

Prirodno je da su oni koji proivljavaju svoje posljednje dane na Zemlji najdublje zainteresirani za prelazak. Neki od njih su prestravljeni; ostali osjeaju dubok mir, spokojstvo i prihvaanje. Kakvo god bilo emocionalno stanje umiruega, taj proces nedvojbeno zasjenjuje bilo koje iskustvo njegova ivota. Umirui je esto najmanje uplaen i nastojat e utjeiti ostale. Strah od nepoznatoga esto je jai kod lanova obitelji nego kod osobe koja se priprema za prelazak.

Mnogo je naina poimanja prelaska vae due na drugi svijet. Nain na koji su vaa obitelj i bliski prijatelji prihvaali proces umiranja dok ste bili mladi, odredit e vae stajalite o umiranju i prelasku na drugi svijet. Obitelji sa zdravim pogledom na ivot, smrt j duhovnost veinom su iskrene i otvorene kada govore o svojim osjeajima. Ostali osjeaju velik strah i nastoje koliko je god to mogue izbjegavati ak i spominjati proces umiranja.

Jednako kao to se razlikuju obitelji, razlikuju se i lanovi pojedinih obitelji koji mogu posjedovati vlastita stajalita i naine suoavanja s neizbjenim koje oekuje sve nas. Neki se ponaaju kao da smrt nije neizbjena -kao da je nee doivjeti budu li odbijali prihvatiti njezinu stvarnost.

U ovom dijelu knjige donosimo prie onih koji se nisu plaili povratka duhu i onih koji su se duhu vraali optereeni strahom. Iz iskustava drugih mogli bismo nauiti ublaiti strah od umiranja.

deseto poglavlje

Iskustva iz djetinjstva

Iskustva iz djetinjstva katkad raaju zabludama i pogrenim shvaanjima koja je kasnije u ivotu potrebno ispraviti. Dobronamjerne odrasle osobe, koje nisu i dobro upuene, mogu izazvati doivotan strah od smrti u srcima djece koja jo nisu razvila potpuno razumijevanje stvarnosti i izvjesnosti smrti. Lako moete zamisliti strah od smrti koji se u djetetu rodio kao posljedica sljedeih istinitih pria.

Virginia kae: Dok sam bila mlada, muili su me mnogobrojni strahovi od smrti. Rekli su mi da se u lijesu pokazuje samo gornji dio pokojnika zbog toga to mu donji dio odreu. Ne sjeam se tko mi je to rekao, no u to sam potpuno povjerovala. Kada sam odlazila u crkvu, morala sam proi pokraj praznog grobnog mjesta odmah uz mrtvanicu pa sam zakljuila da su tamo pokopali donji dio.

Mel je takoer razvila zastraujui stav o smrti. Ona se prisjea: Kao dijete vjerovala sam da preminule osobe dobivaju zadatak paziti na mene i vladati mnome. Vjerovala sam da su poput Boga i da me mogu (i hoe) kazniti za sve pogreke. To je odredilo moje vjerovanje o smrti jer sam se osjeala bespomonom i eljela sam umrijeti kako bih mogla kazniti one za koje sam vjerovala da mi nanose bol. No, moj strah od smrti istodobno se pojaao jer nisam znala mogu li me drugi kazniti i ako sam mrtva.

Vjerovala sam da i aneli imaju mo da me kazne. To se nije promijenilo ni kada sam poela ozbiljno i

promiljeno komunicirati s vlastitim anelima. Hvala Bogu da su mi pomogli spoznati istinu.

Grace je kao djevojica razvila strah od smrti koji je prati do dananjeg dana. Ona primjeuje: Kao mladu djevojku pouavale su me sestre koleda Notre Dame. Metoda pouavanja u to se doba svodila na zastraivanje. Rekle su nam da emo, uinimo li samo jednu pogreku, nakon smrti otii u pakao, ili barem u istilite.

Grace zadrhti. Mogla sam se vidjeti kako u paklu dovijeka lopatom prebacujem ugljen.

U zakljuku kae: Bila sam dobro dijete, no vrlo podlona utjecajima. Moj strah iz djetinjstva jo uvijek je tu, a misli o smrti i danas me uznemiruju.

Yvonneina je majka, ba kao i Grace, preuzela svoj strah od odrasle osobe. Yvonne kae: Moja je majka kao vrlo mala djevojica bila prisutna pogrebu u jednoj katolikoj crkvi. Budui da nije bila katolkinja, do tada jo nikada nije vidjela gorui tamjan pa je upitala tatu emu slui taj dim. On je odgovorio: 'Njime istjeruju vraga iz pokojnika'. Kae da je prilino dugo u to vjerovala!

Laurie kae da je godinama patila jer su njezini rodi-telji odbijali prihvatiti smrt kao dio ivota. Ona kae: Veliki dio mojega ivota nije se otvorio zato to moji roditelji nikada nisu spominjali smrt. Jedno od mojih najrani-jih sjeanja odnosi se na jednu od onih malih kornjaa koje su djeaci obiavali kupovati. I ja sam kupila jednu i drala je u zdjeli. Jednog je dana uginula, a kada je moj otac stigao kui, jednostavno ju je bacio u ko za smee. To nikada neu zaboraviti. Plakala sam i plakala. Kada sam odrasla, upitala sam oca je li sastavio punomo za medicinsku skrb. On je izbjegao odgovoriti i rekao: 'Ma, kad umrem, samo me bacite '.

Moji mi roditelji nikada ne bi rekli da je netko u obi-telji umro. Kada bi mi netko nedostajao pa bih pitala za njega, odgovorili bi mi: 'Oh, umro je prije tri mjeseca'. Majka je jednog dana stigla kui i bez imalo emocija izjavila

da joj je umrla majka. Sljedei ok doivjela sam kada je umro moj brat. Bio je samo trinaest mjeseci stariji od mene. Moja majka nije pokazala ni trunicu osjeaja.

Kada mi je umro otac, majka me nazvala na posao i rekla: 'Mislim da ti je otac mrtav'. Stigla sam kui, no nisam ga mogla ni pogledati i nisam znala to bih uinila. Na posljetku sam pozvala policiju i oni su ga odvezli. Nisam otila na njegov pogreb. Tada sam poela odlaziti na terapiju. Kupila sam gomilu knjiga o smrti i pohaala etiri ili pet teajeva o toj temi.

Strahovito se plaim umiranja i ostavljena sam na strahovitom mjestu. To me je duboko pogodilo. Danas mi je 67 godina, i iako to nije ni blizu 90-te, mislim da bih se, da mi je, recimo 87 godina, strahovito plaila smrti. Kada doete u moje godine, ljudi oko vas umiru i to ne moete previdjeti. Ni danas ne odlazim na pogrebe koje izbjegavam godinama. Neprestano sama sebi govorim: 'Pa zna da e i sama umrijeti', a tada kaem: 'Boe, pa to je strano'. To je moj sljedei korak. Tu prepreku moram prevladati.

Laurie nas je uvjeravala da su njezini roditelji bili dobri ljudi. Plaili su se smrti i to je bio njihov nain suoavanja s tim strahom i tugom. No, ono to se Laurie dogodilo kao djevojici, ostavilo je na nju doivotne posljedice.

Samo nebo zna koliko zabluda i pogrenih vjerovanja kao odrasle osobe nosimo u sebi i na koje naine to utjee na naa stajalita o smrti. Otkrijete li da vas progoni strah od tog vanog dogaaja, pronaite skupinu ili psihologa koji e vam pomoi razrijeiti ta pitanja. Nadamo se da e vam i ova knjiga pokazati da nemate razloga plaiti se prelaska na drugi svijet.

jedanaesto poglavlje

Ostati ili poi

Nai nam aneli pomau kada se dua suoi s odlukom izmeu ivota i smrti. Na svjesnoj razini ne znamo kada je nae uenje dovreno i kada je na zemaljski zadatak obavljen. Katkad smatramo da je ivot dovren. Veinom posljednji saznajemo to se dogaa. Joev je otac smatrao da je njegov ivot dovren i bio je spreman umrijeti. No, ivot je jo uvijek bio pred njim, a kada je dolo vrijeme, poao je.

Joe primjeuje: Moj je otac bio izvan sebe od bijesa zato to nije umro! Bio je strastveni Talijan navikao sam donositi odluke. Vie nije elio ivjeti, bio je spreman umrijeti i smatrao je da bi mu bilo bolje u rukama njegova Stvaratelja. Bilo je vrijeme da poe.

Tata je godinama bolovao od leukemije i s vremena na vrijeme odlazio bi u bolnicu na transfuzije. Svaki bi put potpisao spis kojim izjavljuje da NE eli da ga oivljavaju ako izdahne.

Kada je netom prije Boia odlazio u bolnicu, zbog nekog razloga nije uspio potpisati spis. Taj je put doista preminuo, a zahtjev za izostavljanjem postupka oivljavanja nije bio vaei. Osoblje bolnice bilo je obvezno potovati zakone drave New Jersey i oivjeti ga.

Kada je uzmogao progovoriti, bio je gnjevan - toliko gnjevan da se dva ili tri dana alio zbog toga postupka. Neprestano je govorio: 'Pobrinite se da taj prokleti papir bude potpisan!' Od tada je to bilo prvo to bi uinio kada god bi odlazio u bolnicu. Poivio je sljedeih est mjeseci. Tijekom toga razdoblja s njime sam proveo

mnogo vremena i upoznao ga sa svojom buduom suprugom, to je i jednome i drugome mnogo znailo. Preminuo je spokojan, znajui da e njegove elje biti potovane.

Frank pria slinu priu o svojem ujaku Johnu. Za mojeg je ujaka brinuo lijenik koji mu je pomagao prevladati depresiju zbog gubitka vida. Ujak John je prestao jesti, a kada smo ga posjetili u bolnici, bio je vrlo slab i jedva sposoban govoriti. Bilo je oito da eli da ga bolniko osoblje prestane obraivati kako bi mogao umrijeti u miru. Obitelj je bila zabrinuta zbog njegovog slabog zdravlja i eljela je uiniti sve da ga se odri na ivotu, no bilo je oito da je ujak bio spreman i da je elio umrijeti. Pokuali smo uvjeriti obitelj da izvanredne metode odravanja na ivotu nisu u skladu s njegovim eljama. Iako im je bilo teko prihvatiti njegove elje, poeli su ih shvaati. Ujak John je zatraio da ga premjeste u dom za stare i nemone u kojemu je ivjela njegova supruga Emma, kako bi bili zajedno i oprostili se.

Preminuo je nekoliko dana nakon toga. Nakon njegove smrti, obitelj je poela uviati da je to bilo najbolje za njega i za Emmu, a danas znamo da se nalazi na boljem mjestu. Nedostajat e nam ujak John, snaan, ali blag ovjek koji je cijeloga ivota mislio na druge.

Upamtite da ovjek posjeduje svoju slobodnu volju. Aneli su nam rekli da se u ivotu katkad naemo na raskriju na kojemu moemo odluiti uiniti jo neto ili se vratiti duhu. Rekli su nam da u tim trenucima raspolaemo potpunim spoznajama, a dua ima mogunost izabrati svoju budunost. Sve je dio opega plana, ali ovjeku ipak mogu biti ponuene te mogunosti.

Lisu su posjetili njezini aneli i pruili joj mogunost odabrati hoe li ostati ili poi, a ona nije poalila svoju odluku da ostane, iako je to bio mnogo tei put.

Ona se prisjea: Zbog jakih bolova nisam mogla spavati. Tri dana prije no to sam pola lijeniku da bih

saznala to nije u redu sa mnom, osjeala sam prisutnost preminulog djeda. Bila je tako umirujua. Taj osjeaj ne mogu opisati. Jedne me je noi posjetio djed, okruen anelima. Rekao je da su doli odvesti me na nebo. Aneli su rekli da je odluka na meni, a ja sam smjesta rekla: 'Da! Da!'.

Aneli i djed rekli su mi da e to biti lako i bezbolno i da odlazim na divno mjesto. Djed me je drao za ruku i osjeala sam kao da odlazimo - kao da smo na putu prema nebu! Tada sam rekla: 'ekajte, ekajte! Nisam spremna. Nisam sigurna'. Rekli su mi da e mi biti jako teko ako ostanem, ali da e cijelo vrijeme biti sa mnom. Anelica je rekla da e ostanak oplemeniti moj ivot i uvjerila me da e mi aneli pomagati. Sjeam se da sam bila tuna jer sam eljela poi s djedom, ali kad sam pomislila na mogunost da napustim svoju zemaljsku obitelj, jednostavno to nisam mogla uiniti. Drago mi je da sam odluila ostati, ali bilo je teko, ba kao to su rekli!

Dijagnosticirali su mi Non-Hodgkinov limfom. Pet dana nakon toga krenula sam na kemoterapiju i prognoza je bila vrlo loa. Sjeam se kako su mi aneli dolazili u sobu i nou ostajali sa mnom. Nikada vie nisam osjetila da u umrijeti. Nisam se plaila.

Aneli su djelovali na svakom podruju mojega ivota. Katkad sam osjeala veliku zahvalnost to sam bila sposobna preivjeti rak i sve vezano uz tu bolest. Zbog nje sam postala druga osoba. Koliko god ostala na Zemlji, znam da e biti divno kada je napustim. Teko mi je pomisliti da u morati ostaviti supruga, mamu i baku, ali to e biti tako ugodno. Sada sam spremna poi u svakom trenutku. Znam da e isti oni aneli koji su me doli tjeiti, posjetiti i moju obitelj i utjeiti je. Nastavit u ivjeti u njihovim lijepim sjeanjima.

Tanya takoer ima ugodno iskustvo sa smru. Ona kae: Jednog sam dana sama plivala i noge su mi se

zapetljale u preke na ljestvama. Bila sam sputana pod vodom i nisam mogla isplivati. Glavom sam bila okrenuta nadolje, a noge su mi bile sputane u ljestvama. Uhvatila me panika i izgubila sam sav zrak. Iznenada je sve postalo tiho. Proeo me je dubok mir i nisam se nimalo plaila. Nisam imala osjeaj za vrijeme. Sve je bilo u redu.

Smrt nije dramatina. Prvi trenuci kada me je uhvatila panika bili su zastraujui, no to je brzo prolo. Kad me je prola panika, bila sam okruena ljubavlju i toplinom. Sljedee ega se sjeam bilo je da sam izala iz bazena, no im sam se nala izvan vode, ponovno sam osjetila strah. Nikada to nisam nikomu rekla.

U posljednje vrijeme mnogo razmiljam o tome iskustvu. Iako je to bilo prilino davno, tada sam po prvi put osjetila prisutnost svojih anela. Osjeala sam da me uvaju iako nisam preminula.

Richard se, kao i Lisa, sjea kako je donio odluku. On kae: Imao sam modani udar. Tijekom tog vremena, prije no to sam se probudio, promatrao sam dva pravokutna svjetla koja su vodila prema dvije staze, jedna do druge - sve ostalo bilo je u tami - i sjeam se da sam oklijevao promatrajui ih. Priao sam blie, pogledao te dvije staze i shvatio da imam izbor poi ili ostati. Oito sam odabrao ostati. Osjeao sam toplinu i ugodu. Uope nisam osjeao stres.

Do tog iskustva uvijek sam strepio od smrti. Sada sam spokojniji. Umiranje nije nita posebno i osjeam se bolje nego to sam se osjeao prije no to sam donio odluku da ostanem.

Kelly se takoer sjea kako je donijela odluku da ostane. Ona kae: U dvadesetosmoj godini bio mi je potreban elektrostimulator srca. Nakon operacije dolo je do infekcije srca. Vodei bitku s infekcijom, doivjela sam i dva trovanja hranom. Moje tijelo jednostavno vie nije moglo podnijeti sve te napore i bila sam teko bolesna.

Sjeam se da sam molila: 'Boe, Isuse, ili tko god je gore, potrebni su mi odgovori. Ovo vie ne mogu podnositi'.

Tada sam osjetila kako je sobu ispunila prisutnost iste ljubavi. Zaspala sam i napustila svoje tijelo. Zaula sam glasno brujanje poput radijske frekvencije i opazila tunel od iste bijele svjetlosti. Osjetila sam kao da sam usisana u vakuum nakon ega sam izala na modro nebo i bijele oblake, a tamo je stajao ovjek blijede koe te smee kose i oiju i promatrao me. Bio je odjeven u bijelu odoru izvezenu zlatom. Uzeo me je za ruke, a njegov dodir ispunio je moju duu ljubavlju i mirom.

Obratio mi se ne pomaknuvi usne i upitao me elim li poi s njim ili ostati. Znala sam da moram ostati i pomoi drugima. Nasmijeio se, oboje smo se nasmijali i tada je ispustio moje ruke. Iznenada sam ponovno bila u svojem tijelu, a moji su me prijatelji oivljavali. Infekcija i svi ostali simptomi nestali su za tri dana.

Volja za ivotom najsnanija je volja. Phyllis je na presaivanje srca ekala vie od dvije godine. Vrlo je teko pronai srce i ekajui ga odravati zdrav ivot. Ona je posjedovala neopisivu volju za ivotom, iako ju je i smrt privlaila i nije je se nimalo plaila. U svakom je trenutku bila svjesna da njezin ivot toga dana moe biti okonan. Svakog je dana ekala - srce ili smrt. Drugog izbora nije imala.

Ona kae: Ja znam to je smrt! Jednostavno zaspi i probudi se na drugom mjestu. Smrt ne boli. Uvijek sam mislila da e biti bolno - no, osjea samo elju da zaspi. Evo o emu sam razmiljala i to sam doivjela dok sam umirala u robnoj kui.

Hodala sam izmeu polica i razmiljala: 'Oh, nije mi dobro - ali nisam jela - nema veze - gdje je sir? A, tamo je. Kako to da ga nisam opazila? Kakva je to svjetlost? Boe, stvarno moram lei. Mislim da ovo neu obaviti. Vratit u se i kasnije dovriti kupnju. Trebala bih

neto popiti. Moram izai odavde. O, Boe. Dobro, dobro, moram lei. Stvarno moram lei. Kako u platiti namirnice? Kada bih barem stigla do blagajne i legla!'

Tada sam zaula kako nekomu govorim: 'Hoete li pozvati hitnu pomo? Ne brinite, sama u ui u vozilo'. Vrijeme je bilo potpuno iskrivljeno. Sljedee to sam ula bilo je: 'Ne mogu oitati ... 40, nita'.

'Ali, ne osjeam nikakvu bol', pomislila sam'. 'Kako su to dragi ljudi'. Nisam osjeala ni paniku ni bol. Samo sam eljela zaspati. Osjeala sam se sasvim dobro.

Ljudi misle da je crno kada umre. Ali nije; bijelo je. ovjek umire sa svojeg najvieg poloaja, a ne s najnieg. To je uzvien trenutak, poput prolaska ispod slavoluka. Dok sam bila bolesna, znam da sam ulazila i izlazila iz ivota. Danas znam kakav je ivot dar.

Phyllis i dalje ivi od trenutka do trenutka, ne znajui to se moe dogoditi. Ovaj dio svoje prie ispriala nam je na odjelu za intenzivnu skrb, ekajui to e stii prvo: novo srce - ili smrt.

Phyllis nastavlja: Nakon toga nemilog dogaaja u robnoj kui, lijenici su mi u grudi postavili kombinaciju elektrostimulatora i defibrilatora: elektrostimulator odrava pravilan ritam otkucaja srca, a defibrilator ga potie elektrinom strujom ako prestane raditi na dulje od osam sekundi.

Ukljuivanje defibrilatora vrlo je neugodan osjeaj. Najprije pone zujati, a zatim udari i pone zvuati poput rendgenskog aparata. Kada osjetim da se defibrilator ukljuio, postanem svjesna da bih u tome umrla da nije ispravan. Lijenici mogu oitati tono vrijeme kada se ukljuio. Onoga dana kad su me smjestili na odjel za intenzivnu skrb ekati novo srce, 'umrla' sam dva puta. Defibrilator je ponovno pokrenuo rad mojeg srca.

Te je noi zapoeo uas. Ne mogu to objasniti. inilo mi se da nemam drugog izlaza i da moram proi kroz jezovitu tamu da bih stigla na drugu stranu. Meutim,

uas je prestao onoga trenutka kada sam se konano odluila podvrgnuti presaivanju srca. Do jutra sam bila sigurna da to elim te da je moja odluka konana sve dok ne umrem ili ne dobijem novo srce. Nisam imala drugog izbora osim vjerovati. Morala sam!

Aneli su ovdje. Rekli su mi da je ovjek koji e mi darovati svoje srce napokon donio odluku da poe. Kad su mi to rekli, strah je potpuno nestao. Njegovo se srce priprema za mene.

Ne znam jaaju li aneli ili mi se ini da jaaju, ali osjeam da su isplanirali sve to je bilo potrebno isplanirati. Ovdje na intenzivnom odjelu leim zato to se taj stroj neprestano ukljuuje. Nakon svih ovih mjeseci ukljuio se est puta za redom i znam da se to dogodilo zato to je moje novo srce spremno. Sve je u mojem ivotu spremno za dolazak mojega novog srca.

Voljele bismo da moete upoznati Phyllis. Preivjela je operaciju i danas ivi kvalitetnim ivotom i s posve novom svrhom koju nije smatrala moguom. To je kao da su se vrata, kroz koja je trebala proi, zatvorila, a ona je dobila novi zadatak. Phyllis je odbila mogunost smrti.

dvanaesto poglavlje

Ako jo nije vrijeme

Bog nas voli i uva posredstvom Svojih anela. Ako nam nije vrijeme umrijeti, to se jednostavno nee dogoditi.

Ljudi katkada nisu ni svjesni da su im aneli spasili ivot. To se vjerojatno dogaa mnogo ee no to emo ikada biti svjesni. Prie obuhvaene ovim poglavljem govore kako se to dogaa i kako su te vane pouke promijenile ivotne puteve pojedinaca. Te prie nude dublji uvid u ovjekovu duhovnost.

Dean kae: U esnaestoj godini doivio sam moto-ciklistiku nesreu. Samog se dogaaja ne sjeam tono, no znam da me je udario automobil, da sam odletio deset metara u zrak, doekao se na glavu, a zatim se probudio u bolnici pitajui se gdje sam. Otac je bio sa mnom u sobi kada je doao lijenik i rekao mu da vjerojatno neu preivjeti. uo sam kako je lijenik sve to rekao i pomislio sam: 'to? To nije tono. Pa ovdje sam!' Bio sam posve siguran da jo nije vrijeme da prijeem u drugu dimenziju. Znao sam da neu umrijeti!

Deniseini aneli priskoili su da bi nju i jo jednu enu spasili od opasnosti. Denise kae: Tog kinog, hladnog listopadskog dana moj je automobil iznenada stao. Konice su iznenada ispustile uasan zvuk i automobil je stao. Podignula sam pogled i opazila enu s kiobranom kako prelazi ulicu ni petnaest centimetara ispred mojeg automobila! Nije ak ni podignula pogled, samo je nastavila hodati. Bila sam osupnuta i znala sam da su njezin aneo, moj aneo, ili oboje, zaustavili moj automobil. Taj blagoslov neu zaboraviti dok god sam iva i za njega esto zahvaljujem Bogu i svojim anelima.

Pria Judy G. takoer je vezana za putovanje automobilom za olujne noi. Ona kae: Kia je bila padala s prekidima. S poslom sam zavrila u pono, kada je moja prijateljica automobilom dola po mene. Deset minuta kasnije stigli smo na vrlo sklisko podruje ceste, i moja je prijateljica izgubila kontrolu nad automobilom. Ne razmiljajui, nagazila je konicu i poele smo se okretati. Udarile smo o rubnik i poletjele u zrak. Povikala sam: 'O, Boe, ne daj da umremo!' Dvije ruke uhvatile su me za ramena i povukle me na stranje sjedalo. Zapravo mi se inilo da cijelu nesreu promatram izvan automobila. Vidjela sam se sa dva mjesta istodobno. Pomislila sam da sam mrtva u devetnaestoj godini.

Odjednom sam pokraj sebe vidjela nekog ovjeka. Bio je vrlo krupan i iako ga nisam mogla vidjeti cijeloga, znala sam da mi je doao pomoi. Rekao je: 'Za tebe imamo mnogo bolje planove. Mora krenuti drugim putem.' Zagrlio me je i nestao. Iznenada sam postala svjesna da se nalazim na podu stranjeg dijela automobila i da smo i ja i prijateljica dobro.

Svi koji su vidjeli automobil, pretpostavili su da su ljudi u njemu poginuli. Ja nisam mogla sama sebi vjerovati. Nevjerojatno je da smo to preivjele, no, da me Bog nije povukao sa prednjeg sjedala kada sam ga zaz-vala, bila bih mrtva. Vjerujem da je onaj ovjek bio Bog i posluala sam njegovo upozorenje. Moj se ivot te noi promijenio.

Mnogi se ljudi plae ako sanjaju smrt, no to ne mora znaiti da se spremate za prelazak na drugi svijet. Smrt u snovima moe simbolizirati promjenu, a oitovanje tih promjena potpuno ovisi o pojedincu. Smrt neega znai svretak. Posrijedi moe biti stajalite, vjerovanje ili osjeaj o sebi koji vam vie nije potreban i koji upravo mijenjate. San o smrti vrlo rijetko predvia stvarnu smrt. Takav je san esto upozorenje, no veinom najavljuje neto novo.

Jeanne je otprilike mjesec dana sanjala vlastitu smrt i predosjeala je. ak je sanjala i kako e umrijeti te na kojem mjestu.

Tijekom radnog vremena doivjela je modano krvarenje prouzroeno aneurizmom. ena za susjednim radnim stolom sreom je znala to je potrebno uiniti i smjesta joj je glavu obloila ledom. Nakon to je Jeanne tjedan dana provela u bolnici, njezinog je supruga posjetio aneo i rekao mu da je iz te bolnice preseli u bolnicu Mass General. Njezin je lijenik bio bijesan te je izjavio da bi je promjena bolnica mogla ubiti.

No Jeanne je premjetena i lijenici u bolnici Mass General izveli su zadivljujuu operaciju! Lijenik je kasnije rekao Jeanne da e se oporavljati barem godinu dana, a ona je, unato govornim potekoama i slabou lijeve strane, tjedan dana nakon toga odetala iz bolnice. Neurokirurg je rekao njezinom suprugu: ivot svoje ene zahvalite Onomu Gore. Bog je upravljao mojim rukama. Nemogue je da sam to sam uinio. Jeanne je imala manje od jedan posto izgleda za preivljavanje i potpuno ozdravljenje, no danas je savreno dobro.

Osim toga, Jeanne kae da je tijekom operacije umrla! To se naziva iskustvom nadomak smrti. Stigla je na mjesto velianstvene ljepote gdje su je doekali njezini mrtvi roaci. Vidjela je oca, sestru te baku i djeda koje za ivota nije upoznala. Isus joj je priao, nosio je na rukama i rekao joj da jo nije njezino vrijeme, da se mora vratiti i dovriti svoj ivot i svoju zadau. Ali ona se nije eljela vratiti!

Nakon to je otputena iz bolnice, bila je gnjevna i mjesecima je plakala jer je eljela ostati na drugom svijetu. No, sjetila se da joj je reeno da na Zemlji ima nedovrenog posla. Kada su ona i suprug razmijenili iskustva, zakljuili su da je aneo koji je posjetio Jeanneinog supruga bio isti onaj aneo koji je bio s njom dok nije bila pri svijesti. Jeanne je tada osjetila divan i dubok mir

koji je proizaao iz spoznaje da im je pomogao isti aneo. Znala je i da je sve savreno i da je zapoela nova faza njezina ivota.

trinaesto poglavlje

Zdravstvene punomoi i etike oporuke

Zdravstvena punomo je dokument kojim osoba odreuje nain medicinskog postupanja u sluaju bolesti. Svaka odrasla osoba trebala bi, dok je zdrava, sastaviti takav dokument. Uputno ga je sastaviti zajedno s bliskim osobama okupljenim oko stola. Tako e svi lanovi obitelji zapisati to ele, kako ne bi bilo dvojbi ako takav dokument ikada bude potreban.

Primjenjiv obrazac osmislili su lanovi pokreta pod nazivom Dostojanstveno starenje. Oni ga nazivaju Pet elja. Slijede osnovne toke tog obrasca.

Prva elja: Tko bi trebao donositi odluke o medicinskoj skrbi ako to vi ne budete u stanju?

Druga elja: Kakav medicinski postupak elite, a kakav ne elite? Budite konkretni.

Trea elja: Kakav postupak u sluaju bolova elite? elite li primati sredstva za ublaavanje bolova ak i ako ete od njih biti oamueni?

etvrta elja: Kako bi se ljudi trebali ponaati prema vama? elite li da vas dre za ruku? elite li umrijeti kod kue ako je to mogue?

Peta elja: to elite da voljene osobe znaju o vama? S kime se elite pomiriti?

Trebali biste odrediti osobu koja e se nepokolebljivo zalagati za vae interese. Osoba koju imenujete trebala bi biti struna u onome to vam je vano, pa je zbog

toga s njom uputno razgovarati o svojoj punomoi. Pobrinite se da primjerke vae zdravstvene punomoi dobiju i va lijenik te odvjetnik.

Naa dobra prijateljica, idovska sveenica Judith Schindler nedavno je odrala propovijed o etikim opo-rukama te o vrijednosti stvaranja ostavtine za one koje volite. Slijedi dio njezine propovijedi:

Vrlo vaan nain da se pripremimo za smrt, odnosno, prelazak na drugi svijet jest sastaviti oporuku kojom emo razdijeliti svoju imovinu. Veina nas, iako s oklijevanjem, to uspije uiniti. No, imovinska oporuka nije dovoljna - u pravilu razmiljamo samo o ostavljanju svoje materijalne imovine. No, postoji jo neto to bismo mogli i trebali ostaviti u naslijee: svoje vrijednosti i svoja temeljna vjerovanja.

Prije nekoliko godina u novinama je objavljena pria o padu japanskog zrakoplova. Pilot je, unato tehnikim potekoama, svim silama nastojao odrati zrakoplov u zraku. Pad zrakoplova uslijedio je nakon trideset minuta.

Usred olupina pronaene su mnoge poruke napisane tijekom tih posljednjih, uasnih minuta. Na komadiima papira bile su poruke voljenima, pozdravi, izrazi ljubavi i saeci vrijednih pouka koje su rtve usvojile tijekom ivota. ini se da ljudska bia posjeduju duboko ukorijenjenu potrebu da za sobom ostave poruku kojom e izraziti tko su i koji je bio smisao njihovih ivota.

Ljudi su se stoljeima pripremali za smrt ne samo pisanjem imovinske oporuke, ve i onime to nazivamo etikom oporukom. Komadii papira na kojima su svoje poruke biljeili putnici toga japanskog zrakoplova, bili su poeci takvih oporuka.

Etika oporuka je pismo roditelja djetetu, roaka ili prijatelja drugom roaku ili prijatelju, ili ak od umirueg djeteta koje roditeljima eli poruiti to je u ivotu nauilo. Etike oporuke mogu biti sastavljene u raznim oblicima - pjesnikim recima, jednostavnim porukama, nizanjem znaajnih rijei - koje djeca i voljene osobe mogu uvati kao brian zapis mudrosti. Takva oporuka moe voditi nae voljene kada mi vie ne budemo ovdje da bismo im pomagali na kaotinom ivotnom putu. Neki su od vas moda primili etike oporuke ne znajui kako bi ih protumaili.

Jacob Weinstein, koji je umro 1974. godine, pouio je svoju djecu vanosti judaizma i obitelji. U svojoj je oporuci napisao: Znam da vam ne mogu nametnuti svoje vrijednosti i sudove, ali mogu zahtijevati i zahtijevam da ne dopustite da se ovo naslijede odrava samo po sebi, ve da ga prouavate, sudjelujete u njemu te donosite odluke utemeljene na znanju jednako kao i na osjeajima. Otkrit ete da judaizam moe biti od velike pomoi pri odravanju obitelji na okupu.

Arthur Ashe, veliki teniski ampion, ostavio je svojoj keri etiku oporuku u pismu koje joj je napisao dok su joj bile etiri godine. Rekao joj je da treba svladati dva jezika i barem dva sporta. Rekao joj je da je vano posjedovati novac, ali da je vano i da novac ne posjeduje nju.

U pismu takoer upozorava: Ne smije dopustiti da te boja tvoje koe sputava niti da te gura naprijed. Svoje pismo zavrava rijeima: Nemoj se ljutiti na mene ako ne budem pokraj tebe kada me bude trebala. Ne ali zbog toga to me nema. Dok smo bili zajedno, duboko sam

te volio, a ti si mi pruila mnogo sree. Kada osjeti bol u srcu ili iscrpljenost ivotom, kada po-srne pa padne i pomisli da vie ne moe ustati, pomisli na mene gdje god da jesam. Ja u te promatrati, smijeiti se i ohrabrivati te.

PORUKA ANELA: Proces prelaska namijenjen je jednako ivima kao i onima iji se ivot zavrava. Kroz njega je mogue nauiti vrlo vane pouke o ljubavi. Mogue je ojaati obiteljske veze i produbiti vjeru. Nisu sva iskustva radosna, no svako je posebno i jedinstveno. 1 u svakome od njih pomoi emo vam kako god bilo potrebno. To je vrijeme vrlo vano i prisutnost brojnih anela prijeko je potrebna.

etrnaesto poglavlje

Radost umiranja

Ljudi katkad odabiru napustiti ovaj svijet na aljiv nain. ini se kao da je smrt za njih velianstveni pokus pa se ele malo poigrati s tim iskustvom prije no to konano zakorae na drugu stranu.

Sally opisuje smrt svoje majke. Otprilike dva mjeseca prije smrti, moja je majka poela usporavati. Poela nas je pripremati za trenutak koji se bliio. Poetkom listopada uselila sam se k njoj. To je bilo divno razdoblje. Spravljala sam joj prepeenac s cimetom, ba kao to ga je i ona spravljala meni dok se kao dijete nisam osjeala najbolje.

Jednog dana u podne bila sam u kuhinji, a mama je bila u svojoj sobi, na kraju dugakog hodnika. ula sam kako dolazi hodnikom viui: 'Sally, to je to! To je to!' Kad sam izala iz kuhinje, opazila sam kako se brzo kree uz pomo hodalice i jednom rukom pokazuje prema nebu.

Blistala je. Govor joj je bio nerazgovjetan pa sam pomislila da je doivjela modani udar. Zaplakala sam, ali ona je mahnula rukom dajui mi znak da prestanem te nastavila govoriti rijeima koje nisam mogla razabrati. Jasno sam, meutim, ula rijei: 'Ovo je ludo. Ovo je ludo! Bila si u pravu, aneli su stigli!' Bila je preplavljena radou i smijehom.

Moj ju je suprug podignuo i odnio je natrag u njezinu sobu. Cijelim putem niz hodnik na njegovim je rukama u zanosu vikala: 'Juhuuuuu!'

Nastavila je nerazgovjetno govoriti, no uskoro smo razabrali da govori stranim jezicima. Mislim da sam ula

rijei koje su zvuale vedski ili njemaki, a moda je to bio i jidi. Nisam sigurna. Moja je sestra kasnije malo istraivala i u svesku Enciklopedije Britannice pronala toan opis onoga to je moja majka inila. Dar jezika, stoji u enciklopediji, jest 'glasanje koje nalikuje rijeima ili govoru, veinom izazvano tijekom stanja dubokog vjerskog zanosa; smatra se da govornik komunicira s boanskim biima'.

U neko doba noi pokuala je napustiti svoje tijelo brojei do tri i podiui se. Teko je to objasniti, no to je bio drugi dio toga vremena. Osjeala sam da je soba ispunjena energijom koju mogu opisati samo kao gustu prisutnost Boga. U zoru je mama jo uvijek bila s nama, a njezin izraz lica govorio je: 'Ne mogu vjerovati da sam jo ovdje!' Svi njezini voljeni bili su pokraj nje. Utonula je u dubok san iz kojega se vie nije probudila.

Sljedee noi zadrijemala sam uz njezin krevet. I tada sam osjetila dodir. Samo me je ona mogla dodirnuti na odlasku jer u tom trenutku vie nitko nije bio u sobi. Tada se je svijea ugasila. Tog je trenutka pola kui, Bogu.

Graceino iskustvo vezano je za stariju prijateljicu i duhovnu uiteljicu koja se nalazila u domu za stare i nemone. Grace pie: Znala sam da joj je preostalo tek nekoliko sati ivota. Potkraj mi je rekla da je sanjala kako preko malenog mosta prelazi na drugu stranu i da se vratila kako bi mi rekla da je tamo prelijepo. Najvie pamtim sljedee rijei: 'Tamo imaju ak i stabla kruhov-ca!' Tri puta je prela taj most. Posljednji mi je put rekla da se nee vraati, ali da e zauvijek biti sa mnom. Tada je preminula. To je iskustvo bilo vrhunac mojega ivota jer sam s njom zapravo proetala na drugu stranu.

Yvonne W. sjea se svojeg divnog, naoitog 84-go-dinjeg prijatelja kojega je zvala djedom i koji joj je v