bosna i hercegovina country economic memorandum

Izvještaj br. 29500-BA

Bosna i Hercegovina Country Economic Memorandum (Ekonomski memorandum za BiH) Maj 2005. godine Poverty Reduction and Economic Management Unit Europe and Central Asia Region (Jedinica za smanjenje siromaštva i ekonomsko upravljanje Region Evrope i centralne Azije)

Dokument Svjetske banke

VALUTE I EKVIVALENTNE JEDINICE (Kursna stopa iz maja 2005. god.) Valutna jedinica = Konvertibilna Marka (KM)

1 KM = 0.61 US$ 1 KM = 0.51 EUR

Vladina fiskalna godina 1. januar – 31. decembar

Mjerila

Metrički sistem

AKRONIMI I SKRAĆENICE

AFIP Agencija za finansijske i informatičke usluge ATPs Autonomni trgovinski preferencijali BAC Business Environment Adjustment (Prilagođavanje poslovnog okruženja) GKU Granski kolektivni ugovori BEEPS Business Environment and Enterprise Performance Surveys (istraživanja poslovnog okruženja i rezultata preduzeća) BiH Bosna i Hercegovina CBA Currency Board Arrangement (aranžman valutnog odbora) CBBH Centralna banka Bosne i Hercegovine SIE Srednja i istočna Evropa CEM Country Economic Memorandum (ekonomski memorandum za zemlju) OKU Opći kolektivni ugovori CPI Consumer Price Index (Indeks potrošačkih cijena) DPA Dayton Peace Accords (Dejtonski mirovni sporazum) EBRD European Bank for Reconstruction and Development (Evropska banka za rekonstrukciju i razvoj) EU European Union (Evropska unija) EUPM European Union Police Monitoring

Mission (Misija za monitoring policije Evropske unije)

FBiH Federacija Bosne i Hercegvine FDI Foreign Direct Investment (direktne strane investicije) FIAS Foreign Investment Advisory

Service (Savjetnička služba za strane investicije)

FTA Free Trade Agreements (sporazumi o slobodnoj trgovini) GDP Gross Domestic Product (Bruto društveni proizvod) GNI Gross National Income (Bruto nacionalni prihod) IDA International Development Association (Međunarodna agencija za razvoj) IMF International Monetary Fund

MFA Multifiber Arrangement (Multifiber aranžman) MFN Most-favored Nation (najprivilegovanija nacija) MOU Memorandum of Understanding (memorandum o razumijevanju) MTDS Medium-Term Development

Strategy (Srednjoročna razvojna strategija) NATO North Atlantic Treaty Organization (Sjevernoatlantski savez) NPV Net Present Value (neto sadašnja vrijednost) NTBs Non Tariff Barriers (netarifne prepreke) OBM Original Brand Name

Manufacturing (proizvodnja originalnih brendova)

ODA Official Development Assistance OECD Organization for Economic

Cooperation and Development (Organizacija za ekonomsku saradnju i razvoj)

OEM Original Equipment Manufacturing (proizvodnja s originalnom opremom) OPT Outward Processing Trade (trgovina za vanjsku preradu) PAR Public Administration Reform (reforma javne uprave) PCO Pan European Cumulation of

Origin (panevropska akumulacija porijekla) PIFs Privatization Investment Funds (privatizacioni investicioni fondovi) PRSP Poverty Reduction Strategy Paper

(Dokument strategije za smanjenje siromaštva)

RS Republika Srpska SAA Stabilization and Association Agreement (Sporazum o stabilizaciji i priključenju) SiCG Srbija i Crna Gora SBA Stand-By Arrangement (stand by aranžman) SDR Special Drawing Rights (posebna prava povlačenja) JIE Jugoistočna Evropa SFRJ Socijalistička Federativna Republika

(Međunarodni monetarni fond) ITA Indirect Tax Authority (Uprava za indirektno oporezivanje) KM Konvertibilna Marka (Convertible Mark) LSMS Living Standards Measures Survey (Istraživanje mjerenja životnog standarda)

Jugoslavija SME Mala i srednja preduzeća SOE State-Owned Enterprise (Preduzeće u državnom vlasništvu) PDV Porez na dodanu vrijednost WTO World Trade Organization (Svjetska trgovinska organizacija)

Potpredsjednik:

Direktor za BiH: Direktor sektora:

Menadžer sektora: Vođa tima:

Shigeo Katsu, ECAVP Orsalia Kalantzopoulos, ECCU4 Cheryl Gray, ECSPE Bernard Funck, ECSPE Jean-Luc Bernasconi, ECSPE

SADRŽAJ

PRIZNANJA............................................................................................................................................ i

SIŽE........................................................................................................................................... I Inicijalni uspjesi i mogućnosti .....................................................................................................................iii Izazovi.......................................................................................................................................................... iv Opcije za daljnji napredak ..........................................................................................................................vii Zaključak .....................................................................................................................................................xi

1. ODRŽAVANJE MAKROEKONOMSKOG OKRUŽENJA KOJE OMOGUĆAVA RAZVOJ I RAST ................................................................................1 A. Uvod......................................................................................................................................................... 1 B. Ekonomski trendovi u postkonfliktnom periodu i novija dešavanja ........................................................ 2 C. Makroekonomske politike – dosadašnji rezultati i opcije za budućnost ................................................ 14 D. Makroekonomske perspektive ............................................................................................................... 24 E. Zaključak ................................................................................................................................................ 26

2. INTEGRACIJA U LANCE SNABDIJEVANJA EU – STRATEGIJA ZA POVEĆANJE IZVOZA? .........................................................................................28 A. Uvod....................................................................................................................................................... 28 B. Trgovinski rezultati i razvoj politika od 1996. godine ........................................................................... 29 C. Izvozni rezultati: uzroci i ograničenja .................................................................................................... 32 D. Preporuke vezane za politike: Put naprijed ............................................................................................ 45 E. Zaključci ................................................................................................................................................. 53

3. STRUKTURA I REZULTATI SEKTORA PREDUZEĆA ........................54 A. Uvod....................................................................................................................................................... 54 B. Karakteristike sektora preduzeća u BiH................................................................................................. 54 C. Dimenzije i odrednice poslovnih rezultata preduzeća............................................................................ 62 D. Zaključak................................................................................................................................................ 66

4. UKLANJANJE PREPREKA ZA RAZVOJ PREDUZEĆA .......................67 A. Uvod....................................................................................................................................................... 67 B. Operativno okruženje ............................................................................................................................. 68 C. Uloga upravljanja korporacijama ........................................................................................................... 81 D. Fleksibilna budžetska ograničenja ......................................................................................................... 87 E. Restruktuiranje i izlazak preduzeća sa tržišta......................................................................................... 91 F. Preostali izazovi i preporuke vezane za politike..................................................................................... 94

5. OŽIVLJAVANJE TRŽIŠTA RADA...................................................................99 A. Uvod....................................................................................................................................................... 99 B. Naslijeđe neuobičajene tranzicije ......................................................................................................... 101 C. Sveobuhvatniji pogled na tržište rada .................................................................................................. 104 D. Alternativni pogled na fleksibilnost tržišta rada .................................................................................. 110 E. Obrazovanje i obuka............................................................................................................................. 116 F. Uloga službi zapošljavanja u Bosni i Hercegovini ............................................................................... 123 G. Zaključci i preporuke vezane za politike ............................................................................................. 126 ANEKS 2. 1 SPORAZUMI O SLOBODNOJ TRGOVINI KOJE JE ZAKLJUČILA BIH ..........................................................................................................................................130

ANEKS 2.2 IZVOZ KROZ VANJSKU OBRADU (OUTWARD PROCESSING EXPORTS) IZ BIH U EU, 1997-2001. .................................................................................131

ANEKS 3. 1: BEEPS..............................................................................................................132

ANEKS 3.2: DETALJNE INFORMACIJE O ISTRAŽIVANJU 1000 VELIKIH PREDUZEĆA.........................................................................................................................134

ANEKS 3.3: PODACI ZA ANALIZU ODREDNICA REZULTATA PREDUZEĆA ....135 Tabele Tabela 1:1 Komparativni pad proizvodnje.................................................................................................... 4 Tabela 1:1 BiH – Ključni ekonomski pokazatelji 1998-2004....................................................................... 8 Tabela 1:2 Rezerve i obaveze CBBH (u milionima KM) .......................................................................... 16 Tabela 1:4 BiH: Bruto vanjski dug (u milionima US$, s krajem 2004. godine)......................................... 24 Tabela 1:5 Ključni vanjski pokazatelji duga za zemlje srednje i istočne Evrope 1/ .................................... 24 Tabela 1:7 BiH: Reformski scenario 2005-2009. ....................................................................................... 26 Tabela 1:8 Potrebe BiH za vanjskim finansiranjem.................................................................................... 27 Tabela 2:1 Trgovina robom u BiH u periodu 1996-2003. .......................................................................... 30 Tabela 2:2 Prosječne MFN primijenjene tarife, 2002. godina (u procentima) ........................................... 30 Tabela 2:3 Uporedba trgovinskih podataka iz različitih izvora za period 2000-2003. ............................... 32 Tabela 2:4 Izvoz BiH izražen kao procent GDP-a u 1990. i 2002. godini.................................................. 33 Tabela 2:5 Važnost izvoza usmjerenog u EU za BiH i zemlje za uporedbu, 1994-2002. .......................... 34 Tabela 2:6 Izvoz finalne robe iz BiH na tržišta EU, 1996-2002. ................................................................ 35 Tabela 2:7 Indeksi RCA za BiH i druge izabrane zemlje za uporedbu na tržištima EU............................. 37 Tabela 2:8 Izvoz u EU pod loan aranžmanima, 1996-2003. (miliona US$)............................................... 39 Tabela 3:1 Obim proizvodnje u BiH, 1998-2003. godina........................................................................... 55 Tabela 3:2: Stvaranje poslovanja, 1999-2003. godina ................................................................................ 56 Tabela 3:3: Struktura malih i srednjih preduzeća po sektoru, 2001. godine............................................... 58 Tabela 3:4 Veličina neformalne privrede, 2000. godina............................................................................. 59 Tabela 3:5: Prilivi direktnih stranih investicija na zapadnom Balkanu, 1997-2002. .................................. 60 Tabela 3:6 Rast prometa preduzeća po tipu vlasništva za period 1998-2002. ............................................ 63 Tabela 3:7: Produktivnost kapitala i produktivnost rada u 2002. godini .................................................... 63 Tabela 3:8: Prosječna bruto margina dobiti (%) po broju zaposlenih......................................................... 64 Tabela 4:1 Bosna i Hercegovina: Pokazatelji napretka reformi,................................................................. 68 Tabela 4:2 Pokretanje poslovanja, 2004. godine ........................................................................................ 72 Tabela 4:3: Prosječne prodaje na kredit ili s plaćanjem unaprijed po tipu vlasništva, 2002. godina.......... 72 Tabela 4:4: Djelotvornost pravnog sistema po odlikama, % firmi od ukupnog broja ................................ 74 Tabela 4:5 Poreske stope za izabrane zemlje srednje i jugoistočne Evrope ............................................... 77 Tabela 4:6 Izvori finansiranja, 2002. godina .............................................................................................. 79 Tabela 4:7: Finansijske institucije............................................................................................................... 79 Tabela 4:8 Udio na tržištu po sektoru, 2002. (u procentima)...................................................................... 82 Tabela 4:9 Integracija na dolje po sektoru, tipu vlasništva i veličini, 2002. godina (prosječan postotak prodaje preduzeća matičnoj firmi ili povezanim podružnicama)................................................................ 82 Tabela 4:10 Zaostale obaveze i subvencije, kao % ukupne godišnje vrijednosti prodaje, 2002. godine.... 88 Tabela 4:11 Restruktuiranje firmi, 2002. godina ........................................................................................ 92 Tabela 4:12 Stečaj u FBiH po tipu vlasništva, kraj 2002. godine............................................................... 93 Tabela 5:1 Broj zaposlenih u formalnoj privredi po sektoru aktivnosti, 1991. i 1997-2003. ................... 102 Tabela 5:2 Prosječne plate i zaposlenost................................................................................................... 103 Tabela 5:3 Neto i bruto plate, 2003. godine.............................................................................................. 103 Tabela 5:4 Bruto plate u proizvodnji 1/...................................................................................................... 104 Tabela 5:5 Opis uzorka, LSMS, BiH 2001 ............................................................................................... 105 Tabela 5:6 Raspodjela zaposlenosti u BiH, 2001. i 2002. godina............................................................. 106 Tabela 5:7 Stope zaposlenosti i nezaposlenosti, po dobi i stepenu obrazovanja, BiH 2001. i 2002. godine (u procentima) ............................................................................................................................... 107

Tabela 5:8 Osnovni pokazatelji tržišta rada .............................................................................................. 108 Tabela5:9 Struktura zaposlenosti (2001. godina) i stvaranja i eliminacije radnih mjesta (2001-2002)... 109 Tabela 5:10 Rezultati regresije plata, BiH LSMS istraživanje 2001. i 2002. godine ............................... 117 Tabela 5:11 Raspodjela radnika koji primaju plate koje kasne ili plate različite od uobičajenih, po entitetu za 2001. i 2002. godinu (%)......................................................................................................... 118 Tabela 5:12 Implicirani privatni IRR po tipu obrazovanja za BiH, 2002. godina .................................... 120 Tabela 5:13 Trendovi kod upisa u različite tipove srednjih škola ............................................................ 121 Tabela 5:14 Procijenjene odrednice profitabilnosti: OLS Regresije......................................................... 136 Slike Slika 1:2 Realna stopa rasta GDP-a po entitetima (godišnje u %)................................................................ 5 Slika 1:3 FBiH: Sektorska struktura GDP-a (u % nominalne stope GDP-a) ................................................ 6 Slika1:4 RS: Sektorska struktura GDP-a (u % nominalne stope GDP-a) ..................................................... 6 Slika 1:5 Sektorska struktura nominalnog GDP-a (u %) .............................................................................. 6 Slika 1:6 Industrijska proizvodnja, oba entiteta (1999=100) ........................................................................ 7 Slika 1:7 Godišnji rast indeksa potrošačkih cijena, po entitetima (% promjene iz godine u godinu)........... 7 Slika 1:10 Bruto Dotoci direktnih stranih investicija u BiH i zemljama regiona (% GDP).......................... 8 Slika 1:11 Bruto zvanične rezerve (u mjesecima uvoza robe i usluga) ........................................................ 8 Slika 1:12 Struktura stanovništva (nivo per capita potrošnje) ...................................................................... 9 Slika 1:13 Nejednakosti u izabranim zemljama u tranziciji (Gini koeficijent)............................................. 9 Slika 1:14 Razlika između pozajmljivanja i depozita, izabrane zemlje (u %)............................................ 11 Slika 1:15 BiH, stvarne kamatne stope (%, smanjeno za stopu inflacije iz iste godine) ............................ 11 Slika 1:16 Pokazatelji tranzicije EBRD-a – BiH, izabrane zemlje jugoistočne Evrope, srednje istočne Evrope, EBRD indeksi se kreću od 1(najgore) do 4+ (najbolje) ................................................................ 13 Slika 1:17 Struktura bilansa tekućeg računa (u % GDP-a) ......................................................................... 14 Slika 1:18 Noviji trendovi kod ušteda i investicija (u % GDP-a) ............................................................... 14 Slika 1:20 Fiskalni trendovi u FBiH ........................................................................................................... 17 (u % entitetskog GDP-a) ............................................................................................................................. 17 Slika 1:21 Fiskalni trendovi u RS ............................................................................................................... 17 (u % entitetskog GDP-a) ............................................................................................................................. 17 Slika 1:22 Ukupna potrošnja na plate u izabranim zemljama srednje i istočne Evrope (kao % ukupne potrošnje) .................................................................................................................................................... 18 Slika 1:23 Odnos potrošnje na plate i potrošnje na funkcionisanje i održavanje........................................ 18 Slika 1:24 FBiH: Projicirana alokacija poreskih prihoda između entiteta i podentitetskog nivoa (u % ukupnog) ..................................................................................................................................................... 21 Slika 2:1 Rezultati vanjske trgovine, 1996-2004. ....................................................................................... 29 Slika 2:2 Izvoz iz BiH u partnerske zemlje s kojima su potpisani sporazumi o slobodnoj trgovini, 1997-2003. .................................................................................................................................................. 35 Slika 2:3 Izvoz iz BiH u EU po intenzitetu faktora .................................................................................... 38 Slika 2:4 Izvoz iz BiH u Hrvatsku po intenzitetu faktora ........................................................................... 38 Slika 2:5 Udio OPT aranžmana u ukupnom obimu izvoza u EU ............................................................... 40 Slika 2:6 Neto dotoci direktnih stranih investicija u zemlje nasljednice bivše Jugoslavije (u milionima US$) ............................................................................................................................................................ 43 Slika 2:7 Neto dotoci direktnih stranih investicija u zemlje nasljednice bivše Jugoslavije (u % GDP-a) .. 43 Slika 2:8 Dotoci direktnih stranih investicija 1994-2003. po sektorima..................................................... 44 Slika 3:1 Promjene kod prosječnog broja zaposlenih po tipu vlasništva i BiH i SEE8, 1999-2002. .......... 57 Slika 3:2: Odnos dobiti i prometa po karakteristikama firmi, za 2001. godinu (% ukupnog broja firmi) .. 62 Slika 4:1 Mišljenja preduzeća o poslovnoj klimi, 1999-2002..................................................................... 70 Slika 4:2 Prepreke za rad i rast preduzeća (% firmi) .................................................................................. 71 Slika 4:3 Barter, mjenice i razmjena dugova .............................................................................................. 74 Slika 4:4 Udio firmi koje nemaju sporove riješene na sudovima, po veličini ............................................ 75 Slika 4:5 Dostupnost finansiranja po veličini i tipu vlasništva, 2002. godina ............................................ 80 Slika 4:6 Struktura portfolia zajmova poslovnih banaka ............................................................................ 81 Slika 4:8: Zaostale obaveze vezane za plate u FBiH i RS po veličini firme, 2001. i 2002......................... 91

Slika 5:1 Raspodjela plata, formalni i neformalni sektor, po entitetu, 2001- 2002. godina...................... 113 Slika 5:2 Najniža plata kao procenat prosječne plate, zemlje u tranziciji................................................. 115 Slika 5:3 Važnost vještina prema rangiranju poslodavaca........................................................................ 119 Okviri Okvir 1:1 Statistika u BiH: institucionalna i metodološka pitanja................................................................ 3 Okvir 2:1 Neujednačenosti kod trgovinskih statistika dobijenih iz različitih izvora .................................. 32 Okvir 2:2 Fleksibilna proizvodnja u industriji odjeće................................................................................. 42 Okvir 2:3 Poslovno okruženje kao ograničenje za izvoz ............................................................................ 47 Okvir 2:4 Panevropska akumulacija pravila porijekla ................................................................................ 51 Okvir 3.1 Projekti finansirani iz vanjskih sredstava istiskuju domaće ....................................................... 61 Okvir 3:2 Odrednice rezultata firmi............................................................................................................ 65 Okvir 4:1 Izvori podataka ........................................................................................................................... 69 Okvir 4:2 Prepreke za privatizaciju strateških preduzeća ........................................................................... 84 Okvir 4:3 Politička imenovanja ..................................................................................................................85 Okvir 4:4 Nefleksibilna politika cijena električne energije dovodi do zaostalih neizmirenih obaveza ...... 90 Okvir 4:5 Rješavanje problema viška radnika ............................................................................................ 91 Okvir 4:6 Zatvaranje poslovanja (2003. godina) ........................................................................................ 93 Okvir 4:7 Vansudsko restruktuiranje dugova / poravnanje u Bosni i Hercegovini .................................... 95

PRIZNANJA

Ovaj izvještaj pripremio je tim Svjetske banke. Pripremu cijelog izvještaja vodili su

Jean-Luc Bernasconi (vođa projekta) i Marcelo Bisogno. Ardo Hansson i Ivailo Izvorski su vodili završetak rada na dokumentu.

Poglavlje o makroekonomskim politikama pripremili su Jean-Luc Bernasconi i Irina

Smirnov, s inputima Christiana Bodewiga i Jima Andersona.

Poglavlje o međunarodnoj trgovinskoj razmjeni i promociji izvoza pripremili su Beata Smarzynska, Francis Ng, a ključne inpute i komentare su dali Alia Mouyabed i Costas Michalopoulos, kao i, inicijalno, Bart Kaminski.

Poglavlja o razvoju i reformama sektora preduzeća pripremili su Gallina Andronova Vincelette i Harry Broadman, a inpute su dali Robert Gourley i Gregory Jedrzejczak.

Poglavlje o tržištima rada pripremili su Marcelo Bisogno i Jean Fares, a inpute su dali Jim Stevens i Toby Linden u vezi s razvojem vještina, a Christian Bodewig u vezi s aktivnim politikama na tržištu rada.

Tim je imao velike koristi od smjernica primljenih od revizora na istom nivou, Daniele Gressani, Helene Tang (u fazi koncepta) i Vladimira Kreačića (u fazi odlučivanja); kao i od komentara primljenih na koncept dokumenta od brojnih kolega iz Svjetske banke.

Izvještaj je pripremljen pod općom supervizijom Bernarda Funcka (direktor sektora). Priprema izvještaja ne bi bila moguća bez ključne podrške Mismake Galatis, Kathryn Rivera i Željke Meheljić u obradi dokumenta. Emily Evershed je osigurala podršku pri lektorisanju dokumenta.

i

SIŽE

1. Cilj ovog Ekonomskog memoranduma za zemlju (Country Economic Memorandum – CEM) je trostruk. Prvenstveno, on pokušava da predstavi sva ekonomska dešavanja u Bosni i Hercegovini (BiH) od kraja rata 1995. godine, s posebnim usmjerenjem na najnoviji period. Zatim, izvještaj pokušava da istraži potencijalne izvore za viši i održiviji rast koje bi BiH mogla koristiti uporedo s napretkom njenih procesa integracije u Evropsku uniju. Na kraju, izvještaj formuliše preporuke vezane za opcije politika koje bi mogle pomoći da se do maksimuma uvećaju šanse koje privreda BiH ima za dosezanje više stope rasta GDP-a i stvaranje većeg broja radnih mjesta. Pri tome se izvještaj CEM fokusira na četiri prioritetne oblasti: makroekonomsko upravljanje, politike međunarodne trgovinske razmjene, poslovno okruženje i reforme preduzeća, te politike na tržištu rada. Posljednja oblast uključuje procjenu obrazovnih politika u BiH.

2. Izvještaj prenosi tri ključne poruke. Prvo, deset godina od kraja rata, BiH i dalje pati od naslijeđa sukoba koji je uništio znatan dio fizičkih proizvodnih kapaciteta zemlje, oslabio ljudske resurse i razbio institucije i socijalni kapital. Vrijeme koje je izgubljeno u toku rata, u kombinaciji s kasnijim poteškoćama pri rješavanju dvostrukog izazova koji predstavljaju postkonfliktna rekonstrukcija i tranzicija u tržišnu privredu, doveli su do toga da je BiH prilično zaostala za najuspješnijim zemljama srednje i istočne Evrope (Central and Eastern Europe - CEE). Iako je postkonfliktna rekonstrukcija bila uspješna, uglavnom zbog velikih dotoka pomoći, analiza uključena u izvještaj otkriva da BiH zaostaje u mnogim pitanjima vezanim za strukturne reforme, koje su pratile ekonomsku tranziciju u regionu. Ta pitanja uključuju stratešku privatizaciju, liberalizaciju tržišta proizvoda i rada i restruktuiranje sektora preduzeća.

3. Kako je najvjerovatnije da će se postojeći pad dotoka pomoći nastaviti, odlaganja napretka strukturalnih reformi ograničavaju BiH u postizanju cilja koji je sama sebi postavila – da se pojavljuje kao vitalna, produktivna privreda integrisana sa svjetskim tržištima. Mnogo je izazova koji tek čekaju. Nakon poslijeratnog oporavka, tek treba postići snažan i održiv privredni rast. Tržište zapošljavanja je anemično, a stopa nezaposlenosti visoka, dok u isto vrijeme izgleda da neformalna ekonomija obuhvata sve veći dio. Vanjski disbalansi zemlje i dalje su veliki i morat će se korigovati kako bi se ograničili dugoročni rizici. Mnoga preduzeća, posebno ona u vlasništvu države ili privatizovana u masovnoj privatizaciji, i dalje rade s labavim budžetskim ograničenjima, što ostavlja prostor za neadekvatno ponašanje uprave, koje se može kretati od slabih napora za ostvarivanje profita do rasprodaje i izvlačenja imovine preduzeća. Najvrjedniji resurs BiH, konkretno, njeni ljudi, a posebno njeno mlado stanovništvo, jošuvijek žude za tim da napuste zemlju. Nesigurnosti vezane za ekonomsku budućnost zemlje i s tim vezani nedostatak mogućnosti i prilika, predstavljaju važne izvore nastavka odliva mozgova. Međutim, mentalni sklop, koji jošuvijek upravlja donošenjem odluka, kako na političkom nivou, unutar javne administracije, tako i unutar mnogih kompanija, jošuvijek naginje ka očuvanju kratkoročnih privilegija, umjesto ka uspostavi temelja za održiv rast obima proizvodnje.

i

4. Kao važnu prepreku, treba istaći da politička i administrativna struktura koja je proistekla iz Dejtonskog mirovnog sporazuma dodatno otežava zadatak hvatanja priključka. Iako su procjene političke i institucionalne relevantnosti Dejtonskog mirovnog sporazuma van opsega ovog izvještaja, kao i mandata i oblasti stručnosti Svjetske banke, a uzimaju se kao temeljne, treba ukazati da ti aranžmani povlače znatne troškove. Stepen kompleksnosti koji je uključen u administrativne aranžmane u cijeloj zemlji donosi direktne fiskalne troškove. To također, za rezultat ima i manje opipljive ekonomske troškove, imajući u vidu da značajnije reforme moraju biti podržane obaveznim koncenzusom između konstitutivnih naroda BiH. Reforme koje mogu izgledati kao da jednu ili drugu grupu dovode u nepovoljan položaj često zamagljuju debatu o politikama i istiskuju vjerovatno važniji i dugoročniji efekt razvoja koji može donijeti reforma. Taj problem je dodatno otežan slabostima kod tehničkih kapaciteta i neuspjesima pri koordinaciji politika između različitih nivoa vlasti. Novija kolebanja u vezi s reformama oblasti visokog obrazovanja predstavljaju ilustrativan primjer kompleksnosti političke ekonomije u BiH. Bez predviđanja i predlaganja bilo kakvih dubinskih modifikacija Dejtonskog mirovnog sporazuma, ovaj izvještaj signalizira da politička posvećenost postizanju reformi u razumnom vremenskom okviru mora u BiH biti čak i jača nego u drugim zemljama regiona, kako bi se prevazišla inercija koja neizostavno dolazi sa samim sistemom.

5. Druga ključna poruka ovog izvještaja je da BiH zaista može da uhvati priključak sa naprednijim privredama u srednjoj i istočnoj Evropi. Mogućnosti za rast postoje i vlasti su, u više slučajeva, jasno pokazale političku volju i ustrajnost za angažman na teškim reformama. Neke veoma važne institucionalne reforme su postignute imale su mjerljive inicijalne efekte, čak iako oni nisu na nivou ili s dinamikom koja bi bila poželjna. Preduzeća iz BiH mogu da izvoze, strani investitori vide perspektive za poslovanje u BiH i nova radna mjesta se stvaraju. Da bi se ti inicijalni rezultati prenijeli na viši nivo mora se razriješiti više ključnih izazova. Oni se uglavnom odnose na poslovno okruženje, reforme sektora preduzeća i reforme tržišta rada. Srednjoročna razvojna strategija vlasti BiH identifikuje najvažnije od tih izazova, i daje viziju koja je konzistentna s vizijom ovog izvještaja CEM: ciljevi ne predstavljaju u svakom slučaju viši rast i više investicije u odnosu na brzi tempo odmah nakon rata, već različit tip rasta i investicija, u kojem privatni sektor predstavlja vodeću snagu. S ciljem postizanja tog cilja, Razvojna strategija preporučuje širok spektar mjera vezanih za politike. Nažalost, Razvojna strategija ne uspjeva da rangira mjere vezane za politike, prema njihovom vjerovatnom efektu na rast realne stope rasta GDP-a. Izvještaj CEM pokušava da popuni tu prazninu izdvajajući najurgentnija pitanja koja zahtijevaju hitnu reakciju politika u tim oblastima.

6. Treća ključna poruka odnosi se na optimalne karakteristike reakcije politika: selektivnost pri izboru prioritetnih aktivnosti i fleksibilnost pozicije politika, koja se proteže od čvrstog stava u nekim oblastima politika do mudrih intervencija u drugim. Kao što je već navedeno, vlasti BiH nisu čekale ovaj CEM izvještaj da bi identifikovale najhitnija pitanja vezana za politike i napravile planove u više oblasti koje zahtijevaju akcije. Često je, međutim, predviđena reakcija politika naklonjena aktivnim i široko postavljenim intervencijama vlade. Štaviše, predviđene aktivnosti su suviše brojne da bi imale kredibilitet i da bi postizale funkciju vezanu za signaliziranje, uključujući i one koje su navedene u samoj Srednjoročnoj razvojnoj strategiji. Za razliku od toga, CEM izvještaj zauzima iznijansiranije gledište. Temeljni cilj politika je stimulacija “novog” tipa rasta, što prije svega podrazumijeva uspostavu adekvatnih motivacionih oblika za povećanje stepena efikasnosti i djelotvornosti. U nekim oblastima, kao što su režim trgovinske razmjene ili politika kursnih stopa, to se tumači kao zadržavanje postojećeg kursa. U mnogim drugim slučajevima,

ii

uspostava adekvatnih motivacija zahtijeva da vlade umanje stepen svoje prisutnosti ili da se čak sklone s puta. Na kraju, postoje mogućnosti za aktivne intervencije politika, konkretno u vezi s reorganizacijom javne potrošnje s ciljem reforme sistema obrazovanja ili osiguranjem adekvatnijih mreža socijalne sigurnosti za one kojima su najpotrebnije, kako sada, tako i budućnosti, nakon transformacije privrede. Unutar tog okvira, ostatak ovog sižea razmatra najvažnije zaključke ovog izvještaja.

INICIJALNI USPJESI I MOGUĆNOSTI

7. Bosna i Hercegovina je bila uspješna pri postizanju makroekonomske stabilnosti. Inflacija je spuštena na nivoe prisutne u industrijalizovanim zemljama. Fiskalni bilansi su poboljšani, a konsolidovani budžetski deficit je upadljivo smanjen. Stepen povjerenja u valutu je visok, što pokazuje stalni rast depozita izraženih u KM. Uspješni aranžmani reprograma duga, potpomognuti dostupnošću tržišta kapitala, pomogli su u smanjivanju vanjskog duga na održive nivoe. Bez obzira na veliki i uporan deficit tekućih računa, vanjske rezerve su povećane. Dotoci direktnih stranih investicija su od 2000. god. povećani više nego dvostruko, dosežući do 6 % GDP-a 2004.god.. Ukupne direktne strane investicije od kraja rata procjenjuju se na više od 1,6 milijardi US$.

8. Dosada postignuti uspjesi sektorskih politika su neujednačeni, a veliki dio programa još nije izvršen, kao što je opisano u prethodnom dijelu teksta. Ipak BiH je uspjela da razvije konkurentno bankarsko tržište, uključujući regulatorne i supervizijske funkcije koje izgleda da se sprovode. Uspješnost u finansijskom sektoru ne dolazi bez izazova, međutim, pri čemu je rast stope kreditiranja za sektor domaćinstava veoma visok i pretače se u uvoz. Slično tome, iako je oslobađanje države od mnogo malih i srednjih preduzeća završeno, korištenje metoda masovne privatizacije je imalo negativna uticaj na upravljanje preduzećima

9. U oblasti vanjske trgovine, BiH je usvojila najliberalniji trgovinski režim u jugoistočnoj Evropi i zaključila je bilateralne sporazume o slobodnoj trgovini sa svim svojim najvažnijim trgovinskim partnerima u podregionu. Ti sporazumi u općem slučaju ispunjavaju standarde vezane za obuhvat koje preporučuje Pakt stabilnosti. Kreatori politika i drugi posmatrači su, međutim, u općem slučaju izrazili razočaranje nedostatkom reakcije ponude na tako povoljan trgovinski režim. Kao što je već pomenuto, podaci koji su predstavljeni u ovom izvještaju potvrđuju da su izvozni rezultati bili manji od prihvatljivih. Međutim, te bojazni nisu u potpunosti zasnovane. Bez obzira na ekstremno teške polazne uvjete u periodu neposredno nakon rata, izvoz robe iz BiH povećavan je za 10 % godišnje, izraženo u eurima, dok je pokrivenost uvoza izvozom porasla s manje od desetine na trećinu. Važno je istaći da je BiH postigla određeni uspjeh pri preusmjeravanju trgovine ka tržištu koje donosi najviše perspektiva za budućnost, konkretno tržištu EU. BiH je također, bila u mogućnosti da dobije povećanje učešća u trgovini s drugim najvažnijim trgovinskim partnerom, Hrvatskom. Učešće u robnim lancima vođenim maloprodajom, kao na primjer u sektoru namještaja, pokazuje da preduzeća iz BiH mogu biti prisutna na vrlo konkurentnim tržištima. Također, ohrabrujući je i napredak ostvaren pri eliminaciji korupcije na carinskim ispostavama, što je važna dimenzija za omogućavanje trgovinske razmjene.

10. Iako su ukupni rezultati sektora preduzeća i dalje neimpresivni, postoji podskup sektora preduzeća, koji pokazuju perspektive, a to su mala i srednja preduzeća (SME). Poslovne prakse malih, novoosnovanih preduzeća usmjerene su ka ostvarivanju dobiti i ta preduzeća su usvojila poslovnu kulturu u kojoj se ugovori poštuju, a snabdjevači i radnici plaćaju. To je u oštrom kontrastu sa situacijom u veliki preduzećima, posebno onim u

iii

državnom vlasništvu, koja još rade na principima kontrolisane ekonomije predratnog samoupravljanja: prevelik broj zaposlenih, fleksibilni budžeti, te slabo upravljanje. Mnoge ključne reforme su pokrenute, iako se neke implementiraju veoma sporo. U nekim slučajevima, vlada je pokazala odlučnost neophodnu za napredovanje pri ispunjenju programa reformi. Podnošenje zakona o stečaju za usvajanje u oba entiteta BiH – Federaciji Bosne i Hercegovine (FBiH) i Republici Srpskoj (RS) - kao i kasnija uspješna kampanja Vlade FBiH na uvjeravanju Parlamenta da povuče amandmane koje je uveo, a koji bi umanjili efekte implementacije zakona, pokazalo je da je u BiH moguće postići teške reforme.

11. Taj dualitet odražava se i na tržište rada. Čak i ako BiH pokazuje niske stope učešća radne snage i zaposlenosti uopće, sektor malih i srednjih preduzeća pokazuje da postoji potencijal za dinamično tržište rada. Inicijalne reforme institucija tržišta rada, uključujući zakon o radu i zavode za zapošljavanje, išle su u pravom smjeru, ali tržište rada je ipak i dalje oblast u kojoj su izazovi možda i najznačajniji.

IZAZOVI

12. Imajući u vidu da su preostali neriješeni izazovi zaista akutni, njihova analiza trebalo bi da uključuje određeno postavljanje prioriteta, c ciljem vođenja politika. Apsolutno najvažniji makroekonomski disbalans predstavlja stalno prisutan i uporan deficit tekućih računa. Na nivou od blizu 17 % GDP-a, on u dugoročnijem periodu nije održiv. Analiza predstavljena u ovom izvještaju ukazuje da je to rezultat niskih stopa domaćih ušteda, a ne visokih investicija. Stopa investiranja nije iznad prosjeka za privrede u tranziciji, ali je udio u domaćim uštedama koji može to da finansira, posebno nizak. U kontekstu u kojem vanjske uštede u obliku dotoka pomoći opadaju, a nivoi investiranja moraju da ostanu visoki, kako bi pratili ekonomsku transformaciju, makroekonomske i strukturne politike trebalo bi da budu usmjerene ka stimulisanju domaće štednje i privlačenju stranog kapitala nove vrste.

13. Potreba za povećanjem stepena domaće štednje pokreće pitanje stepena adekvatnosti tekuće pozicije fiskalne politike BiH za osiguranje ekonomskog rasta: može li BiH smanjiti udio javne potrošnje, istovremeno povećavajući stepen efikasnosti javnih službi? Taj izazov može, na prvi pogled, izgledati nerješiv, no ovaj izvještaj daje argumentaciju koja pokazuje da bi se on mogao postići. Uprkos postepenom smanjenju javne potrošnje, opterećenje koje vlada predstavlja za privredu, iako znatno smanjeno u toku posljednjih par godina, još uvijek je preveliko, na nivou od gotovo 50 % GDP-a. Potrebna je dalja konsolidacija i ona će morati da se odvoji od ranijih napora, koji su bili fokusirani na investicionu potrošnju. Ograničavanje tekuće potrošnje, bez obzira na svu inerciju koja će na to imati uticaja, predstavlja najviši prioritet. Imajući u vidu neizmirene potrebe za finansiranjem održavanja i funkcionisanja, ukupna potrošnja na plate (platni fond) u javnom sektoru i određeni programi transfera predstavljaju najvažnije kandidate za racionalizaciju. Povećanje stepena efikasnosti potrošnje, također, predstavlja ključ za uspostavu okruženja povoljnog za rast i osiguranje boljih mreža sigurnosti za one koji neće imati mogućnost za nalaženje novih radnih mjesta.

14. U srednjoročnom periodu, međutim, sama fiskalna prilagođavanja neće generisati potrebno povećanje domaće štednje. Znatan doprinos će morati doći i od povećanja domaće privatne štednje. U sektoru domaćinstava, noviji period je karakterisao visok stepen dostupnosti kredita za finansiranje izgradnje i potrošnje. U okviru aranžmana valutnog odbora, koji upravlja kursnim stopama i monetarnom politikom, vjeruje se da je to

iv

omogućeno znatnim dotocima privatne štednje građana, koji žive u inostranstvu, uključujući doznake radnika. Iako bi iscrpljivanje tih resursa dovelo do automatskog ograničenja nivoa kredita, kratkoročni imperativ predstavlja obuzdavanje rasta kredita domaćinstvima, uz oslanjanje na ograničene instrumente monetarne politike, koji su dostupni u tekućem režimu valutnog odbora. Oni uključuju povećanje zahtijevanih obaveznih rezervi i pooštravanje regulativa za oprezno poslovanje banaka i supervizije banaka. U dugoročnom periodu, međutim, stvarni izazov predstavljat će povećanje stepena domaće štednje u sektoru preduzeća, odnosno profitabilnost preduzeća koja rade u BiH. To će zahtijevati poduzimanje niza aktivnosti na jačanju poslovnog okruženja i upravljanja preduzećima, stimulaciju restruktuiranja preduzeća i povećanje stepena fleksibilnosti tržišta rada. Tek nakon toga će preduzeća u BiH, bez obzira da li u su u domaćem ili stranom vlasništvu, moći da zauzmu velike dijelove evropskih i svjetskih tržišta i da doprinesu unapređenju vanjskotrgovinske pozicije zemlje.

15. U oblasti trgovine, noviji neimpresivni rezultati teško se mogu pripisati poziciji vezanoj za politike, koja je imala za cilj liberalizaciju i integraciju. Stvarna ograničenja za dinamičnije izvozne rezultate nalaze se u poslovnom okruženju i investicijskoj klimi. U stvari, trgovinsko okruženje BiH nudi mnoge prilike koje ostaju neiskorištene. Na primjer, obim izvoza roba je isuviše nizak, predstavljajući tek nešto iznad 10 % GDP-a. Izvozom dominiraju sirovine i proizvodi u čijoj proizvodnji intenzivno učestvuje neobučena radna snaga. Prilike za učešće u međunarodnim lancima snabdijevanja, posebno sa EU, nedovoljno se koriste. U sektorima u kojima su preduzeća iz BiH prisutna, kao u slučaju tekstila i kožnih proizvoda, dugoročna održivost njihovog učešća je ugrožena teškim pritiscima konkurencije, što ukazuje na potrebu unapređenja proizvodnje i njenog dovođenja na više nivoe ljestvice dodane vrijednosti. Taj tip investicija na najbolji način će biti promovisan u slučaju da poslovno okruženje postane privlačnije za stvarne investitore. Također, mogućnosti na rastućem susjednom tržištu Srbije i Crne Gore se ne iskorištavaju u dovoljnoj mjeri. BiH je pokazala da može uspješno izvoziti proizvode iz poljoprivrednog i prehrambenog sektora u Hrvatsku. Međutim, nije uspjela da osvoji veliko tržište EU za takve proizvode, znatnim dijelom i zbog toga što joj nedostaje adekvatna institucionalna infrastruktura za certifikaciju proizvoda. Domaće tržište same BiH zahtijeva dodatan razvoj ka jedinstvenom ekonomskom prostoru koji će, također, stimulisati prekograničnu trgovinu.

16. Bez obzira na uništenje proizvodnih kapaciteta, a uprkos nasljeđenoj predratnoj industrijskoj strukturi, koju nije lako prilagoditi vremenu, izgleda da neki sektori imaju potencijal za budući rast, kao na primjer šumarstvo i obrada drveta, tekstila i kože, druga proizvodnja manjeg stepena, neki podsektori poljoprivrede ili sektor električne energije. Međutim, ovaj izvještaj argumentuje da bi politike trebalo da budu usmjerene na osiguranje maksimalnog nivoa fleksibilnosti, što se može ostvariti uklanjanjem prepreka za investicije ili poslovanje i jačanjem ljudskog kapitala. Kroz široko zasnovane motivacije, BiH se može dalje razviti u multisektorsku privredu. S druge strane, teško da će pristup “biranja pobjednika” kroz usmjerenu industrijsku politiku dovesti do boljih rezultata u BiH nego što je to bio slučaj u drugim zemljama.

17. Izazovi vezani za široko postavljene reforme preduzeća u suštini se odnose na dva osnovna pitanja (i) uklanjanje strukturnih prepreka za stvaranje i funkcionisanje konkurentnih tržišta; i (ii) uspostavljanje strogih pravila, procedura i s tim vezanih institucija koje stvaraju motivacione faktore za olakšavanje i omogućavanje svakodnevnih poslovnih transakcija.

v

18. Uklanjanje prepreka za pokretanje poslovanja je od ključne važnosti za stimulisanje daljeg pokretanja preduzeća, kao i za rast nedavno stvorenih novoosnovanih preduzeća, s obzirom da taj segment sektora preduzeća pruža najbolje mogućnosti za rast i stvaranje novih radnih mjesta. Najviši stepen prioriteta treba biti na uklanjanju nekoliko uskih grla.

19. Najprije, izvještaj zaključuje da su neizvjesnost ekonomskih politika i korupcija među najsnažnijim preprekama za strane investicije, stvaranje i razvoj poslovanja. Zatim, cijena i dostupnost finansiranja, poreske stope i administracija, prakse usmjerene protiv konkurentnosti, te funkcionisanje pravnog sistema pri zaštiti imovinskih prava i sprovođenju ugovora predstavljaju znatan teret za razvoj poslovanja i investiranje. Nedostatak jakog i konkurentnog poslovnog sektora u BiH dovodi do toga da finansijske institucije nisu spremne da pozajmljuju preduzećima. Poteškoće vezane za dostupnost kapitala, kao i ograničena sigurnost ugovornih prava, prouzrokuju da preduzeća vrše transakcije na primitivan način i da se oslanjaju na poslove ugovorene i sprovedene na licu mjesta. I na kraju, administrativne prepreke, kao što su formalno vlasništvo nad zemljištem, dostupnost zemljišta, radna regulativa, dozvole, te zahtjevi vezani za licenciranje, smatraju se stalnim izazovom za pokretanje poslovanja i konkurentnosti na tržištu. Pokretanje poslovanja u BiH jošuvijek traje suviše dugo i suviše je skupo. U toku je reforma registracije preduzeća, ali dinamiku te reforme usporavaju kako tehničke poteškoće vezane za uspostavu integrisanog sistema, tako i, možda čak i u većoj mjeri, razvučene debate političke prirode. Administrativne i birokratske začkoljice, također, povećavaju troškove vezane za vođenje poslovanja. Sistem privrednih sudova pati zbog velikog broja zaostalih, neriješenih slučajeva. Uz to, bez obzira na nedavno postignut napredak, zemlja se jošuvijek ne može opisati kao zemlja koja nudi jednake mogućnosti za rad na cijeloj teritoriji, u odnosu na nivoe i naplatu oporezivanja.

20. Postoji ubjedljiva argumentacija da se ranije uspostavljanim preduzećima pruži mogućnost restruktuiranja i reorganizacije. Široko raširena praksa nagomilavanja zaostalih neizmirenih obaveza i oslanjanja na subvencije otežava takvo restruktuiranje i mora se prekinuti. Nagomilavanje zaostalih neizmirenih obaveza ukazuje na spremnost vlada na svim nivoima da tolerišu i štite gubitaše od uklanjanja s tržišta, kao i da prihvataju praksu odgađanja plaćanja među preduzećima. Za preduzeća u državnom vlasništvu, opcije su jasne: strateška privatizacija ili likvidacija. Izvještaj, međutim, pokazuje, da je oslanjanje na insajdere (radnike i upravu) i državu u većini zaključenih poslova vaučerske privatizacije dovelo do fragmentiranosti vlasničkih struktura, slabih motivacionih faktora za restruktuiranje i razvoj slabih struktura upravljanja korporacijama. To je ograničilo dotoke novog kapitala znanja i tehnologija u novoprivatizovana preduzeća i dovelo je do toga da investitori oklijevaju da u zemlju uvedu strane investicije koje počinju od nule. Vlada će morati da riješi izazove koji predstavljaju pojednostavljenje i ubrzanje privatizacije, tako da poslovne perspektive kompanija koje su ponuđene na tenderu postanu osnovni faktor za donošenje investicionih odluka. U masovno privatizovanim kompanijama, koje su često u većinskom vlasništvu privatizacionih investicionih fondova (PIF-ova), napori na ostvarenju profita ograničeni su time što su preduzeća primorana da zadrže višak radnika. Zbog zaostalih obaveza za plate i doprinose, ukupni troškovi otpremnina premašuju mogućnosti gotovinskog toka, tako da su kompanije natjerane da zadrže višak radne snage, čak i ako to ograničava njihove investicione i razvojne strategije. Za većinu masovno privatizovanih preduzeća, međutim, osnovni izazov nalazi se u raspršenom vlasništvu i nedostatku discipline kod upravljanja, koju bi nametnuli vlasnici.

vi

21. Mogućnosti za izlazak sa tržišta su bile gotovo nepostojeće. BiH je zemlja u kojoj je koncept stečaja gotovo neistražen, i u kojoj su moderni zakoni o stečaju tek nedavno usvojeni. Djelotvoran režim stečaja predstavlja ključni uvjet za osiguranje institucionalnih instrumenata za restruktuiranje preduzeća, za ponovno osiguranje ekonomske održivosti preduzeća ili za omogućavanje njegove eliminacije sa tržišta. Takav režim osigurava mogućnost za oslobađanje sredstava koja bi mogla da, potencijalno, dovedu do novih poslovnih aktivnosti i radnih mjesta, čak i ako se u kratkoročnom periodu dese likvidacija i gubitak radnih mjesta. U mnogim slučajevima za neodrživa preduzeća u državnom vlasništvu i druge kompanije, ta radna mjesta su ionako bila samo fiktivna, nevezana za bilo kakve proizvodne ili produktivne aktivnosti i nisu dovodila do plaćanja ni plata ni doprinosa, već samo do nagomilavanja fiktivnih zaostalih potraživanja u knjigama kompanija. Takve kompanije koje se na vještački način održavaju u životu, na račun svojih radnika, snabdjevača i poreskih obveznika, moraju se temeljno restruktuirati ili likvidirati, a oba ta cilja mogu se postići kroz implementaciju novih zakona o stečaju. Međutim, korištenje procesa stečaja u BiH jošuvijek onemogućavaju sljedeći faktori: (i) političko oklijevanje, posebno sa strane poreskih vlasti, koje su u oba entiteta tek nedavno počele da razmatraju pokretanje stečajnog postupka; i (ii) socijalni pritisci, u kombinaciji s vrlo negativnim gledištima u odnosu na stečaj. U takvom okruženju, djelotvorna implementacija novih stečajnih okvira u potpunosti zavisi od političke volje za eliminacijom neodrživih preduzeća s tržišta.

22. Izazovi na tržištu rada su brojni. Stopa nezaposlenosti je visoka i povećava se, posebno za žene i mlade. Nova radna mjesta koja se stvaraju su rijetka i uglavnom su u neformalnom sektoru. Stope učešća i dalje su niske, iako ponuda radne snage izgleda nešto spremnija da reaguje na mogućnosti za zapošljavanje, nego što se ranije pretpostavljalo. Teško je tačno reći šta su uzroci nedostatka fleksibilnosti na (formalnom) tržištu rada. Uprkos relativno fleksibilnim zakonima o radu, prakse izdvajanja i naknada jošuvijek pokazuju uporne znake nefleksibilnosti, a izgleda kao da povećanja plata konzistentno premašuju povećanja stepena produktivnosti. Relativno slabe pozicije udruženja poslodavaca u kolektivnom pregovaranju mogle bi predstavljati objašnjenje za naizgled neodržive prakse zapošljavanja. Taj problem je na nivou preduzeća dodatno otežan slabom tržišnom disciplinom i slabim upravljanjem korporacijama, kao što je već naglašeno u prethodnom dijelu teksta. Radnici često nisu spremni da naplate svoja potraživanja od firmi time što bi pokrenuli stečaj, čak i u slučajevima gdje je to davno trebalo da se uradi. Preduzeća rijetko donose teške odluke vezane za prilagođavanje radne snage zahtjevima proizvodnog procesa i odupiranje automatskim povećanjima plata, čak i u slučajevima u kojim to dovodi njihov opstanak u pitanje. I same vlade su u mnogim aspektima reforme tržišta rada, naizgled neuspješne. Pokazalo se da su slabe u pregovorima o uvjetima rada, potcjenjujući signale i efekte prelijevanja vezane za kolektivne ugovore u javnom sektoru. Umjesto da se fokusiraju na osnovno posredovanje na tržištu rada, zavodi za zapošljavanje kanalisali su svoje viškove u direktne ekonomske intervencije. Obrazovne politike, posebno za više srednje i visoko obrazovanje, odvojene su od potreba tržišta.

OPCIJE ZA DALJNJI NAPREDAK

23. Vlasti BiH su prepoznale većinu izazova koji su zacrtani u prethodnom dijelu teksta, kao što je odraženo u Srednjoročnoj razvojnoj strategiji. U više navrata Vlasti su, također, poduzele inicijative za razrješavanje tih izazova. Razmatraju se akcioni planovi za oživljavanje privrede, pripremaju se socijalni programi i traže se rješenja za olakšavanje finansijskih problema kompanija koje su u poteškoćama. Međutim, politike koje se

vii

predviđaju prečesto traže povećanje stepena intervencija vlasti s ciljem postizanja kratkoročnih smanjenja pritisaka kroz nuđenje neodrživih subvencioniranja određene vrste, uključujući i otpis dugovanja. U drugim slučajevima vlasti su, kao i u svakoj drugoj zemlji, pod pritiskom interesnih grupa koje podržavaju promjene politika koje funkcionišu, ili odlaganje reformi koje bi mogle donijeti neophodne promjene. Stalni pozivi na povećanje stepena protekcionizma predstavljaju takav slučaj. Kao što zaključuje poglavlje izvještaja posvećeno trgovini, ništa što bi bilo od temeljne važnosti nije pogrešno u trgovinskom režimu, do te mjere da zahtijeva da se popravi. Stvarna uska grla su negdje drugdje.

24. Prema tome, ovaj izvještaj pruža argumentaciju koja pokazuje da bi se, kako bi se postigao opći cilj politika vezan za unapređenje motivacionog okruženja za ekonomski rast, politike morale fokusirati na prioritete koji su identifikovani u prethodnom dijelu teksta, iako sama priroda političke pozicije može varirati od slučaja do slučaja. Najprije, u nekim oblastima, kao na primjer u oblasti međunarodne trgovine ili monetarne i kursne politike, izabrane politike bile adekvatne. U takvim slučajevima, najbolja opcija za politike je ostati na istom kursu. U ovom slučaju, ostajanje na kursu treba se shvatiti kao zadržavanje istog smjera politika, a u nekim slučajevima čak i kao ubrzavanje tempa, uz stalno praćenje efekata i uticaja politika. Održavanje valutnog odbora, na primjer, ne znači da vlasti ne treba da pažljivo prate evoluciju realne kursne stope ili rast obima kreditiranja i ponovo razmotre opcije nakon određenog vremena. U ovom trenutku izgleda da je prioritet obuzdavanje rasta kredita domaćinstvima.

25. Drugi tip prioriteta politika trebalo bi da se fokusira na unapređenje okruženja za poboljšanje rezultata privatnog sektora. U općem slučaju to se prevodi u pojednostavljenje administrativnog okvira za privatni sektor ili, jednostavno, oslobađanje prostora i resursa za njegov rast.

26. Na poslijetku, u nekoliko slučajeva, potrebne su aktivne intervencije. Jasno je da se to odnosi na sve ključne oblasti javnog domena, uključujući preraspodjelu i racionalizaciju vladine potrošnje. U nekim slučajevima preporučuju se čak i tržišne intervencije, kao što su striktne politike prihoda za kompanije iz javnog sektora. Ostatak ovog odjeljka sažeto predstavlja ključne preporuke ovog izvještaja vezane za politike.

Unovčiti nedavno postignute uspjehe

27. Ključni sastojak politika za podržavanje daljnjeg rasta predstavljat će zadržavanje makroekonomske pozicije koja je usvojena u toku prethodnih par godina: oslanjanje na aranžman valutnog odbora (currency board) kao sidro za makroekonomsku politiku i podrška tom aranžmanu kroz nastavak fiskalne konsolidacije. Osnovni pokretač tog drugog cilja je ojačana kontrola ukupne potrošnje na plate u vladinom sektoru. Sve dok zemlja ne uspostavi svoju kreditnu sposobnost, vlasti bi trebalo da održe oprezne strategije vanjskog zaduživanja.

28. Što se tiče trgovinskih politika, izvještaj otkriva da je, opće uzevši, postojeći trgovinski režim povoljan i da ne predstavlja slabu kariku u lancu izvoza. Vraćanje na protekcionističke politike bi imalo suprotne efekte, kao što se i desilo u mnogim zemljama. Upravo suprotno, ako BiH treba da izmijeni svoj tarifni raspored, trebalo bi da izvrši dalju liberalizaciju tarifa, i da prije svega smanji stope koje su i dalje neuobičajeno visoke, kao npr. za neke investicione robe. Oslanjanje na tarifne kvotne stope (Tariff Quota Rates - TQRs) najvjerovatnije neće dovesti do postizanja većeg stepena produktivnosti, čak ni u agroprerađivačkom sektoru. Imajući u vidu administrativne komplikacije koje su uključene u to, ovaj izvještaj preporučuje da se TQR uopće ne primjenjuje. U slučaju da se primijene na

viii

neke robe, tarifne stope bi trebalo održati na niskom nivou, a procedura licenciranja trebalo bi da bude što je moguće transparentnija.

Promovisati adekvatne motivacione faktore i osloboditi prostor za rast

29. Jedna od najtemeljnijih reformi u sklopu rasporeda vlasti je uvođenje poreza na dodanu vrijednost (PDV). Ta reforma će imati dalekosežne posljedice po javne finansije, poslovno okruženje, jačanje konkurentnosti domaćih preduzeća i promovisanje boljeg upravljanja. Institucionalni aranžmani za usvajanje PDV-a su uspostavljeni, počevši od uspostave Uprave za indirektno oporezivanje na nivou države i nekoliko temeljnih zakona i regulativa u vezi sa stopama, strukturom, izuzećima. Legislativa koja se odnosi na raspodjelu prihoda i druga pitanja, mora se hitno usvojiti, tako da se naknadni napori mogu usmjeriti isključivo na izgradnju kapaciteta poreske uprave i povećanje stepena svijesti kod poreskih obveznika.

30. Unapređenje motivacionih faktora za trgovinsku razmjenu vezano je za implementaciju ključnih institucionalnih reformi i brzu uspostavu regulatornog okvira. Prioritetne mjere politika trebalo bi da se prije svega usmjere na ispunjavanje uvjeta za ulazak u pregovore o Sporazumu za stabilizaciju i priključenje, što je prije moguće. Napredovanje u sklopu pregovora o Sporazumu o stabilizaciji i priključenju morat će pratiti i pravna harmonizacija koja će uključivati konsolidaciju jedinstvenog ekonomskog prostora u BiH. Sporazum o stabilizaciji i priključenju će, također, otvoriti put za učešće BiH u programu “panevropske akumulacije porijekla”. To bi, sa svoje strane, povećalo stepen privlačnosti BiH kao učesnika u robnim lancima, koje vode proizvođači i, općije, za dotok direktnih stranih investicija. Napori bi, također, trebalo da budu usmjereni na dalju implementaciju politika za omogućavanje trgovinske razmjene, uključujući pojednostavljenje procedura na graničnim prijelazima i nastavak borbe protiv korupcije na carinskim ispostavama.

31. Da bi se osigurali odgovarajući motivacioni faktori za kreiranje novog poslovanja i rast poslovanja, vlasti će morati da ubrzaju implementaciju reformi oko kojih već duže vrijeme postoji koncenzus. Novi sistem registracije poslovanja se mora implementirati u potpunosti, kako bi se osiguralo njegovo glatko funkcionisanje. Planovi za pojednostavljenje procedura poslovne inspekcije bi, trebalo da se, također, implementiraju, kako bi se ograničio teret koji regulatorni okvir predstavlja za kompanije. Strogo provođenje politika vezanih za pravednu konkurenciju, također, je neophodno kao zaštita za vitalna tržišta na kojima se mogu tražiti odštete.

32. Važna oblast reformi za unapređenje motivacija su temeljne promjene pravila vezanih za vlasništvo nad preduzećima, kao i pravila koja se odnose na privatizacione investicione fondove (PIF-ove). Nova pravila bi trebalo da podstaknu PIF-ove da naprave stratešku odluku: ili da postanu investicioni (mutual) fondovi ili da postanu kompanije za upravljanje.

33. Promjene kod regulativa koje se odnose na privatizaciju neophodne su u oba entiteta, kako bi se omogućilo reorganizovanje i finansijsko restruktuiranje preduzeća u državnom vlasništvu izvan režima stečaja. Za djelotvorno restrukuiranje sektora preduzeća neophodno je da i u preduzećima u državnom vlasništvu i u privatizovanim preduzećima budu uspostavljene adekvatne vlasničke strukture. Za već privatizovana preduzeća, ključno pitanje je stimulisanje stvaranja koncentrisanih vlasničkih sturktura s motivacijom za rad u poslovnom okruženju na osnovu strogih principa upravljanja korporacijama, pri čemu je osnovni motiv ostvarenje profita. Uz to, vlasničke strukture svih preduzeća moraju da stvore motivacione faktore za menadžere (upravu) i vlasnike, s ciljem maksimalnog uvećanja dobiti

ix

iz povećanja stepena efikasnosti. Reforme koje će promovisati takve ciljeve uključuju jasno odvajanje funkcija upravnih i nadzornih odbora, eliminaciju političkih postavljenja s ciljem osiguranja nezavisnosti odbora prvog reda od uprave, zaposlenih i velikih dioničara, pojednostavljenje sistema odbora u korporacijama kroz uklanjanje trećeg reda odbora u BiH, konkretno, “revizorskih odbora” u Federaciji BiH i “nadzornih odbora” u RS, harmonizaciju zakona o preduzećima u oba entiteta za uspostavljanje jednakih prava za sve dioničare, te javno objavljivanje finansijskih izvještaja preduzeća. Usvajanje standarda za računovodstvenu regulativu u skladu s međunarodnim standardima, kao i nezavisne vanjske revizije, može predstavljati snažan instrument za unapređenje rezultata sektora preduzeća i povećanje stepena povjerenja među investitorima.

34. Povećanje stepena fleksibilnosti na tržištu rada bit će postignuto, između ostalog, naporima vlade na postepenom smanjenju poreskog opterećenja na rad, počevši, možda, od smanjenja stope doprinosa za osiguranje u slučaju nezaposlenosti u FBiH. Takva smanjenja trebalo bi da budu omogućena proširenjem osnovice za socijalne doprinose, kroz, između ostalog, i smanjenja radnika koji su izuzeti iz plaćanja doprinosa. Vlada treba da aktivno ulaže napore na ukidanju automatske povratne sprege između najniže garantovane i prosječne plate u FBiH. Što se tiče radnih odnosa, vlasti bi trebalo da oslobode prostor i igraju samo ulogu olakšavanja poslodavcima da postanu aktivan partner u socijalnom dijalogu.

Intervenisati mudro

35. Iako bi veličina opće javne potrošnje, izražene kao procenat GDP-a, trebalo da bude smanjena, vlasti bi trebalo da nastave s izmjenama strukture potrošnje, kroz preraspodjelu ušteda ostvarenih smanjenjem ukupne potrošnje na plate (platnog fonda) i socijalnih transfera na potrošnju na funkcionisanje, održavanje i investicije. To će zahtijevati odlučno poduzimanje aktivnosti. Ograničenje za ukupnu potrošnju na plate koje je određeno u okviru srednjoročnih fiskalnih ciljnih iznosa mora se poštovati u sklopu godišnjih budžeta, dok bi pravila za određivanje visine plata trebalo detaljno reformisati i dovesti u sklad sa standardima evropske prakse.

36. Kod ključnih službi javnog sektora, kao što su obrazovanje ili socijalna zaštita, alokacija potrošnje trebalo bi da bude vođena razmatranjem stepena efikasnosti i jednakosti. Konkretno, finansiranje usmjerenog i visokog obrazovanja zahtijeva hitne reforme, kao i transferi za socijalno staranje za domaćinstva. Također, planirane politike za smanjenje fiskalnih rizika kroz izmirenje velikog zaostalog iznosa domaćih potraživanja trebalo bi da budu implementirane u skladu s predviđenim planovima.

37. Ubrzanje privatizacije zahtijeva aktivnije, ali i koncentrisanije napore vlade. Preporučuje se pojednostavljenje procesa kroz uvođenje pojednostavljenih, mada transparentnih, procedura licitacije. Slično tome, institucionalno i tehničko vodstvo za proces privatizacije trebalo bi biti pojašnjeno i ojačano. Agencije za privatizaciju mogle bi igrati ključnu ulogu, kad bi im se dao viši stepen nezavisnosti i zaštite od političkog uplitanja, kako kod samih transakcija, tako i u vezi s budžetima agencija.

38. Međutim, da bi napori na restruktuiranju bili uspješni, treba se omogućiti i izlazak s tržišta, kroz smanjenje subvencija i zaostalih neizmirenih obaveza, nezdrava preduzeća bi trebala da budu likvidirana, nefleksiblnosti na tržištu rada trebalo bi da se u znatnoj mjeri eliminišu, a strukture upravljanja korporacijama i vlasništva bi se trebla u znatnoj mjeri unaprijediti. Te akcije politika dovele bi do smanjenja fleksibilnosti budžetskih ograničenja i rezultovale bi djelotvornijim restruktuiranjem. Iako je stečaj u velikoj mjeri pitanje vezano za

x

motivacione faktore i za poslovno okruženje, vlada bi mogla da osvijetli put pokretanjem stečaja za neodržive kompanije s velikim zaostalim neizmirenim obavezama za poreze i doprinose.

39. Što se tiče reformi u oblasti rada, a u skladu s reformom sistema za određivanje plata, pomenutom u prethodnom dijelu teksta, vlada bi trebalo da te radnike isključi iz općih kolektivnih ugovora, kako bude prelazila na statutarni režim zapošljavanja. Trebalo bi da se odredi i primijeni politika striktnih rezultata koja bi se primjenjivala na ključna preduzeća u državnom vlasništvu. Na kraju, vlada bi trebalo da razmotri mehanizam koji bi upravljao određivanjem najniže (minimalne) plate, posebno u FBiH, te da uvede jedinstvenu, najnižu platu, koja ne bi dovodila u opasnost stepen konkurentnosti zemlje ili otežavala zapošljavanje mladih i radnika s niskim kvalifikacijama.

ZAKLJUČAK

40. BiH se suočava sa svim tipičnim izazovima političke ekonomije s kojima su se borile druge zemlje u tranziciji, uz neke izazove koji su karakteristični samo za nju. To dovodi do potrebe adekvatnog raspoređivanja reformi u faze i potrebe unapređenja upravljanja. Raspored reformi u faze i njihova dinamika od ključne su važnosti u vođenju politike do željenih ciljeva. Kao i u drugim privredama u tranziciji, neke od potrebnih reformi će naići na otpor različitih interesnih grupa, kao što su direktori preduzeća u državnom vlasništvu, zvaničnici lokalnih vlada ili radnici koji su pod uticajem reformi. Uz to, imajući u vidu noviju historiju BiH i njenu kompleksnu političku strukturu, temeljne reforme će u velikom broju slučajeva zahtijevati težak i kompleksan proces izgradnje koncenzusa između konstitutivnih naroda u zemlji. Također, postoje i važni eksterni imperativi koji vode raspored reformi, od kojih je najvažniji perspektiva ulaska u Sporazum o stabilizaciji i priključenju s Evropskom unijom. Svi ti faktori će zahtijevati da vlasti naprave razliku između hitnih zadataka i onih koji to nisu i da se uzdrže od dodavanja novih zadataka u raspored aktivnosti koji još nije u potpunosti izvršen. Srednjoročna razvojna strategija pruža koristan okvir za takav raspored reformi, ali jošuvijek je potrebno povećati stepen fokusiranja. Još važnije od toga, unapređeno upravljanje i djelotvornije politike borbe protiv korupcije predstavljaju neophodan uvjet za dobijanje podrške šireg stanovništva za reforme. Uz to što pomaže pri izgradnji široke podrške za reforme, unapređenje upravljanja predstavlja temeljnu odrednicu politika za jačanje ekonomskog rasta, kako istraživanja Svjetske banke tako i drugih institucija.

xi

1. ODRŽAVANJE MAKROEKONOMSKOG OKRUŽENJA KOJE OMOGUĆAVA RAZVOJ I RAST

A. UVOD

1.1 Čak i u poređenju s drugim postkonfliktnim privredama, BiH je ostvarila impresivne stope rasta od kraja rata, koji je rezultovao razbijanjem ranije Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, sredinom devedesetih godina prethodnog vijeka. U periodu odmah poslije rata, rast je u najvećoj mjeri vođen intenzivnim investicijama u rekonstrukciju i rehabilitaciju javne infrastrukture i privatnih stambenih prostora. Potrošnja je u najvećoj mjeri finansirana velikim dotocima pomoći. Privatni transferi i doznake radnika iz inostranstva također, su igrali važnu ulogu u pokretanju domaće potražnje.

1.2 Pozitivni rezultati ostvareni na polju rasta odražavaju program rekonstrukcije koji se smatra u najvećoj mjeri uspjelim. Zvanični donatori isplatili su 5,1 milijardi US$ kao podršku programu ponovne izgradnje i rehabilitacije ekonomske i fizičke infrastrukture BiH.

1.3 Dok je realna stopa rasta u toku prošle godine opet povećana, nakon usporenja u toku 2003. godine održavanje rigorozne ekonomske ekspanzije postat će pravi izazov, u okruženju smanjenja zvanične pomoći i skromnih nivoa privatnih investicija. Trend smanjenja dotoka pomoći vjerovatno će biti nastavljen, kako se strateški fokus na kom se zasnivaju donatorska obvezivanja za pomoć premješta sa finansiranja rekonstrukcije i povratka izbjeglica na podršku dubljim strukturnim i administrativnim reformama. Kao što signalizuje neodrživ nivo deficita tekućih računa, najhitniji makroekonomski izazov za BiH, prema tome, predstavlja jačanje stopa domaće štednje i povećanja investicija, posebno u privatnom sektoru, uz privlačenje viših stopa strane štednje u obliku direktnih investicija kapitala. Bez obzira na opće pozitivan trend rasta, oko četvrtina stanovništva živi ispod granice siromaštva, dok bi se još jedna trećina mogla naći u tom položaju u slučaju poremećaja prihoda. Stopa nezaposlenosti je vrlo visoka, posebno među ženama i mladima, iako su administrativni podaci precijenjeni. Neformalna privreda je, također, sveprisutna i širi se.

1.4 Makroekonomske politike su postavljene tako da osiguravaju konsolidaciju stabilnosti BiH. Ona je utemeljila stabilnost cijena i kursnih stopa na strogom poštovanju režima valutnog odbora. Fiskalne politike su u sve većoj mjeri podržavale stabilizaciju, pokazujući dramatično unapređenje ušteda vlade u toku prethodnih par godina. Politike vanjskog zaduženja su se uspješno fokusirale na smanjenje dužničkog opterećenja BiH kroz pregovore o reprogramu i otpisu predratnog duga, dok se novo zaduživanje tražilo samo po veoma koncesionalnim (povoljnim) uvjetima.

1.5 Iako se postavljaju pitanja o tome da li makroekonomske politike orijentisane na stabilizaciju možda u pretjeranoj mjeri ograničavaju potencijale BiH, ovo poglavlje daje argumentaciju za to da nastavak usmjerenja na održavanje stabilnosti predstavlja najbolju opciju za promociju konkurentnosti i održiv rast u srednjoročnom periodu.

Konkretno, imajući u vidu jedinstvene karakteristike zemlje, valutni odbor i dalje je najadekvatniji aranžman za monetarnu i kursnu politiku za BiH. Fiskalne politike trebalo bi da za cilj imaju dalju racionalizaciju i reorganizaciju potrošnje kako bi se postigao viši stepen efikasnosti ključnih javnih usluga. Napori usmjereni na jačanje javnih investicija kako bi se kompenzovao nedostatak vanjskog finansiranja projekata opravdani su, ali selektivnost i detaljna ekonomska i finansijska analiza treba da predstavljaju osnovne pokretače odluka vezanih za javne investicije. Na prihodnoj strani, poreska reforma bit će fokusirana na uvođenje poreza na dodanu vrijednost, što predstavlja temeljnu promjenu od koje se očekuje ne samo da stimuliše i stabilizuje fiskalne prihode, već i da omogući unapređenje konkurentnog okruženja u domaćoj privredi. Općije, najveći izazov koji se postavlja u budućnosti predstavlja izgradnja samoodržive “fiskalne arhitekture” u kojoj bi se temeljne političke odluke, kao što su, na primjer, ciljni iznosi konsolidovanog budžetskog bilansa, mogle donositi na koordiniran i pravovremen način.

1.6 Nedostatak fleksibilnosti koji ograničava potencijal privrede BiH najbolje će se riješiti ubrzanjem ključnih strukturnih reformi, uključujući unapređenje poslovnog okruženja i povećanje stepena fleksibilnosti tržišta rada. Pod pretpostavkom da će program reformi biti implementiran zadovoljavajućim tempom, u slučaju da ne dođe do vanjskih šokova i ako se pretpostavi nastavak političke stabilnosti, takve politike bi mogle pomoći pri održavanju realne stope rasta GDP-a na oko 5 %. Ti razvoji događaja bi, također, trebalo da se odraze u znatnom rastu izvoza, relativno visokim nivoima direktnih stranih investicija, te postepenim povećanjem domaće štednje i investicija. Kao posljedica toga, stepen osjetljivosti vezan za postojeći jaz tekućih računa mogao bi se smanjiti. S druge strane, odlaganje reformi dovelo bi do nižih stopa rasta obima proizvodnje i izvoza, kao i stalnih visokih deficita na tekućem računu koji bi doveli privredu u rizik još oštrijeg pada.

1.7 Preostali dio ovog poglavlja organizovan je na sljedeći način. Naredna sekcija daje pregled ekonomskih trendova od kraja rata i naglašava neke od važnijih novijih razvoja događaja. Sekcija C razmatra dosadašnje rezultate makroekonomskih politika i strukturnih reformi, te daje preporuke vezane za buduće pozicije politika. Kvantifikovani makroekonomski pregled predstavljen je u sekciji D. Sekcija E predstavlja zaključak.

1.8 Kao upozorenje treba istaći da se veliki dio analize predstavljene u ovom odjeljku oslanja na vrlo slabu statističku osnovu. Podaci su konstruisani iz različitih izvora koji nisu u svakom slučaju konzistentni i podložni su znatnim i čestim revizijama. Statistički sistem u BiH još nije u potpunosti integrisan, a neophodne su hitne institucionalne reforme kako bi se unaprijedio kvalitet ekonomskih i socijalnih podataka. (Okvir 1.1) opisuje osnovne izazove s kojima se suočava statistički sistem u BiH, kao i reforme koje se sada predviđaju kako bi se na njih odgovorilo.

B. EKONOMSKI TRENDOVI U POSTKONFLIKTNOM PERIODU I NOVIJA DEŠAVANJA

1.9 U toku prve polovine devedesetih godina prošlog vijeka, BiH je prošla kroz najrazorniji ekonomski kolaps koji nije niti jedna privreda u srednjoj i istočnoj Evropi iskusila od Drugog svjetskog rata. Ekonomske aktivnosti su pale na manje od 20 % svojih predratnih nivoa (Tabela 1.1). Rat je doveo do promjene socijalne i ekonomske mape zemlje i razorio je njeno stanovništvo i fizičku strukturu. Od predratnog broja stanovnika od 4,4 miliona, do kraja rata 250.000 ljudi je umrlo ili se smatra nestalim. Više od 60 % stanovništva interno je raseljeno, dok je više od milion ljudi napustilo zemlju.

2

Okvir 1:1 Statistika u BiH: institucionalna i metodološka pitanja Kao dio bivše Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, Bosna i Hercegovina je naslijedila statistički sistem koji je sličio onom u privredama s centralnim planiranjem, uključujući metodologiju materijalnog sistema proizvodnje sovjetskog stila za obračun agregatne proizvodnje. U toku rata sistem nije radio i podaci su izgubljeni, što objašnjava nedostatak bilo kakvih statistika za period 1992.-1995.g. Na kraju konflikta, Federalni Zavod za statistiku (FZS) preuzeo je najveći dio osoblja i zgrada ranije statističke agencije, dok je Republika Srpska uspostavila svoj Zavod za statistiku (RSZS) i počela od nule. To je dovelo do upotrebe različitih metodologija za prikupljanje podataka i obradu: dok je FZS pokušao da uvede standardne međunarodne metodologije, RSZS je nastavio s primjenom predratnih metodologija. Kao rezultat toga, sistem nije bio sposoban za proizvodnju bilo kakvih podataka za cijelu zemlju u toku dužeg vremenskog perioda. Agencija za statistiku na nivou države (BHAS) uspostavljena je 1998. godine s jakom podrškom Međunarodne zajednice, a koordinacija statističkih aktivnosti predstavljala je njen primarni mandat. Zbog nedostatka bilo kakvih ovlaštenja za implementaciju, BHAS sve do nedavno nije uspijevao da izvrši reformu sistema, a kamoli da proizvede pouzdane konsolidovane statistike. Tekući izazov s kojim se suočava statistički sistem u BiH je dvostran: institucionalni i tehnički. Tek nakon rješavanja tih problema može se očekivati proizvodnja pouzdanih statističkih podataka na nivou države, uključujući i podatke o cijenama i nacionalnim računima.

Institucionalna pitanja posljedica su, prije svega, političke posvećenosti uspostavi jedinstvenog, harmonizovanog statističkog sistema. Nakon intenzivnih pritisaka Međunarodne zajednice, početkom 2003. god. usvojen je zakon o statistici na državnom nivou, a postojeći zakoni na entitetskom nivou harmonizovani su s njim. Zakon predviđa obavezno izvještavanje o podacima, saradnju i metodološku harmonizaciju za entitete. Ključni izazov u ovom trenutku predstavlja neophodnost usvajanja programa rada koji bi se, između ostalog, fokusirao na unapređenje statistike nacionalnih računa. S ciljem pokretanja aktivnosti uspostavljene su različite radne grupe, s podrškom Evropske unije, kako bi se riješila preostala tehnička pitanja. Zaista, tehnički izazovi su važni. Jedini podaci o nacionalnim računima koji su dostupni i koji se koriste i u ovom izvještaju CEM, predstavljaju GDP izračunat na strani proizvodnje, koji je sumnjivog kvaliteta. Zavodi za statistiku koriste finansijske izvještaje na nivou preduzeća, što predstavlja izvor znatnih grešaka, jer ti izvještaji ne daju nikakve informacije o prirodi i odgovarajućem udjelu registrovanih aktivnosti (tj. proizvodnje, trgovine itd). Na strani potrošnje, podaci o potrošnji još nisu dostupni. Istraživanje budžeta domaćinstava (Household Budget Study, HBS), koje se upravo implementira uz podršku Statističkog zavoda Italije, trebalo bi da osigura pouzdane podatke s tim ciljem, kao i određenje pondera za potrošačke cijene (zavodi za statistiku sada koriste pretkonfliktne pondere koji su prilagođeni na ad hoc bazi). Dodatni problem koji odražava nedostatak podataka o vlasništvu nad imovinom, predstavlja neuspjeh pri uključenju imputiranih stanarina kao dijela potrošnje. Metodologija prikupljanja podataka o investicijama nedavno je harmonizovana, a formulari za prikupljanje podataka razvijeni su kroz saradnju tri institucije, što bi trebalo da dovede do tačnih podataka iz sektora preduzeća. Međutim, mjerenje investicija domaćinstava jošuvijek nije razriješeno. Za vladinu potrošnju sistem se oslanja na podatke Centralne banke, koji se mogu smatrati zadovoljavajućim. Statistički podaci o vanjskoj trgovini su lošeg kvaliteta (poglavlje 2) i bit će unaprijeđeni tek nakon instalacije novog informacionog sistema u upravi carina, uključujući i centralizovanu bazu podataka o carinama na nivou države. Nepotrebno je i reći da ne postoji metodologija za procjenjivanje neformalnog sektora (iako Centralna banka proizvodi neke statističke podatke). Na kraju, nedostatak pouzdanih podataka o broju stanovnika (posljednji popis stanovništva izvršen je prije rata!) pokreće bojazni u vezi s kvalitetom svih per capita pokazatelja. Ukratko rečeno, formulacija ekonomskih i socijalnih politika u BiH pati, u ozbiljnoj mjeri, od manjkavog statističkog sistema. Aktivnosti vezane za politike u toj oblasti zaista su hitno potrebne, tako da se dostupna tehnička podrška može djelotvorno mobilisati na razrješavanje problema vezanih za nedostatak kapaciteta. Evropska unija je na adekvatna način prepoznala važnost ovog pitanja i postigla je napredak na implementaciji Zakona o statistikama, kao jednog od ključnih preduvjeta za pokretanje pregovora o Sporazumu o stabilizaciji i priključenju.

1.10 Od 1996. godine, povratak mira, u kombinaciji s višim stepenom socijalne i političke stabilnosti i velikim nivoom međunarodne podrške, doveo je do ponovne uspostave privrednog rasta. Od tada je zemlja poduzela velike korake ka ponovnoj izgradnji svoje privrede. Mreže transporta, komunikacija i snabdijevanja energijom su

3

rehabilitovane, dok je, paralelno s tim, iz korijena rekonstruisana institucionalna infrastruktura – iako je napredak na tom frontu bio daleko sporiji nego što se očekivalo. U toku poslijeratnog perioda zemlja je uspjela da uspostavi državnu valutu, konvertibilnu marku (KM), kao i nezavisnu centralnu banku. Paralelno s tim, BiH je uspjela da za znatan dio umanji svoj vanjski dug koji je naslijedila od bivše Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije (SFRJ).

Tabela 1:1 Komparativni pad proizvodnje

Komparativni pad proizvodnje

(procent onog iz 1989.)

Realni GDP 2002. god. (1989.=100)

Bosna i Hercegovina 83 76 Hrvatska 41 87 Češka 13 105 Mađarska 18 112 Slovačka 25 111 Albanija 34 114 Bugarska 27 80 Srbija i Crna Gora 59 50 BJR Makedonija 32 75 Rumunija 25 87 Jugoistočna Evropa 30 81 Srednja i istočna Evropa i baltičke zemlje 18 115 Izvori: Za period 1990-2001. EBRD (2002); za period 2002-2003. sopstvene procjene. 1.11 Između 1995. i 2004. godine, realna stopa rasta GDP-a povećana je skoro četiri puta, dok je izvoz povećan deseterostruko, a inflacija maloprodajnih cijena stabilizovana je na nivoima sličnim onima u industrijskim zemljama. Paralelno s tim, aktivnosti izazvane rekonstrukcijom doprinijele su smanjenju stepena siromaštva, pri čemu je per capita potrošnja u realnim iznosima povećana za većinu domaćinstava.

1.12 Povećanje stope izvoza pomoglo je pri jačanju realne stope rasta GDP-a na 5,7 % u 2004. godini, sa 4 % u 2003. Održavanje takvog tempa u budućnosti predstavljat će, međutim, izazov, u okruženju pada zvaničnih dotoka i skromnih reformskih napora. Rast je u različitim entitetima išao različitim putevima, pri čemu je RS zaostajala u najvećem dijelu postkonfliktnog perioda. To bi se dijelom moglo objasniti odloženim pristupom strane pomoći za RS, kao i znatnijim gubicima obima proizvodnje u sektorima poljoprivrede i proizvodnje. Izgleda da se u novijem periodu stope rasta u entitetima približavaju, što možda signalizuje poboljšanje integracije domaće privrede.1

1 Uz prepreke vezane za slabu statističku osnovu, tumačenje GDP-a u RS dodatno komplikuje činjenica da je od 2002. godine Statistički zavod u RS učinio napore da unaprijedi obuhvat prikupljanja podataka. Stope rasta prikazane na slici 1.2 korigovane su u odnosu na tu promjenu strukture.

4

Slika 1:1 Realna stopa GDP-a i strane pomoći u BiH (godišnji % rasta; milioni US$)

Slika 1:2 Realna stopa rasta GDP-a po entitetima (godišnje u %)

0 5

10 15 20 25 30 35

1997 19

98 1999 20

00 2001

2002 20

03 2004

-100

100

300

500

700

900

1,100

1,300

Realni rast GDP-a (%) Strana pomoć (mil US$)

-8

-4

0

4

8

12

1999 2000 2001 2002 2003 2004

FBH RS

Izvor: MMF, sopstvene kalkulacije. Izvor: MMF; zavodi za statistiku BiH, FBiH, i RS.

1.13 Uz znatnu humanitarnu pomoć i pomoć u održanju mira koja je osigurana odmah nakon rata, međunarodna zajednica je do kraja 2004. god. isplatila više od 5,1 milijardi US$, što je ekvivalentno iznosu od oko 13 % GDP-a godišnje, uglavnom za projekte rekonstrukcije i izgradnje institucija. Vanjska pomoć je predstavljala pokretač ekonomskih aktivnosti kroz podršku širokom programu rekonstrukcije koji je predstavljao temelj rehabilitacije javne infrastrukture i obnovu privatnog stambenog fonda. Grantovi (donacije) su predstavljali oko tri četvrtine ukupnih dotoka pomoći. 1998. došlo je do primjetnog pada dotoka pomoći, što je ponovljeno 200. godine, kako su se donatori suočavali s konkurentnim zahtjevima drugih zemalja koje su bile u problemima, a i njihovi budžeti su bili pod pritiskom. Sa strateške strane, većina međunarodnih partnera, također, je smatrala da su ciljevi vezani za rekonstrukciju u najvećem dijelu ostvareni i da bi nova pomoć u sve većoj mjeri trebalo da se fokusira na tehničku pomoć kao podršku ekonomskoj tranziciji. FBiH je primila oko pet šestina te pomoći, što je znatno veći dio u odnosu na broj stanovnika u njoj, nego RS, prije svega zbog toga što su dotoci pomoći RS počeli kasnije, iz političkih razloga.

1.14 Izgleda da je u poslijeratnom periodu došlo do primjetne promjene strukture GDP-a. Prema zvaničnim statističkim podacima, udio poljoprivrede je znatno opao, dok je udio uslužnih djelatnosti porastao (Slika 1:3 i Slika1:4). Iako opći trendovi u oba entiteta prate sličan put, i dalje postoje primjetne razlike. Primarni sektor (poljoprivreda, ribarstvo i šumarstvo) i dalje je važan sektor u RS (20 % GDP-a), a u FBiH je spao na manje od 10 %. Sekundarni sektor (industrija i rudarstvo) održao je svoj udio od oko jedne četvrtine entitetskog GDP-a u FBiH. Deindustrijalizacija je bila primjetnija u RS. Industrija zauzima tek oko 16 % GDP-a, od čega jednu trećinu industrijske dodane vrijednosti pokriva sektor proizvodnje električne energije. U uslužnom sektoru, iako su finansijske i poslovne usluge pokazale stalan rast, vladine službe i dalje zauzimaju veliki dio općih usluga, posebno u FBiH. To odražava i kompleksniju administrativnu strukturu i više plate u državnoj upravi u FBiH, nego u RS.

1.15 Doprinosi različitih sektora ukupnom rastu realnog GDP-a odražavaju rast važnosti uslužnog sektora (Slika 1:5). U najnovijem periodu, pad doprinosa poljoprivrede (u RS) i industrije (u oba entiteta) posebno su upadljivi. Naravno da ti statistički podaci ne obuhvataju neformalnu privredu u potpunosti, a vjeruje se da je ona među najvećima u regiji.

5

Aktivnosti neformalnog sektora uglavnom su koncentrisane u sektorima poljoprivrede i trgovine i procjenjuje se da rastu. Važnost neformalnih aktivnosti u sektoru preduzeća i na tržištu rada detaljno se razmatra u poglavljima 3 i 5.

Slika 1:3 FBiH: Sektorska struktura GDP-a (u % nominalne stope GDP-a)

Slika1:4 RS: Sektorska struktura GDP-a (u % nominalne stope GDP-a)

0% 20% 40% 60% 80%

100%

1995 1996 1997 1998 1999 2000 2001 2002 2003

Poljoprovreda Industrija GrađevinarstvoVlad. službe Kom. službe

0%

20%

40%

60%

80%

100%

1995 1996 1997 1998 1999 2000 2001 2002 2003

Poljoprivreda Industrija GrađevinarstvoVlad. službe Kom. službe

Izvor: Zavodi za statistiku BiH, FBiH Izvor: Zavodi za statistiku BiH, RS. Slika 1:5 Sektorska struktura nominalnog GDP-a (u %)

-5.0% 0.0% 5.0%

10.0% 15.0% 20.0% 25.0% 30.0% 35.0%

1996-99 2000-03 1996-99 2000-03

FBH RS

Poljoprivreda Industrija Građevinarstvo Usluge

Izvor: Zavodi za statistiku. 1.16 Striktno poštivanje aranžmana valutnog odbora uvedenog 1997. godine, pomoglo je pri usporavanju inflacije maloprodajnih cijena na jednocifrene nivoe i ispod jedan % u toku perioda od 2002. do 2004. Razlika u inflaciji između dva entiteta također, je smanjena, što predstavlja signal poboljšanja integracije dvije poddržavne privrede. Uprkos stalno visokih trgovinskih deficita i deficita vanjskih računa, rezerve u stranoj valuti su povećane, a stepen povjerenja u domaću valutu je znatno porastao. Povjerenje u valutu je pokazano 2001. god. u trenutku uvođenja novčanica i novčića u eurima. Građani su zamijenili veliki iznos ušteđenih njemačkih maraka, valute za koju je KM ranije bila vezana, za depozite u bankama izražene u KM, što predstavlja potvrdu povratka povjerenja u reformisani bankarski sistem. Zbog te obrnute zamjene valuta, nevladini depoziti su pokazali znatne stope rasta u toku tog perioda, posebno između 2000. i 2002. god. (od 6,5 % GDP-a do 9,5 %), što je dovelo do velikog rasta kredita u 2002. godini, kad je ukupni iznos kredita domaćinstvima povećan više od dva puta. 2003. god. poduzete su uspješne mjere na pooštravanju kreditnih politika, u sklopu Stand by aranžmana MMF-a, kao i u toku 2004.

6

godine. Međutim, nekorektni mehanizmi indeksacije omogućili su da rast dospjelih i isplaćenih plata premaši stepen produktivnosti, što je imalo negativan uticaj na zapošljavanje i profitabilnost preduzeća u oba entiteta.

Slika 1:6 Industrijska proizvodnja, oba entiteta (1999=100)

Slika 1:7 Godišnji rast indeksa potrošačkih cijena, po entitetima (% promjene iz god. u godinu)

-5

0

5

10

15

20

Jan-00Jul-00

Jan-01Jul-01

Jan-02Jul-02

Jan-03Jul-03

Jan-04Jul-04

Jan-05Mar-0

5

FBH RS BH

Izvor: Zavodi za statistiku, različite publikacije. Izvor: Zavodi za statistiku, različite publikacije.

40.0

60.0

80.0

100.0

120.0

140.0

160.0

180.0

Jan-00 Jul-00 Jan-01 Jan-02 Jul-02 Jan-03 Jul-03 Jan-04 Jul-04 Jan-05

RS FBH

Jul-01

1.17 Veliki deficit na vanjskim tekućim računima i dalje predstavlja ključni makroekonomski izazov. Kao što se moglo i predvidjeti, postkonfliktni rast je u inicijalnoj fazi praćen visokim vanjskim deficitima. Veliki obim uvoza izazvan aktivnostima na rekonstrukciji samo je djelomično pokriven izvozom koji je, iako je pokazao dosta brz rast, pošao s vrlo niske osnove (Slika 1:8). Iako je od 2002. god. izvoz rastao brže od ukupnog uvoza robe u eurima, on i dalje predstavlja tek 10 % GDP-a. Struktura uvoza robe, koji predstavlja oko trećinu GDP-a, u novijem periodu je pomjerena ka robi koja se ne koristi za rekonstrukciju, prije svega potrošačkoj robi i naftnim proizvodima. Domaća potražnja je podržana znatnim povećanjem kredita domaćinstvima, kao i stalnim visokim nivoima doznaka radnika iz inostranstva i privatnih transfera (Slika 1:9). 1.18 Kao rezultat toga, dokumentovani deficit na tekućim računima u 2002. godini brzo je uvećan na oko 22 % GDP-a. To je finansirano dotocima pomoći, direktnim stranim investicijama i malim povlačenjem iz rezervi, kao i neidentifikovanim kapitalnim tokovima koji ne stvaraju dug. Za te tokove se vjeruje da su u najvećoj mjeri odražavali privatne transfere kapitala.2 Izgleda da je 2003. i 2004. god. pooštravanje fiskalnih politika i supervizije banaka dovelo od ograničenja rasta uvoza, što je dovelo do određenog smanjenja deficita tekućih računa na oko 17 % GDP-a. Ohrabrujuće je to što direktne strane investicije u sve većoj mjeri predstavljaju alternativu za pomoć u finansiranju deficita na tekućem računu, što predstavlja signal povećanja interesa investitora, kao odgovor na nastavak makroekonomske stabilnosti. Neto dotoci direktnih stranih investicija pokazali su konsekutivni rast od 2002. godine, dosežući do nivoa od 5 % GDP-a u 2004. godini i omogućavajući BiH da donekle uhvati priključak s atraktivnijim zemljama u regionu (Slika 1:10 i Tabela 1:1). Zbog povećanja direktnih stranih investicija, održavanja dotoka pomoći i 2 CBBH predstavlja te dotoke za koje se vjeruje da su finansirali investicije u stanovanje u svom kapitalnom bilansu, dok bilans plaćanja o kojem izvještava MMF uključuje znatnu stavku za greške i previde (oko 10 % GDP-a iz 2002. godine).

7

velikih, često nedokumentovanih dotoka kapitala, koji ne stvaraju dugove (kao što su privatni transferi kapitala), rezerve u stranoj valuti prilično su stabilno povećavane (Slika 1:11).

Slika 1:8 Trendovi kod trgovine robom (1998=100, nominalno u eurima)

Slika 1:9 Doznake i privatni transferi (u milionima eura, lijeva skala, u procentima GDP-a, desna skala)

60

90

120

150

180

2000 2001 2002 2003 2004

Izvoz, f b

Uvoz, f b

Uvoz za rekonst., f.o.b.

0

200

400

600

800

1,000

1,200

1998 1999 2000 2001 2002 2003 20040.0%

5.0%

10.0%

15.0%

20.0%

25.0%

30.0%

Doznake (Eur m) Privatni transferi (Eur m) Ukupno, % GDP

Izvor: Statistike platnog bilansa MMF-a, sopstvene kalkulacije.

Izvor: Statistika platnog bilansa MMF-a, sopstvene kalkulacije.

Slika 1:10 Bruto Dotoci direktnih stranih investicija u BiH i zemlje regiona (% GDP)

Slika 1:11 Bruto zvanične rezerve (u mjesecima uvoza robe i usluga)

6.1

4.5 5.0

0.7

1.9 2.2

5.3

0.0

1.0

2.0

3.0

4.0

5.0

6.0

7.0

1998 1999 2000 2001 2002 2003 2004

Br. Mjese ci

Bruto zvanične rezerve (Mjeseci M od G&S)

Izvor: Baza podataka SIMA, sopstvene kalkulacije. Izvor: MMF.

Tabela 1:1 BiH – Ključni ekonomski pokazatelji 1998.-2004. 1999. 2000. 2001. 2002. 2003. 2004.

(godišnji procenat promjene) Realna stopa rasta GDP-a 9.6 5.5 4.3 5.3 4.0 5.7 Indeks industrijske proizvodnje 11.9 9.3 -2.0 11.5 3.0 12.4 Inflacija maloprodajnih cijena (CPI)

2.8 5.0 3.2 0.3 0.6 0.4

Bruto plate 11.4 12.9 6.8 6.9 8.2 2.8

(kao % GDP-a ako nije drugačije naznačeno) Bruto investicije 21.0 20.6 18.8 20.4 19.9 20.3 Nacionalne uštede 12.8 8.1 2.2 -1.3 2.2 3.0

Prihodi konsolidovanih vlada 59.9 55.4 53.8 49.7 49.6 48.9 Potrošnja konsolidovanih vlada 67.7 64.5 58.8 53.4 51.0 50.0 Od čega Kapitalna potrošnja 17.5 14.9 14.7 9.3 8.1 6.4 Bilans (po dospijeću, uključujući grantove)

-7.8 -9.0 -4.9 -3.7 -1.3 -1.1

-1.0% 0.0% 1.0% 2.0% 3.0% 4.0% 5.0% 6.0% 7.0% 8.0% 9.0%

Albanija BIH Hrvatska

Češka

Estonija BJRM Mađarska

LatvijaLitvanijaaMoldavijaa

Poljska Rumunijaa

Si CG Slovačka

Slovenija

Ukrajina

1996 - 2002 2003 ili najnovije (2002)

8

Izvoz robe i usluga (u milionima US$)

1285 1309 1354 1808 2231

Uvoz robe i usluga (u milionima US$)

2749 2961 3418 4025 4716

Bilans tekućih računa -9.3 -12.5 -16.6 -21.7 -17.7 -17.3 Ukupni vanjski javni dug 1/ 65.5 41.6 39.8 37.7 33.3 31.1 Servisiranje vanjskog duga (u % izvoza roba i usluga)

10.1 7.5 6.1 9.2 8.2 6.5

Bruto rezerve u stranoj valuti (u mjesecima uvoza)

1.9 2.1 5.1 4.5 5.3 6.1

Izvor: Vlasti NH; MMF, Četvrta revizija Stand by aranžmana, februar 2004. godine; Izvještaj osoblja o članu IV, januar 2004. godine, procjene osoblja Svjetske banke. Napomena: 1/ Isključuje “rezultujući iznos” Londonskog kluba koji je ekvivalentan oko 280 miliona US$. 1.19 Iako je došlo do povećanja prosječnog GDP-a per capita, životni standard mnogih porodica u BiH i dalje je na niskom nivou. Uprkos brzom privrednom oporavku, koji odražava ekstremno nizak nivo ekonomskih aktivnosti odmah nakon rata, procjenjuje se da je GDP u BiH negdje na oko tri četvrtine svog prijeratnog nivoa. Nije iznenađujuće da je BiH i dalje jedna od najsiromašnijih zemalja regiona jugoistočne Evrope (JIE). Prema procjeni siromaštva koju je izvršila Svjetska banka, jedna petina domaćinstava u BiH živi u siromaštvu (Svjetska banka, 2003a). Istraživanje je, međutim, otkrilo da ekstremno siromaštvo ne preovladava. Iako bi se iz tih nalaza moglo zaključiti da su napori vezani za poslijeratni oporavak bili relativno uspješni u smanjivanju prisustva ekstremnog siromaštva, dalja analiza naglašava ugroženost velikog dijela stanovništva. Uz ljude koji žive ispod granice siromaštva, procjenjuje se da je dodatnih 30 % stanovništva blizu da postane siromašno (Slika 1:12). Gotovo 70 % stanovništva je siromašno prema bar jednog dimenziji siromaštva. Siromaštvo je više zastupljeno u RS (25 %) nego u FBiH (16 %). Što se tiče nejednakosti, izgleda da BiH dijeli zajedničku karakteristiku zemalja jugoistočne Evrope i CIS-a, tj. postoji veliki jaz između nejednakosti prihoda i potrošnje (Slika 1:13). Imajući u vidu probleme vezane za mjerenje prihoda, vjerovatnije je da će mjera nejednakosti zasnovana na potrošnji dati adekvatnu sliku. Prema tim mjerilima, izgleda da je situacija u BiH uporediva sa situacijom u drugim zemljama regiona jugoistočne Evrope.

Slika 1:12 Struktura stanovništva (nivo per capita potrošnje)

Slika 1:13 Nejednakosti u izabranim zemljama u tranziciji (Gini koeficijent)

log p/c potrošnja

Per capita potrošnja i granica siromaštva +/-Procenat siromašnih-> bogatih

.1 .2 .3 .4 .5 .6 .7 .8 .9 1

4.97711

10.4163

0.

0.2

0.3

0.3

0.4

0.4

0.5

MađarskaLatvija

PoljskaSlovenija

BugarskaHrvatska

Makedonija Bosna i Hercegovina

Gruzija Moldavija

KirgistanRusija

Tadžikistan

Gini indeks (baziran na per capita vrijednostima)

Na bazi prihoda

Na bazi potrošnje

Izvor: Svjetska banka (2003.). Izvor: Svjetska banka (2003.).

9

Dosadašnji rezultati strukturalnih i institucionalnih reformi

1.20 Od kraja rata napredak strukturnih i institucionalnih reformi bio je najimpresivniji u oblastima finansijskog sektora, trgovinske politike i u javnim finansijama. U stvari, Izvještaj o tranziciji za 2003. godinu EBRD-a identifikuje BiH kao zemlju regiona koja je najbrže napredovala u toku posljednjih nekoliko godina. Bez obzira na znatan stepen napretka, BiH jošuvijek zaostaje, posebno u vezi s reformama druge generacije (Slika 1:16).

1.21 Utemeljene na valutnom odboru, reforme finansijskog sektora fokusirale su se, prema redoslijedu, na ukidanje zavoda za plaćanje i uspostavu modernog platnog sistema, oslobađanje države od vlasništva nad bankarskim sektorom i uspješan ulazak stranih investitora, konsolidaciju bankarskog sektora uz niske fiskalne troškove, te uspostavu i postepeno jačanje okvira regulativa i opreznog i korektnog poslovanja. Pravila vezana za najniži obavezni iznos kapitala strogo se primjenjuju, a preduvjeti za učešće u nedavno uspostavljenom sistemu osiguranja depozita mogli bi dovesti do dodatne konsolidacije u sektoru.

1.22 Uticaj tih reformi ponekad se dovodi u pitanje, bojaznima koje se izražavaju u vezi sa stvarnom prirodom konkurencije na bankarskom tržištu, kao i ponašanjem finansijskih institucija u vezi s pozajmljivanjem, posebno kad se radi o kreditiranju sektora preduzeća. Poglavlje 4 detaljnije razmatra neke od najvažnijih faktora koji utiču na dostupnost finansiranja za preduzeća, te argumentuje stav da je dostupnost finansiranja unaprijeđena i da tempo pozajmljivanja na adekvatan način odražava rizike koji su vezani za investicijske projekte. Što se tiče strukture konkurencije na tržištu, Slika 1:14 pokazuje da je u novijem periodu došlo do naglog smanjivanja intervala kamatnih stopa., ali da su kamatne stope i dalje visoke u poređenju s regionalnim standardima. Stvarne kamatne stope su, također, postepeno smanjivane.3 1.23 Reforme trgovinskih politika su bile vrlo izražene, uz usvajanje najliberalnijeg trgovinskog režima u podregionu i pregovore o bilateralnim trgovinskim sporazumima u jugoistočnoj Evropi koji su u skladu s principima Pakta stabilnosti. Poglavlje 2 daje sveobuhvatan pregled trgovinskog režima BiH. Što se tiče javnog finansiranja, uvođenje modernog trezorskog sistema na svim nivoima vlasti (osim općina) doprinijelo je unapređenju discipline u potrošnji. Znatan napredak, također, je ostvaren u odnosu na poresku politiku i administraciju, uključujući harmonizaciju stopa u cijeloj zemlji i unapređenje naplate i primjene regulativa.

3 Realne stope od oko 9,9 % u 2004. godini bile su niže od onih u BJR Makedoniji i tek nešto više od onih u Hrvatskoj. Tačnije, stopa kreditiranja trebalo bi da se smanji za očekivanu visinu dugoročne inflacije. Uz korištenje projicirane stope od oko 2 %, dobija se realna stopa od oko 7,5 %.

10

Slika 1:14 Razlika između pozajmljivanja i depozita, izabrane zemlje (u %)

Slika 1:15 BiH, stvarne kamatne stope (%, smanjeno za stopu inflacije iz iste god.)

0.00

5.00

10.00

15.00

20.00

25.00

30.00

2000 2001 2002 2003 2004

Depoziti Pozajmljivanje

Izvor: Svjetska banka (2004).

0.00

3.00

6.00

9.00

12.00

15.00

18.00

BH Bugarska Estonija Litvanija Hrvatska Makedonija Slovenija EURO Oblast

2000 2001 2002 2003

1.24 Razočaravajuća reakcija ponude na povoljan trgovinski režim ukazuje da strukturne reforme tek treba da ostvare značajan uticaj na sektor preduzeća i tržište rada. Iako je važna privatizacija manjih i srednjih preduzeća poduzeta ubrzo nakon kraja rata, ona je, kao i u drugim zemljama u tranziciji, rezultovala rasipanjem vlasništva i slabim upravljanjem korporacijama. Privatizacija većih preduzeća u državnom vlasništvu je odlagana, pri čemu je na samom početku BiH bila objektivno usporena zbog konflikta, ali je kasnije zaostajala zbog nedovoljne političke volje i posvećenosti tom procesu.

1.25 Iako je poslovno okruženje donekle unaprijeđeno u toku novijeg perioda, njega i dalje karakterišu velike prepreke za ulazak novih preduzeća na tržište, nagomilavanje birokratskog uplitanja i gotovo nikakvi mehanizmi za napuštanje tržišta. Poglavlje 4 detaljnije razmatra temeljne oblasti reformi za budući rast i razvoj BiH. Srednjoročna razvojna strategija poziva na ubrzanje strateške privatizacije, kao i unapređenja poslovne i investicione klime. Konkretne mjere koje se upravo pripremaju ili koje su u inicijalnim fazama implementacije uključuju: reforme sistema registracije preduzeća, uspostavu jedinstvenog registra zaloga na pokretnu imovinu, te pojednostavljenje sistema inspekcije poslovanja. Važno je reći da je harmonizovana stečajna legislativa nedavno usvojena u oba entiteta.

1.26 Na kraju, nefleksibilnosti na tržištu rada i dalje postoje, uprkos važnim izmjenama zakona o radu koje su uvedene 2000. god. i koje su postavile osnovu za znatno viši stepen fleksibilnosti u radnim odnosima. To uključuje osiguranje većeg broja različitih i fleksibilnih oblika zapošljavanja, pojednostavljenje procedura i prava vezanih za zapošljavanje i otpuštanje radnika, te formalno ukidanje “lista čekanja” koje su naslijeđene od bivše SFRJ. Ukorijenjenost kolektivnih ugovara o radu ili čak politika na nivou preduzeća, koje se odnose na nefleksibilno određivanje nivoa plata, i dalje predstavljaju značajan izvor Preostale nefleksibilnosti na tržištu rada, povećavajući troškove plata za firme, otežavajući odgovarajuće funkcionisanje tržišta rada i motivišući prelazak privrednih aktivnosti u neformalni sektor. Inflacija plata je stalno premašivala stopu rasta produktivnosti, što je imalo negativan uticaj na konkurentnost zemlje. Noviji trendovi na tržištu rada i njihove implikacije po politike razmatraju se u poglavlju 5.

11

Ključni makroekonomski izazov: povećanje domaćih ušteda

1.27 Oštar pad vanjske pomoći do sada nije smanjio deficite na vanjskog tekućem računu na prihvatljive nivoe. Bez obzira na novija smanjenja tog deficita, vanjski nedostaci 2004. god. iznosili su 17 % GDP-a. Smanjenje obima uvoza za rekonstrukciju u najvećoj je mjeri kompenzovano povećanjem drugih vrsta uvoza, finansiranih kroz doznake ili povlačenje sredstava koja su čuvana vani. Taj uvoz uglavnom uključuje građevinski materijal, kućne aparate i namještaj, te potrošačku robu. Primici od izvoza usluga su pokazali skroman rast, kao i doznake od radnika iz BiH u inostranstvu.

Smanjenje bruto domaćih ušteda je, kako izgleda, osnovni faktor koji je doprinio povećanju deficita tekućeg računa do 2003. god. (Slika 1:18). Odnos ukupnih investicija i deficita tekućeg računa mnogo je niži nego u većini privreda u tranziciji s visokim stopama rasta (za BiH je iznosio ispod 2 u toku perioda između 2000. i 2003. godine, a u većini zemalja koje su novi članovi EU kreće se između 4 i 8). To naglašava ključni makroekonomski cilj – povećanje stopa domaćih ušteda, kako u javnom, tako i u privatnom sektoru.

1.28 Makroekonomske politike za podržavanje smanjenja deficita tekućeg računa trebalo bi da se kombinuju sa nastavkom fiskalne konsolidacije i ubrzanjem strukturnih reformi s ciljem jačanja izvoza i poslovnih rezultata preduzeća. Kao što pokazuje Tabela 1:1 vlada je već poduzela mjere za smanjenje fiskalnog deficita, ali moglo bi se uraditi i više, imajući u vidu rastuće pritiske na fiskalne resurse. Makroekonomski okvir predstavljen u sekciji D predviđa dalje postepeno povećanje javnih ušteda na oko 4 % GDP-a do 2007. godine. U okviru budžeta, izazov će predstavljati konsolidacija uspješnih mjera fiskalne kontrole kroz ostvarenje ukupnih viškova uz istovremeno povećanje javnih investicija finansiranih iz sopstvenih izvora u skladu s dodatnim povećanjima ušteda. 1.29 Dostupni podaci o nacionalnim računima ne omogućuju raspodjelu privatnih ušteda na sektor domaćinstava i sektor preduzeća,. Međutim, analiza istraživanja na nivou preduzeća predstavljena u poglavljima 3 i 4 ukazuje na to da su poslovni rezultati preduzeća unaprijeđeni, iako još nisu impresivni, a da se pogoršavanje stope ušteda u toku posljednjih nekoliko godina može u priličnoj mjeri objasniti nižim stopama ušteda domaćinstava. U kratkoročnom periodu biće neophodno obuzdati potrošnju na nivou domaćinstava kroz dodatno pooštravanje kreditnih politika, u okviru valutnog odbora. Kako se procjenjuje da se znatan dio potrošnje domaćinstava finansira doznakama, privatnim transferima i drugim dotocima privatnog kapitala koji ne stvaraju dug (kao što je povlačenje štednje koja je držana vani), iscrpljenje tih finansijskih izvora dovest će do automatskog prilagođavanja obima uvoza. Uz to, u skladu s preporukama koje proizlaze iz analize tržišta rada (poglavlje 5), vlada bi trebalo da razmotri selektivno korištenje prihodne politike, konkretno s ciljem ograničavanja plata u javnom sektoru.

12

Slika 1:16 Pokazatelji tranzicije EBRD-a – BiH, izabrane zemlje jugoistočne Evrope, srednje istočne Evrope, EBRD indeksi se kreću od 1(najgore) do 4+ (najbolje)

Liberalizacija cijena Sistem trgovine i vanjske razmjene

Privatizacija malog obima Privatizacija velikog obima

Upravljanje i restruktuiranje preduzeća

Politike vezane za konkurentnost

Izvor: EBRD (2003).

0

1

4

5

1

2

4

5

2 3

BiH Bugarska Hrvatska

Češka BJR Makedonija

Poljska Rumunija

SiCG Slovačka

Slovenija

2000

2003

0

1

2

3

4

5

BiHBugarska

HrvatskaČeška

BJR MakedonijaMađarska

Poljska Rumunija

SiCG Slovačka

Slovenija

2000

2003

0

3

B iH B u g a rs k a

H rv a ts k aČ e š k a

B J R M a k e d o n ija M ađa rs k a P o ljs k a

R u m u n ija S iC G

S lo v a č k a

S lo v e n ija

2 0 0 0

2 0 0 3

0

1

2

3

4

5

B iHB u g a rs k a

H rv a ts k aČ e š k a

B J R M a k e d o n ija M ađa rs k a

P o ljs k a R u m u n ija

S iC G S lo v a č k a

S lo v e n ija

2 0 0 0

2 0 0 3

0

1

2

3

4

5

B iH B u g a rs k a

H rv a ts k a Č e š k a B J R M a k e d o n ija

M a đ a rs k a

P o ljs k a R u m u n ija

S iC G S lo v a č k a

S lo v e n ija

2 0 0 0

2 0 0 3

0

1

2

3

4

5

B iH B u

g a rs ka

H rv a ts ka

Č eš ka

B JR M ak ed on ija

M ađ a rs ka

P o ljs ka

R um un ija

S iC G S lov ač ka

S lov en ija

2 0 0 0

2 0 0 3

13

Slika 1:17 Struktura bilansa tekućeg računa (u % GDP-a)

Slika 1:18 Noviji trendovi kod ušteda i investicija (u % GDP-a)

-50 -40 -30 -20 -10

0 10 20

2000 2001 2002 2003 2004

Roba Usluge Prihodi faktora Transferi CAB

-20.0

-10.0

0.0

10.0

20.0

30.0

1999 2000 2001 2002 2003 2004

Ukupne investicije Nacionalna stednja Domaća stednja

Izvor: Statistika bilansa plaćanja MMF-a, vlastite kalkulacije.

Izvor: Vlastite kalkulacije.

1.30 Međutim, promjena smjera kod privatne štednje biće postepena, kao što je bila u većini privreda u tranziciji. Makroekonomski okvir koji je detaljnije predstavljen u sekciji D ovog poglavlja predviđa oporavak na 2,7 % do 2007. godine. Čak iako je na prvi pogled skromna, takva promjena smjera kod ušteda, a posebno kod poslovnih rezultata preduzeća, i dalje će zahtijevati hitnu implementaciju prioritetnih reformi u sektoru preduzeća, kao što je predstavljeno u poglavlju 4. Uspostava djelotvornog stečajnog procesa, smanjenje administrativnih prepreka za poslovanje preduzeća i dodatno jačanje jedinstvenog ekonomskog prostota unutar granica BiH predstavljat će temeljne preduvjete za ponovno oživljavanje profitabilnosti preduzeća. Oporavak profitabilnosti će, također, zahtijevati reforme na tržištu rada, kako bi ono bilo sposobno da na fleksibilan način preraspodijeli postojeću radnu snagu u skladu s novim zahtjevima, uz cijenu rada vezanu za produktivnost (Poglavlje 5). Naredna sekcija daje pregled okruženja makroekonomskih politika koje bi najadekvatnije propratilo neophodne strukturne reforme.

C. MAKROEKONOMSKE POLITIKE – DOSADAŠNJI REZULTATI I OPCIJE ZA BUDUĆNOST

Monetarna i kursna politika: Argumentacija za zadržavanje valutnog odbora

1.31 Valutni odbor uspostavljen je sa stupanjem na snagu Zakona o uspostavi CBBH u augustu 1997. godine. Aranžman valutnog odbora može se smatrati “čistim” aranžmanom valutnog odbora, tj. takvim u kojem postoji pravna obaveza zamjene domaće valute za konkretnu stranu valutu po fiksnoj stopi i u kojem se domaća valuta izdaje u odnosu na sredstva u stranoj valuti i stalno je u potpunosti pokrivena sredstvima u stranoj valuti.4 Kao takav, aranžman valutnog odbora postavlja fiksnu kursnu stopu za koju je vezana domaća valuta i stopostotno pokrivanje obaveza centralne banke u KM rezervama u stranoj valuti.5

1.32 U prošlosti je izbor aranžmana valutnog odbora i monetarnog režima bio zaista opravdan, u okviru napora za postizanjem institucionalne i finansijske stabilnosti u poslijeratnom okruženju BiH. Režim koji je gotovo u potpunost zasnovan na pravilima, 4 Pregled osnovnih odlika aranžmana valutnih odbora može se naći u Baliño and Enoch (1997). 5 Preciznije, član 2 zakona o uspostavi CBBH predviđa da će CBBH izdavati “domaću valutu (konvertibilna marka - KM) po kursnoj stopi jedan na jedan s njemačkom markom (Deutschmark - DM) s punim pokrićem u slobodno konvertibilnoj stranoj valuti.» Strogo poštujući tu odredbu, kursna stopa DEM u odnos na euro (tj. 1.95583 zadržana je za KM.

14

također, najbolje odgovara posebnoj političkoj i administrativnoj strukturi BiH u kojoj je proces donošenja odluka bio i ostao rezultat kompleksnih interakcija i kompromisa. Aranžman valutnog odbora je striktno poštovan (Tabela 1:2), s izuzetkom prve godine implementacije, jer su tada transakcije bivše Narodne banke BiH jošuvijek bile vođene van kontrole CBBH, dok je novouspostavljena CBBH radila s minimalnim početnim kapitalom.6

1.33 Do danas bi aranžman valutnog odbora trebalo smatrati velikim uspjehom, čak i ako se mjeri prema ciljevima koji su za njega zacrtani. Inflacija je smanjena sve do nivoa karakterističnih za industrijske zemlje. KM je postala valuta s kredibilitetom i izdržala je test uvođenja eura, kao što je već rečeno. Manje opipljivi uspjesi uključuju široku podršku javnosti za režim, vjerovatno zbog njegove jednostavnosti, kao što pokazuju istraživanja javnog mnijenja. Na kraju, aranžman valutnog odbora je omogućio CBBH da postane institucija s visokim stepenom kredibiliteta, možda čak najvišim među svim javnim institucijama u BiH, zbog čega je i bila u mogućnosti da preuzme tipične funkcije centralne banke u odnosu na finansijsko tržište i superviziju banaka ili funkcionisanje platnog sistema.7

1.34 Aranžman valutnog odbora, po definiciji, ograničava monetarne i kreditne politike, i počela su se izražavati mišljenja o potrebi višeg stepena fleksibilnosti u BiH, što se dešavalo i u drugim zemljama s aranžmanom valutnog odbora. Nedostaci aranžmana valutnih odbora su u velikoj mjeri istraženi i dokumentovani. Oni uključuju teškoće pri reagovanju na pogrešno postavljanje kursnih stopa. U slučaju BiH, realna efektivna kursna stopa nije pokazala nikakve znakove stvarnog porasta vrijednosti, mjereno u odnosu na maloprodajne cijene, bez obzira na to da li je dinar, valuta SiCG, uključen u skup ili ne (Slika 1:19). Ako se razmatra samo bilateralna realna kursna stopa u odnosu na dinar, znatan realan porast vrijednosti KM dogodio se u toku prve polovine 2000. godine, što je brzo nadoknađeno do sredine 2001. godine. Moguće je da su preduzeća iz BiH, posebno iz RS, bila pogođena privremenim gubitkom konkurentnosti. Iako deflacija kursne stope jediničnim cijenama rada daje tačniju sliku konkurentnosti, slabost dostupnih podataka sprječava provođenje te analize.

1.35 Drugi argument koji se koristi protiv aranžmana valutnih odbora odnosi se na gubitak funkcija centralne banke, a, konkretno, na nemogućnost korištenja monetarne politike kao “instrumenta politika za ekonomski razvoj.”8 Kretanja domaćih kredita prikazana u Tabela 1:1 ukazuju na to da aranžman valutnog odbora nije do sada predstavljao ograničenje za rast kredita u BiH. Upravo suprotno, kao što je već naglašeno, CBBH je morala da se posluži instrumentima monetarne politike koji su dostupni u okviru valutnog obora, kao što su pravila vezana za obavezne rezerve kapitala u bankama ili stepen izloženosti stranoj valuti, kako bi dovela rast kredita na umjerenije nivoe.

1.36 Kao zaključak, može se reći da, iako se kretanje konkurentne pozicije BiH mora pažljivo pratiti, i u slučaju da ne dođe do većih vanjskih šokova, aranžman valutnog odbora i dalje ostaje najbolja opcija za kratkoročne i srednjoročne politike. Dodatna potreba da se uspostavi održiva institucionalna struktura u kontekstu u kojem će međunarodna “politička” supervizija biti postepeno ukidana i u kojem će proces Sporazuma o priključenju s EU u sve većoj mjeri određivati program reformi, zahtijevat će temeljne

6 Vidjeti u Nicholl (2003), početna iskustva s aranžmanom valutnog odbora 7 Zakon daje CBBH visok stepen nezavisnosti. 8 Taj argument se relativno često koristio u nekim političkim izjavama u BiH. Također, je izražavan i u drugim zemljama s aranžmanom valutnog odbora, kao što je Bugarska (vidjeti Vincelette, 2004).

15

reforme, koje će predstavljati test za sposobnosti kreatora politika. Zadržavanje monetarne politike zasnovane na pravilima u takvom konteksti predstavlja prednost. Važnije od toga je neophodno održanje fiskalne discipline (vidjeti nastavak teksta) i, kao rezultat toga, obavezanost aranžmanom valutnog odbora osigurava motivaciju za zadržavanje kursa. Što se tiče drugih zemalja u tranziciji s aranžmanom valutnog odbora, koje su ušle u proces integracije s EU (npr. Bugarska, Estonija ili Litvanija), pitanja vezana za strategiju ukidanja tog aranžmana postavit će se nakon određenog vremena, u sklopu usvajanja eura kao zakonske valute. Svaka neopravdana devalvacija automatski bi smanjila kapital vezan za kredibilitet koji je do sad stvoren i vjerovatno bi rezultovala oštrim padom proizvodnje. S druge strane, aranžman valutnog odbora može se održati samo ako bude podržan adekvatnom fiskalnom politikom..

Tabela 1:2 Rezerve i obaveze CBBH (u milionima KM)

Slika 1:19 Noviji trendovi kod neto efektivnih kursnih stopa (januar 1999.= 100, povećanje =aprecijacija)

Aktiva u stranoj valuti

Novčane obaveze

1997 144.1 160.3 1998 283.3 253.9 1999 865.7 836.7 2000 1021.4 973.2 2001 2696.5 2591.6 2002 2464.4 2345.2 2003 2780.6 2626.3 2004 3457.5 3283.5

85.00

90.00

95.00

100.00

105.00

110.00

Jan-9

9

May-99

Sep-99

Jan-0

0

May-00

Sep-00

Jan-0

1

May-01

Sep-01

Jan-0

2

May-02

Sep-02

Jan-0

3

May-03

Sep-03

Jan-0

4

May-04

Sep-04

Jan-0

5

REER (iskljucuje SCG Dinar)

Izvor: Kvartalni bilten CBBH. Izvor: MMF.

Reformski program fiskalne politike: Konsolidacija, reorganizacija i smanjenje fiskalnih rizika

1.37 Oporavak proizvodnje je u inicijalnoj fazi nakon kraja rata bio praćen visokim fiskalnim deficitima. Uz programe javnih investicija, finansirane iz donatorskih sredstava koji su pokretali javnu potrošnju, oporavak naplate domaćih prihoda pokrenuo je paralelna povećanja tekuće potrošnje, posebno u odnosu potrošnje na plate u javnom sektoru. Kao što pokazuje Tabela 1:1, napori s ciljem fiskalne stabilizacije su, međutim, doveli do eliminacije fiskalnog deficita, koji je 1999. god. dosegao svoj najviši nivo od blizu 8 % GDP-a. Preliminarni konsolidovani fiskalni izvještaji ukazali su na deficit od 0,6 % GDP-a 2004. god. (po dospijeću, uključujući grantove, ali isključujući jednokratne izlive za rekapitalizaciju banaka koji su iznosili do 0,5 % GDP-a). Oba entiteta su u 2004. godini ostvarila zanemarive nivoe deficita.

1.38 Smanjenje ukupne potrošnje od blizu 70 % GDP-a u 1999. godini na 50 % u 2004. godini bilo je značajan, pri čemu je najveći dio prilagođenja bio izazvan smanjenjem javnih investicija finansiranih iz vanjskih izvora i prelaskom sa nagomilavanja zaostalih obaveza na isplate. Smanjenje je također, odražavalo redukciju izliva kamata na 0,7 % GDP-a.

16

1.39 Srednjoročna razvojna strategija prihvata da dalje smanjenje udjela javne potrošnje u GDP-u predstavlja ključ za postizanje ciljnih makroekonomske i finansijske održivosti. Odgovarajući srednjoročni ciljni iznos u smislu primarnog deficita (isključujući sve grantove i isplate kamata) koji bi bio kompatibilan s održivim nivoima zaduženja procjenjuje se na oko 1 % GDP-a. To se može postići samo daljom racionalizacijom potrošnje, imajući u vidu neophodnost smanjenja ograničavajućeg tereta koji predstavljaju porezi i doprinosi. Uz to, moglo bi doći do novih pritisaka na rashodnoj strani, čak i na prolaznoj osnovi, u vezi s troškovima mogućih smanjenja broja zaposlenih u javnom sektoru, implementacijom plana za izmirenje domaćeg duga, implementacijom paketa mjera za poboljšanje socijalnog položaja koji bi pratio restruktuiranje sektora preduzeća, ili daljim institucionalnim jačanjem države u procesu evropskih integracija.

Slika 1:20 Fiskalni trendovi u FBiH (u % entitetskog GDP-a)

Slika 1:21 Fiskalni trendovi u RS (u % entitetskog GDP-a)

-4.5 -4.8 -5.2 -3.1 -2.1 0.9 1.0

-20.0

0.0

20.0

40.0

60.0

1998 1999 2000 2001 2002 2003 2004

Prihodi (uključujući grantove) Potrošnja na bazi obvezivanjaBilans na bazi obvezivanja

-4.4-7.4 -8.9

-4.4 -3.0 -1.5 -0.9

-20.0

0.0

20.0

40.0

60.0

1998 1999 2000 2001 2002 2003 2004

Prihodi (uključujući grantove) Potrošnja na bazi obvezivanja Bilans na bazi obvezivanja

Izvor: MMF; vlastite kalkulacije. Izvor: MMF; vlastite kalkulacije. 1.40 Imajući u vidu da će ukupne investicije morati da ostanu na visokom nivou (oko 20 % GDP-a) kako bi se održao realni rast GDP-a, smanjenje obima javnih investicija finansiranih iz vanjskih izvora morat će se bar djelimično nadoknaditi povećanjem kapitalne potrošnje iz sopstvenih sredstava. Slično tome, da bi te investicije (kao i ranija kapitalna potrošnja) mogle postići očekivane ekonomske stope isplativosti, potrošnja na funkcionisanje i održavanje, također, bi se morala povećati. Na kraju, čak i ako se očekuje da će teške poreske reforme i unapređenje poreske administracije dovesti do povećanja prihoda, ta povećanja bi se u srednjoročnom periodu morala prije svega iskoristiti za smanjenje poreskih stopa ili stopa doprinosa za socijalno osiguranje. 1.41 U skladu s tim, najveći dio prilagođavanja potrošnje morat će da se zasniva na smanjenju (u odnosu na GDP) u drugim oblastima tekuće potrošnje, prije svega potrošnje na plate (platnog fonda). Fragmentirana struktura javne administracije, dodatno otežana slabom vertikalnom koordinacijom, dovela je do neadekvatnog broja i strukture osoblja i do dupliciranja funkcija. Političko uplitanje u imenovanja i nedostatak djelotvornih sistema obuke i razvoja državnih službenika također, su doprinijeli neujednačenim nivoima profesionalizma u administraciji. Strukturalni i organizacioni problemi, niski nivoi kapaciteta državne uprave i nedostatak analitičkih informacija imaju negativan uticaj na formulaciju i implementaciju politika.

1.42 Iako je odnos broja zaposlenih pri vladi i ukupnog broja stanovnika u granicama regionalnih prosjeka, ukupna potrošnja na plate u vladinom sektoru nije finansijski

17

održiva, zbog viših nivoa plata. U Federaciji Bosne i Hercegovine (FBiH) zaposleni u javnom sektoru predstavljaju oko 20 % radne snage u formalnom sektoru, a ukupna potrošnja na plate u javnom sektoru predstavlja blizu 30 % ukupne potrošnje i 16 % GDP-a. Za uporedbu, u srednjoj i istočnoj Evropi, prosječna ukupna potrošnje na plate predstavlja oko 17 % ukupne potrošnje i tek 7 % GDP-a. 1.43 Reagujući na tu situaciju, vlasti su 2003. god. usvojile široku platformu politika za reformu javne administracije koja daje listu koraka u okviru formulacije sveobuhvatne strategije za reformu javne administracije. S ciljem osiguranja informacija za formulaciju strategije reforme javne administracije, vlasti su s podrškom EU pokrenule seriju funkcionalnih pregleda. Uz to, među inicijalnim koracima koji su već poduzeti, parlamenti države i entiteta su pripremile su usvojili nove zakone o državnoj upravi koji su zasnovani na principima političke neovisnosti, transparentnosti, profesionalizma, nepristrasnosti i djelotvornosti. Štaviše, ti zakoni jasno definišu obim državne uprave, obavezno korištenje konkurentnih tendera pri zapošljavanju, a uvode i napredovanje u službi zasnovano na rezultatima rada. Iako ti zakoni regulišu i plate u državnoj upravi, oni do sada nisu uspjeli da uvedu stvarne reforme, već su tek potvrdili sistem koji je ranije preovladavao. 1.44 Sistem određivanja visine plata u javnom sektoru karakteriše nefleksibilna formula koja se zasniva na određivanju visine osnovne plate koja se onda nadopunjuje čitavim nizom naknada. Zaposleni u općoj administraciji, kao i druge kategorije zaposlenih u javnom sektoru (nastavnici, sudsko osoblje, policija i tako dalje), također, su obuhvaćeni i kolektivnim ugovorima koji u dodatnoj mjeri uspostavljaju pravila za određivanje visine plata. Iako su principi sistema isti u cijeloj zemlji, parametri koji se primjenjuju su u velikoj mjeri različiti na različitim nivoima vlasti. Na nivou države, neke nedavno uspostavljene agencije razvile su svoju sopstvenu strukturu plata bez pozivanja na postojeće stope plata u općoj upravi. Sve u svemu, struktura plata je kompleksna, neujednačena i u općem slučaju nedovoljno izdiferencirana, što ne omogućava nagrađivanje rezultata rada ili odgovornosti vezanih za upravljanje. Istraživanje koje je provela Svjetska banka ukazuje da su prosječne (isplaćene) plate u javnoj upravi više od onih u većini drugih sektora (Svjetska banka, 2002.b).

Slika 1:22 Ukupna potrošnja na plate u izabranim zemljama srednje i istočne Evrope (kao % ukupne potrošnje)

Slika 1:23 Odnos potrošnje na plate i potrošnje na funkcionisanje i održavanje

Izvor: MMF; vlastite kalkulacije. Izvor: MMF; vlastite kalkulacije.

0.0

0.5

1.0

1.5

2.0

2.5

Albanija FBiH RSHrvatska

Makedonija SiCG

Slovenija Prosjek za JIE

SIE (prosjek)

0

10

20

30

AlbanijaBiH

Hrvatska BJR Makedonija

S i CG Slovenija

Prosjek za JIESIE prosjek

1996-2001 2002

18

1.45 Šire reforme javne uprave i državne uprave će uspjeti samo ako se prije toga riješi pitanje plata u javnom sektoru. Vlasti u RS su kreirale sistem rangiranja za plate u javnom sektoru i pripremile nacrt novog zakona o platama u javnom sektoru. Država i FBiH obavezale su se da će poći sličnim putem. Reforma plata u javnom sektoru je apsolutno neophodna, ne samo za kontrolu plata u javnom sektoru, već i za slanje jasnog signala privatnom sektoru da povećanja nominalnih plata ne mogu da premašuju povećanja stepena produktivnosti.

1.46 Druga osa fiskalnih reformi fokusira se na preraspodjelu potrošnje između različitih kategorija potrošnje i unutar pojedinih kategorija potrošnje. Pregled potrošnje koji je sprovela Svjetska banka naglašava mnoge oblasti u kojima je potrošnja neefikasna (Svjetska banka, 2002a). Modeli potrošnje koji su primijećeni, i koji su prikazani u Tabela 1:3 otkrivaju neke funkcionalne kategorije potrošnje koje se ističu kao najbolji kandidati za racionalizaciju, a konkretno to su sektori odbrane i javnog reda i sigurnosti. Unutar određenih sektora potrebne su preraspodjele i povećanja stepena efikasnosti. Na primjer, reforme politika i institucionalne reforme u sektoru obrazovanja s ciljem smanjenja stepena fragmentacije i unapređenja efikasnosti i ravnopravnosti dovele bi do boljih rezultata po nižim cijenama. Potrošnju na obrazovanje u BiH karakteriše potrošnja prevelikih resursa u odnosu na rezultate (interna neefikasnost), neadekvatan doprinos ekonomiji i, uopće, životnom standardu (alokativna neefikasnost) i neujednačenost potrošnje na višim nivoima. Imajući u vidu važnost tog sektora za dugoročni rast i smanjenje stepena siromaštva, u okviru Srednjoročne razvojne strategije razvijen je program reforme finansiranja obrazovanja kroz povećanje interne efikasnosti, pri čemu bi sve uštede koje ni se ostvarile bile ponovno investirane u restruktuiranje potrošnje koje bi dovelo do povećanja stepena djelotvornosti i ravnopravnosti u sistemu. Od posebne važnosti za rast i razvoj i rezultate na tržištu rada u kontekstu ekonomske tranzicije BiH je loša efikasnost visokog i srednjeg obrazovanja, što je naglašeno u poglavlju 5.

1.47 Potrošnja na socijalne transfere u BiH je visoka, ako se izrazi kao procenat GDP-a i ukupne potrošnje, ali je, međutim, vrlo neujednačena. Dok potrošnja na socijalnu i dječju zaštitu predstavlja između 0,8 i 1,3 % entitetskog GDP-a, direktna potrošnja na boračka prava samo iz entitetskih budžeta u novijem periodu zauzimala je nevjerovatnih 3,5-4 % entitetskog GDP-a. Prema tome, reformski program zasniva se na preusmjeravanju strukture potrošnje na socijalne transfere, od programa zasnovanih na davanjima za one koji često nemaju potrebe a njima (konkretno u programima boračke zaštite) na one koji imaju najveće potrebe (posebno oni koji primaju davanja socijalne pomoći i koji koriste socijalne službe), uz istovremeno smanjenje ukupnog fiskalnog pritiska programa transfera. Nedavno usvojena nova legislativa o boračkim pravima ima za cilj racionalizaciju potrošnje uz istovremenu djelotvorniju zaštitu najugroženijih. U isto vrijeme, entiteti će morati da usvoje novu legislativu o socijalnom staranju koja će centralizovati bar jedno gotovinsko davanje na nivoe entiteta (socijalnu pomoć u RS i dječju zaštitu u Federaciji) s ciljem unapređenja stepena jednakosti i osiguranja instrumenata politike za smanjivanje uticaja negativnih razvoja događaja na siromašne.

1.48 Značajni napori u vezi s smanjenjem oružanih snaga poduzeti od 1998. god. rezultovali su smanjenjem snaga za oko 15.000 vojnika u sklopu različitih rundi demobilizacije, sve do 2002. godine. Još jedna runda pokrenuta je u toku 2004. god. u kontekstu obaveze BiH vezane za ulazak u program Partnerstvo za mir NATO-a. Slično tome, analiza strukture potrošnje unutar sektora i postojećih neefikasnosti u oblasti javnog reda i sigurnosti je u toku s podrškom Misije za monitoring policije Evropske Unije

19

(European Union Police Monitoring Mission - EUPM). Inicijalni program za smanjenje broja zaposlenih u policiji već je završen u RS. Napori u tim oblastima morat će se dodatno konsolidovati u bliskoj budućnosti, kako bi se riješio i dalje prisutan problem znatnog viška zaposlenih.

Tabela 1:3 Struktura konsolidovane potrošnje vlada, 2002. godina1 (% odgovarajućeg GDP-a)

Ukupno za BiH

(Uključujući vladu na nivou države)

Federacija BiH (uključujući

općinske troškove)

Republika Srpska (isključujući općinske

troškove) Ekonomska klasifikacija

Tekuća potrošnja 42.6 45.0 37.4 Od čega: plate i zarade 14.6 16.4 9.3

roba i usluge 4.4 4.0 5.0 subvencije i transferi 22.0 23.3 20.4 kamate 1.6 1.3 2.7

Kapitalna potrošnja 1.7 2.0 0.8 Ukupno 43.9 47.0 38.2

Funkcionalna klasifikacija Opće javne službe 5.5 4.8 2.3 Odbrana 4.3 4.9 3.5 Javni red i sigurnost 4.2 4.3 4.2 Zdravstvo 6.1 6.6 5.9 Socijalna zaštita 15.3 16.9 13.5 Obrazovanje 5.6 6.4 4.3 Ekonomski poslovi 3.0 2.8 3.6 Ostalo 2.2 1.8 2.9 Izvor: Pregled siromaštva, potrošnje i institucija Svjetske banke (World Bank Poverty Expenditure and Institutional Review) (2002). 1 Iznosi nisu direktno uporedivi s onima iz Tabele 1.2, koja uključuje konačne podatke za 2002. godinu. Ova tabela, za razliku od toga, zasnovana je na ranijim procjenama, pošto su noviji iznosi za funkcionalnu raspodjelu nedostupni. Ukupni iznosi uključuju potrošnju entiteta, državnog nivoa i vanbudžetskih fondova, ali isključuju javne investicije finansirane iz vanjskih izvora (koje se za 2002. godinu procjenjuju na nivou od 8,5 % ukupnog GDP-a BiH). Podaci za FBiH uključuju procjene za potrošnju na općinskom nivou, ali podaci za RS ne uključuju potrošnju na općinskom nivou (koja se procjenjuje na 7,9 % GDP-a RS i 2,3 % GDP-a BiH za 2002.). 1.49 Reforme koje se odnose na više sektora u fiskalnim odnosima između vlada biće neophodne za dodatno jačanje finansijske discipline i striktnih budžetskih ograničenja na podentitetskom nivou, smanjenje horizontalnih i vertikalnih disbalansa i kao doprinos za poboljšanje osiguranja javnih službi. To bi bilo postignuto kroz revidiranje odgovornosti za potrošnju u ključnim sektorima (obrazovanje, zdravstvo, socijalne službe) i, paralelno s tim, revidiranje raspodjele poreskih prihoda i mehanizama transfera između različitih nivoa vlasti. Na kraju, jačanje upravljanja potrošnjom i javne uprave može predstavljati snažan instrument za provođenje srednjoročnih fiskalnih prilagođavanja i reformi raspodjele potrošnje, konkretno u vezi s pripremom budžeta i određivanjem srednjoročnih okvira resursa i rashoda; finansijskom odgovornošću i transparentnošću u vezi s izvršenjem budžeta, budžetskom kontrolom i revizijom; te ograničavanjem sukoba interesa i mogućnosti za korupciju (posebno u oblasti javnih nabavki).

1.50 Predloženo uvođenje poreza na dodanu vrijednost predstavlja ključnu reformu, u više različitih konteksta: poreske politike, fiskalnih odnosa između vlada, politike domaće konkurentnosti i uprave. Nedavna uspostava jedinstvene Uprave za indirektno oporezivanje na nivou države koja će biti odgovorna za naplatu i administraciju svih carinskih dažbina i indirektnih poreza u BiH, kao i za uvođenje PDV-a od 2006. godine,

20

predstavlja veliki korak naprijed na institucionalnom polju. Iz perspektive poreske politike i administracije, Uprava za indirektno oporezivanje i s tim vezane reforme ne samo da bi trebalo da približe BiH standardima i praksama EU, već bi također, trebalo da dovedu do poboljšanja naplate poreza i da eliminišu neke od distorzija koje su vezane za postojeći porez na promet.

1.51 Uvođenje PDV-a predstavlja jedinstvenu priliku za ponovno razmatranje fiskalnih odnosa između vlada, kako između državnog i entitetskog nivoa, teko u unutar entiteta. Prihodi koje će naplaćivati Uprava za indirektno oporezivanje dospijevat će na jedinstveni račun, sa kog će se prvo finansirati tri stavke potrošnje: (i) administrativni troškovi države; (ii) obaveze zemlje vezane za servisiranje vanjskog duga (koje je sve preuzela država) i (iii) operativni budžet same Uprave za indirektno oporezivanje. Preostali dio poreskih prihoda koje sakupi Uprava za indirektno oporezivanje respodijelit će se između entiteta i Distrikta Brčko, najvjerovatnije u skladu s nekim unaprijed određenim kriterijumom, kao što je npr. mjesto krajnje prodaje u slučaju prihoda od PDV-a u toku prve godine. Način na koji bi se nakon toga prihodi raspodjeljivali podentitetskim nivoima tek treba biti određen. To predstavlja posebno težak izazov u FBiH, gdje bi postojeći aranžmani dijeljenja poreza doveli do postepene erozije prihodne osnove entiteta, u korist podentitetskih vlada (Slika 1:24). Prije nego što se jednostavno prihvati princip derivacije za raspodjelu na podentitetskom nivou, od ključne je važnosti da vlasti u FBiH pažljivo razmotre odgovornosti za potrošnju na svim nivoima vlasti i da razmotre aranžmane za dijeljenje prihoda u tom svjetlu.

Slika 1:24 FBiH: Projicirana alokacija poreskih prihoda između entiteta i podentitetskog nivoa (u % ukupnog)

0.0%

50.0%

100.0%

2002 2003 2004 2005 2006 2007

Kantoni i opcine Entitet

Izvor: Ministarstvo finansija FBiH– Dokument Srednjoročnog okvira rashoda. 1.52 Upravljanje fiskalnim rizicima u BiH u srednjoročnom periodu će zahtijevati uspješno izmirenje velikog ukupnog iznosa domaćeg duga. U BiH nisu izdavane domaće obveznice i sve do kraja 2003. godine, pozajmljivanje poslovnih banaka vladama bilo je na zanemarivom nivou, ispod 0,25 % GDP-a. Međutim, postoji velika komponenta potencijalnih domaćih potraživanja koja premašuju 200 % GDP-a. Najveći dio tog potencijalnog duga odnosi se na raspad bivše SFRJ i rat koji je uslijedio nakon njega, uključujući: potraživanja protiv vlade za zamrznute depozite u stranoj valuti tek pred izbijanje rata (u iznosu ekvivalentnom 18 % GDP-a iz 2003. god.); više velikih potraživanja za nadoknadu ratne štete koja su vezana za materijalne i nematerijalne gubitke, uključujući smrt rođaka i druge štete koje su iskusili borci i žrtve rata; potraživanja naslijeđena od privatizovanih banaka i preduzeća; neiskorištene privatizacione vaučeri; te neizmirene obaveze vlade, uključujući

21

zaostale obaveze prema snabdjevačima, neizmirene obaveze vezane za plate i neplaćena socijalna davanja, uključujući obaveze prema penzionerima i borcima

1.53 Izmirenje najvećeg dijela tih dugova ostat će sporno, ali među vladinim zvaničnicima postoji koncenzus vezan za nemogućnost izmirenja tih dugova po nominalnoj vrijednosti. Kao rezultat toga, obje entitetske vlade su u toku 2004. god. postigle sporazum da ograniče ukupne troškove izmirenja tih potraživanja na ne više od 10 % GDP-a iz 2003. god. u smislu neto sadašnje vrijednosti (Net Present Value - NPV). Kvantitativni okviri za izmirenje potraživanja uspostavljeni su za oba entiteta, uključujući kombinacije gotovinskih isplata, otpisa dugova ili pretvaranja u obveznice s vrlo dugim rokom dospijeća (od 20 do 50 godina) s produženim grejs periodom i gotovo bez kamata. Paralelno s tim, entitetski parlamenti / skupštine proglasili su moratorijum na procesuiranje preostalih sudskih procesa vezanih za ratne štete. Dok je moratorijum uspostavljen, a verifikacija potraživanja je u toku, cilj entitetskih zakona je bio da uspostavi strategiju izmirenja.

1.54 Nedavna presuda Ustavnog suda dovela je do umanji vezanih za to da li se ta strategija može implementirati u skladu s planovima. To bi imalo negativne fiskalne implementacije. U slučaju određivanja nivoa duga na višu NPV od 10 %, koliko je vlada namjeravala, bilo bi neophodno povećanje poreza ili znatno smanjenje potrošnje, kako bi se stvorio primarni suficit neophodan za osiguravanje održivosti vladinog duga.

Strategija vanjskog zaduživanja: Nastaviti s opreznim zaduživanjem na putu ka kreditnoj sposobnosti

1.55 Bruto vanjski dug BiH smanjen je s 70 % GDP-a u 1998. godini na 35 % s krajem 2004. godine.9 Osoblje Svjetske banke procjenjuje da je neto sadašnja vrijednost ukupnog vanjskog duga s krajem 2004. god. ekvivalentna 25 % GDP-a ili 91 % izvoza robe usluga. Time se BiH klasifikuje u grupu umjereno zaduženih zemalja srednjeg nivoa prihoda. To izuzetno postignuće podržano je uspjehom vlasti BiH pri postizanju sukcesivnih sporazuma o reprogramu, kao i regularizacijom i otpisom starih dugova izraženih u nekonvertibilnim valutama, uz istovremenu primjenu opreznih politika vanjskog zaduživanja.10

1.56 Vanjski dug BiH je, kako izgleda, u kratkoročnom periodu održiv, ali vlasti moraju konsolidovati taj uspjeh kroz implementaciju politika koje će voditi do smanjenja deficita na tekućem računu, te kroz održavanje opreznih strategija vanjskog

9 Centralna banka tek treba da obračuna vanjsko zaduživanje poslovnih banaka i kompanija. 10 Nakon normalizacije odnosa sa međunarodnim finansijskim institucijama odmah nakon kraja rata, BiH je pokrenula ponovne pregovore o svom dugu s zvaničnim bilateralnim povjeriocima i postigla je sporazum s Pariškim klubom u toku oktobra 1998. godine. Dug o kome je ponovno pregovarano uključivao je cijeli “raspodijeljeni dug” (dug koji duguju ili za koji su garantirala lica locirana na teritoriji BiH) i 13,2 % neraspodijeljenog duga SFRJ. Pariški klub saglasio se sa smanjenjem tog duga za 67 % u smislu neto sadašnje vrijednosti, kao i s reprogramom preostalih obaveza u toku 30 godina s šest godina grejs perioda za vraćanje glavnice za kredite komercijalnog tipa, te preko 33 godine bez grejs perioda za Zvaničnu razvojnu podršku (Official Development Assistance, ODA). Slično tome, u decembru 1998. godine BiH je finalizovala sporazum s Londonskim klubom i on je stupio na snagu narednog januara. Londonski klub je otpisao oko 73 % duga po osnovi neto sadašnje smanjene vrijednosti, dok će preostalih 400 miliona uS$ biti podijeljeno na dvije komponente: “osnovni iznos” od oko 147,0 miliona US$ i “rezultujući iznos” za ostatak. Osnovni iznos je reprogramiran na 20 godina s sedam godina grejs perioda. Rezultujući iznos dospjeće kao i ako GDP BiH dosegne 2.800 US$ (mjereno po cijenama iz 1997. godine) u toku dvije uzastopne godine, prije 2018. godine.

22

finansiranja. U poređenju s drugim zemljama jugoistočne Evrope i zemljama s sličnim nivoom per capita prihoda (zemlje s nižim srednjim nivoom prihoda), vanjski dug BiH nije visok (Tabela 1:5). Odnos NPV duga i GNI indeksa nalazi se na donjem dijelu intervala za region jugoistočne Evrope, i viši je samo od onog za Albaniju (Tabela 1.5). Međutim, zbog relativno nerazvijenih izvoznih kapaciteta,11 sadašnja vrijednost vanjskog duga, mjerena u kontekstu izvoza robe i usluga, nalazi se iznad srednje vrijednosti, ali samo za jedan procenat. Indeksi servisiranja duga također, izgledaju povoljno. 2004. god. su isplate koje su dospjele na ukupne vanjske obaveze iznosile 6,5 % ukupnog obima izvoza robe i usluga. Analiza osjetljivosti pokazuje, kako izgleda, relativno dobar kapacitet za apsorbovanje šokova koji se odnose na stopu privrednog rasta ili kursne stope. Izražen nedostatak finansiranja bilansa plaćanja koje ne generiše dug (tj. jedna trećina ispod pretpostavki koje su uključene u reformski scenario u nastavku teksta) bi, međutim, dovela do povećanja odnosa NPV i GDP iznad 30 % do 2007. godine.

1.57 Visoko koncesionalna priroda donatorske pomoći koja je osigurana BiH, pomogla je pri osiguranju relativno ugodne pozicije u odnosu na vanjski dug. Profil servisiranja duga je donekle pogoršan u toku 2002. godine, jer je došlo do dospijeća isplata u sklopu IDA zajmova i Stand by aranžmana s MMF-om. Kao rezultat toga, odnos servisiranja duga i izvoza u 2002. godini dostigao je 9,2 %, prije nego što je opet donekle smanjen nakon toga. U scenariju punih reformi koji je opisan u nastavku teksta, međutim, očekuje se da će taj odnos pasti na ispod 6 % do 2007. godine. Uz to, pod pretpostavkom nastavka opreznog vanjskog zaduživanja, odnos vanjskog duga i GDP-a smanjio bi se na ispod 30 % u toku projiciranog perioda.

1.58 Vanjski dug BiH ima neke karakteristične odlike koje se ne nalaze u većini drugih zemalja regiona. Zbog izuzetnih potreba za povoljnim finansiranjem u poslijeratnom periodu, a konkretno zbog uloge koju je međunarodna zajednica igrala u rekonstrukciji BiH, finansijska podrška zemlji data je po veoma koncesionalnim uvjetima. Procjenjuje se da je oko dvije trećine ukupne pomoći koja je osigurana BiH do kraja 2002. god. bilo isplaćeno u obliku grantova. Prosječna grantovska komponenta dijela koji se odnosi na zaduživanje bila je, također, veoma velika, na nivou od oko 40 % (2002-2003), što dovodi do efektivne kamatne stope od 2,5 %. Uz to, gotovo sav vanjski dug BiH, je javni dug, izražen u najvećem dijelu u eurima i američkim dolarima.12 Kako je privatni sektor je imao ograničen pristup vanjskom zaduživanju, prije svega zbog nedostatka kreditne sposobnosti, vanjski dug privatnog sektora je vrlo nizak i iznosi oko 1 % ukupnog neizmirenog vanjskog duga i koncentrisan je na nekoliko povjerilaca, kao što su EBRD i EIB.13 Samo jedna petina tog iznosa odnosi se na direktne investicije, dok je preostali dio osiguran u obliku zajmova s javnim garancijama, uglavnom za podršku jačanju finansijskog posredništva.

1.59 Velika većina vanjskog duga BiH predstavlja dug prema zvaničnim povjeriocima. Iako je to omogućilo visoke grantovske komponente vanjskog duga BiH, visoki udio duga prema preferencijalnim povjeriocima (58 %) smanjuje manevarski prostor u slučaju negativnih šokova, jer se ti dugovi ne mogu reprogramirati. Vanjski dug BiH je uglavnom izražen u američkim dolarima (US$) i eurima. Promjenljivost kursnih stopa eura u

11 Odnos izvoza i GDP-a Bosne i Hercegovine stavlja je na samo dno izabrane grupe zemalja regiona. 12 Postoje indikacije o velikom zaduživanju poslovnih banaka u inosravnstvu, ali zvanične statistike to tek treba da evidentiraju. 13 U novijem periodu došlo je do određenog pozajmljivanja između banaka, od stranih poslovnih banaka, ali nema dokaza o tome da strane poslovne banke direktno pozajmljuju privatnim preduzećima.

23

odnosu na američke dolare u toku posljednje tri godine uticala je na pokazatelje duga BiH. Konkretno, kako je KM vezana za euro po fiksnom kursu, nedavno povećanje vrijednosti eura, u kombinaciji s velikim udjelom duga izraženog u američkim dolarima (45 % nakon dekompozicije SDR-a po njihovom skupu valuta) u isto vrijeme povećala je dolarsku vrijednost vanjskog duga, doprinoseći poboljšanju pokazatelja solventnosti duga, kao što je odnos duga i GDP-a, pa i čak povećanju nekih pokazatelja vanjske likvidnosti, kao što je odnos servisiranja duga i obima izvoza.

Tabela 1:4 BiH: Bruto vanjski dug (u milionima US$, s krajem 2004. god.) Nominal Value NPV Structure of NPV Ukupno 2766 1625 100 Multilateralno 1802 1173 72.2 Od čega IDA 884 431 26.5 IBRD 531 452 27.8 Bilateralno 782 382 23.5 Pariški klub 661 331 20.4 Van Pariškog kluba 121 90 5.5 Privatno 182 135 8.3 Napomena: Ne uključuje vanjski dug poslovnih banaka Izvor: CBBH

Tabela 1:5 Ključni vanjski pokazatelji duga za zemlje srednje i istočne Evrope 1/

Sadašnja vrijednost

(PV) kao % GNI

PV od EDT kao % XGS

EDT kao % GNI

Servisiranje duga kao %

XGS Kamata kao

% XGS

Bosna i Hercegovina 2/ 21 93 36 8 3 Albanija 19 58 28 3 1 Bugarska 65 118 75 19 7 Hrvatska 55 111 55 31 6 Češka 40 55 41 12 3 Estonija 58 62 56 8 3 Mađarska 60 87 64 42 4 Litvanija 47 98 47 37 4 Makedonija 33 73 40 12 4 Poljska 37 123 39 32 5 Rumunija 30 91 31 22 5 Srbija i Crna Gora 122 378 123 4 2 Izvor: Sopstvene procjene za Bosnu i Hercegovinu, a Global Development Finance 2003 za sve ostale zemlje. Podaci za BiH uključuju “rezultujući iznos” Londonskog kluba u iznosu ekvivalentnom oko 280 miliona US$.

D. MAKROEKONOMSKE PERSPEKTIVE

Reformski scenarij

1.60 Kvantifikovani (brojčano izraženi) scenarij opisuje moguću evoluciju privrede u slučaju da se najveći broj prioritetnih reformi koje su pomenute u ovom izvještaju CEM implementiraju na pravovremen način. Konkretno, on je uvjetovan sljedećim

24

pretpostavkama: (i) nastavak poštivanja aranžmana valutnog odbora; (ii) nastavak napora na konsolidaciji javne potrošnje; (iii) pooštravanje kreditne politike koje će dovesti do smanjenje deficita tekućeg računa; (iv) ubrzanje strukturnih reformi, posebno u odnosu na poslovno okruženje, privatizaciju i tržište rada, koje će se postepeno pretvoriti u povećanje domaće štednje, i (v) nepostojanje vanjskih šokova. Projicirana kretanja ključnih ekonomskih varijabli u skladu s ovim ilustrativnim scenarijom sažeto su predstavljena u Tabeli 1.8.

1.61 Realni rast GDP bi se donekle usporio u toku 2005. godine, u vezi s pooštravanje kreditne plitke, prije nego što se ubrza na blizu 5 % u kasnijem dijelu perioda. Taj ciljni iznos rasta mogao bi se postići pod pretpostavkom općeg unapređenja produktivnosti, što bi bio rezultat reformi na tržištu rada i povećanja investicija privatnog sektora. Zbog stalnog poštivanja aranžmana valutnog odbora, inflacija bi ostala bliska prosjeku za euro zonu. Nominalni obim izvoza pokazivao bi snažan rast, u dvocifrenim iznosima u toku cijelog perioda, dok bi kretanja obima izvoza bila pod uticajem usporavanja uvoza potrošačke robe i uvoza za namjene rekonstrukcije, kao i jošuvijek relativno snažnog uvoza kapitalne robe koja nije namijenjena rekonstrukciji. U skladu s tim, bruto investicije bi ostale na nivou od oko 20 % GDP-a, što bi bilo finansirano dodatnim povećanjem domaće štednje, u početku iz javnog sektora, pod pretpostavkom konsolidacije potrošnje i uspjeha u reformama prihoda. U toku kasnijih godina, bilans tekućeg računa bi odražavao unaprijeđenu profitabilnost sektora preduzeća. Kao rezultat toga, bilans tekućeg računa bi se postepeno popravljao, ali bi zahtjevi za vanjskim finansiranjem ostali znatni. Vanjske uštede bi se u sve većoj mjeri mobilizovale u obliku direktnih stranih investicija koje bi nastavile da prate tempo koji je primijećen u posljednjim godinama i stabilizovale se na oko 6 % GDP-a, što je iznos koji je u skladu s prosjecima koji se mogu vidjeti kod “uspješnih” (ali ne i najuspješnijih) zemalja regiona.14

Potrebe za finansiranjem prema reformskom scenariju

1.62 Projicirane potrebe za finansiranjem i izvori finansiranja zasnovani na pretpostavkama razmatranim u prethodnom dijelu teksta su sažeti u Tabeli 1.9. Projicira se da će nekamatni tekući biti dodatno sužen. Prosječni godišnji zahtjevi za servisiranjem duga će se u toku perioda 2009-2013. povećati dva puta, u nominalnim dolarskim iznosima, u odnosu na tekuće nivoe, što će odražavati povećanje isplata glavnice. Pretpostavlja se da će rezerve u stranim valutama nastaviti da rastu, u nominalnom smislu, ali da će, izražene u mjesečnom obimu uvoza robe i usluga, pokazati pad sa sadašnjeg visokog nivoa.

1.63 Čak i prema makroekonomskom scenariju vođenom reformama, projicira se da će ukupne bruto vanjske finansijske potrebe BiH u toku perioda 2005-2014. ostati na visokom nivou od oko 13 milijardi US$. Ti zahtjevi morat će biti ispunjeni javnim zaduživanjem i (postepeno) zaduživanjem privatnih sektora, kako i dotocima koji ne generišu dug, kao što su direktne strane investicije i grantovi. Projekcija je u dodatnoj mjeri kompleksna zbog nesigurnosti podataka vezanih za neidentifikovane dotoke kapitala, pri čemu se za većinu pretpostavlja da predstavljaju privatne transfere. Ti dotoci su u toku prethodnog perioda predstavljali i do 10 % GDP-a. Projekcija zauzima oprezan pristup u odnosu na te dotoke i pretpostavlja da će na početku projektovanog perioda njihov iznos biti znatno niži, što će biti praćeno postepenim smanjenjem u kasnijim godinama. Pretpostavlja se da će međunarodne

14 Dotoci direktnih stranih investicija pokazuju znatan stepen promjenljivosti iz godine u godinu, pošto često zavise od malog broja velikih transakcija, posebno i manjim zemljama. Takve varijacije je, očigledno, nemoguće predvidjeti, a projekcije koje su prikazane ovdje imaju za cilj da opišu procjenu srednjoročnog prosjeka.

25

finansijske institucije nastaviti da igraju ključnu, ali ipak opadajuću, ulogu. Slično tome, unapređenje kreditne sposobnosti u skladu s povoljnijim poslovnim okruženjem omogućit će da privatni sektor, koji je tek u nastajanju, postepeno dobije pristup komercijalnom vanjskom finansiranju.

E. ZAKLJUČAK

1.64 Bosna i Hercegovina je ostvarila ogroman napredak od totalno devastirane postkonfliktne privrede do funkcionalne privrede koja je polako počela da se postavlja u regionalni i međunarodni kontekst. Konkretno, BiH je bila uspješna u postizanju makroekonomske stabilnosti: inflacija je smanjena, fiskalni računi su unaprijeđeni, povjerenje u valutu je na visokom nivou, a teret vanjskog duga je smanjen i vanjske rezerve su povećane. Makroekonomska stabilizacija je rezultovala snažnim povećanjima investicija i rastom obima proizvodnje. Međutim, i dalje postoje znatni izazovi, uključujući stalno visok deficit tekućeg računa koji predstavlja, najvjerovatnije, najvažniji makroekonomski disbalans koji se mora riješiti. Niska stopa zaposlenosti i povećavanje veličine neformalne privrede, također, otežavaju rast rezultata.

Tabela 1:7 BiH: Reformski scenarij 2005.-2009. 2005. 2006. 2007. 2008. 2009.

(Procenat promjene u odnosu na prethodne godine) Realna stopa rasta GDP-a 5.4 5.0 5.0 5.0 5.0 Realni GDP per capita 4.9 4.5 4.7 4.7 4.7 Inflacija maloprodajnih cijena 1.0 2.0 2.0 2.0 2.0 Izvoz roba i usluga 14.3 15.5 13.8 12.5 11.0 Uvoz roba i usluga 6.8 6.5 5.8 5.3 5.0 Od čega ne za rekonstrukciju 9.3 8.0 7.0 6.5 5.7

(procenat GDP-a) Bruto investicije 20.8 20.5 20.5 20.8 21.0 Nacionalne uštede 4.1 6.2 8.4 10.6 13.0

Od čega javne uštede 1.9 2.9 3.8 4.7 5.5 Od čega privatne uštede 2.2 3.3 4.7 6.0 7.4

Prihodi konsolidovane vlade 48.9 47.1 45.8 44.7 43.8 Potrošnja konsolidovane vlade 50.0 47.3 45.5 44.2 43.2 Od čega kapitalna potrošnja 6.4 5.5 4.9 4.8 5.0 Fiskalni bilans -1.1 -0.2 0.3 0.5 0.6

Bilans tekućeg računa -16.8 -15.2 -13.4 -11.6 -9.8

Vanjski dug 52.7 49.4 46.2 42.9 39.7 Od čega: javni vanjski dug 30.0 28.2 26.2 24.2 22.1 Servisiranje vanjskog duga (u % izvoza robe i usluga) 6.4 6.9 5.8 5.0 5.2 Bruto zvanične rezerve (u mjesecima uvoza robe i usluga) 5.4 5.2 5.0 4.8 4.6

26

Tabela 1:8 Potrebe BiH za vanjskim finansiranjem

Godišnji prosjek za svaki period

(u milionima US$) 2005.-2009. 2010.-2014. Finansijske potrebe 1,625 1,107 Deficit tekućeg računa (uključujući zvanične transfere) 1,445 885 3. Amortizacija (ukupno) 110 139 4. Promjena neto vanjske aktive (uklj. Neto MMF kredit; +, povećanje) 70 83Finansijski izvori 1,625 1,107 1. Zvanični kapitalni grantovi 180 100 2. Isplate (ukupno) 130 161 3. Ostalo (neto DR i KR dotoci) 1/ 600 1534. Privatne investicije 2/ 718 693Izvor: Procjene osoblja Svjetske banke. Napomena: 1 Uključuje kratkoročne kapitalne dotoke i kapital koji nije uključen drugdje.

1.65 Mora se još mnogo uraditi na stvaranju samostalne i vitalne privrede koja je sposobna da održi snažne dotoke direktnih stranih investicija da stvori radna mjesta. Mnoge oblasti “tradicionalno” programa tranzicije i dalje nisu u dovoljnoj mjeri riješene, a to se uglavnom odnosi na restrukturiranje sektora preduzeća i reforme na tržištu rada. Reforme u tim oblastima su apsolutno neophodne da bi se osigurala reakcija ponude na mogućnosti i prilike na tržištu i na unapređenja poslovnog okruženja. Zemlja će morati na nadoknadi tekući pad koncesionalnih dotoka pomoći kroz jačanje domaće štednje i pomaganje pri pokretanju i privlačenju direktnih stranih investicija. To bi trebalo da pomogne pri ograničavanju stepena ovisnosti o zvaničnim dotocima pomoći za pokrivanje fiskalnih i vanjskih disbalansa.

1.66 Vlasti bi trebalo da održe ograničavanje potrošnje i poštuju aranžman valutnog odbora. Uz izgradnju institucija na državnom nivou s ciljem napredovanja u procesu integracije u EU, vlasti bi trebalo da nastave da unapređuju stepen efikasnosti potrošnje, između ostalog i kroz realokaciju odliva, od potrošnje na plate na finansiranje investicija, funkcionisanja i održavanja. To će zahtijevati poduzimanje odlučnih akcija. Unutar osnovnih sektora javnih službi, kao što su obrazovanje i socijalna zaštita, raspodjela potrošnje trebalo bi da bude vođena razmatranjem stepena efikasnosti i ravnopravnosti. Konkretno, finansiranje usmjerenog i visokog obrazovanja zahtijeva hitne reforme, kao i transferi socijalne pomoći domaćinstvima. Opcije za politike u tim oblastima formalno su podržane i sada im je potrebna brza i glatka implementacija. Također, planirane politike za ograničavanje fiskalnih rizika kroz izmirenje velikog zaostalog domaćeg duga trebalo bi da se implementiraju prema predviđenom programu. Kako bi se osiguralo da zemlja uspostavi kreditnu sposobnost, vlasti bi trebalo da zadrže oprezne strategije vanjskog zaduživanja.

1.67 Međutim, u dugoročnom periodu, politike koje podržavaju unaprijeđeno okruženje za stvaranje poslovanja, investicije i trgovinu bit će one koje će stvoriti privatne uštede i izvozne kapacitete, koji mogu podići BiH na viši put razvoja i rasta, smanjujući, u isto vrijeme, njenu osjetljivost na vanjske šokove. Izazovi, mogućnosti i opcije politika za to razmatraju se u sklopu narednih poglavlja ovog izvještaja.

27

2. INTEGRACIJA U LANCE SNABDIJEVANJA EU – STRATEGIJA ZA POVEĆANJE IZVOZA?

A. UVOD

2.1 Uprkos liberalnom trgovinskom režimu i ranom porastu stope rasta izvoza 1996. godine, noviji izvozni rezultati BiH koji su ispod očekivanih i jošuvijek slabi uspjesi kod privlačenja direktnih stranih investicija i dalje predstavljaju najteža uska grla za ekonomski rast. Kao što je već pokazano u poglavlju 1, da bi BiH krenula putem održivog rasta prema reformskom scenariju, izvoz roba i usluga će morati da se poveća sa 25 % GDP-a u 2003. godini na 36 % u 2010. godini. Cilj ovog poglavlja je da analizira novije trendove kod trgovinskih tokova, baci svjetlo na moguće potencijal BiH za ostvarivanje ciljnih iznosa rasta izvoza i istraži opcije za politiku međunarodne trgovinske razmjene koja bi na najbolji način podržala takve ishode.

2.2 Ovo poglavlje razmatra skok obima izvoza u periodu odmah nakon kraja rata, te njegovu kasniju stagnaciju. Ti generalno razočaravajući rezultati teško se mogu pripisati poziciji politika u okviru koje je rađeno na liberalizaciji i integraciji trgovine: uvozne tarife su među najnižima u regionu jugoistočne Evrope, a BiH je uspješno zaključila seriju bilateralnih trgovinskih sporazuma, paralelno s naporima na integraciji u EU i učlanjenju u Svjetsku trgovinsku organizaciju. Povezujući rezultate trgovinske razmjene s trgovinskim okruženjem, postavljena su pitanja o tome da li je takva pozicija politika zaista adekvatna ili bi se trebala promijeniti. Ovo poglavlje, naprotiv, zaključuje da bi oslanjanje na restriktivniji režim trgovinske razmjene ne samo poslalo negativne signale, već ne bi ni donijelo namjeravane rezultate. Najprije, iako je obim trgovinske razmjene jošuvijek previše nizak, BiH je uspjela da preusmjeri trgovinske tokove ka tržištima koja će biti važna za budućnost, konkretno, EU. Prilike postoje i kreću se od efikasnije trgovine prirodnim resursima do integracije u lance snabdijevanja kojima upravljaju proizvođači. Inicijalni uspjesi pokazuju da se takve mogućnosti mogu iskoristiti u BiH. Što se tiče reakcija politika, poglavlje preporučuje da bi, uz zadržavanje liberalne pozicije režima, hitno trebalo sprovesti određene konkretne mjere za omogućavanje trgovinske razmjene u vezi s izdavanjem certifikata na izvozne proizvode i finansiranjem. Još je važnije imati u vidu da su stvarna ograničenja za dinamičnije rezultate trgovinske razmjene zasnovana na poslovnom okruženju i investicijskoj klimi. Osnovne prepreke koje treba eliminisati u tom smislu opisane su u narednim poglavljima ovog izvještaja.

2.3 Naredna sekcija izvještaja razmatra novije rezultate vanjske trgovinske razmjene BiH u svjetlu najnovijih sporazuma o slobodnoj trgovini. Sekcija C detaljno razmatra modele izvoza, uključujući i analizu otkrivenih komparativnih prednosti, nivo prerade i faktorski sadržaj izvoza. Učešće BiH u međunarodnim mrežama proizvodnje i distribucije, uloga koju direktne strane investicije mogu imati u unapređenju rezultata zemlje, te razmatranje uvjeta neophodnih za produbljivanje stepena uključenosti u međunarodne lance snabdijevanja obuhvaćeni su sekcijom D. Sekcija E predstavlja nekoliko preporuka vezanih za politike.

B. TRGOVINSKI REZULTATI I RAZVOJ POLITIKA OD 1996. GODINE

2.4 Nakon izuzetno pozitivnih dešavanja nakon rata, opći trgovinski rezultati BiH su u toku prethodnih godina upadljivo pogoršani. Nakon spektakularnog rasta i izvoza i uvoza roba i usluga u periodu 1996.-1998., i uvoz (osim 2002. god. kad je njegov obim porastao za 12 %) i izvoz su ‘stagnirali’. U toku perioda između 1999. i 2003. godine, prosječne godišnje stope rasta vrijednosti izvoza i uvoza robe i usluga u eurima iznosile su tek 4 i 7 %, redom. Trgovina uslugama zaista je stagnirala, pošto su prihodi opali s najvišeg iznosa od 560 miliona US$ 1998. god. na 422 miliona US$ 2002. god. (Slika 2:1). Rezultati trgovine robom bili su, međutim, znatno bolji, pri čemu je izvoz, u prosjeku, rastao za 9 % godišnje u eurima u toku perioda 1999.-2003.god.

Slika 2:1 Rezultati vanjske trgovine, 1996.-2004.

0 500

1,000 1,500 2,000 2,500 3,000 3,500 4,000 4,500 5,000

1996 1997 1998 1999 2000 2001 2002 2003 2004

Milioni US$

0%

5%

10%

15%

20%

25%

30%

35%

% GDP-a

Izvoz robe i usluga Uvoz robe i usluga CAD

Uvoz-izvoz CAD

2.5 Uprkos brzoj stopi rasta izvoza robe (s ekstremno niske polazne osnove) trgovinski deficit je u dolarskim iznosima proširen i stalno je neprihvatljivo visok u odnosu na GDP. U toku perioda 1996-2002. izvoz je porastao za 357 %, ili po prosječnoj godišnjoj stopi od 33 %. Kako je uvoz u općem slučaju rastao sporije, odnos izvoza i uvoza stalno se povećavao, sa 9 % 1996. god. na 20 % 1997. godine, i na 37 % u 2004. godini. Ipak, veći apsolutni obim uvoza, u kombinaciji sa stalnim usporavanjem stopa rasta izvoza od 1996. god. doveo je do znatnog proširenja trgovinskog deficita. U odnosu na GDP, trgovinski deficit u smanjen je sa 64 % 1996. god. na 37 % 2000. godine, ali je onda 2002. god. došlo do privremenog obrta trenda opadanja i povrata na 41 %, prije ponovnog umjerenog pada na 35 % GDP-a 2004. godine.

29

Tabela 2:1 Trgovina robom u BiH u periodu 1996.-2003.

1996. 1997. 1998. 1999. 2000. 2001. 2002. 2003. 1996=100 Izvoz (miliona US$) 336 595 697 649 809 851 952 1,271 378 Uvoz (miliona US$) 1,941 2,400 2,781 2,568 2,533 2,708 3,233 3,890 200 Trgovinski bilans (miliona US$)

-1,605 -1,805 -2,084 -1,919 -1,724 -1,857 -2,281

-2,619 142

Stopa rasta izvoza (%) 71.1 21.2 -6.9 24.7 5.2 11.9 33.5 na Stopa rasta uvoza (%) 23.6 15.9 -7.7 -1.4 6.9 19.4 20.3 na Izvoz / uvoz (%) 17 24 25 25 32 31 29 33 na Trgovinski deficit/GDP 64 57 48 41 36 37 41 38 na Izvor: MMF. Napomena: Imajući u vidu ograničenja u vezi s dostupnošću podataka, ovo poglavlje se prije svega oslanja na dva izvora: bazu podataka o smjerovima trgovine MMF-a, za informacije o ukupnim trgovinskim tokovima i njihovoj geografskoj raspodjeli, te COMTRADE bazu podataka UN-a za informacije o trgovini po proizvodima. U većini slučajeva koristimo iznose o kojima izvještavaju trgovinski partneri.

2.6 Slabi rezultati trgovinske razmjene BiH u novijem periodu ne mogu se objasniti distorzijama u njenom trgovinskom režimu ili vanjskim tarifnim preprekama za pristup tržištima. Upravo suprotno, BiH je vodila mudru trgovinsku politiku održavajući liberalan trgovinski režim i brzo napredujući na putu trgovinske integracije na regionalnom nivou, nivou EU i globalnom nivou. Tekući tarifni raspored usvojen su na nivou države 1998. god. Prosječna tarifna stopa BiH na nivou od 6 % najniža je u regionu jugoistočne Evrope, nakon Hrvatske. BiH također, održava najnižu tarifnu stopu na poljoprivredne proizvode od svih zemalja jugoistočne Evrope. Struktura tarifa je jednostavna i uključuje četiri tarifne stope (0, 5, 10 i 15 %) i ima relativno skroman nivo disperzije. Štaviše, korištenje netarifnih barijera (Non-Tariff Barriers - NTBs) nije preovladavajuće u BiH. U skladu s tim, cijena uvezenih materijala koji se koriste za proizvodnju izvoznih proizvoda niža je nego u mnogim

drugim zemljama. Nažalost, korištenje netarifnih barijera u susjednim zemljama, o kom se izvještava, moglo je u nekim slučajevima ograničiti širenje izvoza iz BiH na ta tržišta.15

2.7 Stalnom primjenom politike povećanja stepena trgovinske integracije u kontekstu procesa stabilizacije i priključenja, BiH je dodatno liberalizovala vanjsku trgovinu i uspjela da ostvari unapređen pristup tržišta EU. Zajedno s drugim zemljama jugoistočne Evrope, BiH je bila korisnik procesa stabilizacije i priključenja koji je EU

pokrenula 1999. god. i koji osigurava mapu puta reforme s ciljem konačne integracije u EU. Od 1999. godine, proces stabilizacije i priključenja osigurao je svim zemljama zapadnog Balkana, uključujući i BiH, nerecipročnu mogućnost slobodnog ulaska na tržišta EU u kontekstu autonomnih trgovinskih preferencijala. Pristup tržištima EU je oslobođen tarifa i

Tabela 2:2 Prosječne MFN primijenjene tarife, 2002. godina (u procentima)

Zemlja Sva roba Poljoprivreda Industrija

Albanija 7.4 9.5 7 BiH 6 5 6.2 Bugarska 9.7 16.7 8.6 Hrvatska 5 10.2 4.2 Makedonija, BJR 12.6 20.8 11.2 Moldavija 5 10.1 4.2 Rumunija 17.1 23.1 16.1 Srbija 7.4 15.7 6.2 Crna Gora 6.1 12.2 5.2 Evropska unija 4.4 9.4 4.2 Izvor: GEM (2003) i kalkulacije osoblja.

15 Pakt stabilnosti je planirao istraživanje o učestalosti netarifnih prepreka u regionu, koja bi trebalo da osigura informacije za naredne runde trgovinskih reformi u zemljama članicama.

30

količinskih ograničenja za gotovo sve proizvode, osim za nekoliko proizvoda koji su regulisani preferencijalnim tarifnim kvotama.16 S ulaskom novih zemalja članica u EU 1. maja 2004. godine, izvoznici BiH mogu početi da koriste te preferencijale u 10 dodatnih zemalja. Te koncesije će, prema postojećim aranžmanima, trajati do kraja 2005. godine. Nakon zaključenja, Sporazum o stabilizaciji i priključenju će regulisati sve trgovinske odnose između EU i BiH. Sporazum predviđa slobodne trgovinske zone u toku 6-10 godina,17 uz širok spektar ekonomskih i institucionalnih reformi, saradnju u pitanjima politike i sudstva i harmonizaciju zakonskog okvira sa EU.

2.8 Uz to, bilateralni sporazumi o slobodnoj trgovini koje je BiH zaključila nude široku dostupnost tržišta susjednih zemalja. BiH je dinamično pratila regionalnu dimenziju projekta integracije EU kroz ispunjenje obaveza preuzetih u sklopu Memoranduma o razumijevanju Pakta stabilnosti o liberalizaciji i omogućavanju trgovine, potpisanog u junu 2001. godine. BiH je potpisala sporazume o slobodnoj trgovini sa svim stranama potpisnicama Memoranduma o razumijevanju. S nekim od zemalja partnera, npr. Hrvatskom, Sporazum o slobodnoj trgovini je stupio na snagu čak i prije pregovaranja i potpisivanja Memoranduma o razumijevanju. Memorandum o razumijevanju poziva na trgovinsku liberalizaciju od bar 90 % svih tarifnih linija, kao i 90 % vrijednosti bilateralnog uvoza. Prilog 2.1 daje sažeti pregled osnovnih odlika sporazuma o slobodnoj trgovini koji su potpisani s drugim zemljama jugoistočne Evrope. Prvo, najveći broj sporazuma je asimetričan pri čemu pogodnosti prvo nude partneri u sporazumima o slobodnoj trgovini, a zatim ih BiH uzvraća s odlaganjem. Na primjer, dok su Hrvatska, Srbija i Crna Gora i BJR Makedonija osiguravale pristup izvozu BiH na svoja tržišta, virtualno oslobođena od dažbina s danom stupanja na snagu sporazuma, BiH je liberalizovala samo oko četvrtine svojih tarifnih linija u tom trenutku. Samo su sporazumi s Albanijom i Moldavijom, dvije privrede koje imaju samo skromnu trgovinsku razmjenu s BiH, bili po prirodi simetrični. Drugo, od sedam sporazuma navedenih u tabeli, četiri su u potpunosti liberalizovala 90 % svojih izvoza u BiH18. Sporazumi o slobodnoj trgovini s Bugarskom, Rumunijom i Albanijom ne dosežu do odrednice o pokrivenosti 90 % uvoza, pošto su ograničeni na trgovinu proizvodnom robom, a ne dotiču se trgovine proizvodima iz poljoprivrednog sektora.

2.9 BiH je potpisala sporazum o slobodnoj trgovini sa Turskom. Taj Sporazum o slobodnoj trgovini je, također, asimetričan s prelaznim periodom do 2007. godine. Štaviše, izvoz iz BiH je imao sličan preferencijalni tretman (iako s nekim ograničenjima) u Švicarskoj, Norveškoj, Japanu, Sjedinjenim Državama, Kanadi i Rusiji.

16 Uvozne kvote u sklopu autonomnih trgovinskih preferencijala su sljedeće: teletina (9.975 tona za SCG); pastrmka i šaran (120 i 140 tona, redom, zajedno za Srbiju i Crnu Goru, BiH, Albaniju i BJR Makedoniju); morska deverika i lubin, sardine i inćuni (115, 100, 70 i 960 tona, redom, zajedno za SCG, BiH i Albaniju); vino (152000 tona za svih pet zemalja s pristupom Hrvatske i BJR Makedonije podložnom ispunjenju njihovih pojedinačnih kvota u sklopu njihovih sporazuma o stabilizaciji i priključenju). Uz to, kvote se primjenjuju na uvoz tekstila s porijeklom iz SCG. 17 Prelazni period za postepeno ukidanje carinskih tarifa je pitanje za pregovaranje i mogao bi također, trajati kraće od šest godina. Također,, mogao bi trajati duže od 10 godina, što je maksimum koji za prelazni period za osiguranje prilagođenosti regionalnih trgovinskih sporazuma sa članom XXIV GATT-a prihvata Svjetska trgovinska organizacija. 18 Memorandum o razumijevanju je predviđao dva osnovna uvjeta za trgovinsku liberalizaciju: liberalizaciju međusobne trgovine do 90 % HS tarifnih linija i 90 % vrijednosti trgovinske razmjene (član 1.2.2). Štaviše, liberalizacija je trebalo da uključuje veliku većinu roba nakon stupanja sporazuma na snagu, s prelaznim periodom, ne dužim od šest godina, za najosjetljivije proizvode (član 1.2.3).

31

Okvir 2:1 Neujednačenosti kod trgovinskih statistika dobivenih iz različitih izvora

Iako se sistem carina u Bosni i Hercegovini i dalje razvija, jošuvijek postoje neujednačenosti između državnih statističkih podataka o trgovini i iznosa o kojima izvještavaju strani trgovinski partneri. Kao što je pokazano u nastavku teksta, iznosi koje predstavlja Ministarstvo trgovine su ugrubo konzistentni s onim iz Statistika bilansa plaćanja (Balance of Payments Statistics) Međunarodnog monetarnog fonda. Međutim, MMF izvještava o mnogo nižem obimu izvoza u 2000. i 2001. godini, a time i o višoj stopi rasta izvoza. Iznosi iz baze podataka smjerova trgovine (Direction of Trade Database) MMF-a, zasnovani na izvještajima trgovinskih partnera, znatno su niži od dva izvora podataka opisana u prethodnom dijelu teksta, ali ukazuju na slične promjene izvoza i uvoza u toku prethodnih nekoliko godina.

Ta pitanja dodatno komplikuje rast eura u odnosu na dolar koji, kao što se pokazuje u narednom dijelu teksta, rezultuje precjenjivanjem promjena trgovinskih tokova. Bez obzira na izvor podataka koji se koristi, iznosi ukazuju na povećanje izvoza i uvoza u prethodne dvije godine. Tabela 2:3 Uporedba trgovinskih podataka iz različitih izvora za period 2000.-2003. 2002. 2003. 2000. 2001. 2002. 2003.a 2001.=100 2002.=100 Direkcija za trgovinu MMF-a (miliona US$)b Izvoz 669 739 827 .. 112 .. Uvoz 2,643 2,820 3,242 .. 115 .. Trgovinski bilans -1,975 -2,081 -2,415 .. 116 .. Ministarstvo vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH (mil. US$) Izvoz 1,042 1,052 1,130 1,344 107 119 Uvoz 2,974 3,173 3,603 4,395 114 122 Trgovinski bilans -1,932 -2,121 -2,473 -3,051 117 123 Iznosi iz baze podataka MMF-a (mil. US$) b,c Izvoz 832 870 1,046 1,341 120 128 Uvoz 2,657 2,823 3,271 3,801 116 116 Trgovinski bilans -1,825 -1,953 -2,225 -2,460 114 111 Iznosi iz baze podataka MMF-a (mil. eura) b Izvoz 901 971 1,107 1,186 114 107 Uvoz 2,876 3,151 3,464 3,362 110 97 Trgovinski bilans -1,975 -2,180 -2,357 -2,176 108 92 Napomene: a Procjena. b Na osnovu izvještaja trgovinskih partnera. c Iznosi izvoza nisu prilagođeni nadolje kako bi isključili uvoz onih koji nisu rezidenti

C. IZVOZNI REZULTATI: UZROCI I OGRANIČENJA

2.10 U tim okolnostima povećanih mogućnosti za pristup tržištima, reakcija ponude u BiH za trgovinu s EU i partnerima s kojima su potpisani sporazumi o slobodnoj trgovini bila je pozitivna ali nedovoljna da bi stvorila znatniji rast izvoza i stope zaposlenosti. Obim izvoza BiH i dalje je vrlo nizak u odnosu na GDP, a više od triput je niži nego prije rata, uzevši u obzir trgovinu s republikama bivše Jugoslavije i gotovo dvaput niži za zemlje izvan bivše SFRJ (Tabela 2:4). Ova sekcija analizira izvozne rezultate BiH pod postojećim trgovinskim aranžmanima. Ona identifikuje osnovne odlike izvoza BiH s fokusom na strukturu roba, smjer i intenzitet faktora. Također, razmatra i stepen integracije proizvođača BiH s međunarodnim proizvodnim mrežama.

32

Tabela 2:4 Izvoz BiH izražen kao procent GDP-a u 1990. i 2002. godini 1990. 2002. 2002.a/

«Izvoz» u druge republike bivše SFRJ 57.3% 8% 11% Izvoz izvan bivše SFRJ 22.8% 12% 17% Ukupan izvoz 79.6% 20.1% 28.4% Izvor: Izvedeno iz podataka za 1990. godinu Zavoda za statistiku BiH (citirano u Mesinovic et al. 2002. god.), baze podataka Direkcije za trgovinu MMF-a za 2002. godinu i WDI 2003. a/ vrijednost ukupnog izvoza uključujući usluge

Smjer trgovinske razmjene i sporazumi o slobodnoj trgovini

2.11 Poboljšan pristup tržištima EU koji je osiguran BiH imao je veliki uticaj na izvoz. BiH pokazuje ‘standardni geografski model’ kao i svaka druga evropska zemlja u smislu oslanjanja na tržišta EU za izvoz, sa učešćem od gotovo dvije trećine. Udio izvoza BiH na tržišta EU postepeno je, ali stabilno, rastao sa 44 % ukupnog izvoza 1997. god. na 66 % 2002.god. što je preusmjeravanje u skladu s iskustvima zemalja srednje i istočne Evrope. Imajući u vidu činjenicu da je konkurencija na tržištima EU velika i da su ta tržišta zahtjevnija od tržišta jugoistočne Evrope, sposobnost ostvarivanja znatne stope prometa na tim tržištima dobar je znak za izvoznike iz BiH. EU, također, dominira i uvoznom stranom, jer je bila izvor 43 % uvoza u BiH u 2002. godini.

2.12 Udio BiH u uvozu u EU i dalje je zanemariv i iznosi jednu četvrtinu procenta, bez obzira na napore koji su uloženi u preusmjeravanje izvoza ka EU. U toku perioda 1996.-1999. BiH je imala rezultate bolje od deset srednjeevropskih zemalja kandidata za priključenje EU na tržištima EU, sa stopama rasta od 180 %, 108 %, 51 % i 45 % u odgovarajućim godinama tog perioda. Vrijednost izvoza usmjerenih u EU povećana je za 21 % u 2000. godini, što je samo za sebe impresivno. Pomenuta vrijednost je na istom nivou s Bugarskom, ali znatno ispod Estonije (37 %). Rast izvoza je nakon toga izgubio zamah, ostvarujući stopu od 9 % 2002. god. opadajući na nivoe slične stopama povećanja izvoza u EU iz Rumunije (19 %), Litvanija (17 %), Slovačke (14 %) i Češke (13 %). Usporavanje stope rasta izvoza izgleda da je prije svega predstavljalo odraz sporog restruktuiranja preduzeća u BiH.

2.13 S izuzetkom sporazuma o slobodnoj trgovini s Hrvatskom, uticaj bilateralnih sporazuma o slobodnoj trgovini, na razvoj izvoza, ostao je u ograničenim okvirima19. U slučaju Hrvatske i u slučaju Slovenije, povećanje obima izvoza registrovano je nakon zaključenja sporazuma o slobodnoj trgovini.20 Sporazum o slobodnoj trgovini s BJR Makedonijom, također, je rezultovao povećanjem obima izvoza iz BiH, ali u odnosu na veoma malu polaznu osnovicu. Za razliku od sporazuma o slobodnoj trgovini, koji su pomenuti u prethodnom stavu, sporazum s Srbijom i Crnom Gorom nije doveo do povećanja obima izvoza. Taj obim je ostao isti u toku perioda 2001.-2002.g., a onda u određenoj mjeri pao u 2003. godini. U isto vrijeme, 2003. god. registrovan je pad obima uvoza. Netarifne prepreke i distorziona primjena sporazuma o slobodnoj trgovini mogla bi dijelom objasniti razočaravajuće rezultate.21 Usmeni dokazi ukazuju da, iako firme iz RS mogu da koriste

19 Sporazumi o slobodnoj trgovinskoj razmjeni s Albanijom, Bugarskom, Moldavijom, Rumunijom i Turskom su tek stupili na snagu 2003. godine. Prema tome, prerano je razmatrati njihov uticaj u sklopu ovog izvještaja. 20 Koeficijenti su obračunati na osnovu dokumenta MMF-a Statistike trgovinskih smjerova (Direction of Trade Statistics) za sve godine, uključujući 2002., a iznose za 2003.g. osigurale su carinske uprave Federacije i RS. 21 Sporazum o slobodnoj trgovinskoj razmjeni primjenjivao se na Srbiju od 1. jula 2002. godine, ali Crna Gora nije bila obuhvaćena sve do 5. septembra 2003. godine. Štaviše, Kosovo je isključeno iz sporazuma.

33

pristup tržištu Srbije i Crne Gore bez plaćanja dažbina, potencijalni izvoznici iz Federacije podložni su diskriminaciji kroz, na primjer, zahtjev da dobiju dozvole za putni transport. Sličan model diskriminacije protiv izvoznika iz Federacije dešava se i u slučaju veterinarske inspekcije. Štaviše, u suprotnosti sa sporazumom o slobodnoj trgovini, izvoznicima iz BiH naplaćuju se tranzitne provizije dok su na putu za Kosovo. Eliminacija netarifnih prepreka u trgovinskoj razmjeni između zemalja jugoistočne Evrope na rasporedu je radne grupe pakta stabilnosti za liberalizaciju i omogućavanje trgovinske razmjene, i od svih potpisnica sporazuma o slobodnoj trgovini očekivat će se da ih uskoro eliminišu.

Tabela 2:5 Važnost izvoza usmjerenog u EU za BiH i zemlje za uporedbu, 1994.-2002. Izvoz u EU/Ukupni izvoz (u procentima)

1996. 1997. 1998. 1999. 2000. 2001. 2002. Albanija 86 87.5 92.5 93.6 97.7 96.2 96.1 Srbija i Crna Gora n.a n.a n.a n.a 40.7 46.5 43.6 Slovenija 64.6 63.6 65.5 66.1 63.9 62.6 79.4 Mađarska 62.6 71.2 72.9 76.2 75.2 74.4 76.9 Slovačka 41.3 47.1 55.7 59.4 59.1 75.5 75.5 Rumunija 55.9 56.7 64.6 65.5 64 67.9 69.9 Bosna i Hercegovina 44.4 44 49.5 61.3 66.8 68.1 66.2 Bugarska 40 45 51.5 54.2 51.7 55.2 56.1 Hrvatska 51 51.3 47.7 49.4 54.9 54.3 52.3 Turska 49.8 46.7 50.5 54 52.3 51.5 51.5 Litvanija 33.4 32.5 38 50.1 47.9 47.8 48.4 Makedonija, BJR 42.8 36.9 44.1 44.7 57 63.3 46.8 Moldavija 9.8 10.3 12.5 20.6 21.7 21.4 33.5 Izvor: Na osnovu izvještavanja o zemljama u Statistikama trgovinskih smjerova (Direction of Trade Statistics) MMF-aIznosi za SCG zasnovani su na podacima iz Saveznog zavoda za statistiku SCG.

Nivo prerade i otkrivene komparativne prednosti

2.14 Iako je BiH ostvarila znatan stepen preusmjeravanja vanjske trgovinske razmjene, uticaj izvoza na realne stope rasta GDP-a zavisi i od strukture izvoza i perspektiva u srednjoročnom i dugoročnom periodu. Ova sekcija pokazuje da se izvoz iz BiH i dalje u velikoj mjeri oslanja na proizvode u čijoj proizvodnji intenzivno učestvuje neobučena radna snaga i čija proizvodnja intenzivno koristi prirodne resurse, a zatim identifikuje s tim vezane izazove, koji se odnose na vraćanje brzog rasta izvoza.

2.15 Proizvodi s nižom stopom obrade dominiraju u izvozu iz BiH. Tabela 2:6 predstavlja raspodjelu izvoza iz BiH u EU po proizvodima za krajnju upotrebu. Najprije, potrošačka roba predstavlja više od pola izvoza iz BiH. Među tim proizvodima, odjeća i obuća predstavljaju posebno naglašene kategorije, zauzimajući preko 30 % ukupnog izvoza u 2002.g. Zatim, vanjska trgovina automobilima i automobilskim dijelovima, koja je predstavljala pokretača izvoza u mnogim srednjoevropskim zemljama npr. Slovačka, Češka, je zanemariva. Izvoz hrane je, također, bio zanemariv do visokog stepena, što je rezultat historijskih uvjeta, uz nedostatak adekvatnih veterinarskih službi (Tabela 2.2. u prilogu).

34

Slika 2:2 Izvoz iz BiH u partnerske zemlje s kojima su potpisani sporazumi o slobodnoj trgovini, 1997.-2003.

0

50

100

150

200

250

1996

1997

1998

1999

2000

2001

2002

2003

Miliona US$

0

100

200

300

400

500

600

miliona US$ (samo u EU)

Hrvatska

a (2001) Slovenija (2002) Makedonija (mid-2002) S i CG 2002) Turska (2003) BARM (2003) EU15

Tabela 2:6 Izvoz finalne robe iz BiH na tržišta EU, 1996.-2002.

Proizvodi za krajnju upotrebu (SITC) 1996. 1997. 1998. 1999. 2000. 2001. 2002.Udio u izvozu (u %) Hrana (0+1+22+4) 2.3 0.9 2.1 2.1 2.4 2.2 2.3 Poljoprivredna sirovine (2-22-27-28) 5.0 9.3 15.0 19.1 15.9 12.6 13.7 Industrijske sirovine (27+28+68) 12.0 11.0 9.7 17.0 27.6 23.9 21.2 Mašinerija i oprema, isklj. automobile (7-78) 10.2 5.9 4.3 4.3 4.0 3.6 5.1 Automobili i dijelovi (78) 1.2 0.5 0.4 1.4 0.2 0.4 0.5 Potrošačka roba (5+6+8+9-68) 69.2 72.3 68.4 56.0 49.8 55.5 57.1 od čega: Tekstil (65) 0.9 1.6 1.2 1.2 1.8 2.5 1.8 Odjeća (84) 23.3 29.9 34.2 25.9 18.0 19.7 18.4 Obuća (85) 16.4 14.9 9.0 8.4 8.6 8.9 10.9 Sva roba ( 0 do 9) 100.0 100.0 100.0 100.0 100.0 100.0 100.0Izvor: Kalkulacije zasnovane na podacima EU iz statistika COMTRADE UN-a. 2.16 Otkrivene komparativne prednosti (revealed comparative advantage - RCA)22 BiH na tržištima EU koncentrisane su na proizvode s niskim nivoom obrade i slične su onima nađenim za druge zemlje regiona.23 Izvoz iz BiH uključuje sirovu kožu i krzno, drvo, obuću, kožu i kožne prerađevine, nemetale, namještaj i dijelove namještaja, odjeću, šećer i šećerne prerađevine. Sa izuzetkom posljednjeg, komparativne prednosti su bile konzistentne od sredine devedesetih godina prošlog vijeka. Otkrivene komparativne prednosti koje BiH ima na tržištu Hrvatske su fokusirane na poljoprivredu.24 Iako bi BiH eventualno mogla imati komparativne prednosti kod izvoza proizvoda životinjskog porijekla u EU, kao što ima za Hrvatsku, nesposobnost potencijalnih izvoznika da ispune zahtjeve za dobijanjem 22 RCA indeks predstavlja odnos učešća datog proizvoda u ukupnom obimu izvoza BiH i učešća istog proizvoda u ukupnom vanjskom uvozu EU. ESI sa vrijednošću koja premašuje jediničnu, ukazuje na visok stepen specijalizacije kod proizvoda (Balassa, 1965). Iznos RCA indeksa koji premašuje 1, ukazuje na to da je BiH zemlja s višim stepenom specijalizacije za izvoz proizvoda u EU nego prosječan spoljno trgovinski partner EU. 23 Ostali sektori s RCA indeksom iznad 1 uključuju drvne prerađevine, prije nego namještaj, rude nemetala i metalne otpatke, ostale metalne prerađevine čelik i željezo. 24 Na primjer, najviša vrijednost RCA indeksa (5) može se naći kod biljnih ulja i masti (SITC 42) i uljnih žita (SITC 22). Blizu toga je i živa stoka koja se prije svega koristi za hranu (SITC 00), mliječni proizvodi i jaja (SITC 02) i meso i mesne prerađevine (SITC 01) – vrijednosti ta tri indeksa premašuju četiri

35

veterinarskih certifikata od EU i da poštuju sanitarne i fitosanitarne mjere, sprječava taj izvoz. To u većoj mjeri predstavlja odraz unutrašnjih ograničenja, više nego vanjskih.

Faktorski sadržaj izvoza

2.17 Uz niske nivoe obrade, izvoz iz BiH u EU u znatnoj se mjeri oslanja na proizvode zasnovane na prirodnim resursima i proizvode u čijom proizvodnji učestvuje neobučena radna snaga. Prva grupa proizvoda je dominantna kategorija i u 2002. godini je predstavljala 45 % izvoza vezanog za EU. Međutim, s obzirom da je vrijednost proizvoda zasnovanih na prirodnim resursima ostala na istom nivou od 2000. godine, njihov udio u ukupnom obimu izvoza u EU pao je za 10 procenata od 2002. godine25. S druge strane, vrijednost izvoza za EU u čijoj proizvodnji intenzivno učestvuje neobučena radna snaga bila je u stalnom porastu i 2002. god. dosegla je 42 % ukupnog iznosa. Ta kategorija uključuje odjeću, obuću, namještaj, tekstil i drugo.

0 10 20 30 40 50 60

1996 1997 1998 1999 2000 2001 2002

(%)

Zasnovano na prirodnim resursima Intenzivno u. neobučene radne snage

Intenzivno učešće kapitala Intenzivno u. obučene radne snage

Slika 2:3 Izvoz iz BiH u EU po intenzitetu faktora

Slika 2:4 Izvoz iz BiH u Hrvatsku po intenzitetu faktora

020406080

1996 1997 1998 1999 2000 2001 2002

(%)

Zasnovano na prirodnim resursima Intenzivno u. neobučene radne snage

Intenzivno učešće kapitala Intenzivno u. obučene radne snage

2.18 Slično tome, u izvozu u Hrvatsku dominiraju proizvodi zasnovani na prirodnim resursima, koji predstavljaju 60 dostava. Na tržištu Hrvatske, također, dobro prolaze i proizvodi u čijoj proizvodnji intenzivno učestvuje i obučena radna snaga. Ti proizvodi su predstavljali gotovo jednu petinu izvoza BiH 2002. godine. Treća najveća kategorija izvoza u 2002. godini sastojala se od proizvoda u čijoj proizvodnji intenzivno učestvuje neobučena radna snaga, što je predstavljalo 15 % ukupnog obima. Izvoz robe s intenzivnim učešćem kapitala u Hrvatsku bio je vrlo nizak, stalno ispod nivoa od 10 miliona US$ ili 10 % ukupnog obima izvoza u periodu između 1997. i 2002. godine.

25 Ta kategorija uključuje proizvode kao što su aluminijum i aluminijumske legure (SITC 6841), koje, kao što je predstavljeno u prethodnom dijelu teksta, čine najveću grupu izvoznih proizvoda, drvna građa (SITC 2433), dijelovi za kožnu obuću (SITC 6123), ostale željezne legure (SITC 6715), goveđe i konjske kože (SITC 2111).

36

Tabela 2:7 Indeksi RCA za BiH i druge izabrane zemlje za usporedbu na tržištima EU BiH Hrvatska BJRM Slovenija Bugarska Mađarska RumunijaSITC-2 Proizvod 2002. 2002. 2002. 2002. 2002. 2002. 2002. 21 Koža, krzno, sirovo 29.35 6.96 3.97 3.14 1.45 0.33 1.5961 Koža i prerađevine od kože., n.e.s. 9.54 6.92 3.74 1.54 6.45 0.91 8.9885 Obuća 10.68 4.64 5.40 0.64 3.19 0.96 9.1784 Artikli odjeće i odijevanja ac 3.07 3.80 7.81 0.78 5.24 0.72 6.3724 Pluto i drvo 13.86 8.79 0.41 1.39 0.52 0.87 1.3067 Željezo i čelik 1.61 0.73 12.72 2.56 5.05 0.77 1.9682 Namještaj i dijelovi namještaja 7.28 4.35 0.04 6.14 1.81 1.48 3.9206 Šećer, šećerni pripravci i med 3.03 10.77 3.45 0.40 0.81 1.11 0.5868 Nemetali 9.13 1.36 3.08 2.14 1.07 0.79 0.8963 Prerađevine pluta i drveta 2.96 3.58 0.07 4.16 1.32 1.23 3.2711 Pića 0.22 0.68 9.96 0.47 3.04 0.61 0.4012 Duhan i duhanske prerađevine 0.11 0.19 11.05 0.00 2.87 0.05 0.0004 Žito i prerađevine od žita 0.35 2.31 0.00 0.16 8.37 2.15 0.5256 Vještačka đubriva, proizvedena 0.00 4.52 0.00 0.01 6.51 0.23 1.9081 Sanitarije, cijevi, grijanje i osvjetljenje 0.67 0.83 0.22 2.59 4.56 1.67 1.1100 Živa stoka, prije svega za hranu 0.00 0.59 0.79 1.53 3.70 4.5901 Meso i mesne prerađevine 0.03 0.92 2.76 0.73 1.75 4.11 0.2165 Tekstilno vlakno, tkanine, artikli od tkanja 0.90 1.42 0.98 1.61 2.23 0.68 1.2569 Metalni proizvodi, n.e.s. 1.63 1.60 0.25 2.45 0.89 1.28 0.8762 Prerađevine od gume, n.e.s. 0.03 0.23 0.15 3.86 0.76 1.54 1.8035 Električna struja 0.00 0.07 0.00 7.53 0.12 0.14 0.0027 Sirova gnojiva i sirovi materijali 0.14 3.73 0.88 0.16 2.49 0.11 0.0564 Papir, karton i papirni artikli 0.52 1.85 0.04 2.60 0.79 0.77 0.53

Uporedna stavka: 28 Metalne rude i metalni otpaci 2.16 1.94 0.07 0.44 1.03 0.45 0.56Izvor: na osnovu podataka zemalja trgovinskih partnera iz statistika COMTRADE UN-a. Napomena: Tabela uključuje samo proizvode za koje prosječni RCA za grupu premašuje pojedinačni.

0.12

2.19 Za razliku od iskustava u drugim zemljama srednje i istočne Evrope, BiH je iskusila ograničen nivo restruktuiranja kod intenziteta faktora svog izvoza. BiH nije jedina privreda u tranziciji koja se u velikoj mjeri oslanja na izvoz proizvoda zasnovanih na prirodnim resursima i proizvoda u čijoj proizvodnji intenzivno učestvuje neobučena radna snaga. Na primjer, 1999. god. te grupe proizvoda predstavljale su 37 i 40 %, redom, izvoza iz Litvanije u EU. Međutim, dok je u toku perioda između 1992. i 1999. god. Litvanija uspjela da dvostruko poveća kombinovani udio proizvoda, u čijoj proizvodnji intenzivno učestvuje obučena radna snaga i proizvoda u čijoj proizvodnji intenzivno učestvuje kapital, na 24 % (Smarzynska, 2001.), postoji malo dokaza da je do takvog prilagođavanja došlo u BiH. Iako je izvoz proizvoda s intenzivnim učešćem kapitala i obučene radne snage povećan dvostruko i četverostruko, redom, od 1997. godine, mada s vrlo niske polazne osnove, njihovo kombinovano učešće u prodaji s odredištem u EU, ostalo je gotovo nepromijenjeno, na nivou od oko 13 %, u toku cijelog tog perioda.

2.20 Postojeća struktura i intenzitet faktora kod izvoza možda se neće pokazati kao izvor održivog rasta izvoza u dugoročnom periodu. Faktorski sadržaj izvoza je važan iz dva razloga. Najprije, pošto industrije s visokim stepenom učešća obučene radne snage i kapitala najčešće isplaćuju više plate, rast izvoza u tim sektorima doveo bi do povećanja obima proizvodnje i standarda života. Oslanjanje na izvor proizvoda zasnovanih na prirodnim resursima, koji uključuju nizak stepen obrade, kao što su drvna građa i goveđe kože, sa druge strane, ne bi imalo isti efekt na plate. Kao što je ilustrovano u poglavlju 5, cijena rada u BiH

37

je relativno visoka, bar u formalnom sektoru. Prema tome, izvoz koji stavlja visok stepen važnosti na proizvode s visokim stepenom učešća neobučene radne snage, kao što je tekstil i obuća, možda neće biti održiv u dugoročnom periodu, imajući u vidu sve veći stepen konkurencije iz zemalja u kojima se isplaćuju niske plate, iz Azije i drugih dijelova svijeta. Treba se navesti, međutim, da poglavlje 5, također, pokazuje da je nedavno došlo do povećanja stope zaposlenosti na radnim mjestima s niskim platama, što može ukazati na to da ponuda radne snage možda i nije onakva kako se obično pretpostavlja. Kao posljedica toga, taj segment tržišta mogao bi zaista predstavljati izvor dodatnog rasta u srednjoročnom periodu.

2.21 Još važnije od toga, nekoliko proizvoda s intenzivnim učešćem rada za koje se specijalizovala BiH pokazalo je dinamičan rast u okviru vanjskog uvoza u EU u novijem periodu. Tabela 3A u prilogu daje listu proizvoda koji se tek pojavljuju u izvozu u EU (tj. proizvodi za koje je potražnja za uvozom u EU pokazala najbrže stope rasta u toku prethodne dekade). Kao što ilustruju kategorije s izvozom u 2002. godini u vrijednosti od bar 100.000 US$, proizvodi koji nadiru predstavljaju 15 % svih prodaja s odredištem u EU. Na listi najviše mjesto drži namještaj, koji je predstavljao pokretača izvoza za mnoge zemlje u tranziciji, a u BiH je iznosio gotovo jednu desetinu prodaje u EU. Vrijedi napomenuti da se odjeća i obuća, ključne grupe izvoza BiH, ne pojavljuju na toj listi. To ukazuje na činjenicu da drugi tipovi proizvoda možda nude bolje perspektive za budući izvoz iz BiH na tržišta EU. Kao što je objašnjeno u nastavku, jedan važan faktor koji objašnjava odlike izvoza iz BiH mogao bi se odnositi na modele integracije proizvođača iz BiH u međunarodne mreže proizvodnje i distribucije.

Međunarodne mreže proizvodnje i distribucije

2.22 Rast stepena globalizacije svjetske privrede i pojava međunarodnih mreža proizvodnje i distribucije doveli su do promjene ekonomskog okruženja s kojim se suočavaju države, industrije i pojedine firme. Takve mreže, poznate i kao robni lanci, odnose se na cijeli spektar aktivnosti koje su uključene u dizajn, proizvodnju i marketing proizvoda. Postoje dva različita tipa takvih mreža: lanci robe “koje vode proizvođači” i lanci robe “koje vode kupci” (Gereffi, 1999., str.41-42).

Robni lanci kojima upravljaju kupci

2.23 BiH je, zajedno s drugim privredama u tranziciji u regionu, učestvovala u lancima robe, koje vode kupci iz EU. Takvi lanci postoje u industrijama u kojima veliki maloprodajni akteri, subjekti na tržištu s zaštićenim znakom – brendom i proizvođači s brendom igraju vodeće uloge pri uspostavi decentralizovanih proizvodnih mreža u više zemalja izvoznica, najčešće u zemljama u razvoju ili privredama u tranziciji. Taj model je postao uobičajen u sektorima potrošačke robe koji su radno intenzivni, kao što su sektori odjeće, obuće, igračaka, kućnih potrepština, potrošačke elektronike itd. Proizvodnju u najvećoj mjeri vrše višeslojne mreže ugovarača u zemljama u razvoju i privredama u tranziciji, koje prave finalne proizvode prema specifikacijama stranog kupca. Kompanije iz EU održavaju te tipove proizvodnje i trgovinu s vanjskom obradom (outward processing trade – OPT), također, poznatu kao loan aranžmani, s privredama istočne i južne Evrope, posebno u industrijama odjeće i obuće. Pod takvim aranžmanima, kompanije u zemljama u tranziciji koriste materijale dobijene od kupaca iz EU da sklope finalne proizvode koji se nakon toga izvoze natrag u EU. Modeli integracije proizvođača iz BiH u međunarodne mreže proizvodnje i distribucije, koji su detaljno objašnjeni u nastavku teksta dijelom objašnjavaju

38

nedostatak restruktuiranja i dominaciju izvoza s visokim stepenom učešća neobučene radne snage na koju je ukazano u prethodnoj sekciji.

2.24 Iako je uključenost kompanija iz BiH u OPT aranžmane, do sada bila na ograničenom nivou, operacije s EU bile su koncentrisane na odjeću i obuću. Kao što pokazuje Tabela 2:8, loan izvoz iz BiH između 1996. i 1999. god. povećan je, što je bilo praćeno određenim smanjenjem u 2000. godini, nakon kojeg su obimi manje-više stabilizovani. Povećanje plata u BiH dovelo je do toga da su OPT poslovi s BiH manje privlačna opcija za kupce iz EU. U smislu udjela OPT aranžmana u ukupnom obimu izvoza u EU, BiH je bila na četvrtom mjestu, iza Albanije, BJR Makedonije i Rumunije. Iako bi OPT mogao da osigura dodatni kratkoročni poticaj za rast izvoza, neke od najdinamičnijih tranzicionih privreda, kao što su Slovenija, Mađarska i Slovačka pokazale su nizak stepen oslanjanja na OPT, jer su bile sposobne da povećaju obim drugih tipova izvoza (Slika 2.7). Izvoz je 2002. god. iznosio 50 miliona US$, što je najniži nivo među 15 zemalja regiona. Među 13 kategorija s loan izvozom višim od 10.000 US$ 2001. godine, tri pripadaju grupi proizvodnje odjeće i tekstila, i one su, zajedno s proizvodnjom obuće, predstavljale veliku većinu OPT operacija, odnosno preko 90 % kategorija navedenih u Tabeli (Tabela 2 u prilogu). Tabela 2:8 Izvoz u EU pod loan aranžmanima, 1996.-2003. (miliona US$) 2001. 2002. 2002. 1996. 1997. 1998. 1999. 2000. 2001. 2002.1997=100 1997=100 BiH = 100Rumunija 701 868 1,106 1,230 949 998 1,042 115 120 2,105 Češka 928 987 864 754 663 606 749 61 76 1,512 Poljska 1,380 1,452 1,341 1,140 916 722 644 50 44 1,300 Mađarska 981 1,086 1,013 951 783 711 616 66 57 1,243 Slovačka 273 326 282 297 239 242 210 74 64 424 Estonija 89 104 160 256 73 57 186 54 179 376 Bugarska 193 229 301 307 324 358 161 156 70 325 Albanija 122 113 142 148 146 178 152 157 134 306 Slovenija 167 216 179 131 101 96 141 44 65 284 Litvanija 146 215 242 230 183 138 113 64 52 227 Hrvatska 222 293 294 222 186 148 105 51 36 213 Makedonija, BJR 70 100 114 131 106 111 84 110 84 170 Latvija 50 85 97 96 92 85 69 101 82 140 Srbija i Crna Gora 42 121 171 84 90 69 54 57 45 110 Bosna i Hercegovina 5 33 55 65 48 46 50 142 152 100 Izvor: COMEXT baza podataka.

2.25 Industrije koje rade pod loan ugovorima pružaju malo dokaza o unapređenju kvaliteta26, posebno u industriji odjeće i obuće. Jedinične vrijednosti (iznos po toni) koje primaju podugovarači u BiH koji učestvuju u loan aranžmanima s centrom u EU, u sektoru tekstila ne podnose dobro uporedbe s onima u drugim zemljama regiona.27 BiH je rangirana

26 Međutim, jedinične vrijednosti su nesavršena mjerila, jer mogu da odražavaju promjenu strukture izvoza, a ne cijenu primljenu po jedinici, posebno kad se koriste za šire grupe proizvoda kao što su dvocifrene HS klasifikacije. 27 Treba se navesti da se vrijednosti u slici 2.7 razlikuju od onih koje su predstavljene u tabeli 2.8, jer su zasnovane na različitim definicijama. U prvom slučaju, koriste se podaci o ukupnom obimu uvoza koji ulazi u

39

kao četrnaesta među 15 zemalja s kojima se mogu vršiti poređenja u smislu jedinične vrijednosti njenih loan izvoza tekstila u 1997. i 2001. god. Dok su 2001. god. podugovarači u Sloveniji primali u prosjeku 38.000 US$ za tonu izvoza tekstila i odjeće, kompanije iz BiH plaćane su manje od 7.000 US$ po toni. Dalje, sve te zemlje, osim Latvije, registrovale su smanjenje jediničnih vrijednosti. To se može objasniti ili promjenama kod mješavine proizvoda i pomjeranjem ka proizvodima s nižom vrijednošću za veću težinu, ili rastom konkurentskih pritisaka koji su vezani za pad valuta istočne Azije i sve veće prisustvo jeftinih izvoznih artikala iz Kine i drugih azijskih zemalja na svjetska tržišta. Iako dostupni podaci ne dozvoljavaju razlikovanje ta dva scenarija, usmeni dokazi ukazuju da je drugo objašnjenje vjerovatno tačno (Okvir 2:2).

Slika 2:5 Udio OPT aranžmana u ukupnom obimu izvoza u EU

0 10 20 30 40 50 60 70 80 90

100

Albanija Makedonija

Rumunija

Bosna i Hercegovina

Bugarska

SiCG

Litvanija

Hrvatska

Slovačka

Mađarska

Slovenija

(%) 1996 1997 1998 1999 2000 2001 2002

2.26 Iako u kratkoročnom periodu BiH ima potencijal za povećanje svoje loan prodaje u EU u oblastima odjeće, obuće i kože, ti sektori će predstavljati dugoročniji izvor rasta samo ako se proizvodi BiH budu mogli pomjeriti naviše na lancu vrijednosti. Modeli koji su primijećeni u zemljama s kojima su vršene uporedbe, ukazuju da postoji prostor za povećanje učešća BiH u loan aranžmanima s EU kupcima, posebno uzevši u obzir blizinu BiH evropskim modnim centrima u Italiji. Međutim, bh podugovarači mogu da očekuju da će, ako dođe do daljeg rasta troškova vezanih za rad, BiH postati manje privlačna destinacija za OPT aktivnosti, kao što je slučaj s mnogim zemljama srednje Evrope. Drugi faktori koji će povećati pritisak konkurencije na podugovarače u BiH u bliskoj budućnosti odnose se na kraj Multifiber aranžmana (MFA) 1. januara 2005. godine, što će najvjerovatnije rezultovati povećanjem stepena izvoza iz azijskih zemalja, koje isplaćuju niske plate, i poboljšanja poslovnog okruženja u ranijem Sovjetskom savezu, gdje su nivoi plata ostali niži nego u centralnoj Evropi.

2.27 Učešće BiH u mrežama proizvodnje i distribucije namještaja s centrom u EU je bilo jako.28 Kao što ilustruje tabela 4A u prilogu. Mnoge zemlje s kojima se mogu vršiti uporedbe aktivno su učestvovale u toj mreži, a sektor namještaja je igrao važnu ulogu u promociji izvoza iz privreda u tranziciji istočne i južne Evrope, koje su izvozile finalne proizvode, kao i dijelove i komponente, u EU. BiH nije izuzetak u tom smislu, pošto je povećala obim svog izvoza namještaja sa gotovo 4,4 miliona US$ u 1998. godini na 9,6 miliona US$ u 2002. godini. Slično tome, izvoz dijelova namještaja i komponenti iz BiH

EU i koji se kvalifikuje za statističke procedure 7 (tj. uvoz “nakon vanjske obrade [tekstila]”). U drugom slučaju koriste se iznosi za konkretne trocifrene HS grupe proizvoda. 28 Lanci snabdijevanja namještajem predstavljaju robne lance kojim upravljaju kupci u slučaju da je najvažniji klijent u maloprodaji (vidjeti primjer u okviru 2.3). Međutim, oni se ne kvalifikuju za loan aranžmane jer materijal (drvo) potiče iz BiH.

40

(uglavnom dijelova stolica i sjedala) u EU, skočio je sa 3,9 miliona US$ u 1998. godini na 47,7 miliona u 2002. g. U 2002. god. izvoz u mreži iznosio je 16 % prodaje prerađenih proizvoda (isključujući hemikalije) BiH na tržišta EU, što je skok sa 4,3 % u 1998. godini. Odgovarajući iznosi za 2002. godinu kretali su se od 0,01 % u BJR Makedoniji do 2,3 % u Mađarskoj, 8,5 % u Hrvatskoj i 9,7 % u Sloveniji. Visoki udjeli zemalja nasljednica bivše Jugoslavije odražavaju dugu tradiciju proizvodnje namještaja i izvoznog iskustva stečenog prije raspada zemlje. Mnoge od kompanija koje su sada uključene u snabdijevanje mreže proizvodima, imale su dugoročnu saradnju s partnerskim firmama koja datira sve do početka devedesetih godina prošlog vijeka ili čak i ranije.

Lanci snabdijevanja kojima upravljaju proizvođači

2.28 Za razliku od mnogih zemalja s kojima se mogu vršiti uporedbe, učešće BiH u mrežama koje vode proizvođači je bilo vrlo ograničeno zbog malih dotoka direktnih stranih investicija u zemlju. Lanci robe koje vode proizvođači su oni u kojima velike multinacionalne kompanije igraju centralnu ulogu u koordinaciji proizvodnog procesa. Oni nastaju kao rezultat prisustva direktnih stranih investicija i uglavnom su prisutni u kapitalno intenzivnim industrijama i industrijama s intenzivnim učešćem obučene radne snage, kao što su industrije automobila, aviona, kompjutera, poluprovodnika i teške mašinerije. Automobilska industrija pruža klasičan primjer lanca koji vodi proizvođač, s višeslojnim proizvodnim sistemima koji uključuju hiljade firmi, uključujući matične kompanije, podružnice i podugovarače.29 Mreže proizvodnje automobila okupljene oko multinacionalnih korporacija igrale su prominentnu ulogu u oblikovanju izvoza privreda srednje Evrope. Iako je jedan od najvažnijih aktera automobilske industrije ušao u zemlju, učešće BiH u toj mreži je do danas bilo vrlo ograničeno.

2.29 Uprkos pozitivnom trendu kod priliva direktnih stranih investicija od 1998. godine, stepen stranog prisustva u zemlji jošuvijek je suviše nizak da bio omogućio pojavu mreža koje bi vodili proizvođači. Ukupni iznos direktnih stranih investicija, koje su primljene u periodu između 1998. god. i 2003. god. iznosio je 1 milijardu US$, što premašuje iznos priliva BJR Makedonije i Srbije i Crne Gore, za koje su odgovarajući iznosi bili 0,8 milijardi US$ i 0,9 milijardi US$, redom. Međutim, rezultati u toj oblasti su minorni u poređenju s rezultatima Hrvatske, koja je u toku istog perioda bila odredište za gotovo 6 milijardi US$, direktnih stranih investicija. Kad se dotok direktnih stranih investicija izrazi kao procenat GDP-a, BiH je i tu iskusila pozitivan trend, s povećanjem odnosa s 1,6 % u 1998. godini na 3,8 % u 1999. godini i 6,1 % u 2002. godini. Štaviše, u 2002. godini taj odnos je bio najveći među četiri zemlje nasljednice Jugoslavije koje su uključene.30

29 Na primjer, prosječan japanski sistem proizvodnje automobila sastoji se od 170 podugovarača u prvom sloju, 4.700 u drugom sloju i 31.600 u trećem sloju (Hill, 1989. str. 466). 30 Na osnovu podataka iz nedavno izvršenog istraživanja, Centralna banka Bosne i Hercegovine procjenjuje da su tokovi direktnih stranih investicija sredinom 2003. godine dosegli 1,6 milijardi US$, što je iznad administrativnih procjena i procjena MMF-a.

41

Okvir 2:2 Fleksibilna proizvodnja u industriji odjeće Konkurencija jeftinih proizvođača u zemljama u razvoju u industriji tekstila i odjeće povećavala je pritiske s kojim se suočavaju firme u industrtijalizovanim zemljama. Iako relativno niske plate u ovom trenutku osiguravaju konkurentnu poziciju privreda u tranziciji u tim sektorima, očuvanje te konkurentne oštrice moglo bi postati sve teže, s daljim povećanjem troškova vezanih za rad. Prema tome, umjesto unaprijed izgubljene borbe za konkurentnost, isključivo na osnovu nižih troškova, privrede u tranziciji, uključujući i BiH, mogle bi dobro iskoristiti promjenu pozicije ka segmentu industrije s višim nivoom dodane vrijednosti. Može se smatrati da se industrija odjeće sastoji od tri sloja: (i) segment sa najnižim nivoom dodane vrijednosti – standardni proizvodi, kao što su generičke bijele radne košulje; (ii) segment sa srednjim nivoom dodane vrijednosti – proizvodi koji su vremenski osjetljivi s određenim sadržajem modnog trenda; (iii) segment s najvišim nivoom dodane vrijednosti – odjeća vrhunskih modnih dizajnera. Najviši nivo dobiti može se ostvariti dizajniranjem i marketingom, a ne proizvodnjom odjeće. Međutim, moglo bi potrajati dok proizvođači u privredama u tranziciji izgrade reputaciju koja bi im dozvolila da snabdijevaju drugi sloj tržišta, pod svojim sopstvenim registrovanim markama. Prema tome, alternativna strategija za te proizvođače je prelazak sa snabdijevanja segmenta s najnižim nivoom dodane vrijednosti na snabdijevanje stranih maloprodajnih lanaca u srednjem sloju. Jedan od nedavnih razvoja događaja u srednjem sloju industrije odjeće, odnosi se na uvećanje broja proizvoda i skraćivanje proizvodnog ciklusa, što se odražava u brzim promjenama trendova i diferencijaciji proizvoda. Ti razvoji događaja doprinijeli su općoj nesigurnosti sa strane ponude i za maloprodaju i za proizvođače, što je otežalo prognoziranje potražnje i planiranje proizvodnje. U svijetu u kojem proizvođači moraju da snabdijevaju sve veći broj proizvoda s vremenski osjetljivim elementima modnog trenda, brzina i fleksibilnost su postali iznimno važni. Umjesto donošenja planskih i proizvodnih odluka na osnovu prognoza i pogađanja mjesecima unaprijed prije prodajne sezone, firme sada primaju tekuće narudžbe koje odražavaju stvarne nabavke potrošača. Prema tome, snabdjevači moraju biti sposobni da osiguraju česte dostave u manjim količinama i sa više različitih proizvoda. Štaviše, od snabdjevača se očekuje da to rade s daleko višim stepenom tačnosti kod ispunjavanja narudžbi i s višim stepenom poštivanja standarda dostave nego u prošlosti. Ukratko, maloprodajna revolucija promijenila je temeljna pravila globalne konkurencije u industriji odjeće i tekstila. Da bi učestvovao u novom sistemu, snabdjevač mora biti sposoban da:

• Označava, prati i reaguje na narudžbe za proizvode u realnom vremenu na osnovu stila, boje, tkanine i veličine.

• Razmjenjuje (šalje i prima) informacije u vezi sa tekućim statusom proizvoda maloprodajnog objekta, elektronskim putem.

• Osigurava robu distribucionim centrima maloprodajnih objekata, tako da se ona može djelotvorno prenijeti u radnje – tj. kontejneri moraju biti označeni bar kodovima koji ukazuju na sadržaj; prevoz proizvoda spremnih za prikazivanje u maloprodajnim radnjama.

Postoje dokazi koji ukazuju na to da su firme iz Meksika i sa Kariba bile u mogućnosti da iskoriste rast važnosti pravovremenog reagovanja. Istraživanje koje su sproveli Evans i Harrigan (2003.), na osnovu informacija s nivoa proizvoda iz robnih kuća u Sjedinjenim Državama, pokazala je premještanje lokacije proizvođača dalje od lokacija s niskim platama u Aziji ka lokacijama s višim platama u Meksiku i na Karibima, gdje je pravovremenost važna. Blizina EU postavlja BiH u dosta povoljnu poziciju i dovodi do toga da je ona primarni kandidat da postane snabdjevač maloprodajnih objekata u srednjem sloju. Pomjeranje tim putem zahtijeva određene investicije i u fizički i u ljudski kapital. Međutim, kako ilustruje Okvir 4, to nije van dosega kompanija u BiH. Iako praćenje tih smjernica uključuje određeni rizik, odbijanje tog puta moglo bi voditi u daleko neizvjesniju budućnost. Izvor: Na osnovu Abernathy et al. (1999.).

42

Slika 2:6 Neto dotoci direktnih stranih investicija u zemlje nasljednice bivše Jugoslavije (u milionima US$)

Slika 2:7 Neto dotoci direktnih stranih investicija u zemlje nasljednice bivše Jugoslavije (u % GDP-a)

0 200 400 600 800

1000 1200 1400 1600

1997 1998 1999 2000 2001 2002

BiH Hrvatska Makedonija Srbija i CG.

0

2

4

6

8

10

12

14

1997 1998 1999 2000 2001 2002

BiH Hrvatska Makedonija Srbija i CG

2.30 Pokazatelji interesa evropskih firmi u BiH se pojavljuju. Mreže proizvodnje s centrom u EU ili regionu vjerovatno će biti stvorene direktnim stranim investicijama iz zemalja članica EU i susjednih zemalja. Svih 29% dotoka između 1994. i 2002. god. došlo je iz tri zemlje EU: Njemačke, Austrije i Holandije. Direktne strane investicije iz zemalja regiona predstavljale su jednu trećinu ukupnih dotoka.

2.31 Uprkos ograničenom stepenu prisustva stranih investitora u zemlji, postoje dokazi s terena koji ukazuju na neke pozitivne razvoje događaja. Na primjer, lokalna kompanija koja je specijalizovana za preradu voća i povrća, privatizovana 2002. godine, uspjela je da postane snabdjevač evropskih lanaca supermarketa, zahvaljujući istraživanju tržišta i ugovorima koje je osigurao strani dioničar. Shvatajući da se radi o proizvodnji relativno niskog nivoa i da bi relativno visoke cijene rada u BiH spriječile kompaniju da bude konkurentna po cijeni, prije svega, kompanija je izabrala usmjerenje na uska tržišta snabdijevanja proizvodima, koji su radno intenzivni, specijalizovani i koji donose premiju na cijeni. Slično tome, u jednoj od prethodnih sekcija napomenuto je da među narastajućim izvoznim proizvodima iz BiH i EU postoje dvije vrste automobilskih dijelova. Najvjerovatnije je da je te dijelove proizveo Volkswagen, koji je nedavno ušao (iako na vrlo ograničenom nivou) u proizvodnju dijelova za automobile i komponenti za svoje sestrinske kompanije u drugim evropskim zemljama. 2.32 Modeli trgovinske razmjene, koji su analizirani u prethodnom tekstu i iskustva sa drugim zemalja srednje i stočne Evrope, ukazuju na to da bi BiH mogla postići ubrzan rast izvoza kroz integraciju sa lancima robe, i onim koje vode kupci i onim koje vode proizvođači. Kroz prvu vrstu lanaca BiH bi mogla imati za cilj održavanje rasta proizvoda s visokim stepenom učešća neobučene radne snage, kao što su odjeća i obuća. Druga vrsta bi, opet, bila neophodna da bi BiH izvršila restruktuiranje svog izvoza po strukturi i kako bi prešla na proizvode s intenzivnim učešćem obučene radne snage i kapitala.

43

2.33 Činjenica da je znatan dio dotoka direktnih stranih investicija otišao u proizvodne sektore, dobro je usklađena sa stvaranjem proizvodnih mreža u budućnosti. U isto vrijeme, znatni dotoci u sektore usluga (npr. 17 % svih direktnih stranih investicija otišlo je u sektor bankarstva a 6,8 % u druge usluge) (Slika 2.8) vjerovatno će unaprijediti poslovno okruženje jačanjem kvaliteta uslužne infrastrukture. Štaviše, povećanjem iznosa ukupnih primljenih direktnih stranih investicija, dotoci u sektore usluga i druge sektore predstavljaju signal pozitivnih događanja u poslovnom okruženju BiH.

Slika 2:8 Dotoci direktnih stranih investicija 1994.-2003. po sektorima

Bankarstvo

Nebankarska finansijska

preduzeća OstaloProizvodnja

Trgovina

Turizam

Transport Ostale usluge

Izvor: Centralna banka BiH

2.34 Postojeći model izvoza zasnovan na “lancima snabdijevanja kojima upravljaju kupci”, kojim dominira neobučena radna snaga i proizvodi s visokim stepenom učešća prirodnih resursa ne mogu, sami za sebe, osigurati ciljnu stopu rasta izvoza. Najprije, pritisci koji se odnose na povećanje plata i rastuća konkurencija jeftine azijske robe (posebno nakon isteka MFA) vjerovatno će otežati razvoj radno intenzivnih sektora u dugoročnom periodu. Slabi kapaciteti za izdavanje certifikata i neadekvatni sistemi upravljanja dodatno smanjuju sposobnosti proizvoda s visokim učešćem prirodnih resursa da iskoriste prednosti koje donosi dostupnost tržišta, posebno tržišta EU. Prevazilaženje tih prepreka zahtijevat će poduzimanje mjera za povećanje stepena fleksibilnosti tržišta rada, unapređenje investicijske klime i uspostavljanje djelotvornih institucija za omogućavanje izvoza. Samo kroz stvaranje povoljnog okruženja koje će privući dotoke direktnih stranih investicija i dovesti do uspinjanja na lancu vrijednosti, BiH će biti sposobna da održi i čak poveća obim izvoza.

2.35 Jačanje stepena učešća u robnim lancima koje vode kupci moglo bi pratiti tri različita puta, koji ne isključuju jedni druge u svakom slučaju. Kako bi učinile izvoz odjeće, tekstila i obuće održivom strategijom u dugoročnom periodu, za kompanije iz BiH bit će neophodno da se pomjere naviše na ljestvici dodane vrijednosti. Takvo unapređenje može imati više oblika: (i) prelazak s jeftinih na skupe proizvode, s jednostavnih na kompleksne, s malih narudžbi na velike; (ii) prelazak s masovne proizvodnje standardizovane robe na fleksibilnu proizvodnju diferencirane robe; ili (iii) prelazak s jednostavnog sklapanja uvezenih inputa na viši stepen integrisanih oblika proizvodnje originalne opreme (original equipment manufactirung – OEM) i proizvodnju originalnih proizvoda s markom (original brand name manufacturing - OBM). Prva opcija će vjerovatno morati da uključuje saradnju s velikim evropskim maloprodajnim lancima ili njihovim snabdjevačima. Maloprodaja u cijeloj EU je bila u toku prethodne dekade karakterizirana uticajem znatne koncentracije. I udio specijalizovanih lanaca, franšiznih mreža i hipermarketa brzo je rastao (Gereffi, 1999.). Druga opcija, angažovanje u fleksibilnoj proizvodnji, detaljno je opisana u Okvir 2, i predstavlja najveći potencijal za BiH, imajući u vidu njenu geografsku blizinu EU. Fleksibilna proizvodnja ima za cilj smanjenje dužine tipičnog proizvodnog ciklusa modne

44

robe sa gotovo devet mjeseci na par sedmica. Fleksibilna proizvodnja bi omogućila proizvođačima u BiH da i dalje budu konkurentni, čak i ako plate nastave da se povećavaju. Na primjer, većina velikih proizvođača odjeće i tekstila iz Sjedinjenih Država uspjela je da nastavi sa radom zahvaljujući programima fleksibilne proizvodnje, koje nude svojim klijentima (Jones, 1995.). Treću opciju predstavlja usvajanje OEM modela. U tom modelu, firma snabdjevač pravi proizvode u skladu s dizajnom kojeg specificira kupac, a proizvod se prodaje pod markom kupca. Međutim, snabdjevač i kupac su odvojene firme, a snabdjevaču nedostaje kontrola nad distribucijom. Za razliku od loan aranžmana, u tom modelu snabdjevač je odgovaran za kupovinu inputa. Korak naviše u odnosu na OEM model, istina, mnogo teži korak, predstavlja pretvaranje u OBM model, koji uključuje dizajn i prodaju robe pod sopstvenom markom na domaćim i stranim tržištima (Gereffi, 1999).

2.36 Privlačenje direktnih stranih investicija, također, je neophodno za integraciju u robne lance, koje vode proizvođači i za omogućavanje izvoza proizvoda s intenzivnim učešćem kapitala ili rada obučene radne snage. Privlačenje dotoka direktnih stranih investicija može, prema tome, predstavljati način za unapređenje proizvodne osnove zemlje.31 Iako i lanci snabdijevanja vođeni kupcima i lanci snabdijevanja vođeni proizvođačima, nude pristup stranim tržištima i time omogućavaju izvoz, učešće u drugoj vrsti lanaca može biti povezano s višim stepenom prenosa znanja u zemlju domaćina. Lokalne firme koje su uključene u loan aranžmane proizvodnje često su angažovane na vrlo jednostavnim operacijama sklapanja i, prema tome, primaju mali prenos znanja od svojih stranih kupaca. Dotoci direktnih stranih investicija, s druge strane, donose nove tehnologije, kao i znanje o upravljanju i marketingu, u zemlju. Uz to, prisustvo direktnih stranih investicija može biti povezano s prelivanjem znanja koje bi moglo povećati stepen produktivnosti domaćih firmi. Ograničenja i opcije vezane za politike koje bi mogle dovesti do unapređenja investicijske klime u zemlji, razmatraju se u narednim poglavljima ovog izvještaja.

D. PREPORUKE VEZANE ZA POLITIKE: PUT NAPRIJED

2.37 Učešće BiH u međunarodnim proizvodnim mrežama trebalo bi da bude zasnovano na dvostranoj strategiji: (i) pomjeranje naviše na lancu vrijednosti kroz angažman u fleksibilnoj proizvodnju, kako bi izvoz odjeće i obuće ostao održiv u budućnosti, i (ii) korištenje dotoka direktnih stranih investicija kao načina za integraciju u robne lance koje vode proizvođači s ciljem omogućavanja izvoza robe, u čijoj proizvodnji intenzivno učestvuje rad obučene radne snage i proizvoda s visokim stepenom učešća kapitala. Izvještaj analizira prioritetne mjere politika i akcije koje se zahtijevaju za implementaciju te strategije.

2.38 Analiza u sekciji C naglasila je tri osnovne oblasti u kojima su potrebne aktivnosti u vezi s politikama kako bi se promovisala integracija preduzeća BiH u lance snabdijevanja s centrom u EU i kako bi se poboljšale perspektive za izvoz. Najprije, uklanjanje ograničenja s kojima se suočava izvoz zahtijevat će fokusiranje na unutrašnje, umjesto na vanjske prepreke. Zaista, iako BiH ima koristi od neograničenog pristupa tržištima EU, u mnogim slučajevima lokalni proizvođači nisu sposobni da iskoriste preferencijale zbog ograničenja koja postavljaju domaće politike i druge mjere iza granice. Drugo, privlačenje direktnih stranih investicija i pokretanje operacija preko granica, zahtijeva osiguranje pristupa tržištu i stabilna pravila koja regulišu trgovinu i investicije. Treće, proširenje operacija robnih lanaca koje vode kupci, uključujući OPT aranžmane, zahtijeva izbjegavanje eskalacije nivoa plata koji bi

31 Vidjeti istraživanje Kaminski i Smarzynska (2001.) – dokazi iz Poljske, Kaminski i Riboud (2000.) – slučaj Mađarske, i Kaminski i Smarzynska (2003.) – iskustvo Slovačke.

45

moao da ugrozi konkurentnost operatera iz BiH. Ova sekcija predlaže konkretne akcije i mjere s ciljem rješavanja navedenih izazova.

Eliminacija unutrašnjih ograničenja

2.39 Domaće politike trebale bi da budu usmjerene na eliminisanje internih prepreka za izvoz, pri čemu postoje tri prioritetne oblasti. Prvo, BiH treba da održi liberalni trgovinski režim, koji omogućava rast izvoza. Drugo, treba da unaprijedi investicionu klimu, uključujući dodatni napredak na uspostavi jedinstvenog ekonomskog prostora. Treće, postoji potreba za omogućavanjem trgovine i konsolidacijom kapaciteta carinskih uprava. Četvrto, BiH treba da nastavi s unapređenjem standarda i normi, pravne i institucionalne infrastrukture.

2.40 Održavanje liberalnog trgovinskog i tarifnog režima je od suštinske važnosti za povećanje obima izvoza BiH. Kao što je objašnjeno u sekciji B, BiH koristi jednostavan tarifni i trgovinski režim. U kontekstu tekuće reforme novih MFN tarifnih rasporeda, BiH bi imala najviše koristi od zadržavanja kursa očuvanja tarifa na niskim nivoima, i čak razmatranja njihovog dodatnog smanjenja. Smanjenja će biti posebno korisna za tarifne stope na finalne proizvode i osnovne međufazne robe kao način izbjegavanja eskalacije tarifa ili nekog drugog preokreta koji bi onemogućavao izvoz.

2.41 Unapređenje investicijske klime, a posebno razrješenje problema vezanih za vlasništvo i zaostale obaveze, neophodno je za unapređenje izvoza BiH. Ta pitanja se detaljnije razmatraju u poglavlju 4. Nedostatak dostupnosti kredita koji predstavlja rezultat visoke stope zaostalih obaveza, nefleksibilni zakoni o radu i neriješeni vlasnički status, ograničava sposobnost mnogih kompanija da finansiraju investicije i proizvode robu s višim stepenom dodane vrijednosti. Slično tome, manjkavosti poslovnog okruženja, kao što su nefleksibilni zakoni o radu, otjerali su neke poduzetnike u neformalni sektor, što ih sprječava da se angažuju u vanjskoj trgovinskog razmjeni.

2.42 Jačanje domaće konkurentnosti i jedinstvenog ekonomskog prostora predstavlja drugi ključ za postizanje stabilnog i predvidljivog poslovnog okruženja. Kao dio procesa stabilizacije i priključenja, BiH radi na harmonizaciji s EU dok, u isto vrijeme, uspostavlja jedinstveni ekonomski prostor unutar svojih granica. Proces stabilizacije i priključenja ne predviđa samo sposobnu državu koja je u stanju da implementira i sprovede zakone i regulative kompatibilne s acquis communautaire, već, također, zahtijeva i stvaranje jedinstvenog unutrašnjeg tržišta. Jedinstveno unutrašnje tržište može se uspostaviti kroz sinhronizovano približavanje acquis-u na nivou dva entiteta, kroz uklanjanje svih mjera koje imaju negativan uticaj na trgovinsku razmjenu unutar BiH, kao i s EU i zemljama s kojima je BiH potpisala bilateralne sporazume o slobodnoj trgovini. Brz nastavak uspostave jedinstvenog ekonomskog prostora uklonilo bi svaku neizvjesnost i osiguralo viši stepen jasnoće u vezi s pravnim i institucionalnim okvirom za trgovinu i investicije u BiH.

2.43 Jačanje institucija, koje podržavaju omogućavanje trgovinske razmjene pomoći će pri osiguranju uspješne integracije u globalne proizvodne mreže s ciljem osiguranja jeftinih, efikasnih i brzih veza, koje se zahtijevaju u sklopu sistema fleksibilne proizvodnje. Omogućavanje trgovinske razmjene obuhvata cijelo okruženje u kojem se vrše trgovinske transakcije.32 Uz logistiku potrebnu za prenos robe kroz luke ili dokumentaciju

32 Više informacija može se naći u Svjetska banka (2003.c).

46

koja se traži na carinarnicama na granicama, to uključuje i domaće politike i institucionalne strukture. Imajući u vidu relativno visok sadržaj uvoza proizvoda BiH, viši carinski i logistički troškovi prenose se direktno u više cijene koje bi mogle da ugroze konkurentnost proizvoda BiH i na domaćem i na stranom tržištu. Duge procedure na granicama i visok stepen varijacija kod vremena potrebnog za carinjenje otežavaju potencijalnim izvoznicima da preuzmu obavezu da će robu dostaviti u određeno vrijeme. Korupcija i potreba plaćanja mita na graničnim prelazima povećavaju cijenu poslovanja, smanjujući time stepen konkurentnosti lokalnih snabdjevača.

Okvir 2:3 Poslovno okruženje kao ograničenje za izvoz Slučaj velikog proizvođača namještaja u Republici Srpskoj daje ilustraciju, kako loše poslovno okruženje može da ograniči izvoz. Radne regulative i neriješen vlasnički status predstavljaju ključne faktore koji utiču na rezultate te firme. Kompanija u knjigama ima 550 zaposlenih, od kojih samo 150-250 zaista i radi. Kompanija ima zaostale neizmirene obaveze za doprinose za penzijsko osiguranje od 2000. godine, što dovodi do toga da njeni radnici nemaju pravo na penzionisanje. Štaviše, politička ograničenja sprječavaju kompaniju da otpusti radnike. Malo je nade da će kompanija biti privatizovana, jer njen ukupni dug premašuje tržišnu vrijednost njene aktive za više od 50 %. Kompanija je u dugu prema državi, IFC-u i poslovnoj banci. Ima zaostale neizmirene obaveze vezane za plate i duguje novac snabdjevačima. U ovom trenutku veliki dio njenih transakcija izvršava se u obliku bartera. Neriješena situacija vezana za radnu snagu dovodi kompaniju u začarani krug. Zadržavanje radnika, koji ne rade, na listama čekanja povećava zaostale obaveze prema državi i time smanjuje šanse za privatizaciju. Iako bi iskustvo i reputacija te kompanije omogućili da ona dobije dodatne narudžbe od velikih multinacionalnih lanaca, kao što je IKEA, ispunjavanje takvih narudžbi ne bi bilo moguće zbog nedostatka obrtnog kapitala. S ciljem ilustrovanja te situacije, u devedesetim godinama prošlog vijeka kompanija je dnevno prodavala po kontejner robe IKEA-i. Sada se isporučuju dva kontejnera mjesečno. Dobijanje zajma od banke je nemoguće, imajući u vidu stepen zaduženosti kompanije.

2.44 Na nivou carina došlo je do mnogih pozitivnih razvoja događaja. Trajanje procesa carinjenja je smanjeno. Na primjer, prosječno vrijeme potrebno za carinjenje robe na terminalu Grude u FBiH smanjeno je sa 154 minute u maju 2001. god. na 49 minuta u novembru 2003. godine. Štaviše, pri tri posljednja prikupljanja podataka, 6-17 % kamiona prošlo je carinu za manje od 15 minuta, u poređenju s nula, na početku. Na graničnom prelazu Rača u RS, vrijeme potrebno za carinjenje iznosilo je 89 minuta u junu 2001. godine, da bi se onda popelo na 492 minute u augustu 2002., a zatim popravilo na 15 minuta u novembru 2003. godine.

2.45 BiH, također, dobro prolazi u poređenju s drugim zemljama regiona što se tiče učestalosti i vrijednosti mita koje se plaća na graničnim prelazima. U 2002. god. 32,5 % kamiona koji su prelazili granicu u BiH vršili su plaćanje sa strane, što treba uporediti s 47,7 % u Makedoniji i 42 % u Albaniji. I dalje postoji dovoljno prostora za napredak, na primjer, u Bugarskoj samo 11,4 % kamiona je bilo uključeno u takve aktivnosti. Prosječna isplata izvršena u BiH iznosila je 53 eura, što je, iako predstavlja opterećenje za izvoz, i dalje relativno nisko po regionalnim praksama (Slika 2:9).

2.46 Ključni prioritet je nastaviti s carinskim reformama i osigurati da carinske uprave FBiH i RS budu sposobne da elektronski razmjenjuju dokumente i podatke između svojih sistema. Za sada, zbog nekompatibilnosti sistema koji se koriste u dva entiteta, najveći dio dokumentacije se razmjenjuje u pisanoj formi, na papiru, što uzrokuje kašnjenje do 40 dana kod refundiranja isplata za garancije koje su izvršili izvoznici koji žive

47

u jednom entitetu, ali prevoze svoje proizvode kroz teritoriju drugog entiteta. Štaviše, implementacija TIR sporazuma, koji je potpisan sredinom devedesetih godina prošlog vijeka, također, je prioritet. Smanjenjem stepena formalnosti, vezanog za prelazak međunarodnih granica, smanjit će se i kašnjenja i troškovi za sve strane koje se bave međunarodnom trgovinskom razmjenom.

Slika 2:9 Korupcija u carinskom sistemu

0 10 20 30 40 50 60 70 80 90

Bugarska BiH Hrvatska Albanija

RumunijaMakedonijaS i CG

Moldavija

%

0 50 100 150 200 250 300 350 400

E U R

% kamiona koji plaćaju mito Pros. iznos mita (€)

Izvor: Svjetska banka (2003.). Napomena: Iznosi za Rumuniju zasnovani su na različitoj metodologiji od one koja je korištena za ostale zemlje.

2.47 Standardizacija i norme. Izvoz iz BiH u EU otežan je nedostatkom institucija sposobnih da izdaju certifikate za robu, koja se eventualno mogla izvesti kao roba koja ispunjava standarde EU. To pitanje je bilo posebno relevantno u vezi s izvozom žive stoke i proizvoda životinjskog porijekla, koji nisu mogli da uđu u EU, pošto nedavno uspostavljena državna veterinarska kancelarija još nije u potpunosti operativna. Nedostatak objekata za testiranje i drugih tijela koja izdaju certifikate za standarde povećava troškove vezane za dobijanje takvih dokumenata za potencijalne izvoznike. Činjenica da sad postoje samo četiri lokalne kompanije s CE certifikatima, mnogo govori.

2.48 Unapređenje infrastrukture za standarde i norme trebalo bi postati prioritet s ciljem sprječavanja da standardi postanu prepreka za izvoz. Imajući u vidu činjenicu da EU predstavlja najveće tržište za proizvode iz BiH, te to da susjedne zemlje poduzimaju velike napore da ispune standarde EU, postoji hitna potreba da i BiH unaprijedi svoj zakonski, regulatorni i institucionalni okvir vezan za standardizaciju, ocjenu stepena poštivanja normi i akreditaciju. Prvenstveno, državna kancelarija za veterinu mora se operacionalizovati u potpunosti, kako bi se osiguralo poštivanje preporuka Kancelarije EC za hranu i veterinarske usluge s ciljem omogućavanja izvoza žive stoke i proizvoda životinjskog porijekla u EU. BiH, također, mora da razvoje tehničke kapacitete u oblasti standardizacije i procjene stepena poštivanja normi, i da ojača institucionalne infrastrukture kroz harmonizaciju zakonskog okvira u skladu sa ‘acquis communautaire’ EU. Stvaranje zakonskog okvira koji omogućava uspostavu akreditovanih laboratorija sposobnih za vršenje traženog testiranja i izdavanje certifikata je od posebne važnosti, jer bi to dovelo do smanjenja troškova vezanih za poštivanje regulativa na strani izvoznika.

48

Nastavak napora ka regionalnoj i globalnoj integraciji

2.49 Pored eliminacije unutrašnjih ograničenja, ubrzanje integracije vanjske trgovinske razmjene postaje sve važnije u svjetlu nedavnih promjena vanjskog okruženja BiH33. Takva integracija obuhvata tri dimenzije: (i) evropsku dimenziju, koja uključuje odnose BiH s EU u kontekstu sporazuma o stabilizaciji i priključenju; (ii) regionalnu dimenziju koja pokriva njene odnose s susjednim zemljama SEE8; (iii) multilateralnu dimenziju kroz priključenje Svjetskoj trgovinskoj organizaciji. Izazov će biti vezan za vođenje ta tri međusobno prepletena procesa na koherentan i koordiniran način, kroz usvajanje neophodnih reformi i politika kako bi se iskoristile mogućnosti koje se pružaju, uz istovremeno svođenje mogućih distorzionih efekata preferencijalnih trgovinskih aranžmana na minimum.

2.50 Prihvatanje ta tri procesa omogućit će BiH da postepeno ukloni nekoliko ograničenja koja su identifikovana u prethodnoj sekciji. Prvo, procesi integracije u EU i priključenja Svjetskoj trgovinskoj organizaciji uvest će široke institucionalne, pravne i regulatorne reforme koje će unaprijediti kvalitet i kapacitete institucija koje podržavaju izvoz, konkretno, režim standarda i carine. Privlačenje direktnih stranih investicija za lance proizvodnje, vođene proizvođačima, zahtijeva širok pristup tržištu, s obzirom da će odluke stranih kompanija o investiranju i lociranju investicija biti vođene razmatranjima veličine tržišta u zemlji i njene sposobnosti da služi druge zemlje kroz slobodnu trgovinsku razmjenu. Kroz regionalnu i multilateralnu integraciju BiH bi dobila veći stepen pristupa vanjskim tržištima i time bi povećala djelotvornu veličinu svog tržišta, što bi osiguralo viši stepen motivacije za dotok direktnih stranih investicija.

Evropska dimenzija

2.51 Napredak pri implementaciji Sporazuma o stabilizaciji i priključenju trebao bi da prati novije uspjehe BiH u liberalizaciji trgovinske razmjene sa susjednim zemljama jugoistočne Evrope. I teorija i dokazi ukazuju da regionalna liberalizacija trgovine daje bolje rezultate ukoliko je praćena multilateralnom liberalizacijom, te ako uključuje dublje integracije s visoko razvijenim partnerima, kao što je EU.34 BiH već implementira sporazume o slobodnoj trgovini s Hrvatskom, BJR Makedonijom, Srbijom i Crnom Gorom, a u procesu je ratifikacije drugih sporazuma. Vlasti bi trebalo da se fokusiraju na preuzete obaveze u vezi s ispunjenjem 16 zahtjeva za ulazak u pregovore o Sporazumu o stabilizaciji i priključenju, koji su predstavljeni u Studiji izvodljivosti, koju je EC objavila u novembru 2003. godine.

2.52 Iako možda neće unaprijediti dostupnost tržišta koja je osigurana u sklopu ATP, Sporazum o stabilizaciji i priključenju osigurava spektar pogodnosti i potencijalnih dinamičnih dobiti. Zaključenje Sporazuma o stabilizaciji i priključenju predstavlja važan korak kojem vlasti u BiH treba da aktivno teže iz dva druga razloga: (a) Sporazum o stabilizaciji i priključenju je ugovorni aranžman koji osigurava viši stepen sigurnosti za pristup tržištu od ATP, koji uključuju unilateralne aktivnosti EU; (b) prihvatljivost zemlje za Sporazum o stabilizaciji i priključenju zahtijevala bi preuzimanje obaveza koje bi omogućile usklađivanje i implementaciju harmonizacije zakonskog okvira i regulativa BiH s zakonima i regulativama EU, što bi bilo od pomoći pri dugoročnoj integraciji BiH u evropske strukture. 33 Sve zemlje zapadnog Balkana su potpisnice Memoranduma o razumijevanju za liberalizaciju i omogućavanje trgovinske razmjene i u procesu su pregovaranja ili implementacije sporazuma o stabilizaciji i priključenju s EU. Štaviše, s izuzetkom SCG i BiH, sve zemlje su članice Svjetske trgovinske organizacije. 34 Svjetska banka, 2000. godine.

49

2.53 Zaključenje Sporazuma o stabilizaciji i priključenju sa EU zavisit će od napretka postignutog u širokom spektru političkih i ekonomskih pitanja koja su usko isprepletena s priključenjem Svjetskoj trgovinskoj organizaciji. S ekonomske strane, preuzimanje obaveza za harmonizaciju zakonskog i regulatornog okvira, kao i za liberalizaciju tržišta i povećanje stepena konkurentnosti bit će kompatibilno i, u mnogim slučajevima, identično onome što će vlada morati da uradi da bi osigurala priključenje Svjetskoj trgovinskoj organizaciji. Prema tome, iako će učešće u dva istovremena, ali zasebna procesa pregovaranja, svakako predstavljati izazov za institucionalne kapacitete vlade, stvarne ekonomske reforme koje su u to uključene bile bi blisko povezane.

2.54 Trgovina unutar industrija, izvoza i dotoka direktnih stranih investicija, mogla bi biti promovisana (maksimizirana) kad bi BiH u svojim razmjenama s EU usvojila dijagonalnu akumulaciju pravila o porijeklu, u sklopu Panevropske akumulacije porijekla (PCO).35 Odluka o primjeni takvih pravila o porijeklu, za razmjenu BiH s EU bit će donesena od strane EU, a moguća je samo u slučaju da BiH potpiše sporazum o bilateralnoj oblasti slobodne trgovine, tj. Sporazum o stabilizaciji i priključenju s EU. Dijagonalna akumulacija omogućava ekonomskim operaterima da koriste komponente koje potiču iz bilo koje zemlje učesnice u PCO, bez gubitka preferencijalnog statusa finalnog proizvoda pri izvozu u EU. Nedostatak dijagonalne akumulacije demotivisat će izvoznike iz zemalja koje su povezane s PCO sistemom, da uzimaju inpute iz BiH jer se ona ne kvalifikuje za lokalni sadržaj proizvoda. To bi imalo negativan uticaj na perspektive za izvoz proizvoda srednjeg stepena obrade iz BiH i otežalo bi razvoj međuindustrijske trgovinske razmjene.36 Bez dijagonalne akumulacije, izvoznici iz BiH bili bi ograničeni pri korištenju inputa iz drugih zemalja jugoistočne Evrope, kako bi samo inputi uzeti iz EU bili prihvaćeni kao lokalni sadržaj prema pravilima bilateralne akumulacije porijekla, koja prevladavaju u većini zemalja sa Sporazumom o stabilizaciji i priključenju (BJR Makedonija i Hrvatska). Sporazum među zemljama regiona SEE8 koje učestvuju u mreži bilateralnih sporazuma o slobodnoj trgovini, u vezi s dozvoljavanjem dijagonalne akumulacije među sobom, dodatno bi ojačao korisnost različitih sporazuma o slobodnoj trgovini i dodatno bi ojačao regionalnu integraciju.

2.55 Primjena sistema PCO bit će moguća tek nakon poduzimanja koncentrisanih napora na jačanju kapaciteta obje carinske uprave i lokalnih proizvođača u BiH. Pravila o porijeklu u sklopu PCO sistema su sofisticirana i mogla bi biti teško primjenljiva od strane lokalnih carinskih organa i malih i srednjih preduzeća zemalja partnera EU.37 Potrebna je usmjerena podrška s ciljem izbjegavanja da ta pravila postanu prepreka za rast izvoza. To uključuje pojednostavljenje sistema PCO u carinski režim i jačanje kapaciteta graničnih administracija za testiranje i certifikaciju primjene pravila na brz i precizan način s ciljem garantovanja preferencijalnog pristupa tržištima EU. Paralelne napore treba uložiti za

35 Preferencijalna pravila o porijeklu EU definišu zahtjeve vezane za lokalni sadržaj sirovina, komponenti i proizvoda s dodanom vrijednošću, uključujući i minimalni nivo transformacije koji je neophodan da bi se proizvod kvalifikovao da bude proizvod s porijeklom iz neke zemlje i da bi time mogao da iskoristi preferencijalni tretman kod pristupa tržištima EU. Od 1997. godine sistem evropske akumulacije, zasnovan na mreži sporazuma o slobodnoj trgovini i protokola, uspostavljen je između EU, zemalja EFTA, zemalja srednje i istočne Evrope i Turske. Od 2002. godine taj sistem je proširen na zemlje južnog Mediterana, kao potpisnice Sporazuma o asocijaciji s EU. 36 “Istraživanje ekonomskih efekata proširenja panevropskog sistema akumulacije porijekla na dio Barcelona procesa koji se odnosi na partnere iz oblasti Mediterana” (“Study on the economic impact of extending the pan-European system of cumulation of origin to the Mediterranean partners” part of the Barcelona process”), The Sussex European Institute, University of Sussex. 37Brenton i Manchin,(2003). Cijena dokazivanja porijekla uključuje ispunjenje više administrativnih procedura za osiguranje tražene dokumentacije, uz trošak održavanja sistema računovodstva i preciznih računa za inpute uvezene iz različitih geografskih lokacija.

50

podizanje stepena svijesti lokalnih proizvođača i izvoznika o zahtjevima vezanim za osiguranje porijekla kako bi im se pružila podrška pri pokrivanju s tim vezanih troškova.

Okvir 2:4 Panevropska akumulacija pravila porijekla Pravila o porijeklu koriste se za određivanje nacionalnog / teritorijalnog porijekla robe za namjene trgovinske razmjene. EU ima dva tipa takvih pravila: nepreferencijalna i preferencijalna. Nepreferencijalna pravila definišu porijeklo robe za namjene takvih pitanja kao što su trgovinske statistike i uvozne kvote. Preferencijalna pravila, koja su često oštrija, definišu članice regionalnih slobodnih trgovinskih oblasti (ili druge zemlje koje su potpisale sporazume o preferencijalnoj trgovinskoj razmjeni) s ciljem osiguravanja samo onih roba koje zaista potiču iz jedne od zemalja članica koristi niske tarife ili druge pogodnosti koje predviđa sporazum. Svi preferencijalni sporazumi EU sadrže pravila o porijeklu koja se moraju poštovati da bi se roba kvalifikovala za preferencijalni tretman. S izuzetkom pravila koja regulišu generalizovani sistem preferenci, svi su proizvod pregovora s preferencijalnim partnerima koji u njima učestvuju. Takva pravila osiguravaju da roba iz zemalja koje nisu članice preferencijalnih aranžmana ne može biti skrenuta preko preferencijalnog partnera, kako bi zaobišla tarife EU. Prema tim pravilima proizvodi dobijaju pravo na porijeklo samo ako su u potpunosti proizvedeni ili su u dovoljnoj mjeri prerađeni u zemlji koja je preferencijalni partner. Za proizvedenu robu osnovni kriterij je promjena tarifnog naziva na četverocifrenom nivou. Međutim, za mnoge proizvode alternativni kriterij mora biti poštovan. Na primjer, može postojati limit za vrijednost materijala bez porijekla koji se mogu koristiti, najčešće 40 % (djelotvorno pravilo od 60 % dodane vrijednosti), ili pravilo koje određuje proces. Koncept akumulacije predstavlja važan element preferencijalnih pravila o porijeklu. On omogućava da inputi koji potiču iz jedne strane u preferencijalnom sporazumu, budu ubrojani kao da potiču iz druge, u slučaju da se ta roba koristi za dalju obradu. Postoje različiti tipovi akumulacije. Bilateralna akumulacija je najjednostavniji oblik i primjenjuje se u preferencijalnoj trgovini između EU i preferencijalnog partnera. Dijagonalna akumulacija primjenjuje se kod preferencijalne trgovine između EU i grupa zemalja u kojima strane u sporazumu imaju identična pravila za porijeklo. Ona omogućava da se materijali koji potiču iz EU ili jedne ili više grupa zemalja uračunaju u cilju ispunjenja pravila o porijeklu. Puna akumulacija predstavlja proširenje dijagonalne akumulacije. Ona predviđa akumulaciju kompletne prerade, bez obzira da li odgovara po porijeklu ili ne, izvršenu bilo gdje u preferencijalnoj oblasti. Koncept panevropske akumulacije uvodi dijagonalnu akumulaciju u cijeloj evropskoj oblasti slobodne trgovine koja obuhvata EU, EEA, EFTA, zemlje srednje i istočne Evrope, baltičke zemlje i Tursku. Izvor: Odjel za trgovinu i industriju Velike Britanije (UK Department of Trade and Industry) (http://www.dti.gov.uk/ewt/rules.htm).

Regionalna dimenzija

2.56 BiH bi trebalo da uloži napore da do maksimuma poveća pogodnosti koje su dostupne na osnovu sporazuma o slobodnoj trgovini. Kao što je već pokazano u sekciji B, zemlje jugoistočne Evrope predstavljaju važan dio izvoznog tržišta za BiH. Postojeći i novopotpisani sporazumi o slobodnoj trgovini osiguravaju priliku za dalju konsolidaciju jake pozicije BiH na tržištima jugoistočne Evrope i za širenje njenog prisustva preko granica najbližih susjeda. To bi moglo biti moguće kroz produbljivanje stepena trgovinske integracije s partnerima iz jugoistočne Evrope, te unapređenje pristupa tržištu za izvoz poljoprivrednih proizvoda u zemlje jugoistočne Evrope. 2.57 Iako se pristup drugim zemljama jugoistočne Evrope znatno popravio, dobiti od unutarregionalne trgovine najprije se zasnivaju na proširenju integracije. Uprkos liberalizaciji trgovine za do 90 % tarifnih linija i vrijednosti izvoza, različiti sporazumi o slobodnoj trgovini predviđaju različit preferencijalni tretman, obuhvat proizvoda i prelazne periode. To stvara nekonzistentnosti, koje dovode do povećanja rizika od preusmjeravanja trgovine. U kratkoročnom periodu, olakšavanje tog efekta zahtijevat će proširenje integracije kroz dalju harmonizaciju sporazuma o slobodnoj trgovini s ciljem osiguranja sličnog

51

obuhvata proizvoda. To bi u značajnoj mjeri smanjilo troškove poslovanja i administrativne pritiske na carinske uprave, jačajući tok izvoza i uvoza BiH preko granica. U srednjoročnom periodu, cilj bi trebao biti napredak ka multilateralnim opcijama kroz uspostavu jedinstvene oblasti slobodne trgovine među dostupnim zemljama SEE8.

2.58 BiH treba da produbi integracije kroz viši stepen harmonizacije nacionalnih regulativa i rješavanje “skrivenih” prepreka za trgovinu. Prvo, saradnja s carinskim organima drugih zemalja jugoistočne Evrope na graničnim prelazima, kao i carinske procedure, treba da se ojačaju. Drugo, i uz mjere na nacionalnom nivou, regionalna kooperacija, pri harmonizaciji tehničkih regulativa u skladu s standardima EU i međunarodnim standardima, pojačala bi regionalne integracije. BiH bi mogla u znatnoj mjeri smanjiti potencijalne tehničke prepreke za trgovinu koje su rezultat različitih standarda i procedura za ocjenu stepena poštivanja standarda na tržištima jugoistočne Evrope. Saradnja bi, također, omogućila veći stepen podjele opterećenja koja predstavljaju troškovi razvoja zakonskih i regulatornih tekstova koji se odnose na standarde i tehničke regulative. Pravila koja regulišu različite trgovinske oblasti u sklopu sporazuma o slobodnoj trgovini trebalo bi da uvijek osiguravaju konzistentnost s pravilima EU i Svjetske trgovinske organizacije, s ciljem osiguravanja komplementarnosti i sinergije između različitih procesa.

2.59 Približavanje jedinstvenoj oblasti slobodne trgovine donijelo bi znatne koristi za BiH i druge zemlje jugoistočne Evrope. Iskustva drugih regionalnih aranžmana, kao što su CEFTA i BFTA stvorila su jače trgovinske tokove unutar regiona i viši stepen rasta izvoza, u kombinaciji s evropskih sporazumima (Adam, et. al., 2003). Usvajanjem mjera koje su navedene u prethodnom dijelu teksta za dodatno širenje i produbljivanje integracije, zemlje jugoistočne Evrope, uključujući BiH, s jedne strane bi izbjegle sistem predložen za obavljanje evropskog kliringa (sistem organizovanja interkontinentalnog vazdušnog saobraćaja kod kojeg se jedan aerodrom koristi za snabdijevanje ostalih), koji je ugrađen u sporazume o stabilizaciji i priključenju EU, a s druge strane bi osigurale viši stepen motivacije za privlačenje direktnih stranih investicija. Revidirani jedinstveni sporazum o slobodnoj trgovini mogao bi omogućiti dodatnu liberalizaciju u sektoru poljoprivrede, u uslužnom sektoru, kao i harmonizaciju legislative koja se odnosi na konkurenciju, zaštitu kontigenata i standarde neophodne za omogućavanje i olakšavanje trgovinske razmjene i investicijskih tokova između tih zemalja.

Priključenje Svjetskoj trgovinskoj organizaciji 2.60 Vladini napori za priključenje Svjetskoj trgovinskoj organizaciji važni su za integraciju privrede BiH na svjetskom tržištu. Članstvo u Svjetskoj trgovinskoj organizaciji će dati priliku vlastima BiH da nastave s ekonomskom liberalizacijom i unaprijede politike i prakse institucija BiH u skladu sa zahtjevima Svjetske trgovinske organizacije. To će učiniti pristup izvoznika iz BiH tržištima sigurnijim (kroz osiguranje nekondicionalnog MFN tretmana za robu iz BiH) i dat će BiH priliku da iskoristi mehanizam za rješavanje sporova Svjetske trgovinske organizacije za jačanje kapaciteta za osiguranje trgovinskih interesa BiH.

2.61 Brzina zaključenja procesa priključenja u najvećoj mjeri zavisi od zemlje koja se priključuje. Proces priključenja Svjetskoj trgovinskoj organizaciji je dug i kompleksan i postavlja teška opterećenja na vlade, i što se tiče pripreme izvještaja vezanih za tekuću situaciju i što se tiče modifikacije zakonskog okvira i prakse u institucijama koje utiču na sprovođenje međunarodne trgovinske razmjene. Vlada je poduzela više pozitivnih koraka

52

kroz imenovanje grupa na visokom nivou za koordinaciju općeg procesa priključenja. Ta grupa bi trebala da traži tehničku podršku kad god je potrebna za proces priključenja.

2.62 Poštivanje zahtjeva Svjetske trgovinske organizacije predstavljat će test za kapacitete vlade. Potrebe za tehničkom podrškom postoje u tri konkretne oblasti: (a) revidiranje ili uvođenje nove legislative i regulative s ciljem osiguranja konzistentnosti sa sporazumima Svjetske trgovinske organizacije; (b) jačanje kapaciteta institucija koje se bave tehničkim standardima, fitosanitarnim kontrolama, intelektualnim vlasništvom i drugim sličnim pitanjima u ispunjavanju zahtjeva Svjetske trgovinske organizacije; (c) jačanje ljudskih potencijala.

E. ZAKLJUČCI

2.63 Uprkos novijim unapređenjima izvoznih rezultata BiH, robni trgovinski deficit je i dalje veoma visok. Rezultati BiH koji se odnose na izvoz, koji nisu baš sjajni, nisu bili posljedica ograničenja kod dostupnosti tržišta.

2.64 Postojeća struktura prodaje u inostranstvo pokreće bojazni u vezi s budućnošću izvoza. Oslanjanje na izvoz proizvoda s visokim stepenom učešća neobučene radne snage u proizvodnji i proizvoda zasnovanih na prirodnim resursima, možda neće biti održivo u dugoročnijem periodu, pošto troškovi radne snage, koji su već visoki u poređenju sa stopom produktivnosti po regionalnim standardima, i dalje rastu. Prema tome, da bi se osigurala održivost izvoza, BiH bi trebalo da teži izvozu proizvoda s višim stepenom dodane vrijednosti kroz iskorištavanje pogodnosti vezanih za blizinu EU i kroz viši stepen uključenja u međunarodne mreže proizvodnje i distribucije, posebno u aranžmane fleksibilne proizvodnje.

2.65 Takav prelaz, međutim, neće biti moguć bez unapređenja u dva ključna aspekta koja su od suštinske važnosti za firme koje učestvuju u međunarodnim lancima proizvodnje. Prvo, potreban je stabilan regulatorni okvir, povoljan za poslovanje, koji omogućava poduzetnicima da pokrenu poslovanje bez pretjeranih prepreka. On treba da osigurava zaštitu privatne imovine i da bude karakterisan sprovođenjem zakona i dobrim upravljanjem. Drugo, neophodno je fleksibilno tržište rada koje bi omogućilo firmama da unaprijede stepen konkurentnosti uprkos negativnim šokovima, kroz prilagođavanje broja zaposlenih. Treće, osiguranje efikasne i jeftine transportne infrastrukture i pojednostavljenih carinskih službi, koje će omogućiti brz protok roba preko međunarodnih granica i unutar zemlje. Bez mogućnosti preuzimanja obaveze za pravovremenu dostavu klijentima van zemlje, lokalni proizvođači neće moći da uđu u aranžmane fleksibilne proizvodnje.

53

3. STRUKTURA I REZULTATI SEKTORA PREDUZEĆA

A. UVOD

3.1 Kao što ukazuje i poglavlje o makroekonomskim pitanjima, nizak nivo domaće štednje u Bosni i Hercegovini (BiH) odražava, dijelom, i razočaravajuće rezultate sektora preduzeća. Uspostavljanje povoljnog okruženja za investicije predstavlja ključ za preokretanje novijeg trenda usporavanja proizvodnje i za izgradnju osnove za održiv rast. To će zahtijevati stvaranje sektora preduzeća koji ima motivaciju za napredak kroz korištenje mogućnosti koje pruža trgovinski režim BiH, kako je već naglašeno u poglavlju o trgovinskoj razmjeni. Osnovni izazov vezan za politike s kojim se suočavaju vlasti odnosi se na stvaranje motivacione strukture za ulazak novih firmi u privredu BiH i za izlazak gubitaša. Cilj bi trebalo da bude osiguravanje prisustva oštre konkurencije između preduzeća i odsustva prilika za stvaranje monopolske moći. Da bi se postigli ti ciljevi, vlada mora da osigura odgovarajuću motivaciju i tržišne signale kroz reformu svojih aktivnosti.

3.2 Da bi se razumjeli uzroci slabih rezultata sektora preduzeća u BiH, važno je analizirati temeljnu institucionalnu bazu poslovnog okruženja zemlje. Prema tome, ovo poglavlje smo organizovali na sljedeći način: sekcija B detaljno razmatra strukturu i karakteristike sektora preduzeća BiH. U sekciji C analizira se više dimenzija konkurentnih rezultata poslovanja u zemlji. Poglavlje se završava predstavljanjem rezultata ekonometrijske analize odrednica rezultata firmi u BiH, koja daje uvid u okruženje koje postavlja scenu za analizu prepreka za razvoj i rast poslovanja, što predstavlja osnovnu temu poglavlja 4.

B. KARAKTERISTIKE SEKTORA PREDUZEĆA U BIH

3.3 Naša analiza sektora preduzeća pravi razliku između formalnog i neformalnog sektora. Unutar formalnog sektora razmatramo domaće i strane firme. Za neformalni sektor predstavljamo podatke koji su dostupni o njegovoj veličini i karakteristikama i stavljamo to u regionalne okvire. Zatim razmatramo stepen međunarodne integracije kod preduzeća u BiH.

Formalni sektor

Domaća preduzeća

3.4 Odlike vezane za sektore i veličinu. Većina registrovanih preduzeća u BiH radi u sektoru usluga, koji je 2003. god. zauzimao otprilike dvije trećine GDP-a (tabela 3.1). Najveći broj preduzeća u zemlji su male ili srednje veličine.

3.5 Preduzeća u sektoru poljoprivrede i poljoprivredno-prerađivačke industrije stagniraju, a ukupni obim poljoprivredne proizvodnje je u padu. Poljoprivredna infrastruktura je zastarjela i slabo integrisana, a kvalitet proizvoda je slab. Preduzeća teško uspijevaju da ispoštuju sanitarne i fitosanitarne standarde i nisu u stanju da iskoriste svoje

54

izvozne potencijale. Uz to, neizvjesnosti vezane za vlasništvo nad zemljom dodatno ograničavaju razvoj poljoprivrednog sektora. U oba entiteta postoji izuzetno mnogo neiskorištenog zemljišta: 50 % obradivog zemljišta u FBiH i 30 % u RS (Evropska Komisija, 2003. god.).

3.6 Struktura industrijskog sektora u BiH je dosta različita od one u drugim bivšim jugoslovenskim republikama, jer njome i dalje dominira mali broj veoma velikih kompanija (kombinata) s mnogo linija poslovanja. Rat je uticao na rad tih industrijskih giganata, pošto je proizvodnja doživjela kolaps. Industrijska proizvodnja jošuvijek nije povratila svoje prijeratne nivoe, a stepen iskorištenosti kapaciteta i dalje je nizak. Pad proizvodnje značio je opadanje kvaliteta i proizvodnih kapaciteta ne samo tradicionalnih sektora, kao što je proizvodnja oružja, željeza, te hemijska industrija, već i industrije odjeće, tekstila, kože i drvne industrije. Kao rezultat toga, sada se umjesto toga izvoze proizvodi s malim nivoom dodane vrijednosti i sirovine (Evropska Komisija, 2003. god.). Sve u svemu, proizvodnja trgovinske robe bila je slaba, a uvoz je prije svega osiguravao robu za povećani stepen domaće potrošnje.

Tabela 3:1 Obim proizvodnje u BiH, 1998.-2003. godina

Stvarna stopa rasta GDP-a po

sektoru (%) Dodana vrijednost po sektoru

(u % GDP-a)

1999. 2000. 2001. 2002. 2003. 1999. 2000. 2001. 2002. 2003.

Rast GDP-a (% godišnje) 9.6 5.5 4.3 5.3 4.0 Poljoprivreda -3.4 -8.3 0.6 -1.8 -8.9 13.3 11.7 13.0 12.1 10.7 Industrija 9.0 5.7 0.5 -1.9 11.1 24.4 24.9 27.8 26.0 27.8 Od čega: Proizvodnja -0.5 7.2 1.8 3.8 6.5 14.9 15.1 12.5 12.3 12.6 Usluge 14.1 9.4 7.0 10.2 3.5 62.3 63.4 59.2 61.8 61.6 Izvor: EBRD (2003, str.56) i Pokazatelji razvoja svijeta (World Development Indicators, 2003.) i nacionalni statistički izvori. 3.7 Vlasništvo. Iako je većina preduzeća u zemlji u privatnom vlasništvu (vidjeti Tabela 3:2), udio privatnog sektora u obimu proizvodnje 2002. god. iznosio je samo 45 %.38 To je daleko manji udio privatnog sektora u proizvodnji od onog u naprednijim reformskim zemljama centralne Evrope i čak i od onog u ostatku regiona jugoistočne Evrope (s izuzetkom SCG).39 BiH nije bila u stanju da adekvatno iskoristi aktivnosti privatnog sektora kao izvor rasta, uprkos neznatnom povećanju učešća privatnog sektora u proizvodnji u 2003. godini. 3.8 Znatan broj preduzeća u privatnom vlasništvu predstavljaju privatizovana preduzeća. Iako se privatizacija već više godina odvija u oba entiteta, pri čemu je

38 Učešće privatnog sektora u GDP-u EBRD obračunava korištenjem dostupnih statističkih podataka i iz zvaničnih (vladinih) i iz nezvaničnih izvora. Učešće uključuje prihode ostvarene iz formalnih aktivnosti registrovanih privatnih preduzeća, kao i neformalnih aktivnosti za koje su dostupne pouzdane informacije. Izraz “privatno preduzeće” odnosi se na sva preduzeća u koja privatni pojedinci ili subjekti drže većinu akcija. Podaci EBRD (2003), str. 126. 39 Vidjeti Broadman et. al. (2004). Na primjer, učešće privatnog sektora u GDP-u 2002. godine iznosilo je 80 % u Češkoj, Mađarskoj, Slovačkoj i Estoniji, a 75 u Bugarskoj i Poljskoj. Vidjeti EBRD (2003).

55

privatizacija malih i srednjih preduzeća u najvećem dijelu završena,40 država još ima većinsko učešće u preostalim preduzećima. Tehnike masovne vaučerske privatizacije i gotovinske licitacije korištene su za prenos vlasništva, prije svega u preduzećima srednje veličine. Međutim, oslobađanje državnog vlasništva u velikim industrijskim kompleksima bilo je sporo. Samo 24 % velikih preduzeća u državnom vlasništvu prodano je u FBiH (s krajem 2002. god.), a 42 % u RS. Privatizacija velikih strateških preduzeća (rudnika, duhanskih kompanija, rafinerija) tek treba da krene, a samo 18 od 56 preduzeća je prodano u FBiH, a 4 od 80 u RS (Evropska Komisija, 2004. god.). Drugim riječima, preko 50 % kapitala u državnom vlasništvu jošuvijek treba da bude prodato u nekih 70-80 velikih strateških preduzeća, zajedno s drugom grupom od preko 350 kompanija srednje veličine u kojima je država većinski vlasnik.

3.9 Rast preduzeća. Do 2001. godine, broj registrovanih industrijskih preduzeća u zemlji stalno se povećavao (Tabela 3:2). Pošto se broj velikih preduzeća malo mijenjao, otvaranje, prije svega malih, privatnih preduzeća u BiH predstavljalo je vodeću snagu u stvaranju novog poslovanja od 1999. godine. Međutim, u 2002. godini došlo je do znatnog pada broja preduzeća u FBiH. Ta dramatična promjena je rezultat administrativne inicijative koju je 2001. god. sproveo Zavod za statistiku FBiH s ciljem čišćenja svoje baze podataka od neaktivnih ili fiktivnih firmi. Kao rezultat toga, gotovo 20.000 preduzeća je ispušteno iz statističkih knjiga u FBiH.

Tabela 3:2: Stvaranje poslovanja, 1999.-2003. godina 1999. 2000. 2001. 2002. 2003.

RS Ukupan broj registrovanih firmi, svi sektori 29,902 31,269 32 245 34 247 na Ukupan broj registrovanih firmi, industrijski sektor 1

3 072 3 337 3 516 3 823 na

Ukupan broj registrovanih zaposlenih u registrovanim industrijskim firmama

83,264 81,375 76,472 na na

FBiH Ukupan broj registrovanih firmi, svi sektori 43,220 47,281 49,053 29,779 27,501 Ukupan broj registrovanih firmi, industrijski sektor

9 262 10 400 10 975 4 220 3,914

Ukupan broj registrovanih zaposlenih u registrovanim industrijskim firmama

136 494 136 498 129 879 127 879 na

Izvor: Zavodi za statistiku FBiH i RS. Napomena: 1 Uključuje rudarstvo, proizvodnju, snabdijevanje strujom, gasom i vodom

3.10 Rast zapošljavanja. Rast broja preduzeća u FBiH nije doveo do adekvatnih promjena broja zaposlenih u industriji. Kao što pokazuje Tabela 3:2 u FBiH je u toku perioda 1999.-2002. god. došlo do smanjenja od 6,3% kod broja stalno zaposlenih s punim radnim vremenom u registrovanim industrijskim firmama, te do nešto znatnijeg smanjenja od 8,2% kod broja industrijskih radnika u RS u toku perioda 1999.-2001. godine.

3.11 Podaci iz Istraživanja poslovnog okruženja i rezultata preduzeća (Business Environment and Enterprise Performance Surveys—“BEEPS1”) EBRD-a i Svjetske banke, koji se odnose na 1999. godinu, i “BEEPS2”, koji se odnose na 2002. godinu, također, se

40 2003. godine, oko 55 malih i srednjih preduzeća u RS i oko 78 malih i srednjih preduzeća u FBH je bilo privatizovano.

56

mogu koristiti kao ilustracija za te navode.41 Istraživanja pokazuju da je stvaranje novih radnih mjesta u uzorku preduzeća koja su učestvovala u BEEPS2 studiji bilo u potpunosti koncentrisano na novonastala preduzeća, dok su preduzeća u državnom vlasništvu i privatizovana preduzeća registrovala negativne stope rasta zapošljavanja od 1999. do 2002. godine. U poređenju s regionalnim trendom, ispitana preduzeća u BiH ostvarila su bolje rezultate kod stvaranja radnih mjesta u novom privatnom sektoru, ali daleko gore u propadanju radnih mjesta u državnim i privatizovanim preduzećima, u prosjeku. Imajući u vidu da su novonastala preduzeća u najvećem broju malog obima, ne bi se mogao očekivati znatan neto rast broja radnih mjesta u zemlji.

Slika 3:1 Promjene kod prosječnog broja zaposlenih po tipu vlasništva i BiH i SEE8, 1999.-2002.

-20% -10%

0% 10% 20% 30% 40% 50%

Bosna i Hercegovina SEE8

DržavnoNovoosnovanoPrivatizovano

Izvor: BEEPS2. Napomena: SEE8 uključuje Albaniju, BiH, Bugarsku, Hrvatsku, Bivšu Jugoslavensku Republiku Makedoniju, Moldaviju, Rumuniju, te Srbiju i Crnu Goru. Aneks 1 opisuje skup podataka za BEEPS 3.12 Komplementarna analiza uzorka preduzeća u BiH ustanovila je da je ukupna stopa promjene broja radnih mjesta u preduzećima sa preko 100 zaposlenih u toku perioda 1997.-1999. god. bila negativna; u prosjeku, 4,2 nova radna mjesta su stvorena, dok je 5,3 bilo izgubljeno. (Svjetska banka, 2002.b). Opadanje broja radnika u industrijskom sektoru predstavlja signal da su uloženi određeni napori na restruktuiranju industrijskih preduzeća. Ipak, stopa stvaranja novih radnih mjesta u BiH u godinama neposredno nakon rata bila je nedovoljna.

3.13 Mala i srednja preduzeća (SME). Ta preduzeća (preduzeća s manje od 250 zaposlenih) igrala su važnu ulogu u zemljama jugoistočne Evrope, uključujući BiH (Tabela 3:3). Preko 85 % malih i srednjih preduzeća u BiH su mikro preduzeća s 10 ili manje zaposlenih. Iako je to u skladu s općim regionalnim trendom izraženog učešća mikro preduzeća u sektoru preduzeća, broj malih i srednjih preduzeća (uključujući i mikro preduzeća) per capita u BiH je najniži u regionu, posebno u poređenju s brojem takvih preduzeća u naprednijim zemljama srednje Evrope (Tabela 3:3). U BiH postoji samo sedam malih i srednjih preduzeća na 1.000 stanovnika, u poređenju sa 84 u Poljskoj. Što se tiče sektorske strukture, najveći broj malih i srednjih preduzeća u BiH registrovan je u sektoru trgovine (45 %), zatim u sektoru izgradnje i proizvodnje (27 %), te u sektoru usluga (12 %).

41 Aneks 1 sadrži detaljan opis podataka iz studije BEEPS i onog na što treba obratiti pažnju pri njihovoj interpretaciji.

57

Firme u neformalnom sektoru

3.14 Važna karakteristika sektora preduzeća u regionu jugoistočne Evrope je relativno velika neformalna privreda. Opće je poznato koliko je teško praviti procjene veličine i karakteristika neformalnih sektora u privredama, a te procjene pokazuju visok stepen varijacija. U općem slučaju, veličina neformalnog sektora iznosi bar jednu trećinu GDP-a, po zvaničnim iznosima (Tabela 3:54). U BiH, veličina privrede u sjenci procjenjuje se na oko 34 % GDP-a (procjene za 2000. godinu). Za uporedbu, neformalni sektor u 21 zemlji OECD-a predstavlja u prosjeku 16,8 % obima proizvodnje, a u Sjedinjenim Državama 8,8 %. Veliki teret oporezivanja i doprinosa za socijalno osiguranje, u kombinaciji s tegobnim vladinim regulativama, predstavljaju osnovni uzrok za prelazak privrednih aktivnosti u neformalni sektor.42

Tabela 3:3: Struktura malih i srednjih preduzeća po sektoru, 2001. god. Broj

malih i srednjih

preduzeća i mikro

preduzeća1

Broj mikro

preduzeća1

Broj velikih

preduzeća1

Broj malih i

srednjih preduzeća po 1.000

stanovnika1

Učešće

malih i

srednjih

preduzeća u trgovi

ni2

Učešće malih i srednji

h preduzeća u

uslugama2

Učešće malih i

srednjih preduzeća

u izgradnji i proizvodn

ji2

Učešće malih i srednji

h preduzeća u

drugim aktivnostima2

Albanija 56,237 54,145 253 18.1 52.1 17.8 12.5 17.6 BiH 30,000 25,600 200 7.0 45.0 12.0 27.0 16.0 Bugarska 224,211 207,643 741 27.6 50.8 28.9 18.0 2.3 Hrvatska 63,135 41,988 426 13.7 35.0 7.0 28.0 30.0 Rumunija 612,862 311,260 1,955 27.4 63.0 16.0 14.9 6.1 Srbija i Crna Gora

66,968 64,002 742 7.8 47.5 5.3 25.8 21.4

Češka 876,990 830,601 1,671 85.1 35.0 19.9 23.9 21.2 Mađarska 858,981 827,806 1.041 58.9 26.0 50.2 19.9 3.9 Poljska 3,368,367 3,206,452 6,589 87.0 35.8 25.6 34.2 4.4 Slovačka 365,783 354,373 160 67.7 43.9 29.8 20.6 5.7 Izvor: Studija državnih vlasti EBRD-a (EBRD survey of national authorities), Evropska Komisija (2002), i UN/ECE (2003) Napomene: 1 Podaci za Albaniju, Hrvatsku, Češku i Mađarsku su za 2002. godinu; za BiH, Poljsku, Srbiju i Crnu Goru, te Slovačku za 2001. godinu; za Bugarsku i Rumuniju podaci su za 2000.g. 2 Podaci za Bugarsku su za 2000. godinu.

3.15 U općem slučaju, neformalna preduzeća u BiH su male ili srednje veličine, rade u industrijama s niskim stepenom dodane vrijednosti i uslugama kao što je maloprodaja. Iako veliki neformalni sektor zaista osigurava radna mjesta, smanjuje stepen siromaštva i podržava ekonomske aktivnosti, njegova negativna strana ne svodi se samo na gubitak prihoda za vlade. On predstavlja nelojalnu konkurenciju formalnom sektoru i dovodi do urušavanja sprovođenja imovinskih prava i ugovora. Preduzeća u sivoj ekonomiji imaju prednost u odnosu na ona iz formalnog sektora, pošto ne plaćaju poreze i nisu podložna

42 Vidjeti Schneider (2002), čija definicija neformalne ekonomije uključuje “neprijavljene prihode od proizvodnje legalne robe i usluga, ili iz monetarnih ili barter transakcija – prema tome, sve privredne aktivnosti koje bi u općem slučaju bile oporezive da su prijavljene državnim (poreskim) organima.”

58

regulaciji. Te negativne strane postojanja velikog neformalnog sektora dovode do toga da je formalizacija neformalnih aktivnosti prioritet politika za vladu BiH.

Tabela 3:4 Veličina neformalne privrede, 2000. godina

Zemlja Neformalna

privreda, % GNP-a Albanija 33.4 Bosna i Hercegovina 34.1 Bugarska 36.9 Hrvatska 33.4 Moldavija 45.1 Rumunija 34.4 Jugoslavija 29.1 Izvor: Schneider (2002.), str. 13.

3.16 Istraživanja s ciljem razumijevanja motivacije koja dovodi do toga da preduzeća u zemljama jugoistočne Evrope rade u neformalnom sektoru zaključuju da, imajući u vidu da su troškovi i poteškoće vezane za poslovanje visoki, koristi za preduzeća koja rade u sivoj ekonomiji premašuju napore vezane za poštivanje prevelikog tereta regulativa (Broadman et. al., 2004.). S ciljem zaobilaženja formalnih regulativa, preduzeća radije plaćaju mito javnim službenicima. Podaci i studije BEEPS2 potvrđuju taj uvid: preko 45 % preduzeća pokrivenih istraživanjem u BiH izvještavaju o tome da su platila mito javnim službenicima u toku 2002. god. da bi dobila licence, dozvole i/ili inspekcijske sertifikate. To je menadžere koštalo, u prosjeku, između 8 i 10 % njihovog vremena (Gray, Hellman and Ryterman, 2004).

Strana preduzeća

3.17 Ograničeno prisustvo stranih preduzeća u BiH odražava se u niskom prilivu direktnih stranih investicija u poređenju s drugim privredama u tranziciji u srednjoistočnoj Evropi i čak i sa nekim od privreda u jugoistočnoj Evropi (Broadman et. al., 2004.). Dok se nivo direktnih stranih investicija povećao sa 130 miliona US$ 2001. god. na 230 miliona US$ 2002. godine, priliv stranih investicija je jošuvijek na zanemarivom nivou u poređenju s iznosima priliva direktnih stranih investicija za Češku (9 milijardi US$ 2002. god.) ili Poljsku (3,7 milijardi US$ 2002. god.). Na per capita osnovi, BiH, također, loše stoji u poređenju s naprednijim privredama u tranziciji. Dok su ukupni prilivi direktnih stranih investicija per capita između 1989. i 2002. god. u BiH iznosili 198 US$, u Češkoj i Mađarskoj iznosili su 3.554 US$ i 2.253 US$, redom. Kao što pokazuje Tabela 3:5, ukupni akumulativni prilivi direktnih stranih investicija u BiH su najniži među osam zemalja jugoistočne Evrope, i po obimu i po per capita iznosima.

3.18 Kao što je pomenuto u poglavlju 2, nizak nivo direktnih stranih investicija u BiH ograničava sposobnost firmi u BiH za pristup međunarodnim tržištima. Nizak priliv direktnih stranih investicija ne odražava samo ograničen stepen prisustva stranih preduzeća u zemlji, već i dominantnu ulogu proizvoda koji su radno intenzivni u sklopu izvoza zemlje. To, također, povlači i relativno slabo učešće sektora preduzeća BiH – i u smislu internacionalizacije i fragmentacije proizvodnje – u globalnoj ekonomiji.

59

3.19 Konkretne odlike prisustva stranih investitora u BiH otkriva studija koju je nedavno sprovela Centralna banka BiH (CBBH).43 Ta studija je prilično sveobuhvatna što se tiče predstavljanja slike preduzeća u stranom vlasništvu u BiH. Pojavljuje se nekoliko zanimljivih činjenica. Najprije, izgleda da je Hrvatska najveći strani investitor u BiH, jer zauzima trećinu ukupnih stranih investicija u uzorku. Zajedno s Austrijom i Njemačkom, tri najveće investicijske zemlje zauzimale su 61 % direktnih stranih investicija u BiH. Sama Austrija zauzimala je 59 % ukupnih direktnih stranih investicija u bankama. Na kraju, preduzeća u sektorima proizvodnje i bankarstva najveći primaoci stranih investicija u zemlji, što prate preduzeća u sektorima trgovine i ostalih usluga.

Tabela 3:5: Prilivi direktnih stranih investicija na zapadnom Balkanu, 1997-2002.

Zemlja

akumulativni prilivi d.s.

investicija u mil. US$

akumulativni prilivi d.s.

investicija per capita, US$

Prilivi d.s. investicija per

capita, US$

Prilivi d.s. investicija, % GDP-a

1989-2002 1989-2002 2001 2002 2001 2002 Albanija 936 303 66 44 4.8 2.8 BiH 753 198 34 61 2.7 4.4 Bugarska 4390 560 79 55 4.7 2.8 Hrvatska 6296 1419 316 86 7.2 1.7 BJR Makedonija 935 476 221 50 12.9 2.7 Moldavija 849 199 37 25 10 6.6 Rumunija 9008 415 52 50 2.9 2.4 Srbija i Crna Gora 1717 206 20 67 1.4 3.6 Izvor: EBRD Izvještaj o tranziciji (Transition Report) za 2003. godinu, str.65 3.20 Uprkos relativno niskom nivou direktnih stranih investicija, strani resursi igraju ključnu ulogu u razvoju sektora preduzeća, kroz stranu pomoć i grantove, kao i doznake iz inostranstva, kao što je već razmatrano u ovoj studiji. BiH je među 20 zemalja koje primaju najviši stepen doznaka iz inostranstva u svijetu, s vrijednošću doznaka od preko 11 % GDP-a. Na nivou preduzeća, studije slučaja ukazuju da su inostrana pomoć i grantovi predstavljali mač s dvije oštrice za razvoj poslovanja. S jedne strane, resursi koje su osiguravali, pomogli su u poslijeratnoj rekonstrukciji privrede u BiH. S druge strane, lokalna preduzeća oklijevaju da preuzmu projekte koji nisu finansirani iz vanjskih izvora ili one koja nemaju garancije iz vanjskih izvora. Kao rezultat toga, projekti finansirani iz vanjskih sredstava mogli bi da u velikoj mjeri istisnu lokalne projekte (Okvir 3.1).

Međunarodna integracija poslovanja u BiH

3.21 Dijelom kao rezultat niskog stepena direktnih stranih investicija, sektor preduzeća u BiH karakterizovan je slabom konkurentnošću, kako na unutrašnjim, tako i na vanjskim tržištima, što pokazuju makroekonomski podaci i podaci iz preduzeća. Reakcija strane ponude u privredi nije bila dovoljna za smanjenje trgovinskog deficita i uspješnu integraciju u svjetsku privredu. Nedostatak proizvodnih kapaciteta i nemogućnost poštivanja uvoznih standarda EU sprječava zemlju da u potpunosti iskoristi prednosti

43 Istraživanje je pokrilo više od 720 preduzeća sa stranim investitorima. Među tim firmama, 55 % je imalo strane investicije u iznosu višem od 100.000 KM. U većini tih firmi, strani investitor je držao bar 10 % kapitala (vlasničkih dionica) u preduzeću; 127 preduzeća (uključujući 23 banke) zauzimalo je 81 % ukupnih stranih investicija u zemlji. Vidjeti www.cbbh.gov.ba.

60

autonomnih trgovinskih mjera (ATM), koje je EU uvela u septembru 2000. god. i sporazuma o slobodnoj trgovini (SST) s zemljama jugoistočne Evrope.

Okvir 3.1 Projekti finansirani iz vanjskih sredstava istiskuju domaće Preduzeće za građevinarstvo locirano u Sarajevu i uspostavljeno 1990. god. bilo je primorano da prekine rad u toku rata. Kompanija je ponovo počela sa svojim aktivnostima na izgradnji, inžinjeringu i dizajnu 1996. godine. Generalni direktor preduzeća dijeli mišljenje da je pokretač za ponovni početak aktivnosti došao iz finansijske podrške za projekte građevinarstva koje je međunarodna zajednica osigurala za rekonstrukciju BiH. To je pomoglo kompaniji da se izuzetno proširi u posljeratnom periodu. Počevši sa 15 zaposlenih 1990. godine, kompanija sada zapošljava preko 230 radnika. U posljeratnom periodu kompanija je učestvovala u kupovini tri preduzeća u državnom vlasništvu i otvorila je fabriku za proizvodnju betona.

Kompanija radi uglavnom za strane klijente i u najvećem dijelu se držala dalje od domaćih privatnih i državnih projekata, osim ako plaćaju punu cijenu unaprijed. U stvari, generalni direktor je priznao da je odbio mnoge domaće klijente, pošto “ … stranci dolaze sa sigurnim finansiranjem i plaćaju više, dok se domaći klijenti često žale na troškove.” U Sarajevu postoje tri do četiri druge kompanije veličine i kapaciteta kao i ta ispitana kompanija, koje uglavnom rade sa stranim klijentima s vrlo sličnim cijenama usluga. Direktor s kojim smo razgovarali ukazao je da sve dok kompanija ima strane klijente ne namjerava da smanjuje cijene, niti preusmjerava svoje aktivnosti ka domaćim kupcima. Kompanija izbjegava rad s vladom, također, ali iz sljedećih razloga: pretjeran teret birokratije, korupcija, kao i zbunjujuće procedure nabavki kod vlade, koje dovode do toga da je država neprivlačan klijent za građevinske firme.

Izvor: Broadman et al. (2004). 3.22 Sektor preduzeća BiH je loše integrisan u međunarodne mreže proizvodnje i distribucije. Preduzeća u BiH su pri svom poslovanju prije svega orijentisana na unutrašnje tržište. Na primjer, preko 63 % ispitanih preduzeća u BEEPS2 studiji oslanjalo se na strane izvore za svoje snabdijevanje ulaznim materijalima. U isto vrijeme, prihodi od uvoza predstavljali su 10,6 % prihoda od prodaje u 2002. godini, što iznos niži od prosjeka za zemlje SEE8 koji iznosi 12,5 %. Od svih osam zemalja SEE8, samo su preduzeća ispitana u SCG izvijestila o nižem intenzitetu izvoza (Broadman et. al., 2004.). 3.23 Ispitana preduzeća u BiH, također, su prošla lošije od prosjeka za jugoistočnu Evropu što se tiče njihovih aktivnosti na novim međunarodnim tržištima.44 Svako peto ispitano preduzeće u jugoistočnoj Evropi izvozilo je na nova tržišta između 1998. god. i 2002. godine, dok je samo 6,6 % ispitanih firmi u BiH doseglo nove strane potrošače u toku istog perioda. Dosezanje preduzeća BiH do novih tržišta u periodu od 1998. do 2002. god. slično je međunarodnoj ekspanziji preduzeća iz Albanije i SCG, ali znatno niže od ekspanzije preduzeća iz Rumunije i Bugarske.

3.24 Slika sektora preduzeća koja se pojavljuje je, prema tome, sljedeća: udio privatnog sektora u formalnom GDP-u u BiH je među najnižim u regionu jugoistočne Evrope, što odražava spor napredak privatizacije, restruktuiranja preduzeća i stvaranja novih preduzeća. Velika većina privatnih preduzeća su male i srednje veličine, a prisustvo države u privredi je znatno. Ne iznenađuje to što strane firme ne igraju veću ulogu na sceni sektora preduzeća u BiH. Za razliku od toga, neformalni sektor je relativno veliki. Uz to, stepen tržišne integracije

44 Broadman (2004). U sklopu studije BEEPS2 od preduzeća u uzorku traženo je da odgovore na sljedeće pitanje: “Da li je vaša kompanija izvozila u neku novu zemlju od 1998. godine?”

61

sektora preduzeća u BiH je slab. To ukazuje da će se najveće strukturalne i institucionalne prepreke za razvoj živog i aktivnog privatnog sektora morati ukloniti.

C. DIMENZIJE I ODREDNICE POSLOVNIH REZULTATA PREDUZEĆA

3.25 Modeli rezultata preduzeća. Da bi se ocijenila dinamika rezultata sektora preduzeća u BiH, razmatraju se mjerila rezultata preduzeća, kao što su odnos dobiti i prometa, odnos operativne dobiti i gubitaka, te stepen produktivnosti kapitala i rada, a zatim se to pokušava povezati s karakteristikama preduzeća. Podaci iz studije BEEPS iz 2002. god. pokazuju znatan stepen varijacija kod raspodjele dobiti po tipu vlasništva i veličini, među ispitanim preduzećima u BiH. Mala i novoosnovana preduzeća imaju znatno više odnose dobiti i prometa od ostatka ispitanih preduzeća. Pregled podataka studije BEEPS2 o disperziji profitabilnosti preduzeća u 2001. godini ukazuje da su gotovo 20 % ispitanih preduzeća u BiH gubitaši ili nisu profitabilna. Preko jedne trećine preduzeća u državnom vlasništvu i jedna trećina privatizovanih preduzeća u uzorku, spada u tu kategoriju gubitaša, u odnosu na manje od 10 % ispitanih novoosnovanih preduzeća. Većina ispitanih preduzeća ima odnos dobiti i prodaje u intervalu od 1 do 10 %, nezavisno od tipa vlasništva.

Slika 3:2: Odnos dobiti i prometa po karakteristikama firmi, za 2001. godinu (% ukupnog broja firmi)

Izv o r: B E E P S 2

34 .8

30 .0

9 .9

18 .3

47 .8

50 .0

38 .6

42 .7

1 7 .4

20 .0

45 .5

35 .4 3 .7

5 .9

D ržavne

P riva tizo vane

N ove

S ve

N ega tivno ili nu la

1 -10% 11-30% Izvad 31%

Napomena: Aneks 3.1 opisuje skup podataka studije BEEPS.

3.26 Koristeći podatke iz studije BEEPS2 za 2002. godinu, također, smo izvršili i testove razlika za profitabilnost preduzeća (odnos dobiti i prometa) po veličini i tipu vlasništva. Nalazimo da postoji statistički znatna razlika (od 1 %) između prosječne stope profitabilnosti novoosnovanih preduzeća u odnosu na sve ostale (privatizovane i državne) firme.

3.27 Uz to, među preduzećima ispitanim u sklopu studije BEEPS u 2002. godini, promet državnih formi je, u prosjeku, najmanje povećan u poređenju s rastom prometa u privatnim i novim firmama (Tabela 3:6). Među firmama u uzorku čiji je obim prometa porastao od 1998. godine, najveći skok u prosjeku ostvarila su nova preduzeća, što prate privatizovana preduzeća, a zatim preduzeća u državnom vlasništvu. Imajući u vidu spor ritam privatizacije i ograničene napore na restruktuiranju preduzeća, nije iznenađujuće da su preduzeća u državnom vlasništvu registrovala najveće gubitke, u prosjeku kod svog prometa, što je u skladu s očekivanjima slabih rezultata firmi i državnog sektora u okruženju tranzicije.

62

Tabela 3:6 Rast prometa preduzeća po tipu vlasništva za period 1998.-2002. Promjene kod rasta prometa od 1998. god.

Po tipu vlasništva: Državne firme

Privatizovane firme

Novoosnovane firme

Prosjek 1.0 4.9 12.7 Prosjek povećanja 24.75 32.17 34.82 Prosjek smanjenja (36.0) (25.8) (32.9) Izvor: BEEPS2. Napomena: Aneks 3.1 opisuje skup podataka studije BEEPS. 3.28 Mjerenja produktivnosti kapitala i rada, također, otkrivaju uzroke razlika kod rezultata različitih tipova firmi. Produktivnost kapitala predstavlja mjeru stepena adekvatnog korištenja fizičkog kapitala (kao što su mašinerija ili objekti) od strane firmi za osiguranje roba i usluga. Podaci iz studije BEEPS o kojima se izvještava u sklopu Tabela 3:7 otkrivaju da je produktivnost kapitala u 2002. godini, u prosjeku bila gotovo tri puta niža u ispitanim preduzećima u državnom vlasništvu, nego u novoosnovanim firmama u BiH. Ispitane privatizovane firme su također, imale lošije rezultate od novih aktera na tržištu, iako su izvijestile o stepenu produktivnosti kapitala koji je dva puta viši od onog za firme u državnom vlasništvu u uzorku. U prosjeku, produktivnost rada (tj. output po jedinici rada) bila je najniža u privatizovanim firmama, a najviša u novim firmama (Tabela 3:7).

Tabela 3:7: Produktivnost kapitala i produktivnost rada u 2002. godini Tip vlasništva Produktivnost

kapitala Produktivnost rada

Državne firme 1.7 16.9 Privatizovane firme 3.2 13.0 Novoosnovane firme 5.0 26.5 Izvor: BEEPS2.

Napomena: Aneks 3.1 opisuje skup podataka studije BEEPS. 3.29 Rezultati druge studije na nivou preduzeća, koja je sprovedena među 1.000 najvećih firmi u FBiH i 1.000 najvećih formi u RS, daju još jednu priliku za razmatranje ponašanja i rezultata sektora preduzeća. Podaci se zasnivaju na računovodstvenim informacijama za 2002. godinu koje su dostavile te firme i detaljno su opisani u Aneksu 3.2. Studija je bila fokusirana na firme s preko 122.000 zaposlenih u FBiH i preko 109.000 zaposlenih u RS. Firme prosječne veličine zapošljavale su oko 25, u FBiH, odnosno 50 radnika u RS. Najveće preduzeće imalo je preko 6.700 zaposlenih u FBiH, a preko 3.500 zaposlenih u RS.

3.30 Uz to, ispitane firme rade s vrlo uskom marginom dobiti. Ako se može vjerovati njihovim zvaničnim finansijskim izvještajima, udio operativne dobiti u ukupnim sredstvima bio je otprilike 2,6 % u 2002. godini u RS, a oko 0,6 % u FBiH. Ugrubo, polovina firmi u RS bile su, u stvari, gubitaši, pri čemu je prosječan gubitak gubitaša bio dva puta viši od prosječne dobiti profitabilnih firmi.

3.31 Ti podaci otkrivaju visok stepen korelacije između veličine firmi u oba entiteta i njihove prosječne bruto margine dobiti.45 Manje firme uglavnom mnogo bolje posluju od većih firmi (Tabela 3:8). U FBiH je prosječna bruto margina dobiti, u firmama s manje od 50 zaposlenih, iznosila 2,3 % u 2002. godini, što je neznatno povećanje u odnosu na prosječni

45 Bruto margina dobiti za svaku ispitanu kompaniju predstavlja odnos godišnje bruto dobiti i ukupnog godišnjeg prometa, na osnovu istraživanja BEEPS2.

63

nivo za 2001. godinu, koji je iznosio 1,8 %. Ispitane male firme su bile čak i profitabilnije, u prosjeku, u RS: njihova prosječna bruto margina dobiti u 2002. godini iznosila je 2,9 %. Za razliku od toga, pogoršali su se rezultati velikih firmi u oba entiteta, koje u općem slučaju imaju tendenciju da su još u rukama države ili su tek nedavno privatizovane. U 2002. godini te firme su izvijestile o prosječnoj bruto margini od –8,3 % u FBiH i –14,8 u RS. Ispitane firme srednje veličine u oba entiteta, također, su bile gubitaši.

Tabela 3:8: Prosječna bruto margina dobiti (%) po broju zaposlenih (u postocima)

Veličina firme, broj zaposlenih FBiH RS 2002. Malo (0-49) 2.3 2.9 Srednje (50-249) -1.1 -6.7 Veliko (250 i više) -8.3 -14.8 2001. Malo (0-49) 1.8 1.7 Srednje (50-249) -1.2 -9.8 Veliko (250 i više) -6.3 -22.7 Izvor: AFIP. Napomena: Vidjeti opis skupa podataka u Aneksu 3.2.

3.32 Iako je od 2001. do 2002. god. u oba entiteta prosječan promet povećan za nešto iznad 1 %, prema finansijskim izvještajima firmi u dva skupa podataka, prihodi od prometa nisu dovoljni za održavanje efikasne i solidne finansijske strukture u tim firmama. Zaostale obaveze prema snabdjevačima, kao i plate, predstavljaju poseban problem za te firme. Na primjer, zaostale obaveze za plate iznose preko 4,5 % prometa među 1.000 firmi u RS. Zaostale neizmirene obaveze prema snabdjevačima u gornjoj petini najvećih gubitaških firmi u državnom vlasništvu iznose preko 21 % ukupnog duga u tim firmama. Uz to, stepen izloženosti stranim tržištima ispitanih firmi je vrlo ograničen. Izvoz u 2002. godini iznosio je samo 8 % ukupnog prometa u 1.000 najvećih firmi u RS.

3.33 Odrednice razlika kod rezultata poslovanja firmi BiH. Na osnovu analize podataka iz studije BEEPS i dva skupa podataka iz finansijskih informacija o najvećim firmama u FBiH i RS, predstavljamo i testiramo hipotezu da su bolji rezultati na nivou preduzeća vezani za institucionalno okruženje koje je povoljnije za investitore i koje smanjuje prepreke za ulazak na tržište, izlaz s tržišta i svakodnevno poslovanje na tržištu. Rezultati mogu da daju uvid u faktore koji dovode do primjetnih razlika kod stepena profitabilnosti i nivoa do kojeg je viši stepen profitabilnosti forme vezan s elementima tržišne strukture i ponašanja preduzeća koje odražava potencijal za korištenje tržišne moći, s kontrolisanjem drugih karakteristika firmi.

3.34 Aneks 3.3 detaljno opisuje konkretan skup podataka koji koristimo, uključujući opisne statistike. Koristeći običnu regresiju najnižih kvadrata (ordinary least squares - OLS) procjenjujemo sljedeći jednostavan model:

Pi = αAi + βBi +χCi + γFi + εi, gdje

Pi predstavlja rezultat firme i koji se mjeri odnosom bruto dobiti i ukupnog prometa

Ai predstavlja konkurentnu strukturu tržišta firme i koja se mjeri učešćem na tržištu, vertikalnom integracijom i horizontalnom integracijom

64

B i mjeri fleksibilnost budžetskih ograničenja za firmu i koja se procjenjuje različitim tipovima zaostalih obaveza

C i predstavlja procijenjeni stepen sigurnosti ugovornih prava firme i mjerenu po prodaji na kredit

Di predstavlja dostupnost finansijskih resursa za firmu i

Fi predstavlja karakteristiku firme i, kao što je kategorija vlasništva, što obuhvata državne, privatizovane i nove firme, kao i veličinu, mjerenu prema obimu prometa u 2001. godini

εi predstavlja term standardne greške.

3.35 Rezultati viševarijabilne linearne regresije predstavljeni su u Aneksu 3.3 a detaljnije u Okvir 3:2. Modeli objašnjavaju između 28 i 33 % varijacije kod dobiti izražene u procentima prometa. Rezultati su statistički značajni. Najadekvatnija regresija je (4). 3.36 Ukratko, procjene regresija ukazuju na sljedeće:

(i) Prepreke za ulazak i izlazak imaju znatan negativan uticaj na rezultate firmi u BiH, što je podvrgnuto kontroli karakteristika specifičnih za pojedine firme.

(ii) Vertikalna integracija ima pozitivan uticaj na rezultate firmi, kao i stepen učešća na tržištu, nakon kontrolisanja u vezi s veličinom firme i stepenom horizontalne integracije.

(iii) Izgleda da viši stepen horizontalne integracije ne dovodi do jačanja profitabilnosti.

(iv) Zaostala potraživanja, kao pokazatelji fleksibilnosti budžetskih ograničenja, su u općem slučaju u negativnoj korelaciji sa stepenom profitabilnosti.

(v) Slaba dostupnost kredita ograničava rezultate i rast firmi, u slučaju da su uspostavljene kontrole faktora specifičnih za pojedine firme.

(vi) Nesigurnost vezana za ugovorna prava ograničava rezultate i rast firmi. Stepen povjerenja u ugovorne odnose je u pozitivnoj korelaciji s stepenom profitabilnosti firme.

(vii) Nove privatne firme registruju viši stepen profitabilnosti od privatizovanih firmi, a one su, s druge strane, profitabilnije od preduzeća u državnom vlasništvu.

Okvir 3:2 Odrednice rezultata firmi Četiri regresione procjene ukazuju da i prepreke za ulazak i prepreke za izlazak imaju znatan negativan uticaj na rezultate firmi u BiH, što je kontrolisano karakteristikama koje su specifične za svaku firmu. Procijenjeni pozitivni i statistički značajni koeficijenti na vertikalnoj integraciji ukazuju na to da struktura tržišta u znatnoj mjeri utiče na opće rezultate firmi u uzorku. Iako to nije statistički značajno, izgleda da je stepen učešća na tržištu u pozitivnoj korelaciji s profitabilnošću nakon kontrolisanja rezultata u odnosu na veličinu firme i horizontalnu integraciju. Horizontalna integracija je u negativnoj korelaciji s profitabilnošću, ali, u tri od četiri slučaja, nije statistički značajna na nivou od 10 %. Ipak, to ukazuje da je viši nivo horizontalne integracije kontraproduktivan za postizanje veće profitabilnosti, ceteris paribus.

Na strani izlaska s tržišta, razmatramo modele s različitim tipovima zaostalih obaveza – kao pokazatelje fleksibilnosti budžetskih ograničenja u uzorku. Zaostale obaveze prema snabdjevačima i radnicima, što su dva dominantna tipa neizmirenih obaveza u BiH, u negativnoj su korelaciji s profitabilnošću firme. Međutim, zaostale obaveze za poreze i komunalne usluge u pozitivnoj su korelaciji s rezultatima firme, iako ne na statistički značajnom nivou.

65

Slaba dostupnost kredita umanjuje rezultate i rast firmi kad se postave kontrole specifične za svaku firmu. U svim slučajevima, procijenjeni koeficijenti za pristup finansiranju su pozitivni i statistički značajni, što ukazuje na to da je, za uzorak firmi iz BiH, profitabilnost tim veća što je lakši pristup kreditima, ako je sve drugo na jednakom nivou.

Nesigurnost ugovornih prava ograničava rezultate i rast firmi. Prodaja na kredit, mjera pouzdanja u ugovorne odnose, pozitivno je vezana s profitabilnošću firmi na statistički značajan način, ako je sve drugo na jednakom nivou. To ukazuje da firme koje se odluče za transakcije na licu mjesta ili traže predujam, te koje nemaju vjere u ugovore, imaju lošije rezultate of firmi koje koriste prodaju na kredit.

Među karakteristikama specifičnim za svaku firmu, koje se koriste kao kontrolni faktori u regresiji, procijenjeni koeficijenti vezani za promjenljive koje predstavljaju tip vlasništva, su statistički značajni s očekivanim pozitivnim znacima u različitim specifikacijama. Time se želi reći da novoosnovane firme registruju viši stepen profitabilnosti od privatizovanih firmi, koje su, sa svoje strane, profitabilnije od preduzeća u državnom vlasništvu. Međutim, promjenljiva preko koje mjerimo veličinu ne izgleda statistički značajna kod objašnjenja stepena profitabilnosti.

D. ZAKLJUČAK

3.37 Učešće privatnog sektora u odnosu na zvanični GDP-u u BiH je među najnižim u regionu jugoistočne Evrope, što odražava spor napredak privatizacije, restruktuiranja preduzeća i stvaranja novog poslovanja. Mala i srednja preduzeća čine veliku većinu privatnih preduzeća u privredi, a prisustvo države u privredi i dalje je znatno. Ne iznenađuje to što strane firme jošuvijek ne igraju veću ulogu. Za razliku od toga, neformalni sektor je relativno veliki. Uz to, stepen tržišne integracije sektora preduzeća je slab. To ukazuje da se većina strukturalnih i institucionalnih prepreka za razvoj živog i aktivnog privatnog sektora mora ukloniti.

3.38 Empirijske analize podataka iz istraživanja firmi iz BiH predstavljenih u prethodnom dijelu teksta ukazuju da nova privatna preduzeća registruju viši stepen profitabilnosti od privatizovanih firmi, a one su, s druge strane, profitabilnije od preduzeća u državnom vlasništvu. Podaci iz istraživanja ukazuju da prepreke za ulazak i izlazak imaju znatan negativan uticaj na rezultate firmi. Iako izgleda da viši stepen učešća na tržištu i vertikalne integracije pojačavaju stepen profitabilnosti ispitanih firmi, visok stepen horizontalne integracije je kontraproduktivan. Zaostale obaveze – pokazatelji “fleksibilnosti budžetskih ograničenja” - smanjuju stepen profitabilnosti firme, kao i slaba dostupnost kredita, nesigurnost ugovornih prava, te slab stepen povjerenja u ugovorne odnose. Iako se ti rezultati moraju tumačiti oprezno, u svjetlu kvaliteta i obuhvatnosti podataka iz istraživanja, oni zaista ukazuju na to koji su ključni faktori koji predstavljaju ograničenja za razvoj i rast poslovanja u BiH. Detaljna analiza tih faktora je predmet narednog poglavlja.

66

4. UKLANJANJE PREPREKA ZA RAZVOJ PREDUZEĆA

A. UVOD

4.1 Prethodno poglavlje ukazuje na to da je spor napredak implementacije tržišno zasnovanih institucionalnih reformi temelj lošeg okruženja za investicije i slabih rezultata sektora preduzeća u Bosni i Hercegovini (BiH). Slab institucionalni okvir zemlje odbija lokalne i strane investitore i, prema tome, smanjuje mogućnosti za razvoj preduzeća i ekonomski rast. Poduzetnici oklijevaju s otvaranjem ili širenjem poslovanja tamo gdje postoje političke neizvjesnosti, ponašanje po slobodnoj volji i nedostatak transparentnosti. Korupcija i poteškoće s transakcijama, kao dio svakodnevnog poslovanja, također, predstavljaju važne odbijajuće faktore.

4.2 Stalna prisutnost fleksibilnosti kod budžetskih ograničenja među privatizovanim firmama i firmama u državnom vlasništvu (što se odražava u s tim povezanoj lošoj finansijskoj disciplini i nagomilavanju zaostalih obaveza, kao i subvencijama) odražava loše strukture upravljanja korporacijama koje su nastale iz programa privatizacije, kao i nastavak prakse pretjerane razuđenosti vlasništva. To je, također, posljedica nedostatka uvjerljive opasnosti od zatvaranja koji održava gubitaške firme na tržištu. Kao rezultat toga, mnoge gubitaške firme dugo opstaju na niskim nivoima aktivnosti i zadržavaju sredstva koja bi se inače mogla iskoristiti za produktivne svrhe, dok se nove privatne inicijative bore da isplivaju na površinu.

4.3 Kao nadgradnja na analizu predstavljenu u prethodnom dijelu teksta, ovo poglavlje detaljno istražuje najkritičnija institucionalna ograničenja i motivacije za restruktuiranje i razvoj preduzeća, dijelom na osnovu nalaza nedavno izvršene analize poslovnog okruženja na nivou regiona, u osam privreda jugoistočne Evrope (SEE8).46 Poglavlje je organizovano na sljedeći način. Sekcija B razmatra opće poslovno okruženje u Bosni i Hercegovini, koristeći i pokazatelje tranzicije EBRD-a i rezultate nedavno izvršene studije BEEPS, kao i ključne prepreke za stvaranje i rast novog poslovanja. Naredna dva odjeljka razmatraju kako slabo upravljanje korporacijama otežava uticaj teških vanjskih okolnosti (Sekcija C), te kako to, zajedno s sukobima među upraviteljima, snabdjevačima, radnicima i vladama, omogućava da privatizovane firme i firme u državnom vlasništvu rade pod fleksibilnim budžetskim ograničenjima i s ograničenom motivacijom za stvaranje dobiti (sekcija D). Sekcija E pokazuje da pooštrenje finansijskih uvjeta u prethodnih nekoliko godina, sve do nedavno nije bilo praćeno paralelnim jačanjem mehanizama za izlazak preduzeća s tržišta. Sekcija F zaključuje ovo poglavlje usmjeravajući razmatranje na oblasti u kojima bi vlada mogla da uvede reforme za olakšavanje razvoja preduzeća.

46 Osam privreda jugoistočne Evrope su Albanija, Bosna i Hercegovina, Bugarska, Hrvatska, BJR Makedonija, Moldavija, Rumunija i Srbija i Crna Gora.

B. OPERATIVNO OKRUŽENJE

Opća procjena poslovnog okruženja u BiH

4.4 Inicijalne reforme pokrenute su u BiH uspješno, brzo nakon završetka rata. Kao što pokazuje Tabela 4.1, indeksi za Bosnu i Hercegovinu ukazuju na veliki napredak kod reformi “prve generacije” od 1996. godine, a posebno gotovo potpune liberalizacije cijena, kursnih stopa i trgovine, kao i privatizacije malog obima.

Tabela 4:1 Bosna i Hercegovina: Pokazatelji napretka reformi, 1996., 2000. i 2004. godina

Bosna i Hercegovina 1996. 2000.

2004.Inicijalne reforme Liberalizacija cijena 2.0 3.0 4.0Liberalizacija kursa i trgovina 1.0 3.0 3.7Privatizacija malih preduzeća 2.0 2.3 3.0 Refrome druge generacije Privatizacija velikih preduzeća 1.0 2.0 2.3Reforma preduzeća 1.0 1.7 2.0Politika konkurencije 1.0 1.0 1.0Reforme infrastrukture 1.3 2.0 2.3Reforme bankarskog sektora 1.0 2.3 2.7Nebankarske finansijske institucije 1.0 1.0 1.7Obuhvat zakona (zakon o preduzećima)a na 3.0 naDjelotvornost zakona (zakon o preduzećima)a na 1.0 naIzvor: EBRD TR 2004, str.108 Napomena: Obuhvat zakona mjeri uticaj zakona na poslovne transakcije. Djelotvornost zakona kod reforme pravnog okvira mjeri stepen do kog su poslovna pravila jasna, dostupna i adekvatno primijenjena, kako administrativno, tako i sudski. Indeksi vezani za djelotvornost zakona i obuhvat zakona ne mjere se od 2001. god. 4.5 Međutim, napredak privatizacije velikog obima i svih institucionalnih reformi “druge generacije” bio je znatno slabiji. Međunarodna iskustva, kao i empirijska istraživanja o trgovini i integraciji privreda u tranziciji pokazuju da liberalizacija cijena i domaćeg tržišta, za sebe, nije dovoljna za unapređenje ekonomskih rezultata i međunarodnu integraciju tih zemalja. (EBRD, 2003, p. 77).

4.6 Odražavajući ovo, poslovno okruženje BiH se jošuvijek smatra nepovoljnim za investitore. Kako bi se nadopunila procjena EBRD-a o ukupnom poslovnom okruženju za cijelu privredu, korisno je razmotriti rezultate istraživanja vođene mišljenjima i utiscima o preduzećima u istočnoj Evropi, u kojima su učestvovale firme iz Bosne i Hercegovine.47 Slika 4.1 predstavlja sliku uporedbe između mišljenja ispitanih preduzeća iz 1999. i 2002. god. u vezi s investicijskom klimom u BiH. Širi skup dimenzija – finansiranje, infrastruktura, 47 Ovdje koristimo istraživanje poslovnog okruženja i rezultata preduzeća EBRD-a i Svjetske banke (Business Environment and Enterprise Performance Survey – BEEPS) iz 1999. i 2002. godine za ilustraciju te činjenice. Bez obzira na određene poteškoće vezane za uporedbu uzoraka ispitanih firmi iz 1999. i 2002. godine koji su već razmatrani u aneksu 1 poglavlja 3, rezultati studije iz BEEPS1 (za 1999) i BEEPS2 (za 2002) omogućavaju nam da ukažemo na najvažnije prepreke za razvoj preduzeća u Bosni i Hercegovini, evaluiramo institucionalni napredak u toj oblasti od 1999. godine i identifikujemo tekuća ograničenja za poslovanje u zemlji.

68

porezi, regulative, korupcija, vladavina zakona, te sudstvo - ukazuju na primjetna poboljšanja u svakom od tih aspekata, posebno u vezi s infrastrukturom. Uopće, preduzeća koja rade u zemlji izgleda da smatraju da je poslovna klima poboljšana od 1999. godine. Međutim, institucionalni razvoj i kapaciteti za implementaciju jošuvijek su slabi. Ispitana preduzeća smatraju da prepreke vezane za finansije, široko raširenu korupciju, te poreze, imaju negativniji uticaj na dnevne operacije sektora preduzeća od drugih faktora.

Okvir 4:1 Izvori podataka

S ciljem analiziranja ograničenja za investicije i razvoj privatnog sektora u Bosni i Hercegovini, oslanjamo se na sljedeće izvore informacija:

(i) Zvanične statističke podatke na nivou zemlje i na nivou entiteta.

(ii) Podatke iz originalnih studija slučaja o poslovanju za firme koje rade u pet sektora (razvoj softvera, maloprodaja, građevinarstvo, tekstil i prerada metala) privrede Bosne i Hercegovine, na jesen 2002. i 2003. godine.

(iii) Procjene i podatke nedavno dobijene od međunarodnih institucija, asocijacija i “think-tank” institucija koje rade na tim pitanjima u Bosni i Hercegovini, uključujući Svjetsku banku, EBRD, te Heritage Foundation, podatke iz projekta Poslovanje (Doing Business), podatke iz Lex-Mundi/Harvard studije lokalnih pravnika, između ostalog.

(iv) Podatke iz više studija i istraživanja sprovedenih na nivou preduzeća, uključujući: - Dvije runde Istraživanja poslovnog okruženja i rezultata preduzeća EBRD-a i Svjetske banke

(Business Environment and Enterprise Performance Surveys), sprovedene 1999. i 2002. god. (vidjeti detaljan opis u Aneksu 1 poglavlja 3),

- Istraživanja Sistema ranog upozoravanja (Early Warning System) Svjetske banke, - Istraživanja 1.000 preduzeća u svakom od entiteta koja sadrže finansijske informacije za ispitane

firme (vidjeti detaljan opis studije u Aneksu 2 poglavlja 3), - Istraživanje administrativnih i regulatornih troškova (Administrative and Regulatory Costs Survey)

FIAS-a iz 2002. god.. - LSMS studiju iz 2001. i 2002. godine.

Prepreke za ulazak novih preduzeća na tržište i za njihov rad

4.7 Kakvo mišljenje firme imaju o težini različitih prepreka za razvoj poslovanja? U sklopu istraživanja BEEPS2, od ispitivanih firmi traženo je da ocijene stepen do kog konkretni faktori, kao što su makroekonomska nestabilnost, regulacija poslovanja, porezi, korupcija, infrastruktura i dr. utiču na njihovo poslovanje i na perspektive za razvoj firme. Nekoliko ključnih uvida pojavljuje se na osnovu podataka koje predstavlja Slika 4:2.

4.8 Najprije, preko 60 % preduzeća ispitanih u BiH u okviru istraživanja BEEPS 2002. god. smatra da su prepreke neizvjesnosti ekonomskih politika i korupcija najteža ograničenja za razvoj i djelovanje preduzeća. Za razliku od mnogih zemalja u istočnoj Evropi, u BiH se viđenje stepena korupcije kao prepreke za poslovanje nije smanjilo od 1999. godine. Nedavno izvršeno istraživanje Svjetske banke (Gray, Hellman and Ryterman, 2004) otkrilo je da se smatra da je administrativna korupcija povećana u zemlji od 1999. god. i što se tiče učestalosti i što se tiče iznosa koji se plaća kao mito. U okviru regiona jugoistočne Evrope, BiH je među zemljama s najvišim nivoom “državnog zauzimanja”; odnosno, stepena do kojeg su firme, iz uzorka, mogle da djelotvorno utiču na promjene politika. Slični nalazi dobijeni su i u Istraživanju administrativnih i regulatornih troškova (Administrative and Regulatory Costs Survey) koje je sproveo FIAS u aprilu 2002. godine, u kojem je gotovo

69

polovina ispitanih investitora navela je da su stepen nepredviljivosti kod regulatornog režima i korupcija u javnom sektoru ozbiljne prepreke.48 Slika 4:1 Mišljenja preduzeća o poslovnoj klimi, 1999-2002.

0

4 Finansiranje

Infrastruktura

Porezi

RegulativeKorupcija

Vladavina zakona

Sudstvo

BIH 99BiH 02

Izvor: BEEPS1&2 Napomena: Odgovori preduzeća su svedeni na prosjek i normalizovani na skali od 1 do 4, pri čemu 4 predstavlja najtežu prepreku. Vidjeti opis skupa podataka studije BEEPS u aneksu 1 poglavlja 3.

4.9 Drugo, cijena i dostupnost finansiranja, poreske stope i administracija, prakse za suzbijanje konkurencije, te funkcionisanje pravnog sistema pri zaštiti imovinskih prava i ugovora predstavljaju znatan teret za razvoj poslovanja i investicije. Ta grupa pitanja, također, predstavlja ozbiljnu prepreku za investitore u BiH prema Istraživanju administrativnih i regulatornih troškova (Administrative and Regulatory Costs Survey) FIAS-a (Svjetska banka, 2003e).

4.10 Treće, administrativne prepreke kao što su unos prava vlasništva nad zemljištem, dostupnost zemljišta, regulative u oblasti rada, dozvole i zahtjevi vezani za izdavanje licenci, ispitane firme u istraživanju BEEPS2, smatraju manjim preprekama za razvoj poslovanja i rad u zemlji.49 To se, u stvari, smatra rutinskom cijenom poslovanja, umjesto ozbiljnom preprekom za ulazak na tržište i konkurentnost na tržištu. Međutim, time se ne želi reći da su administrativne prepreke neznatne kad je u pitanju razvoj i rast poslovanja u zemlji (kao prema BEEPS2). Administrativne prepreke su rangirane relativno niže u poređenju s temeljnim institucionalnim problemima u poslovnom okruženju zemlje.

48 Istraživanje administrativnih i regulatornih troškova (Administrative and Regulatory Costs Survey) predstavlja gledišta 302 preduzeća u oba entiteta: 100 firmi iz RS i 202 firme iz FBH. Sektorska raspodjela ispitanih firmi je sljedeća: (procenti predstavljaju udio firmi u svakom od entiteta): poljoprivreda, lov, šumarstvo i ribarenje (RS-6.0 %; FBH-4.5 %); proizvodnja i rudarstvo (RS-30.0 %; FBH-28.2 %); građevinarstvo (RS-7.0 %; FBH-8.9 %); veleprodaja i maloprodaja (RS-33.0 % l; FBH-30.2 %); ugostiteljstvo (RS-5.0 %; FBH-3.5 %); transport, skladištenje i komunikacije (RS-8.0 %; FBH-9.9 %); finansijsko posredovanje (RS-7.0 %; FBH-5.0 %); ostale usluge (RS-4.0 %; FBH-9.9 %). Uzorak je u velikoj mjeri pomjeren ka malim firmama, pošto su oko 75 % ispitanih firmi iz RS i 79.2 % ispitanih firmi iz BiH, firme s manje od 50 radnika. Istraživanje je pokrilo oblasti kao što su registracija kod vlasti za pokretanje poslovanja, dobijanje dozvola i licenci, kupovina nekretnina, pokretanje izgradnje, certifikacija opreme, inspekcije na licu mjesta, poresko izvještavanje i isplate (kao i druga pitanja vezana za poresku upravu), procedure za uvoz i izvoz, žalbe, te gledišta preduzeća o vladi. Vidjeti Svjetska banka (2003.e). 49 Sličan rezultat je otkriven i u ostatku zemalja regiona jugoistočne Evrope. Vidjeti Broadman et al., 2004.

70

Slika 4:2 Prepreke za rad i rast preduzeća (% firmi)

Izvor: BEEPS20% 20% 40% 60% 80% 100%

Vlasništvo nad zemljom ili najam Telekomunikacije

Dostupnost zemljišta Električna energija

Prevoz i transport Vještine i obrazovanje dostupnih radnika

Radna regulativa Izdavanje licenci i dozvola

Carinske i trgovinske regulative Nepoštivanje ugovora, klijenti i dobavljači

Općti kriminal / krađa / kaos Dostupnost finansiranja

Funkcionisanje sudstva Organizovani kriminal - mafija

Poreska uprava Protiv-konkuretske mjere drugih proizv.

Makroekonomska nestabilnost Poreske stope

Cijena finansiranja Korupcijan

Neizvjesnost ekonomskih politika

Nije prepreka Manja Srednjae Veća

Napomena: Vidjeti opis skupa podataka istraživanja BEEPS u aneksu 1 poglavlja 3.

4.11 U stvarnosti, administrativne prepreke jošuvijek predstavljaju izazov za poslovanje u BiH. Na primjer, pokretanje komercijalne kompanije, organizovane kao društvo s ograničenom odgovornošću u BiH skupo, dugotrajno i administrativno opterećujuće. Podaci iz istraživanja Poslovanje (Doing Business) Svjetske banke ukazuju da pokretanje poslovanja u BiH traje 74 poslovna dana, što je ekvivalentno 684 US$, a uključuje 12 zasebnih ali nezavisnih procedura (Tabela 4.2). Za razliku od toga, pokretanje privatne kompanije u Kanadi ili na Novom Zelandu traje 2 dana, uključuje dvije procedure i košta manje od 1 % godišnjeg prihoda per capita.50 BiH ima lošiju situaciju od prosjeka za region jugoistočne Evrope, kao i od prosjeka za naprednije zemlje srednje Evrope, za sva četiri pokazatelja, a posebno što se tiče zahtjeva za minimalnim iznosom kapitala koji je neophodan za pokretanje novog poslovanja. Poduzetnici u BiH moraju da deponuju bar 46 % GNI per capita u banku, da bi dobili registracioni broj, što treba uporediti s regionalnim prosjekom od 82,1 % GNI za zemlje srednje Evrope. Dodatne poteškoće izazvane su višestrukim povećavanjem zahtjeva vezanih za registraciju, kao i regulativa, u različitim konstitutivnim entitetima i na četiri nivoa vlasti u BiH (državnom, entitetskom, kantonalnom i općinskom).

4.12 Ukupno, dokazi ukazuju na to da su osnovne prepreke za uspostavljanje novog poslovanja političke i one koje su ukorijenjene u institucionalnom okviru. Nedostatak institucionalnog okruženja povoljnog za poslovanje odbija investitore, a ograničava i stepen rezultata firmi i ekonomski rast. Opterećujuće administrativne procedure i kompleksne regulative, također, utiču na pokretanje i djelovanje preduzeća.

50 Svjetska banka (2004a), str. 18.

71

Tabela 4:2 Pokretanje poslovanja, 2004. god. Pokretanje poslovanja Bosna i

Hercegovina Prosjek za zemlje

jugoistočne Evrope a Prosjek za zemlje srednje Evrope a

Broj procedura b 12 11 9 Trajanje (broj dana) c 54 42 47 Cijena (% GNI per capita) d 46.4 18.7 13.2 Minimalni kapital (%GNI per capita e

339.4 99.2 82.1

Izvor: http:/rru.worldbank.org/DoingBusiness. Napomene: a Zemlje jugoistočne Evrope uključuju Albaniju, Bosnu i Hercegovinu, Bugarsku, Hrvatsku, BJR Makedoniju, Moldaviju, Rumuniju, Srbiju i Crnu Goru. Zemlje srednje Evrope uključuju privrede u tranziciji u Češkoj, Mađarskoj, Latviji, Litvaniji, Poljskoj, Slovačkoj i Sloveniji. b Procedure: sve interakcije osnivača kompanije s vanjskim stranama (vladine agencije, pravnici, revizori, notari itd.). c Trajanje: dokumentovano u broju kalendarskih dana. d Cijena: troškovi vezani za pokretanje poslovanja, izraženi kao postotak GNI per capita. e Minimalni kapital: iznos koji poduzetnik mora da deponuje na bankovni račun da bi dobio registracioni broj kompanije, izražen kao postotak GNI per capita.

Sigurnost ugovora

4.13 Da bi situacija bila još gora, redovne poslovne transakcije su nesigurne i naporne. Poteškoće vezane za osiguranje likvidnosti, s jedne strane, i za provedbu ugovora, s druge, ograničavaju dostupnost transakcionih instrumenata za dnevne i dugoročne poslovne operacije. Kao rezultat toga, preduzeća vrše transakcije na rudimentarne načine, oslanjajući se na poslove koji predviđaju gotovinsko plaćanje pri dostavi, a posebno plaćanje predujma. Preko 80 % prodaje ispitanih firmi u BiH bilo je na takvoj osnovi. Preko 62 % firmi ispitanih u sklopu istraživanja BEEPS u 2002. godini pomenulo je korištenje metoda plaćanja unaprijed, kao načina za vođenje poslovnih transakcija. U prosjeku, ispitane firme su tražile plaćanje avansa od klijenata za oko 17 % svog prometa. Kao što pokazuje Tabela 4.3, promet s plaćanjem unaprijed je na višem nivou za ispitane firme koje su u državnom vlasništvu i novostvorene firme u BiH u odnosu na prosjek za zemlje SEE8. Za razliku od toga, firme ne daju kredit u transakcijama sa svojim klijentima tako često. Među firmama koje su ispitane 2002. godine, udio prodaje na kredit bio je samo 12 %, što je niže od prosjeka za region jugoistočne Evrope, koji iznosi 21 %. Iako korištenje plaćanja unaprijed smanjuje vjerovatnoću sukoba oko plaćanja – posebno za robu koja se pravi prema narudžbi, posebnim specifikacijama, i za prodaju robe malom broju kupaca – to, također, ograničava sigurnost ugovornih prava u poslovnim transakcijama. Tabela 4:3: Prosječne prodaje na kredit ili s plaćanjem unaprijed po tipu vlasništva, 2002. godina Tip vlasništva Prodaja na kredit Prodaja s plaćanjem unaprijed Bosna i Hercegovina Državne firme 21.1 19.7 Privatizovane firme 14.1 12.4 Nove firme 10.0 17.6 SEE8 Državne firme 16.2 16.2 Privatizovane firme 21.1 13.0 Nove firme 22.2 13.6

Izvor: BEEPS2. Napomena: Vidjeti opis skupa podataka istraživanja BEEPS u aneksu 1 u poglavlju 3.

72

4.14 U nesigurnom okruženju za sklapanje ugovora u zemlji, ispitane kompanije, također, koriste alternativne načine plaćanja, kao što su barter (kompenzacija), mjenice, te razmjena duga. Nekih 27 procenata preduzeća ulazi u barter aranžmane, iako je nivo bartera u ukupnom prometu oko 5 % (slika 4:3).51 Uz to, studije slučaja firmi u BiH (opisano u Broadman et. al., 2004) otkrivaju da firme više vole barter transakcije, pošto je često to najlakši način za izmirenje i kupovine i prodaje u okruženju nesigurnih ugovornih prava. Sve firme ispitane u sklopu studija slučaja, koriste barter kao način za izmirenje poslovnih transakcija. Neke firme barter koriste rijetko, dok za druge barter transakcije predstavljaju preko 30 % prodaje. Firme koje se često bave barter transakcijama obično razmjenjuju svoje finalne proizvode za sirovine, ugalj i druge ulazne materijale neophodne za proizvodnju / usluge. Te firme su najčešće velike, a tip vlasništva tu ne igra neku ulogu. Za razliku od njih, male privatne firme imaju tendenciju da manje koriste barter. 4.15 Razmjena duga i kompenzacija popularni su metodi za 42 % ispitanih firmi u zemlji, a predstavljaju u prosjeku 8 % ukupnog prometa (slika 4:3). Dok se u naprednim privredama razmjena duga smatra alternativnim instrumentom za izmirenje transakcija, rašireno korištenje kompenzacija ili takozvanih multilateralnih kompenzacija između firmi u državnom vlasništvu i vlada u BiH dovelo je do smanjenja transparentnosti i do fleksibilnih budžeta (Broadman et. al, 2004, p. 166). 4.16 Važan faktor opće nesigurnosti ugovornih aktivnosti je nepouzdanost pravnog sistema pri sprovođenju poštivanja ugovora i rješavanju poslovnih sporova. Kao što pokazuje Tabela 4:4 opći stepen efikasnosti sudstva u zemlji je vrlo slab. Na primjer, dvije trećine ispitanih firmi u 2002. godini ukazalo je da je pravni sistem spor kod razrješavanja poslovnih sporova u sudovima. Uz to, gotovo polovina ispitanih firmi izrazila je bojazan u vezi s provođenjem odluka na djelotvoran i pošten način, a preko 41 % “rijetko ili nikad” ne primjećuju pravičnost kod sudskih odluka. Štaviše, znatan dio ispitanih firmi (39 %) ukazuje na to da su sudovi skupi.

51 S poboljšanjem poslovnog okruženja u BiH očekivalo bi se smanjenje na nivou korištenja bartera, mjenica i razmjene dugova među firmama u zemlji. Podaci iz istraživanja BEEPS1 i BEEPS2 otkrivaju takav trend: 1999. godine otprilike 58 % ispitanih firmi koristilo je barter, mjenice i razmjenu dugova za izmirenje transakcija, dok je u 2002. godini udio tih firmi pao na 47 %. Taj trend je u skladu s regionalnim padom stepena korištenja transakcija bartera u jugoistočnoj Evropi, iako je BiH još uvijek među zemljama s najvišim udjelom firmi koje se oslanjaju na te mjere, a u tome ju premašuje samo Hrvatska (gdje je 67 % ispitanih firmi koristilo takve instrumente za izmirenje transakcija u 2002. godini).

73

Slika 4:3 Barter, mjenice i razmjena dugova

Izvor : BEEPS2

4.8

0.5

7.9

0

2

4

6

8

10

Prosječan procenat prodaje

Barter Mjenice Razmjena duga ili kompenzacija

Izvor : BEEPS2

42

27

6 0

10

20

30

40

50

Procenat firmi

BarterMjeniceRazmjena duga ili kompenzacija

Napomena: Vidjeti opis skupa podataka istraživanja BEEPS u aneksu 1 u poglavlju 3.

Tabela 4:4: Djelotvornost pravnog sistema po odlikama, % firmi od ukupnog broja

Pravično Otvoreno Brzo Dostupno Provodjivo Nikad ili rijetko 41.72 46.58 66.45 38.97 44.6Obično ili uvijek 13.91 12.33 6.46 11.03 16.21Izvor: BEEPS2. Napomena: Odgovori između ponuđenih nisu prikazani pa prema tome procenti u sumi ne daju 100. Vidjeti opis skupa podataka istraživanja BEEPS u aneksu 1 u poglavlju 3. 4.17 Sudovi u BiH su skupi i spori i mali poduzetnici su demotivisani da ih djelotvorno koriste. U sklopu istraživanja Lex-Mundi/Harvard, lokalnim pravnicima je postavljeno pitanje da procijene kako bi povjerilac pokušao da namiri plaćanje od klijenta koji ne poštuje kupoprodajni ugovor.52 U BiH treba da prođe 630 dana od dana podnošenja zahtjeva na sudu do konačne provedbe sudske odluke i to zahtjeva ukupno 31 proceduralni korak, koji moraju da poduzmu i podnosioci zahtjeva i sudac u procesu rješavanja po poslovnom sporu. Sudske procedure (honorari pravnika i sudske takse) iznosile bi preko 40 % vrijednosti koja se potražuje – što je daleko viši iznos u poređenju s onim u drugim zemljama jugoistočne Evrope, kao što su Bugarska i Hrvatska, u kojima ukupni iznosi dosežu oko 13 % vrijednosti koja se potražuje. Uz to, prosječno vrijeme rješavanja administrativne žalbe je između 60 i 270 dana, s tendencijom kraćih vremenskih perioda u FBiH i dužih vremenskih perioda u RS (Svjetska banka, 2003c). Podaci iz istraživanja BEEPS2 za ispitane firme u BiH pokazuju da velike firme imaju tendenciju da češće koriste sudove od malih (često novih), ta tendencija se da primijetiti i na regionalnom nivou, iako u nešto manjoj mjeri (Slika 4:4).

52 Isplata je u iznosu od 50 % bruto nacionalnog dohotka per capita u svakoj od ispitanih zemalja. Vidjeti rru.worldbank.org/DoingBusiness bazu podataka – detaljan opis metodologije i pristup podacima.

74

Slika 4:4 Udio firmi koje nemaju sporove riješene na sudovima, po veličini

Izvor: BEEPS2

0 20

40 60

80 100

Bosna i Hercegovina SEE8

% firmi od ukupnog broja

Male Srednje Velike

Napomena: Vidjeti opis skupa podataka istraživanja BEEPS u aneksu 1 u poglavlju 3. 4.18 Slaba sigurnost ugovornih prava i nedostatak povjerenja u poslovne transakcije, u kombinaciji s mišljenjima da pravno / institucionalno okruženje ne može održati i efikasno sprovesti imovinska prava i ugovore, predstavlja uobičajene znake loše investicione klime. Heritage Foundation (2003) daje BiH najniži rejting u vezi s stepenom zaštite imovinskih prava u regionu jugoistočne Evrope. Značenje tog rangiranja je to da zakoni ne štite privatnu imovinu na djelotvoran način, te da pravni sistem ne može da djelotvorno sprovodi ugovore. Loš kvalitet tržišnih institucija za podršku dnevnim transakcijama firmi odbija lokalne i strane investicije i dovodi do toga da su perspektive za poslovanje u takvoj zemlji ili sa takvom zemljom neprivlačne za investitore.

Teret i kompleksnost oporezivanja

4.19 Firme moraju da se nose s teškim i kompleksnim poreskim opterećenjem i komplikovanim sistemom oporezivanja. Direktno oporezivanje je visoko (Tabela 4:5). Staviše, sve do nedavno, firme su, također, morale da se pomire i s različitim poreskim režimima koji su vladali u dva entiteta. Nedavno izvršena uspostava jedinstvene Uprave za indirektno oporezivanje na nivou države, koja će biti odgovorna za naplatu svih carina i indirektnih poreza u BiH, kao za porez na dodanu vrijednost nakon njegovog uvođenja 2006. godine, predstavlja veliki institucionalni napredak. Uvođenje poreza na dodanu vrijednost će, također, automatski dovesti do pune harmonizacije indirektnog oporezivanja što se tiče politika i prakse, što je suštinski element za dalju uspostavu jedinstvenog ekonomskog prostora u BiH.

Dostupnost finansiranja

4.20 Dostupnost vanjskog kapitala pojavljuje se kao problem za koji se smatra da je jedna od osnovnih prepreka za razvoj preduzeća u BiH (Slika 4:1). Zaista, primarni izvor finansiranja novih investicija na nivou firmi su unutrašnji izvori firmi. Kao što ukazuje Tabela 4:5, zadržana zarada koristi se za finansiranje novih investicija u 55 % ispitanih firmi u istraživanju BEEPS2, a u prosjeku finansira oko 82 % novih investicija. Ispitane firme u državnom vlasništvu koriste zadržane zarade kao izvor za, u prosjeku, 96 % svojih novih investicija.

4.21 Ispitane firme imaju malo pristupa investicionim kreditima domaćih ili stranih banaka. Neformalni izvori kredita, kao što su zajmovi od porodice ili prijatelja, pozajmljivača i drugih, i dalje su predstavljali osnovni izvor finansiranja novih investicija za otprilike 15 % firmi ispitanih 1999. godine, a finansirali su preko polovine investicijskih potreba tih firmi 2002. godine. Trgovinski kredit se, također, koristi za finansiranje novih

75

investicija, ali u vrlo malom obimu. Zanemariv procent ispitanih firmi (0,55 %) koriste trgovinske kredite od klijenata, a samo nešto veći dio uzorka firmi (5 %) oslanja se na kredite od snabdjevača za investicione namjene; takve firme koriste taj izvor finansiranja za oko 48 % svojih novih investicija.

4.22 Izvori za finansiranje obrtnog kapitala imaju sličnu strukturu kao i oni za finansiranje dugoročnih investicija. Kao što predstavlja Tabela 4.6, kratkoročni kapital dobiva se najčešće iz unutrašnjih fondova (zadržana zarada). Nekih 77 % ispitanih firmi navodi da koriste zadržanu zaradu za operativne potrebe. U isto vrijeme, svaka četvrta firma dobija kapital iz neformalnih izvora, uključujući porodicu i prijatelje. Izgleda da je dionički kapital još jedan važan izvor kratkoročnog finansiranja, iako je to instrument za vrlo ograničen broj firmi koje kotiraju na berzi. Trgovinski krediti od snabdjevača često se koriste za finansiranje kratkoročnih potreba za kapitalom, kao što je već rečeno. Za razliku od toga, kredit od klijenata se koristi u manje od 2 % firmi, ali je njegovo procentualno učešće u tim firmama komparativno više.

4.23 Preovladavajuća kratkoročna struktura depozita u poslovnim bankama u velikoj mjeri objašnjava mali udio firmi koje koriste konvencionalne izvore kredita. Opcije za dugoročno zaduživanje ograničene su na lokalno tržište, a realne kamatne stope su daleko više nego u drugim privredama regiona, posebno u poređenju s stopama u svjetskim razmjerama. Iako su stope za pozajmljivanje u posljednjih par godina pale na 11 % (sa oko 30 % u 2000. godini.), razmak između kamatnih stopa (razlika između kamatnih stopa na depozite i pozajmice) i dalje je visok (Tabela 4:7). Međutim, pad stopa pozajmljivanja u prethodne tri godine dijelom izazvan određenim unapređenjima kvaliteta pozajmljivača, a ne boljim poslovnim okruženjem u zemlji.53 54

4.24 Nakon privatizacije, poslovne banke su postale dosta konzervativne i oklijevaju da se upuste u posao s rizičnim klijentima, bez obzira na poboljšanu poziciju likvidnosti u bankama. Kao rezultat toga, zajmovi privatnim preduzećima predstavljaju samo 43 % ukupnih zajmova u FBiH i 46 % ukupnih zajmova u RS, dok je nivo kredita preduzećima u državnom vlasništvu u oba entiteta znatno pao. Stepen finansijskog posredovanja i dalje je vrlo nizak (Tabela 4:7) pri čemu su domaći krediti u privatnom sektoru 2002. god. bili na nivou od tek 14,6 % GDP-a.

53 Štaviše, poslovne banke jošuvijek naplaćuju visoke provizije za zaštitu od rizika – što je znak nedostatka konkurencije između banaka, a tu ima mnogo mjesta za unapređenje (Evropska komisija, 2004). 54Provizije koje se plaćaju unaprijed za zajmove preduzećima iznose oko 1 % zajma. Firme koje su ispitane u sklopu istraživanja BEEPS 2002. godine, također, ukazuju da su kratkoročni bankarski krediti skupi. Podaci s nivoa preduzeća za 2002. godinu pokazuju da je prosječna cijena takvih zajmova 11,64 % s prosječnom vrijednošću zahtjeva za dostavom garancija od otprilike 81 % vrijednosti zajma, a srednjim trajanjem od 12 mjeseci.

76

Tabela 4:5 Poreske stope za izabrane zemlje srednje i jugoistočne Evrope

(Tekuće, ako nije drukčije naglašeno, u procentima)

Doprinosi za socijalno osiguranje

Penzijsko Zdravstveno Za zapošljavanje Ostali doprinosi za socijalno osiguranje Ukupno

Stopa poreza na dohodak

(u intervalu) Zaposleni Poslodavac Zaposleni Poslodavac Zaposleni Poslodavac Zaposleni Poslodavac Zaposleni Poslodavac Ukupno

PDV Stopa poreza na dobit preduzeća

(u intervalu)

Jugoistočna Evropa

Albanija 5-25 8.61 21.29 1.7 1.7 0 5 0.89 2.71 11.2 30.7 41.9 20 25 Bosna i Hercegovina a/ Federacija BiH 10-25 17.0 7.0 13.0 4.0 2.0 0.5 na na 32.0 11.5 43.5 10 and 20 30.0 Republika Srpska b/ 22.0 24.0 na 15.0 na 1.0 na na na 40.0 na 40.0 10 and 20 10.0 Hrvatska 15-45 20.0 na na 15.0 na 1.7 na 0.5 20.0 17.2 37.2 22.0 20.0 Makedonija 15-18 na 21.2 na 9.2 na 1.6 na na na 32.0 32.0 5.0-18.0 15.0 Srbija 17.5 /a 10.3 10.3 6.0 6.0 0.6 0.6 na na 16.8 16.8 37.1 20.0 b/ 14.0 Crna Gora 17-25 /a 12.0 12.0 7.5 7.5 0.5 0.5 na na 20.0 20.0 40.0 17.0 15 and 20 Slovenija 17-50 15.5 8.9 6.4 6.4 0.1 0.1 0.1 0.6 22.1 15.9 38.0 20.0 25.0 Ostale zemlje CEEC 2/ 3/ Bugarska 15-29 na na na na na na na na 11.2 30.7 41.9 20 23.5 Češka 15-32 6.5 19.5 4.5 9.0 0.4 3.2 1.1 3.3 12.5 35.0 47.5 22.5 31Mađarska 20-40 8.0 22.0 3.0 11.0 1.5 3.0 na na 12.5 36.0 48.5 25.12 18 Poljska 19-40 9.8 9.8 8.25 a/ na na 2.5 9.0 8.12 b/ na na na 0-3-7-22 19 Rumunija 18-40 na na na na na na na na 18.8 33.7 52.5 19 25 Slovačka 19 6.4 21.6 4.0 10.0 1.0 3.1 1.4 3.4 12.8 38.1 50.9 19 19 EU 3/ 5-55 na na na na na na 14.6 na 12.9 23.6 36.5 19.4 32.5 a/

OECD 3/ na na na na na na na na na 8.6 16.2 24.8 na na Izvori: 1/ Ministarstva finansija zemalja bivše Jugoslavije. 2/ MMF za PIT, feb. 2004.

77

3/ Međunarodni biro za fiskalnu dokumentaciju i Svjetska banka 1998. Napomene: BiH: a/ stopa poreza na plate uključuje 5% poreza na plate za Federaciju i 10% za Republiku Srpsku. Dvije entitetske vlade imaju različite sisteme poreskih stopa. b/ na osnovu neto plata za porez na plate i za doprinose za socijalno osiguranje. Hrvatska: djelotvorno porez na plate je ispod 10%. Makedonija: a/ PIT: Stopa od 15% odnosi se na oporezive prihode ispod 30.000 MKD, a stopa od 18% odnosi se na dio prihoda iznad 30.000 MKD. b/ Stope doprinosa za socijalno osiguranje primjenjuju se na osnovu bruto prihoda. Stopa zdravstvenog osiguranja mogla bi biti viša za neke profesije od stope date u tabeli. c c/ I za PDV i za porez na dohodak građana, koriste se različite poreske olakšice ili za izabranu robu i usluge ili za nova preduzeća ili investicije. Srbija: a/ Sistem poreza na lični dohodak u Srbiji je, u stvari, dualan: svi primaoci prihoda podležu raspoređenim porezima, a mali broj poreskih obveznika (8.266 za 2002. godinu), čiji je godišnji prihod (nakon oduzimanja poreza plaćenog po rasporedu viši od propisanog praga (867.225 dinara za 2003. godinu, tj. 12.000 EURA), podložan je dodatnom godišnjem porezu na dohodak (od 10%). PIT, također, uključuje 3,5% stope platne liste. b/ Srbija još nije uvela PDV, to je stopa poreza na promet na maloprodaju (što se primjenjuje na većinu roba i usluga) Crna Gora: a/ Stope poreza na lični dohodak iznose 17, 21 i 25 %. Najveći dio poreskih obveznika plaća porez po stopi od 17%. EU: a/ Najviša stopa poreza na dohodak građana u prosjeku. Poljska a\ od čega 7,75% se oduzima od poreza na lični dohodak, tako da je djelotvorna stopa 0,5%. Stopa doprinosa će biti uvećavana za 0,25% godišnje dok ne dosegne 9%. b\ u prosjeku. Interval je od 7,47% do 10.3%, u zavisnosti od tipa rada

78

Tabela 4:6 Izvori finansiranja, 2002. godina Nove investicije Obrtni kapital

Izvori

Prosječni udio novih investicija finansiranih iz

svakog od izvora kapitala, u %

Učestalost s kojom firme

koriste svaki od izvora kapitala, kao % ukupnog

broja firmi

Prosječni udio novih investicija finansiranih iz

svakog od izvora kapitala, u %

Učestalost s kojom firme

koriste svaki od izvora kapitala, kao % ukupnog

broja firmi Interni fondovi 54.4 80.8 76.9 Novi dionički kapital 55.0 1.1 51.7 1.6 Lokalne privatne banke 39.1 12.6 32.7 17.6 Lokalne državne banke 56.4 7.7 38.9 13.7 Strane banke 70.0 3.3 37.9 7.1 Porodica / prijatelji 46.8 13.7 30.6 23.1 Ostali neformalni izvori 23.3 1.65 15.6 4.4 Trgovinski krediti od snabdjevača

48.3 4.95 35.5 15.4

Trgovinski krediti od klijenata

30.0 0.55 31.7 1.6

Kreditne kartice 10.0 0.55 12.5 2.2 Lizing 46.7 1.65 33.3 1.6 Vlada 18.3 1.65 30.0 2.2 Izvor: BEEPS2. Napomena: Vidjeti opis skupa podataka istraživanja BEEPS u aneksu 1 u poglavlju 3. Tabela 4:7: Finansijske institucije Finansijske institucije 1999. 2000. 2001. 2002. 2003. Učešće aktive banaka u državnom vlasništvu (u %) 75.9 55.4 17.3 6.3 5.2 Zajmovi koji se ne vraćaju (kao % ukupnog broja zajmova) 58.7 15.8 20.7 11.5

8.3

Domaći krediti privatnom sektoru (kao procenat GDP-a) 8.9 7.4 9.5 11.9

14.6

Indeks reforme bankarskog sektora EBRD-a 2.3 2.3 2.3 2.3 2.3 Indeks reforme nebankarskih finansijskih institucija EBRD-a 1.0 1.0 1.0 1.7

1.7

Stope depozita (%) na 14.67 6.07*/ 4.53 4.00 Stope pozajmljivanja (%) na 30.50 16.60*/ 12.69 10.87 Izvor: EBRD Izvještaj o tranziciji (Transition Report) 2004, str. 126 za sve pokazatelje, osim stopa pozajmljivanja. To dolazi iz Međunarodnih finansijskih statistika (International Financial Statistics) Međunarodnog monetarnog fonda i Centralne banke Bosne i Hercegovine. Napomene: */ prekid serije. 4.25 Postoji više ključnih razloga za to. Najprije, banke više vole da ulaze u poslovanje s domaćinstvima, nego s firmama zbog poteškoća vezanih za provođenje ugovora o zajmu u slučajevima nevraćanja. Pozajmljivanje domaćinstvima je, prema tome, preovladavajuće (48 % ukupnih zajmova u FBiH i 41 % u RS). Usmeni dokazi pokazuju da je dobar dio kredita datih domaćinstvima usmjeren na neformalni sektor, što je dijelom, odraženo i u podacima istraživanja BEEPS2 (Tabela 4:6). Bolje razumijevanje pozajmljivanja domaćinstva neophodno je za otkrivanje usmjerenja i korištenja tih fondova.

79

4.26 Drugo, trajanje naplate zajmova koji se ne vraćaju u BiH je dugo (traje i do nekoliko godina) – što je činjenica koja se dijelom objašnjava slabošću bankarskih institucija, a dijelom slabim stepenom provodljivosti ugovora, kao što se moglo vidjeti i u prethodnom odjeljku. Uz to, nedostatak centralnog registra pozajmljivača, koji ne vraćaju zajmove u oba entiteta, dovodi do toga da su banke oprezne pri pozajmljivanju preduzećima.

4.27 Treće, poslovne banke oklijevaju da daju zajmove firmama s velikim zaostalim neizmirenim obavezama. U isto vrijeme, firme smatraju da im je lakše nagomilavati zaostale obaveze, kao alternativu za konvencionalne izvore finansiranja, nego poštovati zahtjeve komercijalnih banaka u vezi sa kreditnom sposobnošću preduzeća koje pozajmljuju.

4.28 Firme male i srednje veličine su pod posebno velikim uticajem ograničenja kod dostupnosti finansiranja po prihvatljivoj cijeni. U BiH znatno viši udio ispitanih malih i srednjih firmi ukazuje na to da je za male i srednje firme vrlo teško ili nemoguće dobiti kratkoročno finansiranje u poređenju s velikim firmama (Slika 4:5). Postoje i dodatni zahtjevi, koje banke postavljaju malim i srednjim preduzećima, kod izdavanja zajma. Na primjer, neke banke zahtijevaju bar šest mjeseci uspješnog poslovanja prije dodjele zajma, dva žiranta – pravna lica, te hipoteku na imovinu u vrijednosti od 150 % od iznosa zajma za zajmove u iznosu od preko 20.000 KM (Svjetska banka, 2004.b).

Slika 4:5 Dostupnost finansiranja po veličini i tipu vlasništva, 2002. godina

Izvor : BEEPS2

0%

5%

10%

15%

20%

25%

30% Veoma teško ili nemoguće dobiti kratkoročne

term loan

Male Srednje Velike | Nove Privatizovane Državne


4.29 Međutim, to je samo polovina priče. S pojavom zdravog finansijskog sektora, struktura portfolia poslovnih banaka je počela da se pomjera ka podršci rasta.55 Slika 4:6 pokazuje povećanje obima kredita datih privatnom sektoru, posebno u FBIH. Kao znak dolaska novog doba, možda, male i novoosnovane firme ne smatraju da je za njih teže da dobiju kratkoročno finansiranje nego za firme u državnom vlasništvu. To ne predstavlja samo prvi korak naprijed ka sprovedbi finansijske discipline i smanjenju stepena fleksibilnosti budžeta preduzeća, već i djelotvoran mehanizam za premještanje finansijskih resursa od neproduktivnog korištenja na profitabilne poduhvate.

55 Podaci o strukturi kreditnog portfolia dolaze iz Svjetske banke, (2004b).

80

Slika 4:6 Struktura portfolia zajmova poslovnih banaka FBiH

RS

0%

25%

50%

75%

100%

Dec -00 Dec-03 Dec -00 Dec-03Vlada i javna preduzeća Privatna preduzeća Banke i fin. institucijeGrađani NVO i ostalo

Izvor: Svjetska banka, 2004.: “Pregled bankarskog sektora Bosne i Hercegovine” (“Bosnia and Herzegovina Banking Sector Review”), odjel za finansije i razvoj privatnog sektora, ECA. ( Finance and Private Sector Development Department, ECA).

Integracija

4.30 Jedan od načina na koji preduzeća mogu preživjeti u tom teškom tržišnom okruženju je da se integrišu, vertikalno ili horizontalno, i time internalizuju transakcije tržišta proizvoda, kao i kapitalna tržišta. Dok je stepen horizontalne integracije (mjereno kombinovanim udjelom na tržištu preduzeća koja zauzimaju više od 5 % svojih tržišta) na nivou koji se može uporediti s onim koji je primijećen u drugim zemljama jugoistočne Evrope, vertikalna integracija je daleko dominantnija (Tabela 4.9). Kako otkrivaju podaci iz studije BEEPS, u prosjeku, preko 28 % transakcija prometa ispitanih preduzeća vrši se interno ili se sprovodi s povezanim subjektima. To predstavlja najviši stepen horizontalne integracije među zemljama regiona jugoistočne Evrope, pri čemu je prosjek za region preko dva i po puta niži od prosjeka za BiH (11 % prometa).56 Tabela 4.10 predstavlja stepen vertikalne integracije među ispitanim preduzećima u BiH po sektoru i tipu vlasništva.

C. ULOGA UPRAVLJANJA KORPORACIJAMA

Vlasničke strukture

4.31 Kao što potvrđuju rezultati sektora preduzeća, promjena vlasničke strukture u BiH nije rezultovala djelotvornim restruktuiranjem preduzeća. Većina privatizovanih firmi nisu motivisane za ostvarivanje dobiti zbog načina na koji je sproveden proces privatizacije (vidjeti u nastavku teksta). Empirijska istraživanja iz drugih privreda u tranziciji pokazala su ne samo da je privatizacija u velikoj mjeri u korelaciji s restruktuiranjem preduzeća, već da je i metod privatizacije povezan s pogodnostima koje rezultuju iz restruktuiranja korporacija. Na primjer, Djankov i Murrell (2002) otkrili su sljedeće (i) u prosjeku, privatizacija kojom vlasništvo dobijaju lica koja nisu ranije bila povezana s preduzećem (autsajderi) vezana je za 50 % veći stepen restruktuiranja nego privatizacija kojom vlasništvo dobijaju lica koja su povezana s preduzećem (insajderi); (ii) uticaj privatizacije kroz prodaju strancima je, u prosjeku, 10 puta jači od prodaje u rasuto vlasništvo; (iii) među svim tipovima vlasništva, državno vlasništvo u najmanjoj mjeri pogoduje pokretanju restruktuiranja.

56 Vidjeti Broadman et al. (2004.), str. 116-117.

81

Tabela 4:8 Udio na tržištu po sektoru, 2002. (u procentima) Sektor Bosna i

Hercegovina SEE8b

Rudarstvo 30.00 31.23 Građevinarstvo 13.40 23.41 Proizvodnja 33.33 32.11 Transport, skladištenje i komunikacije

25.00 41.89

Trgovina 23.64 23.27 Poslovne usluge 20.00 33.11 Hoteli i restorani 19.00 19.86 Ostalo 36.17 39.97 Napomena: a C Pokriva samo ispitane firme koje su ukazale na učešće na tržištu veće od 5 %. Prazne ćelije ukazuju da firme iz tog sektora nisu ispitane. b SEE8 uključuje Albaniju, Bosnu i Hercegovinu, Bugarsku, Hrvatsku, BJR Makedoniju, Moldaviju, Rumuniju, Srbiju i Crnu Goru. Vidjeti opis skupa podataka istraživanja BEEPS u aneksu 1 u poglavlju 3. 4.32 Nažalost, privatizacija u BiH se prije svega oslanjala na neke manje djelotvorne metode. Iako je korišteno više metoda privatizacije, tehnike masovne privatizacije su obuhvatile najveći broj procesa u oba entiteta (68 privatizovanih firmi u FBiH i 45 % u RS). Privatizacija je dala važnu ulogu trima grupama aktera. (i) privatizacionim investicionim fondovima (PIF-ovima), (ii) licima povezanim s preduzećem (insajderima) (tj. direktorima i radnicima) i (ii) državi.

Tabela 4:9 Integracija na dolje po sektoru, tipu vlasništva i veličini, 2002. godina (prosječan postotak prodaje preduzeća matičnoj firmi ili povezanim podružnicama)

Sektor

Prosječan udio

(procent)

Vlasništvo

Prosječan udio

(procent)

Veličina

Prosječan udio

(procent) Rudarstvo 3.3 Državne firme 29.1 Velike 25.0 Građevinarstvo 15.8 Privatizovane firme 18.8 Srednje 32.9 Proizvodnja 30.1 Nove firme 31.5 Male 27.4 Transport, skladištenje, komunikacije

29.0

Trgovina 30.7 Poslovne usluge 35.7 Hoteli i restorani 20.0 Ostalo 28.8 Izvor: BEEPS2. Napomena: Vidjeti opis skupa podataka istraživanja BEEPS u aneksu 1 u poglavlju 3. 4.33 Dizajn programa masovne privatizacije u oba entiteta davao je prednost lokalnim vlasnicima vaučera u odnosu na strance. Strani investitori su, kao rezultat toga, bili ograničeni na kupovinu samo 30 % dionica gotovinom, u odnosu na 55 % dionica koje su zadržane za vlasnike vaučera. Najveći dio vaučera u RS (dvije trećine svih vaučera) ili certifikata u FBiH zamijenjen je za dionice u PIF-ovima u oba entiteta, što je dovelo do toga da su PIF-ovi najveći dioničari kompanija koje su podvrgnute masovnoj privatizaciji. Sredinom 2004. god. u FBIH je postojalo 11 PIF-ova, a u RS 13. Osiguranje dionica u velikom broju kompanija tipično je za PIF-ove u oba entiteta. Neki PIF-ovi su osigurali dionice u preko 200 preduzeća u RS, a najveći PIF u FBiH osigurao je dionice u 111 kompanija.

82

4.34 Uprkos široko raširenom prisustvu PIF-ova u vlasničkoj strukturi privatizovanih firmi, PIF-ovi nikad ne posjeduju kontrolni paket akcija. Zakon FBiH ograničava udio koji u kompaniji može imati jedan PIF na 30 %, ograničavajući mogućnosti PIF-ova da rade kao djelotvorni vlasnici. Uz to, motivaciona struktura koja bi im omogućila da PIF-ovi djelotvorno upravljaju privatizovanim firmama u svojim portfolijima, također, nedostaje. Kao rezultat toga, PIF-ovi su de facto postali pasivne kompanije za upravljanje porfoliom.

4.35 Još jedan faktor koji doprinosi pasivnosti PIF-ova je struktura njihove nadoknade. PIF-ovi primaju proviziju za upravljanje od 1 % u FBiH i 2 % u RS. Ta provizija se obračunava kao procent neto vrijednosti sredstava u kompanijama u portfoliju PIF-a. Originalna vrijednost sredstava je, međutim, zasnovana na knjigovodstvenoj vrijednosti, bez adekvatnog mehanizma za prilagođavanje evaluacije na tržišnu vrijednost, što dovodi do visokog inflatornog povećanja tih iznosa.57 Ta činjenica obeshrabruje PIF-ove i sprječava ih da poduzmu bilo kakve aktivnosti s ciljem priznavanja realne vrijednosti njihovih uloga, jer bi to imalo negativan uticaj na njihove upravljačke provizije. Motivacija za prodaju dionica na transparentan način ili za pokretanje napora na restruktuiranju u kompanijama, koje su u poteškoćama, također, nedostaje. Prema tome, institucionalno okruženje sprječava PIF-ove da igraju smislenu ulogu menadžera u kompanijama koje su u njihovim portfolijima.

4.36 Lica povezana s preduzećima (insajderi) – menadžeri i radnici – predstavljaju drugu prominentnu grupu dioničara u privatizovanim firmama. Najveći dio zaposlenih u kompanijama koje se nude za masovnu privatizaciju iskoristio je svoje vaučere za kupovinu dionica “svoje” firme. Te kupovine dionica bile su dodatak na dionice koje su ranije osigurali u skladu sa Zakonom o preduzećima iz 1988. god. (tzv. Markovićev zakon), koji je omogućavao zaposlenima da kupe dionice preduzeća u kojima su radili. Udio vlasništva lica povezanih s preduzećima varira, iako statistike na nivou entiteta otkrivaju da pojedinci (grupa za koju se vjeruje da se sastoji gotovo u potpunosti od insajdera) imaju dionice u gotovo 50 % masovno privatizovanih firmi u FBiH. U većini masovno privatizovanih firmi, uprava je ostala nepromijenjena, što ograničava perspektive za restruktuiranje preduzeća, dijelom zbog nedostatka motivacije za otpuštanje viška radne snage.

4.37 U isto vrijeme, država je zadržala znatan dio vlasništva u masovno privatizovanim firmama, u prosjeku 15 % u FBiH i 30 % u RS. Uz to, 10 % dionica je dodijeljeno Fondu penzijskog i invalidskog osiguranja koje je pod kontrolom države, a još 5 % je u RS dodijeljeno Fondu za restituciju. Država je postala najveća grupa vlasništva u BiH, zadržavajući pravo da imenuje najveći broj članova upravnih odbora u novoprivatizovanim firmama.

4.38 Osim masovno privatizovanih firmi, vlade su zadržale i veliki portfolio firmi koje su potpuno u državnom vlasništvu. One uključuju: (i) komunalna i infrastrukturna preduzeća; (ii) 79 strateških kompanija (neka komunalna preduzeća, velike kompanije od državnog značaja i ostale), i (iii) određeni broj kompanija raznih veličina koje ili nisu bile uključene u program masovne privatizacije ili su bile uključene, ali je njihova prodaja bila neuspješna. U ovom trenutku, vlada ne planira promjenu strukture vlasništva u komunalnim i infrastrukturnim kompanijama, iako bi uvođenje konkurencije i učešća privatnog sektora u te

57 U ovom trenutku, vrijednost sredstava se obračunava na osnovu smjernica Komisije za hartije od vrijednosti, koje su i dalje vezane za knjigovodstvenu, a ne tržišnu, vrijednost sredstava.

83

industrije bio ključ za njihovo restruktuiranje i profitabilnost. Za razliku od toga, brza privatizacija strateških preduzeća bila je na programu vlade, ali je napredak bio neujednačen i spor. Do sredine 2004. godine, samo 22 strateška preduzeća je privatizovano. Dio problema je institucionalne prirode, pošto agencije za privatizaciju nemaju dovoljno ovlaštenja za puno provođenje i zaključivanje prodaja, a proces je vezan za opterećujuće procedure. U BiH postoji dvanaest agencija za privatizaciju (po jedna za svaki od entiteta i po jedna za svaki od deset kantona u FBiH), čije se oblasti odgovornosti često preklapaju. Preduzeća koja rade u više od jednog kantona ili su od strateškog značaja mogu upasti pod ovlaštenja nekoliko kantonalnih agencija i agencije Federacije. Neuspješni pokušaji privatizacije, u isto vrijeme, vrše se u trećoj grupi, gdje je država i dalje dominantni vlasnik.

4.39 Zaista, vlade se suočavaju s velikim problemima vezanim za rezultate kod različitih grupa preduzeća u državnom vlasništvu, u kojima su zadržale najveći udio u vlasništvu i kontrolne pakete dionica. Na primjer, u uzorku od 39 strateških preduzeća u FBiH, u oko 75 % treba uložiti u finansijske napore, industrijske napore i/ili velike napore na restruktuiranju, kako bi se oživjelo njihovo poslovanje. Među 39 strateških preduzeća, samo jedna četvrtina je finansijski solidna i pogodna za brzu privatizaciju. Ta preduzeća su prije svega u sektorima telekomunikacija i javnih komunalnih aktivnosti, te u sektorima prerade metala i izrade alata. Preduzeća u sektoru kože i obuće, kao i u drvoprerađivačkom sektoru, također, imaju dobre perspektive za ranu privatizaciju, ukoliko dođe do materijalizacije finansijskog restruktuiranja tih sektora. Uz to, potrebni su veliki napori na restruktuiranju ili eliminaciji neaktivnih strateških preduzeća, posebno u sektorima poljoprivrede i agroprerađivačke industrije, kao i među firmama u sektorima čelika, obloga i alata, u turizmu, te u sektoru nafte i benzina.

4.40 Slična procjena solidnosti 51 strateškog preduzeća izvršena je i 2003. god. za RS. Za dvije trećine preduzeća neophodno je znatno restruktuiranje, a među njima, preko 27 % preduzeća su procijenjena kao neodrživa i, prema tome, kao vjerovatni slučajevi za stečaj ili likvidaciju. Među nesolidnim kompanijama u RS nalaze se preduzeća u sektorima poljoprivrede i potrošačke robe, te u sektorima tekstila, rudarstva, nafte i drugim (Okvir 4:2).

4.41 U sažetku, oslanjanje na lica povezana s preduzećima (insajdere) i državu u masovnoj privatizaciji dovelo je do fragmentacije vlasničkih struktura, loše motivacije za restruktuiranje i razvoj slabih struktura upravljanja korporacijama. To je ograničilo injekcije novog kapitala i znanja u novoprivatizovanim firmama. Proces privatizacije nije uspio da dovede nov svjež kapital, preko novih vlasnika koji nisu ranije bili povezani s preduzećima (autsajdera), nit da stvori motivaciju za djelotvorno vođenje korporacija u masovno privatizovanim firmama. Uopće, restruktuiranje preduzeća tek treba da promjeni način na koji se upravlja firmama u zemlji. Slabi rezultati, kao što je već navedeno, vezani su za sporost privatizacije i uspostavu neadekvatnih struktura motivacije u novoprivatizovanim firmama.

Okvir 4:2 Prepreke za privatizaciju strateških preduzeća Strateško preduzeće u tekstilnoj industriji, koje zapošljava preko 500 radnika, posljednjih nekoliko godina se bori da nađe investitora koji bi kupio njegova sredstva i restruktuirao njegove operacije. Manje od 5 % dioničkog kapitala kompanije je u privatnom vlasništvu, ali preostalih 95 % je jošuvijek u vlasništvu države. Osnovano prije više od 25 godina, preduzeće je nekad bilo najveći poslodavac u gradu i prije rata bilo je aktivno kako na domaćem tako i na stranom tržištu. U poslijeratnom periodu, firma je radila s 15 % kapaciteta i prodavala je oko 80 % svoje proizvodnje vladi. Prema riječima menadžera ispitane firme, kompanija gubi učešće u tom segmentu “garantovanih” ugovora zbog konkurencije privatnih firmi, koje su sklonije podmićivanju zvaničnika kako bi kupovali njihove proizvode.

84

Razgovori s upravom ovog strateškog preduzeća ukazuju na to da su prepreke za prodaju sredstava u državnom vlasništvu u kompaniji i strukturne i institucionalne prirode, te da se mogu ukratko predstaviti na sljedeći način: (i) strateški investitori nisu zainteresovani za kupovinu, tek oko 65 % dioničkog kapitala po minimalnoj unaprijed određenoj cijeni, ako će država i lica povezana s preduzećem (insajderi) zadržati ostatak; (ii) loše stanje finansijskih računa i obaveze firme odbijaju vanjske investitore; (iii) zastarjela oprema bi zahtijevala velike investicije u stalna sredstva i tehnologiju, koja bi bila dodatak na cijenu koju bi vanjski investitor platio, bez većeg doprinosa ostatka dioničara. U isto vrijeme, manjinski dioničari bi zadržali znatan stepen kontrole nad upravom kompanije.

Izvor: Broadman et al., (2004). Ostali aspekti upravljanja korporacijama 4.42 Ostali aspekti upravljanja korporacijama nisu od pomoći. Najprije, strukture upravljanja u dioničarskim društvima u BiH su posebno opterećujuće, pošto uključuju tri sloja upravnih odbora s nejasnim odgovornostima i definicijama svrhe. U FBiH, dioničarsko društvo ima upravni odbor, nadzorni odbor i revizorski odbor, dok se u RS troslojna struktura sastoji od upravnog odbora, odbora izvršnih direktora i nadzornog odbora. Ne postoji jasno odvajanje funkcija tih odbora, što dovodi do toga da su njihove uloge praćenja i nadzora nad korporacijama teško ispunjive, a izbor članova koji učestvuju u radu različitih odbora nije dobro regulisan. Uz to, u RS, na primjer, funkcije skupštine dioničara nisu jasno definisane zakonom, što utiče na proces izbora članova u odborima. Proces imenovanja članova upravnih odbora je često politički motivisan. Okvir 4:3 ilustruje probleme koji postoje primjerima iz studija slučajeva.

4.43 Slične slabosti kod upravljanja, također, direktno utiču na PIF-ove, koji potpadaju pod regulative za dioničarska društva. Postojeći mehanizmi upravljanja preduzećima su neefikasni i slabo primjenljivi na PIF-ove od kojih su neki kompanije s hiljadama malih (pojedinaca) dioničara. Pravila su takva da umjesto da zaštite prava nesofisticiranih malih dioničara, ona praktično dozvoljavaju upravi PIF-ova da vrši punu kontrolu nad fondovima. Godišnji sastanak ili skupštinu dioničara je nemoguće organizovati u kompanijama sa hiljadama raspršenih dioničara i zakonskim uvjetima koji zahtijevaju prisustvo bar 30 % njih. Na primjer, na nedavno održan godišnji sastanak dioničara PIF-a s 200.000 dioničara niko nije došao. U isto vrijeme, malim dioničarima koji žele da se odvoje od PIF-a skupo je i teško da prodaju svoje dionice. To sprječava investitore da akumuliraju vlasničke i kontrolne pozicije u PIF-ovima i da osiguraju jako upravljanje.

Okvir 4:3 Politička imenovanja Dvije kompanije u državnom vlasništvu koje su ispitane u istraživanju u RS, koje rade u dva različita sektora, opisale su nam način na koji se imenuju članovi njihovih upravnih tijela. Upravni odbor sastoji se od tri vanjska i dva unutrašnja člana. Vanjske članove na političkoj osnovi imenuje Vlada RS. U jednoj od ispitanih firmi tri vanjska imenovana člana nisu bila uključena u Vladu, dok su u drugom preduzeću tri vanjska člana bila politički aktivna. Druga dva člana upravnog odbora u oba preduzeća bili su zaposlenici svake od kompanija. Upravni odbor bira i imenuje direktora kompanije, iako ne bez odobrenja vlade. Direktor može biti bilo ko koga oni izaberu, bez obzira na tehničko znanje ili menadžerske vještine. Imenovanje direktora nije vremenski ograničeno. Za razliku od upravnog odbora, sva tri člana nadzornog odbora imenuje vlada. Političke partije u entitetu predlažu kandidate koje imenuje vlada. U ispitanim kompanijama sva tri člana nadzornih odbora bili su politički aktivni u vrijeme održavanja razgovora. Izvor: Broadman et al., (2004).

85

4.44 Drugo, prava manjinskih dioničara u oba entiteta nisu zaštićena, često su u suprotnosti od očekivanog i nisu konzistentna s suvremenim standardima upravljanja korporacijama u industrijskim zemljama. Prava manjinskih dioničara su posebno važna, pošto osiguravaju važnu ulogu za te dioničare u vezi s pitanjima kao što su glasačka prava, izbor odbora, objava informacija i dr. Međutim, u oba entiteta za povećanje dioničarskog kapitala firme ne zahtjeva se saglasnost kvalifikovane većine dioničara. Za razliku od toga, kvalifikovana većina glasova zahtijeva se za korporacijske odluke u vezi s oslobađanjem od vlasništva nad sredstvima. Štaviše, manjinski dioničari nisu zaštićeni što se tiče prava na ponovnu prodaju i kupovinu dionica, nisu zaštićeni pravima derivativnog spora i nisu im data akumulativna prava glasa.58

4.45 Treće, objavljivanje informacija i transparentnost u sektoru preduzeća su posebno slabi. To je jedan od ključnih faktora u neuspjehu raspršene privatizacije da uspostavi djelotvorne strukture upravljanja korporacijama u zemlji.59 Bez adekvatnih institucija za osiguranje adekvatnih i transparentnih informacija o održivosti i zdravlju firmi, investitori i dioničari ne mogu procijeniti perspektive za razvoj poslovanja bilo koje kompanije, ne mogu donositi odlike zasnovane na informacijama i ne mogu zahtijevati da uprava bude odgovorna za svoje poteze. Usvajanje Međunarodnih standarda za finansijsko izvještavanje (International Financial Reporting Standards - IFRS) za subjekte od javnog interesa60 i statutarnih zahtjeva vezanih za reviziju koji su konzistentni s acquis communautaire61 predstavljalo bi prvi korak ka povećanju stepena finansijske transparentnosti u zemlji.

4.46 Objavljivanje finansijskih informacija bi trebalo da se proširi i na širi krug ekonomski važnih firmi, kao što su kompanije u državnom vlasništvu. U ovom trenutku, identitet velikih dioničara, vlasništvo i naknada za upravno osoblje ne objavljuju se. Studije slučaja predstavljene u Broadman, et al., (2004.) otkrivaju da za sada firme ne objavljuju svoje finansijske obračune, uprkos vanjskom pritisku zakonskih odredbi. To dovodi do općeg prisustva nepovjerenja među dioničarima i na tržištu uopće. Samo usvajanje zakona i regulativa neće biti dovoljno ukoliko firme ne prepoznaju pogodnosti koje donosi unapređenje finansijske transparentnosti i objavljivanja.

58 Prava na derivativni spor su aktivnosti koje dioničar vrši u ime korporacije s ciljem zaštite pravnih interesa kompanije. 59 Detaljne informacije dostupne su u procjeni računovodstvenog i revizorskog okruženja u sklopu Izvještaja o poštivanju standarda i kodova (Report on the Observance of Standards and Codes - ROSC) Svjetske banke. ROSC uključuje i preporuke vezane za politike za rješavanje pitanja koja se razmatraju u sklopu ove sekcije. 60 Subjekti od javnog interesa su preduzeća u kojima opća javnost ima interes zbog prirode njihovog poslovanja, njihove veličine, broja zaposlenih ili skupa dioničara. Primjeri subjekata od javnog interesa uključuju banke, osiguravajuća društva, investicione fondove, penzijske fondove, kotirane kompanije i velika preduzeća. Ta definicija je konzistentna s konceptom koji je razmatran i razvijen u toku pripreme Preporuka o osiguranju kvaliteta i nezavisnosti revizora (Recommendations on Quality Assurance and Auditor Independence) u okviru Komisije EU za revizije (EU Committee on Auditing). Prijedlog nove osme direktive EU za zakon o preduzećima (Eighth EU Company Law Directive) uključuje dodatne smjernice o ovom pitanju. 61 Aquis communautaire sastoji se od relevantnih direktiva i regulativa, uključujući četvrtu, sedmu i osmu direktivu Evropske unije o zakonu o preduzećima (European Union Company Law Directive), ali i "soft acquis" Evropske komisije, odnosno preporuke o nezavisnosti revizora (16. maj 2002. godine) i o osiguranju kvaliteta za statutarne revizije (15. novembar 2000. godine); kao i "looming acquis" naveden u sklopu komunikacije Evropske komisije s Vijećem i Parlamentom “Jačanje statutarne revizije u EU” (“Reinforcing the Statutory Audit in the EU"), datirane 21. maja 2003. godine.

86

D. FLEKSIBILNA BUDŽETSKA OGRANIČENJA

4.47 Kao rezultat slabog upravljanja preduzećima i kolizije sa snabdjevačima, radnicima i vladama, firme i dalje rade pod fleksibilnim budžetskim ograničenjima i s ograničenom motivacijom za ostvarivanje dobiti. To ograničava stepen restruktuiranja preduzeća. Većina velikih firmi i masovno privatizovane firme srednje veličine, suočavaju se sa prezaduženošću prema poreskim organima, fondovima socijalnog osiguranja i svojim radnicima. Težak teret zaostalih neizmirenih obaveza smanjuje sposobnost firmi da djelotvorno koriste institucionalni sistem za razrješavanje takvih potraživanja. S druge strane, zaostale obaveze su korištene kao jednostavan način za finansiranje aktivnosti firmi u trenucima kad se dostupnost finansiranju po prihvatljivoj cijeni pojavljuje kao najteže pitanje za sve firme u BiH (vidjeti prethodni tekst).

Slika 4:7 Učestalost zaostalih obaveza i subvencija (% firmi u ukupnom broju firmi), 1999. i 2002. godina

0

20

40

60 K o m u n a lije

P o re z i

Z a p o s le n iS n a b d je vač i

S u b ve n c ije

2 0 0 21 9 9 9

Izvor: BEEPS1 i BEEPS2 Napomena: Pogledati opis skupa podataka istraživanja BEEPS u aneksu 1 poglavlja 3.

Zaostale obaveze prema snabdjevačima

4.48 Iako je došlo do smanjenja udjela firmi koje rade s “fleksibilnim budžetima”, zaostale neizmirene obaveze prema snabdjevačima i dalje su najrašireniji problem s rashodne strane za firme. U 2002. god. svaka peta ispitana firma u BiH izvjestila je o zaostalim neizmirenim obavezama koje kasne preko 90 dana prema snabdjevačima ulaznih materijala. Veličina zaostalih obaveza prema snabdjevačima među firmama ispitanim u sklopu istraživanja BEEPS u 2002. godini koje su imale zastale obaveze, iznosila je 9,5 % vrijednosti ukupne godišnje prodaje (Tabela 4:10). Studije slučaja u Broadman et. al. (2004.) ukazuju da su poteškoće vezane za navođenje klijenata da plate na vrijeme i za primanje robe i usluga od snabdjevača na vrijeme, među najučestalijim preprekama za razvoj poslovanja.

87

Tabela 4:10 Zaostale obaveze i subvencije, kao % ukupne godišnje vrijednosti prodaje, 2002. god.

Tip zaostalih obaveza Udio u ukupnoj prodaji Zaostale obaveze prema snabdjevačima 9.5 Zaostale obaveze vezane za plate 7.7 Zaostale poreske obaveze 7.8 Zaostale obaveze za komunalne usluge 6.8 Subvencije od vlade Federacije 8.3 Subvencije od regionalnih, lokalnih ili drugih vlada

9.7


Zaostale obaveze prema vladi

4.49 Zaostale obaveze u obliku poreskih obaveza nisu neznatne. Među firmama koje su ispitane u sklopu istraživanja BEEPS i koje su imale zaostale obaveze prema vladi u trajanju od 90 dana ili duže, u 2002. godini učestalost zaostalih poreskih obaveza iznosila je blizu 17 %, odnosno 7,8 % ukupnog godišnjeg prometa u prosjeku (Tabela 4:10). Slična poruka dolazi iz pregleda 1.000 najvećih firmi u FBiH: krajem aprila 2004. godine, bilo je 8.404 kompanija koje su imale zaostale poreske obaveze, u iznosu od preko 511 miliona KM. Zaostala neizmirena plaćanja o kojima je izvještavano koncentrisana su u velikim preduzećima u državnom vlasništvu koja se smatraju imunim od utjerivanja. U RS je situacija slična: velika preduzeća u državnom vlasništvu su glavni vlasnici zaostalih neizmirenih obaveza. Međutim, većina malih i srednjih preduzeća u Bosni i Hercegovini ne drže zaostale poreske obaveze dugo, pošto je utjerivanje daleko oštrije u odnosu na njih.

Zaostale obaveze prema komunalnim preduzećima

4.50 Iako je od 1999. god. također, došlo do oštrog pada neplaćenih obaveza prema komunalnim preduzećima, 15 % firmi ispitanih u sklopu istraživanja BEEPS2 2002. god. izvještava o neplaćenim računima koji kasne preko 90 dana. Zaista, učestalost zaostalih obaveza prema komunalnim preduzećima u Bosni i Hercegovini je najviša među firmama ispitanim u regionu jugoistočne Evrope (Broadman et. al, 2004). Zaostale obaveze prema komunalnim preduzećima u prosjeku iznose do 7 % godišnje vrijednosti prodaje firmi, koje imaju takve zaostale obaveze (Tabela 4:10). Preko 35 % ispitanih preduzeća u državnom vlasništvu i preko 25 % privatizovanih preduzeća ne plaćaju dostavljačima komunalnih usluga na vrijeme, što treba uporediti s nekih 6 % novoosnovanih firmi. Ti uvidi otkrivaju postojanje značajnih razlika u stepenu igranja po pravilima među različitim kategorijama vlasništva u zemlji.

4.51 Zvanični podaci, također, potvrđuju stepen problema. Na primjer, u sektoru energije stopa gotovinske naplate je 86 %, a poslovni gubici (koji se definišu kao potrošnja za koju nije izdat račun) iznose 25 % (Broadman et. al, 2004). Akumulacija zaostalih obaveza prema komunalnim preduzećima, također, je stimulisana nefleksibilnim politikama cijena i tarifa, kao što ukazuje Okvir 4:4.

Zaostale obaveze vezane za plate

4.52 Zaostale obaveze prema zaposlenima su, također, visoke, što odražava neuspjeh preduzeća pri primjeni djelotvornog restruktuiranja radne snage. Nefleksibilnosti

88

vezane za tretman radne snage materijalizuju se kao zaostale neizmirene obaveze vezane za plate, što je kategorija koja obuhvata neisplaćene zarade i doprinose za socijalno osiguranje, kao i isplate otpremnina radnicima. Podaci iz studije LSMS, koje predstavlja Slika 4:8 otkrivaju da je problem odlaganja isplata plata, posebno u srednjim i velikim preduzećima, bio stalno prisutan u FBiH.62 U stvari, 26 % radnika koji rade u srednjim i 28 radnika koji rade u velikim firmama izvijestilo je o takvim odloženim plaćanjima. Štaviše, odložena plaćanja radnicima u firmama sa preko 200 zaposlenih povećana su između 2001. i 2002. godine. Uprkos manjem poboljšanju dinamike isplata u 2002. godini, situacija u RS je čak i gora nego u FBiH. Nekih 46 % radnika u velikim firmama i 45 % radnika u srednjim firmama izvijestilo je o odlaganju isplata za preko dva mjeseca. Od toga, 31 % radnika u firmama sa preko 200 zaposlenih nije dobilo platu četiri ili više mjeseci. Manje firme u oba entiteta ukazuju na znatno nižu učestalost odloženih isplata u poređenju s firmama s preko 51 zaposlenim.

4.53 Više faktora objašnjava oklijevanje kompanija da otpuste te nepotrebne radnike. S jedne strane, troškovi otpuštanja radnika za poslodavca smatraju se visokim, iako se zakonske odredbe za isplatu zaostalih obaveza za plate i doprinose prije otpuštanja radnika odnose samo na određene grupe radnika. S druge strane, oklijevanje da se otpusti višak radne snage moglo bi biti ukorijenjeno u lokalnoj kulturi, jer se direktori smatraju odgovornima za socijalnu sigurnost svojih zaposlenih. Izgleda da postoji prećutni sporazum između uprave i radnika da radnici pristaju na dugoročno neplaćanje, uz uvjet da i dalje budu formalno zaposleni i da primaju socijalna davanja, dok negdje drugdje rade neformalno.

4.54 Kao rezultat toga, formalni sektor pokazuje vještačku “prezaposlenost”. Od firmi koje su ispitane u sklopu istraživanja BEEPS zatraženo je da ocijene stepen optimalnog broja zaposlenih u svojim firmama (kao procent postojeće radne snage), pretpostavljajući da ne postoje nikakva ograničenja. Nije iznenađujuće to što su ispitane srednje i velike firme ukazale na to da imaju višak radnika. U prosjeku, da bi se postigao optimalan nivo broja zaposlenih koji bi odgovarao nivoima proizvodnje, trebalo bi da smanje broj radnika za bar 10 %. Za razliku od toga, ispitane male firme otkrile su potrebu za povećanjem broja radnika za 12 %, što je u prosjeku iznad postojećeg broja zaposlenih. Podaci, kao i dokazi iz studija slučaja, također, pokazuju da firme u industriji imaju opću tendenciju da zapošljavaju preveliki broj radnika, dok firme u sektoru usluga imaju tendenciju da održavaju određeni manjak broja zaposlenih i manji stepen spremnosti da zapošljavaju dodatne radnike. Studije slučaja, međutim, ukazuju da bi veličina tog problema mogla biti i veća nego što pokazuju iznosi iz studije na nivou preduzeća (Okvir 4:5)

62 Vidjeti poglavlje o radnoj snazi – detaljan opis podataka istraživanja LSMS.

89

Okvir 4:4 Nefleksibilna politika cijena električne energije dovodi do zaostalih neizmirenih obaveza

Studije slučaja na nivou preduzeća u BiH otkrivaju da firme nisu zadovoljne razlikama koje postoje kod cijena električne energije između industrijskih korisnika i domaćinstava. Od firmi se zahtijeva da na mjesečnom nivou plaćaju fiksan iznos za električnu energiju za fiksan broj kilovat sati energije. Ne daju se nadoknade za korištenje manjih iznosa od fiksnih. Na primjer, jedna od ispitanih kompanija, koja radi u industriji tekstila, ukazala je da firma koristi samo jednu trećinu fiksne unaprijed plaćene količine energije. Plaćanja za komunalne usluge, posebno za električnu energiju, predstavljaju 50 % operativnih troškova te firme.

U slučaju da firma koristi veću količinu energije od fiksne, dodatna količina se naplaćuje po mnogo višoj stopi. Tako nefleksibilan aranžman plaćanja ima negativne posljedice i po male i po velike potrošače energije, a motiviše nagomilavanje zaostalih obaveza i viši stepen neefikasnosti. Električna energija je mnogo skuplja po jediničnom iznosu za manje potrošače, a zbog brzog povećanja cijena s povećanjem količine, veliki potrošači se suočavaju s “nevjerovatnim računima za električnu energiju”, kako je jedna od ispitanih firmi opisala taj problem.

Nijedna od ispitanih firmi nije izrazila zadovoljstvo kvalitetom energetskih usluga u zemlji. Česti prekidi i padovi napona predstavljaju osnovne probleme u vezi s kvalitetom dostave energije koje su opisale ispitane firme. Nijedna kompanija ne prima naknade od dostavljača električne energije za gubitke izazvane prekidima snabdijevanja. Da bi mogle da premoste taj problem, više ispitanih firmi je kupilo svoje generatore električne energije za bekap, oni su skupi – ali smatra se da se ta investicija isplati.

Komunalna preduzeća, međutim, tretiraju neplaćene obaveze svojih klijenata – preduzeća na neujednačen način. Privatna firma srednje veličine izvijestila je o tome da se dostava električne energije prekida svaki put kad kompanija ne uspije da plati u roku od 15 dana. U isto vrijeme, velika kompanija u državnom vlasništvu koja radi u sektoru prerade metala povjerila nam je u toku razgovora da je u zimu 2001. god. kompanija kasnila s plaćanjem računa za eklektičnu energiju duže od 30 dana. Direktor je pisao Elektroprivredi ukazujući da će se, ako dostava energije bude prekinuta, zatvoriti veliko preduzeće. U istom pismu, direktor je savjetovao dostavljaču električne energije da provjeri kod premijera prije nego što isključi dostavu toj kompaniji. Dostava nikad nije prekinuta.

Izvor: Broadman et al. (2004).

Subvencije

4.55 Zajedno s postepenim pooštravanjem uvjeta plaćanja od 1999. godine, učešće firmi koje primaju formalne subvencije od vlade u ispitanim firmama je od 1999.g. povećano. Firme u državnom vlasništvu su glavni korisnici. Prema istraživanju BEEPS sprovedenom 2002. godine, one primaju u prosjeku 10 puta veći iznos direktnih subvencija izraženih kao procent prihoda od prodaje od onog koji primaju privatizovane firme. Od svih sektora, najveći primaoci subvencija su firme u sektorima usluga, te u infrastrukturnim sektorima kao što su telekomunikacije i transport, kao i u proizvodnji.

4.56 Subvencije dolaze sa svih nivoa vlasti. Kao što pokazuje Tabela 4:10 subvencije od državne vlade iznosile su 8,33 % godišnjeg prometa, a subvencije sa drugih nivoa vlasti bile su evivalentne 9,7 %. To ukazuje na spremnost vlada na svim nivoima da tolerišu i štite gubitaše od izlaska s tržišta. Subvencije u bilo kom obliku (direktne ili indirektne) samo podržavaju začarani krug fleksibilnih budžeta i distorzije na tržištu. U sažetku, nagomilavanje zaostalih neizmirenih obaveza i oslanjanje na subvencije otežavaju problem restruktuiranja s kojim se suočava većina firmi.

90

Slika 4:8: Zaostale obaveze vezane za plate u FBiH i RS po veličini firme, 2001. i 2002. FBiH

88.92 91.89 73.04 74.13 76.22

72.07

5.73 18.52 19.48 18.7

22.19 3.7 2.38

8.44 6.39 5.08 5.74 7.38

0%

20%

40%

60%

80%

100%

[1-50 radnika] [1-50 radnika] [51-200 radnika] [51-200 radnika] [201+ radnika] [201+ radnika] 2001. 2002. 2001. 2002. 2001. 2002.

% firmi

Nema zaostalih obaveza iznad 1 mjesec Zaostale obaveze od 2 do 3 mjeseca Zaostale obaveze preko 4 mjeseca RS

74.57 79.49

41.22

55.01

40.36

54.5

15.38 12.47

27.84

28.3

26.37

14.57

10.05 8.04 30.94

16.69

33.27 30.93

0%

20%

40%

60%

80%

100%

[1-50 radnika] [1-50 radnika] [51-200 radnika] [51-200 radnika] [201+ radnika] [201+ radnika] 2001. 2002. 2001. 2002. 2001. 2002.

% zaposlenih

Nema zaostalih obaveza preko 1 mjesec Zaostale obaveze od 2 do 3 mjeseca Zaostale obaveze preko 4 mjeseca

Izvor: LSMS 2001, 2002.

Okvir 4:5 Rješavanje problema viška radnika Studije slučaja otkrivaju oštrinu problema viška radne snage u Bosni i Hercegovini. Dva primjera ilustruju veličinu tog problema. Velika kompanija u državnom vlasništvu, koja radi u industriji čelika, sada formalno zapošljava 420 radnika. To je najveći poslodavac u gradu. Kompanija je bila tri puta veća u predratnom periodu, ali je bila natjerana da zatvori dio pogona i otpusti 950 radnika na početku rata. Uprkos tom značajnom smanjenju radne snage, direktor kompanije procjenjuje da bi za tekuće operativne kapacitete (koji su oko 20 % instaliranih kapaciteta), bar 50 % sadašnjih zaposlenih trebalo da budu otpušteni. On nije spreman da otpusti višak radne snage jer vjeruje da pošto država ne može da ponudi socijalno rješenje za taj problem, kompanija treba da nosi teret bez obzira na činjenicu da se isplata plata za te radnike odlaže mjesecima.

Druga kompanija u privatnom vlasništvu povjerila je sličnu priču. Kompanija sada zapošljava 1000 radnika koji su formalno zaposleni, ali u praksi koristi samo 200 njih. Ostalih 800 radnika ili rotiraju na radnim mjestima s potrebnih 200 koji zaista rade ili su samo na listama radnika kompanije, kako bi održali prava na socijalna davanja. Prema riječima direktora firme, većina fiktivno zaposlenih radnika ima poslove u neformalnom sektoru, pa zbog toga odlaganje isplate plata ne predstavlja stvarni problem za kompaniju.

E. RESTRUKTUIRANJE I IZLAZAK PREDUZEĆA SA TRŽIŠTA

Restruktuiranje preduzeća

4.57 Do sada nisu postojali mehanizmi ili motivacije za primoravanje gubitaških kompanija ili da izvrše restruktuiranje ili da nestanu. Kao rezultat toga, mnoge od njih i dalje opstaju na niskim nivoima aktivnosti i zauzimaju sredstva koja bi se inače mogla iskoristiti za produktivne svrhe. Podaci iz istraživanja BEEPS2 koje predstavlja Tabela

91

4:11 ukazuju na ograničene uspjehe firmi u BiH restruktuiranju. Uzorak preduzeća iz istraživanja BEEPS uključuje prevelik broj malih i srednjih preduzeća, što znači da nije reprezentativan za sva preduzeća u BiH (prilog 1 u poglavlju 3). Ipak, iz podataka se može mnogo zaključiti. Ukupno, samo 11 % ispitanih firmi su prekinule proizvodnju nekog proizvoda, a nekih 9 % je zatvorilo pogon od 1998. godine. Na primjer, više od 80 % ispitanih državnih i privatizovanih firmi nije prekinulo proizvodnju nijednog proizvoda u protekle tri godine. Potpuno zatvaranje pogona desilo se u nekih 17 % ispitanih preduzeća u državnom vlasništvu i u 14 % ispitanih privatizovanih firmi. To su dosta niski udjeli, imajući u vidu da mnoge firme u BiH nisu poslovno održive i zdrave.

Tabela 4:11 Restruktuiranje firmi, 2002. godina

Tip firme po tipu vlasništva

Udio firmi koje su prekinule proizvodnju bar jednog

proizvoda

Udio firmi koje su zatvorile bar jedan

pogon Državne firme 21.74 17.39 Privatizovane firme 20.93 13.64 Nove firme 5.41 5.41 Ukupno 11.30 8.99 Izvor: BEEPS2. Napomena: Vidjeti opis skupa podataka istraživanja BEEPS u aneksu 1 u poglavlju 3.

Stečaj i izlazak preduzeća sa tržišta

4.58 Stalno prisustvo fleksibilnih budžetskih ograničenja nije vezano samo za slabu finansijsku disciplinu i nagomilavanje zaostalih obaveza, subvencije, loše strukture upravljanja preduzećima i državno vlasništvo, već i za nedostatak uvjerljive prijetnje eliminacijom koji održava gubitaške firme na tržištu. Kako pokazuje Tabela 4:12, do kraja 2002. god. nekih 144 firmi bilo je u procesu likvidacije ili reorganizacije kroz stečaj. Tehnika reorganizacije bila je popularna među svim tipovima firmi u Federaciji, dok su gotovo sve firme koje su prošle likvidaciju, bile firme u privatnom vlasništvu. Ukupno, samo nekoliko državnih firmi koristilo je proceduru stečaja, bez obzira na akutnu potrebu za restruktuiranjem ili izlaskom sa tržišta.

4.59 Stručnjaci koji rade u tom polju, procjenjuju da je s krajem 2003. god. za završetak procedure u slučaju nesolventnosti trebalo gotovo dvije godine. Iako to nije dugačak period u poređenju s drugim zemljama, taj proces rijetko dovodi do efikasnog ekonomskog rješenja (što znači da proces nesolventnosti rezultuje zatvaranjem, likvidacijom ili uspješnom rehabilitacijom firme, vidjeti Okvir 4:6). 4.60 Institucije za stečaj koje dobro funkcionišu tek su sada uspostavljene. Nedavne izmjene zakona o stečaju u oba entiteta tek treba da budu utemeljene u privrednim sudovima koji dobro funkcionišu. To je ograničilo opseg i tempo implementacije stečaja i doprinijelo je otežavanju restruktuiranja u sektoru preduzeća.

92

Tabela 4:12 Stečaj u FBiH po tipu vlasništva, kraj 2002. god.

Metod stečaja Državne

firme

Firme u društvenom vlasništvu

Privatne firme Zadruge

Mješovite firme

Ostale firme Ukupno

Likvidacija 2 0 58 0 0 0 60 Reorganizacija 19 2 25 1 2 8 57 Ostalo 1 0 5 0 0 21 27 Ukupno 22 2 88 1 2 29 144 Izvor: Zavod za statistiku FBiH. 4.61 Svaki stečajni postupak uključuje dva osnovna dijela. Prvi je prodaja ili preraspodjela sredstava i to bi se trebalo desiti što je prije moguće. Drugi je određivanje potraživanja i onih koji imaju pravo na prihode od prodaje ili reorganizacije. To često traje mnogo duže nego dio koji se odnosi na prodaju, pošto su sudovi obično veoma spori što se tiče finalizacije bilo koje vrste spora. Neefikasnost stečajnih procedura u BiH je dijelom posljedica odlaganja vezanih za sudske procedure (posebno pri rješavanju sporova o potraživanjima povjerilaca) i za druge probleme pri implementaciji, kao što su nedostatak registra zaloga i specijalizovanih stečajnih sudova, te mali broj dobro obučenih upravnika. U prošlosti je zakonski okvir u kojem je radio sektor preduzeća samo do određene mjere podržavao djelomičnu reorganizaciju i likvidaciju nesolidnih firmi. Zakoni su prije svega predviđali brze likvidacije, sa slabim mogućnostima za rehabilitaciju, ako su one uopće i postojale.63 Okvir 4:7 daje sažeti pregled poteškoća uključenih u poduzimanje “vansudskog” restruktuiranja državnih potraživanja od preduzeća i nisku stopu vjerovatnoće da to može biti uspješno u Bosni i Hercegovini.

4.62 Najvažniji faktor koji ograničava stepen djelotvornosti procedure stečaja u BiH ne odnosi se na pravni ili institucionalni okvir u zemlji, već na temeljne političko-ekonomske osnove društva. Konkretno, korištenje stečajnih postupaka otežava (i) političko oklijevanje, konkretno od strane poreskih organa, koji nikad nisu pokrenuli postupak stečaja ni u jednom od entiteta i (ii) socijalni pritisak, u kombinaciji s vrlo negativnim gledištima o stečaju. U takvom okruženju, djelotvorna implementacija novog okvira za stečaj u oba entiteta u potpunosti zavisi od političke volje da se uklone nezdrava preduzeća.

4.63 Uz to, jedinstveni problemi izazvani su lošom koordinacijom između kantona i općina i razlikama u gledištima u vezi s njihovom budućnošću u jedinstvenom ekonomskom prostoru. Različiti nivoi vlasti i dalje primjenjuju kompleksna pravila, koja se često uduplavaju ili su u suprotnosti. Slično kao i kod drugih institucija, i institucija stečaja vodi se s entitetskog nivoa, što dodatno komplikuje implementaciju režima za uklanjanje preduzeća.

Zatvaranje preduzeća BiH

Prosjek za srednju Evropua

Stvarno vrijeme (godina)b 1.9 3.7 Stvarna cijena (% mase)c 8 21.7 Indeks ciljeva nesolventnostid 51 55.4

Okvir 4:6 Zatvaranje poslovanja (2003. godina) Sposobnost sudova da razriješe slučajeve nesolventnosti u BiH prikazana je u pratećoj tabeli. Indeks ciljeva nesolventnosti za BiH iznosi 51, što treba uporediti s prosjekom za srednju Evropu koji iznosi 55,4 i prosjekom za Indeks snage sudstvae 67 52.6

63 Postoji i procedura (obavezno izmirenje) koja odgovara naporima na reorganizaciji i omogućava pretvaranje dugova u vlasništvo za povjerioca ili za dužnika, s ciljem održavanja poslovnih aktivnosti dužnika.

93

Napomene: a Zemlje srednje Evrope uključuju privrede u ranziciji Češke, Mađarske, Latvije, Litvanije, Poljske,

Slovačke i Slovenije. t

Stvarno vrijeme: mjereno kalendarskim godinama Stvarna cijena: cijena cijelog stečajnog postupka, uključujući sudske troškove, troškove upravnika za postupak nesolventnosti, troškove nezavisnih procjenitelja, pravnika, računovođa itd. Indeks ciljeva nesolventnosti: izračunava se kao jednostavan prosjek troškova nesolventnosti (skaliranih od 0 do 100, pri čemu viši skor ukazuje na niže troškove), trajanja postupka (skaliranog od 0 do 100, pri čemu viši skor ukazuje na manje trajanje), stepena poštivanja apsolutnog prioriteta potraživanja, te stepena postizanja efikasnog rezultata. Ukupni indeks kreće se od 0 do 100: skor 100 kod tog indeksa znači savršenu efikasnost, a 0 znači da sistem rješavanja nesolventnosti uopće ne funkcioniše.

OECD koji iznosi 77, gdje viši skor ukazuje na efikasniji sistem rješavanja nesolventnosti. Osiguran je i pokazatelj snage sudova u toku procesa za rješavanje nesolventnosti. Viši iznos ukazuje veći stepen uključenosti suda u proces, što je obično prepreka za razrješenje nesolventnosti. BiH ima vrijednost od 67, što treba uporediti s 52,6 za srednju Evropu i 36 za OECD. Ukupno, tabela pokazuje da je procedura za rješavanje nesolventnosti u BiH često neefikasna, te zahtijeva visok stepen uključenosti sudova i birokratije. Uprkos trajanju od gotovo dvije godine, zemlja u tom smislu prolazi bolje od prosjeka za srednju Evropu, koji iznosi 3,7 godina za završetak postupka stečaja za jednu kompaniju. Uz to, stvarna cijena, izražena kao procent vrijednosti stečajne mase, u BiH je dosta niža od prosjeka za srednju Evropu. To bi se, dijelom, moglo objasniti činjenicom da je moderan okvir za stečaj u oba entiteta tek nedavno usvojen i da firme još nisu prošle kroz sve neophodne procedure, te da su komparativno kraće trajanje i manji trošak same procjene.

Indeks snage sudstva: dokumentuje stepen do kog sud vodi proces rješavanja nesolventnosti i skaliran je od 0 do 100, pri čemu više vrijednosti ukazuju na veći stepen uključenosti sudova u proces rješavanja nesolventnosti.

Izvor: Vidjeti http://rru.worldbank.org/DoingBusiness/ bazu podataka – detaljan opis metodologije i dostupnost podataka.

F. PREOSTALI IZAZOVI I PREPORUKE VEZANE ZA POLITIKE

4.64 Tri ključna nalaza pojavljuju se iz diskusije u prethodnom dijelu teksta. Najprije, uprkos nedavno postignutom napretku, operativno okruženje za firme i dalje je neprijateljsko. Drugo, velike firme koje ostvaruju gubitke i dalje dominiraju, sprječavajući razvoj konkurentnog tržišnog okruženja u zemlji, s mogućnošću osporavanja. Treće, odražavajući dijelom slabe aranžmane upravljanja korporacijama, napori na restruktuiranju u državnim i privatizovanim formama bili su slabi i tek treba da dovedu do povećanja stepena profitabilnosti.

4.65 Napredak druge generacije institucionalnih reformi u BiH nije bio dovoljan. Spor napredak je ograničio razvoj i rast poslovanja, i doveo do odlaganja međunarodne integracije kompanija u zemlji. Da bi se postigao napredak u tim reformama, vlada mora da usmjeri svoj program reforme na uklanjanje strukturnih prepreka za stvaranje i funkcionisanje konkurentnih tržišta. Također, mora da ojača institucionalni okvir kako bi omogućila razvoj preduzeća. Više oblasti zahtijevaju da im se posveti pažnja, prioritetno, kao što se i razmatra u nastavku teksta.

94

Okvir 4:7 Vansudsko restruktuiranje dugova / poravnanje u Bosni i Hercegovini Vansudska rješenja finansijskog restruktuiranja su gotovo uvijek bolje rješenje od rješenja određenih na sudu. Međutim, u sadašnjoj situaciji nijedna od dvije entitetske vlade nema ni informacije ni instrumente za djelotvorno učestvovanje u vansudskom restruktuiranju koje uključuje znatne vrijednosti ili znatan broj drugih povjerilaca. Se sheme restruktuiranja u budućnosti morale bi se implementirati na temelju široko raširenih neuspjeha ranijih reprograma zaostalih poreskih obaveza i zaostalih obaveza vezanih za doprinose.

Restruktuiranje koje bi vodila vlada (pretpostavlja se, Poreska uprava) moguće je u slučaju kad je vlada jedan od povjerilaca u manjoj grupi velikih povjerilaca, pri čemu su svi povjerioci saglasni da učine slične ustupke i da se suzdrže od pokretanja postupaka protiv preduzeća dužnika u toku trajanja sporazuma. Povjerioci van te grupe saglasnih povjerilaca nisu pod uticajem i nema “raspadanja”. To je klasičan pristup londonskih pravila, koji je više puta kopiran kako bi se pomoglo pri rješavanju drugih kriza. Sa druge strane, od dužnika se traži da poduzme aktivnosti na popravljanju svoje finansijske sposobnosti. U sadašnjem trenutku ne postoje pouzdani statistički podaci koji bi vladama pomogli da identifikuju ko su glavni povjerioci, niti postoji osnova za određivanje da li je vansudsko restruktuiranje moguće rješenje u nekom konkretnom slučaju. U tipičnom slučaju dužniku je potrebna ekspertska tehnička pomoć da formuliše prihvatljiv plan. Malo je vjerovatno da preduzeća u Bosni i Hercegovini mogu da to urade bez pomoći. Mogućnosti za korištenje tog pristupa, bar u RS, mogu biti ograničene ranijim neuspjesima reprogramiranja dugova, koji ukazuju da su uprave nesposobne da iskoriste dodatni manevarski prostor koji im se stvara. Neuspjeh pri plaćanju tekućih poreskih obaveza ili doprinosa, ili rata, koje su određene rasporedom reprograma, zasebno je pitanje u odnosu na pitanja temeljnog potencijalnog uticaja kaznenih kamata koje dospijevaju u toku trajanja rasporeda reprograma u RS.

Izvor: Svjetska banka, 2004. godina: materijal za pripremu projekta ECSPF.

4.66 Međutim, da bi napori na restruktuiranju bili uspješni, neophodno je omogućiti uklanjanje preduzeća kroz smanjenje subvencija i zaostalih neizmirenih obaveza. Nezdrave firme treba likvidirati, nefleksibilnosti na tržištu rada treba smanjiti, a upravljanje preduzećima i vlasničke strukture treba znatno unaprijediti. Te aktivnosti politika bi dovele do pooštravanja budžetskih ograničenja i djelotvornijeg restruktuiranja. Da bi se to desilo, vlada mora da pokrene aktivnosti i da pokaže svoju spremnost na restruktuiranje preduzeća. Oslobađanje resursa od neproduktivne upotrebe omogućava njihovu bolju preraspodjelu i korištenje, a time i promoviše rast privrede. Oštri budžeti motivišu evoluciju konkurentnog tržišnog okruženja, što sada nedostaje u BiH.

Jačanje konkurencije i smanjenje prepreka za ulazak na tržište

4.67 Tržišta u BiH karakteriše slaba konkurencija i slaba mogućnost osporavanja. Uz to, sektor preduzeća tek treba da realizuje svoje potencijale i posluži kao pokretač rasta i ekonomskog razvoja. Neophodne su regulatorne reforme koje omogućavaju brz i efikasan ulazak na tržište. U svjetlu toga, nekoliko preporuka moglo bi da pojednostavi ulazak preduzeća na tržište, uključujući sljedeće:

(i) Završetak uvođenja jedinstvenog sistema poreza na dodanu vrijednost u cijeloj zemlji.

(ii) Pojednostavljenje procedura registracije poslovanja i izdavanja licenci kroz uvođenje i implementaciju jedinstvenog sistema registracije poslovanja.

(iii) Uklanjanje procesa registracije poslovanja iz sudova u upravne agencije, što bi umanjilo troškove i trajanje ulaska preduzeća na tržište.

(iv) Provođenje politike konkurentnosti. Kao najosnovnije, i kako su pokazala iskustva drugih privreda u tranziciji, oštra implementacija politike konkurentnosti neophodna je za očuvanje funkcionalnih tržišta s mogućnošću osporavanja. S tim ciljem, stvaranje nezavisne agencije za konkurentnost u

95

BiH (na nivou entiteta ili države) moglo bi da unaprijedi implementaciju i sprovedbu pravila koja podržavaju konkurentnost i oštro brane konkurentnu prirodu sektora preduzeća. 1. maja 2004. god. uspostavljeno je Vijeće za konkurentnost. Vijeće se sastoji od članova koji služe mandat od šest godina. Međutim, da bi Vijeće funkcionisalo, vlada mora da izgradi ljudske kapacitete i stručnost agencije, te da alocira budžet neophodan za njen rad.

Jačanje sigurnosti ugovora

4.68 Provođenje ugovora predstavlja ozbiljan izazov za preduzeća u BiH. Suočavanje s tim izazovom zahtijevat će regulatorne promjene neophodne za razvoj efikasnog, transparentnog sudstva u zemlji, koje je oslobođeno političkog uplitanja. Iskustva drugih privreda u tranziciji ukazuju na nekoliko reformi koje bi vlada BiH mogla da upotrijebi s ciljem unapređenja stepena provođenja ugovora.64 Te reforme su sljedeće:

(i) Vlada bi mogla da eliminiše iz sudova transakcije i procedure koje se ne odnose na privredne sporove (na primjer, registraciju poslovanja). Ona bi, također, trebalo da pojednostavi procedure u sudovima, uključujući smanjenje mogućnosti za žalbe optuženih i odlaganje, dovodeći pisane procedure na minimum i prelazeći na usmene, ograničavajući potrebu za pravnom argumentacijom, dopuštajući viši stepen slobodnog odlučivanja sudaca pri prihvatanju dokaza, te unapređujući sistem sudskog obavještavanja.

(ii) Vlada bi mogla da uspostavi specijalizovane sudove (kao npr. sudove za mala potraživanja i specijalizovane privredne sudove) s ciljem smanjenja stepena proceduralne kompleksnosti, troškova i trajanja.

(iii) Vlada bi, također, mogla da proširi stepen korištenja i implementacije alternativnih mehanizama za rješavanje sporova.

(iv) Vlada bi mogla da usvoji legislativu kojom bi uspostavila jedinstveno sudsko i tužilačko vijeće za BiH kao dio kopenhagenskih kriterijuma iz procesa stabilizacije i priključenja.

(v) Vlada treba da preuzme punu državnu odgovornost za državne ombudsmene i da postigne napredak pri spajanju državnih i entitetskih ombudsmena. U svjetlu toga, vlada treba da pripremi nacrt i usvoji adekvatnu legislativu, ali, također, treba da osigura finansijsku nezavisnost državnih ombudsmena.

Omogućavanje restruktuiranja preduzeća i uklanjanje nesolventnih firmi

4.69 Što se tiče restruktuiranja preduzeća i uklanjanja firmi koje smanjuju vrijednost, vlada treba da implementira sveobuhvatan program s usmjerenjem na nekoliko pitanja: jačanje vlasništva nad kompanijama, unapređenje upravljanja korporacijama, smanjenje nefleksibilnosti na tržištu rada, koja je u velikoj mjeri posljedica upravo pasivnog pristupa vlade, te omogućavanje stečaja.

4.70 Reforma vlasništva nad preduzećima. S ciljem stimulisanja restruktuiranja, država mora da ubrza privatizaciju preduzeća u kojima sada postoji državno vlasništvo i da dozvoli aktivnim i motivisanim vlasnicima da se pojave u privatizovanim firmama. Izmjene zakona o privatizaciji u oba entiteta su nužne u pravcu oslobađanja i finansijskog restruktuiranja

64 Na osnovu detaljnog pregleda prakse rješavanja poslovnih sporova u regionu SEE8. Vidjeti poglavlje 6 u Broadman et al., (2004.).

96

preduzeća u državnom vlasništvu, van režima stečaja. U obje široke grupe državnih i privatizovanih firmi, trebalo bi da bude uspostavljena odgovarajuća struktura vlasništva s ciljem djelotvornog restruktuiranja sektora preduzeća.

4.71 Za one firme koje su već privatizovane, ključno pitanje je motivacija stvaranja većinskih vlasnika s motivacijom da uspostave i vode poslovanje u poslovnom okruženju s jakim upravljanjem preduzećima i motivacijom za ostvarivanje dobiti. Da bi se to postiglo, odgovarajući koraci se moraju poduzeti, uključujući sljedeće:

(i) Eliminisati ograničenja koja se odnose na stepen vlasništva. (ii) Omogućiti većem broju lica nevezanih od preduzeća da kupe više dionica u

firmama. (iii) Motivisati državu da izađe iz strukture vlasništva u privatizovanim firmama

kroz prodaju svojih dionica na berzi.

4.72 Privatizacija firmi u državnom vlasništvu, uključujući strateška preduzeća i javna preduzeća, mora se ubrzati. S tim ciljem vlada bi trebalo da napore usmjeri na sljedeće:

(i) Ocjena održivosti preduzeća i povlačenje jasne linije razdvajanja između firmi (ili njihovih zdravih dijelova) koje su adekvatne za privatizaciju i onih koje se moraju ukloniti s tržišta. To predstavlja ključ za uspješnu i brzu privatizaciju.

(ii) Davanje ovlaštenja agencijama za privatizaciju da vode proces privatizacije kroz pojednostavljene procedure tendera i licitacije i osiguravanje da intervencije vlade u procesu budu svedene na minimum.

(iii) Izmjena postojeće legislative u FBiH kako bi se omogućila prodaja firmi ili njihovih dijelova na licitacijama. To je već moguće u RS.

4.73 Jačanje motivacije za solidno upravljanje preduzećima. Struktura upravljanja privatizovanim i državnim firmama mora da uključi motivaciju za menadžere i vlasnike da povećaju dobiti od unapređenja efikasnosti do maksimuma. Reforme koje će poboljšati strukture upravljanja preduzećima u tim firmama uključuju sljedeće:

(i) Jasno odvajanje funkcija između uprave i nadzornih odbora. (ii) Eliminacija političkih imenovanja s ciljem osiguravanja nezavisnosti odbora

prvog nivoa od uprave, zaposlenih i velikih dioničara. (iii) Pojednostavljenje sistema korporacijskih odbora kroz ukidanje trećeg nivoa

odbora u BiH, konkretno, “revizorskog odbora” u FBiH i “nadzornog odbora” u RS.

(iv) Harmonizacija zakona o preduzećima u oba entiteta s ciljem uspostave jednakih prava za sve dioničare.

(v) Javno objavljivanje finansijskih izvještaja firmi. To može postati vrijedan izvor za dioničare i potencijalne investitore pri procjeni vrijednosti firmi. Unapređenje stepena finansijske transparentnosti izgrađuje povjerenje u finansijsku poziciju firmi u očima banaka, investitora i regulatora i unapređuje dostupnost novih finansijskih resursa. Štaviše, usvajanje IAS-a i nezavisne vanjske revizije može biti snažan instrument za unapređenje rezultata korporacija, i izgradnju povjerenja kod investitora.

4.74 Smanjenje subvencija i zaostalih neizmirenih obaveza. Da bi se prevazišao taj problem, vlada treba da ojača stepen finansijske discipline u zemlji, da osnaži budžetska ograničenja i da istraži institucionalne opcije za izvodljivo restruktuiranje. Tolerisanje

97

zaostalih neizmirenih obaveza, posebno u velikim kompanijama pod kontrolom države, šalje pogrešne signale ostatku učesnika na tržištu: kompanijama je dozvoljeno da nagomilavaju zaostale neizmirene obaveze prema svojim povjeriocima bez finansijskih konsekvenci.

4.75 Olakšavanje stečajnih postupaka. Institucionalni napori s ciljem unapređenja implementacije stečaja neophodni su za BiH. Unapređenje i harmonizacija institucija stečaja u oba entiteta snizili bi prepreke za izlazak nesolventnih preduzeća s tržišta, omogućili bi razvoj produktivnih poduhvata, a također, bi privukli investicije i motivisali stvaranje radnih mjesta.

4.76 Uz to, unapređenje kapaciteta stečajnih sudova je od ključne važnosti za osiguranje funkcionalnog mehanizma za sprovođenje prava povjerilaca i, u skladu s tim, za ubrzavanje prelaska neproduktivnih sredstava u produktivne svrhe.

4.77 Dugotrajni i skupi stečajni postupci demotivisali su kompanije da koriste institucionalne mehanizme za izlazak s tržišta. Međutim, nakon nedavnog usvajanja modernih zakona o stečaju, u slučaju da su povjerioci motivisani da pokrenu stečajne postupke, institucionalni mehanizmi postoje. Međutim, raspršeni i mnogobrojni povjerioci, te potreba za koordinacijom kod pokretanja stečaja, mogle bi predstavljati ključni problem. Nalaženje prave motivacione strukture za pokretanje svih strana je važno, a uloga vlade (ne samo kao osnovnog povjerioca za firme s lošim rezultatima, već i kao regulatora) je od ključne važnosti za uspjeh institucije stečaja. Vlada bi trebalo da uloži ozbiljne napore kako bi ubrzala implementaciju stečajnih postupaka i kako bi osigurala njihovu provodljivost.

4.78 Smanjivanje stepena nefleksibilnosti u vezi s radnom snagom. Naredno poglavlje će razmatrati aranžmane na tržištu rada i industrijske odnose i zacrtat će načine na koje se oni mogu učiniti povoljnijim za restruktuiranje i rast firmi, kao i za stvaranje novih radnih mjesta.

98

5. OŽIVLJAVANJE TRŽIŠTA RADA

A. UVOD

5.1 Pokretnost radne snage i njeno pregrupisavanje u BiH bilo je na niskom nivou, u odnosu na regionalne standarde, posebno u formalnom sektoru (World Bank, 2002b). Taj sektor, a posebno budžetski sektor, kao i preduzeća u državnom i društvenom vlasništvu, jošuvijek održavaju neke od odlika koje su karakterisale tržište rada u vrijeme socijalizma. Nedostatak pokretljivosti radne snage, neizdiferenciranost nivoa plata, niska stopa učešća u radnoj snazi i mehanizmi za određivanje visine plata koji omogućavaju brz rast plata bez obzira na promjene stepena produktivnosti - sve su to bile karakteristike tržišta rada u BiH prije početka tranzicije. Imajući u vidu učešće tih sektora na formalnom tržištu rada, mnoge od tih odlika karakterišu i tržište rada u cjelini.

5.2 Uzroci koji su doveli do postojanja tih odlika mogu se naći u predtranzicionom ponašanju tržišta rada u BiH. Zbog toga što se nadaju da će dobiti otpremnine, ili zbog toga što se osjećaju nesposobnim da se izbore s promjenama, radnici u formalnom sektoru obično su psihološki vezani za svoja stara preduzeća. Očuvanje radnih mjesta, također, omogućavaju i upravitelji koji smatraju da je održavanje uticaja koji imaju među radnicima jedini način da zadrže i svoje pozicije u upravi. Obraćajući malo pažnje na ostvarivanje dobiti, upravitelji preduzeća u državnom vlasništvu često pokazuju nizak stepen interesa za ispunjavanje potreba svojih preduzeća vezanih za restruktuiranje. Zaostale obaveze za plate, poreze i komunalne troškove su, u kombinaciji s subvencijama, koncentrisane u velikim preduzećima u javnom sektoru, što čini njihova budžetska ograničenja fleksibilnim i što produžava postojanje takvih shema. Međutim, važnost tih mehanizama sve više opada, kako se i sektor zaštićenih preduzeća ubrzano smanjuje. Nije iznenađujuće to što se udio tog sektora u ukupnom broju radnih mjesta smanjuje u skladu s tim.

5.3 Izgleda da preduzeća u neformalnom sektoru rade na drugačiji način, posebno što se tiče načina na koji zapošljavaju, plaćaju i zadržavaju zaposlene. Ta preduzeća su, u općem slučaju, manja po veličini, zapošljavaju uglavnom mlađe radnike i u prosjeku plaćaju nešto niže plate koje se, međutim, u većoj mjeri isplaćuju na vrijeme. U toku perioda 2001.-2002. godine, taj sektor je povećao ukupni broj zaposlenih i svoj udio u ukupnom broju zaposlenih. Vodeća uloga tog sektora u neto i bruto stvaranju novih radnih mjesta predstavlja rezultat mnogo više stope ulaska i izlaska od onih u formalnom sektoru. Drugim riječima, šanse za pronalaženje i gubitak radnog mjesta mnogo su više u neformalnom sektoru. Neformalni sektor je, također, u manjoj mjeri vezan s korištenjem zapošljavanja u političke svrhe, prima niže subvencije i ima viši stepen usmjerenja na ostvarivanje dobiti. Također,, na njega se ne odnose kolektivni ugovori o radu.

5.4 Tržište rada u BiH pokazuje znatan stepen dualiteta između funkcionisanja i rezultata svojih formalnih i neformalnih elemenata. Prosječni rezultati na tržištu rada odražavaju kombinaciju formalnog tržišta rada koje loše funkcioniše i relativno je

nefleksibilno, a kojim dominiraju velika preduzeća i preduzeća u državnom vlasništvu, te vrlo fleksibilnog neformalnog tržišta rada, zasnovanog prije svega na malim i srednjim preduzećima. Nije iznenađujuće to što BiH ima jedan od najvećih neformalnih sektora u Evropi. To ne predstavlja situaciju koja bi bila održiva, kako s perspektive tržišta rada, tako i s fiskalnog gledišta. Za kompanije u neformalnom sektoru postoje ograničenja što se tiče njihove sposobnosti za razvoj i rast. One se, također, suočavaju s preprekama za izvozne aktivnosti i teže ih je integrisati u lance proizvodnje u Evropi. Uz to, radnici u neformalnom sektoru ne plaćaju socijalno osiguranje ne dobijaju pravo ni na penzije, ni na zdravstvenu zaštitu.

5.5 Ova analiza pokazala je da na tržištu rada postoje dualiteti i u nekoliko drugih dimenzija. Od posebne je važnosti dualitet između relativno fleksibilnog tržišta rada u privatnom sektoru i nefleksibilnog, rigidnog tržišta rada u budžetskom sektoru, te sektoru preduzeća u državnom i društvenom vlasništvu. Također, postoji i upadljiv dualitet vezan za način na koji žene i muškarci pristupaju tržištu rada, kao i dualiteti između loše obrazovanih i dobro obrazovanih radnika, te između mlađih i starijih radnika.

5.6 Ciljevi ovog poglavlja su da se izvrši analiza novijih rezultata tržišta rada u BiH i da se identifikuju mjere politika s ciljem unapređenja njegovog funkcionisanja, kao način podrške rastu proizvodnje i broju zaposlenih. Izvršenje procjene politika na tržištu rada i njihovih rezultata predstavlja izazov, posebno u privredi koja prolazi kroz tako dubinske strukturne promjene. To je posljedica činjenice da na rezultate na tržištu rada može uticati širok spektar makroekonomskih i strukturnih politika, vanjskih faktora i faktora ponašanja, na nivou ogranaka ili čak preduzeća. Uz to, imajući u vidu da je vjerovatno da će reforme tržišta rada (Reformisani zakoni o radu u oba entiteta su uvedeni 2001. god.) pokazati svoje stvarne rezultate tek u dugoročnom periodu, a BiH je tek nedavno uvela većinu tih mjera, njihovi efekti se možda jošuvijek ne mogu u potpunosti odrediti.

5.7 Ovo poglavlje počinje historijskim pregledom tržišta rada u BiH i transformacije kroz koju je privreda prošla u toku posljednje dvije dekade. Evolucijske promjene plata, broja zaposlenih i produktivnosti analiziraju se uz korištenje vremenskih serija podataka iz formalnog sektora. Početkom ove dekade, nominalne plate su rasle po stopama koje nisu pratile stope rasta produktivnosti. Rezultujuće povećanje jediničnih cijena rada imalo je negativan uticaj na konkurentnosti preduzeća iz BiH. Nedavno objavljivanje dvije ranije nedostupne studije domaćinstava omogućava sveobuhvatniju analizu, uključujući i neformalni sektor i dinamiku promjena broja zaposlenih. Poglavlje daje pregled institucionalne strukture i njene važnosti za određivanje nivoa plata, najniže plate i predstavlja empirijsku analizu zarada. Posebna sekcija posvećena je razvoju vještina i znanja u BiH i ona pokriva obrazovanje, obuku i aktivne programe na tržištu rada. Posljednja sekcija poglavlja predstavlja sažetak onog što je otkriveno i preporuke vezane za politike koje su relevantne za tržište rada u BiH.

100

B. NASLIJEĐE NEUOBIČAJENE TRANZICIJE

5.8 BiH je rođena iz raspada bivše Jugoslavije. Jugoslavenski sistem bio je zasnovan na ‘društvenom’ vlasništvu nad preduzećima, što je, efektivno, predstavljalo vlasništvo upravitelja i radnika. Motivaciona struktura ugrađena u sistem rezultovala je stalnim pritiscima za povećanje plata i lošom raspodjelom resursa. Neefikasnosti na mikro nivou pokrivane su finansijskim aranžmanima koji su dozvoljavali neodrživim preduzećima da opstanu. Preduzeća su imala vlasništvo nad bankama i bila su, kao posljedica toga, u mogućnosti da utiču na njihove odluke o dodjeli kredita, što je dovodilo do povećanja fleksibilnosti budžeta preduzeća i ‘podruštvljavanja’ gubitaka, čime su na vještački način produžavani životi inače neodrživih firmi. Gubici preduzeća finansirani su bankarskim zajmovima koji su, na kraju, izmirivani izdavanjem novca u centralnoj banci. Prevlast fleksibilnih budžetskih ograničenja dovela je do toga da je inflacija prerasla u hroničan problem. U stvari, inflacija u BiH je u toku dvadeset godina prije proglašenja nezavisnosti u prosjeku iznosila skoro 70 % godišnje.

5.9 Uprkos neadekvatnoj strukturi motivacije za rad, jugoslavenski sistem je bio u daleko većoj mjeri orijentisan ka tržištu od sistema socijalističkih zemalja srednje i istočne Evrope i bivšeg Sovjetskog Saveza, i nije se oslanjao na centralno planiranje. U takozvanom sistemu ‘samoupravljanja’, preduzeća su u najvećoj mjeri slobodno donosila odluke o cijenama, vanjskoj trgovini ili investicijama. Banke su bile u vlasništvu preduzeća i njima se upravljalo na decentralizovan način. Sistem je omogućavao viši stepen konkurencije nego u zemljama srednje i istočne Evrope, i najčešće je uspijevao da izbjegne nestašice potrošačke robe koje su često karakterisale te privrede.

5.10 Iako je, u općem sličaju, bio fleksibilniji, sistem samoupravljanja nije poštedio jugoslavenske republike većine distorzija koje su opterećivale faktorska tržišta u drugim socijalističkim privredama. Konkretno, tržište rada u BiH u toku socijalizma bilo je karakterisano velikim učešćem zapošljavanja u društvenom sektoru (posebno industriji) i slabom geografskom pokretljivošću radne snage. Visoki stepen uključenosti vlade i radnika u određivanje visine plata rezultovao je prilično neizdiferenciranom strukturom plata. Međutim, također, su postojale i razlike u odnosu na centralizovanije oblike socijalizma. Tržište rada u samoupravljačkom sistemu bilo je, u relativnoj mjeri, ipak fleksibilnije. Problem nezaposlenosti postojao je u BiH daleko prije početka tranzicije65, iako je obuzdavan političkim pritiscima koji su se vršili na preduzeća, da zapošljavaju više radnika nego što im je bilo potrebno, što je rezultovalo znatnim viškom zaposlenih. Sistematski pritisci na povećanje stope učešća stanovništva u radnoj snazi bili su daleko umjereniji nego u centralizovanijim socijalističkim privredama. Kao posljedica toga, stope aktivnosti u SFRJ bile su niske u poređenju sa stopama u centralizovanijim socijalističkim privredama Evrope.66

5.11 Historijska perspektiva je od posebne važnosti u slučaju BiH, imajući u vidu da su mnoge od tih odlika tržišta rada i dalje ukorijenjene i da mogu biti vezane za sporost reformi u mnogim oblastima. U stvari, stope aktivnosti za žene i dalje su niske i danas, stepen intervencija vlade i radnika u procesu određivanja visine plata je visok, a rezultujuća raspodjela sredstava za plate je neizdiferencirana. Javni sekor i dalje predstavlja važnog

65 Za razliku od drugih socijalističkih zemalja, bivša SFRJ je priznavala postojanje nezaposlenosti i u toku pedesetih godina prošlog vijeka. Nezaposlenost je, međutim, bila na niskom stepenu sve do sedamdesetih. 66 Stope aktivnosti u BiH bile su među najnižima u SFRJ i, kao posljedica toga, među najnižima među socijalističkim zemljama.

101

poslodavca. Iako je stopa zapošljavanja u industriji znatno opala, zapošljavanje većeg broja radnika od onog koji je potreban i dalje predstavlja problem, posebno u zaštićenim industrijama u državnom vlasništvu, a pokretljivost radne snage u formalnom sektoru i dalje je niska.

Trendovi i rezultati na formalnom tržištu rada kroz cijeli tok tranzicije: Struktura zapošljavanja u formalnom sektoru

5.12 Procjena tržišta rada u BiH u idealnom slučaju bi morala biti zasnovana na analizi duže prisutnih trendova vezanih za učešće radne snage, broj zaposlenih i broj nezaposlenih. Međutim, nedostatak podataka o tržištu rada zasnovanih na studijama za period do 2001. god. ograničava obuhvat dužih perioda uglavnom na statistike o formalnom sektoru. Slika poslijeratnog perioda koja se pojavljuje predstavlja sliku ograničenog stepena pokretljivosti radne snage, znatnog stepena oporavka visine plata, ali bojažljivog povećanja stope zaposlenosti, daleko ispod realnih stopa rasta GDP-a.

5.13 Kao što je već ukazano u poglavlju 1, BiH je od kraja rata ostvarila znatne stope privrednog rasta. Pad akonomskih aktivnosti bio je daleko oštriji nego u drugim privredama u tranziciji67, ali je takav bio i oporavak. Poslijeratni broj zaposlenih u formalnom sektoru u BiH bio je drastično smanjen, pri čemu je broj zaposlenih u formalnom sektoru 1997. god. iznosio samo 59 %, od uporedivog nivoa iz 1991. god. (smanjenje je bilo jednako oštro u oba entiteta; Tabela 5:1), a oko 65 % tog nivoa 2003. godine. Tabela 5:1 Broj zaposlenih u formalnoj privredi po sektoru aktivnosti, 1991. i 1997-2003. (u hiljadama) 1991. 1997. 1998. 1999. 2000. 2001. 2002. 2003. A. Bosna i Hercegovina Ukupno1/ 976 575 639 628 641 627 637 634 Poljoprivreda 1/ 36 n.a. n.a. 21 21 21 21 20 Proizvodnja1/ 498 n.a. n.a. 256 255 247 239 235 Usluge1/ 441 n.a. n.a. 351 365 359 372 369 B. Federacija Ukupno 638 373 395 408 410 407 394 387 Poljoprivreda 21 n.a. 10 10 10 11 11 10 Proizvodnja 325 n.a. 161 161 161 156 151 146 Usluge 292 n.a. 224 237 241 241 232 231 C. Republika Srpska Ukupno 338 202 244 221 228 220 238 237 Poljoprivreda 15 n.a. n.a. 11 10 10 10 10 Proizvodnja 173 n.a. n.a. 96 94 92 88 89 Usluge 149 n.a. n.a. 114 123 118 140 138 Napomene: 1/ Ukupni iznosi za 2001. i 2002. godinu uključuju broj zaposlenih u Distriktu Brčko, što je isključeno iz sektorske raspodjele. Zbir ne odgovara ukupnim iznosima kao rezultat toga.

5.14 Zapošljavanje u formalnom sektoru također, je prošlo kroz neke važne promjene i što se tiče strukture. Iznad svega, poslijeratna radna snaga u formalnom sektoru postala je, u prosjeku, znatno starija. Udio manje obrazovanih radnika u ukupnom broju zaposlenih znatno je opao. U poređenju s prijeratnim periodom, struktura broja zaposlenih

67 GDP je u jednom trenutku, u toku rata, pao na tek 17 % svog nivoa iz 1989. godine.

102

promijenjena je tako da je smanjen udio sektora proizvodnje, u kojem je broj zaposlenih pao i u apsolutnim iznosima i u odnosu na ukupne iznose. U periodu između 1991. i 2003. godine, udio sektora proizvodnje pao je za 12 postotaka, što je smanjenje slično onome u Bugarskoj i Rumuniji, ali premašuje stepen smanjenja u Hrvatskoj, BJR Makedoniji i SCG (WIIW, 2000.). Dok je učešće sektora poljoprivrede stagniralo, broj zaposlenih u sektoru usluga je, posljedično, povećan .U 2003. god. je, u poređenju s FBiH, RS imala viši udio radnika zaposlenih u sektoru proizvodnje (7 više u postotcima), kao i u poljoprivredi (2,5 više u postotcima).

Formalno tržište rada u toku cijele tranzicije: Rast plata

5.15 Ekonomski oporavak je, također, praćen znatnim inflatornim povećanjem opće visine plata u oba entiteta. Tabela 5:2 pokazuje kretanja agregatnih nominalnih iznosa neto plata u toku perioda 1998.-2003. Neto plate porasle su sa 296 KM mjesečno 1998. god. na 486 KM 2003. godine, što predstavlja kumulativno povećanje više od 64 %. Čak i nakon oduzimanja stope inflacije maloprodajnih cijena, koja je u prosjeku iznosila 2,2 % godišnje u toku istog perioda, realne stope povećanja plata i dalje su znatne. Izgleda da je ta spiralna inflacija plata vođena preduzećima koja plaćaju visoke plate i vladinim sektorom, uz sistemska prelivanja na ostatak privrede.

Tabela 5:2 Prosječne plate i zaposlenost FBiH RS BiH God ina

Neto mjesečne

plate (KM)

Rast plata (%)

Rast broja zaposlenih

(%)

Neto mjesečne

plate (KM)

Rast plata (%)


(%)

Neto mjesečne

plate (KM)

Rast plata (%)


(%)

1998. 329 170 296 1999. 374 13.7 0.8 216 27.1 -9.6 343 15.9 -3.1 2000. 414 10.7 0.3 277 28.2 3.2 374 9.0 1.5 2001. 444 7.2 -1.4 309 11.6 -3.4 443 18.4 -2.3 2002. 484 9.0 -3.8 347 12.3 6.7 446 0.7 1.9 2003. 530 9.5 -0.7 385 11.0 0.0 486 9.0 -0.6 5.16 Brz rast plata postavio je BiH u gornji dio spektra koji se odnosi na visinu prosječnih plata u zemljama regiona. Kao što pokazuje Tabela 5:3, plate u BiH su niže samo u odnosu na plate u Hrvatskoj, a iznad su prosjeka za Srbiju. Zanimljivo je što je relativna pozicija prosječnih plata u BiH u toku 2003. god. u odnosu na druge zemlje veoma blizu one prije tranzicije; izuzetak je relativna pozicija BiH u odnosu na Srbiju.68 Međutim, struktura GNI per capita je podnijela radikalne promjene, pri čemu je relativna pozicija BiH znatno opala. Odnosno, plate u formalnom sektoru u BiH uspjele su da se vrate na svoju poziciju u odnosu na druge zemlje, brže od tempa oporavka ukupnih akonomskih aktivnosti.

Tabela 5:3 Neto i bruto plate, 2003. god. (u eurima mjesečno)

Bugarska Rumunija BJR Makedonija Hrvatska Srbija FBiH RS BiH Neto plate 115 130 194 521 176 268 194 247 Bruto plate 145 179 327 743 255 394 294 367 Izvor: Državni zavodi za statistiku i centralne banke. 68 Plate u Srbiji prije tranziciji bile su, u prosjeku više nego u BiH.

103

C. SVEOBUHVATNIJI POGLED NA TRŽIŠTE RADA

5.17 Podaci prikazani u prethodnom dijelu teksta pokazuju kretanja u formalnom dijelu tržišta rada. Nakon objavljivanja Istraživanja Živjeti u Bosni i Hercegovini (Living in Bosnia and Heryegovina – LiBH) 2002. godine, podaci o tržištu rada zasnovani na istraživanju koji obuhvataju više od jedne godine sada su dostupni po prvi put.69 To daje više uvida u dva ranije slabo izanalizirana aspekta funkcionisanja tržišta rada: neformalni sektor i dinamiku promjena broja zaposlenih. (Tabela 5:5). Ova sekcija razmatra karakteristike tržišta rada u BiH, uključujući strukturu po kvalifikacijama i starosti, kroz korištenje podataka na mikro nivou. Ona, također, istražuje strukturu zaposlenih i plata u različitim sektorima, uključujući i promjene u strukturi između 2001. i 2002. godine. Istraživanja otkrivaju više interesantnih kretanja na tržištu rada koja bi, do određene mjere, mogla da se suprotstave preovladavajućoj slici tržišta rada u BiH u oblastima kao što su učešće u radnoj snazi i opća fleksibilnost tržišta rada.

5.18 Drugim riječima, relativno visoke plate po regionalnim standardima nisu podržane proporcionalno višom produktivnošću rada. Korištenjem iznosa GNI per capita kao pokazatelja za produktivnost rada, razlike u visini plata uzmeđu BiH i drugih zemalja jugoistične Evrope više su od razlika kod stepena produktivnosti (Tabela 5:4). Drugim riječima, plate prilagođene u odnosu na stepen produktivinosti su više u BiH nego u drugim zemljama u tranziciji. Na primjer, plate u sektoru proizvodnje u Hrvatskoj su oko 125 % više nego u BiH; međutim, produktivnost u Hrvatskoj je gotovo četiri puta viša od one u BiH. To ukazuje da su, bez obzira na više plate, jedinične cijene rada niže u Hrvatskoj. Slično tome, iako su plate u sektoru proizvodnje u Bugarskoj i Rumuniji niže od onih u BiH za oko polovinu, produktivnost rada u tim zemljama je viša.

5.19 Visoke jedinične cijene rada u BiH odražavaju i visok stepen oporezivanja i visoke neto plate, ali

69 To omogućava analizu dva presjeka Istraživanja mjerenja životnog standarda (Living Standards measures Survey - LSMS), koje je provedeno 2001. i 2002. godine. LSMS istraživanje predstavlja istraživanje na nivou domaćinstava, s nekoliko komponenti, uključujući i detaljan modul za tržište rada. 2001. godine uzorak je obuhvatao 9.445 lica, od čega je 7.313 izabrano i opet podvrgnuto istraživanju 2002. godine. Lica koja žive u Republici Srpskoj predstavljaju 55 %, dok žene predstavljaju gotovo 52 %. Podaci su formirani od dva talasa istraživanja, a daju jedinsvenu mogućnost za rješavanje ključnih pitanja koja se odnose na rezultate tržita rada u BiH uopće, a konkretno na broj zaposlenih i određivanje visine plata.

Tabela 5:4 Bruto plate u proizvodnji 1/ Mjesečne bruto plate

GNI per capita

(US$)

Bruto plate/ GNI per capita (procenat)

BiH 219 1,230 18 Bugarska 109 1,520 7 Hrvatska 494 4,620 11 Češka 341 5,250 6 Estonija 281 3,580 8 Grčka 1432 11,960 12 Mađarska 312 4,710 7 Irska 1804 22,660 8 Latvija 225 2,920 8 Litvanija 247 2,930 8 Poljska 457 4,190 11 Portugal 679 11,120 6 Rumunija 112 1,670 7 Slovačka 255 3,700 7 Slovenija 793 10,050 8 Španija 1461 15,080 10 Izvor: Plate: Statistički godišnjak za statistike rada (Yearbook of Labor Statistics) 2001, ILO; Bruto nacionalni prihod (GNI): Atlas Svjetske banke (World Bank Atlas), 2002; Kursne stope: Pokazatelji razvoja u svijetu (World Development Indicators), Svjetska banka, 2002.

104

prije svega ovo drugo. Poresko opterećenje u BiH je, u općim crtama, slično u dva entiteta. Međutim, iako su poreska opterećenja na plate u novijem periodu u padu, prosječne neto plate su povećane. U stvari, snažan rast realnih plata u BiH u toku posljednjih šest godina u znatnoj je mjeri doprinio sadašnjim visokim jediničnim cijenama rada.70 Faktori koji su možda doprinijeli tim razvojima događaja uključuju jaku poziciju radnika sa ‘zaštićenim’ radnim mjestima u procesu pregovaranja, kao i način na koji funkcioniše proces progovaranja o visini plata (kolektivni ugovori) u formalnom sektoru. Izgleda da je ovaj drugi faktor imao uticaja i na opća kretanja plata i na kretanja plata u različitim sektorima. Postoje dokazi o efektima prelivanja, u kojem dolazi do jednakih kretanja plata na cijelom tržištu rada, zbog automatskih prilagođavanja koja predviđaju granski kolektivni ugovori. S ciljem razumijevanja faktora koji su doveli do takvih kretanja plata, u narednoj sekciji analizirat ćemo pokretljivost radnika, a mehanizme i institucije za određivanje visine plata u sekciji koja slijedi iza nje.

Tabela 5:5 Opis uzorka, LSMS, BiH 2001. (u procentima)

Entitet

Rod

Federacija 44.69 Muški 48.2 RS 55.31 Ženski 51.8

Starost Obrazovanje 15—18

7.63 Nezavršena osnovna škola 15.12

19—24 11.44 Osnovna škola 29.43 25—34 15.94 Usmjereno 31.04 35—44 17.78 Srednje 17.66 45—54 17.29 Viša škola (2G) 3.32 55—64 13.71 Fakultet (4G+) 3.37 65 + 16.21 Izvor: LSMS 2001. Napoemna: Procijenjene raspodjele učestalosti su sve ponderisane.

Broj zaposlenih, broj nezaposlenih i učešće u radnoj snazi 2002. god.

5.20 Na osnovu istraživanja LSMS iz 2002. godine, najupadljivije odlike vezane za opći broj radnika na tržištu rada i stope učešća u BiH koje se pojavljuju su sljedeće:

• Stope zaposlenosti su vrlo niske, ispod 43 % broja stanovnika radne dobi, pri čemu su stope niže u FBiH – oko 39 % – nego u RS – oko 49 %.

• Udio broja zaposlenih u neformalnom sektoru je izuzetno visok – 37 %. Taj udio iznosi 32 % u FBiH, a čak i više - 41 %, u RS.

• Udio žena u broju zaposlenih u neformalnom sektoru je praktično isti kao njihov udio u ukupnom broju zaposlenih.

• Na nivou od 21,4 %, stopa nezaposlenosti je jedna od najviših u regionu. Slična je i za FBiH i za RS, ali je u oba entiteta viša za žene nego za muškarce.

• Stopa nezaposlenosti među mladima je alarmantna, jer dostiže 56 % za one koji imaju do 18 godina, a blizu je 44 % za one koji imaju između 19 i 24 godina.

70 Plate u Federaciji su, ipak, znatno više nego u Republici Srpskoj.

105

• Učešće ženske radne snage je na niskom nivou od oko 39 % stanovništva radne dobi, što predstavlja jednu od najnižih stopa u regionu. Opće uzevši, stope učešća su znatno više u RS nego u FBiH, uključujući i žensku radnu snagu. Prema tome, dok su stope učešća u RS u skladu s prosjekom za region, niske ukupne stope učešća za BiH odražavaju niske stope u FBiH, posebno za žene.

5.21 Raspodjele po godinama starosti i nivou obrazovanja pokazuju relativno mlado i dobro obrazovano stanovništvo. Oko 20 % od stanovnika koji rade ima manje od 24 godine starosti, a gotovo 50 % ima diplomu srednje škole ili usmjerenog obrazovanja. Usmjereno obrazovanje je najčešće među pojedinačnim nivoima obrazovanja.

Struktura ukupnog broja zaposlenih i nezaposlenih

5.22 Javni sektor i dalje zauzima veliki udio u ukupnom broju zaposlenih u BiH. (Tabela 5:6).71 Njegov udio je, međutim, opao sa gotovo 49 % 2001. god. na 42 % 2002. godine. Udio broja zaposlenih u privatnom sektoru 2002. god. je povećan, ali i dalje je vrlo nizak, na nivou od oko 36 %. Kao što je već pomenuto, neformalni sektor zapošljavao je znatan dio radne snage, gotovo 40 % svih radnika u uzorku za obje godine. Više od 50 % zaposlenih su u sektorima poljoprivrede, proizvodnje ili građevinarstva.

5.23 Tabela 5.7 predstavlja raspodjelu stope zaposlenosti i stope nezaposlenosti po dobi i obrazovnim grupama u 2001. i 2002. godini. Stopa nezaposlenosti pokazuje kretanja konzistentna s kretanjima stopa zaposlenosti, pri čemu je prosječno povećanje stope nezaposlenosti od 2001. do 2002. god. rašireno na različite dobne i obrazovne grupe. Nezaposlenost je najviša među mladima i slabo obrazovanima. Ona se znatno smanjuje među starijim radnicima i s višim nivoom obrazovanja. Stopa nezaposlenosti za mlade je vrlo visoka, na nivou od 56 % za lica između 15 i 18 godina starosti, a 46 % za lica između 19 i 24 godina starosti. Te stope su znatno više od ukupne stope nezaposlenosti koja je 2002. god. iznosila 21 %.

5.24 Slično tome, stopa zaposlenosti povećava se sa starošću, sve do 55 godina, nakon čega dolazi do oštrog pada. Stopa zaposlenosti također, je različita među različitim obrazovnim grupama. Vrlo je niska za neobrazovane: 20 % 2001. godine, a 25 % 2002. god. za lica bez osnovnog obrazovanja. Stopa zaposlenosti se povećava zajedno s povećanjem stepena obrazovanja, pri čemu su lica s fakultetskim diplomama u znatno povoljnijem položaju. Povećanje ukupne stope zaposlenosti između 2001. i 2002. god. najočitije je za starija i manje obrazovana lica, dok, s druge strane, izgleda da mladi nisu iskoristili to povećanje stope zaposlenosti.

Tabela 5:6 Raspodjela zaposlenosti u BiH, 2001. i 2002. godina Udio u broju zaposlenih (u %)

2001. 2002. 2001. 2002. Javni 48.83 42.17 Poljoprivreda i ribarstvo 19.43 20.86 Privatni 33.43 36.18 Rudarstvo 2.97 3.17 Ostalo 17.74 21.65 Proizvodnja 20.05 19.16 Komunalne djelatnosti 2.5 2.52 Neformalni sektor 37.22 39.74 Građevinarstvo 11.34 10.26 Formalni sektor 62.78 60.26 Trgovina 9.18 9.45

71 Definicija javnog sektora u ovim sekcijama odnosi se na konsolidovani vladin sektor na svim nivoima vlasti i na preduzeća u javnom vlasništvu.

106

Hoteli restorani 4.27 4.06 Skladištenje i komunikacije 6.08 5.89 FIRE 1.6 1.74 Ostalo 7.97 9.94 Javna uprava 7.16 5.5 Obrazovanje 4.13 4.08 Zdravstvo 3.31 3.37 Napomena: Ukupan broj zaposlenih u ovim tabelama uključuje radnike koji su u radnoj dobi i van nje (15-64).

Tabela 5:7 Stope zaposlenosti i nezaposlenosti, po dobi i stepenu obrazovanja, BiH 2001. i 2002. god. (u procentima)

Stopa nezaposlenosti Stopa zaposlenosti 2001. 2002. 2001. 2002.

Starost 15—18 53 56 5 6 19—24 36 46 29 27 25—34 19 28 48 48 35—44 11

57

Osnovno 20 23

8

15 58 60 45—54 10 11 54 55—64 6 8 22 27 Obrazovanje

Nezavršeno osnovno 14 13 20 25 28 26 29

Usmjereno 18 50 51 Srednjoškolsko 15 21 44 45 Više 2 godine 8 58 58 Fakultetsko 4 godine 2 5 75 76 Kretanja rada, 2001.-2002. godina 5.25 Struktura istraživanja LSMS iz 2001. god. i LIBH 2002. god. također, omogućava dodatno ispitivanje nekih od dinamičkih aspekata zapošljavanja u BiH. U ovoj sekciji opisat ćemo neke od osnovnih statistika vezanih za promjene zaposlenja. Nakon toga analiziramo fleksibilnost tržišta rada iz mikro perspektive; odnosno, u odnosu na ukupno tržište rada i analize toka zaposlenosti, nezaposlenosti i neučestvovanja u radnoj snazi, kao i stvaranju i uništavanju radnih mjesta.

5.26 Kretanja na tržištu rada u periodu između dva talasa istraživanja72 relativno su pozitivna. Bez obzira na oštar rast stope nezaposlenosti za oko 5 postotaka, što je, razumljivo, privuklo znatan stepen pažnje, zaposlenost se razvijala u pozitivnom smjeru u toku te dvije godine. Vršeći ekstrapolaciju podataka iz istraživanja, može se zaključiti da je oko 50.000 radnih mjesta stvoreno, na neto osnovi, što je rezultovalo rastom zaposlenosti od 5 %. Došlo je do znatnog rasta zaposlenosti u privatnom sektoru (posebno u malim i srednjim preduzećima), kao i umjerenog rasta u javnom sektoru. Također, je došlo do znatnih

72 2001. godine LSMS istraživanje uključivalo 5.400 domaćinstava. Uzorak drugog talasa LiBH istraživanja čini 3.000 domaćinstava koja su izvučena iz uzorka LSMS istraživanja, uz korištenje korigovanog uzorka koji je unaprijedio reprezentativnu prirodu podataka. Za svrhe analiziranja kretanja na tržištu rada u BiH u toku perioda 2001-2002, koristit ćemo uzorak samo onih domaćinstava koja su ispitana u toku oba talasa, kako bi se izbjegle varijacije koje bi uvelo rotiranje jednog dijela uzorka.

107

promjena u strukturi zaposlenosti po sektorima, kao i u udjelu zaposlenosti u javnom sektoru. Sve te promjene bile su u skladu s promjenama koje bi se i očekivale u toku tranzicije.

5.27 Kao pozitivan razvoj događaja, a za razliku od do sada prisutnih vjerovanja, pokazalo je da i učešće na tržištu rada u BiH u velikoj mjeri reaguje na promjene vezane za dostupnost zapošljavanja. Povećanje broja aktivnih lica od gotovo 12 % u samo jednoj godini pokazuje da su pojedinci spremni da učestvuju čak i po dostupnim stopama plata, kad i ako dođe do mogućnosti za zapošljavanje. Sa negativne strane, rast zaposlenosti vodio je neformalni sektor. Formalizacija bar jednog dijela tih novostvorenih radnih mjesta, bez oštećenja ukupnog trenda zapošljavanja, ostat će ključni izazov u narednim godinama.

Tabela 5:8 Osnovni pokazatelji tržišta rada 2001. 2002. Stopa nezaposlenosti 16.2 21.4 Stopa zaposlenosti 40.7 42.7 Stopa učešća 48.5 54.3

Sve viši stepen neformalnosti i pad zaposlenosti u javnom sektoru73

5.28 Od 2001. do 2002. god. stvoreno je, prema procjenama, 242.000 bruto radnih mjesta. To se definiše kao broj lica radne dobi koji su bili ili nezaposleni ili neaktivni 2001. godine, a koji su bili zaposleni u trenutku narednog talasa istraživanja. Drugim riječima, znatnih 23 % onih koji su bili zaposleni 2002. god. bilo je neaktivno ili nezaposleno u prethodnom periodu. Taj pokazatelj (koji ne uključuje pokretljivost sa posla na posao) ukazuje na to da stepen stvaranja novih radnih mjesta nije zanemariv. U suprotnom smjeru, stopa uništavanja radnih mjesta, također, je bila znatna, iako do manje mjere u odnosu na stopu stvaranja. Otprilike 193.000 ljudi radne dobi koji su, prema izvještajima, bili zaposleni 2001. god. bili su ili nezaposleni ili neaktivni 2002. godine. 5.29 Da li su ti novi dokazi u kontradikciji s karakterizacijom tržišta rada u prethodnim istraživanjima, kao nefleksibilnog i rigidnog, s malim mogućnostima za uvođenje neophodnih promjena koje zahtijeva tranzicija? Imajući u vidu da su ranija istraživanja bila zasnovana na podacima koji su prikupljeni iz zavoda za penzijsko osiguranje, oni su mogli da analiziraju samo kretanja na formalnom tržištu rada. Drugi talas istraživanja domaćinstava po prvi put je omogućio uvid u kretanja na cijelom tržištu rada. Rezultujuća, daleko dinamičnija slika tržišta rada BiH ni na koji način nije u kontradikciji s ranijim istraživanjima. 5.30 U stvari, gledišta vezana za relativno statično formalno tržište rada, ostaju tačna u svjetlu ograničene pokretljivosti koja se sreće u formalnom sektoru. Većina novostvorenih i izgubljenih radnih mjesta nalazi se u neformalnom sektoru. Formalni sektor u BiH pokazuje ozbilje simptome okoštavanja, uključujući niske stope kako smanjenja radne snage, tako i stvaranja novih radnih mjesta. Samo jedna osmina neto povećanja zaposlenosti u toku analiziranog perioda odnosila se na formalni sektor. Dok je stopa zaposlenosti u formalnom sektoru povećana za nezanemarivih 2,8 %, stopa zaposlenosti u neformalnom sektoru porasla je za 9,3 %. Slična slika ukazuje se i u odnosu na oslobađanje

73 U ovoj sekciji, definicija javnog sektora uključuje i konsolidovani vladin sektor na svim nivoima vlasti i javna preduzeća.

108

od radne snage, iako je eliminacija radnih mjesta u formalnom sektoru bila neuobičajeno visoka u toku ovog perioda, kao rezultat značajnog smanjenja zaposlenosti u javnom sektoru. 5.31 Od pojedinaca koji su ranije bili nezaposleni ili neaktivni, pa su dobili posao u periodu između 2001. i 2002. godine, oko 71 % našlo je posao u neformalnom sektoru. U neformalnom sektoru došlo je i do većine gubitaka radnih mjesta. Međutim, učešće neformalnog sektora u eliminaciji radnih mjesta bilo je nešto manje. U stvari, oko 67 % onih koji su izgubili ili napustili posao u toku perioda između dva istraživanja imalo je posao u neformalnom sektoru u trenutku istraživanja iz 2001. godine. Ipak, u kontekstu opće ekspanzije radnih mjesta, neformalni sektor je stvorio više od 87 % svih neto radnih mjesta koja su stvorena u toku perida 2001.-2002. 5.32 Procijenjeni udio neformalnosti u ukupnoj zaposlenosti povećan je sa otprilike 35 % na 37 % u samo godinu dana; što je fenomen koji ima značajne konsekvence po kvalitet zaposlenosti, kao i po fiskalne rezultate. Zanimljivo je da je udio mladih u zaposlenima u neformalnom sektoru smanjen, dok je udio starijih radnika povećan, a udio radnika najbolje dobi ostao je relativno stabilan. Veličina preduzeća i pokretljivost radne snage 5.33 Pokretljivost radne snage je u velikoj mjeri koncentrisana među mala i srednja preduzeća. Dok su 2001. god. preduzeća s manje od 51 zaposlenog zauzimala polovinu ukupnog broja zaposlenih, ona su stvorila više od četiri petine novih radnih mjesta i u njima se nalazi gotovo tri četvrtine starih radnih mjesta koja su eliminisana. Grupa malih i srednjih preduzeća bila je jedina grupa s neto novostvorenim radnim mjestima u toku perioda 2001-2002. Preostale grupe stvorile su neto smanjenje zaposlenosti, dok je njihov udio u ukupnom stvaranju i eliminisanju radnih mjesta bio ispod njihovog učešća u ukupnom broju zaposlenih na početku perioda. Ta razlika je vezana za vlasničku strukturu preduzeća, osnivanje i rezultate novoosnovanih preduzeća i status procesa privatizacije u BiH. U stvari, čak iako je privatizacija u toku već nekoliko godina, BiH je uspjela da prenese vlasništvo uglavnom u preduzećima male i, do manje mjere, srednje veličine, pri čemu država jošuvijek ima većinsko vlasništvo u preostalim kompanijama. Tabela 5:9 Struktura zaposlenosti (2001. godina) i stvaranja i eliminacije radnih mjesta (2001-2002) (po veličini preduzeća)

Zaposlenost 2001.

Stvaranje radnih mjesta

2001.-2002.

Eliminacija radnih mjesta

2001.-02. 1--50 50.4 81.4 73.7 51--200 25.6 13.0 13.6 201 + 24.0 5.6 12.7 100 100 100 5.34 Alternativni pokazatelji koji proističu iz istraživanja BEEPS2, koje obuhvata period 1999.-2002. također, pokazuju da je neto stvaranje radnih mjesta bilo u potpunosti koncentrisano među novoosnovanim preduzećima, dok je u toku tog perioda zaposlenost smanjena među preduzećima u državnom vlasništvu i privatizovanim preduzećima. Nadopunjujuća analiza uzorka preduzeća u BiH pokazuje da je ukupna stopa kretanja broja radnih mjesta u preduzećima s više od 100 zaposlenih bila negativna u toku

109

perioda 1997.-1999; pri čemu su u prosjeku stvorena 4,2 radna mjesta, a 5,3 radnih mjesta je izgubljeno (Svjetska banka, 2002b). Učešće u radnoj snazi i nezaposlenost

5.35 Niska stopa učešća u radnoj snazi u poređenju s drugim zemljama regiona predstavlja ključni problem koji karakteriše tržišta rada BiH. Dok je učešće muškaraca u radnoj snazi na niskom dijelu spektra, učešće žena u radnoj snazi bilo je izuzetno nisko, i među najnižima u cijeloj Evropi.74 Međutim, prema najnovijim podacima iz istraživanja radne snage, izgleda da je povećanje zaposlenosti pokrenulo navalu za učešćem, koja je, iznenađujuće, dosegla do svih dobnih grupa, čak i među starijima. 5.36 Međutim, novije povećanje učešća premašilo je povećanje zaposlenosti, što je dovelo do znatnog povećanja stope nezaposlenosti. Kao posljedica toga, u toku samo jedne godine i u kontekstu ekspanzije zaposlenosti, stopa nezaposlenosti skočila je sa 16 na 21 %. Kod svake dobne grupe povećan je odnos zaposlenosti i radne dobi, kao i stopa učešća i nezaposlenosti.

D. ALTERNATIVNI POGLED NA FLEKSIBILNOST TRŽIŠTA RADA

Institucionalni okvir

5.37 Do sada smo analizirali fleksibilnost tržišta rada s mikro perspektive. Bitno je ispitati i fleksibilnost tržišta rada s makro perspektive, s fokusom na fleksibilnost koja predstavlja temelj institucija na tržištu rada i mehanizama određivanja visine plata. To uključuje analizu zakona o radu, oporezivanja rada, najniže plate, davanja za nezaposlene i aktivnih mjera. Unapređenje makro fleksibilnosti tržita rada jedan je od preduvjeta za rješavanje ključnih slabosti tržišta rada u BiH. Tržište rada sa strogim pravilima za zaštitu sigurnosti radnih mjesta obično ima stabilnija radna mjesta, ali i dugoročniji problem nezaposlenosti, višu stopu neučestvovanja u radnoj snazi i više učešće neformalnog zapošljavanja. Poslodavci mogu oklijevati da zaposle radnike ako se suočavaju s ograničenjima koja ih sprječavaju da ih otpuste iz razloga baziranih na poslovanju. Kombinacija restriktivnih regulativa vezanih za zapošljavanje i otpuštanje povećava stepen zaštićenosti zaposlenih, ali smanjuje dostupnost formalnog zaposlenja. Visok stepen neformalnih aktivnosti predstavlja dokaz da formalno tržište rada ne funkcioniše kako treba. Formalizacija neformalnog zapošljavanja pomogla bi pri unapređenju fiskalne pozicije fondova socijalnog osiguranja i perspektiva onih, koji su sada zaposleni u neformalnom sektoru. 5.38 Znatan stepen napretka koji je BiH nedavno ostvarila pri reformi nefleksibilnog zakonodavstva u oblasti tržišta rada mora se očuvati i produbiti. Novi Zakon o radu, usvojen u decembru 2001. godine, osigurao je viši nivo fleksibilnosti i pri zapošljavanju i pri otpuštanju radnika. Te promjene predstavljaju osnovu za efikasno preraspodjeljivanje radne snage s ciljem povećanja stepena produktivnosti rada.

74 Učešće u radnoj snazi u BiH u toku perioda SFRJ bilo je jedno od najnižih među svim jugoslavenskim republikama.

110

Institucionalna organizacija za određivanje visine plata u formalnom sektoru 5.39 U Jugoslaviji visina plata je određivana u okviru sistema samoupravljanja. Vlada je postavljala ukupni nivo potrošnje na plate za preduzeća, s ciljem minimalizacije razlika između različitih preduzeća. Unutar preduzeća, visinu pojedinačnih plata određivali su radnici. To je rezultovalo vrlo neizdiferenciranim raspodjelama plata, i između različitih preduzeća i unutar njih. 1988. godine, jugoslavenski Zakon o preduzećima formalno je ukinuo sistem samoupravljanja, prenoseći odgovornost za odlučivanje o visini plata s radnika na poslodavca (vlasnika kapitala). 5.40 Danas tržište rada BiH regulišu vrlo detaljni institucionalni aranžmani koji se razlikuju u različitim entitetima, sektorima i kantonima. Institucionalni okvir koji reguliše određivanje visine plata i zarada, definisan je entitetskim zakonima o radu. U skladu s tim zakonima, vlade, sindikati i udruženja poslodavaca pregovaraju o općem kolektivnom ugovoru i potpisuju ga, a rezultujuće odredbe kolektivnog ugovora obavezujuće su za poslodavce koji imaju svoje predstavnike u procesu pregovaranja. Međutim, ministarstvo rada može da proširi obuhvat kolektivnog ugovora o kome je pregovarano za poslodavce koji nisu učestvovali u zaključenju kolektivnog ugovora. Kolektivni ugovor i pravilnik regulišu pitanja najniže plate i uvjete i metode njene harmonizacije. Zakoni o radu također, određuju i određeni skup prava, kao što su pravo na otpremninu, otkazni rok, godišnji odmor, plaćanje za prekovremeni rad i dodatak za radni staž. 5.41 U FBiH, sve do nedavno, samo preduzeća u državnom vlasništvu učestvovala su u procesu pregovaranja. Za privatna preduzeća sporazumi proistekli iz kolektivnog pregovaranja nisu bili obavezujući sve do usvajanja legislative iz 2000. godine. Javna uprava, također, ima zasebne aranžmane kolektivnog pregovaranja za vladu federacije i različite kantone. Sindikati u oba entiteta imaju znatnu pregovaračku snagu koja predstavlja nasljedstvo iz predratnog perioda. Ta snaga odražava se na proces i rezultate postojećih općih kolektivnih sporazuma koji datiraju iz vremena prije usvajanja zakona o radu u oba entiteta. Imajući u vidu da su Vlada i privredne komore (koje uglavnom predstavljaju uprave preduzeća u državnom vlasništvu) u vrijeme sklapanja općeg kolektivnog ugovora bili u velikoj mjeri zabrinuti za socijalne ishode, malo pažnje je poklonjeno interesima vlasnika. Međutim, to se počelo mijenjati i, kako se privatni sektor bude nastavio širiti, očekuje se da će novoformirana udruženja poslodavaca igrati značajniju ulogu u budućim pregovorima. 5.42 Na osnovu općih kolektivnih ugovora i zakona o radu, vlada, sindikati i predstavnici udruženja poslodavaca pregovaraju o granskim kolektivnim ugovorima koji grupišu slične aktivnosti u proizvodnji. Granski kolektivni ugovori prate opći kolektivni ugovor, ali mogu i da određuju velikodušnije uvjete. Važnije od toga je da oni određuju osnovicu plate i koeficijente složenosti konkretnog zadataka. Radnici se klasifikuju u devet kategorija na osnovu nivoa obrazovanja, obuke i ličnih kvalifikacija. Osnovica plate, koeficijenti složenosti i dodatak na staž koriste se za obračun plata koje se isplaćuju. Pravilnici o radu na nivou firme prilagođavaju sektorske aranžmane konkretnim karakteristikama preduzeća. 5.43 U svakom entitetu, vlade, sindikati i udruženja poslodavaca su, u okviru nedavno uspostavljenih socioekonomskih vijeća, uključeni u tekuću diskusiju o reformi sistema za

111

određivanje plata, uključujući formulu za indeksaciju i najnižu platu (vidjeti u nastavku teksta). Uticaj na formiranje visine plata 5.44 Koristeći podatke na pojedinačnom nivou, pokušat ćemo da odgovorimo na više bitnih pitanja u vezi s načinom određivanja plata. Do koje mjere institucionalna organizacija uvodi nefleksibilnost na tržište rada? Da li je raspodjela plata nedovoljno izdiferencirana? Kakvi su efekti najniže plate na opću raspodjelu plata? Da li plate odražavaju tržišne snage i pojedinačne karakteristike? 5.45 Počet ćemo s ispitivanjem nejednakosti u vezi s platama i načinima na koji su one promijenjene u 2002. godini, u odnosu na 2001, razlikujući, pri tome, formalni i neformalni sektor. Te razlike mogle bi baciti dodatno svjetlo na efekte institucija za određivanje visine plata na tržištu rada u BiH. Slika 5.1. prikazuje procjene raspodjela plata u formalnom i neformalnom sektoru u BiH 2001. i 2002. godine. 2001. god. razlike između plata u formalnom i neformalnom sektoru bile su prikazane većom gustinom na lijevom kraku krive koja prikazuje raspodjelu plata u neformalnom sektoru i višom srednjom vrijednošću kod raspodjele plata u formalnom sektoru. 2002. godine, te razlike gotovo su nestale i izgleda da je, opća raspodjela plata postala još manje izdiferencirana. 5.46 Većina razlika između formalnog i neformalnog sektora, kao i promjene od 2001. do 2002. godine, mogu se pripisati promjenama plata u FBiH. U 2001. god. plate u formalnom sektoru u FBiH bile su znatno manje izdiferencirane od plata u neformalnom sektoru. Godinu poslije te razlike su znatno smanjene. Slika 5.2 pokazuje razlike kod raspodjele (unesenih) plata između formalnog i neformalnog sektora u 2001. i 2002. godini za FBiH i RS, zasebno. U RS su dvije raspodjele plata u 2001. i 2002. godini vrlo bliske. S druge strane, plate u formalnom i neformalnom sektoru u FBiH raspodijeljene su na veoma različit način. U 2001. god. je razmak između lijevih krakova dvije distribucije bio vrlo širok, ekstrem krive koja predstavlja raspodjelu u neformalnom sektoru je znatno niži, a desni krakovi dvije distribucije su gotovo identični. Izgleda da te odlike distribucija otkrivaju efekte obavezujućih odredbi o najnižoj plati u FBiH.

112

Slika 5:1 Raspodjela plata, formalni i neformalni sektor, po entitetu, 2001.- 2002. godina neformalni sektor, po entitetu, 2001.- 2002. godina

Raspodjela plata, RS 2001 auswg

Neformalni s Formalni s

2 4 6 8 10

0

.2

.4

.6

.8

Raspodjela plata, FBiH 2001 auswg


2 4 6 8 10

0

.2

.4

.6

.8

Raspodjela plata, RS 2002 buswg

Neformalni s. Formalni s.

2 4 6 8 100

.5

1

Raspodjela plata, FBiH 2002 buswg


2 4 6 8 100

.2

.4

.6

.8

Uloga najniže plate

Uloga najniže plate

5.47 Jedno od mogućih objašnjenja razlika između sektora i entiteta odnosi se na efekte primjene najniže plate. Najnižu platu u FBiH određuje opći kolektivni ugovor iz 2000. god. na nivou od 55 % prosječne neto plate u privredi, što se redovno prilagođava na osnovu podataka o prosječnoj plati koje objavljuje Zavod za statistiku. U RS, najniža cijena rada 2000. god. iznosila je 68 KM za radnike u preduzećima, koja se finansiraju iz budžeta, a 80 KM za radnike u ostalim preduzećima. U 2001. god. odnos najniže plate i prosječne plate procijenjen je na oko 49 % u FBiH, a 26 % u RS. U oba entiteta, granski kolektivni ugovori mogu predvidjeti osnovicu plate koja je viša od najniže plate.

5.47 Jedno od mogućih objašnjenja razlika između sektora i entiteta odnosi se na efekte primjene najniže plate. Najnižu platu u FBiH određuje opći kolektivni ugovor iz 2000. god. na nivou od 55 % prosječne neto plate u privredi, što se redovno prilagođava na osnovu podataka o prosječnoj plati koje objavljuje Zavod za statistiku. U RS, najniža cijena rada 2000. god. iznosila je 68 KM za radnike u preduzećima, koja se finansiraju iz budžeta, a 80 KM za radnike u ostalim preduzećima. U 2001. god. odnos najniže plate i prosječne plate procijenjen je na oko 49 % u FBiH, a 26 % u RS. U oba entiteta, granski kolektivni ugovori mogu predvidjeti osnovicu plate koja je viša od najniže plate. 5.48 Ne očekuje se da najniža plata utiče na određivanje visine plata u neformalnom sektoru. S druge strane, u formalnom sektoru, očekuje se da će obavezujuća najniža plata dovesti do ograničenja kretanja visine plata na taj način da će ih spriječiti da padnu ispod određenog nivoa. Očekivalo bi se da raspodjela plata pokazuje koncentraciju oko najniže plate, imajući u vidu da su mnogi poslodavci obavezni da isplaćuju najnižu platu. Efekti prelivanja i klauzule o mehaničkom povećavanju, također, bi mogli da utiču na plate za radnike čije su zarade iznad najniže plate. Najniža plata koja nije obavezujuća ne bi trebalo da ima takve implikacije.

5.48 Ne očekuje se da najniža plata utiče na određivanje visine plata u neformalnom sektoru. S druge strane, u formalnom sektoru, očekuje se da će obavezujuća najniža plata dovesti do ograničenja kretanja visine plata na taj način da će ih spriječiti da padnu ispod određenog nivoa. Očekivalo bi se da raspodjela plata pokazuje koncentraciju oko najniže plate, imajući u vidu da su mnogi poslodavci obavezni da isplaćuju najnižu platu. Efekti prelivanja i klauzule o mehaničkom povećavanju, također, bi mogli da utiču na plate za radnike čije su zarade iznad najniže plate. Najniža plata koja nije obavezujuća ne bi trebalo da ima takve implikacije.

5.49 Da bi se ispitali efekti najniže plate na raspodjelu plata, moramo uporediti stvarnu raspodjelu plata s onom koja bi mogla da opiše plate u situaciji nepostojanja najniže plate. 5.49 Da bi se ispitali efekti najniže plate na raspodjelu plata, moramo uporediti stvarnu raspodjelu plata s onom koja bi mogla da opiše plate u situaciji nepostojanja najniže plate.

113

Obično se smatra da neformalni sektor predstavlja dobrog kandidata za takvu raspodjelu plata.75

5.50 Razlike između dva sektora u dva entiteta, koje su prikazane na Slici 5.2, daju podršku argmentu da najniža plata ima uticaja na plate u FBiH, sa značajnim efektima prelivanja. Grafikon za RS pokazuje vrlo mali razmak između dvije raspodjele. 5.51 Uticaj najniže plate na raspodjelu plata mogao bi se detaljnije analizirati kroz razmatranje međunarodnih pokazatelja. U poređenju s drugim privredama u tranziciji, nivo najniže plate, iskazan kao procent prosječne plate, najviši je u FBiH. Posmatrane zajedno, slike 5.2 i 5.3 ukazuju na znatan uticaj najniže plate na raspodjelu plata, posebno u Federaciji. Empirijska analiza određivanja visine plata

5.52 Empirijsko ispitivanje visine plata otkriva znatne razlike između entiteta, spolova, obrazovnih grupa i sektora.76 Također, ukazuje na znatan institucionalni uticaj na određivanje visine plata.

5.53 Kako pokazuje tabela 5.1 u prilogu, prosječne plate u RS su znatno ispod prosječnih plata u FBiH. Ako se sve ostale promjenljive drže na konstantnom nivou, radnici u RS su 2001. god. zarađivali oko 39 % manje od svojih kolega u FBiH. Iako je ta razlika 2002. god. u određenoj mjeri smanjena, ona i dalje ostaje znatna i značajna

5.54 Izgleda da su razlike između spolova uporno prisutne, pri čemu se procjenjuje da su žene zarađivale oko 21 % manje 2001. god. i oko 16 % manje 2002. god. od svojih muških kolega. Ta razlika je statistički značajna i također, je u skladu s onom iz drugih zemalja regiona. Međutim, u kombinaciji s niskim stopama učešća (što nije karakteristično za region) i niskom stopom zaposlenosti, razlika u platama naglašava znatne nepovoljnosti s kojima se souočavaju žene u BiH.

75 Najniža plata mogla bi da utiče i na plate u neformalnom sektoru, kroz svoj uticaj na platu koja se mora rezervisati za radnike. To znači da najnižu platu treba smatrati donjom granicom za plate. 76 U modelu zarađivanja koji je zadržan ovdje, mjesečne neto plate su zavisno promjenljive. Promjenljive koje objašnjavaju njeno kretanje uključuju pojedinačne karakteristike, kao što su rod, starost, obrazovanje, kao i karakteristike preduzeća, kao što su veličina, sektor zaposlenja, grana industrije. Model također, uključuje pokazatelje entiteta i staža na radnom mjestu. Model se procjenjuje zasebno za dvije godine istraživanja. Rezultati regresije dati su u prilogu 5.3.

114

Slika 5:2 Najniža plata kao procent prosječne plate, zemlje u tranziciji

a plata kao procent prosječne plate, zemlje u tranziciji

0

10

20

30

40

50

60

FBiH Poljska Litvanija Rumunija

Latvija Mađarska Češka Republika Srpska

UzbekistanGruzija

Tadžikistan

Kirgistan

TurkmenistanMoldavija

RusijaBjelorusija

Armenija Kazahstan

Ukrajina

5.55 Procijenjeni profil zarađivanja u odnosu na starost otkriva sistematske razlike između formalnog i neformalnog sektora. U neformalnom sektoru, procjene ukazuju na slabo izraženu krivu u obliku obrnutog slova U, koja postiže maksimum za radnike starosti između 25 i 34 godine u 2001. godni, a gotovo ravan profil u 2002. godini. U formalnom sektoru rezultati pokazuju pozitivan i rastući efekt godina starosti. Procjenjuje se da su plate u 2001. godini bile više za od 18 % za radnike 55 - 64 godina starosti u poređenju s platama radnika 25 - 34 godina starosti, a da su 2002. god. bile za 13 % više.

5.55 Procijenjeni profil zarađivanja u odnosu na starost otkriva sistematske razlike između formalnog i neformalnog sektora. U neformalnom sektoru, procjene ukazuju na slabo izraženu krivu u obliku obrnutog slova U, koja postiže maksimum za radnike starosti između 25 i 34 godine u 2001. godni, a gotovo ravan profil u 2002. godini. U formalnom sektoru rezultati pokazuju pozitivan i rastući efekt godina starosti. Procjenjuje se da su plate u 2001. godini bile više za od 18 % za radnike 55 - 64 godina starosti u poređenju s platama radnika 25 - 34 godina starosti, a da su 2002. god. bile za 13 % više.

5.56 Procjenjuje se da je uticaj stepena obrazovanja znatan i značajan. U 2001. god. u poređenju sa radnicima s osnovnim obrazovanjem, radnici s usmjerenim obrazovanjem zarađivali su 10 % više, radnici s srednjoškolskom spremom 23 % više, radnici s višom školom (2 godine) 37 % više, a radnici s fakultetskim diplomama 72 % više. Sve te razlike su statistički značajne i još su više povećane 2002. godine. Za razliku od oštrog profila dobiti od obrazovanja, uticaj dužine staža u firmi izgleda zanemarujuće i statistički neznačajan. U kombinaciji s profilima zarada u odnosu na godine starosti i nivo obrazovanja, mali efekt radnog staža na radnom mjestu ukazuje da se vještine i znanja vezane za konkretno preduzeće vrednuju manje od općih.

5.56 Procjenjuje se da je uticaj stepena obrazovanja znatan i značajan. U 2001. god. u poređenju sa radnicima s osnovnim obrazovanjem, radnici s usmjerenim obrazovanjem zarađivali su 10 % više, radnici s srednjoškolskom spremom 23 % više, radnici s višom školom (2 godine) 37 % više, a radnici s fakultetskim diplomama 72 % više. Sve te razlike su statistički značajne i još su više povećane 2002. godine. Za razliku od oštrog profila dobiti od obrazovanja, uticaj dužine staža u firmi izgleda zanemarujuće i statistički neznačajan. U kombinaciji s profilima zarada u odnosu na godine starosti i nivo obrazovanja, mali efekt radnog staža na radnom mjestu ukazuje da se vještine i znanja vezane za konkretno preduzeće vrednuju manje od općih.

5.57 Procjenjuje se da su radnici u preduzećima u državnom vlasništvu zarađivali između 25 i 19 % manje od radnika u javnoj upravi, zdravstvu i obrazovanju 2001. i 2002. godine, redom. Procjenjuje se da su radnici u privatnom sektoru zarađivali 18 % manje od radnika u vladinom sektoru 2001. godine, a 9 % manje 2002. godine. Sve te razlike su statistički značajne. Neizdiferenciranost plata u različitim sektorima između 2001. i 2002. god. konzistentna je i s općom neizdifernciranošću plata koja je prikazana u raspodjelama u prethodnoj sekciji.

5.57 Procjenjuje se da su radnici u preduzećima u državnom vlasništvu zarađivali između 25 i 19 % manje od radnika u javnoj upravi, zdravstvu i obrazovanju 2001. i 2002. godine, redom. Procjenjuje se da su radnici u privatnom sektoru zarađivali 18 % manje od radnika u vladinom sektoru 2001. godine, a 9 % manje 2002. godine. Sve te razlike su statistički značajne. Neizdiferenciranost plata u različitim sektorima između 2001. i 2002. god. konzistentna je i s općom neizdifernciranošću plata koja je prikazana u raspodjelama u prethodnoj sekciji. 5.58 Procijenjeni model također, pokazuje i znatne razlike kod različitih struktura preduzeća. Plate u preduzećima male veličine su između 35 i 20 % niže od plata u velikim preduzećima. Uticaj veličine preduzeća na plate je, međutim, uobičajen u mnogim

5.58 Procijenjeni model također, pokazuje i znatne razlike kod različitih struktura preduzeća. Plate u preduzećima male veličine su između 35 i 20 % niže od plata u velikim preduzećima. Uticaj veličine preduzeća na plate je, međutim, uobičajen u mnogim

115

drugim zemljama. Imajući u vidu relevantnost neformalnog sektora u BiH, teško je odvojiti uticaj veličine od uticaja stepena formalnosti.

Zaostale neizmirene obaveze za plate

5.59 Zaostale neizmirene plate su široko zastupljene među preduzećima u oba entiteta. Suočene s visokim cijenama radne snage i/ili pogoršavanjem prihoda, veći broj firmi ili odlaže isplatu plata ili smanjuje isplate. Gornji dio tabele 5.11 pokazuje procente radnika u oba entiteta za koje je došlo do nagomilavanja zaostalih neizmirenih obaveza u 2001. ili 2002. godini. U RS oko 42 % radnika nije primilo plate u toku bar 2 mjeseca, a što se 2002. god. smanjilo na jednu trećinu. Iako su zaostale neizmirene obaveze koje se odnose na plate manje uobičajene u FBiH, procenat radnika za koji se nagomilavaju takve obaveze i dalje je visok i značajan. Donji dio tabele 5.11 pokazuje da bar četvtina radnika u oba entiteta prima naknade koje se razlikuju od plate predviđene njihovim ugovorima.

E. OBRAZOVANJE I OBUKA

5.60 Mogućnosti za obrazovanje i obuku mladih u BiH nisu se znatno promijenile od vremena Jugoslavije, a u slučaju obuke za odrasle, mogućnosti su znatno smanjene. Od kraja rata, političari u zemlji usmjerili su pažnju više na pitanja političke kontrole nad obrazovnim institucijama, umjesto da razmišljaju o tome koje vrste vještina, kompetencija i sposobnosti će biti potrebne mladima i radnoj snazi zemlje u Evropi u 21. vijeku.

5.61 Opći nivo stepena obrazovanja koji ima radna snaga je visok, a dobna raspodjela je nagnuta ka mlađim ljudima. Štaviše, prema istraživanju BEEPS, preduzeća izvještavaju o tome da se obrazovanje i stepen obučenosti radnika u ovom trenutku ne smatra znatnom preprekom za funkcionisanje i rast, iako bi se to moglo promijeniti, naravno, s promjenom usmjerenja privrede. Međutim, formalno tržište rada je nefleksibilno i u sve većoj mjeri nedostupno mladim ljudima i onima s niskim nivoom obučenosti; a stopa nezaposlenosti među mladima i dalje je vrlo visoka. Na kraju, kako bi se i očekivalo, plate pojedinaca rastu s porastom njihovog stepena obrazovanja. Iako poslodavci vrednuju opće vještine više od konkretnih, oko polovine onih na tržištu rada imaju srednjoškolsko usmjereno obrazovanje, kao najviši stepen kvalifikacija. To poziva na dubinske promjene obrazovnih strategija, posebno za viši nivo srednjoškolskog obrazovanja.

116

Tabela 5:10 Rezultati regresije plata, BiH LSMS istraživanje 2001. i 2002. god. 2001. 2002. Koeficijent T-Statistika Koeficijent T-Statistika Konstanta 5.969 77.160 5.974

0.138

-2.130

-0.400 -0.067

2.110

Srednjoškolsko 8.020 0.377

Sektor U državnom vlasništvu

3.310 1.910

68.530 RS -0.397 -14.020 -0.388 -13.300 Neformalni sektor Starost

15—18 -0.081 -0.420 0.053 0.250 19—24 1.770 0.022 0.250 35—44 -0.168 -2.240 0.086 1.090 45—54 0.038 0.410 0.000 0.000 55—64 -0.354 -2.130 -0.088 -0.530

Formalni sektor Starost

15—18 0.071 0.220 0.362 0.810 19—24 -0.028 -0.360 -0.071 -0.940 35—44 0.069 1.510 0.021 0.450 45—54 0.163 3.210 0.062 1.200 55—64 0.184 2.450 0.138 1.970

Žene -0.219 -7.250 -0.165 -5.270 Staž

1 -0.117 -0.039 -0.630 2 0.032 0.570 0.134 1.580 3 -0.012 -0.220 -0.020 4 0.063 1.150 -1.350 5 -0.050 -0.900 -0.134 -2.570 6 -0.159 -2.740 -0.218 -4.040

Obrazovanje Nezavršeno osnovno 0.089 1.170 0.164 Usmjereno 0.101 2.560 0.154 3.880

0.235 5.230 0.368 Više, 2 godine 5.560 0.531 7.510 Visoko, 4 godine 0.719 11.350 0.898 13.690

-0.256 -6.070 -0.192 -4.340

Privatno 0.185 0.099 Ostalo -0.715 -4.360 0.086 0.470 Neformalni 0.067 0.910 -0.034 -0.470 Veličina preduzeća

1—10 -0.357 -6.040 -0.228 -3.270 11—100 -0.078 -1.660 -0.037 -0.610 101—500 -0.215 -4.500 -0.194 -3.130

Prilagođeno R-na kvadrat 0.31 0.29 Napomena: Istraživanje LSMS 2001. i 2002. godine. Zavisna promjenljiva je neto mjesečna plata u log obliku. Isključena grupa su muškarci, od 25 do 34 godine starosti, s osnovnim obrazovanjem koji rade u javnom formalnom sektoru u preduzećima s više od 500 radnika. Ponderi uzorka korišteni su u svim regresijama.

117

Tabela 5:11 Raspodjela radnika koji primaju plate koje kasne ili plate različite od uobičajenih, po entitetu za 2001. i 2002. godinu (%) 2001. 2002.

Procent radnika koji primaju plate koje kasne RS 42 33 FBiH 19 16 Procent radnika koji primaju plate drugačije od onih

predviđenih ugovorima RS 24.1 25.6 FBiH 25.6 27.2 Napomena: Zaostale neizmirene obaveze definišu se kao kašnjenje isplate plata od dva ili više mjeseci. Vještine, iz nove perspektive 5.62 Koje vrste vještina, kompetencija i sposobnosti su potrebne kao podrška privrednom rastu? To pitanje trebalo bi se istražiti u kontekstu tranzicije BiH iz privrede koja je u velikoj mjeri zaštićena i kojom dominiraju velika, industrijska preduzeća u društvenom vlasništvu u privredu koja mora biti konkurentna u širim evropskim u svjetskim tržištima i koja mora zavisti od stepena razvoja sektora usluga i rasta malih preduzeća. U globalnoj privredi BiH neće biti sposobna da konkuriše na osnovu svoje uporedivo jeftine radne snage. Privatna preduzeća svih veličina tražit će način da popune radna mjesta s visokim zahtjevima za znanjem, s dodanom vrijednošću i s visokim platama s ciljem osvajanja izvoznih tržišta i privlačenja stranih investicija. Iskustva iz drugih zemalja (de Ferranti et al. 2003.) pokazala su da odluke o investiranju, kako stranom tako i lokalnom, zavise od mišljenja investitora o tome da li lokalna radna snaga ima vještine, znanja i sposobnosti za iskorištavanje i izvlačenje koristi iz novih investicija.

5.64 Isto istraživanje otkrilo je zabrinjavajući jaz između onog što traže poslodavci i pogleda nastavnika i učenika koji su upravo maturirali. Kad je od njih zatraženo da identifikuju najvažnije vještine koje traže poslodavci, oko polovina od 152 nastavnika i preko 1.000 učenika koji su nedavno maturirali odabralo je tehničke vještine koje je budući zaposleni dobio u sklopu formalnog obrazovnog sistema. Mali broj nastavnika i učenika shvatio je koliki stepen važnosti poslodavci pridaju vještinama komunikacije i poznavanju stranih jezika.

5.63 Nedavno izvršeno istraživanje (Birks Sinclair IBHI, 2003) baca u određenoj mjeri svjetlo na promjene potražnje za vještinama u BiH. Kad je od 102 poslodavca traženo da rangiraju stepen važnosti različitih vještina, samo oko polovine je izjavilo da su tehničke vještine dobijene formalnim obrazovanjem ključne ili vrlo korisne, dok je preko 70 % identifikovalo kao ključne ili vrlo važne vještine dobijene specijalizovanom obukom van obrazovnog sistema. Čak i više otkriva činjenica da su vještine za koje su poslodavci smatrali ključnim (Slika 5:3) bile: dobre sposobnosti komunikacije (koje je 59 % poslodavaca identifkovalo kao ključne), metodi poslovanja (marketing) (37 %), vještine prerade teksta (35 %) i poznavanje stranih jezika (29 %). U isto vrijeme, tek nešto više od 20 % smatralo da su tehničke vještine ključne (bez obzira na to da li su dobijene u formalnom sistemu ili privatnom sektoru).

118

Implikacije po srednje obrazovanje

5.65 Drugi dokazi i pokazatelji također, ukazuju na postojanje ozbiljnih problema u vezi s orijentacijom obrazovnog sistema u BiH. Na primjer, istraživanje je također, otkrilo da je stopa isplativosti svih oblika trogodišnjeg, usmjerenog obrazovanja za pojedinca u BiH bila na nuli, i u poređenju s 4 postotnom isplativošću općeg srednjeg obrazovanja. Ti relativni iznosi isplativosti predstavljaju funkciju viših troškova usmjerenog obrazovanja i činjenice da lica koja završe takvo školovanje imaju tendenciju da budu nezaposlena ili zaposlena na radnim mjestima s niskim platama (koja nisu uvijek u oblasti profesije za koju su obučavana). Mnoge zemlje EU i zemlje u tranziciji ubrzano napuštaju model planiranja radne snage u kojem javni sektor pokušava da predvidi za kojim konkretnim poslovima i profesionalnim vještinama će postojati potražnja u budućnosti i da onda pažljivo prilagodi plan i program srednjoškolskog obrazovanja s ciljem proizvodnje radnika koji su u potpunosti obučeni za ta zanimanja. To je i zbog toga što se njihove privrede mijenjaju suviše brzo da bi formalni sistem bio u mogućnosti da ih prati i zbog toga što su, u svakom slučaju, pojedincima potrebni šire obrazovanje i šire vještine da bi se adaptirali na promjene radnih mjesta, a ne samo konkretne vještine za prvo zaposlenje koje će dobiti. Za razliku od toga, čak 80 % srednjoškolaca u BiH i dalje se upisuje na tehničke ili usmjerene programe, a jedna trećina svih srednjoškolaca upisuje se na usmjerene programe u trajanju od tri godine ili manje, od kojih ni jedan ne nudi nastavak obrazovanja, a samo mali broj vodi do kasnijeg zaposlenja u toj oblasti zanimanja. Štaviše, mnogo mladih ljudi ne dobiju priliku da se upišu na obrazovni program koji bi izabrali ili izabiru program uglavnom zbog toga što ga nudi najbliža škola. Slika 5:3 Važnost vještina prema rangiranju poslodavaca

0

10

20

30

40

50

60

Kom

unik

acije

Posl

ovan

je:

mar

ketin

g

Rac

unar

i:pr

erad

a te

ksta

Stra

ni je

zici

Posl

ovan

je:

men

adzm

ent

Tehn

icke

:fo

rmal

noob

razo

vanj

eTe

hnic

ke:

nako

nfo

rmal

nog

Posl

ovan

je:

racu

novo

dstv

o

Rac

unar

i:ta

bela

rni

obra

cuni

Mat

emat

icke

vjes

tine

% k

oji j

e oc

ijeni

o ka

o kl

jucn

e

Izvor: (Birks Sinclair IBHI, 2003) 5.66 Uz to što nudi tek ograničene mogućnosti za zapošljavanje, usmjereno obrazovanje je i skupo. Pokazatelji iz Sarajevskog Kantona i Tuzlanskog Kantona pokazuju da su usmjereni programi u BiH do za jednu trećinu skuplji po učeniku od općih obrazovnih programa (Ćatić 2003., Levačić 2003.). imajući u vidu sve te dokaze, nije iznenađujuće da je među roditeljima i učenicima došlo do smanjenja potražnje za usmjerenim programima i do povećane potražnje za četverogodišnjim srednjoškolskim programima (Tabela 5:13), u skladu s trendovima u zemljama OECD-a (OECD 2001).

119

5.67 Priroda usmjerenog obrazovanja u BiH se postepeno mijenja u progresivnom smjeru. S finansiranjem EU vrši se proširenje plana i programa u više oblasti s ciljem uključenja šireg obima općih vještina vezanih za rad i povećanje općeobrazovnih komponenti. Jasno je da to treba dodatno podstaći. Međutim, značajan odmak od usmjerenog obrazovanja (posebno trogodišnjih kurseva), koji zagovara ovaj izvještaj, zahtijevat će pažljivo sprovedenu kampanju informisanja koju bi vlada izvršila s ciljem objašnjavanja argumentacije za tu promjenu. U ovom trenutku, nastavnici, roditelji i učenici nisu u pretjeranoj mjeri nezadovoljni postojećim trogodišnjim programima u poređenju s općim programima, osim što navode da su u nedovoljnoj mjeri finansirani (Svjetska banka 2003.a). Tabela 5:12 Implicirani privatni IRR po tipu obrazovanja za BiH, 2002. godina

Srednje

Opći programi 0 Srednje tehničke 3 Prosvjeta 0 Srednje usmjerene 0 Umjetnost i humanističke nauke 16 Univerzitet 8

Društvene nauke, ekonomija, pravo 9 Prirodne nauke 17 Tehnika, industrija, građevinarstvo 9 Agronomija 6 Medicina 0

Izvor: Birks Sinclair IBHI 2003 Napomene: (1) Svi IRR za srednje škole izvedeni su iz uporedbe s licima bez ikakvog obrazovanja, jer nije bilo značajnog uticaja osnovnog obrazovanja. (2) IRR za srednje usmjereno obrazovanje i za neke programe tercijarnog obrazovanja iznosi nula, jer ne odražava činjenicu da ti programi nemaju nikakav značajan uticaj. IRR za univerzitet je izveden iz poređenja gimnazijskim obrazovanjem, jer daju najveći broj onih koji se upisuju na univerzitet. IRR za sve visokoškolske diplome je izveden iz poređenja gimnazijskim obrazovanjem jer daju najveći broj onih koji se upisuju na univerzitet. IRR za visoko obrazovanje izvedeni su pod pretpostavkom da svi programi traju 6 godina u prosjeku.

IRR % Visoko obrazovanje IRR %

Gimnazije 4

Implikacije po tercijarno obrazovanje77 5.68 Kao i u većini zemalja, tercijarno obrazovanje u BiH i dalje predstavlja dobru investiciju za pojedinca. Stope isplativosti u prosjeku iznose oko 8 %, pri čemu su u općem slučaju više za prirodne nauke i humanističke nauke, a niže za agronomiju i druge tehničke kurseve (Birks Sinclair IBHI, 2003). Za lica s fakultetskim diplomama manje je vjerovatno da će biti nezaposlena nego za lica s nižim nivoom obrazovanja, a daleko je vjerovatnije da će biti zaposlena u formalnom sektoru, posebno javnom sektoru, koji zauzima veliki dio zaposlenih u formalnom sektoru (Svjetska banka 2003.b). Zanimljivo je, međutim, da je vjerovatnije da će lica s univerzitetskom diplomom biti obeshrabreni radnici tj. oni koji nemaju zaposlenje ali ga ni ne traže aktivno. To može biti rezultat toga što oni mogu da čekaju ono što je, po njihovom mišljenju, odgovarajuće zaposlenje, jer mogu očekivati više plate i, u svakom slučaju, obično dolaze iz porodica višeg statusa koje ih mogu izdržavati dok čekaju posao.

77 Ovaj izvještaj koristi termin “tercijarno” umjesto “visoko” obrazovanje u skladu s tekućom međunarodnom praksom (OECD 1998) kako bi obuhvatio sve tipove obrazovanja nakon srednje škole, što uključuje univerzitete, ali ne samo njih.

120

Tabela 5:13 Trendovi kod upisa u različite tipove srednjih škola Školska godina

Gimnazije % Tehničke škole

% Usmjerene škole

% Ukupno

FBiH 2000./01. 26118 23.24 42545 37.85 40781 36.28 112399 2001./02. 27139 23.70 44211 38.60 40567 35.42 114523 2002./03. 27496 23.78 45478 39.33 38992 33.72 115632 RS

2001./2002. 9,242 18.0 24,424 47.7 17,581 34.3 51,247

2002./2003. 9,419 18.1 25,965 50.0 16,564 31.9 51,948 Izvor: zavodi za statistiku FBiH i RS

5.69 Slično srednjem nivou obrazovanja u BiH, izgleda da i sistem tercijarnog obrazovanja ne uspjeva da osigura stabilan dotok lica s diplomama koja imaju adekvatne vještine za dinamično tržište rada. Iako su dokazi u većoj mjeri usmeni po prirodi nego u odnosu na srednje obrazovanje (jasno je da je potrebno još istraživanja), studenti, univerzitetski lideri, neki profesori i mnogi lokalni akteri mišljenja su da programi visokog obrazovanja pate od zastarjelih nastavnih planova i programa, zastarjele nastavne metodologije, literature i monodisciplinarnih programa koji su u velikoj mjeri teoretski i nevezani za realnost na tržištu rada. Međutim, mali broj univerzitetskih profesora identifikovao je odnos između tržišta rada i nastavnih planova i programa kao važno pitanje, a većina je bila fokusirana samo na potrebu dodatnog finansiranja, viših plata i boljih uvjeta rada (Svjetska banka 2003.b). 5.70 Razlozi koji su doveli do nedostatka veza između potražnje za relevantnijim programima i jednostavnog nastavljanja tradicionalnih načina nastave i učenja na univerzitetima BiH leže u fragmentiranosti prirode sistema tercijarnog obrazovanja, bez djelotvorne uprave ili odgovornosti. Sistem u kojem fakulteti imaju autonomiju dovodi do skupog uduplavanja nastave (pri čemu svaki fakultet organizuje svoje zasebne kurseve za predmete koji su izvan njegove oblasti specijalizacije), administracije i usluga. Odgovornost za tercijarno obrazovanje data je kantonalnim vladama u FBiH, koje, možda zbog niskih prihodnih osnova, ne mogu da oosiguraju znatne investicije za unapređenja kvaliteta, a vrše i etnički bazirane političke uticaje. Štaviše, studentima, od kojih mnogi studiraju besplatno, dozvoljeno je da godinama razvlače studije i ostaju u sistemu. Na primjer, od svih studenata koji su školske godine 1997-98. počeli studije u FBiH, manje od 3 % je diplomiralo na vrijeme (prosjek za EU je oko 50 %). Na Sarajevskom univerzitetu, preovladavaući nivoi ponavljanja godina dovode do toga da su troškovi po diplomcu 2002. god. bili blizu 13 puta veći od godišnjih troškova po studentu (Ćatić 2003). Te mane su široko poznate u cijelom obrazovnom sistemu i postoji opći koncenzus u vezi s neophodnošću prebacivanja odgovornosti za tercijarno obrazovanje na nivo entiteta u FBiH ili na nivo države. Međutim, politički manevri su do sada spriječili usvajanje modernog zakonskog okvira za tercijarno obrazovanje. Implikacije po obuku odraslih 5.71 Neadekvatnosti formalnog obrazovnog sistema BiH dodatno su otežane slabostima vezanim za osiguranje kvalitetnog obrazovanja i mogućnosti za obuku odraslih. Kao rezultat toga, oni koji izlaze iz formalnog sistema s nefleksibilnim vještinama i

121

slabim sposobnostima za nastavak učenja imaju velike teškoće pri prevazilaženju tih nedostataka. Prihodi od namjenskog oporezivanja plata za doprinose za nezaposlenost posvećeni su uglavnom pasivnim programima, kao što su oni koji osiguravaju davanja za nezaposlene, umjesto aktivnim mjerama koje bi omogućile zapošljavanje, kao što bi bila obuka zasnovana na potrebama radnog mjesta ili u privatnom sektoru, pomoć pri traženju posla ili savjetovanje. Kad i dođe do obuke, praćenje i vrednovanje za osiguranje kvaliteta i praćenje učesnika u daljem napredovanju ne dešavaju se. Pomoć pri traženju posla, jedna od najisplativijih aktivnih intervencija na tržištu rada, u BiH je jošuvijek, nedovoljno razvijena. 5.72 Iako je obuka koju su vršila preduzeća bila osnovni izvor obrazovanja odraslih u bivšoj Jugoslaviji, u BH se sada vrši vrlo malo obuke u preduzećima. Na primjer, rezultati nedavno izvršenog istraživanja, 95 odraslih, ukazuju da je tek oko četvrtine ispitanih prošlo kroz neki oblik obuke odraslih u toku tri godine nakon napuštanja srednjih škola 2000. god. (Birks Sinclair IBHI, 2003). To se dešava uprkos zakonu koji je usvojen s dobrim namjerama, ali se ne primjenjuje, a koji obavezuje preduzeća s više od 50 zaposlenih da osiguravaju obuku za radnike s radnim iskustvom u toku od 6 do 12 mjeseci. Za ograničen nivo obuke bazirane u preduzećima koji se zaista dešava, ne postoje adekvatne institucionalne strukture za priznavanje certifikata, diploma ili transkripta. Do onog nivoa do kog je obuka regulisana, to se radi na osnovu postavljanja standarda fizičkog inputa (veličina učionica, broj kvalifikovanih nastavnika itd) umjesto da se pokuša izmjeriti ono što polaznici zaista nauče. To je slabost koja se može naći i u formalnom obrazovnom sistemu.

5.73 Obuka koju nude privatni davatelji obuke i nevladine organizacije gotovo je u potpunosti ograničena na obuku korištenje računara i strane jezike, a čak i za njih ne postoji sistem za priznavanje stepena obuke ili diploma. Nevladinim organizacijama je zakonom zabranjeno da naplaćuju kurseve obuke, što ograničava njihove mogućnosti za proširenje usluga koje pružaju.

Odnos između siromaštva i obrazovanja u BiH 5.74 U BiH postoji snažna veza između loših mogućnosti za obrazovanje i siromaštva (Svjetska banka 2003.b). Neto stopa upisa u osnovne škole u BiH na nivou od 93 % jednaka je za siromašna i nesiromašna domaćinstva, ali je niska po standardima EU, uključujući i 10 najnovijih članova EU koji imaju neto stope upisa vrlo blizu 100 %. Iako nije otkriveno da stopa upisa u osnovne škole u značajnoj mjeri varira u odnosu na rod ili urbana i ruralna područja, vjeruje se da je neupisivanje u osnovno obrazovanje u velikoj mjeri koncentrisano među izbjeglicama, licima s invaliditetom i Romima. Stopa upisa u predškolsko obrazovanje u BiH, koja iznosi samo 4,3 %, upadljivo je niža od evropskih standarda za sve nivoe prihoda i vrlo malo djece iz siromašnih porodica ima mogućnost da dobije šansu za taj napredni početak obrazovanja. Kako se dostupnost predškolskih programa, kao i onih iz vrtića, bude povećavala u narednim godinama, što je neizbježno, jedna od politika koje vlada može prihvatiti, a koja je, po međunarodnim iskustvima, u najvećoj mjeri podrška siromašnima, bilo bi osiguranje finansiranja za predškolske i vrtićke programe usmjerene na siromašne i one u nezavidnom položaju.

5.75 U jednakoj mjeri je zabrinjavajuće da je samo 73 % dobne grupe od 15 do 18 godina upisano u srednje škole, što odražava učestalost odustajanja od obrazovanja i neproporcionalan udio (40 %) učenika u trogodišnjim usmjerenim programima. Većina evropskih zemalja ima neto stope upisa u srednje škole od 85 - 95 %. Među stanovništvom

122

BiH koje je ispod granice siromaštva, procent upisa u srednje škole pada na samo 57 %. Situacija je još gora po siromašnu djecu zbog toga što je daleko veća vjerovatnoća da su i oni koji su upisani u srednje škole upisani u trogodišnje usmjerene programe, što je razvoj koji smanjuje fleksibilnost na tržištu rada i obično dovodi do nezaposlenosti ili niskih zarada. 5.76 Trogodišnji srednjoškolski programi ne osiguravaju mogućnosti upisa u tercijarno obrazovanje, što otežava probleme s kojim se suočavaju siromašni kod dostupnosti visokog obrazovanja. Dok je neto stopa upisa za one koji nisu siromašni u dobnoj grupi za tercijarno obrazovanje (od 19. do 23. godine) 27 %, ona iznosi samo 9 % za mlade iz domaćinstava ispod granice siromaštva. Imajući u vidu da javne institucije visokog obrazovanja u BiH omogućavaju besplatan upis samo studentima s najboljim rezultatima (koji imaju tendenciju da dolaze iz porodica s visokim primanjima), a studenti u visokom obrazovanju imaju tendenciju da koriste i više neobrazovnih pogodnosti kao što su subvencionisano stanovanje, ishrana i prevoz, javno finansiranje visokog obrazovanja u BiH je u velikoj mjeri naklonjeno davanjima onim domaćinstvima, kojima su javne subvencije najmanje potrebne. 20 % domaćinstava u najboljem položaju u BH, u smislu opće potrošnje, koristilo je 41 % sve javne potrošnje na visoko obrazovanje, dok je 20 % domaćinstava u najgoroj poziciji koristilo samo 6 % potrošnje na visoko obrazovanje (Svjetska banka 2003.b). 5.77 BiH se nalazi u opasnosti da vremenom osjeti smanjenje stepena obrazovanja siromašnih, ako se, s povećanjem privatnih doprinosa, javna potrošnja ne preusmjeri na podršku onim studentima koji su u nepovoljnijoj poziciji. Međutim, čak i ako zemlja uspije da zadrži siromašne u školama, samo će unapređenja relevantnosti i kvaliteta njihovog obrazovanja pomoći pri razbijanju začaranog kruga siromaštva i dati pozitivan doprinos općem privrednom rastu u BiH.

F. ULOGA SLUŽBI ZAPOŠLJAVANJA U BOSNI I HERCEGOVINI 5.78 Nizak stepen preraspodjele radnih mjesta u formalnom sektoru i postojeće neusklađenosti između ponude i potražnje za radnom snagom naglašavaju važnost efikasnog korištenja službi za zapošljavanje i pasivnih i aktivnih politika na tržištu rada. Međutim, bez obzira na znatne resurse koji su raspodijeljeni za te inicijative, posebno u FBiH, te široke mreže kancelarija u cijeloj zemlji, službe za zapošljavanje pokazale su se u najvećoj mjeri irelevantnim za omogućavanje protoka radnih mjesta u formalnom sektoru, posebno kad su suočene s velikim i apsorbujućim neformalnim sektorom.

Institucionalni aranžmani

5.79 Zakonski okviri koji upravljaju aktivnostima zavoda za zapošljavanje u oba entiteta su u znatnoj mjeri reformisani 2000. godine, ali i dalje se suočavaju s velikim reformskim programom u oblastima aktivnih programa na tržištu rada. Službe za zapošljavanje se osiguravaju i na entitetskom i na podentitetskom nivou. U RS postoji jedinstveni Zavod za zapošljavanje, sa 6 regionalnih ogranaka i 55 općinskih kancelarija. Mreža službi za zapošljavanje u FBiH sastoji se od Federalnog zavoda za zapošljavanje na

123

nivou entiteta i deset kantonalnih službi za zapošljavanje i 79 općinskih kancelarija.78 Od ukupnih resursa koji se ubiru u FBiH, 70 % administriraju kantoni, a 30 % entitet.79 Nedavno izvršene reforme uvele su Agenciju za zapošljavanje na nivou države, čiji je zadatak sakupljanje statističkih podataka vezanih za zapošljavanje na nivou cijele zemlje i predstavljanje BiH u međunarodnim i bilateralnim pitanjima vezanim za rad.

Programi

5.80

Osim registracije nezaposlenih, službe za zapošljavanje u BiH imaju zadatak da administriraju osiguranje u slučaju nezaposlenosti i aktivne programe na tržištu rada za nezaposlene. Finansiranje davanja za nezaposlene predstavlja prioritet u oba entiteta, a aktivni programi se finansiraju iz preostalih resursa koje ne zauzmu davanja.

5.81 Obuhvat davanja za nezaposlene u BiH je nizak po međunarodnim standardima. Kako su gotovinska davanja za nezaposlene bila dostupna samo onim nezaposlenima koji su vršili uplate doprinosa za nezaposlenost (i čiji poslodavci su vršili uplate), te uz visok stepen izbjegavanja plaćanja doprinosa, 2003. god. gotovinska davanja predstavljala su samo 16 % potrošnje zavoda za zapošljavanje u FBiH, a 23 % u RS. Kao posljedica toga, znatni resursi preostaju za finansiranje aktivnih programa na tržištu rada, posebno u FBiH. Zbog znatnih razlika između stopa doprinosa za osiguranje u slučaju nezaposlenosti (2,5 % u FBiH i 1 % u RS),80 finansijske pozicije dva zavoda za zapošljavanje su veoma različite.

5.82 Postojeća mješavina aktivnih programa na tržištu rada u oba entiteta je veoma ograničena, a naglasak se stavlja na programe kao što su subvencioniranje plata ili kredita za preduzeća. Međunarodna iskustva, međutim, ukazuju da su te dvije vrste programa među najmanje isplativiim programima (Betcherman, et. al.2004). U isto vrijeme, jednostavniji i isplatljiviji programi, kao što su savjetovanje pri izboru posla i osnovne funkcije spajanja poslodavaca i nezaposlenih, uopće nisu postojale ili su bile u ozbiljnoj mjeri zanemarene. Konkretno, finansiranje za aktivne programe bilo je usmjereno na favorizovana preduzeća u državnom vlasništvu s zanemarivim nivoom praćenja ili odgovornosti za korištenje sredstava. Nedavna revizija i pregled poslovnih procesa entitetskih zavoda za zapošljavanje otkrila je slabe poslovne procese i loše finansijsko upravljanje u oba entiteta, uz ozbiljan nedostatak praćenja internih operacija i ocjenjivanja programa zavoda za zapošljavanje. 5.83 Rezultujući nedostatak odgovornosti za korištenje resursa, sve do nedavno dodatno otežavan nedostatkom odgovarajućih regulativa, predstavlja pitanje za koje su vezane ozbiljne bojazni, posebno u FBiH. Imajući u vidu da FBIH, posebno, šalje znatan dio javnih resursa u programe kreditiranja (oko 0,5 % entitetskog GDP-a 2003. godine, od ukupne potrošnje od 1 % GDP-a, uz dodatnih 0,4 % GDP-a u neraspodijeljenim rezervama), to predstavlja nezadovoljavajući rezultat za koji entitetske vlasti u sklopu Srednjoročne razvojne strategije priznaju da se mora popraviti, imajući u vidu visoke stope registrovane nezaposlenosti i znatne izazove vezane za restruktuiranje preduzeća s kojima će se suočiti u

78 Uspostavom strukture Federalnog zavoda eliminisane su ranije zasebne i etnički zasnovane službe za zapošljavanje u FBiH. 79 Entitetsko finansiranje je dostupno za preraspodjelu kantonima na osnovu potreba kroz mehanizam solidarnosti. 80 Višak finansiranja u Zavodu za zapošljavanje FBiH pokrenuo je nedavne rasprave u vezi s reformama o mogućem smanjenju stope doprinosa za osiguranje u slučaju nezaposlenosti.

124

bliskoj budućnosti. Neka od tih pitanja se rješavaju; u stvari, RS je nedavno prekinula svoje programe kreditiranja, dok je Zavod za zapošljavanje FBiH u procesu obustavljanja tih programa.

RS Tabela 5:14 Rashodi entitetskih zavoda za zapošljavanje, 2003. godina (%) FBiH Administracija i kapitalne investicije 33 15 Pomoć nezaposlenim licima 26 30 - Davanja za nezaposlene 23 16 - Doprinosi za zdravstveno osiguranje 12 1 - Doprinosi za penzijsko osiguranje 1 2 Programi na tržištu rada 41 54 Rezerve Ukupno 100 100 Ukupna potrošnja kao % entitetskog GDP-a 0.3 1 Izvor: Entitetski zavodi za zapošljavanje, programi na tržištu rada u FBiH uključuju programe kreditiranja u vrijednosti od 39 miliona KM. 5.84 U općinskim kancelarijama za zapošljavanje jednostavne aktivnosti na registraciji istiskuju sve druge aktivnosti, kao što su upućivanje na slobodna radna mjesta i savjetovanje o izboru zanimanja. Imajući u vidu da službe za zapošljavanje u oba entiteta također, finansiraju doprinose za zdravstveno i penzijsko osiguranje za registrovane nezaposlene. Primanje tih beneficija često predstavlja jedinu motivaciju za registraciju. To se odnosi i na značajan broj ljudi koji su zaposleni u neformalnom sektoru ili koji se bave poljoprivredom, a koji se ipak registruju kao nezaposleni s tim razlogom (što predstavlja objašnjenje za značajne razlike između broja lica registrovanih kao nezaposlena i procjena broja nezaposlenih konzistentnih s metodologijom Svjetske organizacije za rad (ILO), zasnovanih na istraživanju LSMS).

5.85 Neadekvatnost aktivnosti zavoda za zapošljavanje potvrđuju i istraživanja sprovedena među nezaposlenim licima koja ukazuju na nisku stopu povjerenja u to da će im javne službe za zapošljavanje osigurati korisne usluge u toku traženja zaposlenja.81 Štaviše, lica koja su tražila posao i koja su ispitana u sklopu istraživanja oslanjaju se na neformalne mreže u svojim zajednicama za nalaženje zaposlenja, uglavnom neformalne prirode, umjesto da odu do općinske kancelarije zavoda za zapošljavanje i zatraže pomoć. Takva situacija je dodatno otežana time što je preovladavajuće mišljenje da bolje mogućnosti za zapošljavanje postoje u neformalnom, nego u formalnom sektoru, prema usmenim dokazima. Druga strana medalje u vezi s tim nezadovoljavajućim rezultatima kod usmjeravanja na slobodna radna mjesta je što su, na strani potražnje za radnom snagom, službe zapošljavanja jednako neprivlačne poslodavcima koji žele da zaposle nove radnike.82 Poslodavci smatraju da su objavljivanja slobodnih radnih mjesta u medijima i lični kontakti, korisniji načini za zapošljavanje. Neuspjeh u održavanju integrisanih dokumentacija o nezaposlenim po grupama vještina na nivou entiteta (da ne govorimo cijele zemlje) dovode do toga da službe za zapošljavanje malo mogu ponuditi poslodavcima u njihovom strateškom traženju.

125

G. ZAKLJUČCI I PREPORUKE VEZANE ZA POLITIKE

Šta smo naučili?

5.86 BiH je u toku posljednjih nekoliko godina ostvarila znatan stepen rasta, koji su omogućili dotoci pomoći kao podrška rekonstrukciji nakon kraja rata. Na tržištu rada, taj rast i razvoj početkom ovog vijeka odražen je povećanim brojem radnika koji su ušli na tržište rada, te povećanjem mogućnosti za zapošljavanje. Također, je odražen i općim visokim inflatornim povećanjem plata i u RS i u FBiH. 5.87 Tržište rada u BiH karakterizira dualna struktura, pri čemu dinamičan neformalni sektor obuhvata mala i srednja preduzeća i samozapošljavanje, a formalni sektor je još pod dominacijom javnog sektora i velikih preduzeća. Stvaranje novih radnih mjesta početkom ovog vijeka bilo je uglavnom koncentrisano na neformalni sektor, dok se formalni sektor i dalje bori s znatno visokim cijenama rada i teretom zaostalih dugovanja. 5.88 Tržište rada BiH karakteriše vrlo niska stopa učešća u radnoj snazi, niska stopa zaposlenosti, visoka stopa nezaposlenosti i veliki neformalni sektor. Između 2001. i 2002. godine na tržište rada nije bilo moguće apsorbovati sve novopridošle u radnu snagu. Kao rezultat toga, stopa nezaposlenosti je povećana na još viši nivo od 21 % u 2002. godini. Stope nezaposlenosti za mlade muškarce i žene bile su oko 3 puta više od državnog prosjeka, pri čemu su i stope zaposlenosti za starije radnike znatno ispod državnog prosjeka.

5.89 Bojazni vezane za neravnopravnost kod određivanja visine plata, koje su možda izazvane kulturnim i historijskim naslijeđem, jasno se odražavaju na neizdiferenciranu raspodjelu plata i (akumuliranu) inflaciju plata koja je rezultat automatskih mehanizama indeksacije. Kao rezultat toga, ti mehanizmi uvode distorzije i održavaju broj zaposlenih u formalnom sektoru na niskom nivou na vještački način. Za razliku od toga, zaposlenost u neformalnom sektoru se stimuliše, na temelju motivacije da se prikazuju manji rezultati od ostvarenih i da se investira manje. Iako je početkom vijeka znatno smanjen broj ljudi na “listama čekanja”, zaostale neizmirene obaveze koje se odnose na plate i druge distorzije i dalje otežavaju restruktuiranje sektora preduzeća, uključujući privatizaciju.

5.90 Preliminarni pokazatelji na nivou industrijskih grana ukazuju na spiralno inflatorno povećanje plata koje vode preduzeća koja plaćaju relativno visoke plate, a koje se sistematski šire na druge sektore privrede. Nefleksibilnost sistema plata uopće, a institucija najniže plate, konkretno, mogli bi da postanu još uticajniji kako bude došlo do usporavanja rasta, a privreda bude prolazila kroz ozbiljne faze restruktuiranja i negativnih šokova po potražnju.

5.91 Na mikro nivou, poređenja podataka iz 2001. i 2002. god. ukazuju na nedostatak fleksibilnosti na tržištu rada koji otežava alokaciju resursa i stvaranje radnih mjesta. Izgleda da su žene i mladi u najtežem položaju na tržištu rada, pri čemu su posebno niske stope učešća žena u radnoj snazi i stopa nezaposlenosti među mladima. Izgleda da su relativno visoke plate, koje su dovele do vrlo niske stope zaposlenosti, uticale i na starije radnike, mada na drugačiji način. 5.92 Stope isplativosti obrazovanja su vrlo visoke i odražavaju se u visokim zaradama i povoljnim rezultatima kod zapošljavanja. Dok je profil odnosa starosti i visine zarada relativno ravan u neformalnom sektoru, oštro je rastući u formalnom sektoru. Plate u

126

preduzećima u državnom vlasništvu su niže od onih koje se plaćaju zaposlenima u javnoj administraciji, zdravstvu i obrazovanju.

Implikacije po politike i preporuke vezane za politike

Kolektivno pregovaranje

Smanjenje stepena nefleksibilnosti u formalnom sektoru

5.93 Kao što je prikazano u Tabeli 5.14, za veliki dio radnika u oba entiteta 2001. i 2002. god. nagomilavale su se zaostale neizmirene obaveze u odnosu na plate. Više od četvrtine radnika bilo je plaćeno manje od uobičajenih nivoa plata. S druge strane, nagomilane zaostale neizmirene obaveze u vezi s platama i dospjelim isplatama otpremnina, stvorile su problem neizmirenih dugovanja, koji onemogućava ili otežava privatizaciju. Nefleksibilnost u formalnom sektoru utemeljena je u ponašanju upravnika koji rade s nedostatkom obzira prema ostvarivanju dobiti i pokazuju visok stepen usmjerenja ka zaštiti postojećih radnih mjesta. Ubrzanje privatizacije moglo bi pomoći pri izlasku iz tog začaranog kruga.

Najniža plata

5.94 Pokazatelji predstavljeni u sklopu ovog izvještaja ukazuju da je najniža plata u BiH visoka u poređenju s onom u drugim privredama u tranziciji, a da se obavezujuća najniža plata odražava u nefleksibilnoj strukturi plata i neizdiferenciranoj raspodjeli plata u formalnom sektoru kojeg obuhvataju aranžmani kolektivnog pregovaranja. Da bi se smanjili neželjeni efekti najniže plate na raspodjelu plata, bit će od ključne važnosti ukinuti povezanost najniže plate i prosječne plate u FBiH. Ukidanje veze između najniže plate i prosječne plate doprinijelo bi ograničavanju inflatornog povećanja plata i smanjenju stepena neizdiferenciranosti plata u formalnom sektoru.

Zaposlenost mladih i najniža plata

5.95 Prema procjenama, 53 % (56 %) i 36 % (46 %) tinejdžera i mlađih odraslih ljudi bilo je nezaposleno 2001. god. (2002. god.). Odgovarajuće stope zaposlenosti su, također, veoma niske. Imajući u vidu da se mladi ljudi najčešće zapošljavaju na slabo plaćenim radnim mjestima, politike koje se odnose na najnižu platu su vrlo važne za njihove rezultate kod zapošljavanja. U stvari, obavezujuća najniža plata razmatrana u prethodnoj sekciji mogla bi imati negativan uticaj na rezultate zapošljavanja mladih u BiH, a mogla bi i da predstavlja objašnjenje za visoke stope nezaposlenosti kod mladih 2001. i 2002. godine. Da bi se omogućio ulazak mlađih radnika u formalni sektor, radnici koji tek ulaze na tržište rada i mladi radnici ne treba da budu obuhvaćeni aranžmanima kolektivnog pregovaranja, već bi trebalo da se dozvoli da njihove plate padnu na nivo ispod najniže plate koja se uspostavlja kroz te aranžmane kolektivnog pregovaranja.

5.96 Da bi kolektivni ugovori odražavali interese svih uključenih strana, bit će važno ojačati poziciju privatnog sektora u pregovorima o granskim kolektivnim ugovorima i smanjiti obuhvat granskih kolektivnih ugovora samo na preduzeća koja imaju svoje predstavnike u procesu pregovaranja. 5.97 Uz shvatanje različite prirode države kao poslodavca, proces određivanja visine plata za javnu upravu, bi trebao da se ukloni iz kolektivnih ugovora, koji određuju visinu plata drugih radnika u formalnom sektoru. Javni sektor trebalo bi da pređe s granskog kolektivnog ugovora na statutarno određivanje visine plata za radnike u javnoj upravi. Paralelno s tim,

127

vlada bi trebala da unaprijedi svoj stepen kontrole nad preduzećima koja su u njenom vlasništvu. Politike zarada mogle bi se uvesti – na privremenoj osnovi – s ciljem ograničenja inflatornog povećanja plata u odabranoj grupi firmi, posebno u grupi velikih preduzeća. 5.98 U ovom trenutku naknade i dodaci predstavljaju neproporcionalno veliki dio ukupnih zarada za zaposlene u formalnom sektoru. Naknade bi postepeno trebalo integrisati u osnovicu plate.

Stariji radnici

5.99 Za razliku od mlađih radnika, rezultati regresije prikazani u prethodnom dijelu teksta pokazuju da su plate starijih radnika u formalnom sektoru vrlo visoke. Za razliku od većine procjena profila zarada u drugim zemljama, procijenjeni profil odnosa godina starosti i zarada za formalni sektor u BiH, nema obliku izvrnutog slova U. Dodatak za godine iskustva po stopi od 0,6 % koji propisuju zakoni o radu u oba entiteta, mogao bi da predstavlja objašnjenje za to. Međutim, niska stopa zaposlenosti za starije radnike (22 i 27 % 2001. i 2002. godine, redom), mogla bi biti posljedica toga da su stariji radnici znatno skuplji s aspekta poslodavca. Neformalnost 5.100 Neizdiferenciranost kod raspodjele plata i nefleksibilnost koja je naglašena u prethodnom dijelu teksta predstavljaju temelj za relativno visok udio neformalnosti na tržištu rada. Iako neformalni sektor izgleda visoko dinamičan i odgovoran za stvaranje najvećeg broja novih radnih mjesta između 2001. i 2002. godine, implikacije u smislu fiskalnih reprekusija i socijalnog osiguranja za radnike su alarmantne, što dovodi do toga da bi svaki potencijalni oporavak zaposlenosti bio neodrživ. 5.101 Razmatranja politika trebalo bi da se fokusiraju na smanjenje izvora nefleksibilnosti, kao način za podršku postepenom prelasku u formalni sektor. Institucije na tržištu rada, a posebno oporezivanje plata, doprinose paralelnom postojanju dualnih tržišta rada u BiH. Veliki stepen oporezivanja plata, posebno u FBiH, proizvodi jasne demotivacione faktore za mala i srednja preduzeća, pri formalizaciji njihovog poslovanja. Unapređenje efikasnosti institucija socijalnog osiguranja i smanjenje doprinosa koji se naplaćuju na plate, čim to njihova finansijska situacija omogući, pomoći će smanjenju motivacionih faktora za neformalno poslovanje. Obrazovanje 5.102 U globalnoj privredi, BiH neće biti sposobna da konkuriše na osnovu uporedivo jeftine radne snage. Privatna preduzeća svih veličina tražit će mogućnosti da popune radna mjesta koja zahtijevaju visok stepen znanja dodane vrijednosti i koja su dobro plaćena, da bi, dijelom, iskoristili mogućnosti za izvoz i privukli direktne strane investicije. Pokazatelji iz drugih zemalja (de Ferranti et al. 2003.) pokazali su da odluke o investiranju, kako stranih, tako i lokalnih investitora, zavise od mišljenja investitora o tome da li lokalna radna snaga ima vještine, znanja i sposobnosti za iskorištavanje i osiguranje isplativosti novih investicija ili ne. Uticaji na siromašne su neproporcionalno veliki. BiH je u opasnosti da se s vremenom suoči s padom stepena obrazovanja siromašnih, kako bude dolazilo do povećavanja privatnih doprinosa, ako javna potrošnja ne bude preusmjerena na podršku onim studentima koji su u nepovoljnijoj poziciji. Međutim, čak i ako zemlja uspije da zadrži siromašne u školama, tek

128

će im unapređenje kvaliteta i relevantnosti njihovog obrazovanja pomoći da izađu iz začaranog kruga siromaštva i daju pozitivan doprinos općem privrednom rastu u BiH. 5.103 Kako se dostupnost predškolskih i programa vrtića bude povećavala u narednim godinama, što je neizbježno, jedna od politika koje vlada može poduzeti, a koja je, po međunarodnim iskustvima, u najvećoj mjeri podrška siromašnima, bilo bi ciljano finansiranje predškolskih i programa vrtića u siromašnim oblastima i za grupe u nepovoljnom socijalnom položaju. Iako postoji opći koncenzus u vezi s potrebom prelaska odgovornosti za tercijarno obrazovanje na nivo entiteta u FBiH ili na nivo države, politički manevri su do sada spriječili usvajanje modernog zakonskog okvira za tercijarno obrazovanje.

Službe zapošljavanja

5.104 Nesposobnost zavoda za zapošljavanje da omoguće preraspodjelu zapošljavanja kroz aktivne programe na tržištu rada, konkretno kroz upućivanje na slobodna radna mjesta i savjetovanje, poziva na hitne dodatne reforme, imajući u vidu veliki broj nezaposlenih i vjerovatne dodatne zahtjeve koji će se pred sistem zavoda za zapošljavanje postaviti s ubrzanjem tempa restruktuiranja preduzeća. Određeni napredak je već postignut. Oba entiteta razvijaju djelotvornije politike vezane za aktivne mjere na tržištu rada koje su konzistentne s realnim fiskalnim pozicijama i administrativnim kapacitetima službi za zapošljavanje. Zajedno s entitetskim i kantonalnim službama za zapošljavanje razvijen je okvir za revidirane programe i to se koristi kao osnova za dalji programski razvoj. Ta reforma koristi informacije i podatke iz novijih iskustava, koja su pokazala da upućivanje na slobodna radna mjesta i savjetovanje, kao i fokus na obuku na radnom mjestu, može imati znatan pozitivan uticaj na preraspodjelu radnih mjesta u BiH. 5.105 Da bi se taj program pretvorio u praksu, službe zapošljavanja, a posebno općinske kancelarije, kao osnovni osiguravači usluga, imaju potrebe za izgradnjom kapaciteta s ciljem unapređenja njihovih kapaciteta za upućivanje na slobodna radna mjesta i savjetovanje. Uz to, finansiranje zdravstvenog i penzijskog osiguranja za nezaposlene zahtijeva reorganizaciju, s ciljem preusmjerenja osnovnog zadatka kancelarija za zapošljavanje s registracije nezaposlenih lica na aktivne programe i uklanjanja neodgovarajućih motivacionih faktora za registraciju lica kao nezaposlenih, samo da bi dobili zdravstveno osiguranje. Na kraju, višak finansiranja u Zavodu za zapošljavanje FBiH, daje prostor za istraživanje mogućnosti za smanjenje stope doprinosa za osiguranje u slučaju nezaposlenosti koji se naplaćuje na plate s tekućeg nivoa od 2,5 % bliže nivou od 1 %, kao u RS.

129

ANEKS 2. 1 SPORAZUMI O SLOBODNOJ TRGOVINI KOJE JE ZAKLJUČILA BIH

Obuhvat trgovine (član 1.2.2) Brzina liberalizacije (član 1.2.3)

Količinska ograničenja (član

1.2.1)

SST (godina stupanja

na snagu)

Zemlja

Udio HS linija

liberalizovanih (%)

Udio međusobne

trgovine liberalizov

an (%)

Udio HS linija oslobođenih

nakon stupanja na snagu (%)

Kraj prelaznog perioda

Broj linija sa QR nakon

stupanja na snagu

Godina ukidanja?

Bosna i Hercegovina 100.0 100.0 25.6 1. jan. 2004. 1 BiH-CRO

(2001) Hrvatska 100.0 100.0 100.0 stupanje na snagu - -

Bosna i Hercegovina 100.0 100.0 25.6 2 BiH-S&M

(2002) Srbija i Crna Gora 100.0 100.0 99.9 1. jan. 2004.

18 (QR na izvoz)

Nije određeno

Bosna i Hercegovina 100.0 100.0 25.6 - - 3 BiH-MAC

(2002) BJR Makedonija 100.0 100.0 99.9 1. jan. 2005.

2 31. dec. 2003.

Bosna i Hercegovina 91.8 83.7 27.1 1. jan. 2005. 4 BiH-ROM

(2003) Rumunija 88.7 89.9 88.7 stupanje na snagu - -

Bosna i Hercegovina 91.5 75.9 27.2 1. jan. 2005. 5 BiH-BUL

(2003) Bugarska 88.9 95.6 88.9 stupanje na snagu - -

Bosna i Hercegovina 93.0 88.6 26.6 6 ALB-BiH

(2003) Albanija 91.0 91.7 4.7 1. jan. 2008. - -

Bosna i Hercegovina 100.0 100.0 26.2 7 BiH-MOL

(2003) Moldavija 100.0 100.0 44.9 1. jan. 2006. - -

Izvor: Messerlin i Miroudot (2003). Podaci: državna statistika, bilateralni uvoz 2002. (2001. za CG). Uvoz za BiHzamijenjen izvozom partnerskih zemalja. U slučaju da nedostaje, bilateralni uvoz se zamjenjuje uvozom iz svijeta.

130

ANEKS 2.2 IZVOZ KROZ VANJSKU OBRADU (OUTWARD PROCESSING EXPORTS) IZ BIH U EU, 1997.-2001.

HS Industrija Vrijednost izvoza kroz vanjsku obradu iz BiH u

EU (u hiljadama US$) 2001. 1997. 1998. 1999. 2000. 2001. 1997=10062 Artikli odjeće i dodataka, osim pletenog 20,803 36,313 40,397 27,483 27,696 13364 Obuća, gamaše i dijelovi 6,890 12,048 20,283 14,359 11,555 16861 Artikli odjeće i dodataka, pleteno ili heklano 661 3,793 1,705 2,156 2,952 44683 Različiti artikli na bazi metala 1 127 2,441

90 Optički, foto itd, medicinski ili hirurški instrumenti itd. 641 1,294 1,349 1,181 1,079 168

63 Tekstil umjetnički, setovi za šivenje, nošeni tekstil 1,229 28 162 95 248 2084 Nuklearni reaktori, bojleri, mašine itd; dijelovi 161 703 96 643 163 10187 Vozila, osim željeznice ili tramvaja, i dijelovi 231 46 23 1041 Sirove kože i krzna i štavljena koža 115 63 88 41 17 1573 Artikli od čelika i željeza 1 3 74 72 16 1,42299 Posebne uvozne provizije 14 14 13 39 Plastika i plastični artikli 22 31 31 7 12 5485 Električne mašine itd; zvučna oprema; tv oprema 264 249 128 10 10 4

Jedinična vrijednost (1000 US$ po toni) 2001. 1997. 1998. 1999. 2000. 2001. 1997=100

62 Artikli odjeće i dodataka, osim pletenog 31 29 26 21 23 7464 Obuća, gamaše i dijelovi 27 16 15 12 10 3861 Artikli odjeće i dodataka, pleteno ili heklano 6 17 14 15 20 35283 Različiti artikli na bazi metala 7 12

90 Optički, foto itd, medicinski ili hirurški instrumenti itd. 4 9 9 9 9 207

63 Tekstil umjetnički, setovi za šivenje, nošeni tekstil 24 1 3 16 11 4684 Nuklearni reaktori, bojleri, mašine itd; dijelovi 16 3 14 92 16 10187 Vozila, osim željeznice ili tramvaja, i dijelovi 6 3 12 21141 Sirove kože i krzna i štavljena koža 16 21 22 14 9 5273 Artikli od čelika i željeza 5 6 5 99 Posebne uvozne provizije 14 14

Plastika i plastični artikli 22 10 10 4 1885 Električne mašine itd; zvučna oprema; tv oprema 29 12 9 3 2 8

Izvor: Baza podataka COMEXT. Samo proizvodi s obimom izvoza preko 10.000 $ u 2001. godini uključeni su u tabelu.

39 7

ANEKS 3. 1: BEEPS

• Instrument Istraživanja poslovnog okruženja i rezultata preduzeća EBRD-a i Svjetske banke (Bank Business Environment and Enterprise Performance Survey - BEEPS) razvijen je s ciljem istraživanja okruženja u kojem rade preduzeća u 26 zemalja srednje i istočne Evrope. Istraživanje je sprovedeno dva puta, 1999. i 2002. godine, što omogućava uporedbe kroz vrijeme za zemlje učesnice. Preko 180 firmi iz BiH učestvovalo je u istraživanju sprovedenom 1999. i 2002. godine. Te firme rade u industrijskim sektorima kao što su rudarstvo, građevinarstvo i proizvodnja, ili su aktivne u sektorima usluga, kao što su transport, trgovina, promet nekretninama, poslovne usluge, turizam i tako dalje. Što se tiče veličine firmi, instrument istraživanja je namjerno kreiran na način da je učešće manjih firmi u uzorku u svih 26 zemalja veće od stvarnog. Što se tiče dužine postojanja i tipa vlasništva, ispitanici su izabrani tako da odgovaraju kvotama uzorka, tako da uključuju firme u državnom vlasništvu, privatizovane firme, te novo uspostavljene firme. Profil ispitanih preduzeća iz BiH u smislu sektora, veličine, starosti i tipa vlasništva, predstavljen je u Tabeli 1 Aneksa 1.

• Osnovna mana istraživanja je to što uzorak firmi koje su ispitane u 26 zemalja nije reprezentativan za privredu svake od tih država. Umjesto toga, uzorci su stratifikovani tako da pokrivaju firme s različitim karakteristikama unutar pojedinih zemalja. To omogućava da pravimo poređenja između različitih karakteristika firmi. Ipak, uzorci firmi koje su ispitane 1999. i 2002. god. nemaju identične karakteristike. Na primjer, uzorak studije BEEPS1 uključuje neke firme iz sektora kao što su uzgoj stoke, ribarenje i šumarstvo, proizvodnja električne struje, te finansijske usluge, koje nisu obuhvaćene narednom rundom ispitivanja 2002. godine. Uz to, BEEPS1 ne uključuje firme iz sektora hotelijerstva i restorana, druge službe zajednice i socijalne službe, te usluge prometa nekretninama, a preduzeća iz tih sektora učestvovala su u drugoj rundi istraživanja 2002. godine. Također, nezavisni poduzetnici nisu učestvovali u studiji BEEPS2, ali jesu u studiji BEEPS1.

132

Aneks 3.1 Tabela 1

Struktura uzorka: BEEPS1 i BEEPS2

Uzorak studije BEEPS2 Broj

firmi* Uzorak studije BEEPS1 Industrija

Uzgoj stoke/ribarenje/šumarstvo 1 Rudarstvo i rudnici 1 Građevinarstvo 12 Proizvodnja

Usluge

Transport, skladištenje, komunikacije

Ostale usluge Veličina Malo (2-49)***

159

Prosječna starost 1995

3 Rudarstvo i rudnici Građevinarstvo 23

68 Proizvodnja 58 Proizvodnja električne struje 1

Usluge

12 Transport, skladištenje, komunikacije 5

Veleprodaja, maloprodaja, popravke 57 Veleprodaja, maloprodaja, popravke 74 Nekretnine i poslovne usluge 7 Nekretnine i poslovne usluge 26 Hoteli i restorani 15 Hoteli i restorani 3

8 Ostale usluge 0 Veličina

111 Malo 135 Srednje (50-249) 42 Srednje 35 Veliko (250-9999) 29 Veliko 22 Vlasništvo Vlasništvo Državno 23 Državno 56 Privatno, od čega: Privatno, od čega: 135 Novoosnovano 114 Novoosnovano 133 Privatizovano državno preduzeće 45 Privatizovano državno preduzeće 2 Trajanje Trajanje Najstarije 1885 Najstarije 1885 Najmlađe 1999 Najmlađe 1999

1984 Prosječna starost 1988 Srednja starost Srednja starost 1994 Izvor: BEEPS1&2. Napomena: * Ukupni broj firmi po kategoriji ne odgovara zbog nedostajućih vrijednosti.

Broj firmi*

Industrija

133

ANEKS 3.2: DETALJNE INFORMACIJE O ISTRAŽIVANJU 1000 VELIKIH PREDUZEĆA

Osigurani su skupovi podataka s ciljem procjene stepena i raspodjele finansijskih problema kod različitih veličina preduzeća, te u preduzećima s različitim vlasničkim strukturama. Od ključne je važnosti razviti viši stepen razumijevanja strategija koje firme različitih tipova koriste kako bi izdržale ono što je, kako izgleda, bio znatan stepen finansijskog pritiska koji je postojao niz godina. Također, je od ključne važnosti da se sakupe informacije s ciljem pružanja pomoći vladi i Međunarodnoj zajednici pri procjenjivanju projiciranih troškova mogućih socijalnih programa koji treba da razriješe ono što se smatra visokim nivoom viška radne snage u realnom sektoru.

Skupovi podataka sadrže finansijski status 1.000 preduzeća u FBiH i 1.000 preduzeća u RS, na dan 31. decembra 2001. i 2002. godine. Ti skupovi podataka oigurani su u proljeće 2004. god. od Agencije za finansijske i informatičke usluge (APIF), koja je ostatak ranijih zavoda za platni promet. Kompanije podnose svoje godišnje izvještaje toj agenciji, pa smo zato bili u mogućnosti da u uzorak uzmemo 1.000 preduzeća u svakom od entiteta iz baza podataka APIF-a. Firme u bazi podataka rade u širokom spektru sektora i industrija, i veličine, uključujući privatne, masovno privatizovane i u potpunosti državne firme.

Skupovi podataka su zasnovani na godišnjim izvještajima koje su dostavile kompanije, a ne na stvarnom finansijskom stanju. Skup podataka za FBiH je daleko nepotpuniji nego za RS, jednostavno zato što su bilansi stanja i bilansi uspjeha u FBiH manje detaljni od onih u RS. Na kraju, sve kompanije koje su postojale u 2001. godini nisu u bazi podataka za 2002. godinu (zbog promjene vlasništva, zatvaranja poslovanja, znatnog pada prihoda od prodaje ili sredstava itd.).

ANEKS 3.3: PODACI ZA ANALIZU ODREDNICA REZULTATA PREDUZEĆA

Tabela 2: Deskriptivne statistike

Promjenljiva Uvidi

Srednja vrijednos

t

Standardna

devijacija Min Max Napomene

Odnos bruto dobiti i ukupnog prometa 164 3.21 1.15 1 7

1: Negativno; 2: 0%; 3: [1-10%]; 4: [11-20%]; 5: [21-30%]; 6: [31-40]%; 7:[više od 40%]

Promet2001mln 120 2.01 5.73 0.006 53.32 Miliona US$

Vlasništvo 182

Dostupnost finansiranja

Vertikalna integracija 2.30

4.20

% ukupnog godišnjeg prometa

1.50 0.71 0 2 0: državno; 1: privatizovano; 2: novo uspostavljeno

Učešće na tržištu 139 17.37 21.75 2.5 100

% ukupnog učešća na tržištu osnovne proizvodne linije poslovanja

160 0.48 0.50 0 1 0: nema poteškoća; 1: poteškoće kod dostupnosti finansiranja

Prodaja na kredit 175 12.41 23.70 0 100 % ukupnog godišnjeg prometa 182 26.51 38.76 0 100

Horizontalna integracija 182 2.92 1 20 Zaostale obaveze prema snabdjevačima 182 1.36 0 30 % ukupnog godišnjeg prometa Zaostale obaveze prema radnicima 182 0.71 2.81 0 20 % ukupnog godišnjeg prometa Zaostale poreske obaveze 182 1.02 3.21 0 20 % ukupnog godišnjeg prometa Zaostale obaveze za komunalne usluge 182 0.71 2.87 0 20

135

Tabela 5:14 Procijenjene odrednice profitabilnosti: OLS Regresije

Bruto dobit-

prema- ukupnom prometu

Bruto dobit-


Bruto dobit-


Bruto dobit-


(1) (2) (3) (4) Promet u 2001. u milionima -0.023 -0.020

(1.94)* -0.062 -0.081

R-na kvadrat

-0.022 -0.010 (-0.51) (-0.44) (-0.49) (-0.24) Privatizovana firma 0.425 0.426 0.404 0.578 (1.020) (1.040) (0.980) (1.430) Nova firma 0.863 0.906 0.868 0.846 (2.27)** (2.38)** (2.28)** (2.29)** Udio na tržištu 0.001 0.000 0.001 0.002 (0.160) (0.020) (0.100) (0.320) Pristup finansiranju 0.510 0.541 0.531 0.502 (1.94)* (2.09)** (2.04)** (1.99)** Prodaja na kredit 0.014 0.015 0.014 0.016 (2.86)*** (2.99)*** (2.90)*** (3.33)*** Vertikalna integracija 0.006 0.006 0.006 0.007 (1.97)* (1.87)* (2.16)** Horizontalna integracija -0.061 -0.064 (-1.44) (-1.42) (-1.4) (-1.89)* Zaostale obaveze prema radnicima -0.012 (-0.34) Zaostale obaveze prema snabdjevačima -0.074 (-2.21)** Zaostale obaveze za porez 0.010 (0.160) Zaostale obaveze za komunalne usluge 0.055 (0.900) Konstanta 2.254 2.178 2.240 2.299 (5.83)*** (5.59)*** (5.81)*** (6.14)*** Napomene 87 87 87 87

0.28 0.29 0.28 0.33 Napomene: Apsolutna vrijednost t-statistika u zagradama. * značajno po 10%; ** značajno po 5%; *** značajno po 1%.

136

Reference Abernathy, F., J. Dunlop, J. Hammond and David Weil. 1999. A Stitch in Time. Lean Retailing and the Transformation of Manufacturing – Lessons from the Apparel and Textile Industries. Oxford University Press: New York and Oxford. Adam, Antonis, Theodora Kosma and Jimmy McHugh. 2003. “Trade Liberalization Strategies: What Could South Eastern Europe Learn From CEFTA and BFTA?” IMF Working Paper No. 03/239. Balassa, Bela. 1965. "Trade Liberalization and 'Revealed' Comparative Advantage," Manchester School 33, pp. 99-123. Balino, Tomas and Charles Enoch. 1997. “Currency Board Arrangements: Issues and Experiences”, IMF Occasional Paper 151. Betcherman, Gordon, Karina Olivas and Amit Dar. 2004. “Impacts of Active Labor Market Programs: New Evidence from Evaluations with Particular Attention to Developing and Transition Countries.” World Bank Social Protection Discussion Paper No. 0402. Birks Sinclair. 2002. “Labor Markets in Bosnia and Herzegovina.” Birks Sinclair IBHI. 2003. "Qualitative Study No 2. BiH Skills Gaps and Training Needs: Current Status and Policy Implications," DFID Project Report, Development of Labour and Social Polices, Sarajevo. Brenton, Paul and Miriam Manchin. 2003 “Making EU Trade Agreements Work: The Role of Rules of Origin.” The World Economy, Vol. 26, pp. 755-769. Broadman, Harry, James Anderson, Constantijn Claessens, Randi Ryterman, Stefka Slavova, Maria Vagliasindi, and Gallina Vincellete, 2004. “Building Market Institutions in South Eastern Europe: Comparative Prospects for Investment and Private Sector Development.” The World Bank: Washington, DC Catic, Lejla. 2003. “Report on Education Finance in BiH”. Manuscript. World Bank Europe and Central Asia Human Development Unit. De Ferranti, David et al. 2003. Closing the Gap in Education and Technology, Washington D.C., World Bank, Latin American and Caribbean Studies Series. Djankov, Simeon and Peter Murreep. 2002. “Enterprise Resturcutirng in Transition: A quantitative Survey.” Journal of Economci Literature, Vol. 40, No. 3, pp. 739-92. European Bank for Reconstruction and Development. 2002. Transition Report.

European Bank for Reconstruction and Development. 2003. Transition Report. European Bank for Reconstruction and Development and World Bank. 2002. The BEEPS II Interactive Dataset: Enterprise Survey in Transition, 2002. http://info.worldbank.org/governance/beeps2002/

137

European Commission. 2002. “Highlights from the 2001 Survey: The European Observatory for SMEs.” Report 2002/No. 1. European Commission. 2003. “Report from the Commission to the Council on the Preparadness of Bosnia and Herzegovina to Negotiate a Stabilization and Association Agreement with the European Union.” Brussels

Heritage Foundation. 2003. Index of Economic Freedom Database.

European Commission. 2004. “European Economy: Western Balkans in Transition”, Occasional Papers No.5. Evans, Carolyn L., and James Harrigan. 2003. “Distance, Time, and Specialization,” NBER Working Paper No. 9729. Gereffi, Gary. 1999. “International Trade and Industrial Upgrading in the Apparel Commodity Chain”, Journal of International Economics, 48: 37-70. Gray, Cheryl, Joel Hellman and Randi Ryterman. 2004. Anticorruption in Transition 2 – Corruption in Enterprise-State Interactions in Europe and Central Asia 1999-2002. The World Bank.

Hill, R.C. 1989. “Comparing Transnational Production Systems: The Automobile Industry in the USA and Japan,” International Journal of Urban and Regional Research. 13(3): 462-480. International Monetary Fund. 2004a. Bosnia and Herzegovina: Article IV Staff Report, January. International Monetary Fund, 2004b. Bosnia and Herzegovina: Fourth Stand-By Review, February. Javorcik, Beata Smarzynska, and Bartolomiej Kaminski. 2004. “‘EU Factor’ and Slovakia’s Globalization: FDI and their Multiple Impact,” Unpublished manuscript, The World Bank. Jones, J. 1995. “Forces Behind Restructuring in US Apparel Retailing and Its Effect on the US Apparel Industry,” Industry, Trade and Technology Review. March, 23-27. Kaminski, Bartlomiej, and Beata Smarzynska. 2001. “Foreign Direct Investment and Integration into Global Production and Distribution Networks: The Case of Poland,” Post-Communist Economies, Vol. 13, No. 3. Kaminski, Bartlomiej, and Beata Smarzynska. 2003. “Never too Late to Get Together Again: The Czech and Slovak Customs Union—A Stepping Stone for EU Integration?” Policy Research Working Papers Series 2954, The World Bank. Kaminski, Bartolomiej and Michelle Riboud. 2000. “Foreign Investment and Restructuring: The Evidence from Hungary.” World Bank Technical Paper no. 453.

138

Levačić, Rosalind, 2003, “Financing schools to achieve efficiency and equity: a review of principles and practices and their application to Bosnia and Herzegovina”. Manuscript produced in preparation of the Education Restructuring Project.

World Bank. 2000. ‘Trade Blocs’

Mesinovic, Haris, Zlatko Hurtic and Mersida Suceska. 2003. “Country Study – Bosnia and Herzegovina.” In Trade Policies and Institutions in the Countries of South Eastern Europe in the EU Stabilization and Association Process. World Bank Report No. 24460. Messerlin, Patrick, and Sebastien Miroudot. 2003. “Trade Liberalization in South East Europe: From a Network of 23 FTAs to a Full Free Trade Area?” Groupe D’Economie Mondial, Sciences Po, September 24. Nicholl, Peter. 2003. “Five years of the CBBH.” Presentation for the CBBH Conference “The Monetary Policy Role of Currency Boards: History and Practice.” April. OECD. 1998. Redefining Tertiary Education, Paris. OECD. 2001 Knowledge and Skills for Life: First Results from PISA 2000, Paris Schneider, Friederich, 2002: “Size and Measurement of Shadow Economies of 110 Countries Around the World.” Mimeo. Smarzynska, Beata. 2001. “Does Foreign Direct Investment Increase the Productivity of Domestic Firms? In Search of Spillovers Through Backward Linkages.” Policy Research Working Paper 2923. The World Bank. The Sussex European Institute. 2003. “Study on the economic impact of extending the pan-European system of cumulation of origin to the Mediterranean partners’ part of the Barcelona process.” University of Sussex. UN/ECE. 2003. “Small and Medium Sized Enterprises in Countries in Transition.“

Vincelette, Gallina Andronova. 2004. "Challenges to the Bulgarian Monetary Policy on Its Way to United Europe," in Antoaneta Dimitrova (ed.) Driven to Change. Manchester University Press: Manchester and New York. pp.98-111.

World Bank. 2002a. “Bosnia and Herzegovina - From Aid Dependency to Fiscal Self-Reliance: A Public Expenditure and Institutional Review.” October. World Bank. 2002b. “Bosnia and Herzegovina - Labor Market in Postwar Bosnia and Herzegovina: How to Encourage Businesses to Create Jobs and Increase Worker Mobility.” November. World Bank. 2002c. Bosnia and Herzegovina - Administrative and Regulatory Cost Survey. Foreign Investment and Advisory Service (FIAS). World Bank. 2003a. Bosnia and Herzegovina - Poverty Assessment, Main report (Volume I ). November.

139

140

World Bank. 2003b. ‘Bosnia and Herzegovina - Beneficiary Assessment for Secondary and Higher Education Reform’. Manuscript available from Europe and Central Asia Human Development Unit.

World Bank. 2004a. “Doing Business in 2004: Understanding Regulation.”

World Bank. 2003c.“Trade Facilitation in a Development Context”- Trade Note No.12, December. World Bank. 2003d. Global Development Finance. World Bank. 2003e. “Reducing Administrative Barriers to Investment in Bosnia and Herzegovina: Progress Report of FIAS Project to Implement Monitoring Reforms.” World Bank. 2003f. “The Quality of the Business Environment: Early Warning System – Europe and Central Asia.”

World Bank. 2004b. “Bosnia and Herzegovina - Banking Sector Review.”

bosna i hercegovina country economic memorandum

Documents