1

The European Union’s Project “Provide a Good Reason for EX Yugoslav Countries in the EU”

for Bosnia and Herzegovina, Croatia, Macedonia, Montenegro, Serbia, Slovenia

„Ova publikacija je producirana uz pomoć Evropske unije. Sadrţaj ove knjige je isključiva odgovornost Centra za kulturu dijaloga i ne moţe se pod bilo kojim okolnostima smatrati da odraţava stavove Evropske unije.“

“This publication has been produced with the assistance of the European Union. The contents of this book are the sole responsibility of Centre of Cultivating Dialogue and can in no way be taken to reflect the views of the European Union.”

This project is funded by the European Union Delegation of The European Union In Brussels Tel:+ 32 2 29 68 407 Fax:+ 32 2 29 68 407

A project implemented By Centre of Cultivating Dialogue Contract No.: 2009/202-250 Address: Augusta Brauna 6, 71 000 Sarajevo Tel:+ 387 33 203 668 Fax:+ 387 33 208 370 E-mail: izvjestaji.ckd@gmail.com www.ckdbih.com

The European Commission is the EU’s executive body. “The European Union is made up of 27 Member States who have decided to gradually link together their know-how, resources and destinies. Together, during a period of enlargement of 50 years, they have built a zone of stability, democracy and sustainable development whilst maintaining cultural diversity, tolerance and individual freedoms. The European Union is committed to sharing its achievements and its values with countries and

peoples beyond its borders”.

VVRRSSTTEE DDEEBBAATTEE UU OOTTVVOORREENNOOMM DDRRUUŠŠTTVVUU

2

O PROJEKTU Projekat „Navedi dobar razlog za Ex YU zemlje u EU“ adresira nedostatak suradnje, meĎukulturnog dijaloga i zaštite prava manjina u Regiji. Ovaj problem se posebno ističe kod mladih, prvenstveno srednjoškolskog uzrasta. S obzirom na nedostatak izravne komunikacije mladi nisu svjesni zajedničke povijesti zemalja, kao ni zajedničkih problema. Evropska komisija sa uredom u Briselu, The Balkan Trust for Democracy, Open Society Institute New York, Grad Sarajevo, Federalno ministarstvo obrazovanja i nauke, Ministarstvo porodice, omladine i sporta Republike Srpske, Ministarstvo kulture i sporta Kantona Sarajev i Avaz d.o.o. su prepoznali ovaj Projekt kao izuzetno značajan i podrţali ga u omjeru 80% ukupnog budţeta. Drugi problem je aktuelna politička situacija, koja predstavlja osnovu za stvaranje predrasuda prema drugima, pogotovo ako dolaze iz različitih zemalja ili su različitog etničkog porijekla. U pozadini tih problema je dominantna etno-nacionalistička ideologija koja stvara nedostatak tolerancije, atmosferu nepovjerenja i mrţnje izmeĎu lokalnih etničkih zajednica. Takva ideologija onemogućuje konsolidaciju demokracije u Regionu, jer su manjine često tretirane i kao marginalizirane skupine koje nemaju nikakvog značajnog učešća u javnom ţivotu. Nedostatak sudjelovanja u društvu, utjecaj problema integracije manjina u sve sfere društva i nedostatak meĎusobnog razumijevanja dovodi do diskriminacije, isključenosti i sukoba. Projekat postavlja temelje efikasne i otvorene suradnje meĎu graĎanima BiH, ali i izmeĎu BiH i zemalja Regiona. Projekt jača potencijale mladih ljudi, koji su osnovni subjekt razvitka svakog graĎanskog društva, društva koje počiva na osnovnim principima demokracije, društva u kojem svi graĎani imaju ista prava, društva koje se ne boji razgovarati o prošlosti, ţivjeti u sadašnjosti i planirati zajedničku budućnost sa susjedima iz Slovenije, Hrvatske, Srbije, Crne Gore i Makedonije. Projekt će pomoći u rješavanju izazova sa kojima se BiH danas suočava: ispunjavanje uslova za ulazak u Evropsku Uniju, stvaranje nekonfliktnog društva, neometano voĎenje dijaloga uz uzajamno poštivanje sugovornika bez obzira na njihovu vjeru, naciju, spol ili boju koţe, promoviranje poštivanja drugih i drugačijih… Projekat promovira jednakost i različitost – dvije stvari koje su krasile BiH kroz njenu dugogodišnju povijest. Kroz projektne aktivnosti promoviraju se iskonske vrijednosti Bosne i Hercegovine, te je zbog toga od izuzetnog značaja obezbijediti podršku aktivnostima koje će BiH zemljama Regiona, Evropskoj Uniji ali i cijelom svijetu predstaviti u najljepšem mogućem svjetlu – jedinom koje Bosna i Hercegovina i njeni graĎani zasluţuju. Generalni cilj projekta: o Jačanje efektivne interkulturne razmjene i zaštita prava manjina u zemljama Zapadnog Balkana o Jačanje organizacija civilnog društva Zapadnog Balkana za doprinos konsolidiranju demokracije u

Regionu i procesu donošenja odluka o Omogućiti mladima da učestvuju u meĎunarodnom upoznavanju kroz interkulturni dijalog, mirnu

komunikaciju bez predrasuda o tome ko govori, kao i osposobiti ih da učestvuju u promoviranju ljudskih prava, prava manjina i marginaliziranih skupina u svojoj lokalnoj zajednici

Ciljevi: o Ojačati NVO-e kako bi ispunili svoju ulogu kroz zajedničku akciju u:

Jačanju efektivnog interkulturnog dijaloga Doprinosu konsolidaciji demokracije u Regionu Učešću u procesu donošenja odluka Osiguranju zaštite ljudskih prava manjina u zemljama Zapadnog Balkana

o Promovirati graĎanski aktivizam mladih općenito, a posebno pripadnost Evropi što je zajednička teţnja svih zemalja učesnica u Projektu (Slovenija primjer pozitivne prakse)

o Razviti solidarnost i promovirati toleranciju meĎu mladima, posebno sa ciljem jačanja socijalne kohezije u Evropskoj Uniji

o Jačati meĎusobno razumijevanje meĎu mladima u različitim zemljama o Promovisati europsku suradnju mladih o Promovisati anti – diskriminacijske politike

3

Podciljevi projekta o Razviti i implementirati aktivnosti koje će osigurati učešće i predstavljanje etničkih manjina iz Regiona o Organizirati regionalnu suradnju unutar zemlje i partnerstvo sa drugim NVO-ima o Stvoriti i jačati regionalnu mreţu i koaliciju, kao grupa za zagovaranje očuvanja efektivnog dijaloga i

interakcije sa lokalnim vladama, drţavnim institucijama u oblastima vaţnim za različite narode, jačanje boljeg razumijevanja uloge koju igra civilno društvo

o Borba protiv rasizma i ksenofobije o Uspostaviti inter-etnički i inter-religijski dijalog izmeĎu mladih u zemljama Regiona bivše Jugoslavije o Diskutirati o post-konfliktnim rješenjima i mogućnostima rekonstrukcije o Regionalna suradnja na putu ka EU o Podizati svijest o evropskim integracijama o Promovirati socijalno uključenje marginaliziranih grupa kao što su djeca sa posebnim potrebama o Promovirati anti-diskriminacijske stavove i obučiti mlade najbolji način zalaganja za zaštitu ljudskih prava

Ciljna grupa o srednjoškolci o srednjoškolski profesori o mladi – pripadnici manjinskih skupina o djeca i mladi sa posebnim potrebama –

Centar za slijepu i slabovidu djecu i omladinu

o mladi iz ruralnih i urbanih sredina o svi učesnici Projekta su članovi debatnih

programa u Regionu o predstavnici lokalne zajednice

Krajnji korisnici o Mladi u Regionu, srednjoškolski profesori

iz Regiona, mladi i nastavnici u BiH

Aktivnosti: o 43 TV debate Učestvuju debatanti iz zemalja u Regionu i BiH Emitovanje na BHRT – drţavnoj televiziji Učešće gostiju eksperata Teme: zaštita ljudskih prava, diskriminacija, prava manjina, ksenofobija, post-ratni hladni konflikt u

Regionu, uključivanje marginaliziranih skupina u redovne aktivnosti... Cilj: emitiranje TV debata u cijelom Regionu

o 2 međunarodna debatna takmičenja „B&H Open“ 6 članova svakog debatnog programa u Regionu Format debate: Karl Popper Policy – obavezan plan Takmičenje obuhvata miksane timove Teme: ljudska prava, socijalno uključenje, jednakost Trajanje: 5 dana uključujući vrijeme putovanja

o 13 seminara/treninga za učesnike projekta Debatanti trebaju razraditi debatne projekte i podijeliti iskustva Treneri koji vode seminare trebaju pomoći mladima sa se pripreme za MeĎunarodno takmičenje Razviti pozitivnu praksu i znanje u nekonfliktnim rješenjima Cilj aktivnosti: srušiti barijere, izgraditi razumijevanje i ojačati odnos unutar i izmeĎu različitih zajednica Trajanje dva dana

4

o 30 Internacionalne Debatne Novosti Mjesečni informator o aktivnostima u projektu i implementaciji projekta Teme: prava manjina (činjenice i primjeri prava manjina u Regionu); druga vaţna pitanja (definicija

diskriminacije, razmjena anti-diskriminacijskih strategija, razmjena iskustava, primjeri pozitivne prakse u Regionu)

Distribucija: u svim zemljama

o 9 regionalnih sastanaka Učestvuju po dva predstavnika svakog debatnog programa Cilj aktivnosti je uspostaviti novi model komunikacije i zajedničku strategiju za rješenje problema

ljudskih prava i manjinskih prava u Regionu Ukupno 12 učesnika – predstavnika Debatnih programa Ilustriranje primjerima načina za razvoj zajednice Primjeri će biti preuzeti iz zemalja učesnica projekta Razvoj okvira za partnerstvo unutar Regiona, NVO-a i šireg civilnog društva koje će ojačati

partnerstvo u Regionu Diskutirati trenutna pitanja u vezi sa implementacijom projekta i dogovoriti naredne korake projekta Ilustrirati kroz primjere kako zajednica funkcionira u različitim kontekstima koji se odnose na

manjinske grupe Diskusija narednih aktivnosti i mjesta takmičenja i snimanja TV debata Sastanci su jednodnevne aktivnosti

o Štampanje promotivno-edukativnih materijala i brošure „Svi isti - svi različiti - zajedno u Evropu“

Brošura „Provide a Good Reason for Ex YU Countries in the EU“ Debata u otvorenom društvu Debata: Svi različiti – svi isti: Debatom do ljudskih prava Zbornik debatnih vjeţbi „Svi različiti – svi isti – Zajedno u Evropu“ Vrste debate u otvorenom društvu

o Klupske aktivnosti

aktivnosti učenika u školama kao pripremama za regionalne aktivnosti

5

UPOZNAJMO NAJZNAČAJNIJE DEBATNE

FORMATE

KARL POPPER DEBATNI FORMAT Tip debatiranja koji preferira Debatni program BiH kao i najveći broj srednjih škola jeste Karl Popper debata u kojoj učestvuju dva tima po tri člana, tri do pet sudaca i mjeritelj vremena. Karl Popper debatni format, prije svega, ima za cilj da mlade ljude nauči zajedničkom radu kako u pripremanju debatnog materijala tako i javnoj prezentaciji, vještinama promišljanja i govorenja, kritičkom i logičkom mišljenju. Kaţu da su dobre voĎe uvijek i dobri govornici, dobri advokati, psiholozi... ali oni takoĎer, moraju, što je jednako vaţno biti dobri slušaoci. Kada se nekoga sluša ţeli ga se čuti jasno i razgovijetno (clara et distincta), bez upotrebe ţargona, bez gestikulacije (koja najviše odvlači paţnju auditorijuma), ali ne treba zaboraviti da i slušatelj često moţe biti slušan (barem od najbliţih) pa zato treba uvijek imati u vidu šta je to što kod drugog smeta. Bitna karakteristika Karl Popper debate je zajednički rad. On se ispoljava u organizaciji rada tima, pronalaţenju materijala kao i zajedničkim nastupom prilikom debatiranja. TOK KARL POPPER DEBATE Svaka debata ima svoju strukturu, pa tako i Karl Popper debata.

A1 (6 minuta) CX - N3 - A1 (3 minute)

N1 (6 minuta) CX - A3 - N1 (3 minute)

A2 (5 minuta) CX - N1 - A2 (3 minute)

N2 (5 minuta) CX - A1 - N2 (3 minute)

A3 (5 minuta) N3 (5 minuta)

Vrijeme za pripremu 2x8 minuta

OBAVEZE GOVORNIKA A1 Pozdravlja, predstavlja članove svoje ekipe Afirmiše tezu Definira ključne termine teze Uspostavlja kriterij tj. cilj za koji se zalaţe kroz argumente Daje prvo izlaganje dokaznog postupka (u kratkim crtama), tj. PRIMA FACIE koncept Iznosi prvi, drugi (sa podargumentima A i B) i treći argument Zaključuje sa jasnom vizijom afirmacijske strane Na kraju kaţe “sada sam spreman za unakrsno ispitivanje”

CX - N3 - A1 N3 poziva na unakrsno ispitivanje člana A 1 Moţe traţiti definiranje pojmova Debatanti se ne smiju konsultovati za vrijeme unakrsnog ispitivanja

6

Pitanja moraju biti logična Pitanja treba da budu kratka i duboka i ne treba da počinju sa “Zašto” Lična pitanja ne postavljati, jer ona ne mogu, ni na koji način odrediti debatu, a i debata nije rasprava o

ličnim stavovima Pitanja fokusirati na bitne stvari

N1 Pozdravlja i predstavlja ekipu Definicije moţe, ali i ne mora prihvatiti Moţe ponuditi alternativne definicije teze Predstavlja argumentacijsku liniju svoje ekipe Prihvata kriterij ili nudi alternativni Pobija argumentacijsku liniju afirmacijskog tima, slijedeći strukturu afirmacijskog tima U debatu uvodi negativnu konstruktivnu tezu, iznosi prvi, drugi itd. argument Završava obavještavajući da je spreman za unakrsno ispitivanje

CX - A3 - N1 Član A3 poziva N1 na unakrsno ispitivanje

A2 Ponovo uspostavlja afirmacijski kriterij Ponovo uspostavlja afirmacijski koncept sa

podargumentima, prati originalnu strukturu koncepta, uvodi novi dokazni materijal, navodi kritičke aspekte već iznesenog materijala

Direktno se osvrće na N-strategiju (slijedeći negacijski tok izlaganja)

Pobija N-argumentacijsku liniju Završava svoje izlaganje obavještavajući da

je spreman za unakrsno ispitivanje CX - N1 - A2 Unakrsno ispitivanje

N2 Ponovo uspostavlja N-strategiju Pojašnjava osnovne razlike afirmacijske i negacijske pozicije Ako je N1 ponudio alternativne definicije podrobnije ih objašnjava, a samim tim i alternativni kriterij ukoliko

je i on postavljen RazraĎuje N-poziciju Objašnjava propuste afirmativnih stavova razraĎujući ih tačku po tačku, onim redom kojim su izrečene Daje obavezne dokaze i primjere

A1 - N2 Unakrsno ispitivanje

A3 Rezimira tok debate svog tima Fokusira na najbitnije stavove svog tima koji definitivno treba da ubijede sudije kako su njihovi argumenti

jači Slijedeći redosljed iznesenih teza razmatra najvaţnije argumente radi utiska na sudije

7

Podsjeća na kriterij i vezu argumenata i kriterija Izlaţe nedostatke N-casea (N- argumentacijske linije) Ne smije uvesti nove argumente

N3 Izlaţe sudijama presudne stavove svoje ekipe Razmatra svako neslaganje slijedeći raspored afirmativnih stavova kao orijentira svog izlaganja Fokusira paţnju na najvaţnija pitanja debate Podsjeća na kriterij i vezu sa argumentima UporeĎuje A i N argumentacijsku liniju kako bi istakao još jednom prednosti svoje ekipe Opovrgava svaki napad kako bi se svi još jednom uvjerili da svi stavovi negacijskog tima zaista stoje Ne smije uvesti nove argumente

Nakon svakog izlaganja timovi mogu traţiti predviĎeno vrijeme za konsultacije. Da li će odmah utrošiti svih 8 minuta predviĎenih za konsultacije svakog tima (ukupno 16 minuta) ili ne, ovisi o situaciji i potrebi timova. UČESNICI U KARL POPPER DEBATI

1. Dvije ekipe (Afirmacijska i Negacijska) sa po tri člana 2. Tri suca (na takmičenjima moţe biti i veći broj sudaca, samo je bitno da je neparan) 3. Mjeritelj vremena i voditelj debate 4. Publika

Ekipe

1. Svaki član ekipe ima podjednaku odgovornost tokom debatiranja 2. Debatanti treba da ubijede snagom argumenata sudije, oponente i publiku u ispravnost svoje pozicije 3. Zbog efektnijeg nastupa govornici govore stojeći, a to je ujedno, i znak poštovanja prema ostalim

prisutnim u debati 4. Timovi nastupaju po utvrĎenom slijedu

Sudije

Sude realno i nepristrasno

Trebaju biti upućeni u pravila debate

Lični stav sudije ne smije uticati na konačnu odluku

Paţljivo slušaju

Snaga ponuĎenih argumenata je najjača

Za uvjerljivost argumenata dobivaju se individualni bodovi

Debatanti se boduju od 1 do 10 (u tri različita segmenta, dakle, ukupno mogu imati 30 bodova)

Na osnovu cjelokupnog utiska sudije se opredjeljuju za bolji tim

Sudija reaguje isključivo ukoliko je neki debatant krajnje agresivan i ugroţava drugog

Sudija MORA voditi bilješke koje predstavljaju materijalni dokaz sudačke odluke i ocjena Mjeritelj vremena i voditelj debate

Mjeri vrijeme i označava početak i istek vremena predviĎenog za izlaganje, unakrsno ispitivanje ili pripremu

Proziva govornike

Pazi na red u prostoriji gdje se odvija debata. Teze Karl Popper debate treba da u svom sadrţaju imaju neku definiciju, mogućnost, opravdanost. Npr.

“Debata treba biti uvedena u školski sistem”

“Naučnik treba da je emocionalno nezainteresiran”

“Muškarci su bolji kuhari od ţena”

“Smrtna kazna je opravdana”…

8

ZAŠTO KARL POPPER DEBATNI FORMAT Karl Popper je zastupnik izrazito racionalističkog modela u filozofiji, a ubraja se u pravac analitičke filozofije koja se orijentira prema znanosti i njenim metodama. Izučavao je postupke dolaţenja do znanstvenog otkrića u tzv. prirodnim znanostima i nastojao je to primijeniti na socijalne znanosti. U svojoj čuvenoj knjizi ”Logika znanstvenog otkrića”, trebalo je da iznese na vidjelo obrasce racionalnog postupanja i mišljenja za sve sfere ljudskog ţivota, a po uzoru na prirodne znanosti. Uveo je model ISTINE kao tvrdnju iza koje stoji najbolja argumentacija u okviru zajednice znanstvenika, tj. onih koji su najupućeniji u vjerodostojnost ili nevjerodostojnost date tvrdnje (tim eksperata - takvi timovi se mogu formirati u svim oblastima društvenog ţivota povodom svih pitanja koja su od interesa).

Kao i svaka znanstvena istina, svaka argumentativno usvojena tvrdnja (istina) ostaje istina samo dok god se ne pojavi nova tvrdnja koja ima BOLJU ARGUMENTACIJU iza sebe. Dakle, svaka istina je temporalna (privremena) i hipotetička. K. Popper je došao do uvida da ni jedna istina nije duţe trajala, a pogotovo opstala u čitavoj tradiciji znanosti. Znanost je upravo povijest stalnog odbacivanja starih i usvajanja novih istina (nema ni jedne trajne znanstvene, apsolutne, svete, neprikosnovene, dogmatske istine.) Upravo u toj promjenljivosti, nedogmatičnosti i leţi uzročnost i racionalnost naučne istine.

Dakle, bit racionalnosti i stroge znanstvenosti jeste otvorenost za diskusiju, upitnost, sumnjičavost spram svake znanstvene istine, svakog postignuća. Sve je otvoreno za diskusiju i sve je dobro dok nema boljeg. SLOBODNO DRUŠTVO je racionalno društvo, a racionalno je ono koje je otvoreno za slobodno mišljenje, a to znači za debatu o svim vaţnim pitanjima, gdje će najbolje rješenje biti ono o kojem se sloţe eksperti za datu oblast. Sve treba prepustiti ekspertima koji donose odluke na osnovu najbolje argumentacije. To je društvo u kojem stalno kruţe ideje, u kojem se stalno razmjenjuje mišljenje. Uzor demokratije - zajednica znanstvenika na djelu (svako moţe reći što hoće, ali biti će usvojeno ono što je najubjedljivije tj. ono što ima jaču argumentaciju iza sebe). Upravo tako Karl Popper debata je debata otvorenog mišljenja, slobodne riječi, snage argumentacije, istraţivačkog duha... Pored ovih, evo još par informacija o misliocu roĎenom 28. jula 1902. godine u Beču, gdje je studirao i doktorirao. Potom odlazi na Novi Zeland, a nakon 1946. godine odlazi u Englesku i radi kao profesor logike i znanstvenih metoda. Jedna od njegovih najznačajnijih knjiga pored već spomenute je i “Otvoreno društvo i njegovi neprijatelji”. I tu se takoĎer susreće sa jednim od njegovih bitnih, već spomenutih, stavova da čak ni sam tok historije nije predodreĎen već da je djelo naših “slobodno donesenih odluka”...”Moji termini ukazuju na RACIONALNU DISTINKCIJU; ZATVORENO DRUŠTVO se odlikuje vjerom u magijske tabue, dok je OTVORENO DRUŠTVO ono u kojem ljudi uče da, do odreĎenog stupnja, budu kritični prema tabuima i svoje odluke zasnivaju na autoritetu vlastite inteligencije (poslije rasprave)”... (Otvoreno društvo i njegovi neprijatelji str. 264)...Ili dalje kritikujući Platonovu misao nalazimo sljedeću potvrdu:...

9

”Lekcija koju moramo, tako, da naučimo od Platona je potpuno oprečna od onoga čemu nas je on pokušao naučiti. To je lekcija koja se ne smije zaboraviti. Izvrstan kao što je bila i Platonova sociološka dijagnoza, njegov razvoj dokazuje da je terapija koju je preporučio gora od zla protiv kojeg je pokušao da se bori. Zaustavljanje političke promjene nije lijek, to ne moţe donijeti sreću. Mi se nikada ne moţemo vratiti nevinosti i ljepoti zatvorenog društva.1

„Naš san o raju ne moţe se ostvariti na zemlji. Kada jednom počnemo da se oslanjamo na naš razum i da rabimo naše kritičke moći, kada jednom osjetimo zov lične odgovornosti, i, s tim, odgovornost da se pomogne unapreĎenju znanja, mi se ne moţemo vratiti u stanje bezuvjetne potčinjenosti plemenskoj magiji. Za one koji su jeli sa drveta znanja, raj je izgubljen. Što više pokušavamo da se vratimo u herojsko doba tribalizma, sigurnije stiţemo do inkvizicije, Tajne policije i romantizovanog razbojništva. Počinjući s gušenjem razuma, i istine, moramo završiti s najbrutalnijom destrukcijom svega što je ljudsko. Nema povratka harmoničom stanju prirode. Ako se vratimo natrag moramo preći cio put, moramo se vratiti zvijerima.“ I na kraju ili samom početku otvaranja otvorenog mišljenja vrijedi spomenuti još jedan stav velikog filozofa koji je umro 17. septembra 1994. godine u Engleskoj:

“Ja moţda griješim, a vi ste moţda u pravu, ali mi zajedničkim nastojanjem

moţemo dosegnuti istinu.”

BRAINSTORMING Pripremna faza debate bi se mogla nazvati i brainstorming (zajedničko traganje za novim idejama i rješenjima). O ovome govori i američki filozof John Dewey koji se, izmeĎu ostalog, bavi razvijanjem vještina kritičkog mišljenja. Brainstorming je osnovno sredstvo koje se koristi u kritičkom mišljenju. Brainstorming opseţno koriste grupe i organizacije koje nastoje da pronaĎu najbolje moguće rješenje u specifičnim okolnostima u kojima se nalaze. Sve obrazovne, menadţerske, društvene i političke grupe koriste ovaj sistem kao odskočnu dasku za izučavanje problema ili teme. U debati se brainstorming koristi prilikom stvaranja teze, pronalaţenja argumenata, pronalaţenja pobijajućih argumenata i što je najvaţnije u kreiranju istraţivačke strategije pomoću koje debatanti mogu dokazati ono što zastupaju. Brainstorrning omogućava da o idejama bude raspravljano bez ikakve cenzure. Ono dopušta idejama da jedna drugu oploĎuju i da se razvijaju. Ponekad najapsurdnije sugestije mogu otvoriti put praktičnom rješenju. Stoga nuţno je slijediti pravila i koristiti brainstorming kao prvi korak u bilo kojem traganju.

1 Plemenski raj je, naravno, mit (mada neki primitivni narodi, najviše od svih Eskimi, izgledaju dovoljno sretni). Možda osjećaj prepuštenosti okolnostima nije postojao u zatvorenom društvu, ali postoji snažan dokaz o drugim oblicima straha - strah od demonskih sila izvan prirode. Pokušaj oživljavanja ovog straha i njegove upotrebe protiv intelektualaca, naučnika, itd., karakterizira mnoge kasnije pobune protiv slobode. Svaka čast Platonu, Sokratovom učeniku, što mu se nikada nije dogodilo da predstavi svoje neprijatelje kao potomstvo kobnih demona mraka. On nije bio naklonjen tome da idealizira zlo koje je za njega, jednostavno, bilo uniženo, degenerirano ili osiromašeno dobro. Samo U jednom pasusu U Zakonima, 896e i 898c, postoji mjesto koje bi moglo predstavljati sugestiju o apstraktnoj idealizaciji zla.) To je ishod s kojim se moramo otvoreno suočiti, ma koliko to bilo teško za nas. Ako sanjamo o povratku u naše djetinjstvo, ako smo kušani da se oslonimo na druge i tako budemo sretni, ako se ustežemo od zadataka da nosimo naš križ, križ humanosti, razuma, i odgovornosti, ako izgubimo hrabrost uzmaknemo pred teretom, onda moramo pokušati da osnažimo sebe jasnim razumijevanjem proste odluke koja stoji pred nama. Možemo se vratiti zvijerima. Ali ako želimo da ostanemo ljudska bića, onda postoji samo jedan put, put u otvoreno društvo. Moramo poći u nepoznato, neodređeno, nesigurno, koristeći razum koliko god je moguće da bismo što bolje planirali oboje: i sigurnost i slobodu.” (Karl Popper, Otvoreno društvo i njegovi neprijatelji str. 418, Pravni centar FOD BH, 1998.)

10

Faze rada

Napisati jasno temu i svrhu kako bi je svi mogli vidjeti

Dati učesnicima tj. istraţivačima po jedan minut da zapišu, neovisno jedni od drugih, svoje reakcije

Traţiti od debatanata tj. istraţivača da razmjene svoja zapaţanja i zabiljeţe ih na pano

Izabrati zapisničara ako je neophodno, te staviti sve ideje na pano što je moguće preciznije

Kada grupa iscrpi svoje ideje moţe se početi sa kategorizacijom, a ideje se mogu pisati i prepravljati prema potrebi Evo par teza u vezi kojih se moţe napraviti brainstorming:

Naše školstvo je konzervativno

Školske uniforme je opravdano nositi

Ţena ne treba raditi izvan kuće

Pušenje na javnim mjestima treba zabraniti Pravila brainstorminga 1. Sve ideje se usvajaju. Ne treba kritikovati i cenzurirati ideje odmah nakon što se pojave. 2. Nema granica u predlaganju. Svaka sugestija ma kako čudna, je dobrodošla kada se razmatra problem. 3. Ne zaustavljati se na tri-četiri ideje. Prihvatati ih što više. 4. Razmjenjivanje i kombiniranje ideja je esencijalno za brainstorming. 5. Paţljivo slijediti sve ideje zapisane na panou. 6. Ako dosadi istraţivački rad i ako se misli da su sve ideje iscrpljene onda treba pročitati zapisano i raspraviti o tome. 7. Upraţnjavati brainstorming kolektivno sve dok studenti, učenici, istraţivači...njime ne ovladaju, a onda će

svako od njih biti sposoban da to sam čini u bilo kojem istraţivačkom radu. KAKO ISPRAVNO POSTAVITI TEZU? U prethodnim poglavljima često smo kombinirali izraze "teza" i "postaviti tezu". Ali šta to uopšte znači? Thesis je starogrčka riječ koja znači postavljena tvrdnja ili postavka. Malo šire, ta riječ označava tvrdnju koju govornik kani dokazati. Klasična logika je zasnovana kao logika tvrdnji (apofantička logika) a, formula tvrdnje glasi S=P, pri čemu se nekom subjektu pridaje neki predikat, tj. nešto se o nečemu izriče. Teza je ono čime debata, uopće, moţe započeti. Lako je reći "ja zastupam odreĎenu tezu", ali problem nastaje kada je treba definirati ili što je još zanimljivije kada neko pita šta uopće znači teza. Tada se dolazi u sličnu situaciju kao i kada pitaju šta je debata, te umjesto da se direktno odgovori na postavljeno pitanje, odgovara se šta sve moţe biti teza debate. Dakle THESIS ili postavljena tvrdnja da bi bila logički odrţiva mora zadovoljiti nekoliko logičkih uslova. Ova logičnost prilikom postavljanja teze odnosi se, prije svega, na afirmacijski tim koji ujedno ima i BREME DOKAZA (BURDEN OF PROOF). Da bi teza bila što bolje postavljena i formulirana treba izbjeći sljedeće greške:

1. Teza treba biti jasno i precizno izrečena Npr. Trebalo bi da razmotrimo ukidanje davanja ocjena učenicima srednjih škola, čiji je sastavni dio upravo ocjenjivanje samo. Ovo je pogrešno postavljena teza, jer odvlači paţnju od biti samog istraţivanja tj. predstojećeg debatiranja. Ispravno postaviti tezu o ovoj debati značilo bi svesti je na jasnu tvrdnju: “Ocjenjivanje učenika treba ukinuti”. Ovdje se ima jasan, kratak, odreĎen stav koji treba dokazati ili pobiti. Postoji još jedna greška prilikom postavljanja teze.

2. Teza ne moţe biti postavljena kao pitanje. Npr. “Da li treba ukinuti ocjenjivanje”, Da li treba ili ne, to će se vidjeti tokom debate.

3. Jasnost postavljanja teze je bitna je bitna i za definiranje. Nejasno postavljena teza onemogućava kvalitetno definiranje. Šta to znači? Ukoliko definicija nije svedena na svoj minimum postoji mogućnost da debata preraste u raspravu o definiciji i tada se gubi smisao debate. Ovakvu grešku uglavnom pravi negacijski tim kada ţeli osporiti definiciju afirmacijskog tima umjesto da ospori tezu u koju je definicija ugraĎena.

11

4. Negacijski tim pravi veliku grešku ukoliko dovodi u pitanje elementarno pravo afirmacijskog tima da

postavi svoju tezu. Naprimjer A: "Radi se o analizi političkog teksta...” N: "Politički tekst nikada nije postojao..."

5. Istu stvar moţe učiniti i afirmacijski tim negacijskom timu tako što im osporava svaku mogućnost započinjanja sopstvene argumentacije.

6. Gradeći svoj stil, obje ekipe moraju činiti sve kako bi logički oteţale posao onoj drugoj. Zadatak svake ekipe je da unaprijed pokuša predvidjeti kako će druga ekipa osporiti njihove argumente, te da ima pripremljene varijante svojih odgovora. Npr.

Da li mislite da je naše školstvo konzervativno? DA

Kako onda objašnjavate postojanje debatnih klubova u kojima moţete reći da je naše školstvo

konzervativno?

NE Kako onda objašnjavate da ono što učite na sociologiji nema nikakve direktne veze sa

aktuelnim socijalnim problemima koji se tiču vas i vaše okoline?

Olakšavajuću okolnost imaju afirmacijski timovi ukoliko uspiju da im argumenti ne budu pobijeni, a negacijski tim budući da nastupa drugi moţda, čak, ponekad mora promijeniti svoju prvobitno planiranu argumentaciju, obzirom da se ne odnosi na ponuĎenu argumentaciju afirmacijskog tima. U svom početnom nastupu negacijski tim ima, uglavnom, pet – šest različitih mogućnosti obraćanja:

1. Moguće je direktno negirati tezu, premda tu leţi i velika opasnost za tok debate, jer ovaj pristup praktično znači "vršiti pritisak" na afirmacijski tim, te stoga, debata moţe prerasti u raspravu o višim vrijednostima i izgubiti smisao u odnosu na prvobitno postavljenu tezu.

2. Pokušaj dokazivanja suprotnosti. Ukoliko je postavljena teza: “Logika razvija mentalne sposobnosti čovjeka" i ukoliko negacijski tim svojim argumentima uspije dokazati suprotno, prva teza mora biti oborena, ukoliko je vjerovati Aristotelu i njegovom logičkom principu mišljenja, tj. principu isključenja trećeg koji kaţe A je B ili ne-B (svakom pojmu se mora pripisati jedna od dvije kontradiktorne oznake).

3. Ukoliko negacijski tim počne nastup sa iskazom "nije uvijek tačno da logika razvija mentalne sposobnosti čovjeka" dovodi afirmacijski tim u situaciju da mora ubijediti sudije i publiku u to kako “jeste uvijek tačno” ili barem kako je "češće tačno nego netačno" njihovo stanovište.

4. Stil "Mi se slaţemo sa afirmacijskim timom, ali ţelimo osvijetliti i drugu stranu te teze koju je afirmacijski tim slučajno previdio" je, takoĎer, moguć. Ovakav stil bi se mogao nazvati koncesijom (ustupkom, dopuštanjem suprotnog stava).

5. Negacijski tim moţe mijenjati smjer argumenata i to uglavnom ako je tema šira i ako se moţe donekle modificirati. Npr.

"Ljubav je jedan od sokova ţivota” Afirmacijski tim "Ljubav je jedini sok ţivota" Negacijski tim

No ova mogućnost je prilično ne fer, jer ukoliko se definicijom utvrdi da ljubav “jeste jedan od sokova ţivota”, onda, ovo “suţavanje” ne odgovara ni samom pravilu definiranja. O ovakvom pokušaju “preusmjeravanja” teze tj. ponuĎenih definicija, pogledati u vjeţbi “kontrola raĎanja je opravdana”

12

6. Još jedna od mogućnosti kojom negacijski tim moţe započeti svoj nastup jeste početak tzv. retoričkorn dilemom u kojoj "nema dileme" da je stav negacijskog tima jedini prihvatljiv. Npr. "Naše školstvo nije konzervativno" - Afirmacijski tim

"Gospodine sudija, cijenjeni oponenti, ukoliko ne prihvatimo tezu da naše školstvo jeste konzervativno uskoro ćemo se susresti sa čovjekolikim robotima, ograničenog kvantiteta znanja, nesposobnim za sopstveno mišljenje..." - Negacijski tim

PRIPREMA DEBATE Debatanti (timovi) obično rade u svojim klubovima, odjeljenjima, studentskim grupama gdje trebaju imati na raspolaganju svu relevantnu literaturu, Internet, E-mail, raznovrsne enciklopedije, računare, te ono što je najbitnije za kvalitetan rad - dobru i prijateljsku atmosferu. Pripremaju se za sve vrste debata osim ad hoc debate. Takmičari zajedno, skupljaju graĎu za tezu, dogovaraju se kako da definiraju ključne termine, na šta treba da najviše obrate paţnju. Kvalitetna debata se mora paţljivo i sistematično pripremati, a najbitnija je priprema A1 člana, čije je govor ujedno i prvi nastupni govor koji treba biti besprijekoran. U pravilu govori ne bi smjeli biti napisani unaprijed i ne mogu se čitati. Unaprijed se sprema samo materijal i taktika. Svaki tim priprema se za obje mogućnosti. Afirmacijski i negacijski tim (ako je priprema za takmičenje) u nastupu predstavljaju najsigurniji i najelokventniji takmičari, tj. oni za koje se ekipa odlučila, ali debatne vještine treba da savladaju podjednako svi članovi grupa. U pripremi za nastup trener ili mentor treba posebno obratiti paţnju na: a) Interlokutorske vještine kao, naprimjer:

slušanje drugoga

govor tijela

vjeţbanje glasa (intonacija, melodičnost...)

komunikaciju pogledom izmeĎu članova tima (uspješnost, ove veoma bitne, komunikacije ovisi o bliskosti debatanata i ostvarenoj atmosferi u timu)

vjeţbe koncentracije

treniranje samokontrole b) Govorničke vještine kao što su:

privlačenje i zadrţavanje paţnje slušalaca

usmjeravanje paţnje slušalaca

jasnost i strukturiranost govora koji se postiţu logičkom argumentacijom, obrazloţenje vaţnosti teme, preglednost...

Pripremajući debatu sa ţeljom da bude što uspješnija neophodno je dosljedno sprovesti redoslijed izlaganja, te stalno imati na umu šta je zadatak svakog debatanta. Treba napomenuti: A1 - N1 (uvod)

predstavlja tim, privlači paţnju sudija i publike

prezentira tezu, definira, nabraja argumente

obrazlaţe bitnost teme

logički grupiše ideje A2 - N2 (srednji dio)

proširuje tezu

dokazuje

ilustruje A3 - N3 (zaključno izlaganje)

daje saţetak svega preĎašnjeg, bez uvoĎenja novih argumenata

Ova pripremna faza bi se mogla nazvati i brainstorming, o kojem je već govoreno.

13

SUDAČKI LIST ZA KARL POPPER DEBATNI FORMAT

14

FLOW SHEET ZA KARL POPPER DEBATNI FORMAT koji koriste suci u Debatnom programu BiH

15

KARL POPPER POLICY DEBATNI FORMAT Počet ćemo sa idejom da u Policy debati jedna strana predlaţe promjenu: “Ovo bismo trebali uraditi...“ To je velika razlika u odnosu na Karl Popper debatni format. Jedna strana, umjesto da tvrdi: “Da, teza je tačna!”, tvrdi: “Da, teza je tačna i stoga trebamo poduzeti sljedeću akciju...”. Dakle, prednosti na koje ćemo se fokusirati, tj. značajna promjena u Policy debati, jeste da, ne samo da identificiramo probleme, ne samo da iznosimo filozofiju tima, nego i branimo odreĎenu promjenu situacije. Druga strana tvrdi da ne trebamo prihvatiti predloţenu promjenu. Sadašnja situacija je prilično dobra, ne savršena, ali prilično dobra, te postoje odreĎeni problemi koji će se pojaviti ako prihvatimo predloţenu promjenu. Pojam „Policy debata“ u SAD-u ima dva različita značenja. Neki ljudi koriste pojam Policy debata kada govore o odreĎenom formatu ili rasporedu govora. Radi se o debati u kojoj u svakom timu govore po dva debatanta. Ukupno: osam govora u cijeloj debati, dakle, svaki debatant iznosi dva govora. Drugi ljudi koriste pojam Policy debata u smislu filozofije argumentacije. Ova debata se fokusira na akcije, različite politike, različite načine rješavanja specifičnog problema. Mislim da je vaţno istaći da oba ova značenja moţemo koristiti neovisno. Npr. moţete reći: “SviĎa mi se redoslijed govora, ali mi se posebno sviĎaju teze koje se trenutno obraĎuju.” Dakle, moţete koristiti format Policy debate sa trenutnim vrijednosno-filozofskim tezama ili moţete izabrati da debatirate Policy teze unutar Karl Popper debatnog formata. AFIRMACIJSKA ARGUMENTACIJSKA LINIJA (KARL POPPER POLICY DEBATNI FORMAT)

A-CASE (AFIRMACIJSKA STRATEGIJA)

TEZA DEBATE

DEFINICIJE Ključnih pojmova teze

KRITERIJ U KPP formatu kriterij nije neophodan

PROBLEM Što je trenutni problem? Koliko dugo traje? Ko stvara problem? Koje su posljedice?

ARGUMENTI

PLAN Ko? Kako? Zašto? Koliko košta? Koliko traje? Koje će promjene napraviti?

KORIST Koja je korist primjene vašeg plana: kratkoročna, dugoročna?

AFIRMACIJSKA STRATEGIJA

16

NEGACIJSKA ARGUMENTACIJSKA LINIJA (KARL POPPER POLICY DEBATNI FORMAT)

N-CASE (NEGACIJSKA STRATEGIJA)

ULOGE POJEDINIH GOVORNIKA

A case N case

A1 N1

Izlaţe afirmativni case, koji je unaprijed pripremljeni šestominutni govor koji se sastoji od: teze, definicije, kriterija, problema, argumenata, plana i koristi.

Osnovni zadatak N1 je da pobije argumente afirmacijskog tima, redoslijedom kojim su oni izneseni: o Prihvata ili nudi alternativnu definiciju (u slučaju da

ponudi alternativnu definiciju tj. ne prihvati afirmacijsku, duţan je objasniti zašto ne prihvata i nudi alternativne definicije)

o Prihvata ili nudi alternativni kriterij (ako nudi alternativni kriterij duţan je objasniti zašto je npr. pravda vaţnija od jednakosti - kako se onda dalje vodi debata: ukoliko su kriteriji različiti – pobijaju se argumenti,

a kriteriji i njihova vaţnost se porede ukoliko su kriteriji isti - naglasak je na vezi

argumenata i kriterija. Uspostavlja vlastitu argumentacijsku liniju u kojoj

opovrgava tezu.

TEZA DEBATE

Prihvata ili nudi alternativni KRITERIJ (ako nudi alternativni kriterij duţan je objasniti zašto je npr. pravda vaţnija od jednakosti).

Ukoliko su kriteriji isti - naglasak je na vezi argumenata i kriterija, ili kriterija i koristi koje

plan postiţe.

Pobija problem i uspostavlja novi, ili prihvata problem. Ukoliko se problem opovrgne, potrebno je iznijeti razloge zašto. Ako se problem prihvati, negira se plan koji riješava problem i argumenti koji iz njega

proizilaze.

Pobija A ARGUMENTE i uspostavlja N argumentaciju.

Iznosi KORISTI i prednosti N plana nad A planom.

Prihvata ili nudi alternativnu DEFINICIJU (u slučaju da ponudi alternativnu definiciju, tj. ne prihvati afirmacijsku, duţan je objasniti zašto ne prihvata i nudi. alternativnu definiciju)

Ukoliko su kriteriji različiti – pobijaju se argumenti, problem i plan, a kriteriji i njihova

vaţnost se porede.

17

A2 N2

Pobija argumente N1 Opovrgava (pobija) pobijanje N1

nudeći dodatnu potkrepu argumentima afirmacije

Pobija argumente A1 Opovrgava (pobija) pobijanje A1 nudeći dodatnu potkrepu

argumentima negacije

A3 i N3

Sumiraju debatu izdvajajući najvaţnije argumente. Ovdje se porede kriteriji, te se još jednom uspostavlja veza kriterija i argumentacije.

U ovom govoru ne bavite se primjerima, nego izdvajate najvaţnije argumente, te prepoznajete suštinu debate.

Ne smiju unositi niti jedan novi element u govor. Zaključni govori su rezime cijelog toka debate.

PLAN I KORIST Plan je jedan od ključnih elemenata u KP Policy formatu. Potrebno je da svaki plan sadrţi:

1) KO će biti implementator navedenog plana? 2) ŠTA će se realizirati u sklopu implementacije plana? 3) KAKO će se realizirati plan? 4) KOLIKO će resursa biti uloţeno u realizaciju navedenog plana kao i kolika je korist od realizacije

plana? 5) KOLIKO traje? 6) KOJE će promjene napraviti? 7) KOJA je korist od primjene vašeg plana:

a. kratkoročna korist, b. dugoročna korist.

Korist je najvaţniji element u KP Policy debati. Ukoliko oponentska ekipa uspije dokazati da se realizacijom ponuĎenog plana neće ostvariti očekivana korist ili da korist uopće ne postoji onda ponuĎeni plan nema smisla jer plan nudimo kako bismo poboljšali postojeću situaciju i prevazišli postojeći (navedeni) problem. Korist treba predstaviti taksativno sa kratkim obrazloţenjima, kao i vezu sa realizacijom ponuĎenog plana. Oponentska ekipa treba pokušati dokazati da veza izmeĎu plana i koristi ne postoji i na taj način ostvariti pobijan je ponuĎenog plana.

PROBLEM Značajna pitanja u vezi sa problemom:

Zašto je odabrani problem zaista problem? Što nam ukazuje na postojanje odabranog problema? Gdje se problem manifestira? Pokušati opisati kako se odabrani problem manifestira u praksi Detaljan opis problema Zašto je to problem? Kako se moţe prepoznati? Gdje se najviše primijeti (u kojem segmentu)? Zašto je općeg značaja?

Objašnjenje svakog problema je najbolje izvršiti odgovaranjem na ova pitanja, ali se mora voditi računa o dokazima jer je bez njih objašnjenje bezvrijedno.

UZROK Definiranje uzročnika problema Objašnjenje ovog elementa se sastoji u odgovoru na sljedeća pitanja:

Ko je krivac (uzrok ili uzročnik)? Što to oni rade i zašto je to što rade (problem) loše?

Vaţna je kvaliteta, a ne kvantiteta objašnjenja.

18

PLAN Moţete imati više planova, čiji broj nije bitan već se odreĎuje prema potrebi. Plan se sastoji iz sljedećeg:

Ko će izvršiti odreĎenu akciju? Kako će se odreĎena akcija izvršiti? Što ta akcija sadrţi? Što treba izmijeniti? Zašto? Od kada do kada? Koliko košta? Na što utječe promjena? Ko će imati koristi od promjena? Kako će vaš plan onemogućiti problem?

KORIST

Veoma vaţan element plana je korist! Ovaj element se NE SMIJE objasniti SAMO sa jednom rečenicom! Ovim elementom VI MORATE:

Pokazati SVE prednosti koje se ostvaruju realizacijom plana Kakav će efekt imati u budućnosti, tj. hoće li se voditi računa da se taj problem ponovo ne

pojavi?

VJEŢBA: „PLAN I KORIST“

Ime i prezime: _________________________ Grad:____________________________ Škola:________________________________ U Programu sam od:_________________

TEZA: „Svi treneri debatnog programa trebaju biti certificirani“

KARL POPPER POLICY

DEFINICIJE KLJUČNIH TERMINA 1. 2.

KRITERIJ

PROBLEM

ARGUMENTI

PLAN

KORISTI

19

SUDAČKI LIST ZA KARL POPPER POLICY DEBATNI FORMAT

20

FLOW SHEET ZA KARL POPPER POLICY DEBATNI FORMAT koji koriste suci u Debatnom programu BiH

21

BRITANSKI PARLAMENTARNI DEBATNI FORMAT Britanski parlamentarni debatni format jedan je od najstarijih debatnih formata kojim se prvenstveno bave debatanti koji su već na univerzitetima. Svakako, osnov svake vrste debate je snaga argumenta i javni govor. BP format je efikasan način za naučiti kako valjano kreirati argument i kako ga još valjanije prezentovati u javnosti. Ujedno, odličan je način za naučiti kako analizirati tuĎi javni govor i kako otkloniti strah koji se javlja svaki put kada trebate govoriti pred osobom koja nije vaš odraz u ogledalu, te pred širokim auditorijumom. U narednih par redova, mi vam dajemo pregled osnova ovog formata. Suština BP formata jeste da se tu nalaze dvije suprotstavljene strane: Vlada i Opozicija. Svaku od strana čine po dva tima: 2 Vlade i 2 Opozicije, svaka sa posebnom ulogom. U svakom do timova nalaze se po dva govornika. Raspored sjedenja u sali je sljedeći:

OSNOVNA PRAVILA I SAVJETI U VEZI SA STRUKTUROM

Svaki govor traje 5 minuta

Prva i posljednja minuta su takozvano „zaštićeno vrijeme“. U tom periodu nije dozvoljeno postavljanje pitanja ili ulaganja prigovora (points of information)

Pitanja i prigovori mogu biti postavljani tokom 3 minute nezaštićenog vremena, za vrijeme govora jednog od oponenata

Govori trebaju imati jasnu unutrašnju strukturu. U većini slučajeva, najbolje je početi govor napadanjem argumenata koji su prezentovani od oponentske ekipe, a pozom ukazati na osnove naše strategije. Poţeljno je razdvojiti argumente na dvije ili tri oblasti (npr., argument koji je socijalne prirode, argument koji je političke prirode i argument koji je ekonomske prirode). Naglasite vaše argumente jasno i nedvosmisleno (npr. „ovo je moja prva poenta“, „a sada prelazim na pojašnjenje drugog argumenta“, „i konačno dolazimo do trećeg argumenta“ i sl.). Ovo omogućava publici i sucima da lakše prate vaše izlaganje.

Budite dio tima! To znači da sa vašim partnerom trebate da unaprijed utvrdite strategiju i da ne odstupate od iste kao i od podjele poslova koje ste izvršili.

DE

BA

TA

NT

I 1. Vlada

2. Vlada

1. Opozicija

2. Opozicija

Predsjedavajući

22

STRUKTURA GOVORA Postoje odreĎena pravila koja se odnose na strukturu svakog govora. U pravilu, svaki govor se sastoji od tri dijela: uvod, glavni dio i zaključak. UVOD (1 min) pozdraviti suce/publiku, predstaviti se zainteresirati publiku za temu; anegdotom, pričom, značajem problematike... Kreativnost je ovdje jako

bitna. najaviti sadrţaj govora (pokušati ga što jasnije struktuirati)

GLAVNI DIO (3-5min) prezentovati sadrţaj vašeg govora, prateći najavljenu strukturu

ZAKLJUČAK (1 minuta) ukazati na glavne aspekte govora osmisliti efektan završetak (upečatljivom rečenicom, moţda nekim citatom, retoričkim pitanjem i sl.)

ULOGE SVAKOG OD GOVORNIKA U TIMOVIMA - PRVA VLADA - Prvi govornik

1. Definiše ključne termine u tezi 2. Jasno naglašava strukturu slučaja kojim će se on i njegov partner baviti, te objašnjava koji govornik će

objasniti koje argumente. 3. Pojašnjava argumente koje je najavio. Sadrţaj izlaganja bi trebao biti tehnički organizovan u par

segmenata, koji trebaju biti najavljeni. 4. Završna minuta govora se treba odnositi na sumiranje osnovnih aspekata vašeg govora.

Drugi govornik

1. Opovrgava odgovore i opovrgavanja koje je prvi govornik Opozicije uputio njegovom partneru. 2. Opovrgava glavne argumente koje je prezentovao 3. Razvija sopstvenu argumentacijsku liniju, struktuiranu u dva ili tri odjeljka 4. Završava svoj govor sumiranjem dosadašnjeg toka debate sa posebnim akcentom na case svog tima

- PRVA OPOZICIJA - Prvi govornik

1. Osvrće se na definicije koje su oponenti prezentovali, ako smatra da nisu korektne ili ne dolaze u direktnu vezu sa tezom. Imate mogućnost da redefinišete termine (tj., da ponudite alternativnu interpretaciju teze), ali ovo moţe biti riskantno i savjetujemo da to uradite jedio u slučaju kada definisanje pojmova ne moţe podlijegati debati (u principu, bolje je da se ţalite sudijama i nadate da će vam suci dodijeliti dodatne pojmove, npr. Pristup ove vrste: “Hm, pa ovo je pomalo smiješna definicija, a li mi smo odlučili da ćemo debatovati sukladno ponuĎenim definicijama i pobijediti u svakom slučaju“)

2. Opovrgavanje sadrţaja prvog vladinog govornika 3. Jasno naglašava strukturu slučaja kojim će se on i njegov partner baviti, te objašnjava koji govornik će

objasniti koje argumente 4. Nudi dodatne argumente (u prosjeku dva) o tome zašto je vladina strategija loša, ILI razvija slučaj koji

stoji nasuprot vladinom (npr., neki alternativni prijedlog). Odluka se rijetko temelji na okolnostima same debate i samo iskustvo moţe kreirati neku vrstu uputa u vezi sa ovim pitanjem.

23

Drugi govornik 1. Opovrgava sadrţaj govora drugog člana prve vlade 2. Navodi argumente u cilju potpomaganja strukture govora svog partnera 3. Sumira strategiju svog tima

- DRUGA VLADA - Prvi govornik Prvi govornik ima zadatak da prezentuje case radeći sljedeće:

1. Proširiti debatu na nove segmente (npr. „Ova debata se, do sada, fokusirala na zemlje u razvoju, ali naš tim će proširit ovaj aspekt na koristi od zemalja u razvoju“)

2. Uvesti par novih argumenata kako bi case njegovog tima izgledao što uvjerljivije. Naravno, ova odluka ovisi o konkretnom scenariju. Inače, ovo je poprilično kompleksan dio debate da dominirate, ali je veoma bitno da dodate nešto novo debati, u suprotnom bit ćete kaţnjeni.

Drugi govornik Posljednji govor u debati poznat je pod nazivom Sumarni govor. Ako se naĎete u ovoj poziciji, trebate se osvrnuti na debatu u cijelosti i objasniti zašto smatrate da vaša strana treba da pobjedi, uzimajući u obzir sve aspekte koji su bili predmet debate. Pa tako moţete:

1. Pratiti debatu hronološki (ovo baš i nije preporučljivo, jer u principu nije najbolji put za ubjeĎivanje) 2. Pratiti case jedne strane, a potom druge 3. Pratiti debatu sukladno glavnim poentama u sadrţaju objašnjavajući zašto su baš vaši argumenti

ubjedljiviji i kvalitetniji. Inače, ovo se pokazalo kao najbolji put za ubjeĎivanje, te zašto ste baš vi pobjednici u ovoj debati.

- DRUGA OPOZICIJA - Prvi govornik Ova funkcija je veoma slična

1. Morate pobiti sve nove analitičke sadrţaje koje je prezentovao treći govornik Vlade. 2. TakoĎer, morate proširiti dosadašnje aspekte debate: npr. Proširite ovu debatu na nove oblasti ili

iznesite nekoliko novih argumenata Drugi govornik Slično kao i druga Vlada, zadnji govornik Opozicije mora posvetiti svoj govor u cijelosti sumiranju debate i ne bi trebao uvoditi nove činjenice, argumente i sl.

PRIGOVORI (POINTS OF INFORMATION) Prigovori su iznimno vaţan dio BP debatnog formata. Oni omogućavaju da budete aktivno uključeni u cjelokupan tok debate, a ne samo za vrijeme vašeg govora. Prigovori nisu od ključne vaţnosti za donošenje sudačke odluke, ali u situacijama gdje su oba tima izjednačena u svim drugim kategorijama, mogu odlučiti o tome ko će dobiti debatnu rundu. Suci će timove koji ponude svega nekoliko prigovora tokom cijele debate rangirati veoma niskim bodovima, zbog nemogućnosti da se uključe u tok debate.

24

KAKO SE NOSITI SA PRIGOVORIMA? Mnogi debatanti početnici smatraju prigovore jednim od najteţih dijelova BP debatnog formata. To je najčešće zato što podcjenjuju svoju inteligenciju, a precjenjuju protivnikovu. Zapamtite, inteligencija i samopouzdanje nisu istovjetni pojmovi. Postoji bezbroj načina kako se nositi sa prigovorima, a mi vam izdvajamo samo nekoliko ključnih:

Kratko ih odbacite i nastavite vaš govor, ako se radi o irelevantnom prigovoru.

Ukoliko odgovor na prigovor zahtjeva više vremena, mudro ga spojite sa nastavkom vašeg govora.

Na prigovor moţete odgovoriti tako što ćete reći da ćete do te tačke doći u nastavku vašeg govora, ali zapamtite – kada koristite ovu tehniku, NUŢNO je da kasnije naglasite da se odreĎeni dio govora odnosi na ranije upućen prigovor. Ovu tehniku ne smijete koristiti kao način da izbjegnete odgovor na pitanje, suci će to svakako primijetiti i kazniti vas niţim brojem bodova.

KAKO NAPRAVITI DOBAR SLUČAJ (CASE)? Jedna od najteţih vještina u debatovanju je napraviti stabilan debatni slučaj (tj. biti Prva vlada). Mnogi timovi smatraju iznimno teškim da u 15 minuta (koliko većina BP takmičenja dopušta kao vrijeme za pripremu, nakon što organizatori saopšte tezu) sačine dobar slučaj i potkrepljujuće argumente. Ključ dobre pripreme je da bude svjesni vremenskog ograničenja i da se pripremate u skladu sa njim. Morate znati da su i drugi timovi (posebno oni na prvim pozicijama) ograničeni istom minutaţom i da nemate razloga za brigu, jer su svi u jednakoj poziciji. Ponekada teze neće biti dovoljno precizne i od veliki pomoći pri konkretizaciji slučaja, npr. :

Ovaj Dom se zalaţe za zabranu diskriminacije.

Ovaj Dom vjeruje da je kravlje mlijeko zdravo. Ovakve teze su poznate pod nazivom „otvorene teze“ i uglavnom se ne susreću na ozbiljnijim takmičenjima, ali su dobre za vjeţbanje pravila formata i za rad u vašim debatnim klubovima.

Prigovori moraju biti ponuĎeni za vrijeme nezaštićenog vremena u govoru vašeg oponenta (nezaštićeno vrijeme je vrijeme izmeĎu dva vremenska signala)

Prigovore bi trebali uputiti samo članovima suprotne strane

Prigovori se podnose ustajanjem uz uzvik: „Prigovor!“

Prigovore bi trebali podnositi svaki minut za vrijeme nezaštićenog govora vašeg protivnika. Ovo je samo gruba uputa. Ukoliko podnesete premalo prigovora – izgledaće kao da nemate kontraargument i da se slaţete sa činjenicama koje vaš protivnik iznosi, a sa druge strane, ako podnesete previše prigovora – izgledaće kao da ţelite uznemiriti oponenta i spriječiti ga da dalje govori.

Debatant za vrijeme svog govora moţe prihvatiti ili odbiti prigovor na bili koji način. Najjednostavnije je riječima: „da, izvolite“ ili „ne, hvala“.

Trebate teţiti da prihvatite dva prigovora tokom petominutnog govora.

Prigovori trebaju biti brzi i jasni (ne trebaju trajati duţe od 15 s). Oni bi trebali produkovati novi podatak koji će objasniti zašto debatant govori neispravno (gledajući sa aspekta vaše debatne pozicije) u tom trenutku.

25

UNIVERZITETSKA TAKMIČENJA: Ova takmičenja, u pravilu, koriste „zatvorene teze“ koje karakteriše znatno precizniji predmet debatovanja, npr.:

Ovaj Dom se zalaţe za legalizaciju prostitucije u BiH.

Ovaj Dom se zalaţe za povećanje stope PDV-a u Srbiji. U ovakvim tezama je sasvim jasno o čemu trebate da debatujete i suci će vas kazniti niţim brojem bodova za svako odstupanje od teze debate. Prvi zadatak koji imate je da definišite strategiju vašeg tima (čak iako to znači samo ponavljanje teze debate). Npr, u našim primjerima to bi moglo izgledati ovako:

1. „Ova Vlada će se zalagati za legalizaciju prostitucije u BiH.“ 2. „Ova Vlada vjeruje da se treba povećati stopa PDV-a u Srbiji, jer bi to povećalo sredstva u drţavnom

budţetu“ Suci poštuju kratke (jednorečenične izjave) kojima postavljate slučaj, ali to će pomoći i vama da balansirate misaoni proces prilikom govora. Nije u redu da postavite slučaj na način da mu je nemoguće oponirati:

1. Ako je vaša konkretizacija teze tautološka (Zagreb je glavni grad Hrvatske). 2. Prema opšteprihvaćenim načelima istinita (Ubistvo sa umišljajem je krivično djelo).

Ukoliko na ovakav način postavite debatu, već u samom startu ste je izgubili. Uloga i obaveza prvog opozicionog govornika nakon ovakve postavke teze je da objasni zašto je postavka teze koju je dala Prva vlada bila pogrešna i onda postaviti novu i fer definiciju oko koje će se nastaviti debata. Nakon što ste pravilno identifikovali slučaj, jedini zadatak koji imate je da odgovorite na dva pitanja:

1. Kako implementirati problem u datoj tezi? (model/plan) 2. Zašto bismo trebali provesti postavljeni model? (argumentacija)

MODEL/PLAN Model/plan propozicije (Prve vlade) bi trebao biti predstavljen u prvoj minuti premijerovog govora. Modelom/planom morate dati odgovor na pitanje kako vašu postavku teze treba provesti. Suci će vam uzeti za zlo u koliko način implementacije teze ne iznesete u prvoj minuti, jer time sprječavate dalji tok debate. U našem primjeru u vezi sa prostitucijom Prva vlada bi se morala pozabaviti odgovorom na pitanje kako bi plan trebalo sprovesti u stvarnost, a najlakši način je osvrtanje na primjer koji je dostupan u praksi u nekoj od drugih drţava svijeta (npr. Holandija). Da bi dobili sudačku podršku izraţenu kroz bodove nije dovoljno samo navesti primjer zemlje u kojoj se vaša teza sprovodi, već je nuţno da ukaţete i na koristi odreĎenog modela/plana (smanjenje ilegalne prostitucije, porezi koji idu drţavi, zdravstvena kontrola seksualnih radnica...). Često teze ne zahtijevaju odgovor na pitanje „KAKO?“, već dopuštaju filozofsku raspravu, što moţe biti veoma zanimljivo, npr: „Ovaj Dom vjeruje da je mit „Potraga za zlatnim runom“ stvaran?“ U ovom slučaju je potrebno da pronaĎete sve logičke i istorijske argumente, ali to nikako ne znači da vašim modelom trebate nametati odreĎeni filozofski plan i negirati kulturulošku vaţnost mitova. Za iskusne poznavaoce Karl Popper (KP) i Karl Popper Policy (KPP) debatnih formata bi se to moglo predstaviti ovako: neke teze mogu biti planske, potkrijepljene konkretnim primjerima koji se sprovode u praksi, što odgovara KPP debatnom formatu, a druge pak mogu zahtijevati samo logičku potkrepu, bez plana, kao što je to slučaj sa KP formatom. U BP debatnom formatu najčešće ćete se susretati sa poluotvorenim tipom teza. To su konkretno postavljene teze, koje sasvim precizno postavljaju srţ debate, ali izričito ne govore o kojoj zemlji je riječ. To bi bio naš primjer o legalizaciji prostitucije, kada bi izbacili geografsko-političku odrednicu BiH. Kod ovakvih teza moţe nastati problem sa definicijom teze na strani Prve vlade, naprosto zato što se javlja neograničen izbor zemalja svijeta za postavku teze. Ne dozvolite da vam strategija bude korištenje nereprezentativnih primjera (slučajevi u zemljama za koje je mala vejrovatnoća da je vaš oponent čuo, pa se nadate da bi na taj način mogli dobiti debatu). Pri postavci teze teţite univerzalnom principu ili opštepoznatim primjerima, jer u suprotnom – suci vam neće biti blagonakloni.

26

PRIMJER SUDAČKOG LISTA

TEZA

SUDAC (ime i prezime, kod)

RUNDA

BROJ SUDACA

MJERITELJ VREMENA (ime i

prezime, kod)

SALA

PODACI O TIMOVIMA

VLADA OPOZICIJA

NAZIV TIMA

IME I PREZIME GOVORNIKA

1. VLADA Naziv tima 2. OPOZICIJA

1. GOVORNIK 2. GOVORNIK 1. GOVORNIK 2. GOVORNIK

Ime i prezime debatanta

/20 /20 SADRŢAJ IZLAGANJA /20 /20

/20 /20 ARGUMENTACIJA /20 /20

/20 /20 ANALIZA /20 /20

/20 /20 ORGANIZACIJA /20 /20

/20 /20 PREZENTACIJA /20 /20

/20 /20 OPOVRGAVANJE /20 /20

/20 /20 POINTS OF INFORMATION/ PRIGOVORI

/20 /20

/140 /140 INDIVIDUALNI ZBIR BODOVA /140 /140

/280 ZBIR BODOVA PO TIMU /280

2. VLADA (Naziv tima) 2. OPOZICIJA

1. GOVORNIK 2. GOVORNIK (Ime i prezime debatanta) 1. GOVORNIK 2. GOVORNIK

/20 /20 SADRŢAJ IZLAGANJA /20 /20

/20 /20 ARGUMENTACIJA /20 /20

/20 /20 ANALIZA /20 /20

/20 /20 ORGANIZACIJA /20 /20

/20 /20 PREZENTACIJA /20 /20

/20 /20 OPOVRGAVANJE /20 /20

/20 /20 POINTS OF INFORMATION/ PRIGOVORI

/20 /20

/140 /140 INDIVIDUALNI ZBIR BODOVA /140 /140

/280 ZBIR BODOVA PO TIMU /280

(Molimo vas da zaokruţite broj bodova tima koji je pobijedio !)

27

INDIVIDUALNI KOMENTARI

1.Vlada 1. Opozicije

2. Vlada 2. Opozicija

POTPIS SUCA:

_____________________________________________________________________________

28

WORLD SCHOOL DEBATNI FORMAT

Svjetski školski format (World School Format, WSF) predstavlja jedan od popularnijih formata koji se debatuju na meĎunarodnim takmičenjima. Na Svjetskom prvenstvu svake godine, učestvuju srednjoškolci iz pedesetak drţava svijeta.

Prva razlika formalnog tipa izmeĎu Svjetskog školskog formata i KP-a je na primjer, u tome što govori debatera traju duţe, često ne postoji vrijeme za pripremu debatera, govornici izlaţu svoje govore sa odreĎene govornice i obraćaju se prvenstveno publici. Debatu vodi konferencije (domaćin debate, uvodničar), on najavljuje debatere, predstavlja sudije i u nekim situacijama usmjerava pitanja publike. Na kraju svake debate glavni sudija saopštava odluku, obrazlaţući je kroz tri segmenta: sadrţaj, stil i strategiju. Ovaj format debatovanja je iako vremenski duţi od ostalih formata, veoma dinamičan i uzbudljiv. Aktivan odnos prema publici, potenciranje stila govorenja, stavlja akcenat na govornikovu vještinu ubjeĎivanja, harizmu i duhovitost. Opštost teze Teme koje se debatuju u Svjetskom školskom formatu zahtijevaju odreĎeni stepen opštosti, s obzirom da se debatuju na nadnacionalnom, meĎunarodnom nivou. To znači da se argumentacija timova ne smije svesti na suţavanje teze, upotrebu specifičnih situacija i problema. Dakle, teme na takmičenjima ovog formata se formulišu tako da moraju biti debatabilne za sve učesnike, bili oni iz Kanade, Rumunije ili bilo kojeg drugog kraja svijeta. KONSTRUKCIJA SLUČAJA U WORLD SCHOOLS FORMATU Razumne definicije Propozicija (afirmativni tim) mora predstaviti razumnu definiciju teze što znači:

Da se oba tima kada dobiju tezu moraju pitati: “Koji je problem koji treba da debatujemo? Šta bi prosječno inteligentna osoba pomislila da je tema debate?”

Ako teza ima očigledno značenje to značenje treba da se predstavi

Ako ne postoji očigledno značenje, propozicija treba dati takvu definiciju koja ostavlja mogućnost opoziciji da debatuje.

Razumna definicija pretpostavlja da se u tezama sa pojmovima apsolutnog značenja (svi, svako, sav, nikada, uvijek) nikada ne očekuje bukvalno definisanje iste. Takvo defnisanje bi onemogućilo jednu od strana da debatuje. U tezi “Ovaj dom vjeruje da su svi političari lopovi” bilo bi nerealno očekivati da je, bukvalno shvaćenu, dokazuje afirmativni tim, pa je u tim slučajevima dovoljno da afirmacija dokazaţe da je značajna većina političara takva. Ipak, takve riječi se rijetko upotrebljavaju u tezama. Svjetski školski format se od drugih formata razlikuje po tome što u njemu afirmacija nema pravo:

da definiše tezu na bilo koji način, tek tako da ima neke veze sa tezom (neki tipovi impropmptu debata)

niti da uspostavlja plan (model, strategiju) kojim postiţe visoki kriterijum teze (što je slučaj sa KPP formatom) i tako cjelokupna “filozofska teza” svede na neki plan.

da ograniči, modifikuje tezu (altering the motion) npr. Ako je teza “Ovaj dom vjeruje da drţava treba da finansira privatne škole”, a afirmacija govori o finansiranju privatnih škola u SAD-u, onda je to alteracija teze.

Ako potkrjepljuje neku tvrdnju da koristi samo primjere iz odreĎenih zemalja i regiona. Ovaj format je format opštih principa pa i primjeri moraju pokrivati svijet uopšte, odnosno veći dio naše planete.

29

Argumenti su isti i u KP i u WS debati i sastoje se od teze argumenta, objašnjenja i potkrepe te pretpostavke argumenta. Ono što je bitno je da argumenti smiju biti vrlo različiti jedan od drugog, jer ne postoji kriterijum koji bi ih limitirao. Jedini uslov je da argumenti dokazuju tezu i da nisu kontradiktorni sami sa sobom, drugim argumentima ili planom. Svjetski školski format i plan Kako je već rečeno, u ovom formatu nije dozvoljeno da se cijeli smisao teze bazira na specifičnom problemu i modelu (planu) za njegovo rješavanje. Ipak, upotreba plana dozvoljena je u onim slučajevima kada se radi o “debati promjene” (change debate) odnosno akcionoj, planskoj debati. Uglavnom, radi se o debatama koje u tezi imaju riječ „treba da“ (should). Ako je rezolucija „Ovaj dom bi zabranio upotrebu marihuane“ propozicija će prvo identifikovati problem (zdravlje stanovništva) i izloţiti rješenje. Onda kada to rješenje zahtijeva veći stepen preciznosti radi se o planu i tada je on dozvoljen u ovom formatu. Taj plan nikako ne smije limitirati tezu, narušiti osnovni princip „opštosti teze“. U tom slučaju, opoziciji ostaju već pomenute strategije u planskoj debati:

Problema nema ili nije toliko ozbiljan Model propozicije neće riješiti problem Postoje bolji modeli za rješavanje tog problema

ELEMENTI NASTUPA U WS FORMATU: SADRŢAJ, STIL I STRATEGIJA Ključni elementi nastupa govornika u World Schools Formatu su: sadržaj, stil i strategija. Svaki dobar govor sadrţi sva tri elementa. Na osnovu ovih elemenata ocjenjuje se individualni debaterski učinak ali i cjelokupna debata. Standardom usvojenim 1993. na sastanku World Council-a, predviĎeno je da se govorniku na sudijskom listiću rasporedi maksimalno 100 poena i to:

SADRŢAJ 40 poena

STIL 40 poena

STRATEGIJA 20 poena Za završne govore predviĎeno je pola ovih poena po svim kategorijama (ukupno 50). Ne postoji opšta ocjena za timski rad. Iz ovakve raspodjele poena po kategorijama moţe se zaključiti da u odnosu na standardne formate, gdje argumentacija, prezentacija i organizacija imaju ravnopravan status (iako se ne moraju eksplicitno navesti u sudijskom listiću), ovdje stil (odnosno prezentacija), zajedno sa sadrţajem (argumentacija) predstavlja ključnu stavku. SADRŢAJ Sadrţaj predstavlja argumente koji se upotrebljavaju, odvojene od načina na koji su prezentovani. Sudija ih procjenjuje kao da su ispisani na papiru, ne obazirući se na govornikovu retoričku vještinu. Sadrţaj podrazumijeva i pobijanja, odbranu svojih argumenata, potkrjepu, logičke veze, koherentnost govora. Sudija ne smije da se vodi ličnim specijalizovanim znanjem, uvjerenjima i predrasudama kada prosuĎuje argumente.

30

STIL Stil je način na koji govornik izlaţe svoju argumentacijsku liniju: koliko govornik uspješno pridobija paţnju publike, koliko je duhovit, samouvjeren, siguran u svoju argumentaciju i koliko i kako se sluţi retoričkim vještinama. STRATEGIJA Strategija pokriva tri vaţna koncepta:

1. Strukturu govora svaki dobar govor mora imati jasan: početak, sredinu i kraj. Govor mora biti dobro struktuiran, sa jasno istaknutim segmentima. Slijed argumentacije mora biti logičan i teći prirodno.

2. Timing organizacija i raspored vremena – govoriti u okviru zadatog vremena i dati odgovarajuće vrijeme svakom argumentu prema njegovoj vaţnosti (prioritetizacija). Dakle, vaţniji argumenti moraju dobiti više vremena.

3. Understanding the issues koliko je debater razumio probleme o kojima se govorilo u debati, da li se usmjerava na najvaţnije probleme i strukture debate ili gubi vrijeme na trivijalnim segmentima.

TOK DEBATE I ULOGA GOVORNIKA U WS FORMATU

Uloge govornika u WS formatu

Prvi govornik propozicije definiše pojmove na jasan način. On objašnjava o čemu se radi u debati, što afirmacija treba dokazati, prezentuje svoju ideju vodilju, generalni slučaj i podjelu uloga (prve 2 minute maksimalno). Prvi govornik objašnjava prvi argument i model ako ga ima. Nakon njega, generalni smjer propozicije mora biti potpuno jasan. Prvi govornik opozicije od 2 do 3 minute pobija slučaja propozicija, a ostatak govora koristi za prezentovanje svog slučaja, svojih temeljnih ideja,

Tok Govornik Sadrţaj Vrijeme

P1 Prvi govornik

propozicije Definiše tezu, daje pregled vladinog slučaja, objavljuje podjelu

slučaja (case division) i predstavlja svoj dio slučaja 8 min

O1 Prvi govornik

opozicije

Napada definiciju, ukazuje na razlike između slučajeva, iznosi liniju napada, objavljuje podjelu slučaja i predstavlja svoj dio

istog 8 min

P2 Drugi govornik

propozicije Pobija slučaj opozicije (2-3 min) i nastavlja svoj dio slučaja

propozicije 8 min

O2 Drugi govornik

opozicije Nastavlja pobijanje propozicije (3-4 min) i predstavlja svoj dio

slučaja opozicije 8 min

P3 Treći govornik

propozicije

Uvodi novi argument (ako je najavljeno od prvoga) i ojačava tezu propozicije, te pobija case opozicije. Nakon toga bi trebao

obraditi sukobe (clasheve) 8 min

O3 Treći govornik

opozicije Osnaţuje slučaj opozicije ali ne uvodeći nove argumente,

analizira debatu kroz dominantne sukobe 8 min

R O Reply speech

opozicije

Ne ulazi u detalje debate nego radi opštu analizu propozicija i opozicija te objašnjava kako i zašto je vaţno presuditi za

pojedinu stranu. 4 min

R P Reply speech

propozicije Kao i prethodnik, on mora objasniti srţ sukoba, elementarnu

logiku svake strane i staviti debatu u kontekst. 4 min

31

podjele uloga i na objašnjavanje svog dijela slučaja. Redoslijed ovih radnji je uobičajeno postavljanje vlastitih temelja (generalni opis negativne strategije) – pobijanje – objašnjavanje svojeg slučaja te ukoliko postoji, svojeg modela. Prvi govornik opozicije ima duţnost i redefinisati ukoliko smatra da su definicije bile problem i mora to obrazloţiti. Ako on to ne napravi negacija više ne smije pričati o definicijama. Uputno je ukazivati ako afirmacija nije do kraja dokazala tezu koji su to dijelovi koji još nisu dokazani nakon prvog govora. • Drugi govornik propozicije posvećuje oko 3 minute svog govora kako bi ušao u pobijanje negacijskih napada i njihovog slučaja/modela ako su izneseni te kako bi odbranio i ponovo objasnio zašto argument prvog govornika i dalje stoji (ne iznosi ponovo, samo objašnjava sukob koji se dogodio do sada!). On upozorava što nije napadnuto i zašto negacijski napadi nisu ostali stajati te šta negacija nije uspjela dokazati. Ostatak govora, oko 5 minuta provodi u iznošenju svog argumenta. Ako nakon ovog govora teza nije potpuno jasno odbranjena propozicija gubi debatu. • Drugi govornik opozicije ima istu ulogu kao i drugi govornik propozicije jedino što u njegovom slučaju veći naglasak mora biti na pobijanju. Nakon ovog govora ne smije se dogoditi da bilo koji relevantan podatak ili argument koji je iznijela propozicija ostane neobjašnjen/nenapadnut od strane negacije. Uloga drugog govornika i propozicije i opozicije je osnažiti svoj slučaj. Naravno, dio vremena, oko 20% do 30% vremena on će reagovati na argumente i plan suprotne ekipe. Kao i u KP formatu, cijeni se referenciranje na svoje argumente kako bi se pobili tuđi. • Treći govornik propozicije moţe iskoristiti oko 2 minute kako bi osnaţio svoj slučaj (iako je najavljeno prezentovao svoj dio slučaja) te moţe odgovoriti na pojedine napade ako smatra da su bili posebno štetni. Nakon toga, treći govornik ulazi u analizu debate prema dva do četiri identificirana sukoba. Treći govornik mora naglašavati što je njegov tim i kako dokazao u suprotnosti sa time što protivnici nisu dokazali. • Treća opozicija će provesti maksimalno minut/dva objašnjavajući svoj slučaj, a 6 do 7 minuta pobijajući, odnosno analizirati debatu kroz dominantne sukobe. Vaţno je pokazati što i zašto nije dokazano od strane propozicije! Treći govornik opozicije mora biti analitičan i ulaziti u detalje afirmacijskog slučaja i ulaziti u detalje sukoba jer odmah poslije njega dolazi četvrti govornik opozicije koji će odraditi „široku/vrijednosnu“ sliku debate i vaţno je da sudije mogu vidjeti razliku izmeĎu tih govora. Na neki način, treći govornik stvara clasheve jer on smije povezati razne dijelove debate u sukobe na način koji najbolje odgovara njegovoj ekipi. Četvrti govor (reply speech) Četvrti govornik mora biti sposoban analizirati debatu iz više perspektive od samog moj argument-vaš argument, mora shvatiti koje su glavne vrijednosti, kako se one prenose na stvarni svijet i uz sve to mora biti kreativan i zanimljiv. Uloga ovog govora je analizirati odnosno pogledati cijelu debatu i objasniti kako su svoje temeljne vrijednosti ostale, zašto su vaţne i kako su vaţne, te kako se to proţimalo kroz cijelu debatu. Četvrti govor je zapravo najslobodniji, nema „uloge“ i nema predodreĎenih obrazaca ali je za njega mnogo vaţno, moţda i najvaţnije da bude jasno strukturiran. S obzirom na to da u ovom govoru nemate „štake“ odnosno putokaze poput „moj prvi argument“ i „naš prvi clash je“ i što vaš govor dolazi nakon 45 minuta debate tako da je sudija već pomalo istrošen od svog tog argumentovanja, jako je vaţno da četvrti govor bude i zanimljiv. TakoĎe, vrlo je vaţno tokom ovog govora NE UVESTI niti jedan novi argument/primjer/analogiju, bilo što bi sudiju natjeralo da shvati koliko ste zapravo loše primjere prije toga koristili ili da pomisli da ste nekorektni što unosite nove stvari a da protivnici nemaju šansu za odgovoriti. Četvrti govornik moţe ispričati neku lijepu priču koja se mora totalno jasno vezati na sve izneseno, ali na konačni način pokazati kako su vaša vrijednost i vaš plan ono što je uţasno vaţno. Moţete imati govor na temu, „sad kad smo čuli cijelu debatu pitanja ostaju trebamo li to napraviti i moţemo li to napraviti“ i onda odgovarati na pitanja kroz analizu debate. U ovom trenutku nije grijeh ni priznati da su protivnici nešto dokazali, dapače to je pristojno ali, naravno ako nakon tog priznanja slijedi „no čak i ako!“ kojim dokazujete apsolutnu neuništivost svoje pozicije koju moţemo dokazati i pored odlično odraĎenog posla od strane protivnika.

32

RASPON OCJENA U SVJETSKOM FORMATU

I Substantivni govori (p1, p2, p3, o1, o2, o3)

Standard Ukupno (100) Stil (40) Sadržaj (40) Strategija (20)

izvrsno 80 32 32 16

odlično 76 -79 31 31 15-16

jako dobro 74 -75 30 30 15

vrlo dobro 71-73 29 29 14-15

dobro 70 28 28 14

zadovoljava 67-69 27 27 13-14

ispoštovao elementarne zahtjeve

65- 66 26 26 13

prelazna 61-64 25 25 12-13

loše 60 24 24 12

II Reply speech (poslednji govori)

Standard Ukupno (50) Stil (40) Sadržaj (40) Strategija (20)

izvrsno 40 16 16 8

vrlo dobro do odlično 36-39 15 15 7.5

dobro 35 14 14 7

prelazno-zadovoljava 31-34 13 13 6.5

POINTS OF INFORMATION U Svjetskom formatu kao i u parlamentarnoj debati, ne postoji uobičajeno unakrsno ispitivanje, već postoji mogućnost da debater “upadne” u govor oponenta postavljanjem pitanja u za to dozvoljenom vremenu tokom prva tri govora (od početka druge do kraja sedme minute pojedinačnog govora). Point of information (informacija koja je predstavljena govorniku tokom debate) omogućava da se prekine govor protivnika ukoliko ona ili on to prihvati. Taj metod je idealna prilika da se “upadne” u izlaganje suparničkog argumenta i poentira nekim pitanjem ili komentarom koji se odnosi na ono o čemu se u tom trenutku govori. Points of information (POI) se posebno ocjenjuju u sudijskom listiću. Tokom govora iskusni govornik neće primiti više od 2 ili 3 pitanja. Pošto se od dobrog debatanta očekuje da postavlja puno pitanja vaţno je da vi traţite što više pointova. Broje se i oni koje ne uspijete postaviti. Vaţno je da su pitanja kratka i jasna po mogućnosti da ukazuju na nelogičnosti suprotne strane ili ukazuju na neki suprotan primjer. Pitanje postavljate ustajanjem i izgovaranjem „pitanje molim“ ili nešto slično. Vrlo je vaţno da sve bude pristojno. Postavljena pitanja prihvatate ili odbijate sa nekim pristojnim odgovorom. Biti pristojan je vaţno jer pokazuje da kontrolišete šta radite. Ako postavljate pitanje

Pazite da ste u za to dozvoljenom vremenu (prva tri govora, od početka druge do kraja sedme minute) Kada ţelite postaviti pitanje lagano ustanite i zamolite za pitanje Tek i ako kada vam govornik dopusti smijete postaviti pitanje Pitanja moraju biti kratka, ako odugovlačite govornik vas smije prekinuti („hvala shvatio sam“) i vi

morate sjesti. Nema potpitanja Kada ste gotovi sa pitanjem sjednete Ako vas govornik nije čuo, ponovno zamolite za pitanje Ako vas govornik ni tad nije čuo ili vam nije ništa pokazao ostanite stajati desetak sekundi i onda

sjednite. Svi govornici smiju postavljati pitanja, znači sva tri govornika jedne strane smiju ustajati istovremeno. Ne zlostavljajte pitanjima. Nema dizanja svakih pet sekundi. Čekajte bar 15 sekundi prije novog

pitanja. Ovo vrijedi za cijelu ekipu.

33

Ako vama postavljaju pitanja Pazite da pristojno ili odbijete ili prihvatite pitanje. Prihvatite najmanje dva pitanja Kada vam je pitanje postavljeno, vi ga moţete:

o Odbiti (ne hvala) o Prihvatiti (izvolite) o Odloţiti (samo sekundu, čim završim argument)

Na pitanje odgovorite direktno ili ga uključite u argumentaciju (upravo sam to htio reći sljedećim primjerom/argumentom).

Ako vam pitanje traje predugo, pristojno ga prekinite Ne prihvatajte pitanja u trenutku kada dokazujete nešto vaţno, ne dopustite da vam pitanja isprekidaju

argumentaciju Nemojte „završiti“ svoj govor i onda samo stajati i čekati pitanja. Radije sjednite ranije.

SOKRATOVI DIJALOZI

Sokratska metoda ohrabruje učesnike da promišljaju i razmišljaju nezavisno i kritički.

Sokratska se metoda prakticira u malim grupama uz pomoć moderatora, tako da se samopouzdanje u nečijem razmišljanju pojačava, potraga za mogućom istinom u odgovoru na posebna pitanja sprovodi zajednički.

Nije potrebno prethodno filozofsko obrazovanje; učesnike treba motivirati da isprobaju metodu i budu spremni da iznesu svoja iskrena razmišljanja i da saslušaju razmišljanja drugih

Pitanja, koja su uglavnom preuzeta iz etike, politike, epistemologije, matematike i psihologije, su opće i fundamentalne prirode.

Nastojanje grupe jeste doseći konsenzus, ne kao cilj sam po sebi, već kao način da se kvalitetnije produbi istraţivanje.

Četiri Dieter Krohnova (1998) neophodna elementa sokratskog dijaloga2 Sokratov dijalog počinje sa:

1. Konkretnim i ostaje u kontaktu sa konkretnim iskustvom: Uvid se dobija jedino kada je u svim fazama Sokratskog dijaloga jasna veza izmeĎu bilo koje iznijete tvrdnje i ličnog iskustva.

2. Puno razumijevanje izmeĎu svih učesnika: Ovo uključuje mnogo više od verbalnog slaganja. Svakome mora biti jasno značenje onoga rečenog tako što se to testira na njenom ili njegovom ličnom iskustvu. Ograničenja ličnog individualnog iskustva, koja stoje na putu punom razumijevanju, trebaju biti savjesno razmotrena i samim time prekoračena.

3. Odanost pomoćnom pitanju dok se na njega ne odgovori: da bi postigli ovo od grupe se traţi velika poţrtvovanost u radu i sticanje samopouzdanja u moći razloga. Ovo u jednu ruku znači neodustajanje kada je rad teţak, ali u drugu znači, biti dovoljno smiren za prihvatiti, za odreĎeno vrijeme, drugačiji tok u dijalogu kako bi se vratili na pomoćno pitanje.

4. Stremljenje ka konsenzusu: Ovo zahtijeva biti iskren u ispitivanju misli drugih i biti iskren u sopstvenim izjavama. Kada postoji takva iskrenost i otvorenost prema ličnim i osjećajima i razmišljanjima drugih tada stremljenje ka koncenzusu, ne neophodno i sam konsenzus, izbija na površinu.

Jasno uspostavljanje ova četiri neophodna elementa Sokratskog dijaloga mnogo nam govori o zadacima i ponašanju onih koji učestvuju u tim dijalozima. Najvaţnija tačka u svemu ovome jeste autonomija u razmišljanju: filozofski uvid mogu dobiti samo oni koji se uključe u proces spoznavanja ličnog razmišljanja. Vanjski uticaji ne čine ništa više osim stimuliranja nezavisnog razmišljanja.

2 Iz knjige Saran, R., & NEISSER, B. (2004) Enquiring minds: Socratic dialogue in education. Stoke on Trent, UK, Trentham Books

34

Elenkhos (unakrsno ispitivanje radi pobijanja), češće pisano kao 'elenchus', je centralna tehnika Sokratske metode. „Ako postavite pitanje ili seriju pitanja u kojima se vaši pogledi mogu spremno sloţiti, onda postavite završno pitanje koje se temelji na tim slaganjima, i dobit ćete ţeljeni odgovor.“ (neophodni citati) U Platonovim ranim dijalozima, elenchos je metoda koju koristi Sokrat da bi istraţio, na primjer, prirodu definicije etičkih koncepata kao što su pravda ili vrlina. Prema jednoj generalnoj karakterizaciji Sokratova metoda traţenja se sastoji od sljedećih koraka:

1. Sokratov sagovornik brani tezu, na primjer 'Hrabrost je izdrţljivost duše', koju Sokrat smatra laţnom i cilja ka pobijanju.

2. Sokrat zatim osigurava slaganje svoga sagovornika sa budućim premisama, na primjer 'Hrabrost je dobra stvar' i 'Glupava izdrţljivost nije dobra stvar'

3. Sokrat zatim pokazuje, a sagovornik se slaţe sa tim, da buduće premise impliciraju suprotnost originalne teze, a u ovom slučaju to vodi ka: 'hrabrost nije izdrţljivost duše'

4. Sokrat zatim tvrdi da je pokazao da je sagovornikova teza pogrešna, a da je njegova, suprotna, istinita.

Jedno elenktičko ispitivanje moţe voditi ka jednom novom čišćem, ispitivanju koncepta koji se razmatra, u ovom slučaju traţi ispitivanje tvrdnje: 'Hrabrost je mudra izdrţljivost duše'. Većina sokratskih upita se sastoji od serije elenchai-ja i uvijek završi sa aporijom. Stepen #4 čini nonsens aporijskoj prirodi dijaloga. Ako se svaka tvrdnja pokaţe istinitom ne moţe biti slučaj da su sugovornici u aporiji3, stanju gdje oni više ne znaju šta da kaţu o temi o kojoj se raspravlja. Priroda „elenchos-a“ je predmet mnogih debata, pogotovo onih koji se tiču toga da li je pozitivan metod, koji vodi ka znanju, ili negativna metoda koja se koristi samo da se pobiju netačne tvrdnje kao znanje.

Sokratska metoda je negativna metoda eliminacije hipoteze, u tome što se bolje hipoteze pronalaze u sigurnijim identificiranjima i eliminiranjem onih koje vode ka kontradikcijama. Sokratska metoda je potraga za podupirućim hipotezama, pretpostavkama, ili aksiomima koji mogu podsvjesno oblikovati nečije mišljenje, i njihovim pretvaranjem u predmet ispitivanja, da bi se odredila njihova konzistentnost sa ostalim vjerovanjima. Osnovna forma ove metode je serija pitanja koja su formulisana kao test logike i činjenica koje pomaţu osobi ili grupi da otkriju njihova vjerovanja o nekoj temi istraţujući definicije karakterizirajući generalne karakteristike odreĎenih tema kroz nekoliko instanci. Ova je metoda zvana i majeutičkom metodom. Ovom metodom bi trebalo iznijeti implicitne definicije u vjerovanjima sagovornika, ili im pomoći proširiti vjerovanja. Aristotel je pripisao Sokratu otkriće metode definicije i indukcije, na koju je on gledao kao na osnovu naučne metode. Ipak, pomalo čudno, Aristotel je tvrdio da ova metoda nije pogodna za etiku.

Dok je nekada prije Sokrata metoda pogrešno smatrana metodom koja traţi odgovor na problem, ili znanje, Sokratska metoda je ustvari namijenjena demonstriranju nečijeg neznanja. Sokrat je, za razliku od Sofista, vjerovao da je znanje moguće, ali je i vjerovao da je prvi korak ka znanju prepoznavanje neznanja. Sokrat je često govorio da on sam nije znao ništa i jedini razlog zbog kojeg je on bio mudriji od ostalih ljudi jeste, da je bio svjestan svoga vlastitog neznanja, a oni nisu. Osnova Sokratske metode jeste uvjeriti sagovornika, budući da je mislio da zna nešto, da on to ustvari ne zna. Ovaj princip moţe zbuniti. Ali jedini način da provjerimo i proširimo znanje jeste da posumnjamo ili čak povjerujemo da ne znamo (dovoljno). Primjena

3 aporija: teškoća, nedoumica, nerješivo pitanje; oklijevanje izmeĎu dva suprotstavljena jednako čvrsta obrazloţenja

35

Sokrat je ovu metodu uglavnom primjenjivao na koncepte kojima je nestostajala konkretna definicija: npr ključne moralne koncepte: vremena, vrijednost pijeteta, mudrost, umjerenost, hrabrost, pravda... Takvo ispitivanje je izazivalo implicitna moralna vjerovanja sagovornika, pokazujući nedostatke i nedosljednosti u njihovim vjerovanjima, i uglavnom rezultirajući zagonetkom poznatom kao aporija. U sagledavanju tih nedostataka, Sokrat je priznavao svoje neznanje, dok su ostali i dalje tvrdili da imaju znanje. Sokrat je vjerovao da ga je svijest o njegovom neznanju činila mudrijim od onih koji su, premda neuki, tvrdili da imaju znanje. Premda se ovo vjerovanje čini paradoksalnim na prvi pogled, dopustilo je Sokratu da otkrije svoje sopstvene greške tamo gdje su drugi mogli pretpostaviti da su u pravu. Ova je tvrdnja bila poznata po anegdoti delfijske proročanske tvrdnje da je Sokrat najmudriji od svih ljudi. (Ili radije da niko nije bio mudriji od Sokrata.) Sokrat je koristio ovu tvrdnju mudrosti za osnovu svog moralnog uvjerenja. Prema tome, on je tvrdio da glavna vrlina sačinjena od brige duše zabrinute moralnom istinom i moralnim razumijevanjem , da „bogatstvo ne donosi vrlinu, ali vrlina donosi bogatstvo i svaki drugi blagoslov, i individui i drţavi“, i da „ţivot bez istraţivanja (dijaloga) nije vrijedan ţivljenja“. Sa ovim na umu se primjenjuje Sokratska metoda. Motiv za modernu upotrebu ove metode i Sokratova upotreba nisu neophodno isto. Sokrat je rijetko koristio metodu da zaista razvije konzistentne teorije, umjesto korištenja mita da ih objasni. Parmenides pokazuje Parmedinesa kako koristi Sokratsku metodu da istakne nedostatke u Platonovoj teoriji formi, kao što Sokrat prikazuje; nije samo dijalog taj u kojem se teorije, koje izlaţu Platon ili Sokrat, ruše kroz dijalektiku. Umjesto da se doĎe do odgovora, metoda je korištena da se sruše teorije koje drţimo, da se ide iza aksioma i postulata koje uzimamo zdravo za gotovo. Prema tome, prema Platonu mit i Sokratska metoda nisu inkopatibilni; oni imaju drugačije svrhe, i često se opisuju kao „lijeva ruka“ i „desna ruka“ puteva prema dobru i mudrosti. PRAVNA ŠKOLA Sokratsku metodu koriste u suvremenim pravnom obrazovanju mnoge Pravne škole u SAD-u. Na času obično profesor postavlja pitanje i proziva studenta koji se ili javio ili nije javio da odgovori. Profesor tada ili nastavlja postavljati pitanja studentu ili prelazi na postavljanje pitanja drugom studentu. Upotreba Sokratske metode ima neke jedinstvene elemente ali na nju moţe mnogo uticati temperament profesora. Metoda počinje prozivanjem studenta nasumice, i pitanjem o centralnom argumentu koji je istaknuo jedan od sudija (obično na strani većine) u datom slučaju. Prvi korak je traţiti od studenta da parafrazira argument kako bi bilo sigurno da ga je student pročitao i da ima osnovno znanje o slučaju. (Studenti koji, iz bilo kojeg razloga, nisu pročitali slučaj, moraju ipak pročitati.) Pretpostavljajući da je student pročitao slučaj i da moţe artikulisati argument suda, profesor onda pita da li se student slaţe sa argumentom. Profesor onda obično „igra Ďavoljeg advokata“, primoravajući studente da brane svoje stajalište pobijanjem argumenta protiv.

Sljedeća pitanja mogu imati nekoliko formi. Nekada ţele osporiti pretpostavke na kojima je student bazirao svoj odgovor dok se ne „slome“. Dalja pitanja mogu biti organizirana da odvedu stavove studenta do veće mjere specijalizacije, bilo da se radi o shvaćanju vladavine prava ili tog slučaja. Profesor moţe pokušati da predstavi hipotetičku situaciju u kojoj tvrdnja studenta traţi iznimku. Na kraju, profesori koriste Sokratsku metodu da bi dopustili studentima da sami doĎu do nekih zakonskih principa kroz paţljivo izgovorena pitanja koja potiču poseban niz misli.

36

Jedno od obiljeţja Sokratskog ispitivanja jeste da obično postoji više od jednog „tačnog“ odgovora, a često, nema jasnog odgovora uopće. Primarni cilj Sokratske metode u pravnim školama nije odgovaranje na pitanja koja obično nemaju odgovor, već istraţivanje kontura obično teških zakonskih tema i učenje studenata vještinama kritičkog mišljenja koje će im kao advokatima trebati. Ovo se često čini mijenjanjem činjenica slučaja da bi se pokazalo kako je rezultat mogao biti drugačiji. Ovaj metod ohrabruje studente da idu preko pukog pamćenja činjenica slučaja i da se fokusiraju na primjenu zakonskih pravila na opipljive strukture činjenice. Dati tekstovi su obično pravi slučajevi. Sokratska metoda, ukoliko se pravilno koristi, moţe pokazati da su odluke sudaca savjesne ali često bazirane na nekim premisama, vjerovanju, i zaključcima koji su predmet zakonske debate. Nekada sesija moţe završiti brzom diskusijom o doktrinalnim osnovama (zakonskim pravilima) da bi ojačali znanje studenta za moderno razumijevanje problema. Druge sesije jednostavno završe i studenti su primorani da sami shvate zakonska pravila ili principe koji su bili u pitanju. Da bi ova metoda funkcionisala, studenti moraju unaprijed biti pripremljeni za čas čitanjem odreĎenih materijala (mišljenja o slučaju, zabilješki, članaka o pravnim recenzijama itd) i upoznavanjem sa generalnim konturama predmetne materije. PSIHOTERAPIJA Sokratska metoda je adaptirana i za psihoterapiju, (u Klasičnoj adlerovskoj psihoterapiji i kognitivnoj terapiji). Moţe se koristiti za razjašnjavanje značenja, osjećaja i posljedica, kao i za postepeno otkrivanje uvida ili istraţivanje alternativnih postupaka. TEORIJA OGRANIČENJA Čuveni autor u području unapreĎenja proizvodnje se zalaţe za upotrebu Sokratskog ispitivanja u rješavanju očigledno kontradiktornih zahtjeva procesa. Posebno je vaţno istaći kompromise koji ne zadovoljavaju niti jednu stranu u situaciji očiglednih kontradiktornih potreba. Ova upotreba metode je ključni element u Teoriji ograničenja.

LJUDSKI RESURSI, OBUKA & RAZVOJ Toriju koriste moderne kompanije obuke menadţmenta olakšavajući vještine, znanje i promjene stava. Glavni trener vrši ulogu facilitatora koji koristi visoki procenat otvorenih pitanja kako bi učesnici razmišljali kritički o svom načinu razmišljanja, osjećanja ili ponašanja u datom kontekstu koji obično sadrţi problem ili ţeljeni ishod, i vodi učesnike ka formiranju zaključka ili aksioma/principa/vjerovanja/ kroz njihove sopstvene napore, obično pojačavajući konflikte izmeĎu misli i akcije sa izvanrednim pitanjima za dalju diskusiju. Generalizirana forma se onda moţe elaborirati sa specifičnijim detaljima kroz primjer, npr kejs studija koju vodi Trener. ELEMENTI PLANA LEKCIJE ZA NASTAVNIKE U UČIONICAMA Ovo je klasična metoda koja je namijenjena kreiranju osoba koje samostalno misle. Postoje neki krucijalni elementi plana lekcije za ovu formu podučavanja: Metodologija planiranja

Planirati i izgraditi glavni tok misli kroz materijal

Izgraditi potencijalne zablude (greške) za otkrivanje i diskusiju

Poznavati uobičajene zablude

Moţe pomoći da se počne ili provjeri zaključak i radi unazad

37

Metodologija na djelu

Student i nastavnik se slaţu o temi nastave

Student se slaţe da će pokušati odgovoriti na nastavnikova pitanja

Nastavnik i student su voljni da prihvate bilo koji tačno rezonovani odgovor. Prema tome, proces rezonovanja mora se smatrati vaţnijim od ranije začetih činjenica ili vjerovanja.

Pitanja nastavnika treba da otkriju greške u studentovom rezonovanju ili vjerovanju, zatim formuliše pitanja na koja studenti ne mogu odgovoriti izuzev procesom pravilnog rezonovanja.

Tamo gdje nastavnik napravi logičku činjeničnu grešku, prihvatljivo je da student ukaţe na grešku. Neformalna diskusija ili sličan način komunikacije moţda nisu striktno (Sokratski) dijalog. Prema tome podesan je kao medij za Sokratsku metodu tamo gdje nastavnici poznaju principe a iste najvjerovatnije poznaju i studenti. Kao dodatak tome, nastavnik ima dovoljno znanja i iskustva da spontano postavlja pitanja kako bi izvukao zaključke i principe itd od studenata. U okviru takve diskusije pedagoški je prihvatljivija, zato što metoda ohrabruje studente da rezonuju kritički radije nego da se ţale autoritetu ili koriste druge greške. SOKRATOVA ZAKLETVA Kao učitelj i odgajatelj obavezujem se:

poštovati osobine svakog djeteta,

zalagati se za njegovo tjelesno i duhovno jedinstvo,

poštovati njegove osjećaje, slušati ga, uvaţavati ga,

traţiti njegovo odobrenje za sve ono što činim u njegovo ime, isto onako kao što bih postupao prema odraslima,

koliko je moguće spoznati zakonitost njegovog razvoja, postaviti ju na dobre temelje i omogućiti djetetu prihvaćanje zakonitosti,

otkriti i unaprijediti njegove sklonosti,

zaštititi ga, ako je slabo, i pomoći mu pri prevladavanju straha i krivnje, zloće i laţi, sumnji i nepovjerenja – ako mu je potrebno;

ne lomiti njegovu volju – ni onda kad nam se čini da je besmislena; poučiti ga kako se koristi razumom i što je to umijeće razumijevanja i shvaćanja;

osposobiti ga za preuzimanje odgovornosti u zajednici i za zajednicu;

omogućiti mu sticanje iskustva o svijetu kakav on doista jeste, ali ga ne podčiniti svijetu kakav on jeste;

omogućiti mu da spozna što je i kakav je to dobar ţivot

pruţiti mu viziju boljeg svijeta i uvjeriti ga da se ona moţe ostvariti;

poučiti ga istinoljubivosti, a ne istini; Ovim se takoĎer obavezujem

da ću, koliko sam u mogućnosti, sam tako ţivjeti i primjerom pokazati kako se izlazi na kraj s poteškoćama, s napadima i šansama u našem svijetu, pa i s vlastitim ograničenjima i s vlastitom krivnjom;

u skladu sa svojim snagama pobrinut ću se za to da naraštaj koji dolazi zatekne takav svijet u kojem se isplati ţivjeti i u kojem naslijeĎeni tereti i poteškoće ne vrše pritisak na vlastite ideje i mogućnosti;

javno ću obrazloţiti svoja uvjerenja i djela, izloţit ću se kritici – posebno kritici onih koji su time pogoĎeni kao i kritici stručnjaka, moje prosudbe savjesno ću provjeravati;

usprotivit ću se svim osobama i odnosima – pritisku javnog mijenja, interesima udruge, propisima sluţbe – ako budu sprečavali namjere koje sam ovdje iznio.

Ovu obavezu označit ću svojom spremnošću da se u svako doba provjeri moja djelatnost i ja sam preko datih

mjerila.

38

TEME KOJE SMO ISTRAŢIVALI I OBRAĐIVALI TOKOM 13 SEMINARA U PROJEKTU: Debatna sekcija doprinosi demokratizaciji obrazovnog sistema Radionice WSDF - prava, diskriminacija, predrasude Rješavanje konflikata, nenasilna komunikacija, različitosti i manjine Razbijanje predrasuda o drugima – socijalna inkluzija Pozitivna diskriminacija i etničke i nacionalne manjine u Sloveniji i EU Status predstavnika bivših Jugoslavenskih nacija u Sloveniji Ovaj dom podrţava uvoĎenje posebnog predstavnika za etničke i nacionalne manjine u lokalnim i

nacionalnim parlamentima Pozitivna diskriminacija i socijalna inkluzija Maloljetni delikventi su marginalizirana i manjinska skupina i društvo ne brine dovoljno o njima Sankcija je mnogo efikasnija od prevencije maloljetničkog prestupništva Moj govor posvećen ugroţenim predstavnicima manjinskih skupina u lokalnoj zajednici Evropski vs. Balkanski identitet – Balkan kao model multikulturalizma Komunikacijska etika i pregovaranje Komunikacija u medijima Zemlje svije trebaju povećati zaštitu ekonomskih i socijalnih prava migranata Country Expo doprinosi zbliţavanju učesnika u aktivnostima gdje je organiziran Country Expo Internacionalna zaštita manjina Multikulturalizam i prava manjina Prava Roma Integracija manjina i ostalih manjinskih skupina u društvu Manjine u Evropi i njihova borba za nezavisnost Debata pomaţe primjeni prava manjina u zemljama gdje su ta prava ugroţena Ovaj dom vjeruje da Sarajevo treba proglasiti kulturnim centrom Evrope Kanton Sarajevo ima najveći turistički potencijal u Regionu Sarajevo je kulturni centar Evrope Ovaj Dom vjeruje da treba uvesti cenzuru u medije Ovaj Dom se zalaţe za izvoĎenje nastave na maternjem i jezicima manjina na univerzitetima

TEZE KOJE SU DEBATOVANE TOKOM 2 INTERNACIONALNA TAKMIČENJA: B&H OPEN 2010 Najbolji način za zaštitu manjina je pozitivna diskriminacija Osnivanje Vijeća za istinu i pomirenje u zemljama ex-YU je najbolji način za uspostavljanje

interetničkog dijaloga Romi, kao transnacionalna manjina, bi trebali imati specijalnog predstavnika u Evropskom parlamentu

B&H OPEN 2011 Narodi svijeta bi trebali povećati zaštitu ekonomskih i socijalnih prava migranata Sve drţave bi trebale odmah ratificirati UN-ovu Konvenciju o zaštiti prava svih radnika migranata i

članova njihovih porodica TEZE KOJE SU DEBATOVANE TOKOM 43 TV DEBATE KOJE SMO PRIPREMILI: Politika mladih, ljudska prava i prava manjina Obrazovanje mladih, ljudska prava i prava manjina Mladi, PTSD, ljudska prava i prava manjina Zloupotreba mladih, ljudska prava i prava manjina Mladi i nasilje, ljudska prava i prava manjina

39

Mladi i manjinske grupe, ljudska prava i prava manjina Mladi i religija, ljudska prava i prava manjina Mladi, ljudska prava i prava manjina Mladi, ksenofobija, ljudska prava i prava manjina Mladi u regionu, ljudska prava i prava manjina u medijima Mladi i kultura, ljudska prava i prava manjina Mladi i EU, ljudska prava i prava manjina Rezime svih prethodnih emisija, ljudska prava i prava manjina Ponašanje mladih prema manjinskim skupinama, ljudska prava i prava manjina Sloboda kretanja, ljudska prava i prava manjina Sloboda govora, ljudska prava i prava manjina Afirmativne akcije, ljudska prava i prava manjina Sloboda seksualnog opredjeljenja, ljudska prava i prava manjina Drţavni I meĎunarodni predstavnici manjina, ljudska prava i prava manjina Rasizam, ljudska prava i prava manjina Pravo na samoopredjeljenje, ljudska prava i prava manjina Pomoć zemljama u razvoju, ljudska prava i prava manjina Terorizam, ljudska prava i prava manjina Trgovina ljudima, ljudska prava i prava manjina Individualna vs. kolektivna prava, ljudska prava i prava manjina Tolerancija, ljudska prava i prava manjina Nacionalni identitet, ljudska prava i prava manjina Zdravlje, ljudska prava I prava manjina Volonterizam, ljudska prava i prava manjina Obiljeţavanje nacionalnih i vjerskih praznika, ljudska prava i prava manjina Razvoj civilnog društva, ljudska prava i prava manjina Ljubav, ljudska prava i prava manjina Multikulturalizam, ljudska prava i prava manjina Političke partije, ljudska prava i prava manjina Jednakost spolova, ljudska prava i prava manjina Facebook, ljudska prava i prava manjina Potrošačko društvo, ljudska prava i prava manjina Ekologija, ljudska prava i prava manjina Romi, ljudska prava i prava manjina Globalizacija, ljudska prava i prava manjina Zapošljavanje, ljudska prava i prava manjina Budućnost knjige-govor mrţnje u e-knjigama na internetu, ljudska prava i prava manjina Umjetnost, ljudska prava i prava manjina

40

“This publication has been produced with the assistance of the European Union. The contents of this publication are the sole responsibility of Center of Cultivating Dialogue and can in no way be taken to reflect the views of the European Union.”

„Ova publikacija je producirana uz pomoć Evropske unije. Sadrţaj ove publikacije je isključiva odgovornost Centra za kulturu dijaloga i ne moţe se pod bilo kojim okolnostima

smatrati da odraţava stavove Evropske unije.“

Project „Provide a Good Reason for EX Yugoslav Countries in the EU“ Project funded by European Community, Commission of the European Communities, Brussels

Contract No.: 2009/202-250

Centar za kulturu dijaloga Augusta Brauna 6 71000 Sarajevo Tel:+ 387 33 203 668 Fax:+ 387 33 208 370 E-mail: izvjestaji.ckd@gmail.com Web: www.ckdbih.com

Ministarstvo kulture i sporta Kantona

Sarajevo

Ministarstvo porodice,

omladine i sporta Republike Srpske

Avaz d.o.o.

Grad Sarajevo Ured gradonačelnika

Federalno

ministarstvo

obrazovanja i nauke