croatian franciscan herald, 90th...

Croatian Franciscan Herald, 90th A

nniversary

Croatian Franciscan Herald 1


nniversary

2 Croatian Franciscan Herald Croatian Franciscan Herald 3

Dear readers:

The stories and faces you see in this newsletter are a walking history of the people who paved the path and made dreams achievable. Some, we only remember by their first names and others by their contributions.

The Croatian Franciscan Fathers have been an important part of this amazing journey. They gathered Croatian Catholics around the parish centers to give them spiritual food in their mother tongue. They also tried to sustain the cultural identity of the Croatian people while bravely proclaiming the rights of the Croats enslaved over many decades in their homeland, deprived of their freedom and an independent state. The Franciscans not only used the sanctuary, but also used various publications: the Croatian weekly Danica, the monthly Croatian Catholic Messenger and the Croatian yearly almanac. In the 1940’s they organized the Croatian Franciscan press that published most of the Croatian publications in North America for more than six decades. Not only did they organize parishes, they also founded many Croatian schools to keep the language and heritage alive. As part of the Franciscan sense of appreciation for histo-ry in general, especially for those who traveled before us, they organized the Croatian Ethnic Institute in Chicago to preserve the 20th century history of Croatians in North America.

Their unselfish mission to all those entrusted to them regardless of their background made them truly the humble sons of St. Francis of Assisi. Their compassion for the truth made them active in social, political and cultural events of the communities across this beautiful land. That is why you will come across Fran-ciscan names in many contexts because the same compassion has always been present: to speak the truth and to fight for the voiceless, oppressed, and all those in need of justice, truth or daily bread. Every life has the great potential to inspire.

I hope you will find many lives in our communities which will inspire you for greatness, for never giv-ing up, for inheriting the spirit of endurance, but most importantly for the spirit of unselfishness and of always doing good. I hope that you can find your place in history and a sense of belonging and a home for your soul, wherever you live.

Pax et Bonum!

Fr. Jozo Grbes, ofm Custos/SuperiorCroatian Franciscans of USA and Canada

Dragi čitatelji:

Povijest i slike koje vidite u ovom posebnom izdanju Franjevačkog vjesnika su hodajuća povijest naroda koji je mukom utirao put i činio mogućim snove slobode i dara mira. Hrvatska franjevačka kustodija Svete obitelji u svom 90. godišnjem putovanju važan je čimbenik u životu mnogih Hrvata i ostalih na sjeverno-američkom kontinentu.

Hrvatski franjevci ove Kustodije okupljali su hrvatske katolike oko župnih središta dajući im duhovnu hranu na njihovom materinjem, hrvatskom jeziku. Također su uvijek pokušavali održati kulturni identitet hrvatskog naroda, te hrabro proklamirati prava porobljenih Hrvata tijekom mnogih desetljeća u svojoj domovini kad su bili lišeni slobode i samostalne države.

Franjevci su koristilii razne publikacije kako bi istinu govorili: Hrvatski tjednik Danica, Hrvatski katolič-ki glasnik, Hrvatski kalendar, itd. 1940-ih godina organizirali su Hrvatsku franjevačku tiskaru u kojoj su tiskane bezbrojne publikacije više od šest desetljeća. Edukacija je uvijek bila dio njihove karizme. Ne samo da su organizirali župe, nego su osnivali mnoge hrvatske škole kako bi sačuvali hrvatski jezik i kulturnu baštinu Hrvata među generacijama koje slijede. Kao dio franjevačkog osjećaja zahvalnosti za povijest u cjelini, a posebno zahvalnost onima koji su putovali prije njih, organizirali su Hrvatski etnički institut u Chicagu sačuvavši povijest Hrvata u Sjevernoj Americi u 20. stoljeću. Njihovo zauzimanje za istinu učinilo ih je aktivnima u društvenim, političkim i kulturnim događajima zajednica diljem ovog predivnog kontinenta.

To je razlog zašto ćete naići na njihova imena tako često u mnogim kontekstima, jer je isti cilj uvijek bio prisutan: govoriti istinu, boriti se za one koji nemaju glasa, brinuti za potlačene, i za sve one kojima je potrebna pravda, istina ili kruh svagdašnji. Svaki život ima veliki potencijal postati nadahnuće. Nadam se da ćete naći mnoge živote u našim zajednicama, koji će vas potaknuti na veličinstveni život, na čežnju nikada odustati, zadržati duh izdržljivosti, ali što je najvažnije, uvijek posjedovati duh nesebičnosti koji čini dobro. Nadam se da možete i vi pronaći svoje mjesto u povijesti i pripadnosti, naći svojoj duši dom bez obzira gdje živite. Fra Jozo Grbeš Custos


nniversary


Kustodija ove godine slavi 90 godina djelovanja među Hrvatima rasijanim diljem Amerike i Kanade. To je ujedno i jedina hrvatska svećenička organizacija koja svoje sjedište ima izvan Domovine. Uz franjevce Kustodije, naime, na sjevernoameričkom kontinentu djeluju i drugi hrvatski svećenici, što dijecezanski što redovnički, ali sjedišta njihovih biskupija ili redovničkih zajednica su u Domovini (u Hrvatskoj ili Bosni i Hercegovini). Franjevci vode 13 župa, od toga 7 u SAD-u i 6 u Kanadi. Osim pas-toralnog djelovanja, koje je naravno bilo najvažniji oblik franjevačkog djelovanja na ovom kontinentu, franjevci se mogu podičiti bogatom izdavačkom djelatnošću, vlastitom tiskarom, kao i djelovanjem na nacionalnom, kulturnom i prosvjetnom području. Osnutak kustodije:

Prvi hrvatski franjevacPrvi hrvatski franjevac koji je djelovao među američkim Hr-vatima bio je fra Gaudencije Gorše. On je u Ameriku došao davne 1900. godine te preuzeo hrvatsku župu u Steeltonu u

90 godina djelovanjadržavi Pennsylvaniji. Potom je došlo još nekoliko franje-vaca iz različitih provincija s područja Hrvatske, Bosne i Hercegovine te Slovenije. U početku su bili članovi zajed-ničkoga mađarsko-slavenskog Komisarijata. God. 1912. slavenski su se franjevci odvojili od mađarskih te utemeljili zajednički slovensko-hrvatsko-slovački Komisarijat. Glavnu ulogu u Komisarijatu igrali su slovenski franjevci, koji su bili i najzaslužniji za odvajanje od Mađara. To su uspjeli postići uz austrijsku pomoć: Austrijanci su, naime, bili zainteresirani da bi Slavene odvojili od Mađara i š to više navezali na sebe. Iz toga razdoblja zajedničkog komesarija-ta potječu i neke ujedinjene slovensko-hrvatske župe. Ipak, hrvatski su franjevci brzo uviđali kako je i takva kombi-nacija nemoguća, jer su Slovenci puno više prava davali sebi nego Hrvatima, pa su hrvatski franjevci svim silama radili da bi osnovali svoj vlastiti Komisarijat. To se konač-no dogodilo god. 1926. Najzaslužniji za taj uspjeh bili su franjevci koji su djelovali u Americi fra Bono Andačić, fra Vjenceslav Vukonić i fra Irenej Petričak, a veliku im je

pomoć dao i fra Francis Hase, koji je god. 1925. bio gen-eralni vizitator zajedničkoga slovensko-hrvatsko-slovačkog komesarijata te uvidio nemogućnost opstanka tako šarolikog društva. O hrvatskom komesarijatu obećale su se brinuti sve franjevačke provincije u Domovini, jer je iz većine njih u to vrijeme bio barem poneki fratar u Americi. Službenu odluku o utemeljenju hrvatskog komesarijata donijela je vatikanska Kongregacija za redovnike 9. veljače 1926., a odluku je proveo ondaš nji general Franjevačkog reda fra Bernardin Klumper svojim dekretom od 18. veljače 1927. Prema tome, ove godine se navrš ava punih 90 godina od utemeljen-

ja komesarijata. Ipak je već od god. 1931. brigu o hrvatskom komisarijatu u Americi preuzela Hercegovačka franjevačka

provincija u Mostaru, budući da druge hrvatske provincije nisu bile spremne slati svoje članove koji bi djelovali među Hrvatima u Americi.Tijekom ovih 90 godina Kustodije u Americi i Kanadi djelovalo je ukupno čak 125 franjevaca. Ova brojka je doista impozantna i pokazuje na najbolji mogući način silnu skrb i trud koji je uložila i provincija i kustodija kako bi š to bolje služile naš im iseljenicima na sjevernoameričkom kontinentu. Raznolikost djelovanja u samim počecima bilo je vrlo teš ko: tek je trebalo pronaći Hrvate koji su se razmilili po čitavoj Americi, onda ih pokuš ati okupiti i eventualno utemeljiti župne zajednice, izgraditi ili kupiti crkve i druge potrebne

objekte. Tada je na tom silnom prostoru među Hrvatima bilo svega nekoliko hrvatskih svećenika.

U većim hrvatskim kolonijama (Chicago, New York, Pennsylvania...) bilo je moguće okupiti i veći broj Hrvata te utemeljiti župe. Stoga su gotovo svi franjevci, kao i drugi hrvatski svećenici iz tog razdoblja, povezani s izgradnjom objekata, utemeljenjem zajednica i drugim velikim pro-jektima. Oni su doista bili pioniri koji su hrabro krčili put onima što su trebali doći nakon njih. Život im je bio pun odricanja, spremnosti na žrtvu, nerijetko su bili izloženi teš kim kušnjama, pogrdama pa i neuspjesima. Ali da njih nije bilo, teško da bi se danas uopće znalo za hrvatsko ime u Am-erici. Drugi franjevci su djelovali drugačije: naime, oni su

1920-ih i 1930-ih godina neumorno (uglavnom vlakom) putovali kroz ogromna američka prostranstva raspitujući se

Tijekom ovih 90 godina Kustodije u Americi i Kanadi djelovalo je ukupno čak 125 franjevaca. Ova brojka je dois-ta impozantna i pokazuje na najbolji mogući način silnu skrb i trud koji je uložila i provinci-ja i kustodija kako bi što bolje služile našim iseljenicima na sjevernoameričkom kontinentu.


nniversary


kod mjesnih župnika, ima li tu negdje Hrvata. Ako bi ih pronaš li – a rijetko gdje da ih nije bilo – molili su župnika da im ustupi župnu crkvu, u kojoj su ispovijedali, propovijeda-li, odgajali i uzimali podatke. Osobito je u tome ustrajan i uspješ an bio fra David Zrno, franjevac iz Duvna, a istaknuli su se i fra Zvonko Mandurić, koji je već 1930-ih tražio Hrvate i u Kanadi, te fra Ljubo Čuvalo. Ne smijemo zaboraviti da je tada Amerika grcala u teškoj ekonomskoj krizi i da se većina Hrvata željela vratiti doma, ali mnogi nisu imali čak niti toliko da bi platili povratnu kartu za Europu. Pa ipak i tada su franjevci uspijevali okupljati svoj narod i, štoviše, voditi ili dovršavati velike građevne projekte te uz to pokrenuti izdavanje nekoliko novina i časopisa.

Hrvatski katolički glasnikPriča o tim tiskovinama je izuzetno zanimljiva. Naime, god. 1942. franjevci su odlučili pokrenuti Hrvatski ka-tolički glasnik, mjesečnik za vjersko i kulturno uzdizanje

Također su franjevci od Krešića preuzeli i tjednik Danicu, od god. 1945. Vje-rojatno nisu ni slutili kako su sudbonosni bili ti potezi! Dolazak komunističkih bez-božaca na vlast u Jugoslaviji po okončanju Drugoga svjetskog rata donio je sa sobom, naime, i dokidanje gotovo svih katoličkih tiskovina u Domovini.

svojih vjernika. Taj je projekt bio tim više potreban š to je tada bilo vrijeme rata, kada iz Domovine gotovo da i nije bilo moguće dobiti neke novine ili časopis. Dvije godine potom (1944.) gosp. Ivan Krešić ponudio je franjevcima da bi preuzeli izdavanje njegova Hrvatskog kalendara, godišn-jaka koji je Krešić izdavao u New Yorku počev od 1924. Tako su franjevci dobili i godiš njak. Također su franjevci od Kreš ića preuzeli i tjednik Danicu, od god. 1945. Vjerojatno nisu ni slutili kako su sudbonosni bili ti potezi! Dolazak komunističkih bezbožaca na vlast u Jugoslaviji po okončanju Drugoga svjetskog rata donio je sa sobom, naime, i dokidanje gotovo svih katoličkih tiskovina u Domovini. A i oni koji su izlazili bili su pod straš nim pritiskom i cenzu-rom. Tako su upravo novine (Hrvatski tjednik Danica), časopis (mjesečnik Hrvatski katolički glasnik) te godišnjak (Hrvatski kalendar) postale jedinim katoličkim slobod-nim tiskovinama među Hrvatima, kako u Domovini tako u svijetu (naravno, u Domovinu su se mogle unositi samo uz teš ku opasnost). Još je nešto bilo od presudne važnosti. Franjevci su već od početka razmiš ljali o jednoj središnjoj kući, samostanu. Za komisara fra Davida Zrne god. 1943. kupljen je samostanu u lijepom dijelu Chicaga (Hyde Park) te useljen sljedeće godine. To je veoma lijepo zdanje, zgrada koja je nekoć pripadala čikaš kom bogatašu Ryersonu.

Odmah se u samostan uselio Komesar, kao i oni franjevci koji su uređivali gore spomenute tiskovine. Uskoro potom taj je isti samostan postao stjeciš tem svih onih nesretnih fratara-iz-bjeglica, koji su uspjeli pobjeći ispred krvničkog noža i tako izbjeći sudbinu brojne svoje braće na najbrutalniji način pobijene od strane partizanskih zločinaca. Zbog povećanja

broja franjevaca kupljena je god. 1952. još jedna zgrada, u blizini prve, vlasniš tvo bogataša Swifta. Ta je zgrada također preuređena, u njoj je smješ ten samostan s Komesarom, a u prvoj su se zgradi nastanili izdavači tiskovina i knjiga.

Vlastita tiskaraTreći projekt od iznimnog značaja bila je kupnja vlastite tiskare. Kako su, naime, fratri morali sve materijale za tisak nositi svaki put u Teutopolis, udaljen kojih 450 km od Chicaga, odlučili su se za taj potez. Tiskaru su kupili od slovenskog poduzeća «Edinost Publishing Company» i smjestili u preuređenu Swiftovu konjušnicu. Ryersonova pak konjušnica je posvema preuređena i u njoj je smještena malena i ukusna kapelica. Nakon š to su god. 1968. u Chicago na is-pomoć došle i hercegovačke sestre franjevke, za njih je na katu iznad kapelice uređen stan. Ne samo da su u tiskari tiskani Danica, HKGi Hrvatski kalendar, nego i brojne druge pub-likacije, kako hrvatske tako drugih naroda i zajednica; bez-brojni letci i vrijedne knjige iz hrvatske povijesti, književna i pjesnička djela hrvatskih iseljeničkih intelektualaca i pjesnika, božićne i uskrsne čestitke na hrvatkom jeziku koje su se razašiljale po čitavome svijetu, i još toliko toga. Gotovo je i nemoguće zamisliti od kolike je neprocjenjive važnosti bila ta tiskara kada su Hrvati živjeli u posvemašnjoj torturi i izolaciji. A u iseljeništvu su ipak imali svoje novine, časopise, knjige, svoju tiskaru –š to dobrim dijelom mogu zahvaliti upravo neumornim i hrabrimfranjevcima Hrvatske franjevačke kustodije.

Dolaskom demokracije i slobode te propašću Jugoslavije

i komunizma prestala je dobrim dijelom i potreba tolikih tiskovina u iseljeništvu. Tako je Danica prestala s izlaženjem 1990., Hrvatski katolički glasnik 1994. (dijelom je njegovu ulogu preuzeo Kustodijski vjesnik, koji izlazi još od 1986. kao interno glasilo, a od 1994. kao dvomjesečni časopis).

Brojne knjigeFranjevci su izdavali i brojne knjige. Tako je poznati hrvatski franjevac Dominik Mandić još 1953. utemeljio «Hrvatski izdavački zavod Croatia», u kojem je izdano nekoliko vrlo vrijednih knjiga, a svakako je najvrjedniji zbornik o hrvatskoj povijesti, na engleskom jeziku, na kojem su radili ponajbolji hrvatski povijesničari u inozemstvu, pod naslovom The Croatian Nation in Its Struggle for Freedom and Independence (Chi-cago, 1955.). Ipak, najvrjedniji izdavački pothvat bio je ZI-RAL (kretica za «Zajednica izdanja Ranjeni labud»). Projekt su pokrenuli hercegovački franjevci Dionizije Lasić, Lucijen Kordić i Bazilije Pandžić god. 1970. Kako je fra D. Lasić, glavni urednik, od 1975. do 1995. živio u Americi i Kanadi, tako je i sjedište ZIRALA bilo u Chicagu i Torontu. U ZIRAL-ovoj nakladi tiskano je kroz to vrijeme 66 knjiga, š to je izuzetno vrijedan doprinos hrvatskoj kulturi i slobodi.

Hrvatski etnički institutTakođer su franjevci u svom samostanu u Chicagu odvojili veoma lijepi prostor u kojem je smješten Hrvatski etnički institut. Želja je bila skupiti š to veći broj dokumentacije, izvornih listina i tiskanica te ostalog, što bi doprinijelo up-


nniversary


oznavanju povijesti i kulture Hrvata u Americi i Kanadi. Tu se danas nalaze izuzetno vrijedne stvari, ali je najznačajniji arhiv koji čuva podatke o hrvatskim župama u Americi i Kanadi. Također su vrijedan doprinos očuvanju hrvatskog jezika i kulture bile Hrvatske izvandomovinske š kole i Americi i Kanadi (HIŠAK), osnovane god. 1974. U oba projekta najviše je bio uključen član Kustodije fra Ljubo Krasić.

Na svom vrhuncuNa svom vrhuncu Hrvatska franjevačka kustodija u Americi i Kanadi (god. 1977.) imala je jedan samostan (u Chicagu) i dvije rezidencije (u Gulf Breezeu, Florida, i u Beaver Fallsu, Pennsylvania), dok su braća djelovala na 13 župa u Americi i 7 u Kanadi (dok je župa Kitchener preuzeta od dijecezanskog svećenika 1989. godine). Danas franjevci djeluju na 7 župa u Americi: Milwaukee (1917.) i West Allis kod Milwaukee-ja (1928.), New York (1913.), St. Louis (1904.), te tri župe u Chicagu: Sv. Jeronim (1912.) i Presveto srce Isusovo (1903.)i Bl. A. Stepinac. U Kanadi djeluju na 7 župa: Kitch-ener (1975.), London (1968.), Montreal (1963.), Norval kod Toronta (1988.), Sault Ste Marie (1960.), te Windsor (1950.). Nekada su franjevci djelovali na još četiri župe u Pennsylvaniji, gdje je tada bilo mnoš tvo Hrvata. Župe su posljednjih godina zatvorene po dekretima mjesnih biskupa: Ambridge (1929.-1994.), Monessen (1952.-1991.), Steelton (1898.-1995.) i Rankin (1902.-1994.), te Betlehem (1937.-2005.) i Sharon. Jedno vrijeme franjevci su djelovali među Hrvatima i u Thun-der Bayu, daleko na sjeveru u Kanadi (1975.-1980.), a tu danas djeluje hrvatski svjetovni svećenik. Osim toga, franjevci su povremeno kao župnici ili župni pomoćnici djelovali i na nekim drugima župama, š to hrvatskim, š to američkim. Važno je napomenuti da nisu sve spomenute župe franjevci osnovali, ali su često puta morali te župe preuzeti od drugih hrvatskih svećenika, kad bi ovi ostarjeli ili preminuli, a nije ih imao tko naslijediti iz njihove biskupije ili redovničke zajednice.

90 Years of ServiceThe community of Croatian Franciscans have worked

in the United States and Canada for 90 years. They are part of the universal First Order of Franciscans

(O.F.M.). There are approximately 13,000 priests and broth-ers in the Order who are engaged in every possible Christian apostolate. The Province of the Assumption in Hercegovina to which they are juridically bound had its origin as a Custody in 1852 and became a Province in 1892. Today there are ap-proximately 200 members in the Province itself. Franciscans from various Croatian provinces came to America in the early decades of the Twentieth Century to serve the needs of the many Croatian immigrants. At first, the Croatian Franciscans were part of the Holy Cross Commissariat which also included the Slovenian and Slovak friars. The Croatian Commissariat of the Holy Family was canonically established in 1926 with headquarters in Chicago. It was placed under the jurisdiction of the Hercegovinian Province in 1931. The official title was changed to the Croatian Franciscan Custody of the Holy Fam-ily in 1967 in compliance with the new General Constitutions.

Numerous reasons, especially those of political nature, had an impact on the growth of the Croatian population in the United States and later in Canada, as well as the growth of Croatian Franciscans in the same areas. In 1945, the tragic changes in the homeland had an enormous influence in the Croatian community in America. The slaughter of Croatian youth in Bleiburg, various convoys of death, and the Communist perse-cution of anything Croatian or Catholic led large numbers of Croatians as well as Franciscans to flee the homeland. A large number of them ended up in America and Canada. It caused further extension of pastoral, national and cultural activities. The Custody, being the only clerical organization among Croatians living in America and Canada, took over many of these obligations. Hard economic times in the communist country, especially in the first few decades after World War II, forced out the new generations of Croatians. The Franciscans

established new parishes, took over parishes that no longer had pastors, published newspapers and magazines, as well as helped the Croatian Diaspora in their new surroundings.

The main Franciscan monastery is St. Anthony’s in Chicago. Presently, they are in charge of 13 parishes in the United States and Canada. The friars are engaged in numerous other apostolates. A most important apostolate is that of writing and publishing for the Croatian speaking people of this continent. Other apostolates are chaplaincy work, teaching, and mis-sion-retreat work. Because of the growing number of Fran-ciscans in Chicago, two more buildings were bought, one in 1944 and the other in 1952. St. Anthony Friary , consisting of three buildings, is a fine complex for the Croatian Francis-cans in America. Though they are a small part of the Francis-can Order, they have a definite goal and purpose. They care for the spiritual needs of Croatian immigrants and all others whom God calls to serve.


nniversary


Simbolika slova ‘TAU’Hebrejsko slovo TAU nije se uvijek jednako pisalo. To slovo već oko 1300/1200. g. prije Krista nalik male-nome križiću. Takav je i na Ahiramovu sarkofagu iz 10. st. prije Krista. Upravo zbog sličnosti s križem to je slovo zavolio sv. Franjo Asiški i stavljao ga kao svoj posebni znak raspoznavanja.

U židovstvu je slovo TAU, posljednje slovo hebrejskog alfabeta, pripaja riječi Tora (Zakon) i riječi emet (istina). Ta je istina označena kao Božji pečat. Bog je istina, i sva njegova djela nose njegov pečat. Proro-ka Ezekijel veli: “Gospodin naredi: ‘Prođi gradom Jeruzalemom i znakom TAU obilježi čela sviju koji tuguju i plaču zbog gnusoba što se u njemu čine!’ A drugima reče na moje uši: ‘Pođite za njim gradom i ubijajte bez milosrđa ... Ali na kome bude znak TAU, njega ne dirajte!”(9,4-6).

Rabinska je literatura protumačila taj tekst ovako: TAU s plavim crnilom bilo je ispisano na čelu pravednika a s krvavim TAU na čelu bezbožnika. TAU je, dakle, simbol života i smrti.

Tako slovo TAU označava život i smrt, savršenstvo, Zakon i Istinu. Ivanovo Otkrivenje (7,3-4) pretpostavlja daje poznat simbolizam slova TAU: “Zatim opazih jednoga drugog anđela gdje uzlazi od istoka, noseći pečat živoga Boga, i poče vikati jakim glasom četirima anđelima kojima je dopušteno da opus-toše zemlju i more: ‘Ne pustošite ni zem-lje, ni mora, ni stabala, dok ne obilježimo pečatom sluge našega Boga na njihovim čelima.’ Tada čuh broj obilježenih.”

Kršćanska liturgija, posebno ona krsne inicijacije, spomenut će sim-

The Tau Cross“Francis held a great veneration and affection for the sign of the Tau. He recommended it often in the discourse and he used to write it in his own hand in the letters that he sent.” “St. Francis of Assisi used the Tau for his signature and as the key symbol of what all Franciscans are called to be. It is one of the smallest letters of the Greek alphabet and the last letter of the Hebrew alphabet. For Francis, the Tau resembled the cross of Christ and reminded him of the smallest and poorest of the world. It is in our poverty that we become, like Jesus, the Image of the Divine.

The Tau for Franciscans is both a reminder of our commitment to stand with the poorest of the poor and of the promise Jesus made to the needy and broken-hearted, that in the Kingdom,

“...the last shall be first and the first shall be last.”(FST)

History Pope Innocent III called the Fourth Lateran Council in 1215 in an effort to address the great need for reform in the Church and to once again appeal to Christendom, to take back the Holy Land from the Muslims. The opening session was an impressive gathering of Cardinals, Patriarchs, Bishops and other assorted ec-clesiastical and political dignitaries. Also present was a poor man in a beggar’ s robe named Francis Bernadone from As-sisi, head of a new order of penitents and mendicant preachers. St. Francis took to heart Innocent’ s impassioned plea for reform, which the Pope developed from the following text from the prophet Ezekiel: “Go through the city, through

boličko bogatstvo slova TAU. Križ je za kršćanina ono što je za Hebreja bilo obrezanje. Sv. Augustin ističe razliku između obrezanja i križa, a jedno je i drugo nazvano pečatom: dok je obrezanje zastrto ruhom, križ se ukazuje svim pogledima (Govor 160,6). Križ je, dakle, pečat saveza, znak pridruživan-ja novom Izraelu. Križ označuje čelo Kristovih vjernika da ih zaštiti. Kršćanin, označen križem, imao je udio u Kristovoj pobjedi nad silama zla. Učiniti znak križa znači dozvati u pamet demonu njegov poraz i natjerati ga u bijeg.

Augustin spominje da je David mogao pogoditi Golijata u čelo i pobijediti orijaša budući da on nije imao Kristova znaka (In Ps 143,2). Bez križa čelo je ogoljeno. Od križa postavljenog na čelo kraljeva Krist još i danas širi svoje ruke nad čitavim svemirom (In Ps 54,12). Kršćanin pripada kraljevskom narodu pomazanjem križa, učinjena u obliku X na njegovu čelu. Križ je isto tako znak pripadnosti: rob je često bio opečaćen usijanim željezom da bi ga gospodar mogao prepoznati, onako kao što je pre-poznavao ovce svoga stada. Krist, Dobri Pastir, poznaje svoje ovce po pečatu križa kojim je označio njihova čela.

Napokon slovo TAU, kako je posljednje slovo alfabeta, i kako je znak savršenstva (tam), ima eshatološku vrijednost: ono prizivlje u pamet konačnu Božju pobje-du. Usmjerenost prema paruziji nije bila beznačajna crta kod sv. Franje Asiškoga. Rado je on razmišljao o križu Kristovu po kojem je Krist došao do proslave. To će biti i s njegovim nasljedovateljima. Tako Franjin biograf Toma Čelanski piše: “Brat Pacifik je opazio na čelu blaženoga Franje slovo TAU (T) a bilo je okruženo raznobo-

jnim krugovima te je nadmašivalo ljepotu paunovu.” (Usp: T. ČELANSKI, Životo-pis sv. Franje Asiškoga, II/6, -prijevod D. Damjanović -, Zagreb 1977, str. 129). Na drugom mjestu isti Franjin životopisac bilježi: “Više nego ostale znakove (Franjo) je volio znak TAU (T). Njime je označavao pisma što ih je odašiljao i posvuda je njime oslikavao zidove ćelija. - Čovjek Božji Pacifik, onaj promatrač nebeskih viđenja, tjelesnim je očima vidio veliko slovo TAU na čelu blaženog oca, a bilo je raznobojna izgleda i odsijevalo je svijet-lošću poput zlata.” (T.ČELANSKI, Nav. dj. III, 2-3, str. 186-187). I slova imaju svoju povijest. Slovo TAU ima vezu s križem. Upravo je zbog toga sv. Franjo sve svoje spise potpisivao upravo slovom

Jerusalem, and put a Tau upon the fore-heads of the men who sigh and groan over all the abominations that are committed in it..Pass through the city after him, and smite; your eye shall not spare, and you shall show no pity; ...but touch no one upon whom is the Tau.”(Ezek 9:4-6) He heard a resounding confirmation of his vocation to “rebuild the Church” by radically embracing the whole Gospel and preaching penance and conversion. The Tau Cross became the mark with which he would sign himself, his brethren and all who would respond to his pleas to repent and believe. The Poverello’ s union with Christ Crucified in the depths of his soul was now externally expressed by the Tau.

This zeal sought to implement the Pope’ s commission so that all would experience God’ s mercy, and thus also avoid eternal punishment. Finally, St. Francis also saw the humility of the friars minor, called to be the least of all, signified in this last letter of the Hebrew alphabet. Today there is in As-sisi a parchment containing the blessing of Brother Leo, written in St. Francis’ own hand, which he signed with the Tau together with a skull.Thomas of Celano relates that Brother Pacificus saw a vision of St. Francis with a Tau on his forehead (11Cel, 106) St. Bonaventure relates: “For even while (St. Francis) lived among men he imitated angelic pu-rity so that he was led to hold this firmly and devoutly because of his ministry ‘ to call men to weep and mourn, to shave their heads and put on sack cloth.’ (Is 22:12), ‘ and to mark with a Tau the foreheads of men who moan and grieve.’ (Ez 9:4), signing them with the cross of penance and clothing them with his habit...

Pise: Franjo Carev

TAU.

Simbolika slova ‘TAU’


nniversary


Uprave Komisarijata / Kustodije u Americi od početka do danasU početku je komisar imao samo dvojicu savjetnika, od 1935. trojicu, a od 1952. do danas četvoricu.

I.Uprava 1926.-1929. Komisar: fra Klement Veren Savjetnici: fra Bono Andačić fra Vjenceslav Vukonić

II.Uprava 1929.-1932. Komisar: fra Blaž JerkovićSavjetnici: fra Bono Andačić fra Irenej Petričak

III.Uprava 1932.-1935. Komisar: fra Blaž JerkovićSavjetnici: fra Irenej Petričak fra Franjo Čuturić

IV.Uprava 1935.-1938. Komisar: fra David Zrno Savjetnici: fra Špiro Andrijanić fra Ambro Miš etić fra Blaž Jerković

V. Uprava 1938.-1943. Komisar: fra David Zrno Savjetnici: fra Špiro Andrijanić fra Anselmo Sliš ković fra Zvonko Mandurić

VI. Uprava 1943.-1946. Komisar: fra David Zrno Savjetnici: fra Blaž Jerković fra Špiro Andrijanić fra Zvonko Mandurić

VII. Uprava 1946.-1949. Komisar: fra David Zrno Savjetnici: fra Irenej Petričak fra Ferdinand Skoko fra Teofil Pehar

VIII. Uprava 1949.-1952. Komisar: fra Vendelin Vasilj Savjetnici: fra Karlo Pleše fra Ljubo Čuvalo fra David Zrno

IX. Uprava 1952.-1955. Komisar: fra Dominik MandićSavjetnici: fra Božidar Benković fra Ferdinand Skoko fra Vendelin Vasilj fra David Zrno

X. Uprava 1955.-1958. Komisar: fra Ferdinand Skoko Savjetnici: fra Dominik Mandić fra Silvije Grubiš ić fra Miron Lasić fra Stephen Raich

XI. Uprava 1958.-1961. Komisar: fra Ferdinand Skoko Savjetnici: fra Vjekoslav Bambir fra Slavko Luburić

fra Vilim Primorac fra Vendelin Vasilj

XII. Uprava 1961.-1964. Komisar: fra Vendelin Vasilj Savjetnici: fra Vjekoslav Bambir fra Jerome Kućan fra Ferdinand Skoko fra Serafin Viš tica

XIII. Uprava 1964.-1967. Komisar: fra Vendelin Vasilj Savjetnici: fra Miron Lasić fra Zoran Ostojić fra Charles Pleše fra Celestin Raguž

XIV. Uprava 1967.-1970. Komisar: fra Vjekoslav Bambir Savjetnici: fra Božidar Benković fra Berto Dragićević fra Častimir Majić fra Vendelin Vasilj

XV. Uprava 1970.-1973. Kustod: fra Vjekoslav Bambir Savjetnici: fra Anthony Dukić fra Marko Kozina fra Pavo Maslać fra Ivo Sivrić

XVI. Uprava 1973.-1976. Kustod: fra Častimir MajićSavjetnici: fra Josip Abramović fra Lawrence Frankovich fra Vitomir Naletilić fra Bruno Raspudić

XVII. Uprava 1976.-1979. Kustod: fra Marko Kozina Savjetnici: fra Josip Galić fra Častimir Majić fra Eugen Petrović fra Kvirin Vasilj

XVIII. Uprava 1979.-1982. Kustod: fra Stephen Raich Savjetnici: fra Vjekoslav Bambir fra Jozo Čuić fra Zvonimir Kutleš a fra Miron Lasić

XIX. Uprava 1982.-1985. Kustod: fra Josip AbramovićSavjetnici: fra Zvonimir Kutleš a fra Pavo Maslać fra Matthew Ruyechan fra Ivo Sivrić

XX. Uprava 1985.-1988. Kustod: fra Pavo MaslaćSavjetnici: fra Vjekoslav Bambir fra Robert Galinac fra Stjepan Pandžić fra Slavko Soldo

XXI. Uprava 1988.-1991. Kustod: fra Pavo MaslaćSavjetnici: fra Stjepan Bedeniković fra Lawrence Frankovich fra Stjepan Pandžić fra Marko Puljić

The following pages are ded-icated to the Councils of the Croatian Franciscan Custody from it’s humble beginnings until today. In the beginning there were only two advisors per board which was changed to three per board between 1935-1952. Today the board consists of four advisers. As a guide for the following list:Uprava = Board of DirectorsKomisar = CommissionerSavetnici - AdvisorsKustos - Curator /Commissioner(Term was changed)


nniversary


XXII. Uprava 1991.-1994. Kustod: fra Pavo MaslaćSavjetnici: fra Josip Abramović fra Stjepan Pandžić fra Marko Puljić fra Matthew Ruyechan

XXIII. Uprava 1994.-1997. Kustod: fra fra Slavko Soldo Savjetnici: fra Jozo Čuić fra Jerome Kućan fra Marko Puljić fra Matthew Ruyechan

XXIV. Uprava 1997.-2000. Kustod: fra Slavko Soldo Savjetnici: fra Josip Abramović fra Jozo Grubišić fra Pavo Maslać fra Matthew Ruyechan

XXV. Uprava 2000.-2001. Kustod: fra Slavko Soldo* Savjetnici: fra Jozo Grbeš fra Marko Puljić fra Josip Galić fra Lawrence Frankovich

* Budući da je fra Slavko Soldo krajem lipnja 2001. izabran za provincijala, vratio se u Hercegovini, a krajem srpnja 2001. u Chicagu je birana nova uprava Kustodije:

XXVI. Uprava 2001.-2004. Kustod: fra Marko PuljićSavjetnici: fra Stjepan Pandžić fra Lawrence Frankovich

fra Josip Galić fra Jozo Grbeš

XXVII. Uprava 2004.-2007. Kustod: fra Marko PuljićSavjetnici: fra Jozo Grbeš fra Nikola Paš alić fra Josip Galić fra Matthew Ruyechan

XXVII. Uprava 2007.-XI/2009. Kustod: fra Marko PuljićSavjetnici: fra Jozo Grbeš fra Stjepan Pandžić fra Nikola Paš alić fra Pavo Maslać

XXIX. Uprava 2009.-2012. Kustod: fra Pavo MaslaćSavjetnici: fra Stjepan Pandžić fra Ljubo Lebo fra Nikola Paš alić fra Ivica Majstorović

XXX. Uprava 2012.-2015. Kustod: fra Jozo Grbeš Savjetnici: fra Jozo Grubišićfra Marko Puljićfra Ljubo Lebo fra Ivica Majstorović

XXXI. Uprava 2015.Kustod: fra Jozo Grbeš Savjetnici:fra Marko Puljićfra Miro Grubišićfra Nikola Paš alićfra Dražan Boras


nniversary


London, Kanada: Zlatomisnici u kanadskom Londonu, u župi Sv. Leopolda Mandića u nedjelju, 10. srpnja svečano su slavila 50 godina svećeništva dvojica braće: Fra Zvonimir Kutleš a i fra Nenad Galić. Svečano misno slavlje u ugodno ispunjenoj crkvi predvodio je zlatonimisnik fra Zvonimir uz koncelebraci-ju kolege zlatomisnika fra Nenada, kustosa fra Joze Grbeš a, kustodijskih savjetnika: župnika iz Norvala fra Marka Puljića i župnika iz Windsora, fra Ljube Lebe.

Djeca u nošnjama, prijatelji iz Winsdora, Kitchenera i ostalih hrvatskih župa Ontaria, članovi fra Zvonimirove obitelji iz Kanade i Hrvatske učiniš e ovaj dan izuzetno lijepim. Propo-vijedi o svećeniš tvu i važnosti našeg franjevačkog poziva izrekao je kustos fra Jozo. Nakon svete mise, svečani banket je pripremljen u župnoj dvorani. Slavlju se pridružio i župnik iz Kitchenera fra Miro Grubišić. Pred oko 300 uzvanika, djeca župne kolo grupe „Dubrovnik“ izveli su prigodni program.

London, Kanada: Zlatomisnici

Fra Zvonimiru je uručen papinski blagoslov pape Franje za 50. godiš njicu, prigodan dar u ime Hrvatske franje-vačke kustodije, te pročitano prigodno pismo provincijala fra Miljenka Šteke.

London, Canada: Golden Jubilee celebration

On Sunday, July 10, two of our brothers officially celebrated 50 years of the priesthood. St. Leopold Mandic parish in London, Canada hosted this celebration for Fr. Zvonimir Kut-leš a and Fr. Nenad Galic. The church was filled as the Holy Mass was celebrated by Fr. Zvonimir and concelebrated by colleagues Fr. Nenad, custos, Fr. Jozo Grbes, along with the custody advisors Pastor of Norval, Fr. Marko Puljic and Pastor of Windsor, Fr. Ljubo Lebe.

Children in costumes, friends form Winsdor, Kitchener and other Croatian parishes in Ontario, as well as members of Fr. Zvonimir’s families from Canada and Croatia made this a beautiful celebration. Custos, Fr. Jozo, preached about the priesthood and the importance of the Franciscan calling. After the Mass, a banquet was held in the parish hall. Fr. Miro Grubisic, pastor from Kitchener also joined the cele-bration. About 300 guests attended and we entertained by parish group “Dubrovnik”. Fr. Zvonimir was handed the papal blessing of Pope Francis for the 50th anniversary, an appropriate gift on behalf of the Croatian Franciscan Custody, as well as a special greeting by Provincial, Fr. Miljenko Steko.


nniversary


50 th Priestly Anniversary - Fr. Lawrence Frankovich, O.F.M.This Year of Our Lord, 2016, is a Golden Jubilee Year for Fr. Lawrence. He wasordained in January, 1966, by Bishop William O’Connor in St. Francis Church,Teutopolis, Illinois. Twenty one Franciscans were ordained; nineteen from Sacred Heart Province, one from Mexico and Fr. Lawrence from the Croatian Franciscans.

He celebrated fifty years of priestly ministry, both in parish and educational work,with five major celebrations this year;

Fr. Lawrence Frankovich, O.F.M.

50th Priestly Anniversary

one for each of the five decades! All five celebrations ha some-thing in common; a celebration of the Eucharist, a fine meal and much socializing including a DVD of his entire life. Yet each celebration was different due to the gathering of people; each group had a distinctive relationship with Fr. Lawrence.

First on January 9 th , his actual anniversary day, he celebrated with his sister, Sr. Kathryn, and her community from Mt. As-sisi/Alvernia Manor in Lemont, Illinois. Then a few days later on January 13 th , he celebrated with his Franciscan brothers

of the Custody at St. Anthony’s Friary in Chicago. The third celebration on January 16 th , was with St. Jerome Breakfast Club in Chicago which gathers every Saturday morning after Mass; Fr. Lawrence got to know them the past few years. On May 1 st , he celebrated at St. Augustine Parish in West Allis, WI. where he has served as pastor for twenty one years; this celebration had the largest number of people.

After the Mass there was a banquet dinner at the Knights of Columbus Hall and then an open house at the rectory. Finally a fifth celebration on May 29 th , waswith his relatives and friends in the Pittsburgh area where he was born andraised; Mass at St. Nicholas in Millvale and a luncheon at Javor National Croatian Hall on the North Side.

Certainly these five celebrations brought to the surface his five decades of ministry. Each of the five groups celebrating with Fr. Lawrence formed the fabric of his life as a Franciscan priest.


nniversary


U želji da sačuvaju povijesnu baštinu Hrvata u Americi i Kanadi, franjevci su 1975. utemeljili Hrvatski et-nički institut sa sjedištem u Chicagu. Ta ustanova je

osnovana doista s jednom dalekosežnom mišlju da se sve ono što je vrijedno i povezano s Hrvatima može pronaći na jednom mjestu i koristiti za istraživanja različite vrste. Također je cilj Instituta promicanje hrvatske povijesti, kulture, knjige i baš-tine. U utemeljiteljskom programu zapisano je i sljedeće: “Glav-na svrha ovom Institutu jest skupiti dokumentaciju i podatke o svim hrvatskim župama, društvima, ustanovama i pojedincima u Americi i Kanadi prvotno; a zatim nastojati taj posao proširiti i na ostale hrvatske izvandomovinske župe, društva i klubove po svijetu.

Skupljati sve spise i dokumentaciju koja se odnosi na hrvatske iseljenike i na sami problem iseljavanja. Ta dokumentacija obuhvaća: neobjavljene radove, objavljene knjige i članke Hrvata, članke i knjige drugih pisaca koji pišu o Hrvatima i Hrvatskoj, privatne knjižnice, privatna i službena pisma i dopisivanja, koja imaju izvjesnu važnost, umjetnička djela, sportske trofeje, markice, novce, lutke, rukotvorine, fotografi-je, folklor, glazbala, osobne isprave kojih je važnost istekla, ali imaju dokumentarno obilježje, filmove i slično.”

Svakako, jedina hrvatska ustanova na američkom kontinentu koja je mogla otpočeti s takvom djelatnošću i koja je mogla pružiti jamstva svima onima koji bi mogli darovati vrijedne materijale bilo koje vrste Institutu, bila je Hrvatska franjevačka kustodija, kao najorganiziranija ustanova koju Hrvati imaju na američkom kontinentu. Činjenica je da je Institut kroz ovih 25 godina uspio skupiti lijep broj materijala svih vrsta, ali na-jvrjedniji svakako arhiv koji čuva značajne podatke o hrvatskim župama u Americi i Kanadi. Brojne tiskane publikacije, kao što su spomenice prigodom raznih obljetnica župa, klubova i dr., našle su prikladno mjesto u Hrvatskom etničkom institu-tu. Velika zasluga za skupljanje i uređenje svega ovoga pripada fra Ljubi Krasiću, koji je bio upravitelj Instituta kroz mnoge godine. Institut osim arhiva ima i prilično bogatu knjižni-cu (oko 12.000 knjiga i 300 različitih časopisa i novina), vrijednu ponajprije jer čuva brojne hrvatske tiskovine izišle u Americi i Kanadi. Također se tu nalazi i etnološka zbirka te Kolekcija o Međugorju. U knjižari HEI-a mogu se nabaviti vrijedna izdanja iz Domovine i iseljeništva.

T he Franciscans established the Croatian Ethnic Institute in 1975, with headquarters in Chicago, for the purpose of preserving and promoting the Croa-

tian heritage in the United States and Canada. This foundation was established with one far-sighted goal, namely, that all which is valuable and in any way related to the Croatians could be found in one place and used for various kinds of research. An additional goal of the Institute was to promote Croatian history, culture, literature, and heritage. In the foundation’s program the following is noted: “The main purpose of this Institute is to gather documents and data from all Croatian parishes, organizations, and individuals in the United States and Canada, then to try to spread this information to other Croatian parishes, organizations and clubs outside the homeland; and finally to gather all the written documents which relate to the Croatian immigrants and the problems of emigration.

That documentation encompasses published and unpublished books and periodicals written by Croatians, articles and books written by others who wrote about Croatians and Croatia, private libraries, private and official letters and correspon-dence which have some importance, works of art, trophies, stamps, coins, dolls, photographs, folklore, music, films, and personal ;articles whose value has diminished, but which have

documented evidence, etc.” Certainly the Croatian Francis-can Custody is the one Croatian institute on the American continent which could begin this kind of activity and give a guarantee to all those who were willing to donate valuable materials of whatever sort to the Institute.

The fact is that in many years the Institute was able to gather an impressive amount of all sorts of material, but most valuable is the archives which hold important facts about the Croatian parishes in the United States and Canada. A large number of published works about parishes, clubs and their anniversaries have found their place in the Croatian Ethnic Institute. A large token of gratitude is due Fr. Ljubo Krasic for gathering and arranging of all this. In addition to the archives, the Institute also has a vast library containing about 12,000 books and 300 different newspapers. These are valuable mainly because they were printed in the United States and Canada. An ethnological collection, and a collection of documents and books about the appearances of Our Lady in Medjugorje can also be found there. A number of valuable publications from abroad and the homeland can be found in the library.

Hrvatski etnički institut Croatian Ethnic Institute

4851 S Drexel Blvd, Chicago, IL 60615Visit The Institute!


nniversary


Franjevačka tiskara u ChicaguFranjevci su još tijekom Drugoga svjetskog rata počeli izdavati neke časopise: Hrvatski katolički glasnik (od 1942.), Hrvatski kalendar (od 1944.) te Danicu (od 1945.). Ti su časopisi bili s jedne strane nužni radi vjerskog informiranja i formiranja brojnih iseljenih Hrvata, a s druge strane su bili svojevrstan odgovor na neka projugoslavenska glasila koja su izlazila u Americi i imala negativan utjecaj na hrvatske useljenike. Izda-vanje tih časopisa predstavljalo je veliki napor, koji je uz to bio otežan i jednom velikom tehničkom poteškoćom. Franjevci su, naime, sve to tiskali daleko od Chicaga (u tiskari u Teutop-olisu, 220 milja udaljenoj od Chicaga).

Kad je kupljen i uređen franjevački samostan u Chicagu, franjevci su najozbiljnije počeli razmišljati o vlastitoj tiskari. Tako su krajem 1946. kupljeni potrebni strojevi od slovenske

tiskare “Edinost Publishing Company za otvaranje vlastite tiskare posebno se zauzimao tadašnji komisar fra David Zrno. Ipak je s njom najuže povezano ime fra Celestina Raguža: nakon fra Anzelma Sliškovića imenovan je upraviteljem upravo fra Celestin. On je uspješno vodio tiskaru kroz punih 30 godina (do 1977.). Tiskara je proradila 1947. i djelovala je skoro 50 godina.

Godine 1952. (nakon kupnje nove zgrade na Ellis Aveniji) tiskara je proširena, a uskoro su bili nabavljeni i još neki po-trebni strojevi. Tu su se počela tiskati i izdanja “Hrvatskoga izdavačkog zavoda Croatia”, koje je pokrenuo fra Dominik Mandić. Nova postrojenja, koja su umnogome ubrzala posao i osuvremenila tiskaru, nabavljena su 1978. Kroz čitavo ovo vrijeme fra Celestinu su u poslu pomagali i neki drugi fratri,

a od svog dolaska u Chicago god. 1968. i časne sestre, dok su brojni drugi radnici tu dobili stal-no zaposlenje i mogućnost zarade. Među njima su mnogi bili Hrvati. Nakon dolaska slobode u Hrvatskoj - što je omogućilo jednostavno dobivanje hrvatskih slobodnih tiskovina - ova tiskara je dosto-janstveno odradila svoju misiju i konačno zatvore-na. Ona je svoju nezamjenjivu ulogu - kao uostalom i tiskovine koje su hrvatski franjevci izdavali u Americi - ispunila na najbolji mogući način.

S pravom je zapisao fra Vjekoslav Bambir: “Hrvats-ki franjevci u Chicagu drže da su kroz više od 80 godina svojega mukotrpnog rada i života u tuđini učinili mnogo za svoj hrvatski narod u Americi i Kanadi ne samo kao njegovi misionari, dušobrižni-ci po hrvatskim župama, koje su sami s narodom osnivali, nego i kao njihovi branitelji i kulturni radnici, koji su ih obogatili svojim perom i umom te podržavali u narodu vjeru i nadu u teškim danima da će konačno doći dani slobode i njihovoj Do-movini. To svjedoče njihove brojne župe, kulturni centri, hrvatske knjige, časopisi i novine i ova Hr-vatska franjevačka tiskara, koja u tome radu aktivno sudjelovala i doprinijela životu slobode.


nniversary


The cover of the first 1968 issue of the Croatian Catholic Messanger - a monthly print publication of the Fransican Press “Croatia” in Chicago. The tagline of the Croatian Catholic Messanger was “A monthly for the spiritual growth of Ameri-can Croatians.

Above: the 1960 cover of “Danica” with the headline: “Cardinal Stepinac Burried in Zagreb”. The issue was devoted to the life of Cardinal Stepinac and included reactions to his life and death from around the world.

Right: Delegation of the Federation of Cro-atian Priests in America leaving the White House after a meeting with President Dwight Eiesenhower in 1954.

Back row from left to right: Dr. S. Lackovic, Hon. Louis E. Graham, Fr. S. Grubisic, Msgr. M. M. Domladovac.Front row from left to right: O.S. Loncar, Msgr. J.S. Juricek, Msgr. J. Misic.

Franciscan Press


nniversary


CROATIA

The Croatian Franciscan PressThe Franciscans, even during World War II, began publishing some peri-odicals. These included The Croatian Catholic Messenger from 1942, the Croatian Almanac from 1944, and the Croatian weekly Danica (The Morn-ing Star) from 1945. On one hand these publications were necessary as an informational service to numerous Croatian immigrants, and on the other hand they conveyed a specific answer to

a number of pro-Yugoslav papers which were circulated throughout the United States and had a negative influence on the Croatian immigrants.

Publishing these periodicals required much effort which was aggravated by nearly insurmountable technical difficul-ties. The Franciscans could only publish their publication far from Chicago in an American printery located in Teuto-

polis, 220 miles from Chicago. When the Franciscan friary in Chicago was purchased and renovated, the Francis-cans seriously considered purchasing their own printery. Therefore, towards the end of 1946 the necessary machin-ery was purchased from the Slovenian printery, Edinost Publishing Company. The printery began operating in 1947 and continued into 2000s. The Press was expanded in 1952 after the pur-

chase of the building on Ellis Avenue, and additional machinery was procured. The publications of Croatian Publishing Com-pany Croatia which were initiated by Fr. Dominic Mandic were also printed there.

More new machines which in many ways facilitated the work were purchased in 1978. During all this time other friars helped Fr. Celestin, as did the Sisters who arrived in Chicago in 1968. Civil-ians, many of them Croatians, obtained employment through the Press. When Croatia has achieved political freedom, which allows the publishing and distri-bution of the Croatian press, concern for the continued existence of The

Croatian Franciscan Press has arisen. Its irreplaceable role of issuing neces-sary publications was fulfilled in the best possible manner. Fr. Vjekoslav Bambir was correct in writing: “The Croatian Franciscans claim that for over 80 years they did much for the Croatian people in the United States and Canada. They did much as missionaries in the Croatian parishes which they often, together with the Croatian people, founded.

They also were their defenders and cul-tural leaders who enriched them through their writings. They supported the faith and hope of the people that freedom would eventually come in their

homeland. That is evidenced by the existence of their numerous parishes, cultural centers, books, magazines and newspapers. The Croatian printery has participated in this work since 1947.”

“They also were their defenders and cultural leaders who enriched them through their writ-ings. They supported the faith and hope of the people that freedom would eventually come...”

A


nniversary


Povijest Župa Parish Histories

Croatians begin building Croatian Catholic Church St. Leopold Manic

Uprava provincije/Provincial Board:

Dr. fra Miljenko Šteko / Provincijal fra Ivan Ševo / Vicar

fra Mijo Pinjuh / Definitor/ Councilor fra Željko Grubišić / Definitor/ Councilor fra Miljenko Stojić / Definitor/ Councilor fra Ljubo Kurtović / Definitor/ Councilor fra Sretan Ćurčić / Definitor/ Councilor

Drž ave u kojima djeluju franjevci/Franciscan’s presence : Bosna i Hercegovina, Croatia, Austria, Germany, Switzerland, Italia, United States, Canada, Congo

Hercegovačka franjevačka provincija Uznesenja Blažene Djevice Marije / Franciscan Province of the Assumption of Blessed Virgin

Mary MostarFranjevačka 1 88 000 MOSTAR

Bosna i Hercegovina


nniversary


Hrvatska župa Sv. Jeronima – ChicagoSt. Jerome’s Croatian Parish

Osnutak ove župe vezan je uz ime fra Leona Medića, koji je u Chicago došao 1912. godine. U početku su mise za Hrvate služene u češkoj crkvi sv. Ivana Nepomuka u Chicagu. Iste je godine kupljena jedna protestantska crkva na 25. ulici. Ta je crkva Hrvatima služila punih 10 godina. Godine 1922. kupljena je luteranska crkva na Princeton aveniji: ona već više od 90 godina služi kao središ nje okupljalište Hrvata u Chi-cagu. Godine 1974. otvorena je dopunska Hrvatska škola u kojoj se djecu poučava hrvatski jezik, kultura i plesovi. Škola djeluje do danas. Hrvatski radio program započet je 1979. godine. Djelovao je samo nekoliko mjeseci. Opet je pokrenut 1998. i djeluje do danas. Župa je 2012. godine svečano pro-slavila svoje prvo stoljeće postojanja.

The founding of this parish is tied to the name of fra Leon Medic who came to Chicago in 1912. At first, masses were heald at the St. John’s Czech Parish in Chicago. The same year, a protestant church on 25th street was purchased. That church was occupied for ten years until in 1922 a Lutheran church on Princeton Avenue was purchased. Since then, it has served the Croatians in Chicago for over 90 years. In 1974 St. Jerome’s Catholic school was opened alongside the church where kids could learn the Croatian language, culture and dances. The school is still open today. The Croatian Radio Program was founded in 1979 and lasted for a short time until being revamped in 1998. Since then, it is still on air. In 2012, the Parish celebrated its 100 year anniversary.


nniversary


U početku je župa bila zasnovana kao slovensko-hrvatska. Utemeljena je 1903. godine, a prvi je župnik bio slovenski svećenik vlč. Janez Kranjec (do 1911.). On je sa župljanima 1904. izgradio crkvu sv. Jurja na Ewing aveniji i 96. ulici. Do rascjepa između Hrvata i Slovenaca dolazi 1912. godine, nakon što je 1911. župnikom bio imenovan drugi slovenski svećenik vlč. A.M. Krušovac. Iako je omjer Hrvata i Slovenaca iznosio 5:1, a toliki je udio bio i u izgradnji crkve, ipak je crkva ostala Slovencima, dok su Hrvati morali sebi graditi drugu. Stalnog župnika Hrvati su dobili 1913. godine: bio je to vlč. Ivan Stipanović (do 1916.). On je sa župljanima 1913./1914. izgradio hrvatsku crkvu Presvetog Srca Isusova na Escanaba aveniji i 96. ulici.

Na katu iznad crkve bila je organizirana katolička škola, koju su - počev od 1915. - vodile hrvatske sestre franjevke. Od 1916. do 1919. župnik je bio vlč. Mate Čanić, da bi nakon

njega župa bila povjerena franjevcima iz Komesarijata. Prvi župnik franjevac bio je fra Luka Terzić. On se posvetio uređenju š kole. Nakon Drugoga svjetskog rata župnik fra Ljubo Čuvalo priprema izgradnju novih objekata u župi. Njegove će nakane u djelo provesti župnik fra Miron Lasić koji je 1959. izgradio sa župljanima veliku š kolsku zgradu, a potom i prekrasnu i funkcionalnu crkvu 1963./1964. Za župnikovanja fra Vendelina Vasilja izgrađena je župna dvora-na i sestarski samostan. Na čelu sa župnikom fra Stjepanom Bedenikovićem, ova župna zajednica je 2013. svečano proslavila 100 godina postojanja.

The origins of this parish stem from a Slovenian-Croatian parish which was founded in 1903, with Rev. Janez Kranjec, a Slovenian, as pastor until 1911. Together with the parish-ioners, Rev. Kranjec built the church of St. George in 1904 on Ewing Avenue and 96 Street. Following the appointment

Hrvatska župa Srca Isusova – ChicagoSacred Heart Croatian Parish

of a second Slovenian priest as pastor in 1911, a rift occurred between the Croatian and Slovenian parishioners in 1912. The Croatians needed to build another church for themselves. In 1913 the Rev. Ivan Stipanovic was named pastor of the Cro-atian Church where he remained until 1916. Together with his parishioners, he built Sacred Heart Croatian church in 1913/1914 on Escanaba Avenue and 96 Street. On the second floor of the church, a grade school was organized and was staffed by the School Sisters of St. Francis beginning in 1915. Rev. Mate Čanić was the pastor from 1916 to 1919; after him the parish was entrusted to the Franciscans from the Commissariat.

The first Franciscan pastor was Fr. Luka Terzić, who was dedicated to renovating the school building. After World War II the pastor, Fr. Ljubo Čuvalo, prepared for a construction project. His plans were carried out by the next pastor, Fr. Myron Lasić, who built a large school building in 1959 and a

magnificent and functional church in 1963/1964. During Fr. Vendelin Vasilj’s pastorate, a parish hall and convent were built. The debts incurred were paid off by future pastors. The parish celebrated its centennial in 2013.

SAC

RED

HEART CROATIAN CATHOLIC CHUR

CH

HRVATSKA ŽUPA SRCA IS

USOVA

OFM

1913CHICAGO


nniversary


Misjija je uspostavljena u rujnu 1973. godine, a prvu svetu misu slavili su hrvatski dominikanci 30. rujna iste godine u američkoj župi Sv. Jeronima na Lunt Aveniji. Dominikanci su se preselili iz Hyde Parka u sjeverni Chicago u ožujku 1972. Prvi voditelj Misije bio je fra Ivo Plenković. U sadašnjoj crkvi Anđela Čuvara (na Ridge i Devon avenijama) prva Hrvatska misa slavljena je na Božić 1975. godine, a od siječnja 1977. svake nedjelje u 10:30 sati. Crkva je od prosinca 1978. pre-dana Misiji na stalnu uporabu, a od 1982. i stan uz crkvu za hrvatske dominikance i časne sestre.

U misiji je 1974. otvorena i hrvatska škola koju je 1979. preuzeo Hrvatski centar –Chicago. Voditelj misije od 1981. godine bio je fra Nikola Dugandžić sve do kolovoza godine 2006., kada se hrvatski dominikanci povlače u Hrvatsku, a misiju preuzimaju hrvatski franjevci. Godine 1998. Misija je pomjenila svoje ime, te sada nosi ime hrvatskog blaženika kardinala Alojzija Stepinca. Kroz mnoge godine u misiji su djelovale i sestre dominikanke koje su također 2006. otišle

u domovinu. 20. kolovoza 2006. kada su franjevci preuzeli rad Misije, upravitelj Misije je postao fra Ivica Majstorović. U siječnju 2013., Misiju preuzima fra Pavo Maslać,a u misiju dolazi u proljeće 2016. mladi franjevac fra Dražan Boras.

Croatian Catholic Mission Blessed A. Stepinac - Chicago The mission was established in September 1973. Croatian Domin-ican priests celebrated its first Mass on September 30th of that same year in the American parish of Saint Jerome’s on Lunt Av-enue. The Dominicans transferred from Hyde Park to the north side of Chicago in March 1972. Father Ivo Plenkovic was its first pastor. The mssion’s first Mass in its current location, that is in Angel Guardian Church at the intersection of Ridge and Devon Avenues, was celebrated on Christmas 1975. Weekly Sunday Mass at 10:30 in Croatian was permitted starting in January 1977 until December 1978 when the church was turned over to the Croatian Mission for continual use. In 1982, the rectory next to the church was also turned over to the Mission.

The mission began a Croatian language and cultural school in 1974 which was turned over to the Croatian Center in Chica-go in 1979. Father Nikola Dugandžic was pastor of the mis-sion from 1981 through August 2006 when the Dominicans retreated to Croatia and Croatian Franciscans assumed control over the mission. In 1998, the mission officially changed its name and now bears the name of the Croatian Blessed Alojzije Cardinal Stepinac. Croatian Dominican religious sisters served the mission for many years until 2006 when they too returned to Croatia. Since Croatian Franciscans formally took up work at this mission on August 20, 2006, its new pastor was Father Ivica Majstorovic. In January 2013, its Pastor became Fr. Paul Maslac. Fr. Drazan Boras joined the pastoral team in April of 2016.

Hrvatska katolička misija Bl. Alojzije Stepinac, Chicago Croatian Catholic Mission Blessed Alojzije Stepinac

Right: President of the Republic of Croatia Kolinda Grabar-Kitarovic greeted by Croatian kids in national costume during Mass in Chicago.


nniversary


Još 1910. hrvatski franjevac fra Ambrozije Širca bezuspješ no pokuš ava uspostaviti hrvatsku župu u New Yorku. Stoga od 1910. djeluje u Hobokenu, s druge strane rijeke Hudsona: tada započinje voditi i župne matice. Hrvatsku župu u New Yorku osnovao je fra Irenej Petričak 1913. godine. Najprije je iznajmio crkvu na 10. aveniji, koju je onda 1914. sa župljanima kupio novi župnik fra Ambrozije Širca. Ta je malena i neugled-na crkva na 11. aveniji (West) i 50. ulici služila Hrvatima punih 60 godina. Fra Ambrozija opet naslijedi fra Irenej, koji je dao ispod crkve napraviti dvoranu. U župu su 1931. došle časne sestre Kćeri Božje ljubavi iz Rankina. Naslijedile su ih sestre franjevke 1971. Zbog skučenosti prostora Hrvati najprije kroz nekoliko godina u vlastite svrhe koriste župnu dvoranu obližnje crkve sv. Rafaela (na 40. ulici i 10. aveniji) - počev od 1971.

Taj je prostor iste godine bio darovan od Nadbiskupije, preuređen te preimenovan u Hrvatski centar “Sv. Nikola Tavelić”. Uskoro Hrvati počeše slaviti i jednu nedjeljnu misu u prostranoj crkvi sv. Rafaela. Konačno 1974. godine preseliše iz stare crkvice u novu prostranu crkvu na 10. Aveniji i 41. Ulici. Do godine 1977. prostorije su toliko uređene da su mogle služiti svojoj svrsi. Iste je godine svečano proslavljena obnova crkve: misno je slavlje, uz procesiju kroz grad, predvodio nju-jorš ki nadbiskup kard. Cooke. Voditelj obnove bio je župnik fra Mladen Čuvalo. Nakon 1977. - pod vodstvom fra Mladena i

njegovih nasljednika - uslijedili su i brojni drugi radovi, kako na crkvi, tako na kući, popravljani su krovovi, osuvremen-jeno grijanje itd. Godine 1973. kupljen je i lijepi komad zemlje na Boonton aveniji u New Jerseyju. Na toj Hrvatskoj zemlji do danas se održavaju različiti piknici, turniri i sl. Za župnikovanja fra Slavka Solde poduzeta je obnova prostrane dvorane ispod crkve. Radovi su počeli 1993., a konačno za-vrš eni 1999. godine, za župnika fra Marka Puljića. Hrvatska š kola djeluje od 1974. do danas. U župi djeluju sve do da-nas sestre franjevke mostarske provincije. Župa na čelu s fra Nikolom Paš alićem zadnjih godina obnovila je sve prostorije te je u tijeku potpuna rekonstrukcija Hrvatskog centra. Uz njege na župi djeluju fra Željko Brabarić i fra Ilija Puljić.

SS. CYRIL & METHODIUS PARISH - NEW YORK As early as 1910 the Croatian Franciscan, Fr. Ambrozije Širca, tried to establish a Croatian parish in New York. Unsuccessful in his efforts, he moved to Hoboken, on the other side of the Hudson River in 1910 where he started maintaining the parish records. In 1913 Fr. Irenej Petricak founded the Croatian parish in New York. In the begin-ning, he rented a church on West 50th Street between 9th and 10th Avenue. It was purchased by the new pastor, Fr. Ambrozije Širca, and his parishioners in 1914. This small and unimpressive church served the Croatian community for

a full 60 years. Fr. Ambrozije’s successor was once again Fr. Irenej, who had a parish hall constructed below the church. In 1931, the Daughters of Divine Charity from Rankin, Pennsyl-vania arrived to work in the parish. They were succeeded by the Franciscan Sisters in 1971. Due to inadequate space, the Croatians started using the parish hall of the neighboring St. Raphael Parish on West 40th Street and 10th Avenue in 1971 for their parish activities. That same year the archdiocese gave the hall to the Croatians, who renovated it and renamed it the “Croatian Center – St. Nikola Tavelic.” Soon they began to celebrate one Sunday mass in the spacious St. Raphael’s Church. Finally, in 1974, the Croatians moved from their small church to the more spacious building 10 blocks away. In the ensuing years there was a total renovation of the dilapi-dated and neglected church and rectory.

These buildings were totally renovated and put to full use by 1977. The renovation of the church was formally celebrated that year. Cardinal Cooke, Archbishop of New York, led a procession through the nearby streets and celebrated the mass.. The restoration of the church was coordinated by the pastor, Fr. Mladen Cuvalo.

After 1977, under the guidance of Fr. Mladen and his succes-sors, there were numerous other renovationins on the church

Župa Sv. Ćirila i Metoda - New YorkSS. Cyril & Methodius Parish

and the rectory. A tract of land in Boonton, New Jersey was purchased in 1973 and cleared for use. Picnics, sporting tournaments and other events continue to be held on the Croatian Highland. During Fr. Slavko Soldo’s pastor-ship the renovation of the hall underneath the church was undertaken. Work on this project started in 1993 and was finished in 1999 during Fr. Marko Puljic’s pastoral work. In recent times a major work (Church, rectory, complete renovation of Croatian Center, etc.) has been done under the guidance of present pastor Fr. Nikola Pasalic. Croatian school Cardinal Stepinac has been in operation from 1974 to the present. The parish radio program has been airing from 1974. Services are still exclusively held in the Croatian language. The parish celebrated its centennial in 2013.


nniversary


Brojna skupina Hrvata iz St. Louisa već se od 1902. organizirala kako bi dobila hrvatsku župu i svećenika. Konačno je 1904. u St. Louis stigao vlč. Oskar Šuster. Iste je godine kupljena židovs-ka sinagoga, preuređena u katoličku crkvu i blagoslovljena. Crkva i dvorana postale su žarišta okupljanja Hrvata iz St. Louisa. Za njegova župnikovanja bila je uspostavljena i škola (1906.), u kojoj su 1908. počele raditi časne sestre: kad je vlč. Šuster napustio župu, otišle su i sestre. Novi župnik bio je vlč. Josip Kompare, Slovenac. On je doš ao 1910., a do 1917. uspio je otplatiti dugove. Već 1910. doš le su i nove časne sestre, ovaj put iz reda Klanjatelji-ca krvi Kristove iz Altona, Illinois, i opet

otvorileš kolu. Zbog izgradnje auto ceste Hrvati su morali napustiti crkvu. Kupili su akademiju i samostan sestara uršulin-ki na Russel Blvd. i 12. ulici. Zgrade su kupljene 1925., potom 1926. obnavl-jane. Godine 1927. započe izgradnja nove velike crkve, koja bi dovršena i posvećena 1928. U međuvremenu, 1926., župu su preuzeli franjevci iz Hr-vatskog komesarijata. Dug je otplaćen početkom 1940-tih. Zbog izgradnje novih autoputova (1950.-1967.) brojne su se hrvatske obitelji i opet morale iseliti u druge dijelove grada ili izvan grada, tako se broj župljana drastično smanjio. Ipak, sliku su popravili novi doseljenici iz srednje Bosne, koji su tu doš li 1970-tih godina i kasnije 90-ih.

Župu uspješno vodi fra Stejapn Pandžić koji je temeljito obnovio sve prostore.

ST. JOSEPH’S PARISH - ST. LOUIS A large group of Croatians from St. Lou-is organized a Croatian parish in 1902, and various priests worked with them. Rev. Oskar Šuster arrived in St. Louis in 1904, and during the same year a Jewish synagogue was purchased and altered into a Catholic church. The church and hall became the focal meeting point for Croatians of St. Louis. During his pas-torate a school was established in 1906 with sisters arriving in 1908 but leaving shortly thereafter. The new pastor was Rev. Josip Kompare arrived in 1910 and by 1917 managed to pay off all the

church’s debts. Sisters, Adorers of the Blood of Christ from Alton, Illinois arrived in 1910 and started teaching in the school. That location had to be abandoned due to the construction of a highway. An academy and an Ursuline convent on Russel Boulevard and 12th Street were purchased in 1925. The buildings were renovated in 1926. In 1927 construction began on a new large church which was completed and blessed following year. In the meanwhile, in 1926, Franciscans from the Croatian Commissariat began ministering in the parish. Outstanding debts were paid by the 1940s. Due to the poor condition of the school building, the school was

temporarily closed in 1946. During that year the building was remodeled and then reopened. Construction of new highways from 1950-1967 caused Croatian families to move to other parts of the city or its suburbs. This drastically reduced the number of parishioners. The arrival of immigrants from central Bosnia after 1970 and 1990 increased the number of parishioners. During Fr. Vjekoslav Bambir’s pastorate a grand new parish hall was built (1985 – 1986). The present pastor is Fr. Stjepan Pan-dzic who with very active parishioners beautifully renovated all the buildings.

Župa Sv. Josipa - St. Louis St. Joseph’s Croatian Parish


nniversary


Ovu je župu utemeljio fra Placid Belavić 1917. godine. Sa župljanima je iste godine kupio luteransku crkvu na Sedmoj ulici i Galena. Vlč. Dragutin Jesih uspio je 1927. u župu dovesti hrvatske sestre franjevke iz Lemonta. Iste su godine sestre započele sa školom, koja je nažalost bila zatvorena na-kon tri godine zbog velike gospodarske krize. Od 1930. župa je bila povjerena hrvatskim franjevcima iz Komesarijata. Prvi je župnik bio fra Ambrozije Mišetić.

Kako su se Hrvati u 5. desetljeću počeli naglo odseljavati iz toga dijela grada, župnik fra Ljubo Čuvalo kupio je sa župlj-anima zemljište za izgradnju nove crkve na 49. ulici. Godine 1948. započeo je novi župnik fra Silvije Grubiš ić s gradnjom nove crkve, koja je bila dovršena 1949., a svečano blagoslovl-jena 1950. godine. Do 1953. bili su isplaćeni svi dugovi. Godine 1954. u župu su opet došle časne sestre, ovaj put Kćeri Božje ljubavi iz Akrona. Do 1957. izgrađena je župna dvorana i škola. Školu su sestre vodile do 1993. Župu sada vodi župnik fra Ivan Strmečki te sa župljanima priprema sveča-no slavlje 100 godina postojanja.

SACRED HEART PARISH, MILWAUKEE This parish was founded by Fr. Placid Belavić in 1917. During that same year a Lutheran church on 7th and Galena Streets was purchased. He left the parish shortly thereafter be-cause of friction with the parishioners. In 1927, Rev. Charles Jesih was instrumental in bringing the School Sisters of St. Francis from Lemont, Illinois to the parish. That same year the sisters started a school which unfortunately closed three years later due to an economic crisis. Since 1930 the parish was entrusted to the Croatian Franciscan Commissariat. The first pastor was Fr. Ambro Mišetić.

When Croatians began moving out of the area, Fr. LujboČu-valo, the pastor, purchased land for the construction of a new church on North 49th Street. In 1948 Fr. Silvije Grubiš ić, the new pastor, , began the building of the new church, which was completed in 1949 and blessed in 1950. All outstanding debts were paid by 1953. The Daughters of Divine Charity from Akron, Ohio came to work in the parish in 1954. A par-

ish hall and a school were built by 1957. The sisters staffed the school until 1993 when it was closed due to low student enrollment. Since then the school building has been rented out to a private school. The present pastor is Fr. Ivan.

Hrvatska župa Presvetog Srca Isusova, MilwaukeeCroatian Parish Sacred Heart

Župa je utemeljena 1928. godine. Prvi je župnik bio vlč. Franjo Bahorić. Već 1930. župu su preuzeli hrvatski franje-vci. Fra Zvonko Mandurić (1930.-1934.) sagradio je župnu kuću. Godine 1930. izgrađena je kripta crkve, u kojoj su se obredi slavili sve do izgradnje same crkve. Ostale je zgrade sa župljanima sagradio dugogodišnji župnik fra Blaž Jerkov-ić (1936.-1955.): crkvu i novu župnu kuću te novu veliku školsku zgradu. Staru je župnu kuću preuredio za časne sestre Kćeri Božje ljubavi (doš le u West Allis 1949.), koje su u početku poučavale vjeronauk i radile u župi, a po otvaranju škole (1954.) vodile i školu. Fra Blažov nasljednik fra Vjeko-slav Bambir (1955.-1967.) izgradio je veliku i malu dvoranu. Župu već godinama uspješ no vodi fra Lawrence Frankovich.

ST. AUGUSTINE PARISH - WEST ALLIS

The parish was founded in 1928 and the first pastor was Rev. Franjo Bahorić. The Croatian Franciscans began ministering in the parish in 1930. Fr. Zvonko Mandurić (1930-1934) built a rectory. A basement hall was built in 1930, and ser-vices were held there until the completion of the upper church in 1938. Other buildings as a rectory, large school and an extension of the church were constructed during the long pas-torate of Fr. Blaž Jerković (1936-1955). The old rectory was altered for the sisters, the Daughters of Divine Charity, who

arrived in the parish in 1949. Upon their arrival, the sisters gave religious instruction and worked in the parish; they were also teachers in the school once it opened in 1954. Fr. Blaž’s successor was Fr. Vjekoslav Bambir (1955-1967), who had a small hall, a large hall and kitchen added to the school. Also a new and larger vestibule was added to the church. The present pastor is Fr. Lawrence Frankovich, PhD.

Hrvatska Župa Sv. Augustina - West AllisCroatian Parish of St. Augustin


nniversary


Fra Lujo Ivandić , bosanski franjevac, došao je u Windsor 1948. godine i započeo s Hrvatima slaviti svete mise. Godine 1950. kupio je sa župljanima staru baptističku crkvu na ulici Albert. Crkva je preuređ ena i iste godine službeno je ot-vorena prva hrvatska župa u Kanadi. Nakon što se zbog različ itih razloga fra Lujo 1965. povukao sa župe, tu je doš ao vlč . Miloš Čulin, koji sa župljanima 1967. izgradi novu crkvu na zemljištu kupljenu na križanju ulica Seneca i Turner. Nakon što je i taj župnik 1973. napustio župu, brigu o njoj preuzeli su franjevci iz hrvatske Kustodije. Zbog skučenosti crkvenog prostora, župnik fra Zvonimir Kutleš a poduze sa župljanima izgradnju nove crkve, župne kuće i prostrane dvorane, koje su bile dovrš ene 1980./1981. Konač no je 1986. kupljeno

i uređeno parkirališ te. U župu su došle hrvatske časne sestre 1980., te od tada vode vjeronauk, hrvatsku školu i kućne poslove. Sadašnji žuopnik je fra Ljubo Lebo koji je nastavio dobru franjevačku tradiciju služenja ovoj zajednici kao i ob-nove prostroa i kupnje dodatnih parkirnih mjesta.

ST. FRANCIS OF ASSISI, WINDSOR A Bosnian Franciscan, Fr. Lujo Ivandić , arrived in Windsor in 1948 and began celebrating Mass with the Croatians. Together with his parishioners, he purchased an old Baptist church on Albert Street in 1950. The church was renovated that same year, and the first Croatian parish in Canada was officially established. Due to several reasons, Fr. Lujo left the parish in 1965. The

Hrvatska župa Sv. Franje Asiškog - WindsorSt. Francis of Assisi Croatian Parish

following pastor, Rev. Miloš Čulin, built a new church on property that was purchased on Seneca and Turner Streets. After Rev. Čulin left the parish in 1973, the Franciscans from the Croatian Custody assumed the care of the parish. With inadequate space for the need of the parishioners, Fr. Zvonimir Kutleš a and his parishioners undertook the build-ing of a new church, rectory and big hall in 1980/1981. In 1986, a parking lot was purchased and repaved. The Croatian sisters, who are responsible for religious instruction, Croatian school and various domestic duties have been working in the parish since 1980. The current pastor is Fr. Ljubo Lebo, ofm who continued good Franciscan tradition of service to the community as well as the renewal of the parishand purchase of additional parking spaces.

Right: Beautiful stained glass inside St. Francis of Assisi Church depicting the trial of Bl. Cardinal Stepinac. The parish folklore group is also named after him.


nniversary


U Kitchener su hrvatski svećenici dolazili poč ev od 1970. i s tamošnjim Hrvatima slavili svete mise i ostale obrede. Župa je kanonski ustanovljena 1975. Prvi je župnik bio vlč . Vladimir Stanišić . On je na župi ostao do 1989., kada je župu preuzela Kustodija hrvatskih franjevaca. Sa župljanima je kupio zeml-jište na kojem je 1979./1980. izgrađen veoma lijepi crkveni kompleks: crkva i župna kuća. Potom je 1984. izgrađena i prostrana dvorana. Franjevci su godinama neumorno radili na okupljanju ove vrlo žive zajednice Hrvata. Župu vodi fra Miro Grubiš ić koji je temeljito obnovio sve prostore župe i uč inio ih zaista ponosom ove hravtske zajedice.

HOLY FAMILY, KITCHENER Croatian priests arrived in Kitchener already in 1970 to celebrate the masses and other services with the Croatians in the area. The parish was canonically established in 1975, and the first pastor was Rev. Vladimir Staniš ić . Together with his parishioners, he purchased a tract of land on which was built a very beautiful church and rectory in 1979/1980. A spacious parish hall was constructed in 1984. Rev. Staniš ić remained in the par-ish until 1989, when the Croatian Franciscan Custody took charge of the parish. The Franciscans have for years worked tirelessly gathering these very vivid community of Croatian Catholics. This parish led by Fr. Miro Grubisic in recent years is thoroughly beautifully renovated and rebuilt.

Hrvatska župa Svete Obitelji - KitchenerHoly Family Croatian Parish


nniversary


Stalnu pastoralnu brigu za Hrvate u Londonu i St. Thomasu započinje voditi vlč . Ante Matacin, počev od 1968. I prije toga su, međutim, tu ponekad dolazili hrvatski svećenici: fra Lujo Ivandić , vlč . Stjepan Šprajc, fra Mijo Bobetić i fra Zvonko Radošević . Vlč . Matacin slavio je s Hrvatima mise u kapelici uz katedralu sv. Petra, a stanovao je u katedralnom župnom stanu. Godine 1976. za potrebe župe kupljene su prostorije Hrvatsko-kanadskog kluba u St. Thomasu. Iste su godine brigu za ovu zajednicu preuzeli franjevci Hrvatske kusto-dije. Prvi župnik franjevac fra Ante Čuvalo neko je vrijeme slavio obrede u kupljenim prostorijama Kluba, da bi kasnije sa župljan-ima kupio zemljište na kojem 1980. započe s izgradnjom crkve. Iste je godine crkva sa župnom kućom i dvoranom bila dovršena. Župu danas uspješ no vodi župnik fra Zvonimir Kutleša koji je sa župljaniam temeljito obnovio sve prostore župe.

ST. LEOPOLD MANDIC, LONDON Rev. Ante Matacin started a permanent pastoral care for the Croatians in London and St. Thomas in 1968. Prior to that, however, there were several other Croatian priests who also served there: Fr. Lujo Ivandić , Rev. Stjepan Šprajc, Fr. Mijo Bobetić , and Fr. Zvonko Radoš ević . Rev. Matacin, who resided in a rectory at St. Peter’s Cathedral, celebrated mass with the Croatians in a small chapel at the cathedral. In 1976, a space at the Croatian-Canadian Club in St. Thomas was purchased for the use of the parish. During the same year Franciscans from the Croatian Custody assumed the care of the parish. The first Franciscan pastor, Fr. Ante Čuvalo, held services at the Club until 1980 when land was purchased and a church, rectory and parish hall were built. The present pastor is Fr. Zvonimir Kutlesa, OFM.

Hrvatska župa Sv. Leopolda Mandića - LondonSt. Leopold Mandic Croatian Parish


nniversary


Od početka do danas u toj župi djeluju franjevci iz Hrvatske kustodije. Prvi je među ovdaš nje Hrvate došao fra Serafin Vištica, u travnju 1960. godine. Hrvatska se misija osamostalila 1963., a iste su godine kupljene i blagoslovljene misijske prostorije na Masson ulici. Služile su kao prva hrvatska crkva u Montrealu. Za župnikovanja fra Ivana Bradvice kupljeno je novo zemljište (1977.), na kojem je 1978./1979. izgrađ eno Hrvatsko središte: crkva, župna kuća, dvorana i škola. Iste godine (1979.) poč inje s radom i Hrvatska š kola pod vodstvom sestara dominikan-ki. Župu je ove godine preuzero mladi franjevac fra Tomislav Pek.

ST. NICHOLAS TAVELIC, MONTREAL Franciscans from the Croatian Custody have been serving this parish since its founding to the present. Fr. Serafin Viš tica arrived in April 1960. This Croatian mission becameindependent in 1963, and during the same year a mission building on Masson Street was purchased and blessed. This served as the first Croatian church in Montreal. During Fr. Ivan Bradvica’s pastorate, a tract of land was purchased for the construction of a new Croatian church, rectory, parish hall and school (1978/1979). The Croatian school, under the guidance of the Dominican sisters, opened in 1979. The present pastor is Fr. Tomislav Pek, OFM

Hrvatska župa Sv. Nikole Tavelića - MontrealCroatian Parish St. Nicholas Tavelic


nniversary


Ovdje je prvi stalni misionar međ u Hrvatima bio fra Kruno Pandžić , počev od 1960. godine. Njegov nasljednik fra Berto Dragićević uredio je ovdje drvenu župnu kuću, a u podrumu kapelicu, u kojoj se dugo godina slavila sveta misa. Godine 1965. biskup je proglasio mjesnu misiju i ujedno hrvatsku nacionalnu župu. Dugogodišnji župnik fra Dominik Ćorić izgradio je sa župljanima lijepu crkvu 1981./1982. Posveć ena je bila 1983. Fra Dominik ostaje na ovoj župi sve do godine 1994. kada ga naslijedi fra Veselko Kvesić gdje i sada djeluje. God. 1999. uz vođenje postojeće župe preuzima i drugu župu, Bezgrješnog začeća BDM u Garden Riveru, a od godine 2005. vodi još i župu St. Boniface na St. Joseph Island.

OUR LADY OF THE HIGHWAYS, SAULT STE. MARIE

Hrvatska župa BDM zaštitnice putnika, Sault Ste MarieCroatian Parish Our Lady of the Highways

The first friar permanently serving the Croatians here was Fr. Kruno Pandžić who arrived in 1960. He was succeeded by Fr. Berto Dragić ević who renovated the wooden building which served as the rectory with a basement chapel where mass was celebrated for many years. In 1965 the bishop recognized it as a Croatian ethnic parish and a local mission as well. The long-time pastor, Fr. Dominik Ćorić and his parishioners built a beautiful church in 1981/1982, which was dedicated in 1983. Fr. Dominic remained in this parish until 1994 when Fr. Veselko Kvesić succeeded him. Fr. Ve-selko’s activities expanded not only within the parish but also in talking over the care of two more parishes: The Immaculate Conception parish in nearby Garden River and St. Boniface at St. Joseph Island.


nniversary


S ovim središtem - sada sa svim župnim ovlastima - bilo je u početku velikih problema. Naime, ideja o osnutku jedne župe u kojoj bi djelovali hrvatski franjevci potekla je od samih hrvatskih doseljenika, koji su 1977. kupili u blizini Norvala veliki komad zemlje od 160 jutara zemlje s na-kanom da se tu izgrade svi župni objekti i da na župi djelu-ju franjevci. U međuvremenu su izvedeni veliki građevni zahvati: 1979./1980. bazen za kupanje, 1980./1981. velika dvorana, 1982./ 1983. ceste i parkirališta, a 1983. dodatak rezidencije (župne kuće) i ureda. Konačno je 1987. hamiltonski biskup odobrio djelovanje franjevaca, a 1988. proglasio “Centar”službenim i izjednačio ovlasti franjevaca sa svim župnič kim ovlastima. Prvim je župnikom imenovan fra Ljubo Krasić . Godine 1987. kupljena je lijepa kuć a u blizini

rezidencije (s novih 9 jutara zemlje) i posvećena Kraljici mira. U toj su kuć i od 1988. boravile kao pastoralne suradnice dvije članice crkvenog instituta MOBSM. Njih su naslijedile sestre franjevke iz Hercegovine, koje su na Centar doš le 1992. Go-dine i djelovale su sve do 2012. godine. Službeno postavljanje kamena temeljca za novu crkvu obavljeno je 15. studenoga 2003. Crkva je izgrađena, službeno otvorena i posveć ena 6. travnja 2008. Radovi na pripravi i za vrijeme gradnje crkve bili su pod budnim okom fra Stjepana Pandžić a, koji je bio župnik u to vrijeme. Na župi danas djeluju župnik fra Marko Puljić i vikar fra Jozo Grubiš ić .

OUR LADY OF PEACE, NORVAL The idea of establishing a parish originated with Croatian immigrants, who bought a large tract of land (about 160 acres) near Norval in 1977. Their intention was to construct all necessary parish build-ings and to have Croatian Franciscans serve in the parish. As a result, the first Franciscan who arrived in Norval in 1977 was Fr. Leon Galic. After he was left Norval in 1979, other friars arrived on their own initiative. Meanwhile several large construction projects were undertaken: a swimming pool (1979/1980), a large hall, (1980/1981), roads and a park-ing lot (1982/1983), and additions to the rectory building (1983). Finally, in 1987, the Bishop of Hamilton approved the work of the Franciscans, and in 1988 he officially recog-nized the center and gave ecclesiastical rights to the Francis-

cans who were working there. Fr. Ljubo Krasić was named the first pastor. In 1987, a beautiful house with about 9 acres of land near the Center’s rectory was purchased and dedicated to Our Lady of Peace. Since 1988 this house served as the residence of two sisters. Franciscan Sisters from Hercegovina arrived at the Center in 1992 and stayed till 2012. Finally the foundation stone was laid for the new church on November 15, 2003 The church was built, officially opened and dedicated on April 6, 2008. Work on the preparation of and during the construction of the church were under the watchful eye of Fr. Stjepan Pandzic, who was a pastor in this time. Parish is run today by Fr. Marko Puljic, ofm pastor and Fr. Jozo Grubisic, ofm, vicar.

Hrvatska župa Kraljice Mira – Norval


nniversary


Fra Željko Barbarić , Hrvatska župa Sv. Ćirila i Metoda 502 West 41st Street New York, NY 10036 Tel: (212) 563-3395Fax: (212) 868-1203Email: [email protected]

Fr. Steve Bedeniković , Hrvatska župa Srca Isusova 2864 E. 96th St. Chicago, IL 60617 Phone: (773) 768-1423 Fax: (773) 768-3750Email: [email protected] www.sacredheartcroatian.org

Fr. Dražan Boras, Hrvatska župa Bl. A. Stepinca 6346 N. Ridge Avenue Chicago, IL 60660 Tel: (773) 262-0535; Fax: (773) 262-4603 E-mail: [email protected] www.blessedstepinac.com

Imenik / Adresar

Fr. Lawrence Frankovich, Hrvatska župa Sv. Au-gustina 6762 West Rogers Street West Allis, WI 53219 Tel: (414) 541-5207, Fax: (414) 541-0273 E-mail: [email protected] www.staugwa.org

Fra Robert Galinac, Navy Base/ St. Peter Church 70 Lady Island Drive Beauford, SC 29907 843 525 9351 Email: [email protected]

Fra Nenad Galić , Samostan Sv. Ante 4848 S. Ellis Ave Chicago, IL 60615 773 373 3463 Email: [email protected]

Fra Jozo Grbeš, Samostan Sv. Ante 4848 S. Ellis Ave Chicago, IL 60615 773 536 0552 Email: [email protected]

Fra Jozo Grubišić , Hrvatsko franjevačko središte Kraljica Mira 9118 Winston Churchill Boulevard Norval, Ontario L0P 1K0, Canada Telefon: 905-456-3203Fax: 905-450-8771 www.norvalqueenofpeace.com

Fra Miro Grubišić , Hrvatska Župa Sv. Obitelji 180 Schweitzer Street Kitchener, Ontario, N2K 2R5 Tel: (519) 743-7121Fax: (519) 571-0115 Email: [email protected]

Fra Veselko Kvesic, Hrvatska Župa Majke Božje zaštitnice putnika 466 Second Line East Sault Ste Marie, Ontario, P6B 4K1 Tel: (705) 253-8191Fax: (705) 253-8804 Email: [email protected]

Fra Zvonimir Kutleša, Hrvatska župa Sv. Leopolda Mandića 2889 Westminster Dr, London, ON N6N 1L7, Canada Tel: (519) 681-8472; Fax: (519) 681-2120 E-mail: [email protected]

Fra Ljubo Lebo, Hrvatska župa Sv. Franje Asiškog 1701 Turner Rroad Windsor, Ont. N8W 3J9 Canada Tel. 519-252-6871 Fax 519-252-6942Email: [email protected] www. stfranciswindsor.com

Fra Ivica Majstorović ,Hrvatska župa Sv. Jeronima 2823 S. Princeton (Cardinal Stepinac Way) Chicago, IL 60616 Tel: (312) 842-1871 Fax: (312) 842-6427Email: [email protected] www.stjeromecroatian.org

Fr. Paul Maslach, Hrvatska župa Bl. A. Stepinca 6346 N. Ridge Avenue Chicago, IL 60660 Tel: (773) 262-0535; Fax: (773) 262-4603 E-mail: [email protected] www.blessedstepinac.com

Fra Antonio Musa, ofm Samostan Sv. Ante 4848 S. Ellis Ave Chicago, IL 60615 773 373 3463 Email: [email protected]

Fra Stjepan Pandžić , Hrvatska župa Sv. Josipa 2112 S. 12th Street St. Louis, MO 63104 Tel: (314) 771-0958Fax: 314-771-0958 E-mail: [email protected]

Fra Nikola Pašalić , Hrvatska župa Sv. Ćirila i Metoda 502 West 41st Street New York, NY 10036 Tel: (212) 563-3395Fax: (212) 868-1203Email: [email protected]

Fra Philip Pavich, Samostan Sv. Ante 4848 S. Ellis Ave Chicago, IL 60615 773 373 3463 Email: [email protected]

Fra Tomislav Pek, Hrvatska župa Sv. Nikole Tavelića 4990 Place de la Savane Montreal, Quebec, H4P 1Z6 Tel: (514) 739-7497Fax: (514) 737-6803 Email: [email protected]

Fra Marko Puljić , Hrvatsko franjevačko središte Kraljica Mira 9118 Winston Churchill Boulevard Norval, Ontario L0P 1K0, Canada Telefon: 905-456-3203

Fax: 905-450-8771Email: [email protected] www.norvalqueenofpeace.com

Fra Ilija Puljić , Hrvatska župa Sv. Ćirila i Metoda 502 West 41st Street New York, NY 10036 Tel: (212) 563-3395Fax: (212) 868-1203Email: [email protected]

Fra Stipe Renić ,Hrvatska župa Sv. Jeronima 2823 S. Princeton (Cardinal Stepinac Way) Chicago, IL 60616 Tel: (312) 842-1871 Fax: (312) 842-6427Email: [email protected]

Fr. Ivan Strmecki Hrvatska župa Srca Is-usova 917 N. 49th St. Milwaukee, WI 53208-3017Phone: 414-774-9418Fax: 414-774-7406Email: [email protected] www.sacredheartmilwaukee.org


nniversary


Pilgrimage to the

For the 90th Anniversary of the Croatian Franciscan Custody of

the Holy Family

HOLY LAND

Tekton Ministries“Serving God’s people on their journey of faith”

March 13th - 24th, 2017

Hodočašće u Svetu zemlju

Za 90. obljetnicu Hrvatske franje-vačke kustodije Svete Obitelji

SVETU ZEMLJU

Tekton ministarstva“Serving God’s people on their journey of faith”

13. - 24. ožujka 2017

58 Croatian Franciscan Herald

Molitva sv. Franje Asiškog

Gospodine,Učini me oruđem mira:

Gdje je mržnja, da donosim ljubav.Gdje je uvreda, da donosim praštanje.Gdje je nesloga, da donosim jedinstvo.

Gdje je zabluda, da donosim istinu.Gdje je sumnja, da donosim vjeru.Gdje je očaj, da donosim nadu.

Gdje je tama, da donosim svjetlo.Gdje je žalost, da donosim radost.

Gospodine,daj da se ne brinem toliko

da budem utješen, nego da tješim;da budem razumljen, nego da ja druge ra-

zumijem;da budem ljubljen, nego da ja ljubim.

Jer, tko sebe daruje, taj se prima;tko sebe zaboravlja, taj sebe nalazi;

tko prašta, bit će mu oprošteno;tko sebi umire, taj se rađa za vječni život.

croatian franciscan herald, 90th...

Documents