diskografija - crorec.hr · nudi više od tisuću i sto pjesama s po trideset pet–četrdeset...

DISKOGRAFIJA

ALBUMI· Live! (Jugoton, 1984.)· Country (Jugoton, 1985.)· Hat trick (Jugoton, 1987.)· Dance all night (ZKP RTVL, 1988.)· Plava trava zaborava (Jugoton, 1990.)· 16 nam je godina tek (Croatia Records, 1999.)

SINGLOVI· (Lost her love) on our last date / She’ll be coming round the mountain (Jugoton, 1984.)

PLAVA TRAVA ZABORAVA 135

Autor edicije: Želimir BabogredacMastering: Goran Martinac, Croatia Records studio

Grafičko oblikovanje: Darko KujundžićIstraživanje i tekstovi: Natalija Cajić, Siniša Škarica, Davor Drezga, Petar Pečur, arhiva Croatia Records

Urednik izdanja: Petar PečurZa izdavača: Želimir Babogredac

℗ i © 2016. CROATIA RECORDS ● HDS/BIEM ● 2CD 6072972

www.crorec.hr ● shop.crorec.hr ● www.cmc.com.hr

The Ultimate Collection jedinstveni je presjek rada najistaknutijih pop i rock grupa i iz-vođača koji su u posljednjih pet desetljeća ostavili dubok trag na hrvatskoj i regionalnoj sceni. S ukupno 34 objavljena dvostruka diska i dvije popratne best of kompilacije, The

Ultimate Collection je postala prava zbirka sabranih djela domaće pop i rock prošlosti. Ova pregledna, iscrpna i svima dostupna edicija konačno na jednom mjestu donosi uvid u bogatstvo fonoteke Jugotona i Croatia Recordsa.

Započeta 2007. godine, a velikim uredničkim i izdavačkim naporima finalizirana početkom 2016. godine objavom ovog luksuznog greatest hits izdanja s bogato opremljenom knjižicom koja obiluje stručnim biografijama i diskografijama predstavljenih izvođača, ova vrijedna kolekcija nudi više od tisuću i sto pjesama s po trideset pet–četrdeset pjesama na svakom od pojedinih dvostrukih izdanja.

Svi izvođači zastupljeni su sa svojim najboljim i najpopularnijim uratcima kroz sve periode njihovih karijera, a u slučaju onih koji su za sobom ostavili manju diskografsku produkciju, ove kompilacije donose i njihov cjelokupan repertoar, što se pokazalo kao vrlo praktična i povoljna ponuda za svakog istinskog ljubitelja glazbe.

Kvalitetu i značaj ovih kompilacija jednako je prepoznala i zavoljela publika, kritika i stru-ka, pa je tako diskografskom nagradom Porin u kategoriji najboljeg kompilacijskog albuma 2009. godine ovjekovječen The Ultimate Collection Nene Belana i Đavola, a 2010. godine i onaj Dina Dvornika.

Izdanja iz serije The Ultimate Collection postala su i ostat će među omiljenim antologijskim ostvarenjima među kupcima, jer su ona jedini izdavački poduhvat na ovim prostorima koji je na ovako opsežan način uspio objediniti široku paletu izvođača.

Idejni začetnik i autor ove jedinstvene edicije je Želimir Babogredac, direktor Croatia Recordsa, koji je svojim iskustvom kao strastveni kolekcionar artefakata i memorabilije svjetske rock povijesti ovu seriju izdanja doveo na razinu kvalitete kakve se ne bi posramile ni najveće svjetske izdavačke kuće.

THE ULTIMATE COLLECTION - GREATEST HITS 3

1. BIJELO DUGME ............................................. 6 2. PARNI VALJAK ............................................. 143. CRVENA JABUKA ............................................. 204. ZABRANJENO PUŠENJE ............................................. 245. JURA STUBLIC & FILM ............................................. 286. JURICA PAĐEN & AERODROM ............................................. 32

7. PLAVI ORKESTAR ............................................. 35

8. DINO MERLIN ............................................. 38

9. DIVLJE JAGODE ............................................. 41

10. PSIHOMODO POP ............................................. 44

11. DALEKA OBALA ............................................. 48

12. NENO BELAN & ĐAVOLI ............................................. 51

13. DINO DVORNIK ............................................. 5414. LAUFER I URBAN & 4 ............................................. 57

15. GORAN BARE & MAJKE ............................................. 60

16. PRLJAVO KAZALIŠTE ............................................. 6317. OPCA OPASNOST ............................................. 67

THE ULTIMATE COLLECTIONGREATEST HITS - CD 1

1. MATT COLLINS ............................................. 702. CRVENI KORALJI ............................................. 743. KAMELEONI ............................................. 784. GRUPA 220 & DRAGO MLINAREC ............................................. 845. INDEXI ............................................. 876. TIME & DADO TOPIC ............................................. 92

7. KORNI GRUPA ............................................. 95

8. VAJTA & TEŠKA INDUSTRIJA ............................................. 99

9. YU GRUPA ........................................... 103

10. BULDOŽER ........................................... 108

11. LEB I SOL ........................................... 112

12. ELEKTRICNI ORGAZAM ........................................... 116

13. VIS IDOLI ........................................... 12014. HAUSTOR ........................................... 123

15. AZRA ........................................... 126

16. LACNI FRANZ & ZORAN PREDIN ........................................... 12917. PLAVA TRAVA ZABORAVA ........................................... 133

THE ULTIMATE COLLECTIONGREATEST HITS - CD 2

THE ULTIMATE COLLECTION - GREATEST HITS6

Biografija sarajevskog Bijelog dugmeta zaista je dugačka i impozantna. Vjerojatno najveći rock’n’roll sastav s područja bivše

Jugoslavije djelovao je više od dvadeset godi-na, u vrijeme nezgodno za glazbenike općenito, a naročito za rockere koji prije njih gotovo da i nisu postojali. Prokrčili su put brojnim sastavima iz Sarajeva, Zagreba i Beograda, a s mnogima su kasnije surađivali i pomagali im. Kroz Dugme je tijekom godina rada prošlo zaista puno vrsnih svi-rača i pjevača, ali bog je bio samo jedan i o njemu je sve ovisilo.

Goran Bregović utemeljio je i odredio put Dugmeta. Uz njega, najveću karizmu nosio je

Željko Bebek koji je uz Bregovića postao zaštitni znak benda. Iako često nezadovoljan, sjajnih glasovnih mogućnosti, često prisutan i na bas gitari, kada je to bilo potrebno Bebek je s Brego-vićem nosio Bijelo dugme kroz njihove najslavnije, ali i najteže dane.

Album prvijenac od samog se početka odlično prodavao. Provokativan omot djelo je Dragana Stefanovića koji će i ubuduće biti zadužen za vizualni izgled albuma. Prvokativan omot albuma, pogotovo u tadašnje vrijeme, bio je vrlo hrabar potez i donio im je veliki uspjeh. Kad bi bio bijelo dugme donio je seriju dojmljivih pjesama koje je poznati zagrebački novinar i kritičar Dražen Vrdoljak prozvao pastirskim rockom. Termin pastirski rock obilježio je ostatak karijere Dugmeta. Kontroverzni omot kasnije je uvršten u englesko izdanje knjige u kojoj je objavljeno 500 najus-pješnijih omota ploča.

Na album Kongres rock majstora (Jugoton 1975.) Bregović je uz pratnju Zagrebačkog gudačk-og kvarteta uvrstio pjesme Ima neka tajna veza (tekst Duška Trifunovića), I kad prođe sve, pjevat ću i tad, Znam za jedno tiho mjesto i instrumental Minijatura za moju majku. Četvorka je krenula i na turneju, a pratili su ih članovi YU grupe. U to vreme Dugme je objavilo singl s pjesmom Da

mi je znati koji joj je vrag, a zatim su krenuli na iscrpljujuću turneju po Jugoslaviji. Već u proljeće 1975. godine Bijelo dugme bilo je najpopularniji jugoslavenski sastav. Prije snimanja druge ploče, što je neuobičajeno na ovim prostorima, povukli su se u selo Borike u Bosni na visinske pripreme. Stvarala se ploča koja je morala potvrditi kako prvi uspjeh nije bio slučajan.

Album Šta bi dao da si na mom mjestu sniman je 1975. godine u Londonu s producentom Neilom Harrisonom. Bas gitaru svirao je Željko Bebek jer je Zoran Redžić uoči snimanja teško ozlijedio prst lijeve ruke. Tekst za naslovnu pjesmu napisao je Duško Trifunović, a autor ostalog materijala bio je Bregović. Udarni hitovi bili su Tako ti je, mala moja, kad ljubi Bosanac, Došao sam da ti kažem da odlazim, Ne gledaj me tako i ne ljubi me više. Upakirana u raskošan omot, ploča je imala veću cijenu od uobičajene, ali je ipak za kratko vrijeme prodana u više od 200 000 primjeraka. Zbog njih je Jugoton izumio dijamantnu ploču jer su prvi dostigli tako visoke tiraže. Grupa je pozvana da za Novu godinu svira Titu u Hrvatskom narodnom kazalištu.

Dežurni mudraci iz protokola prekinuli su njihov nastup nakon nekoliko minuta jer su se uplašili preglasne glazbe. Zoran Redžić otišao je u JNA, a u grupu je stigao Ljubiša Račić, gitarist i vođa grupe Formula 4, koji je dobio ulogu privremenog basista. Prvi zadatak bila mu je velika jugoslavenska turneja. U Sarajevu ih je gledalo 15 000 ljudi, a u Beogradu su tri puta rasprodali dvoranu Pionir, što prije njih nitko nije napravio.

Dugmemanija, kako su je tada nazivali, uzela je puni zamah, a po novinama su se rasplamsale polemike za i protiv. U ožujku 1976. godine izašao je retrospektivni album Gorana Bregovića na kojem su se našli prvi snimci grupe Jutro, ali i pjesme koje je napravio za Zdenku Kovačićek, Bise-ru Veletanlić i Jadranku Stojaković. U travnju 1976. godine Dugme odlazi u Ameriku gdje snimaju Ipetov singl sa pjesmama Džambo i Vatra i Bebekov sa pjesmama Milovan i Goodbye, Amerika.

Na jesen u JNA odlaze Ipe Ivandić i Vlado Pravdić, a na njihova mjesta dolaze Milić Vukaši-nović iz Indexa, dok je prelazak Laze Ristovskog iz grupe Smak odjeknuo kao nekakav nogometni transfer. Treći album po redu trebao se zvati Sve se dijeli na dvoje, na tvoje i moje, ali Bregović za taj tekst nije stigao napraviti glazbu pa je na brzinu smislio naslov Hoću bar jednom da budem blesav, što nije odgovaralo Jugotonu pa je pronađen kompromis i nova ploča je nazvana Eto! Baš hoću!. Album je opet sniman u Londonu, uz producentsku palicu Neila Harrisona, a bas je svirao

BIJELO DUGME 7

Bebek. Na ploči se našla ambiciozna balada Sanjao sam noćas da te nemam, kao i Loše vino iz repertoara Zdravka Čolića (glazba Goran Bregović, tekst Arsen Dedić), jednostavna Ništa mudro i folklorom inspirirane Slatko li je ljubit tajno i Dede, bona, sjeti se, de, tako ti svega.

U međuvremenu je Ljubiša Račić dobio otkaz jer je tražio povišicu. Zamijenio ga je Sanin Karić (ex Teška industrija). Njih petorica 1977. godine odlaze na turneju po Poljskoj gdje su odsvi-rali devet koncerata. Najavljivani kao “Vodeća jugoslavenska grupa mladog naraštaja” izazvali su oduševljenje publike nenaviknute na glamurozni rock. Po povratku iz vojske priključili su se Zoran Redžić i Ipe Ivandić koji je naknadno proglašen nesposobnim za vojnika.

Turneja po Jugoslaviji nije tekla glatko. Koncerte su pratili tehnički problemi, a i publika se nije odazivala u istom broju kao prethodne godine. Grupu su razdirali unutarnji sukobi, a kad su prekinuli turneju po Jadranu počelo se govoriti i o raspadu. Otkazani su koncerti u Zagrebu i Lju-bljani na kojima se trebao snimiti live album. Dugmetu je krenulo slabo i trebalo je smisliti nešto veliko. Na ideju novinara Petra Popovića odlučeno je da se 28. kolovoza 1977. godine, kao oproštaj pred Goranov odlazak u JNA, održi besplatan koncert kod beogradske Hajdučke česme.

Te večeri broj posjetitelja premašio je i najoptimističnije planove organizatora. Procjene o posjetiteljima kretale su se oko 100 000 ljudi, što je najveći skup obožavatelja u dotadašnjoj, a i kasnijoj povijesti rock glazbe bivše Jugoslavije. Nakon predgupa Zdravo, Tako, Leb i sol i drugih na stage je izašlo Bijelo dugme, odsviralo odličan koncert i izvuklo se iz krize. Djelić te atmosfere zabilježen je u filmu Nije nego redatelja Miće Miloševića. Audio snimke tehnički nisu odgovarale za live ploču pa su u studenom iste godine u Sarajevu odradili još jedan veliki nastup. Te snimke našle su se na albumu Koncert kod Hajdučke česme. Naslov je ipak opravdan jer su za ploču koris-tili reakciju publike kod Hajdučke česme. Nakon miksanja ploče Bregović je otišao u vojsku u Niš. Bila je to pauza za grupu, ali ne i za njene članove. Željko Bebek u lipnju 1978. godine objavljuje solo album Skoro da smo isti inspiriran simfonijskim rockom. Ploča je naišla na ravnodušan prijem kritike i publike.

U jesen 1978. godine, Dugme pojačano novim članom Điđijem Jankelićem i povratnikom Vladom Pravdićem započinje pripreme za novu ploču, ali kako je Goran još uvijek bio u vojsci, otkrili su ih oficiri i zabranili mu izlaske iz vojarne. Tako su se u Sarajevu okupili tek 1. studenog

BIJELO DUGME8

1978. godine, po njegovom izlasku iz vojske. Objavljivanje albuma Bitanga i princeza pratila je čitava serija cenzorskih poteza od strane Jugotona. Odbijen je omot Dragana Stefanovića zbog vul-garnosti, a nije prihvaćena ni fotografija na kojoj ženska noga udara muškarca u osjetljivo područje između nogu. Ploču je na kraju dizajnirao kućni dizajner Jugotona. Iz pjesme Ala je glupo zabora-vit njen broj izbačena je psovka „Koji mi je moj“. Iz ključne balade Sve će to, mila moja, prekriti ružmarin, snjegovi i šaš stih “A Krist je bio kopile i jad” promijenjen je u “A on je bio kopile i jad”.

Ploča se u prodaji pojavila početkom 1979. godine i proglašena je njihovim prvim, zaista zre-lim albumom. Urbana, potpuno lišena folk utjecaja, na tragu Malog princa donijela je pored pjes-ama Na zadnjem sjedištu mog auta, Bitanga i princeza, Ala je glupo zaboravit njen broj i snažne, emotivne balade Kad zaboraviš juli i Ipak poželim neko pismo u kojima su ih pratili simfonijski orkestar i zbor. Aranžman za Sve će to... napisao je Ranko Rihtman, a za Kad zaboraviš juli Vojkan Borisavljević. Produkciju je radio Neil Harisson.

Ploča je tiražom oborila sve prethodne rekorde, a proglašena je i pločom godine. Naravno, turneja je isto bila uspješna. U Beogradu su pet puta rasprodali dvoranu Pionir, a cijeli prihod uplatili su stradalima od potresa u Crnoj Gori. Na stadionu JNA u Beogradu 22. rujna organizirali su koncert pod nazivom Rock spektakl 79. uz brojne predgrupe: Opus, Suncokret, Siluete, Parni valjak, Generacija 5, Kako (kasnije Piloti), Prljavo kazalište, YU grupa, Revolver, Metak, Boomer-ang. Okupili su impresivnih 70 000 posjetitelja.

Krajem 1980. godine objavili su ploču Doživjeti stotu, nastalu pod utjecajem novog vala. Ploču je prvi put producirao Bregović. Osim pjesama Pristao sam, biću sve što hoće i Pjesma mom mlađem bratu, ostale su u duhu novog vremena. U temama Ha ha ha i Tramvaj kreće Bregović prvi put nudi političku obojenost, što je bila karakteristika novovalnih grupa. Turneju po Jugoslaviji započeli su u Sarajevu, a završili je 5. travnja u zagrebačkom klubu Kulušić, gdje su snimili drugi koncertni album.

LP je pod nazivom 5. april ‘81, a izdanje u ograničenoj seriji od 20 000 primjeraka. Osim starih pjesama na izdanju se našla i obrada hita legendarnih Indexa Sve ove godine. Početkom 1982. godine svirali su i u Austriji (Innsbruck) u okviru manifestacije na kojoj je budući domaćin zimskih Olimpijskih igara bio u posjeti bivšem. Na povratku su im na carini zaplijenili opremu

BIJELO DUGME 9

i opalili vrlo visoku kaznu. Da bi se financijski pokrili, tokom ljeta 1982. održali su turneju po Bugarskoj na kojoj su odsvirali četrdesetak koncerata. Procjenjuje se da ih je u tih pedesetak dana vidjelo preko 120 000 ljudi. Pošto je Điđi Jankelić otišao u JNA, na turneji je za bubnjevima bio Garabet Tavitjan, bivši član grupe Leb i sol. Nakon izlaska iz zatvora, grupi se krajem 1982. godine pridružio i Ipe Ivandić.

U veljači 1983. Bijelo dugme objavljuje album Uspavanka za Radmilu M. kojim se Bregović planirao oprostiti od publike te nakon turneje raspustiti grupu. Kao gost na snimanju je sudjelovao i fenomenalni gitarist Vlatko Stefanovski. Štos pjesma bila je Kosovska otpjevana na albanskom jeziku, koju je Bregović napravio na osnovu iskustava iz vojske, a bila je intrigantna pa i malo provokativna zbog turbulentnog političkog stanja na Kosovu. Zbog Roka mandoljina još uvijek postoji nekoliko pekara u kojim Bregoviću ne naplaćuju burek. U ostalim pjesmama Bregović se bavio glazbenim fazama kroz koje je grupa prolazila tokom karijere. Bilo je planirano da koncert u Beogradu 24. travnja ujedno bude i posljednji, ali je izuzetan odaziv publike naveo Bregu da nastavi s radom.

U to vrijeme Bebek je snimio i drugi samostalni album pod nazivom Mene tjera neki vrag, a Bijelo dugme službeno je napustio u travnju 1984. godine. Novi pjevač postao je Mladen Vojičić Tifa (rođen 17. listopada 1960. u Sarajevu) koji je prije toga bio u grupama Top i Teška industrija.

Album se pojavio u prosincu 1984. godine. Nazvan je jednostavno Bijelo dugme, a na omotu je objavljena reprodukcija slike Uroša Predića Kosovka devojka. Ploča opet donosi folku orijentira-nog Bregovića, a gosti su Orkestar narodnih instrumenata RTV Skoplje, Ladarice i Bora Đorđević (s Bregovićem i Tifom pjeva Pediculis pubis i koautor je teksta). Laza Ristovski nakon snimanja ponovo postaje punopravni član grupe. Provokativna obrada himne Hej Slaveni indirektno je pokrenula čitav niz jugoslavenstava u pjesmama kod drugih sarajevskih grupa. Preradio je i svoju staru stvar Šta ću, nano, dragi mi je ljut, koju je svojevremeno uz pratnju YU grupe snimila Bisera Veletanlić. Uz novi tekst i aranžman pod nazivom Lipe cvatu postala je najveći hit s nove ploče. Svoj dugi život imale su i pjesme Padaju zvijezde, Lažeš, Da te bogdo ne volim i Jer kad ostariš. Naklada ploče i posjećenost na turneji nadmašili su sve prethodne brojke.

Klupske nastupe imali su i u zagrebačkom klubu Moša Pijade. Pod pritiskom ozbiljnih profe-

10 BIJELO DUGME

sionalnih obveza i teretom iznenadne slave Tifa napušta Dugme 1. listopada 1985. godine i odlazi na služenje vojnog roka. Novi pjevač ipak postaje Alen Islamović koji je u međuvremenu napustio Divlje jagode, razočaran njihovim neuspjesima u Engleskoj.

Na omotu nove ploče Pljuni i zapjevaj moja Jugoslavijo trebala se naći slika Dvije godine garancije Miće Popovića, ali kako je on u to vrijeme još uvek slovio za disidenta i to je palo u vodu. Na kraju se na omotu našla kineska propagandna slika koja prikazuje moderni revolucionarni ples. U vrijeme rastućeg nacionalizma Bregović je te 1986. godine ponudio još jednu ploču inspiriranu jugoslavenstvom. Osim političkih obojenih pjesama, tu se našli i instant hit Hajdemo u planine, kao i balade Noćas je k’o lubenica pun mjesec iznad Bosne, Te noći kad umrem kad odem kad me ne bude, Ružica si bila, sada više nisi. Naravno, ova ploča je isto odlično prihvaćena kod obožavatelja.

Dvostruki live album Mramor, kamen i željezo, snimljen na turneji, pojavio se u listopadu 1987. godine. Naslovna pjesma je obrada starog hita iz repertoara zagrebačke grupe Roboti. Na ploči se našlo šesnaest pjesama koje daju uvid u biografiju grupe: od prvih singlova do zadnjeg studijskog albuma. Poslije turneje na kojoj se promovirao novi album grupu sasvim tiho napušta Vlado Pravdić i posvećuje se poslu s računalima. S grupom se još nekoliko puta pojavio na veli-kim koncertima. Krajem 1988. godine izašao je album Ćiribiribela. Apsolutni hit bila je pjesma Đurđevdan.

Album je imao još pjesama koje su se publici brzo uvukle pod kožu: Evo zakleću se, Napile se ulice, Ako ima boga, Šta ima novo. Početkom 1989. godine kreću na dvomjesečnu turneju, među-tim nakon koncerta u Derventi Alen Islamović, ne obavijestivši nikoga, odlazi u rodni Bihać na liječenje zbog konstantnih bolova u bubrezima. Turneja se naglo prekida, a nitko nije bio svjestan da je to bio posljednji koncert u veličanstvenoj karijeri Bijelog dugmeta. Otkazuju koncerte u Kini i Sovjetskom Savezu, a Bregović odlazi u Pariz, ostavivši situaciju oko budućnosti benda potpuno otvorenom.

Bregović nastavlja uspješnu karijeru filmskog kompozitora koju je započeo radovima na filmovima Dom za vešanje Emira Kusturice i Kuduz Ademira Kenovića, nakon čega je nastavio raditi sa velikim svjetskim glazbenicima. Specijalno za Kusturičin film Arizona Dream Iggy Pop obradio je nekoliko velikih hitova Bijelog dugmeta poput Ako možeš zaboravi i Hajdemo u planine.

BIJELO DUGME 11

Goran Bregović danas živi na relaciji između Pariza, New Yorka i Beograda. Željko Bebek se pre-selio u Zagreb gdje je nastavio uspješnu samostalnu karijeru. Zoran Redžić je u Finskoj, a Mladen Vojičić Tifa do 1995. bio je u Sarajevu da bi potom otišao u Njemačku gdje je okupio Tifa Band. Ipe Ivandić na početku rata odlazi u Beograd, gdje je izvršio samoubojstvo početkom 1994. godine. Alen Islamović nastavio je solo karijeru, uglavnom svirajući po svijetu za iseljenike. Bivši Jugoton, odnosno današnji Croatia Records objavili su na CD-ima veći dio ploča Bijelog dugmeta, kao i kompilacije Sanjao sam noćas da te nemam i Rock & Roll - najveći hitovi 74-88. 2014. godine, na 40. godišnjicu objave prvog albuma Bijelog dugmeta, Croatia Records objavila je Box Set Deluxe, luksuzno reizdanje svih albuma i prve singlice na vinilu, popraćeno knjigom i rijetkom memora-bilijom benda, a sve snimke remasterirane su u legendarnom Abbey Road studiju.

Arhiva Croatia Records, prilagodila Natalija Cajić

DISKOGRAFIJA

ALBUMI· Kad bi’ bio bijelo dugme (Jugoton, 1974.)· Šta bi dao da si na mom mjestu (Jugoton, 1975.)· Eto! Baš hoću! (Jugoton, 1976.)· Koncert kod hajdučke česme (Jugoton, 1977.)· Bitanga i princeza (Jugoton, 1979.)· Doživjeti stotu (Jugoton, 1980.)· 5. april ‘81 (Jugoton, 1981.)· Uspavanka za Radmilu M. (Jugoton, 1983.)·...A milicija trenira strogoću! i druge pjesmice za djecu – Ratimir Boršić Rača i Bijelo dugme (Jugoton, 1983.)· Bijelo dugme (Kamarad / Diskoton, 1984.)· Pljuni i zapjevaj moja Jugoslavijo (Kamarad / Diskoton, 1986.)

12 BIJELO DUGME

BIJELO DUGME 13

· Mramor, kamen i željezo (Kamarad / Diskoton, 1987.)· Ćiribiribela (Kamarad / Diskoton, 1988.)· Box Set Deluxe (Croatia Records, 2014.)

SINGLOVI· Top / Ove ću noći naći blues (Jugoton, 1974.)· Glavni junak jedne knjige / Bila mama Kukunka, bio tata Taranta (Jugoton, 1974.)· Glavni junak jedne knjige / Avanture malog Ju-Ju (Diskoton, 1974.)· Da sam pekar / Selma (Jugoton, 1974.)· Da mi je znati, koji joj je vrag / Blues za moju bivšu dragu (Jugoton, 1975.)· Ima neka tajna veza / I kad prođe sve pjevat ću i tad – Goran Bregović i Bijelo dugme (Jugoton, 1975.)· Ne gledaj me tako i ne ljubi me više / Sve ću da ti dam samo da zaigram (Jugoton, 1975.)· Džambo / Vatra – Ipe Ivandić i Bijelo dugme (Jugoton, 1976.)· Milovan / Goodbye America – Željko Bebek i Bijelo dugme (Jugoton, 1976.)· Himna lista Zdravo (list Zdravo, 1976.)· Tako ti je mala moja kad ljubi Bosanac / Ne spavaj mala moja muzika dok svira (Jugoton, 1976.)· Eto! Baš hoću! / Došao sam da ti kažem da odlazim (Jugoton, 1976.)· Bitanga i princeza / Dede bona, sjeti se, de tako ti svega (Jugoton, 1979.)· Pristao sam biću sve sto hoće / Šta je tu je (Jugoton, 1979.)· Dobro vam jutro Petrović Petre / Na zadnjem sjedištu moga auta (Jugoton, 1980.)· Playing the part / Doživjeti stotu (Jugoton, 1981.)

Stihovi i glas uvijek stopljeni u divnu har-moniju već desetljećima osvajaju svakog tko sluša njihove pjesme u kojima uvijek odz-

vanja fina nostalgija. Uz njih su odrastale generaci-je, odrastaju i danas, a nitko bolje od nota i pjesama ne može pokrenuti priču o Parnom Valjku.

Često su tokom bogate karijere znali da kada se svjetla pozornice ugase, ostaju oni i publika i tada su vjerovali da na koncertima neće morati u svakom trenutku pjevati, pjevat će oni koji ih vole. A njih je uvijek bilo mnogo. Na početku karijere nisu ni slutili da će bend uspješno trajati desetljećima i da će ih pjesme odvesti u povijest glazbe koja se ne može zamisliti bez njih. Ni kri-

tika ih nije voljela, ali što je kritika mogla naspram izvanvremenskih pjesama koje su im osigu-rale vječno mjesto na pozornici. Sjećali su se kasnije da su svirajući kao predgrupa YU Grupi na koncertima povodom obilježavanja pet godina njihovog postojanja, željeli samo da i Parni Valjak traje, bar toliko. Slutili su ipak da će pobjeda biti njihova, u osamdesetim i devedesetim godinama ostvarile su se želje, albumi su postajali zlatni ili platinasti, a ukupna naklada broji se u milijunima.

Danas se zna da je Parni Valjak, jedan od najvećih odnosno najpopularnijih pop rock bendova, osnovan 1975. godine kada se razišla Grupa 220. Na sceni su do danas, s malom pauzom koja je bila 1988. godine i onom četvorogodišnjom, od 2005. do 2009.

Prvu postavu činili su Husein Hasanefendić-Hus (solo gitara, akustične gitare i vokal), Aki Rahimovski (vokal i klavijature), Srećko Antonioli (bubnjevi, udaraljke i prateći vokal), Zlatko Miksić Fuma (bas gitara) i Jurica Pađen (solo gitara, akustične gitare i vokal). Pokrenuli su val nastanka rock i pop-rock bendova.

Godine 1976. objavili su prvi studijski album Dođite na show s kojeg se izdvajaju pjesme Predstavi je kraj i Prevela me mala žednog preko vode, da bi drugi album iduće godine pod na-


zivom Glavom kroz zid donio pjesme Lutka za bal i Kravata oko vrata.Zatim su Hus i Aki otišli u vojsku pa grupa nije djelovala u tom razdoblju, a tijekom pauze

napustio ih je Jurica Pađen koji je potom osnovao grupu Aerodrom. Kada su se Hus i Aki vratili iz vojske počeli su raditi s Branimirom Johnnyjem Štulićem. Iako su surađivali samo dva tjedna, na-kon čega je Štulić osnovao Azru, ostali su u dobrim odnosima tako da je Hus bio producent Azrinog prvog singla s pjesmama Balkan i A šta da radim. Mnogo je onih koji su dolazili i odlazili u grupu, no Parni Valjak je sa svim suradnicima ostajao u dobrim odnosima.

Ubrzo im se priključuju bubnjar Ivan Piko Stančić i gitarist Zoran Cvetković Zok te objavljuju treću ploču pod nazivom Gradske priče. Na njoj se nalazi i Johnnyjeva pjesma Jablan, a ističu se i Ulične tuče i Stranica dnevnika. Album postiže veliki uspjeh te Valjak objavljuje i englesku verziju pod nazivom City Kids.

Album koji je Parni Valjak predstavio javnosti na najbolji mogući način objavljen je krajem 1980. godine pod nazivom Vruće igre. Odmah su se izdvojili hitovi Neda, Javi se, Ona je tako prokleto mlada, Kad Miki kaže da se boji te Ne udaraj me nisko. Na tom albumu su sudjelovali i novi gitarist i saksofonist Rastko Milošev, basist Srećko Kukurić te bubnjar Paolo Sfeci.

Album Vrijeme je na našoj strani donosi pjesme Kao ti, Staška, Moje dnevne paranoje te Dje-vojčice ne... i Ako želim. Godine 1982. objavili su prvi live album Koncert, a zatim i novi studijski album Glavnom ulicom.

Na albumu Uhvati ritam gosti su bili Zoran Kraš, Momčilo Bajagić Bajaga, Dejan Cukić i Dražen Vrdoljak, a nakon objavljivanja kompilacije Parni valjak 1985. godine nastaje još jedan album, Pokreni se. Na tom albumu su gostovali Margita Stefanović iz Ekatarine Velike, Miroslav Sedak Benčić, te Drago Mlinarec.

Live album E = mc2 našao se pred publikom 1986. godine, a Valjak zatim objavljuje još jedan, Anđeli se dosađuju? koji donosi antologijski hit Jesen u meni, objavljen još 1985. godine na kompilaciji Yu Rock Misija - Za Milion godina. Nakon toga Parni Valjak odlazi na turneju Jesen u meni, a Jugoton objavljuje VHS zapis pod nazivom Koncert, upravo s te turneje koja je završena velikim besplatnim koncertom na Trgu bana Jelačića (tada je to bio Trg Republike) u Zagrebu, na kojem je bilo gotovo sto tisuća obožavatelja.

PARNI VALJAK 15

PARNI VALJAK15

Nastavljen je kontinuitet izdavanja albuma pa tako Sjaj u očima donosi pjesmu koja je i danas veliki hit Moja je pjesma lagana, a tu je uspješna bila i obrada Drage Mlinarca, Uvijek kad ostanem sam. Nastupaju na koncertu Zagreb rock forces koji je održan u velikoj dvorani Doma sportova na kojem su nastupale tada najveće zagrebačke rock skupine, a Parni Valjak dočekan je kao najpopularniji.

Godine 1990. Parni Valjak objavljuje album Lovci snova s pjesmama Godine prolaze, Suzama se vatre ne gase, Ima dana, Samo san, da bi naredne godine objavili i treći live album pod nazivom Svih 15 godina. Pridružuje im se jedan od najboljih hrvatskih gitarista Marijan Brkić Brk.

Za album Buđenje Valjku je dodijeljeno čak 7 diskografskih nagrada Porin, da bi 1995. godine svjetlo dana ugledao najprodavaniji hrvatski live album Bez struje - Live in ZeKaeM koji je snimljen u Zagrebačkom kazalištu mladih.

Iste godine, povodom 20. rođendana, rasprodali su Dom sportova, a na koncertu su ih kao gosti podržali Dražen Vrdoljak, Oliver Dragojević, Kristina Tina Kresnik i Dado Topić.

Godine 1997. objavljuju album Samo snovi teku uzvodno, a publika odmah prihvaća pjesme koje se vrte na svim radio postajama - Dok je tebe, A gdje je ljubav, Ja još čekam.

Ponovno ih je okupila turneja Karlovačko live, odnosno izvršni producent Darko Hlupić. Za tu priliku snimili su nove pjesme, Nakon svih godina i To sam stvarno ja. Ostao je podatak koji svjedoči o velikom uspjehu, napunili su devet dvorana u najvećim gradovima Hrvatske - oboren je rekord Zagrebačke arene, koncert u Varaždinu je bio vrlo posjećen, pa najavljuju još dva koncerta, u Bjelovaru i Čakovcu. Turneja je zatim nastavljena u Sloveniji i BIH.

U ljeto 2010. godine objavljuju pjesmu Stvarno nestvarno kojom najavljuju novi album. Kra-jem ljeta 2010. najavljuju i veliki koncert u beogradskoj Areni za 16. listopada te godine. Bio je to prvi koncert nakon 22 godine koji je rasprodan za mjesec dana. Organiziraju još jedan nastup dan kasnije koji je također bio rasprodan u rekordnom roku. Ta dva koncerta posjetilo je preko 44.000 ljudi. Ogroman uspjeh u Beogradu inspirirao ih je da organiziraju spektakl i na Novosadskom Spensu 17. prosinca 2010. godine. Publika i mediji su ih dočekali raširenih ruku, s velikom željom da ih vide i čuju, sretni zbog njihovog povratka. Pričalo se da su na te koncerte roditelji dovodili svoju djecu kako bi čuli Parni Valjak, a onda su ostajali iznenađeni kada su shvatili da nove gene-

PARNI VALJAK 17

racije pjevaju njihove pjesme, od početka do kraja.Sredinom 2011. godine objavljen je novi album pod nazivom Stvarno nestvarno. Uslijedila

je velika turneja po Hrvatskoj pod nazivom Vjeruj, tu sam čovjek!, dva akustična koncerta u beo-gradskom Sava centru koja bivaju rasprodana u rekordnom roku, pa dogovaraju još tri koncerta uzastopno na istom mjestu. Ubrzo nakon toga najavljuju koncert na Spensu, u Novom Sadu.

Željeli su uspostaviti kontakt i s novim generacijama te su vrlo brzo i lako prihvatili komu-nikaciju s njima putem društvenih mreža. Objavili su album u elektroničkom obliku koji sem uz pomoć bar koda s koncertnih ulaznica, mogao preuzeti s njihove web stranice.

Početkom 2013. godine objavljuju singl Samo da znaš koji je najavio album Nema predaje, čije je luksuzno limitirano izdanje objavljeno 10. lipnja, a zatim je objavljen i dvostruki LP. Pro-mocija albuma održana je specijalnim Facebook koncertima u zagrebačkoj Tvornici kulture te beogradskom Domu Omladine, a ulaznice za koncert, koje su bile besplatne, mogle su se nabaviti isključivo preko službene Facebook aplikacije.

Godine 2013. promovirali su i spot za drugi singl s albuma, Tanki živci te dobivaju Fender Mega muzika nagradu za najbolji bend.

Dobili su i Nagradu Grada Zagreba za najviše zasluge u promociji društvenog života u gradu.Rastko Milošev Ras koji je s nepunih 18 godina, 1979. postao gitarist Valjka, s kojim je snimio

njihove najpoznatije albume, preminuo je 2014. godine.Dvije godine nakon što su objavili album Nema predaje, u lipnju 2015. godine opet su iznena-

dili i obradovali publiku novim singlom i spotom Samo ti (Norma Belle) koji najavljuje proslavu 40. godišnjice velike diskografske i glazbene karijere. Pjesmu su snimili u RSL studiju u Novom Mestu, a autor pjesme je Husein Hasanefendić Hus.

Parni Valjak je oduševio publiku na Splitskom festivalu 2015. sudjelujući na tradicionalnoj večeri na Prokurativama. Koncert je bio pun emocija, uspomena i sretnih trenutaka, podij na kojem su svi zaplesali.

Publika širom regije složila se Parni Valjak zvuči bolje nego ikad!

Natalija Cajić

18

DISKOGRAFIJA

ALBUMI· Dođite na show (PGP RTB, 1976.)· Glavom kroz zid (Jugoton, 1977.)· Gradske priče (Suzy, 1979.)· City kids (Suzy, 1980.)· Vruće igre (Suzy, 1980.)· Vrijeme je na našoj strani (Suzy, 1981.)· Koncert (Suzy, 1982.)· Glavnom ulicom (Suzy, 1983.)· Uhvati ritam (Jugoton, 1984.)· Pokreni se! (Jugoton, 1985.)· E=mc² (Jugoton, 1986.)· Anđeli se dosađuju? (Jugoton, 1987.)· Sjaj u očima (Jugoton, 1988.)· Lovci snova (Jugoton, 1990.)· Svih 15 godina (Jugoton, 1991.)· Buđenje (Esnaf / Croatia Records, 1993.)· Bez struje – live in ZeKaeM (Croatia Records, 1995.)· Samo snovi teku uzvodno (Croatia Records, 1997.)· Zastave (Croatia Records, 2000.)· Live at SC – Kao nekada (Croatia Records, 2001.)· Pretežno sunčano? (Croatia Records, 2004.)· Stvarno nestvarno (Esnaf, 2011.)· Nema predaje (Croatia Records, 2013.)

PARNI VALJAK

PARNI VALJAK 19

SINGLOVI· Parni valjak / Šizofrenik (Alta, 1976.)· Tako proše tko ne pazi kad ga parni valjak zgazi / Dok si mlad (PGP RTB, 1976.)· Ljubavni jadi jednog parnog valjka / Teško je biti sam (PGP RTB, 1976.)· Prevela me mala žednog preko vode / O šumama, rijekama i pticama (PGP RTB, 1976.)· Oću da se ženim / Ljeto (Jugoton, 1977.)· Lutka za bal / Crni dani (Jugoton, 1978.)· Od motela do motela / Predstavi je kraj (uživo) (Suzy, 1978.)· Stranica dnevnika / Ulične tuče (Suzy, 1979.)· Neda / Hvala ti (Suzy, 1981.)· Moje dnevne paranoje / Ona je tako prokleto mlada (Suzy, 1982.)· Uhvati ritam / Samo ona zna (Jugoton, 1984.)· Kaži ja (Boje jeseni) / Sai-Baba blues (Croatia Records, 1997.)

Kad se prisjećamo početaka karijere Crvene jabuke, jedne od najpopularni-jih glazbenih skupina, priča nas vraća

u svibanj 1985. godine u Sarajevo. Talentira-ni momci okupili su se oko iste želje, a to je da pjevaju, sviraju, stvaraju dobre pjesme te izgrade mostove koje nikada nitko neće moći srušiti. Bili su inspirirani Beatlesima i Indexima, a brzo se moglo uočiti da će njihova glazba uspostaviti do-bru komunikaciju s publikom.

Dražen Ričl, Zlatko Arslanagić Zlaja, Dražen Žerić Žera, Aljoša Buha i Darko Jelčić Cunja došli su na ideju da grupi daju autentičan naziv - Crvena jabuka. Dražen Žerić Žera kasnije je rekao

da je nazivu presudila etiketa Beatlesa na kojoj je bila jabuka, a na to su dodali samo crvena i ispred njih se brzo stvorio put do srca publike diljem bivše Jugoslavije. Polemiziralo se o omotu s iscrtanom crvenom jabukom na ženskoj stražnjici koja je postala zaštitni znak grupe. Kasnije su dečki otkrili da je dama koja je pristala biti dio legendarnog omota Sarajka kojoj nikada nisu otkrili identitet. No, „raja“ u Sarajevu ubrzo je saznala o kome je riječ. Uočivši da će glazba koju stvaraju brzo doći do srca slušatelja i steći popularnost, urednici u Jugotonu dali su im dobre uvjete za rad te su prvi album objavili 1986. godine i postigli veliki uspjeh. Pjesme kao što su Dirlija, Bježi kišo s prozora, Neka se sanja, S tvojih usana, Nek te on ljubi kad ne mogu ja postale su hitovi. Kao i svim umjetnicima, tako je i momcima iz Crvene jabuke bio važan kontakt s publikom te su se radovali koncertima i ljetu 1986. godine kada su započeli nastupe. Pamti se da su u Beogradu svirali 6. ruj-na, a potom je trebala uslijediti jugoslavenska turneja. Uspjehe, publiku, aplauze i sve počasti koje donosi slava očekivali su željno te je sve ukazivalo na grandiozni podvig Crvene jabuke. Stvarnost je, na veliku žalost, u tom trenutku bila drugačija. Koncert u Mostaru koji je bio zakazan za 18. rujna bio je koban. Krenuvši na taj put doživjeli su tešku prometnu nesreću u kojoj su poginuli


Aljoša Buha i Dražen Ričl Zijo. Gubitak prijatelja i suradnika duboko je potresao članove grupe te su se povukli iz javnosti. Ipak, nakon godinu dana pauze odlučili su nastaviti sa snimanjem te 1987. objavljuju album Za sve ove godine koji su posvetili tragično izgubljenim prijateljima. Mogle su se čuti balade, a poslije objavljivanja novih pjesama nitko iz grupe nije davao intervjue niti su plani-rali koncerte. Vrlo brzo tada nove pjesme ulaze pod kožu te svi pjevaju Tugo nesrećo, Uzmi me kad hoćeš ti, Nema više vremena i druge. Sljedeće godine (1988.) nastaje album Sanjati koji se smatra jednim od najboljih ikada objavljenih u Jugoslaviji. Grupi su se priključili Nikša Bratoš, poznat iz grupe Valentino, basist Branko Sauka i Zlatko Volarević Dilajla. Kritičari kažu da su pjesme koje su uslijedile potvrdile kako je grupa prebrodila krizu koja ih je zatekla te su novu boju i dimenziju uspjeha Crvenoj jabuci dali hitovi Ima nešto od srca do srca, Zovu nas ulice, Oči su se navikle na mrak, Malo ćemo da se kupamo.

Počela su pristizati i službena priznanja, poput onog dobivenog na Mesamu 1988. godine kada su proglašeni rock grupom godine. Čitatelji Pop Rock lista proglašavaju ih najboljom pop grupom, a album Sanjati dobiva međunarodnu nagradu Ampex Golden Reel Award.

Turneja koju su potom priredili imala je 180 koncerata, a 1989. godine snimili su studijski album Tamo gdje ljubav počinje, s kojeg publika odmah prihvaća pjesme Volio bih da si tu, Tuga ti i ja, To mi radi i druge. Sve pjesme na albumu napisao je Zlaja. U svim biografskim podacima Crvene jabuke spominje se nezaboravni koncert održan 23. lipnja 1989. godine u beogradskom parku Tašmajdan. Osim velikog uspjeha i broja prisutnih ljudi, koncert je ostao zapamćen po jakom ljetnom pljusku koji nije rastjerao publiku.

Album Nekako s proljeća nastaje početkom 1991. godine. Gost na pjesmi bio je legendarni Kemal Monteno. Zbog lošeg političkog stanja u Jugoslaviji Crvena jabuka nije bila u mogućnosti na promociji predstaviti nove pjesme. Povlače se iz javnosti do kraja rata, da bi se 1995. godine na inicijativu Dražena Žerića ponovo okupili. U studiju u Bošnajcima snimili su album U tvojim očima, 1996. godine, koji se pred štovateljima njihovog lika i djela našao u studenom. Zatim su uslijedile turneje po zemljama bivše Jugoslavije - Sloveniji, Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, ali i u inozemstvu, gdje su konkretno uspješni bili nastupi u Danskoj. Dio tonskog zapisa s koncerta održanog u Zagrebu objavljen je na CD-u Live 2001. godine.

CRVENA JABUKA 21

22

Uslijedili su albumi Svijet je lopta šarena koji je donio hitove Vjetar, Stižu me sjećanja, Da mi je do nje, dok se s albuma Sve što sanjam pjevaju pjesme Tvoga srca vrata, Nitko nije lud da spava, Ni zadnji ni prvi i druge. Spotom Tvojim željama vođen najavljen je novi album. Jubilej 20 godina od objavljivanja prvog albuma obilježen je CD-om Oprosti što je ljubavna, a 25 godina rada četverostrukom CD kompilacijom Da nije ljubavi.

Vođeni uzorima među kojima je osim spomenutih Beatlesa i Indexa bio i Tin Ujević, pjesnik i boem, kažu da su i oni mogli živjeti samo tako, po uzoru na svoje idole - boemski, a zatim i ro-kerski. Jugoslaviju su lako osvojili pjesmama, a gdje god da su bili, zajedno s publikom radili su nezaboravne tulume. Tako je bilo nekada, a tako je i danas.

Crvena jabuka u zagrebačkoj dvorani Lisinski održala je koncert za pamćenje 18. veljače 2014., nakon čega je objavljen dupli CD Bivše djevojčice, bivši dječaci – Unplugged Live u Li- sinskom. Kompilacija sadrži 30 pjesama, simbolično označavajući 30 godina postojanja grupe. Te večeri publika koja je bila u Lisinskom četiri sata je pjevala pjesme zajedno s omiljenom grupom. Povodom obilježavanja 30 godina karijere, u punoj snazi i kreativnom zanosu momci iz Crvene jabuke istim žarom donose emocije i novu energiju, najavljujući nove pjesme i koncerte.

U jednom školskom spomenaru ispisanom kasnih devedesetih godina ostalo je zapisano „Dok se na svim đačkim ekskurzijama slušaju pjesme Crvene jabuke, u školskim dvorištima djevojke prebrojavaju osim hitova i Žerine starke. Momci se natječu tko će imati patike u što neobičnijoj boji, a pjesma Nekako s proljeća pjeva se na maturama. Posteri članova grupe bili su okačeni u sobama, dok su se u spomenarima ispisivali stihovi popularne grupe i lijepile fotografije ili isječci iz novina”. Sigurno je mnogo onih koje upravo ovakve slike asociraju na Crvenu jabuku.

Natalija Cajić

CRVENA JABUKA

CRVENA JABUKA 23

DISKOGRAFIJA

ALBUMI· Crvena jabuka (Jugoton, 1986.)· Za sve ove godine (Jugoton, 1987.)· Sanjati (Jugoton, 1988.)· Tamo gdje ljubav počinje (Jugoton, 1989.)· Uzmi me (kad hoćeš ti) (Jugoton, 1990.)· Nekako s proljeća (Jugoton, 1991.)· U tvojim očima (Croatia Records, 1996.)· Svijet je lopta šarena (Croatia Records, 1997.)· Riznice sjećanja (Croatia Records / Tutico, 1999.)· Sve što sanjam (Croatia Records, 2000.)· Live Dom sportova Zagreb (Croatia Records / Naraton, 2001.)· Tvojim željama vođen (Croatia Records, 2002.)· Oprosti što je ljubavna (Croatia Records, 2005.)· Duša Sarajeva (Croatia Records, 2007.)· Volim te (Croatia Records, 2009.)· Za tvoju ljubav (Croatia Records, 2011.)· Nek’ bude ljubav (Croatia Records, 2013.)· Bivše djevojčice, bivši dječaci – unplugged live u Lisinskom (Croatia Records, 2014.)

Talentirani klinci koji su bili prijatelji i dije-lili školske dane u II sarajevskoj gimnaziji, koračajući istom ulicom Fuada Midžića u

kvartu Koševo, pošli su zajedno kroz sve prilike i neprilike u ostvarivanju glazbenih snova, stvara-jući svoj glazbeni put. Osnovali su grupu koja će kasnije, poslije svih prepreka dostići počasno vi-soko mjesto u svijetu rock glazbe. Mnogi se i danas rado sjećaju nekadašnje emsiije, popularne Top liste nadrealista, prepričavaju se skečevi, a neki novi klinci rado gledaju snimke tih epizoda koje su našim glazbenicima donijele osim popularnosti i originalna scenska imena.

To su: Nenad Janković (dr. Nele Karajlić; vokal, klavijature), Davor Sučić (mr. Sejo Sekson; gitara), Zenit Đozić (Fu-Do; bubnjevi), Mu- stafa Čengić (Muče / Mujo Snažni; gitara), Mladen Mitić (Munja; bas-gitara) i Ognjen Gajić (Ogi; saksofon, flauta), s tim da bi im se ponekad pridružio i Mirko Srdić (Elvis J. Kurtović). Humo- ristički, televizijski show Top lista nadrealista bio je protkan mnogobrojnim kritikama upućenim tadašnjim društvenim prilikama izrečenim na duhovit način, poprilično smjelo, a takav vid izraža-vanja je, naravno, smetao tadašnjem socijalističkom društvu.

Početkom 1981. godine na Radio Sarajevu nastala je snimka Penzioneri idu na more zimi, a Sarajlije su imale priliku prisustvovati nastupima Zabranjenog pušenja i prije nego što je svjetlo dana ugledao njihov prvi album Das ist Walter koji su 1984. godine objavili za Jugoton. Walter je bio ilegalac u II svjetskom ratu i simbol otpora fašizmu, a poginuo je na Dan oslobođenja Sarajeva 1945. godine. Album je nosio energiju mladosti i prenosio slobodoumne želje mladih diljem bivše Jugoslavije. Ostalo je zapamćeno da je samo Jugoton imao hrabrosti objaviti ga, bez ikakvih pre-pravaka tekstova.

Album je objavljen u 3.000 primjeraka, a prodano je oko 100.000 kopija, te je postignuti


uspjeh najavio turneju sve popularnije skupine od 60 koncerata. Turneja je održana u jesen 1984. godine te su dečki iz kvarta u Sarajevu, poslije samo jednog snimljenog albuma, postali jedna od najvećih jugoslavenskih rock grupa. Uspješni koncerti nisu odgovarali tadašnjem režimu. I danas se spominje anegdota s koncerta u Rijeci kada je Nele Karajlić, želeći obavijestiti kolege da je pojačalo prestalo raditi, rekao “Crko Maršal, mislim na pojačalo”. Partijske vođe shvatili su to kao vrijeđanje lika i djela nekadašnjeg predsjednika Josipa Broza Tita te je uslijedila ozbiljna hajka protiv Zabranjenog pušenja. Mjesta na radijskim i televizijskim programima za njih nije bilo.

Drugi album Dok čekaš sabah sa šejtanom objavljen je u srpnju 1985. godine, a pjesme su napisali Sejo Sekson, Nele Karajlić, Seid Mali Karajlić i Elvis J. Kurtović. Mediji nisu popratili izlazak novih pjesama, niti se na radijskim i televizijskim stanicama pričalo o albumu. Turneja koja je uslijedila prošla je poprilično loše, a takve nepovoljne situacije za grupu primorale su neke od članova da pronađu druge puteve u karijeri kako bi došli do sigurnije egzistencije.

Pozdrav iz zemlje Safari naziv je trećeg albuma koji je objavljen 1987. godine u izdanju Dis-kotona. Grupi su se pridružili Predrag Kovačević (Kova / Kowalski iz Kurtovićevih Meteora) na gitari, Faris Arapović na bubnjevima i Emir Kusturica. Cenzura je bila neminovna, te su morali promjeniti naziv pjesme Naš prijedlog za Pjesmu Eurovizije budući da je ona govorila o depresiv-nom ekonomskom stanju i nedostatku slobode izražavanja. Hitovi s tog albuma, Pišonja i Žuga, Hadžija ili bos, Fikreta i Dan Republike pjevaju se i danas. Nakon objavljivanja postali su vrlo slušani i upravo su ti hitovi grupu vratili na zasluženo, već ranije osvojeno mjesto na vrhu. Turneja od 87 koncerata bila je najveća dotadašnja turneja Zabranjenog pušenja, a grupa postaje jugo-slavenska rock institucija. 1988. godine uručena im je Zlatna ploča za prodanih 100.000 primjeraka albuma.

U listopadu 1988. godine objavljuju album i nazivaju ga Male priče o velikoj ljubavi. Pjesme je uglavnom napisao i producirao Sejo Sekson. Zabranjeno pušenje je krenulo na turneju s grupom Bombaj Štampa i ekipom Top liste nadrealista. Nastupi su bili kombinacija kazališta i rock’n’rolla, što je idejno osmislio Sejo Sekson te su polučili veliki uspjeh. Turneja je ocijenjena izuzetno us-pješnom, najboljom u karijeri, s oko 60 koncerata i više od 200.000 posjetitelja.

Nestabilna politička situacija tijekom raspada Jugoslavije donijela je teške trenutke, Sejo Sek-

ZABRANJENO PUŠENJE 25

ZABRANJENO PUŠENJE26

son, Darko Ostojić i Faris Arapović napustili su grupu, a nakon početka rata u Bosni i Hercegovini, Nenad Janković je prešao u Srbiju gdje je osnovao grupu Nele Karajlić & Zabranjeno pušenje. Većina članova Zabranjenog pušenja i Top liste nadrealista ostala je u Sarajevu.

Danas se Zabranjeno pušenje smatra dijelom jedinstvenog rock pokreta koji je nastao u centru Sarajeva, a koji je zasnovan uglavnom na jednostavnom, mladenačkom garažnom rocku s utjeca-jima folka, te mnogi kritičari smatraju da su upravo oni odredili jedinstveni sarajevski urbani stil koji je nazvan “Novi primitivizam”.

Opjevali su ljude i situacije, društvene pojave i pojedince koji su okarakterizirali jedno vri-jeme, a danas je jasno da su i predvidjeli sva događanja koja su pogodila bivšu Jugoslaviju. Pjesme Dan republike, Srce, ruke i lopata, Amir, Guzonjin sin, Pišonja i Žuga u paklu droge, Javi mi, Ka- njon Drine, Zvijezda nad Balkanom te Nedelja kad je otišo Hase, koja je navodno bila posvećana nogometašu Asimu Ferhatoviću Hasetu, a zapravo je pričala o danu kada je preminuo Josip Broz Tito, zatim Anarhija all over Baščaršija, Zenica blues, Šeki is on the road again, Balada o Pišonji i Žugi, Dok jezdiš ka Alemanji, Lutka sa naslovne strane i Na straži pored Prizrena osigurale su svoje mjesto u povijesti rock glazbe bivše Jugoslavije te postale antologijske.

Fildžan viška s pjesmama Fildžan viška (Raja iz Sarajeva), Možeš imat ‘moje tijelo, Halid umjesto Halida i Test za Dženet poslije rata, 1997. godine, objavili su Sejo Kovo, Đani Pervan, Dušan Vranić i Samir Ćeramida. Album je bio vrlo uspješan pa je uslijedila prva velika poslijeratna turneja Zabranjenog pušenja. Godine 1999. objavljen je drugi poslijeratni studijski album Agent tajne sile s kojeg se izdvajaju pjesme Jugo 45, Pos’o, kuća, birtija i Pupoljak, da bi 2001. godine Zabranjeno pušenje objavilo album Bog vozi Mercedes koji se smatra najuspješnijim albumom poslijeratne bosansko-hercegovačke rock scene. Kao najuspješnije pjesme izdvaju se Počasna sa- lva, Lijepa Alma, Karabaja i Arizona Dream.

U sklopu Baščaršijskih noći, 23. srpnja 2003. godine, a povodom 25 godina postojanja, Zabranjeno pušenje je pred Vijećnicom održalo koncert pred 15.000 posjetitelja i to je bio jedan od najvećih glazbenih događaja u poslijeratnom Sarajevu.

Tijekom 2006. godine rade na dugoočekivanom dvostrukom CD-u Hodi da ti čiko nešto da. Gosti na albumu su bili legendarni pjesnik i glazbenik Arsen Dedić i bosanskohercegovački

ZABRANJENO PUŠENJE 27

književnik Nenad Veličković čiji tekst Nema više krasi pjesmu i spot. Povodom 30 godina rada, u rujnu 2008. godine, organiziran je koncert na zagrebačkom jezeru Bundek pred oko 5.000 ljudi.

Godine 2009. objavljuju novi album Muzej revolucije, deveti studijski album grupe. Riječ je o vrlo luksuznom izdanju koje sadrži i knjižicu od 16 stranica sa svim tekstovima pjesama, a CD uključuje i multimedijski dodatak. Novi spot Tri kile, tri godine objavljuju 2015. godine, a pjesma govori o problemima današnjice.

Natalija Cajić

DISKOGRAFIJA

ALBUMI· Das ist Walter (Jugoton, 1984.)· Dok čekaš sabah sa šejtanom (Jugoton, 1985.)· Pozdrav iz zemlje Safari (Diskoton, 1987.)· Male priče o velikoj ljubavi (Diskoton, 1988.)· Fildžan viška (Dallas Records, 1997.)· Hapsi sve! (Croatia Records, 1998.)· Agent tajne sile (TLN Europa / Dancing Bear, 1999.)· Bog vozi Mercedes (Menart, 2001.)· Live in St. Louis (Menart, 2004.)· Hodi da ti čiko nešto da (Civitas, 2006.)· Muzej revolucije (Croatia Records, 2009.)· Radovi na cesti (Croatia Records, 2013.)

SINGLOVI· Neću da budem Švabo (u dotiranom filmu) / Pamtim to kao da je bilo danas / Zenica blues (Jugoton, 1984.)

Grupa Film osnovana je početkom 1979. godine i vrlo brzo postala je klupska atrakcija koja je oduševljavala publi-

ku svojim nastupima. Riječ je o skupini koja je bila predvodnik novog vala na glazbenoj sceni. Jura Stublić kao vokalist, Marino Pelajić na bas gitari, Mladen Juričić na gitari i bubnjar Bran-ko Hromatko najprije su osnovali grupu Šporki šalaporko i njegove žaluzine, dajući joj naziv po jednoj priči koja je bila objavljena u časopisu Polet, a zatim mijenjaju ime u Film.

Ubrzo se grupi pridružuje i Jurij Novoselić na saksofonu. Članovi grupe Film su neko vri-jeme surađivali s Branimirom Štulićem koji je

bio u tada već poznatoj i popularnoj Azri. Ubrzo pored imena talentirani glazbenici dodaju i pseudonime te nam se predstavljaju kao Jura Jupiter, Mario Baraccuda, Max Wilson i Kuzma Videosex.

Jura Stublić je s 13 godina počeo svirati gitaru. Tokom ljeta je svoj glazbeni program prika-zivao po morskim plažama i gradskim stepenicama turističkih gradova. Na Omladinskom festi-valu u Subotici 1980. godine Film je pobijedio pjesmom Neprilagođen i upravo je ona postala vječni hit, a od tog trenutka popularnost je počela rasti nezaustavljivom brzinom. Iste godine Film nastupa kao predgrupa na jugoslavenskoj turneji Lene Lovich. Prvi singl donio je pjesme Kad si mlad i Zajedno. Publika je s nestrpljenjem očekivala novi album koji se i zvao Novo! Novo! Novo! Još jučer samo na filmu a sada i u vašoj glavi, a pred slušateljima se pojavio 1981. godine. U grupu ubrzo dolazi Ivan Piko Stančić. Prva ploča čiji je producent bio Boris Bele donijela je pjesme Neprilagođen, Zamisli, Radio ljubav, Moderna djevojka, Odvedi me iz ovog grada, a autor te cjelokupne glazbene priče bio je Jura Stublić. Uslijedio je zatim trijumfalni nastup na manifestaciji Pozdrav iz Zagreba 1981. godine u Domu omladine u Beogradu. Povre-

THE ULTIMATE COLLECTION - GREATEST HITS28 JURA STUBLIC & FILM

meno je na nastupima sa skupinom bio Dražen Vrdoljak koji je svirao orgulje. Zatim je uslijedio još jedan nastup u Subotici na Omladinskom festivalu 1981. godine, gdje se grupa pojavila kao prošlogodišnji pobjednik. Nastup je bio nezaboravan i izazvao je oduševljenje koje se pamti jer je publika okupirala pozornicu.

Album Film u Kulušiću izašao je 1981. godine i to je bila prva ploča koja je uživo snimljena u Kulušiću. Album je donio pjesme Neprilagođen, Zamisli život u ritmu muzike za ples i Kad si mlad koje su po mišljenju publike i stručne kritike mnogo bolje zvučale nego one snimane u studiju. Uslijedila je turneja s grupom Idoli po obalama Jadrana, a baš u to vrijeme Jugoton je objavio na kasetama koncertni mini LP Filma i mini LP Idola.

Kao u mnogim grupa i u Filmu je nažalost došlo do nesuglasica oko toga kakva bi treba-la biti nova ploča, pa je rad na novom albumu prekinut. Međutim, prepreke su savladane na opće zadovoljstvo publike pa 1982. godine objavljuju Zonu sumraka. Kako i kaže naziv albuma, pjesme su donijele depresivne teme iz svakodnevnog života pa su junaci ove glazbene priče pjevali o usamljenosti, otuđenosti, ubojstvu i drogi. Izdvajaju se pjesme Zagreb je hladan grad i Krvariš oko ponoći.

Slijedeći album Sva čuda svijeta snimaju u Švedskoj, a svoju publiku su obradovali hitovi-ma Kad budu gorjeli gradovi, Istina piše na zidu, Sva čuda svijeta, Mi nismo sami i Boje su u nama. U grupi dolazi do promjena, dva člana benda odlaze u vojsku, a pridružuje joj se gitarist Robert Krkač iz grupe Drugi način. Interesantan je podatak da su pjesmu Mi nismo sami snimili članovi švedske grupe Have You Ever.

Signali u noći bio je naziv albuma koji je publiku koja ga je očekivala obradovao 1985. godine, a ta ploča osim naslovne donosi i pjesme: Pjevajmo do zore, Rijeke pravde, Osmjesi. Pamte se i suradnje s imenima kao što su Massimo Savić, Davor Slamnig, Ljerka Šimara, Nikola Santro. Sukobi unutar grupe su nažalost nadjačali zajedničke glazbene interese i stavove, tako da 1986. godine Film prestaje s radom u prvobitnoj postavi.

Jura Stublić i Film ploču Sunce sja! objavljuju 1987. godine, a tu su sada bili Robert Krkač, Dario Kumerle, Željko Turčinović i Bojan Goričanin. Massimo Savić i Jura Pađen ostavili su poseban kreativni trag svojim gostovanjem na tom albumu. Srce na cesti, Ivana, Dom, Valovi i

JURA STUBLIC & FILM 29

JURA STUBLIC & FILM JURA STUBLIC & FILM30

Sjećam se prvog poljubca postaju antologijski hitovi.Na albumu Zemlja sreće svirali su i gitarist Deni Kožić, bubnjar Davor Vidiš, a ni ovaj put

nisu izostala gostovanja značajnih imena kao što su Laza Ristovski, Vlatko Stefanovski, Massi-mo Savić, Branko Bogunović, Davor Rodik i klapa Bonaca. Izdvajaju se pjesme Dobre vibraci-je, Doći ću ti u snovima, Ljubav je zakon i Uhvati vjetar. Jugoton 1989. godine izdaje dvostruki koncertni album ZG Rock Forces na kojem je jedna strana vinila pripala uravo grupi Film.

Album Hrana za golubove izlazi 1992. godine u izdanju Croatia Recordsa, a pamti se pjesma E moj druže beogradski. U Filmu su u tom trenutku bili Mario Zidar na gitari, klavijaturist Vjekoslav Magdalenić, Ante Pecotić na basu i Goran Rakčević na bubnjevima. 1994. godine izlazi kompilacija Greatest Hits Vol. 1 s novim pjesmama Nježno, nježno nježnije i Chicago, a na komppilaciji Greatests Hits Vol. 2 ponovo su snimljene pjesme Neprilagođen, Moderna djevojka i Boje su u nama, ali i nova Lijepo, lijepo, neopisivo. Stare dobre pjesme objavljene su na kompilaciji Sve najbolje, a snimljeno je i pet novih, kao i obrada Na morskom plavom žalu.

Karijera ove grupe, kako je jednom rekao i sam Jura Stublić, stvarana je u vremenu koje je donijelo najsvjetlije trenutke u glazbi, točnije ilirski preporod. Valjda je to razlog što su pjesme vječne i slušane kao da su upravo ovog trenutka izašle iz glazbene radionice grupe Film.

Natalija Cajić

JURA STUBLIC & FILM 31

DISKOGRAFIJA

ALBUMI· Novo! Novo! Novo! Još jučer samo na filmu a sada i u vašoj glavi (Helidon, 1981.)· Film u Kulušiću (live!) (Jugoton, 1981.)· Zona sumraka (Jugoton, 1982.)· Sva čuda svijeta (Jugoton, 1983.)· Signali u noći (Jugoton, 1985.)· Sunce sja! – Jura Stublić & Film (Jugoton, 1987.)· Zemlja sreće – Jura Stublić & Film (Jugoton, 1989.)· Hrana za golubove – Jura Stublić & Film (Croatia Records, 1992.)

SINGLOVI· Kad si mlad / Zajedno (Suzy, 1980.)· Zamisli / Radio ljubav (Helidon, 1981.)· Zona sumraka / España (Jugoton, 1981.)· Pljačka stoljeća / Zagreb je hladan grad (Jugoton, 1981.)· Ti zračiš zrake kroz zrak / Mi nismo sami (Jugoton, 1981.)· Boje su u nama / Istina piše na zidu (Jugoton, 1981.)

Kad se prisjeća početaka koji su obilježili nastanak grupe Aerodrom 1978. godine u Zagrebu, frontmen Jurica Pađen kaže

da se tog vremena sjeća kao punog entuzijazma jer se mnogo sviralo i radilo. Sjeća se i proba po sedam, osam sati dnevno. Sastav je nastao kad je Pađen otišao iz grupe Parni valjak. Pridružili su mu se pjevač Zlatan Živković, basist Remo Krstanović Kartagine, klavijaturist Mladen Kra-jnik i bubnjar Paolo Sfeci. U biografiji skupine čije su se pjesme brzo našle na top listama i čiji je početak primljen vrlo pozitivno ostaje zabilježen i prvi nastup na BOOM festivalu u Novom Sadu u prosincu 1978. godine, kao i gostovanja na

koncertima Bijelog dugmeta na stadionu JNA u Beogradu. Prvi album Kad misli mi vrludaju izdan je 1979. godine i publika ga je brzo prihvatila, a osim pjesme po kojoj je album dobio ime izdvojila se i Kraj tebe u tami. Kada je Paolo Sfeci otišao u Parni valjak, bubnjar grupe postao je Branko Knežević.

Godine 1981. snimili su u Milanu album Tango bango koji je donio pjesme Stavi pravu stvar, Dobro se zabavljaj i Tvoje lice. Radio stanice emitirale su ove pjesme, a bendu su uslijedili i koncerti. Skupini se pridružuje Zoran Kraš, a Jurica Pađen postaje pjevač grupe. Uslijedio je LP Obične ljubavne pjesme koji su snimili u Švedskoj. Album je donio veliki hit koji je obilježio karijeru benda - Obična ljubavna pjesma.

Album Dukat i pribadače bio je pop album u kojem je došlo do promjene u sastavu. Bubnjeve je svirao Nenad Smoljanović, klavijature Rajko Dujmić, a na nastupima bi im se pridružio i Alen Bjelinski. Redaju se hitovi - 24 sata dnevno, Digni me visoko, Fratello i drugi.

Na albumu Trojica u mraku iz 1986. godine Pađen koji je bio producent imao je želju vratiti se u rock vode. Kao gosti sudjelovali su Laza Ristovski (klavijature), Miroslav Sedak Benčić


(saksofon), Ante Dropuljić (truba) i Herbert Stencel (trombon).Nakon prestanka rada grupe Pađen je surađivao s Azrom, a snimio je i kompoziciju Tko to

tamo gine koja se nalazi na kompilacijskom albumu Moja Domovina snimljenom 1991. godine. Sudjeluje i u kompoziciji Bili cvitak Jure Stublića koja se nalazi na albumu Hrana za golubove.

Sastav Pađen Band potom snima nekoliko albuma: Hamburger City, Slatka mala stvar i Izbrisani grafiti koji je ostao zapamćen i po sudjelovanju gudačkog kvarteta Boška Petrovića i Igora Geržine koji je svirao saksofon.

Najveći hitovi sastava Aerodrom objavljeni su na kompilaciji Flash Back - 15 originalnih hitova 1996. godine. Pjesme Otkazani let i Nevolja postaju hitovi. 2000. godine Aerodrom je obnovio svoju umjetničku priču i godinu dana kasnije u izdanju Croatia Recordsa objavljuje CD Na travi koji je snimljen u tonskom studiju Greeen u Zagrebu. Album sadrži jedanaest skladbi od kojih se najviše pamte hitovi A do Splita pet i Badnja noć koji su popraćeni i video spotovima.

Uslijedio je i CD Žicanje 2005. godine, s 15 instrumentalnih pjesama za sve koji vole zvuk gitare. Kao gosti na albumu pojavljuju se Remo Cartagine, Tomislav Šojat, Ana Šuto i Nikša Bratoš. Ovim solističkim albumom Pađen se još jednom potvrdio kao svestran i raznovrstan gla-zbenik. Žicanje je album koji je pohvalila glazbena struka i kritika jer je donio kompozicije za-nimljivih tema. Za taj album Pađenu su dodijeljene dvije nagrade, jedna od američke korporacije Fender poznate po proizvodnji gitara i pojačala, a druga u BiH gdje mu je uručena nagrada Bodo Kovačević za najboljeg gitarista godine u Hrvatskoj, kao priznanje koje se dobiva od struke.

Trebalo bi spomenuti i osnivanje grupe 4 Asa koju su činili Jurica Pađen, Vlado Kalember, Alen Islamović i Rajko Dujmić. Studijski album pod nazivom Rock @ roll Jurica Pađen & Aero-drom objavili su 2007. godine.

Naredna godina, povodom tridesete obljetnice karijere, obilježena je i izlaskom dvostruke kompilacije pod nazivom Ultimativna kolekcija. Donijela je najveće hitove grupe Aerodrom iz 80-ih godina prošlog stoljeća, kada je grupa imala velike glazbene uspjehe. Iz stvaralačkog opusa koji obuhvaća 1979. godinu na kompilaciju su uvrštene tri pjesme, a tu su i hitovi koje je frontmen grupe Jurica Pađen otpjevao i devedesetih, kada je osnovao grupu Pađen band. Tu su pjesme Što si u kavu stavila, Divljakuša, Otkazani let, Hamburger city te nekoliko kompozicija

JURICA PAĐEN & AERODROM 33

sa solističkog albuma Žicanje. Na kompilaciji se ukupno nalazi 39 pjesama, a među najpoznati-jim hitovima grupe svakako su i one koje su obilježile karijeru - 24 sata, Obična ljubavna pjesma, Fratello, Kad misli mi vrludaju, Tvoje lice, Stavi pravu stvar i druge pjesme koje su postale dio glazbenih antologija.

Natalija Cajić

34 JURICA PAĐEN & AERODROM

DISKOGRAFIJA

ALBUMI· Kad misli mi vrludaju – Aerodrom (Jugoton, 1979.)· Tango bango – Aerodrom (Jugoton, 1981.)· Obične ljubavne pjesme – Aerodrom (Jugoton, 1982.)· Dukat i pribadače – Aerodrom (Jugoton, 1984.)· Trojica u mraku – Aerodrom (Jugoton, 1986.)· Hamburger city – Pađen band (Croatia Records, 1993.)· Izbrisani grafiti – Pađen band (Croatia Records, 1997.)· Retro 16 – Pađen band (Croatia Records, 2000.)· Na travi – Aerodrom (Croatia Records, 2001.)· Žicanje – Jurica Pađen (Croatia Records, 2005.)· Rock @ Roll – Aerodrom (Croatia Records, 2007.)· Hitovi i legende – Aerodrom (Croatia Records, 2009.)· Taktika noja – Aerodrom (Menart, 2012.)· All stars – Jurica Pađen (Croatia Records, 2014.)

SINGLOVI· Kad misli mi vrludaju / Kraj tebe u tami (Jugoton, 1979.)· Stavi pravu stvar / Aerodrom (Jugoton, 1981.)· Dobro se zabavljaj / Tvoje lice (Jugoton 1981.)· Kad je sa mnom kvari sve / Stranac (Jugoton, 1982.)


Jedan od najpopularnijih bendova s prosto-ra bivše Jugoslavije, miljenici tinejdžerskih generacija, kultni fenomen osamdesetih

godina, često osporavani od kritike, grupa Plavi orkestar.

Plavi orkestar ili Bosanske Beatlese nazivali su još i histerijom na Balkanu ili Beatlesi iza že- ljezne zavjese. S druge strane bilo je onih koji su u njima vidjeli kočijaše ili nove barbare. Okupili su se u Sarajevu 1983. godine, a danas su iza njih al-bumi prodani u pet milijuna primjeraka, svjetske turneje i više od 1500 koncerata.

Vizionari koji će ispuniti svoje snove su Saša Lošić Loša, Mladen Pavičić Pava i braća Admir i

Samir Ćeramida, a sve je počelo kao u američkom filmu no ipak se u ovom slučaju radnja odvijala na Balkanu.

Godine 1981. odlaze na Cedus, audiciju za mlade bendove, gdje upoznaju Mladena Pavičića Pavu koji je tada bio poznat u grupi Super 98 i koji će se kasnije pridružiti Plavom orkestru. Na- stupali su na većim koncertima, ali i kao predgrupa skupinama Riblja čorba i Leb i sol što im je dalo mogućnost da budu primjećeni od strane ljudi iz svijeta glazbe i javnog života. Jedan od presudnih susreta ili kako ih zovemo sudbinskih, bio je onaj sa Batom Vranešević iz Laboratorije zvuka koji je lako mogao prepoznati talent. Pozvao ih je u Beograd na probno snimanje i tada nastaju pjesme Soldatski bal, Good Bye Teens i Suada.

Koncert u sarajevskoj Skenderiji 1983. godine bio je uspješan. Saša Lošić potom u studiju Smolec snima demo snimke te uz pomoć vlasnika studija dolazi do Jugotona u Zagrebu. Stupaju u kontakt sa Sinišom Škaricom, a kada je Jugoton ponudio ugovor, san je bio ostvaren. Prvi album Soldatski bal svjetlo dana ugledao je 1985. godine. Junaci naše priče postali su najveće jugoslaven-ske zvijezde. Ploču su prodali u oko 500 tisuća primjeraka. Kao gosti, na tom albumu pojavljuju se

36 PLAVI ORKESTAR

dramaturg Jovan Ćirilov te slikar i publicist Dragoš Kalajić.Ono što je činilo posebnim pjesme Plavog orkestra su žanrovska sloboda, teme koje su rušile

tabue i koje su bile bliske mladenačkom, buntovničkom i slobodoumnom stavu. Pod nazivom Bolje biti pijan nego star održali su niz koncerata. Surađivali su s mnogim poznatim imenima, s Nadom Obrić snimili su duet Što će nama šoferima kuća, a u spotu za pjesmu Kad mi kažeš paša pojavljuju se Sonja Savić, Tanja Bošković, Suzana Mančić i Mirjana Bobić.

Kada su 1986. godine objavili drugi album Smrt fašizmu, javnosti su smetale provokativne pjesme, ali publika je čekala svoje dječake. Album je snimljen u Zagrebu, a gosti na ploči bili su Jovan Kolundžija, Alfi Kabiljo, Esma Redžepova, talijanski pjevač Paolo Marcolini, Izolda i Eleonora Barudžija, klapa Šibenik, KUD Linđo iz Dubrovnika, zbor crkve Sveti Josip iz Zagreba, dok je udaraljke svirao Điđi Jankelić. Ovaj album prodan je u 300 tisuća primjeraka. Pjevali su o svemu što je doticalo život, smjenjivale su se teme o odrastanju, prvim pijankama, ljubavima, razočaranjima i prijateljstvima.

Treća ploča zvala se Sunce na prozoru i kako su kasnije govorili, predstavljala je bijeg od teške stvarnosti koja se nadvijala nad Jugoslavijom. Izdvojila se pjesma Kaja. Svirali su u Rusiji, Alžiru, Švedskoj i Americi.

Album Simpatija objavljuju 1991. godine.Suada, Bolje biti pijan nego star, Sava tiho teče, Kaja, Ako su to samo bile laži, Zelene su bile

oči te, Odlazim, Lovac i košuta, Nisam je probudio ili Od rođendana do rođendana su pjesme u koje su uramljivali slike i situacije iz života.

Plavi orkestar je nagrađen priznanjem za uspjeh, plaketom XI kongresa SSO BIH, dok su nagrada i potvrda velike popularnosti bili nezaboravni koncerti i nastupi na festivalima u zemlji i svijetu.

Nakon sedam godina pauze, 1998. godine, nastao je album Long play da bi album Beskonačno objavili krajem 1999. Tu se našla i obrada pjesme Pijem da je zaboravim, Hašima Kučuka Hokija.

Na izdanju The Ultimate Collection Croatia Records 2007. godine objavila je dvostruku kompilaciju sarajevske teen atrakcije s 30 najboljih pjesama, među kojima su Bolje biti pijan nego star, Puteru, Sava tiho teče, To je šok, Ti si moja sudbina, Ako su to samo bile laži i mnoge druge...

PLAVI ORKESTAR 37

Saša Lošić se početkom rata preselio u Sloveniju gdje se posvetio filmskoj i kazališnoj glazbi, radeći s mnogim značajnim imenima iz svijeta umjetnosti - s etno bendom Terra Fox, Candan Ercetin, pjevačkom zvijezdom iz Turske, Vlatkom Stefanovskim, Tanjom Zajc Zupan, Severinom, Radom Šerbedžijom, Halidom Bešlićem, Zdravkom Čolićem, Dadom Topićem i mnogim drugima.

Dokumentrni film Orkestar, posvećen Plavom orkestru, snimio je redatelj Pjer Žalica. Priča nas vodi kroz intimno putovanje, ne govoreći o lošim vremenima već o dobrim ljudima koji i u najtežim trenucima pronalaze snagu, kreaciju i vjeru u novi dan.

Plavi orkestar se nikada nije raspao, kažu njegovi tvorci te i danas svojim imenom i pjesmama podsjeća na melankoliju ljeta i plavetnilo mora, uz finu nostalgiju i nezaboravne melodije.

Natalija Cajić

DISKOGRAFIJA

ALBUMI· Soldatski bal (Jugoton, 1985.)· Smrt fašizmu! (Jugoton, 1986.)· Sunce na prozoru (Jugoton, 1989.)· Simpatija (Diskoton, 1991.)· Longplay (Nika Records, 1998.)· Infinity (POP Records, 1999.)· Sedam (Dallas Records, 2012.)

More ljudi išlo je tog dana, 27. srpnja 2015. godine prema sarajevskom sta-dionu Koševo. Mirne i raspoložene

kolone vjernih obožavatelja lika i djela sarajevsk-og čarobnjaka bez ikakve nervoze tražile su put, a zatim svoje mjesto s kojeg će pratiti koncert. U Sarajevu se očekivao spektakl. O tome su svi pričali. Na Baščaršiji, u taksiju, na ulicama, u tr-govinama. Kiša je počinjala padati nekoliko puta tijekom večeri, ali i ona je odustala od te namjere. Znalo se, ne može kiša tu ništa pokvariti. Svatko tko je bio dio veličanstvene glazbene priče dugo će pamtiti spektakl koji je Dino Merlin priredio na Koševu. Mediji su pisali da je prisustvovalo oko

70.000 ljudi - bila je to noć za pamćenje. Kako se kaže, dio priče ispisane za vječnost.“Ovo je ljudi kao san, a za svaki san najvažniji je sanjar. Sanjao sam da Sarajevo bude oku-

pano ljubavlju Sarajlija, ali i naših prijatelja iz Tuzle, Srebrenice, Beograda, Ljubljane, Zagreba... Živimo naš san”- kazao je Dino, prenoseći poruke ljubavi i mira cijelom svijetu.

Bio je to koncert u sklopu turneje Hotel Nacional, koju je jedan od najpopularnijih izvođača u regiji priredio publici, četvrti put napunivši najveći stadion u Bosni i Hercegovini. Prisustvolali su ljudi iz svih zemalja regije te Sjedinjenih Američkih Država i Kanade. Bila je to noć koja je dopisala sjajne, nove stranice u biografiji Dina Merlina.

Školjka, Ruža, Sve do medalje, Sunce, Ako izgovorim ljubav, Hotel Nacional, Sve dok te bude imalo, Rane, Nedostaješ, Ja potpuno trijezan umirem, Supermen, Učini mi pravu stvar, Sredinom, Deset mlađa, Jel Sarajevo gdje je nekad bilo i Kad si rekla da me voliš samo su neke od pjesama koje se pjevaju na koncertima, od početka do kraja, zajedno s Dinom. Publika kaže da je svaki nastup glazbeno - scenski spektakl koji upotpunjuje ljubav.

Stadion Koševo bio je pun i na prethodnim turnejama; Sredinom 2000., Burek 2004. te


DINO MERLIN 39

Ispočetka 2008. godine. Tri noći zaredom – 25., 26. i 27. studenog 2011. godine bila je prepuna i beogradska Kombank Arena. Spektakularni koncert iste godine održan je i u zagrebačkoj Areni. U Zagrebu je sarajevska glazbena legenda nastupila i 2014. godine na Bundekfestu, održavši nezaboravan koncert.

Sve je počelo u Sarajevu, kada je 12. rujna 1962. godine rođen Edin Dervišhalidović, talentirani dječak koji je krenuo u potragu za boljim, umjetnički obojenim svijetom. Nikada nije odustajao od snova, postavljajući ispred sebe pobjede kao cilj. I danas se u Sarajevu priča da je davnih sedamdesetih godina Dino šetao Baščaršijom i sa čežnjom u izlogu gledao gitaru koju je želio kupiti. Skupljao je novac koji je dobivao za praznike, radio je, a i mama je malo pomogla te je dugo sanjana gitara konačno bila njegova. Dino to smatra svojom prvom pobjedom u životu.

Kada je 1983. godine osnovao grupu Merlin, postao je jedan od najzapaženijih i najmarkantni-jih frontmena na području bivše Jugoslavije. S tom grupom 1985. godine objavljuje album Kokuzna vremena, da bi već sljedeće 1986. svjetlost dana ugledao album Teško meni s tobom (A još teže bez tebe). 1987. godinu obilježio je album Merlin, a 1989. nastaje Nešto lijepo treba da se desi koji je donio sada već antologijske pjesme Bosnom (svuda) behar probeharao, Kad zamirišu jorgovani, Danas sam OK, Zar je to sve što imam od tebe, Jel Sarajevo gdje je nekad bilo.

Peta strana svijeta izdana je 1990. godine, a s tog albuma danas su između ostalih aktualne pjesme Ja sam na te naviko, Učini mi pravu stvar i Pala magla.

Kao samostalni umjetnik na glazbenu scenu stupio je 1991. godine pod imenom Dino Merlin. Tad nastaju studijski albumi Moja bogda sna, Fotografija, Sredinom, Burek, Ispočetka i Hotel Nacional. Napisao je preko 150 pjesama koje se danas smatraju vječnim hitovima, odnosno ever- greenima. Tri puta je do sada sudjelovao na izborima za pjesmu Eurovizije. Prvi put 1993. u Millstreetu (Irska) kada je bio autor glazbe i koautor teksta za pjesmu Sva bol svijeta, zatim 1999. u Jeruzalemu s autorskom pjesmom Putnici u duetu s Beatrice Poulot, kada je osvojio sedmo mjesto i 2011. u Düsseldorfu s autorskom pjesmom Love In Rewind, osvojivši šesto mjesto.

Karijeru obilježavaju i mnoge suradnje sa svjetskim umjetnicima, a neki od njih su Cat Ste-vens, Mustafa Sandal, Lutvi Bošnjak, Edo Zanki, Arjinder, Gani Tamir, Orkestar Kempa i Hüsnü Senlendirici, kao i mnogi drugi.

40 DINO MERLIN

U rimskom Koloseumu nastupao je na velikom humanitarnom koncertu za mir Global Forum zajedno s imenima kao što su Ray Charles, Mercedes Sosa, Khaled i drugi. Surađivao je i s nekima od najvećih imena domaće scene - sa Zdravkom Čolićem, Goranom Bregovićem, Ninom Badrić, Eminom Jahović, Željkom Joksimovićem itd.

Dino Merlin dobitnik je mnogih nagrada i priznanja s područja glazbe, kulturnog stvaralaštva i humanitarnog rada kao što su Davorin, Porin, Hrvatski Radijski Festival ili Priznanje za humanost, međunarodna nagrada dodijeljena 2013. godine. Autor je i teksta za prvu službenu himnu Bosne i Hercegovine, Jedna si jedina. Predsjednik je zajednice udruga Asocijacija kompozitora - glazbenih stvaratelja - AMUS. Dino Merlin živi i stvara u Sarajevu. Kako kaže, svojom misijom smatra upra-vo to da područje na kojem je rođen i na kojem živi učini humanijim i boljim.

Natalija Cajić

DISKOGRAFIJA

ALBUMI· Kokuzna vremena - Merlin (Diskoton, 1985.)· Teško meni sa tobom, a još teže bez tebe - Merlin (Diskoton, 1986.)· Merlin - Merlin (Diskoton, 1987.)· Nešto lijepo treba da se desi - Merlin (Diskoton, 1989.)· Peta strana svijeta - Merlin (Diskoton, 1990.)· Moja bogda sna (Nifma sound, 1994.)· Fotografija (In Takt Records, 1995.)· Vječna vatra live (In Takt Records, 1999.)· Sredinom (In Takt Records / Croatia Records, 2000.)· Burek (MPBHRT, 2004.)· Live Koševo (MPBHRT, 2004.)· Ispočetka (MPBHRT / Croatia Records, 2008.)· Hotel Nacional (Croatia Records / Magaza, 2014.)

Kultnu grupu Divlje Jagode je 1977. godine u Zagrebu osnovao Sead Lipovača Zele, karizmatični gitarist koji je od početka

imao jasne ciljeve i viziju uspjeha do kojeg je tre-balo doći. U skupini su bili i Anto Janković, Nihad Jusufhodžić, Mustafa Ismailovski Muc i Adonis Dokuzović. Pjesme koje su predstavili publici na debi albumu (Divlje jagode, Jedina moja i Krivo je more) ubrzo su postale hitovi, ali nisu naišle na očekivanu podršku u tadašnjem Jugotonu, što je poprilično razočaralo Zeleta koji odlazi u Sara-jevo i uspostavlja suradnju s tamošnjim Diskoto-nom. Članovi grupe su potom otišli u vojsku, da bi se početkom 1981. godine ponovno okupili pa je

tako Zele nastavio rad s Antom Jankovićem, Naskom Budimlićem i Alenom Islamovićem. Izdaju album Stakleni hotel koji je donio heavy metal zvuk, dok su tekstove napisali Marina Tucaković, Goran Petranović, Šefket Nakić i Alen Islamović. Pjesme Autostop, Dodirni me, Skloni bol i Po-traži put postižu veliki komercijalni uspjeh.

Ipak, velika prekretnica u karijeri dolazi s kultnim albumom Motori na kojem je pjevao Alen Islamović, a koji je snimljen u Njemačkoj. Naslovna pjesma postala je veliki hit i to je ostala do da-našnjih dana, ali isto tako ne smiju se zaboraviti Šejla, Zagrizi rokenrol, Ne želiš kraj, Nasmiješi se i druge. Divlje jagode dolaze do vrhunca popularnosti, tron je bio njihov, a predvođeni virtuozom na gitari, ambicioznim Zeletom, postaju najbolji sastav na ovim prostorima. Pjesma Motori postala je kultna, antologijska pjesama poznata po iznimnom umijeću sviranja gitare. Album je snimljen u Music Park Studiju, a producentska palica Tea Werdina odmah ga je svrstala u klasike rocka.

Zele nastavlja suradnju s Teom Werdinom, s kojim snima još dva albuma, Vatra i Čarobnjaci. Naime, 1986. godine Divlje jagode su dobile ponudu od londonske diskrografske tvrtke Logo Re-cords, a potpisivanje ugovora bio je trijumfalni, veliki diskografski potez.


42 DIVLJE JAGODE

Novi basist postaje Zlatan Čehić, a Alen Islamović vodeći pjevač. Uslijedili su nastupi u En-gleskoj, Londonu, po pubovima i klubovima, a ostala je zapamćena i vrlo uspješna prva velika engleska turneja. Završni koncert održali su u legendarnom londonskom klubu Marquee. U to vrijeme nizanja uspjeha, izlazi i pilot singl s pjesmom Sheila.

Ploča Wild Strawberries u Engleskoj se pojavila 1987. godine, a u međuvremenu grupa obja-vljuje i kompilacijsku ploču Najbolje. Pridružuje im se Mladen Vojičić Tifa.

Producent Peter Hinton producirao je album Konji, a na njemu je mjesto našla verzija pjesme Divlje jagode s motivom iz sevdalinke Prošetala Suljagina Fata, kao i obrada teme Mozartovog Turskog marša.

Devedesetih godina u Velikoj Britaniji i Njemačkoj Divlje jagode objavljuju dva albuma - Labude, kad rata ne bude i Sto vjekova, a zatim i Od neba do neba, gdje se pojavljuje nova verzija pjesme Motori 2003, kao i koncertna verzija pjesme Ne želiš kraj. 2006. godine Croatia Records objavila je box set Collection koji je donio deset albuma, ali i Zeletov solo album Magic Love i singl Piramida.

Zele je u međuvremenu radio na mnogim projektima duhovne glazbe. Neki od njih su dva albuma kršćanske glazbe u suradnji sa sastavom Glasnici nade, a bio je i producent, aranžer i autor glazbe za ediciju duhovnih kompozicija islama pod nazivom Tri Hafiza (3 CD-a Ilahija i Kasida), koja je objavljena u devet zemalja, a značajno je spomenuti i projekt Hori Hori Vasiona zagrebačk-og zbora Arabeske.

Lipovača je bio kompletan autor najprodavanijeg albuma Dani bez tebe Mladena Vojičića Tife, autor dance hita Apsolutno tvoj grupe Mirzino jato, a radio je i na albumu mladog sarajevskog pop pjevača Deena, Ja sam vjetar zaljubljeni. Pisao je i glazbu za nekoliko TV serija, a kada bismo uspjeh pokazivali kroz brojke onda bismo rekli da je Zele Lipovača prodao oko 4.000.000 nosača zvuka.

Uvijek u kreativnom zanosu praćen inspiracijom, ali i uvjerenjem da skupina može pružiti još mnogo toga, 2002. godine Zele je opet počeo sanjati staru priču s novim Divljim jagodama. Na albumu Od neba do neba pjevao je Pero Galić iz Opće opasnosti, a ostala je zapamćena i pjesma Marija.

Album koji je objavljen 2014. godine nosi ime Biodinamička ljubav i predstavio je 11 pjesa-

DIVLJE JAGODE 43

ma. Slutilo se da će Zele kao maestro gitare pripremiti samo dobre, instant classic hitove, svevre-menske balade, emotivne pjesme pa i blues klasike. Uz već ranije objavljene singlove Ne, nisam ja i Samo da znaš, na albumu se nalazi i legendarna pjesma Đavolji grad koja je izvorno objavljena 1983. na albumu Čarobnjaci, a otpjevao ju je novi pjevač Livio Berak.

Ubrzo zatim Croatia Records pripremila je još jedno iznenađenje objavivši na dvostrukom 180-gramskom vinilu u crvenoj boji 19 pjesama iz bogate diskografske karijere Divljih jagoda koja je krupnim slovima ispisana u svim glazbenim enciklopedijama i antologijama.

Natalija Cajić

DISKOGRAFIJA:

ALBUMI· Divlje jagode (Jugoton, 1978.)· Stakleni hotel (Diskoton, 1981.)· Motori (Diskoton, 1982.)· Čarobnjaci (Diskoton, 1983.)· Vatra (Diskoton, 1985.)· Wild Strawberries (Metal Masters, 1986.)· Konji (Jugoton, 1988.)· Magic Love - Zele (Croatia Records, 1993.)· Labude kad rata ne bude (CroatiaTon, 1994.)· Sto vjekova (Nimfa sound, 1996.)· Od neba do neba (Croatia Records, 2003.)· Biodinamička ljubav (Croatia Records, 2013.)

SINGLOVI· Rock’n’roll / Jedina moja (Jugoton, 1977.)· Moj dilbere / Prijatelj (Jugoton, 1977.)· Patkica / Kad bi vi gospođo (Jugoton, 1978.)· Nemam ništa protiv / Bit’ će bolje! (Jugoton, 1979.)

Psihomodo Pop je jedan od najznačajnjih hrvatskih punk rock bendova. Osnovan je 1983. godine, točnije u vrijeme kada je

Davor Gobac iz kultnog benda Klinska pomora prešao u bend Neron, odnosno današnji Psiho-modo Pop. Grupa je od početka bila poznata po autentičnom glazbenom izrazu koji je nastao na čvrstim post punk rock temeljima, a imidž koji su gradili kroz “žestoke” nastupe ostao je prepoznat-ljiv dio njihove karijere. Neki su ih uspoređivali s Rolling Stonesima, Ramonesima i Iggy Popom. Od samog početka, zbog beskompromisnog pris-tupa u glazbi i scenskom izrazu, Psihomodo Pop je pet godina imao status demo grupe.

Spomenimo i one koji su zaslužni za sve što je ispisano na stranicama leksikona koji svedoče o glazbenoj priči ovog rock sastava: Davor Gobac, glavni vokal i gitara, Saša Novak Radulović – Sale, gitara i prateći vokal, Vlatko Čavar – Brada, gitara, pozadinski vokal i usna harmonika, Jurij Novoselić - Kuzma, saksofon i klavijature, Tigran Kalebota – Tigi, bubnjevi i Smiljan Paradiš – Šparka, bas gitara i bas vokal.

Krajem 1988. godine izlazi njihov prvi album Godina Zmaja koji je donio 13 pjesama, a jedna od njih pod nazivom Ja Volim Samo Sebe odmah postaje hit, a u mnogim je anketama proglašena i pjesmom godine. Izdvaju se i Frida, Ramona, Nebo, Kad Sam Imao 16 i Telegram Sam i sve one su danas evergreeni. Psihomodo Pop je na tom albumu obradio pjesme nekih svojih idola uključujući Ramonese, T-Rex i Loua Reeda, a već tada su pokazali i veliki autorski potencijal.

Godine 1988. nastupaju na Grote prijs of Netherland, tj. na Velikoj nagradi Nizozemske u konkurenciji od 600 rock grupa. Odabrani su među šest najboljih, a za Psihomodo Pop zaintere-sirao se popularni voditelj MTV-a Marcel Vanthil koji je u svoj program uvrstio englesku verziju


pjesme Ja Volim Samo Sebe odnosno I’m In Love With Gobac. Snimljen je i spot koji prikazuje atmosferu s koncerta u Amsterdamu i to je bio prvi video spot s ovih prostora koji je emitiran na MTV-u.

Sljedeće godine 1989. objavljuju live album Live In Amsterdam, a godina 1990. ostaje zapamćena i po turneji po SSSR-u koja je trajala tri mjeseca i na kojoj su održali šezdesetak kon-cerata. Ono što je bilo značajno za karijeru Psihomodo Popa i što je ostalo zapisano kao poseban trenutak u njihovoj glazbenoj biografiji su koncerti u Zagrebu i Ljubljani sa svjetski poznatom punk rock grupom i velikim uzorima benda, legendarnim Ramonesima.

Objavljivanje drugog studijskog albuma Sexy Magazin donijelo je bendu veliki uspjeh, publika im je potvrdila vjernost i odala veliko priznanje prihvativši album s oduševljenjem. Uspjeh je donio proboj prema samom vrhu domaće rock scene.

Treći studijski album objavljen je 1992. godine pod nazivom Tko je ubio Mickey Mousea?, a na njemu se nalaze i pjesme koje je grupa izvela u brojnim dječjim TV emisijama. Najveći hit do današnjih dana ostaje obrada Ramonesa Volim Crtane Filmove. Album je donio 12 pjesama. Osim spomenute Volim crtane filmove, hitovi postaju i pjesme Da nam živi rad, Petice i Wunderkind.

Novim albumom Srebrne Svinje svoju su publiku obradovali krajem 1993. Hitovi postaju pjesme Osjećam se Haj, Natrag u Garažu, Srebrne svinje, Gad, Psihomodo Pop, a za pjesmu Starfucker snimljen je spot u suradnji s Radislavom Jovanovim - Gonzom koji je svojim radom i kvalitetom nametnuo nove standarde u hrvatskoj videoprodukciji. Spot je 1994. godine osvojio na-gradu Oktavijan na Filmskom festivalu u Zagrebu, te nagradu Porin za najbolji spot 1995. godine.

U međuvremenu gitarist Saša Radulović - Sale napušta bend, a umjesto njega dolazi Jurij Novoselić - Kuzma, saksofonist i klavijaturist koji je surađivao s Filmom, Haustorom, Disciplinom Kičme i drugima.

Novi album snimljen je 1995. pod nazivom Unpljugd i donio je tada popularan svjetski trend snimanja na akustičnim instrumentima. Riječ je bila o the best of izdanju, a spot za pjesmu Natrag u Garažu bio je najemitiraniji video spot na HTV-u kao i na drugim TV postajama. Kao normalan slijed događaja došla je i turneja koja se smatra najuspješnijom pa je ostalo zapamćeno da je u tome razdoblju vladalo totalno oduševljenje radom grupe poznato kao Psihomodomania. Unpljugd je bio

PSIHOMODO POP 45

najslušaniji i najprodavaniji album Psihomodo Popa do tada.Godine 1997. svjetlo dana ugledao je album Sextasy, koji je osim tonskog zapisa sadržavao i

interaktivni CD s podacima o članovima grupe i prigodnim igricama. Pjesme Bože čuvaj Psihomo-do i Mila postaju vrlo slušane i tražene na mnogim top listama na kojima zauzimaju najviša mjesta.

Koncertni album Eine Grosse Hit Parade, snimljen u mariborskom Štuku, Psihomodo Pop objavljuje 1999. godine, da bi već sljedeće objavili i album pod naslovom Debakl. Snimili su i video spotove za pjesme Debakl, Baby, Duga devetka i Cijeli sam od stakla. Taj album je 2001. godine ovjekovječen nagradom Porin za najbolji rock album.

Dvadeset godina karijere Psihomodo Pop obilježio je objavljivanjem dvostruke best of kompi-lacije Tekućih 20 na kojoj se nalaze dva CD-a - na prvom je presjek hitova, a na drugom do tada neobjavljene snimke nastale uglavnom prije objavljivanja prvog albuma.

Plastic Fantastic s pjesmama Linoleum Boy, Daj mi pusu, Lagano padam i Baš kao objavljuju 2004. godine.

Na DVD kompilaciji Tekućih 20 objavljenoj 2006. godine nalaze se skoro svi video zapisi i autorski video radovi s članovima grupe. The Ultimate Collection koji je objavljen 2007. godine, kao dvostruka best of kompilacija, donosi najveće hitove ove skupine.

Psihomodo već sljedeće godine 2008. snima 12 novih pjesama za album Jeee! Jeee! Jeee! koji donosi prepjev klasike legendarnih punk rockera The Vibrators. Prvi singl Domovine sin odmah se izdvaja kao izrazito slušan.

Početkom 2015. godine u izdanju Croatia Recordsa objavljen je Original Album Collection, peterostruki box set originalnih albuma Psihomodo Popa. U toj ediciji objavljuju se neka od na-jvažnijih izdanja najboljih bendova i autora u povijesti domaće glazbe. Box set sadrži pet studijskih albuma Psihomodo Popa počevši od albuma Godina zmaja (1988.), a nastavivši se s albumima Sexy magazin (1990.), Tko je ubio Mickey Mousea? (1992.), Srebrne svinje (1993.) i Unpljugd (1995.).

Za Psihomodo Pop se kaže da su bend koji se svojim stvaralaštvom nametnuo kao nazaobi-lazan dio povijesti rock glazbe na ovim prostorima. Svuda su rado viđeni, dočekivani uz aplauze, rado slušani, a svojom pojavom i scenskim nastupom nikoga ne ostavljaju ravnodušnim. Uprkos

46 PSIHOMODO POP

PSIHOMODO POP 47

DISKOGRAFIJA

ALBUMI· Godina zmaja (Jugoton, 1988.)· Live in Amsterdam (Jugoton, 1989.)· Sexy magazin (Jugoton, 1990.)· Tko je ubio Mickey Mousea? (Croatia Records, 1992.)· Srebrne svinje (Croatia Records, 1993.)· Unpljugd (Croatia Records, 1995.)· Sextasy (Croatia Records, 1997.)· Das Beste aus der Grossen Hit Parade (Die Schönen Melodien) (Croatia Records, 1999.)· Debakl (Croatia Records, 2000.)· Plastic Fantastic (Croatia Records, 2004.)· Jeee! Jeee! Jeee! (Croatia Records, 2009.)· Ćiribu ćiriba (Dallas Records, 2014.)

SINGLOVI· Hrvatska mora pobijediti / Pobjeda / Victory / Croatia & freedom (Croatia Recods, 1991.)

tome što su iza njih desetljeća umjetničkog i kreativnog rada, njima inspiracija nikada ne nedostaje, a oni i dalje plijene mladenačkim žarom i autentičnim nastupima punim energije.

Natalija Cajić

Daleka obala jedan je od najznačajnijih hrvatskih pop rock bendova i bendova splitske škole mediteranskog pop rocka uz

sjajne Đavole, Dina Dvornika, Gibonnija i mnoge druge. Bend su od samog osnutka pa do raspa-da činili Marijan Ban kao osebujan vokal, autor glazbe i tekstova brojnih Obalinih hitova, gitarist i vokal Jadran Vušković, bubnjar Zoran Ukić te Boris Hrepić koji je svirao bas, usnu harmoniku, ali i autorski potpisao glazbu i tekst na četvrtom i petom albumu. Na klavijaturama i gitarama s Oba-lom je surađivao Bogo Šoić Mirilović.

Bend je osnovan 1985. godine, ali prvi službeni koncert održan je 1988. godine u spli-

tskom Getu u kultnom kinu Zlatna vrata, a iste godine objavljuju demo snimku s 13 pjesama za nezavisnu izdavačku kuću Lvxor. Sve pjesme s demo snimke su se našle na službenim izdanjima koja su uslijedila.

Prvi album Daleka obala objavljuje 1990. godine za diskografsku kuću Suzy i na njemu se nalazi 10 pjesama i neki od najvećih hitova kao što su Roza, Valovi, Četrnaest palmi, Tonka i Daleka obala. Produkciju albuma potpisuje Dragan Lukić. Nakon dvije godine bend objavljuje album Ludi mornari dolaze u grad s 12 pjesama koji produkcijski opet potpisuje Dragan Lukić, a kao autori teksta Banu se pridružuju Rade Čikeš Medan i Jadran Vušković. Album su obilježili hitovi kao što su Od mora do mora, U autobusu, U modroj zori, Poljoprivredno ljubavna te Why.

Samo godinu poslije, Daleka obala objavljuje album Mrlje na kojem se nalazi čak 17 pjesa-ma. Ovaj put produkciju i dio aranžmana potpisuje Neno Belan, a glazbu i tekst većinski Marijan Ban kojem se pridružuju Rade Čikeš Medan i Jadran Vušković. Album su obilježili hitovi kao što su Ona zbori, Ovo nije moje vrijeme, Upeklo je sunce, Veliki brod i aktualne Oni nas gađaju i Mojoj lijepoj. Na albumu su se našle i dvije zanimljive obrade, pa je za Maricu preuzeta glazba


Johanna Straussa st., a za pjesmu Na rubu sna korištena glazba i dio teksta Neila Younga.Vrlo plodno diskografsko razdoblje Daleka obala nastavlja albumom 1994. godine Morski

pas kojim definiraju centralnu poziciju na hrvatskoj glazbenoj sceni. Produkciju albuma pot-pisuje Ivica Čović Pipo, a autorski, album potpisuje Marijan Ban uz pomoć Keti Crnogorac i ostatka benda, osim obrade pjesme Fresh Air Quicksilver Messenger Servicea (Jutro mijenja sve). Album su obilježile pjesme Nema te, Umorni mornari, Čulo se buć bać i Morska vila koja je kasnije postala i himna hrvatskih rukometaša.

Po mnogima, najbolji album u njihovoj diskografiji je Di si ti objavljen 1997. godine. Pro-dukciju albuma potpisuje Dino Dvornik, a autorski Marijan Ban kojem se u većem broju pjesama pridružuje Boris Hrepić i u pjesmi Trag u pijesku Banova sestra Dubravka. Osim obrade kultne Stublićeve pjesme Mi nismo sami, Daleka obala je s prijateljima glazbenicima, Dinom Dvorni-kom, Davorom Gopcem i Nenom Belanom snimila šaljivu obradu Puentove uspješnice Oye Como Va nazvavši je Moja konoba. Pjesme Žao mi je nas, Što te više gledam, to te više ne dam, Di si ti, Sa’ mi je ža i On je volio brodove obilježile su ovaj izvrstan album.

Posljednji studijski album 1999-2000 objavljen je 1999. godine. Album je pokazivao znakove da atmosfera u bendu više nije ista. Marijan Ban otpjevao je samo tri pjesme, a ostalo Jadran Vušković i Boris Hrepić uz gostovanje Nene Belana. Tekstove su većinom potpisali Bogašin Šoić Mirilović i Boris Hrepić uz jednu pjesmu Ivana Bužančića i Marijana Bana. Unatoč ne pre- tjerano dobrim recenzijama albuma, pojedine pjesme su postale hitovi, kao što su 80-e, Kurve, Prolaze mi godine i Vozim polako. Nakon albuma bend se razilazi i pretvara u dvije grupe - Marijan Ban i ostali (Marijan Ban, Jadran Vušković i Bogo Šoić - Mirilović) te The Obala (Zoran Ukić i Boris Hrepić). 2002. godine objavljen je live album Uspomena (Sve Najbolje Uživo) koji je snimljen na koncertu na Obojenoj svjetlosti u Splitu kao posljednji diskografski uradak benda.

Daleka obala je jedan od onih bendova, koji se uzimao zdravo za gotovo dok je bio aktivan, a tek prestankom rada je dobio na vrijednosti, kako kod kritike, tako i kod šire javnosti. Uvijek osporavani, što zbog veselih duhovitih pjesama koje su brže dolazile do šire javnosti, a za sobom na albumima ostavljale prvoklasne pop rock komade, što zbog osebujnog Banovog vokala koji je ipak savršeno odgovarao Obalinom stilu.

DALEKA OBALA 49

DALEKA OBALA50

Srećom, s dovoljnim odmakom, danas ih se ipak gleda kroz prizmu velikog dalmatinskog benda koji je obilježio devedesete i svojim pjesmama opisao brojne ljubavi, od djevojaka pre-ko domovine do mora i vjetra. Marijan Ban se ustoličio kao jedan od rijetkih, koji je uz Tomu Bebića (s kojim dijeli još niz sličnosti), u kratkoj formi opjevao ogromnu ljubav prema moru, jedrenju i životu na Mediteranu (kakav je nekad bio). Umjetnički podcijenjeni, ipak njihove pjesme su dio repertoara kako afirmiranih glazbenika tako i onih koji rade prve glazbene korake, uz njihove pjesme su odrasle i stasale brojne generacije i u najgorim vremenima su izmamljivali osmijehe na lica. Njihovi koncerti se i dan danas prepričavaju, pojedine pjesme su postale i himne sportskih reprezentacija ali i generacija, a Marijan Ban i ekipa iz Obale su uz Nenu Belana i prerano preminulog Dina Dvornika i dalje institucija svakom glazbeniku. Pametnom dovoljno.

Davor Drezga

DISKOGRAFIJA

ALBUMI· Daleka obala (Suzy, 1990.)· Ludi mornari dolaze u grad (Croatia Records, 1992.)· Mrlje (Croatia Records, 1993.)· Morski pas (Croatia Records, 1994.)· Di si ti (Croatia Records, 1997.)· 1999-2000 (Dancing Bear, 1999.)

Kad razmišljamo o pop rock glazbi na po-dručju bivše Jugoslavije, od četrdesetih godina do danas, nemoguće je zaobići

jednog od ključnih bendova iste - kultni mediteranski pop dragulj Đavole.

Glavna figura benda, skladatelj, gitarist i glavni vokal Neno Belan, u tinejdžerskim godi-nama svirao je u bendu Losos, kavijar i Marsovi bizoni, a 1980. godine započinje ozbiljniju kari-jeru s bendom Narodno blago. Samostalno su svirali rock i blues klasike, a povremeno i kao prateći bend jednog od prvih splitskih pankera, a danas ponosnog vlasnika prvog čokoladnog LP-a na svijetu i poduzetnika, Fon Biškića.

Nakon povratka iz vojske 1983. godine, Belan svira mandolinu i pjeva tradicionalne dalma-tinske pjesme u triju Aquilla, a 1984. godine osniva bend Đavoli zajedno s Dragišom Mandićem - Pandom (bas), Igorom Kmetićem - Trubom (saksofon) i Željkom Hajsokom (bubnjevi). Tije-kom godine bendu se pridružuje i Robert Čaleta - Čarli, autor tekstova, ali i svojevrsni menadžer benda koji im je omogućio nastupe u svom klubu, ali i ustoličio retro izgled benda, koji je postao jedan od zaštitnih znakova kompletnog vizualnog identiteta Đavola. Osim njega, pridružuje im se i Zlatko Volarević - Dilajla (klavijature), a novi bubnjar postaje Dean Radovniković - Grizly. U tom tandemu snimaju 1985. godine i prvi EP za Jugoton, neslužbenog naziva Mjesečina nad getom na kojem se našla i uspješna obrada blues standarda Keep a Knockin’ (Kucaj opet) iz 1928., kojeg je proslavio Little Richard.

Spajajući sve glazbene stilove, koji se protežu od američkog i britanskog popa i rocka šez-desetih, talijanskih kancona preko novog vala i punka na kojem su odrastali i tijekom kojih su ostvarivali prva glazbena iskustva, Đavoli su iznjedrili 1986. godine jedan od najboljih pop albu-ma svih vremena na ovim prostorima - Ljubav i moda. Osim retro dizajna sjajnog Igora Kordeja


koji podsjeća na izgled američkih LP-eva iz šezdesetih, album je dobio ime po izuzetno uspješnoj glazbenoj komediji koju je 1960. godine režirao Ljubomir Radičević. Produkciju albuma potpi-suje iskusni Ivan Piko Stančić, glazbu na albumu je potpisao Neno Belan, tekst Robert Čaleta, a s hitovima kao što su Pričaj mi o ljubavi, Điri - Điri, Dok tebe ljubim i Čuvaj me, pazi me, u vrlo kratkom roku osvajaju publiku i medije diljem bivše države. Album je doživio izuzetan uspjeh jer je među prvima sjedinio mediteransku pop ležernost sa “zapadnjačkom” ritmikom i žestinom.

Uz brojne nastupe bend u istom sastavu (uz novog producenta Zlatka Brodarića Jappu) radi i na drugom albumu koji je objavljen već iduće godine pod imenom Hallo Lulu 22. Album je ime dobio po cigaretnom papiru koji se od šezdesetih proizvodio u Rijeci. Dizajn je opet u retro stilu i podsjeća na rane Jugotonove singlice. Album je učvrstio poziciju Đavola na glazbenoj sceni s pjesmama kao što su Stojin na Kantunu, Ja volim je i pop klasici Dani Ljubavi i Bambina.

Na trećem albumu Ostani uz mene mijenja se ekipa u bendu, pa umjesto Roberta Čalete tekstove piše Jakša Matošić (Jakša i Navigatori), umjesto Deana Radovnikovića bubnjar postaje Matko Petrić, a nakon snimanja albuma, Dragan Lukić postaje klavijaturist umjesto Zlatka Vo-larevića koji odlazi u Crvenu jabuku. Neno Belan također postaje po prvi puta koproducent albu-ma zajedno sa Željkom Brodarićem Jappom. Album je glazbeno složeniji i nije iznjedrio toliko hitova kao prijašnji, ali Na kraju sna, Večeras pusti me i Ostani uz mene nastavljaju tim tragom.

Bend se po prvi puta 1988. godine prijavljuje na Splitski festival s pjesmom Večeras (s prvog EP-a Mjesečina nad getom), a iduće godine pobjeđuju s pjesmom Dugo toplo ljeto u čak pet kategorija. Taj singl se uz ranije objavljene balade pojavljuje na kompilacijskom LP-u Balade / Kad se nađem u predjelu noći. To je ujedno i posljednje predratno izdanje Đavola. Početkom 1991. godine Neno Belan uz pratnju Đavola objavljuje maksi singl Rock galama, nakon čega se bend raspušta.

Tek 1998. godine se bend okuplja u nešto izmijenjenom sastavu s pridruženim članovima da bi pod imenom Đavoli objavili studijsko izdanje obrada i prepjeva klasika kao što su Diavoli, Bambina, Baby I love You, ali i autorske pjesme Jagode i čokolada, Ivona i Snovi koje potpisuju Saša Lošić, Robert Čaleta i Neno Belan. Neno Belan je nakon raspada Đavola nastavio sjajnu solo karijeru s brojnim albumima i uspješnim singlovima koji se i u 2015. godini nalaze na

NENO BELAN & ĐAVOLI52

NENO BELAN & ĐAVOLI 53

vrhovima svih hrvatskih top lista i ostao jedan od ključnih autora hrvatske pop rock glazbe.Đavoli, na čelu s Nenom Belanom, su uz brojne kolege, suradnike i prijatelje kao što su

Daleka obala, Dino Dvornik, Gibonni, Zdravko Bajan i brojni drugi, obilježili drugu polovicu osamdesetih godina, ali i stvorili “pop rock mediteranski val” koji se, čast iznimkama, već dugo nakon njih nije ponovio. “Kakav će trag ostaviti njihova zvijezda – hoće li oni postati trajna ljubav ili trenutna moda – pitanje je kojim se ne bismo trebali opterećivati”, zapisao je Dražen Vrdoljak u bilješkama na albumu prvijencu. Sada s pouzdanom sigurnošću možemo reći da su nam svima (p)ostali trajna ljubav.

Davor Drezga

DISKOGRAFIJA

ALBUMI· Ljubav i moda (Jugoton, 1986.) · Hallo Lulu 22 (Jugoton, 1987.) · Ostani uz mene (Jugoton, 1988.) · Rock galama (Jugoton, 1991.)· Space twist (Dallas Records, 1998.)

SINGLOVI· Rock galama / Rock’n’roll party / Kasno je za nas / The last goodbye (Jugoton, 1991.)

Kralju funka drugo je ime Dino Dvornik, a karijeru koja je zauvijek obilježila glazbenu scenu originalnim nastupima

i pjesmama započeo je početkom 80-ih godina kada je s bratom Deanom osnovao grupu Ki-neski zid i objavio istoimeni album. Međutim, Dino ubrzo počinje graditi solo karijeru. Pažnju na sebe skrenuo je sudjelovanjem na festivalu Zagreb 88 s pjesmom Tebi pripadam koja je dobila nagradu za najbolju kompoziciju. Dino se na sceni pojavio izazvavši opće iznenađenje i oduševljenje. Pratili su ga plesači, funk zvuk i moderna produkcija. Ubrzo snima album Ti si mi u mislima za Jugoton, na kojem potpisuje

glazbu, aranžmane, produkciju, a svirao je i neke od instrumenata. Tekstove su potpisali Zlatan Stipišić Gibonni i Goran Kralj. Album je donio velike hitove Zašto praviš slona od mene, Tebi pripadam, Ti si mi u mislima i Ljubav se zove imenom tvojim, a doživio je veliku popularnost i riječi hvale, kako kod publike, tako i kod kritike. Album je po Dinovoj želji popularizirao funk zvuk.

Glazbeni genije, kako su ga zvali, zatim objavljuje novi album - Kreativni nered. Glazbu je i dalje stvarao Dino, osim pjesme Ella E koju je napisao njegov prijatelj Neno Belan, dok su tekstove potpisali Rambo Amadeus, Zlatan Stipišić, Ozren Kanceljak i Dijana Alebić, a produkciju Dragan Lukić i Dino. Pjesme su brzo pronašle put do slušatelja - Jače manijače, Misliš da sam blesav, Ja bih preživio, spomeuta Ella E i druge. Uslijedila je uspješna koncertna promocija s grupom Jet Set iz Zadra.

Treći studijski album Priroda i Društvo iz 1993. godine rađen je pod utjecajem techna, tada novog žanra u glazbi. Tekstove su potpisali Alka Vuica, Davor Gobac i Davor Slamnig. Album je ostao zapamćen i po duetu s divom Josipom Lisac, Rušila sam mostove od sna, kao i po pjesma-


ma Gibajmo se, Imam rep, Junak plaže i pjesma s Davorom Gobcem Ying & Yang. Pjesma Ništa kontra Splita donijela je Dvorniku pobjedu na Splitskom festivalu 1995. godine, a objavljuje i koncertni CD Dino & Song Killers, Live in München.

Singl Afrika osvaja diskografsku nagradu Porin u kategorijama hita godine, produkcije i aranžmana, a Enfant Terrible objavljen 1997. godine donosi pjesme Điha, điha, Afrika i Peti element. Dino je opet potpisao glazbu, tekst i aranžmane za većinu pjesama, a kao gosti na albumu su se pojavili Davor Gobac, Marijan Ban, Stjepan “Đimi” Stanić, Songkillersi i drugi. Porin u kategoriji najbolje produkcije ponovo odlazi u Dinove ruke. Kompilacija Vidi ove pisme: The best of Dino Dvornik 1988-1998 donijela je pregled cjelokupnog prethodnog stvaralaštva. Krajem 1999. godine junak ove naše glazbene priče predstavlja CD Big Mamma. Pjesme su snimljene u soul funk maniri, a hitovi ubrzo postaju Dan bezbrižan, Stojadin i Ča, ča, ča. Uslijedio je CD Svicky, što u slengu znači “svjetski”.

Dino Dvornik je gostovao i na albumu Sreća grupe Song Killers, u pjesmi Egoist. Radio je kao urednik za domaću glazbu u izdavačkoj kući Croatia Records. Svoj univerzalni talent pokazao je i u filmu Ta divna splitska noć Arsena Ostojića u kojem je glumio narko šefa, a vrlo popularan bio je i reality show Dvornikovi, emitiran na RTL televiziji.

Dino Dvornik u svijetu glazbe ostao je upamćen kao autentična, darovita ličnost koja je donijela novitete u scenskom i glazbenom izrazu. Kralj funka svojom originalnošću i energijom brzo je osvojio pažnju javnosti, a zapamćen je kao jedan od najpopularnijih glazbenika na prostorima nekadašnje Jugoslavije, ostavljajući za sobom nezaboravne i legendarne hitove koji se rado slušaju, izvan svakog prostora i vremena.

Natalija Cajić

DINO DVORNIK 55

DINO DVORNIK56

DISKOGRAFIJA

ALBUMI· Dino Dvornik (Jugoton, 1989.)· Kreativni nered (Jugoton, 1990.)· Priroda & društvo (Croatia Records, 1993.)· Live in München – Dino Dvornik & Songkillers (Croatia Records, 1995.)· Enfant Terrible (Croatia Records, 1997.)· Big Mamma (Croatia Records, 1999.)· Svicky (Orfej, 2002.)· Pandorina kutija (Dancing Bear, 2008.)

SINGLOVI· Jače manijače / Biti sam / Ella EE / Jače manijače (instrumental) (Jugoton, 1990.)· Imam rep / Man with a rubber brain / Rušila sam mostove od sna / Imam rep (instr.) (Croatia Records, 1992.)· Afrika / Žigolo (Croatia Records, 1995.)· 2002. godine u Splitu (Croatia Records, 2001.)· Malo nas je al’ nas ima – Dino Dvornik & Boris Novković (Dallas Records, 2004.)

Junak priče o grupi Laufer, a kasnije i Urban & 4 koji je svojom karizmom osvojio publi-ku diljem regije, glazbom se bavi od najrani-

jih dana, pa se već u djetinjstvu moglo naslutiti da će se životni i umjetnički putevi pomicati na relacijama glazbenih talenata, te da će Damir Urban biti pjevač, tekstopisac i gitarist.

Javni nastup koji je ostao zapamćen kao prvi bio je na sceni rodnog grada Rijeke, kada je imao samo šesnaest godina. Nastupao je s gru-pom La bellona koju je osnovao 1984. godine i u kojoj je svirao bas gitaru, pisao tekstove i glazbu. Godine 1986. nastala je grupa Laufer, u kojoj je Urban bio vokal, autor tekstova i koau-

tor glazbe. Rad grupe obilježili su nastupi na gitarijadama, kao i mnogobrojni koncerti u zemlji i inozemstvu. Pjesme su pronašle mjesto na mnogim kompilacijama da bi prvi samostalni album grupe The best off bio objavljen tek 1993. godine. Brzo su se izdvojile pjesme Moja voda, Svijet za nas i Lopov Jack, a spomenuta Moja voda dobila je nagradu za hit godine Radija Velika Gori-ca, tada najslušanijeg radija u Hrvatskoj. Drugi album, objavljen 1994. godine u izdanju Croatia Recordsa, dobio je naziv Pustinje. Materijal za taj album grupa je pripremala na otoku Krku, a ostao je zapamćen kao vrlo uspješan, podjednako dobro su ga prihvatili i publika i kritika.

Croatia Records potom objavljuje EP s raznim verzijama pjesama Govorim u snu, Mjesečev rog i drugim.

U međuvremenu, u skupini dolazi do nesuglasica, pa Laufer prestaje s radom. Urban uz pomoć prijetelja okupljenih pod imenom 4 radi na solo albumu Otrovna kiša.

Uslijedila su priznanja i nagrade, Porin za duet S dlana boga pala si koju je izveo s riječkim bendom En Face, kao i nagrada za najbolji rock vokal.

Otrovna kiša, album koji je objavljen 1996. godine, bio je nominiran za diskografsku na-


gradu Porin u čak tri kategorije: za najbolji video spot za pjesmu Nebo, za najbolju produkciju i najbolju snimku.

Album Žena dijete Croatia Records objavljuje 1998. godine, a od kritičara je bio ocijenjen kao najbolji album u toj godini. Izdvajaju se pjesme Black tattoo i Odlučio sam da te volim koje zauzimaju svoja mjesta na svim radio postajama. Uslijedila je i novinarska rock nagrada Crni mačak na kojoj je Urban osvojio čak 6 kipića i postao uvjerljivi pobjednik. Zatim je došla i na-grada Porin za najbolji rock album, a kipić koji je osvojio u kategoriji alternativnog rocka Urban je odbio, uz objašnjenje da on ne pripada toj kategoriji. Album Žena dijete postigao je veliki uspjeh i svrstan je među deset najboljih albuma u Hrvatskoj u narednih deset godina.

Publika je na svim koncertima i nastupima s nestrpljenjem i velikom pažnjom dočekivala i prihvaćala sve što je dolazilo iz glazbene radionice Damira Urbana, koji je plijenio talentom i karizmom. Singl Spelujem ti ispriku, pjesme Kornjača, Mjesto za mene i Gledaj i vidi našle su mjesto na albumu Retro koji je objavljen krajem 2004. godine. Nove pjesme su dočekane s nestrpljenjem.

Nakon uspjeha u kazališnom radu i sudjelovanja u predstavi Dama s kamelijama, Urban se posvetio pjesmama koje su se našle na albumu Hello. Tijekom promoviranja albuma Hello najavljeno je live izdanje No mix! No sex! koje je pravi diskografski užitak za sve ljubitelje rada Damira Urbana, ali i sve zaljubljenike u live albume. Album je donio novu autorsku i interpre-tatorsku snagu koja oduševljava publiku na koncertima, tako da su imali priliku čuti odabrane pjesme s dva koncerta u Stereo dvorani u Rijeci koji su održani 29. i 30. svibnja 2009. Ovaj album je poseban jer je 100% snimljen uživo, bez ikakvog popravljanja i nadosnimavanja. Ostat će zapamćen i po omotu za čiji je dizajn zaslužan sam Urban, a koji predstavlja njegove crteže, u kojima se razaznaju misli i snovi jednog od najoriginalnijih glazbenika.

Uslijedio je potom peti album pod nazivom Mamut koji je donio novih 11 pjesama, a publika je brzo prihvatila nove hitove, između ostalih i Sutra ćemo pričati i Priđi mi bliže, čime je glazbenik potvrdio da je vrhunski autor i pjevač koji je uvijek znao iznenaditi temama, energijom i kreativnošću.

Natalija Cajić

58 LAUFER I URBAN & 4

LAUFER I URBAN & 4 59

DISKOGRAFIJA

ALBUMI· The best off… – Laufer (Corona, 1993.)· Pustinje – Laufer (Croatia Records, 1994.)· EP – Laufer (Croatia Records, 1995.)· Otrovna kiša – Urban & 4 (Izabela Records, 1996.)· Žena dijete – Urban & 4 (Croatia Records, 1998.)· Retro – Urban & 4 (Croatia Records, 2004.)· Hello! – Urban & 4 (Croatia Records, 2009.)· No mix! No sex! Live 100% – Urban & 4 (Croatia Records, 2010.)· Kundera EP – Urban & 4 (Aquarius Records, 2012.)· Mamut – Urban & 4 (Aquarius Records, 2014.)

SINGLOVI· Lopov Jack / Znam, znam / Budi moja voda / Sve je laž – Laufer (samizdat, 1993.)· Ljubav kao heroin / Dio tebe – Laufer (samizdat, 1993.)· EP – Laufer (Croatia Records, 1995.)· Astronaut – Urban & 4 (Izabela Records, 1996.)· Moja – Urban & 4 (Croatia Records, 2001.)· Spelujem ti ispriku – Urban & 4 (Croatia Records, 2004.)· Limun – Urban & 4 (Croatia Records, 2007.)· Magnet – Urban & 4 (Croatia Records, 2009.)· Kundera – Urban & 4 (Aquarius Records, 2012.)

Da je riječ o talentiranom dječaku po imenu Goran Bare moglo se naslutiti u djetinjstvu, jer je talent za glazbu bio

uočljiv još u školskim danima kada je okupljao bendove već s 12 godina pa sa prijateljima iz razreda nastupao u školi. Kao petnaestogodi- šnjak, s prijateljem Marinom Pokrovcem koji je kasnije bio gitarist grupe Majke osnovao je Duo debili i tada je prvi put nastupio pred oko 1000 ljudi u vinkovačkom Domu omladine.

Narednih godina Bare je pjevao s raznim lokalnim sastavima, što mu je pomoglo da sve preciznije osmišljava svoj budući glazbeni put. Grupa Majke nastala je krajem 1984. godine i

tada dolazi do studijskih snimanja, nastupa, a radijske stanice počinju emitirati njihovu glazbu. Nastupi u zagrebačkom Lapidariju i beogradskoj Akademiji bile su prve važnije svirke. Grupa snima kasetu nazvanu Majke, a potom sudjeluju i na kompilaciji Bombardiranje New Yorka.

U skupini su bili dva Gorana - Bare i Dujmić, Nedeljko Ivković Kilmister i Željko Mikulić Korozija. Nastupi su bili sve češći i uspješniji, a i kritike odlične. Rad grupe prekinula je tragi- čna smrt prijatelja, gitarista Marina Pokrovca. U tim je zatim došao Ivica Duspara. Uslijedili su nastupi na Novom rocku u Ljubljani i na Omladinskom festivalu u Subotici, a pjesma Nije lako objavljena je na ploči Omladina 90.

Nakon šest godina sviranja Majke 1990. godine objavljuju prvi pravi album Razum i bezum-lje koji je od domaće kritike proglašen rock albumom godine. Kada je skupina bila spremna za uspjeh i nastavak karijere koja je vodila ka vrhu, počeo je rat, a originalne Majke više nisu bile u istom sastavu. U pauzama rada grupe Bare je nastupao pod imenom Hali Gali Halid i izvodio parodije na narodnjake koje su objavljene na kaseti Samo za tebe i singlu Vo-zdra. Pamte se pjesme Samo noćas da zaboravim tugu, Hajde da se drogiramo, Mirela i Ne pitaj me. Pjesme


GORAN BARE & MAJKE 61

Hajde da se drogiramo i Ne pitaj me korištene su u filmu Mi nismo anđeli Srđana Dragojevića.Polovicom 1992. godine Bare okuplja nove Majke i snima drugi album Razdor. Grupu

su činili Goran Bare, Željko Korozija, Jurica Nižić i Zoran Čalić. Neke od pjesama koje su obilježile album su Krvarim od dosade, Mršavi pas, Fantastična vatra i Budi ponosan. Grupa zatim snima treći album Milost kojim su se pokušali više približiti publici praveći komercijalni kompromis.

Majke 1996. godine snimaju Vrijeme je da se krene, album koji je donio pjesme Baretov blues, Slobodna kao nikada, Cigan, Nije lako i druge. Ploča s koncerta Život uživo predstavila je snimak s nastupa u zagrebačkom Domu sportova 25. travnja 1997. godine. Put do srca sunca naziv je albuma iz 1998. godine, da bi već krajem sljedeće 1999. singlom Budi ponosan obilježili petnaest godina rada. Goran Bare je zatim 2000. godine pokrenuo samostalnu karijeru i nastupao s pratećom grupom Plaćenici.

Godine 2001. Croatia Records objavljuje album Izgubljen i nađen koji je nagrađen Porinom za rock album godine. Uslijedila je turneja s grupom Plaćenici do kraja 2002. godine, kada Bare s grupom ulazi u studio i snima drugi samostalni album 7 koji je donio pjesme obojene soulom, bluesom i country zvukom. Samostalni album Srce Goran Bare objavljuje 2007. a već sljedeće godine uslijedio je veliki povratnički koncert Majki i objavjivanje live albuma Unplugged, a grupa je ponovo počela nastupati.

Album Teške boje jedan je od najboljih rock albuma u Hrvatskoj posljednjih godina te su Goran Bare i Majke bili nominirani za 11 Porina i osvojili su šest nagrada.

Objavljeni su potom CD i DVD Majke u Tvornici. CD je donio pjesme s koncerta na kojem su Majke dotakle sve faze diskografije i oduševile prepunu Tvornicu, a na DVD-u se nalazi cijeli koncert, odnosno 27 pjesama koje su predstavile grupu u potpunoj žestini njihovog nastupa.

Ultimativna kolekcija Croatia Recordsa sabrala je pjesme na jednom mjestu kao podsjeća- nje na dosadašnje stvaralaštvo legendarnog rockera Gorana Bare, jednog od najvažnijih rock autora i izvođača i njegove kultne grupe Majke. Ova dvostruka kompilacija s 33 pjesme podi-jeljena je na diskografsku karijeru Majki i na diskografsku karijeru Gorana Bare kao i njegovu suradnju s Plaćenicima. Na prvom CD-u nalaze se kultne rock himne Iz sve snage, Krvarim od

GORAN BARE & MAJKE 62

dosade, Mršavi pas, Budi ponosan, Mene ne zanima, Vrijeme je da se krene, Teške boje i A ti još plačeš, dok su na drugom CD-u pjesme Ostat ću svoj, Neka se čudo desi, Put ka sreći, Pokreni se (izmijeni se) i mnoge druge koje su trajno obilježile regionalnu rock scenu.

Natalija Cajić

DISKOGRAFIJA

ALBUMI· Majke – Majke (Slušaj najglasnije!, 1988.)· Razum i bezumlje – Majke (Search & Enjoy, 1990.)· Razdor – Majke (Croatia Records, 1993.)· Milost – Majke (Heroina / Crno bijeli svijet, 1994.)· Vrijeme je da se krene – Majke (Jabukaton, 1996.)· Život uživo – Majke (Jabukaton, 1997.)· Put do srca sunca – Majke (Jabukaton, 1998.)· Izgubljen i nađen – Goran Bare & Plaćenici (Croatia Records, 2001.)· 7 – Goran Bare & Plaćenici (Croatia Records, 2003.)· Srce – Goran Bare (Croatia Records, 2006.)· Unplugged – Goran Bare & Majke (Dancing Bear, 2008.)· Teške boje – Goran Bare & Majke (Croatia Records, 2011.)· U Tvornici live – Majke (Croatia Records, 2013.)

SINGLOVI· Budi ponosan (Jabukaton, 1999.)


Jasenko Houra i njegova ekipa iz Dubrave 1977. su godine krenuli u avanturu pokreta- nja rock grupe, koja je dobila ime po jednoj

epizodi stripa Alan Ford. Prvu postavu grupe činili su Zoran Cvetković-Zok (solo gitara), Nino Hrastek (bas gitara), Tihomir Fileš (bubnjevi), Davorin Bogović (vokal) i naravno, Jasenko Houra (ritam gitara). Osim Houre, svi preostali članovi svirali su u bendu Ciferšlus, no dolaskom Houre mijenjaju ime u Prljavo kazalište ne sluteći da će desetak godina kasnije postati naj- veći hrvatski bend svih vremena.

Prvi službeni diskografski singl izašao je 1978. godine i na njemu su se nalazile 3 pjesme

– Televizori, Majka i Moje djetinjstvo. 1979. izlazi drugi singl Moj otac je bio u ratu. Prvi, istoimeni album benda je izašao iste goine i pravo je remek djelo po angažiranosti tekstova koji su u to doba izazvali sablazan i prešutni bojkot medija. Izlazak ovog albuma predstavljao je pravi proboj domaćeg punk autorstva. U međuvremenu je grupu napustio Cvetković, a na njegovo mjesto došao je Marijan Brkić.

Prvi album bio je neizbrisiv dokaz njihova iznimna talenta no tek je drugi, Crno bijeli svijet (1980.), nagovijestio istinski stvaralački potencijal grupe iz Dubrave. Pjesme poput 17 ti je godi-na tek, Zagreb, Moderna djevojka, te posebno naslovna Crno bijeli svijet i posljednja pjesma na albumu Mi plešemo, postale su veliki hitovi što je rezultiralo prodajom od 150.000 primjeraka.

1981. godine izlazi treći album nazvan po naslovnoj pjesmi Heroj ulice i prvi na kojem se u ulozi vokala našao Jasenko Houra. Naime, došlo je do prepiranja unutar benda i Davorin Bogović je nakratko izašao iz grupe. Album je sniman u studiju Ferger u Švedskoj, a naslovna pjesma postala je ogroman hit i nositelj albuma.

Album Korak od sna iz 1983. obilježili su povratak Davorina Bogovića te pjesme Sve je lako

kad si mlad i Korak od sna. To je ujedno bila i zadnja ploča na kojoj je vokal bio Davorin Bogović.Album Zlatne godine izašao je 1985. i na njemu se prvi put pojavljuje novi pjevač Mladen

Bodalec. Najveća prednost ovog albuma bio je povratak pjesmama bržeg tempa poput Ne zovi mama doktora, Sladoled, Zlatne godine, a pjesma Ma kog’ me Boga za tebe pitaju bila je prva ve-lika Hourina balada. To je period kada grupa definitivno izrasta u komercijalni i autorski fenomen hrvatske glazbene scene.

Kontroverzni šok albuma Zaustavite zemlju (1988.) ne samo da je zemlju zaustavio, već ju je temeljito pokrenuo i probudio. Pjesma …Mojoj majci (“Ruža hrvatska”) postat će prekretnica u karijeri Prljavaca, ali i mnogo više od toga. Album je nudio isključivo hitove: Zaustavite zemlju, Marina, Moj bijeli labude, Slaži mi, …Mojoj majci. Krenula je serija koncerata na kojima su se skupljale tisuće ljudi. Prepune dvorane, gostovanja diljem svijeta... Turneja je kulminirala na legendarnom koncertu održanom 17.10.1989. na Trgu Republike u Zagrebu i to je bio dotad najveći skup u povijesti Hrvatske. Procjenjuje se da je na koncertu bilo između 250.000 i 300.000 ljudi. Koncert je navodno trebao biti zabranjen, ali ono što su Houra i Prljavo Kazalište „zakuhali“ te večeri na Trgu nadmašilo je i njihova predviđanja. Izuzetno uspješnu turneju popratio je live album Sve je lako kad si mlad, a u to vrijeme Marijana Brkića zamijenio je Damir Lipošek-Kex.

Sljedeći studijski album nazvan Devedeseta izašao je 1990. godine. Još se nije ni stišala euforija oko prethodnog albuma, a novi je već počeo podizati prašinu. Na njemu Houra postaje prorokom svih zala koja rat sa sobom nosi. Tipična antiratna i duboko humana ploča kulminira pjesmom i video spotom naslovne skladbe kojeg je radio Vinko Grubišić.

Iako je Devedeseta bio izuzetno uspješan, 1993. godine je slijedio još uspješniji album Lupi petama,… na kojem se bendu pridružio i klavijaturist Fedor Boić. Houra, inspiriran ratom i ratnim okruženjem piše, po mnogima, jednu od svojih najboljih pjesama po kojoj je album i dobio ime. Uvrštena je i tamburaška Uzalud vam trud svirači koja je prikazala bend u drugačijem svijetlu.

Slijedila je turneja po Australiji i Kanadi te dugoočekivani koncert u Zagrebu, održan na Dolcu pred 70.000 ljudi. Taj koncert je bio zabilježen i na CD-u Božićni koncert izdanom 1995. godine, a 1996. je izašao i novi studijski album S vremena na vrijeme na kojem Houra uglavnom piše pjesme socijalne tematike.

64 PRLJAVO KAZALIŠTE

PRLJAVO KAZALIŠTE 65

1997. godine bend je proslavio 20. godišnjicu i to koncertom sa simfonijskim orkestrom u Lisinskom. Nedugo zatim, izašao je CD imena “20 godina” sa snimkom tog koncerta. 1998. izlazi album Dani ponosa i slave, a 2001. godine i autorizirana biografija benda Sve je lako kad si mlad i četverostruki CD box Sve je lako kad si mlad ‘77–’01. Grupu napuštaju Lipošek i Boić, a zamjenjuju ih Zlatko Bebek i Jurica Leikauff.

Novi album Radio Dubrava izlazi 2003. godine, a najpoznatiji je po naslovnoj pjesmi i hit-singlu Previše suza u mom pivu. 2008. godine Prljavo kazalište potpisuje ugovor s Croatia Recorsom čime se bend vratio u zagrebačku Dubravu, koja je Houri često služila kao inspiracija za brojne tekstove. Ulazak u 30. obljetnicu svog postojanja započeli su izdanjem Tajno ime. Nji-hov trinaesti studijski album obilježava gitaristički i žešći zvuk sa snažnim tekstovima u kojima progovaraju o ljubavi, nostalgiji za vremenom ‘80-ih, ali i aktualnim temama. Kao bonus pjesme tu su obrade pjesama Sve je lako kad si mlad, Sretno dijete i Kao u izvedbi Cappricornsa.

Početak 2009. obilježio je spektakularan koncert povodom otvorenja zagrebačke Arene. Naj- većom pozornicom i produkcijom postavili su visoke koncertne standarde, a odličnom atmo- sferom u prepunoj Areni, Prljavo kazalište oduševilo je publiku koja je pozdravila otvorenje još jednog idealnog mjesta za koncertne spektakle. Iste godine je objavljen dvostruki CD i DVD 30 godina Prljavog kazališta: Live in Arena Zagreb na kojem je objavljena snimka ovog koncerta.

Singlom Možda dogodine objavljenom 2010. Prljavo kazalište je najavilo rad na novom studijskom albumu. U međuvremenu su objavili i singl Iza mojih prozora. Oba su postali hitovi što je bio odličan uvod u izlazak albuma Možda dogodine 2012. godine. Ovaj album označio je svojevrsni povratak Prljavog kazališta na svoj stari prepoznatljiv zvuk iz ‘90-ih, čime su dobili i pozitivne kritike. 2014. godine bend objavljuje novi hit-singl Tamni slapovi, u grupu se vraća Damir Lipošek, a najavljen je i novi album koji bi stilski trebao biti sličan prethodnom.

Arhiva Croatia Records, prilagodio Petar Pečur

66 PRLJAVO KAZALIŠTE

DISKOGRAFIJA

ALBUMI· Prljavo kazalište (Suzy, 1979.)· Crno bijeli svijet (Suzy, 1980.)· Heroj ulice (Suzy, 1981.)· Korak od sna (Suzy, 1983.)· Zlatne godine (Jugoton, 1985.)· Zaustavite Zemlju (Suzy, 1988.)· Sve je lako kad si mlad – live (Suzy, 1989.)· Devedeseta (Suzy, 1990.)· Lupi petama,.... (Crno bijeli svijet, 1993.)· Zabranjeni koncert (Interservice, 1994.)· Božićni koncert (Crno bijeli svijet, 1995.)· S vremena na vrijeme (Croatia Records, 1996.)· 20 godina (Crno bijeli svijet, 1997.)· Dani ponosa i slave (Croatia Records, 1998.)· Radio Dubrava (Dallas Records, 2003.)· Moj dom je Hrvatska (Dallas Records, 2005.)· Tajno ime (Croatia Records, 2008.)· XXX godina (Croatia Records, 2009.)· Možda dogodine (Croatia Records, 2012.)

SINGLOVI· Televizori / Majka / Moje djetinjstvo (Jugoton, 1978.)· Moj je otac bio u ratu / Noć (Suzy, 1979.)· Crno bijeli svijet / Moderna djevojka (Suzy, 1980.)·… Mojoj majci (Topoteka house mix) / Marina (Suzy, 1989.)· Dođi sada, Gospode (Crno bijeli svijet, 1996.)


Jedan od najpopularnijih i najaktivnijih ben-dova koji je dobrom glazbom, šarmom i pjesmama koje brzo dolaze do srca publike

prešao granice Hrvatske i munjevitom brzinom osvojio čak i one koji nisu vjerni pratitelji rock glazbe, nosi isto tako žestok naziv Opća Opa- snost. Osnovali su ga Slaven Živanović - Žiža i Pero Galić 1992. godine, a zatim su im se pridružili Igor Kolić i Silvio Soljačić na gitara-ma, Eugen Nemet na bubnjevima i Ivan Nol na bas gitari.

Prvi album koji je predstavio junake ove glazbene priče objavljen je 1993. godine i zove se Opća Opasnost. Grupu su zatim napustili Ivan

i Eugen, tako da je Igor preuzeo bas gitaru, a za bubnjeve sjeo Ranko Šlibar.U jesen 1993. ušli su u studio i snimili prvi službeni album Treba mi nešto jače od sna. Pro-

ducent je bio Marijan Brkić iz Parnog Valjka, a album je objavljen 1994. godine. Nove pjesme su otvorile put ka vrhu svih glazbenih top lista na radio postajama, a izdvajaju se Opća Opasnost, Jednom kad noć, Nebeski znak i Treba mi nešto jače od sna.

Album pod nazivom Amerika objavljuju 1995. godine pod producentskom palicom Žarka Fabeka - Febe. Grupu je napustio gitarist Silvio Soljačić, a pridružuje im se Vlado Soljačić - So-jka (mlađi brat bivšeg gitarista Silvija) na gitari i Branimir Jovanovac - Bani na klavijaturama.

Novi album Ruski rulet pripremali su s puno ambicije, a zatim je u skupini ponovo došlo do promjena, odlazi Ranko, a dolazi Josip Kamenski - Kameni. Album se pred publikom pojavljuje 1997. godine. Balada koja je brzo došla do srca publike zove se Jednom kad noć i mnogi smatraju da je baš to osobna pjesma benda. Međutim, ima ih još - Njene sjene koja je dobila nagradu publike na Arenafestu 95, zatim Srce zna, nagrada na Arenafestu 96 i Mjesečar koja postaje pobje- dnička pjesma OSFEST-a 1997. godine u Osijeku. Uslijedila je i suradnja s Najboljim hrvatskim

OPCA OPASNOST

tamburašima u pjesmi Rastaviše i nas dvoje s kojom osvajaju prvu nagradu na festivalu “Zlatne žice Slavonije 2001”.

Inspirirani činjenicom da je bend Opća Opasnost početkom devedesetih izazivao poprilično zanimanje i uspjeh na hrvatskoj rock sceni, članovi benda pronalaze motive za dalje stvaranje, a naročito ih je obradovao organizator koncerta grupe Whitesnake u Hrvatskoj 2008. godine na ko-jem je Opća Opasnost pozvana da nastupi kao predgrupa. Bend također nastupa i kao predgrupa na hrvatskom gostovanju skupine Uriah Heep 2009. godine.

Potaknuti uspjesima koje su ostvarili i činjenicom da imaju sve više publike, bend snima novi singl Uzalud sunce sja i baš s tom pjesmom na 15. Međunarodnom festivalu u Bihaću 2009. osvajaju nagradu za najbolju izvedbu, zatim nagradu stručnog žirija, te nagradu za sveukupnog pobjednika festivala. DVD pod imenom Opća Opasnost 15 godina... i ovaj grad - Live Županja 2009. nominiran je u kategoriji Najbolji video program za diskografsku nagradu Porin, a osvajaju i međunarodnu nagradu Fender - Roland Mega Muzika Award po izboru publike za najbolji rock bend 2010. godine u Hrvatskoj.

Najveći uspjeh grupa je postigla albumom Vrati se na svjetlo iz 2011. godine, a koji je prodan u srebrnoj nakladi. Sjajnim singlovima Uzalud sunce sja, Nisam rođen pod sretnim zvijezdama, i Virtualni novi svijet pokazali su snagu svoje kreativnosti i glazbenog izraza, spremni iskreirati još puno nezaboravnih rock pjesama. Izdanje je obilježila i pjesma Tri rijeke u suradnji s prvom zvijezdom RTL-ovog show-a “Hrvatska traži zvijezdu” Zoranom Mišićem, a tu su i pjesme koje dobivaju i službena priznanja - Pobjeg’o sam, nominaciju za Hit godine nagrade Porin 2011. i Tvoje ime čuvam, Hit godine 2012.

Opća Opasnost postiže ogroman uspjeh pobjedom nad konkurencijom u nominaciji za nastup na najvećem rock spektaklu 2011. u Hrvatskoj, kada nastupaju ispred slavnog Bon Jovija na zagrebačkom stadionu Maksimir. Sva ova priznanja imaju potpun smisao i značaj jer je bend oko sebe okupio obožavatelje među kojima je veliki broj mladih koji ih prate i vole, a upravo u tom stvaralačkom djelovanju prepoznaju profesionalizam i istinsku snagu emocija koje kroz glazbu prenose do publike.

Uslijedio je album Rocker... to sam ja 2014. godine s kojim osvajaju nominaciju za Porin

68 OPCA OPASNOST

69OPCA OPASNOST

u kategoriji Najboljeg rock albuma. Publika ga je s nestrpljenjem očekivala, a mediji su preni-jeli vijest da je riječ o najočekivanijem albumu godine. Luksuzno limitirano izdanje donijelo je bogato opremljeni multimedijski box set koji sadrži CD sa 10 novih pjesama i bonus DVD pod nazivom Zadnja postaja - Županja live 2013. Govoreći o ovom albumu Pero Galić je kazao: “Rocker ... to sam ja - to je sloboda! Ljudi koji će ovo čuti i kojima se ovo svidi, te svi oni koji se osjećaju tako, sad će imati apsolutno pravo reći - Rocker... to sam ja!”.

U ediciji The Ultimate Collection objavljen je dvostruki album posvećen Općoj Opasnosti koji donosi najljepše pjesme i najveće hitove u dosadašnjem radu skupine. Među tim vječnim pjesmama koje su grupu upisale u rock enciklopedije, između ostalih su i Jednom kad noć, Opća Opasnost, Treba mi nešto jače od sna, Ruski rulet, Nebo, Doktore, Srce zna, Tragovi, Nenapisana stranica i Za svaku tvoju suzu.

Natalija Cajić

DISKOGRAFIJA

ALBUMI· Opća opasnost (Euroton, 1993.)· Treba mi nešto jače od sna (Euroton / Lobel, 1994.)· Amerika (Lobel, 1995.)· Ruski rulet (Multi Music Media / Croatia Records, 1997.)· Vrati se na svjetlo (Croatia Records, 2011.)· Rocker… to sam ja (Croatia Records, 2014.)

SINGLOVI· Vrijeme je za grom (M audio-video produkcija, 1995.)

Kažu da ponekad moraš zamisliti slike da se vratiš unatrag nekoliko desetljeća, uđeš u neko drugo vrijeme i kroz crno

- bijele fotogafije zamisliš grad. Na primjer Za-greb. A u tom gradu nalazi se mladić koji sanja kako će ispisati novu etapu u glazbi, u svijetu, u svakodnevnom životu, u okruženju u kojem se ne sluša rock i koje ne razumije njegove snove.

Kažu da bi upoznao ljude koje nazivaju prvima, vizionare s jasnom misijom, moraš biti strpljiv, trebao bi čitati i slušati, razumjeti namjere i vjerno slijediti vizionarske puteve baš kao da se sve događa sada, u ovom trenutku. Tako ćeš bolje spoznati djelo onih stvaratelja

koji su išli ispred svog vremena.Vidjet ćeš tako Karla Metikoša kako hrabro ide za vizijom budućih vremena, mnogo koraka

ispred svih. Snovi moraju imati svoje sanjare. One koji ih vjerno slijede.Svaka priča o Karlu Metikošu počinje isto - “Bio je jedan i jedini, bio je prvi”. Rušio je

granice, gradeći nove puteve koji mnogima nisu bili jasni ili možda nisu bili dostižni, pripadao je hrabrima i dosljednima. Sjećate li se priče o rock’n’rollu?

Onda znate koliko je za njegov nastanak na našim prostorima značajan Karlo Metikoš. Da, Matt Collins.

Priča nas vraća na početak. U vrijeme studija na Ekonomskom fakultetu, kada je bio jedan od osnivača i pjevač grupe Regal. Skupina je vježbala pet pjesama oko godinu dana za nastup 23. prosinca 1959. godine u Glazbenom zavodu. Prodali su 800 ulaznica. Stil glazbe sa zapada Karlo je želio donijeti na prostore bivše države, one koja je bila toliko velika kao i njegovi snovi s kraja 50-ih i tijekom 60-ih godina. U vremenu kada se u Jugoslaviji slušala uglavnom zabavna glazba pod utjecajem Fats Domina, Jerry Lee Lewisa i Elvisa Presleya Karlo Metikoš išao je


MATT COLLINS 71

svojim putem, sve više tražeći mjesto na glazbenoj sceni.Prvi pljesak održan u zagrebačkom Varieteu dao mu je pozornicu. No, Karlo je na njoj

morao svirati sam, jer nije bilo onih koji su se mogli pojaviti s njim i pratiti ga. Europski rock u to vrijeme svirao se samo u Velikoj Britaniji. “Ja sam želio pjevati rock” - govorio je Karlo i bio je prvi Jugoslaven koji je svirao svoju glazbu i pjevao svoje originalne pjesme. Živio je rock’n’roll!

Napustivši grupu Regal, odlazi u Skandinaviju pokušavajući tamo izgraditi glazbenu karijeru, ali ta želja mu se nije ostvarila. Put ga je dalje vodio u Pariz u Pathe Marconi, gdje stiže u prosincu 1961. godine. Skreće pažnju na svoj talent i počinje pjevati po američkim bazama.

“Naučio sam trikove, kako se živi sa par franaka mjesec dana u Parizu. Imao sam strašnu volju i energiju! Imao sam 21 godinu” - pričao je kasnije.

Uz pomoć nekoliko studijskih glazbenika i grupe Double Six of Paris, snimio je pjesme Nobody But You i She’s Not You, a potom je francuska grupa Les Chaussettes Noires ostala bez pjevača. Između njih 500 na audiciji je izabran Karlo Metikoš koji ubrzo postaje Matt Collins. Ime je dobio kada je snimio prvu ploču, jer svi pjevači koji nisu imali englesko prezime uzimali su ga kako bi se ploče bolje prodavale i da bi publika mogla lakše zapamtiti ime koje čuje na radiju, čita po novinama i vidi na pločama - to je bio odlučujući faktor uspjeha.

Primijetio ga je i menadžer tvornice gramofonskih ploča Barclay, a kao Matt Collins nastupao je na mnogim cijenjenim mjestima te je ostvario suradnju s izdavačkom kućom Philips i snimio singl s pjesmom Pourquoi.

Sve je ukazivalo na to da će san biti ostvaren. Karijera i uspjeh su bili nadohvat ruke. Uslijedila su putovanja diljem svijeta - u Italiju, Iran, Tursku, Sovjetski Savez, Grčku, Libanon. Novinari su pažljivo pratili rad autentične zvijezde. On im je pak pričao o tome kako želi snimati ploče u Jugoslaviji. Oduševljavao ga je Pariz, volio je slušati pjesmu Dona Ritchieja Valensa.

Na prvoj ploči koja je izdana u Francuskoj 1963. godine objavljene su pjesme En écoutant la Pluie, What kind of love is this, Il falut choisir, Kind of tonight. PGP RTB je od Philipsa dobio licencu za izdavanje u Jugoslaviji.

Zatim, 1. lipnja 1964. godine u izdanju Jugotona izlazi ploča s pjesmama Sick and tired, Just a lonely man, Be my baby, What do I say. Ta godina pamti mnoga umjetnikova televizijska

MATT COLLINS72

gostovanja, interes novinara, razne nastupe i koncerte.Sljedeća samostalna ploča izdana 1965. godine donijela je pjesme Lucille, Do not say good-

bye, Money, Hey, hey, hey, hey u pratnji ansambla Branka Bulića, Crvenih koralja i vokalnog kvarteta Melos.

Nakon toga objavljuje još dvije ploče - Jugoton je objavio EP Matt Collins Sings R & R, s kojeg se i danas pamte pjesme Koliko dugo i čuvena Peggy Sue, Noćas itd.

Pjevalo se “Kad bi ti Peggy Sue, htjela moju ljubav svu, o Peggy Sue. Što da se mijenja tu, jer ja te volim Peggy Sue, Peggy Sue, ti si u mom svakom snu, o Peggy Sue, što da se mijenja tu ... jer ja te volim Peggy Sue”. Na drugoj ploči su bile pjesme Opraštam sve, Molim te idi, Telefon, Jagoda...

U Jugoslaviji je Matt Collins održao dvije uspješne turneje u razdoblju od 1963. do 1965. godine. Pratili su ga Crveni koralji, Bijele strijele i Delfini. Stadioni i sportske hale pune znatiže- ljnih pogleda slušale su svoju zvijezdu. Koncerti u Zagrebu i na Tašmajdanu u Beogradu bili su izuzetno uspješni. Na zagrebačkom stadionu Šalata održao je tri koncerta i tada ga je gledalo 12.000 ljudi.

U Jugoslaviju se vratio sedamdesetih godina kada je s glazbenom divom i životnom supu- tnicom Josipom Lisac stvorio antologijsko djelo, kultni album Dnevnik jedne ljubavi koji i kritika i publika nazivaju fascinantnim djelom. Izdao ga je Jugoton 1973. godine. Riječ je o konceptu-alnom rock albumu, glazbenoj priči o ljubavi koja u sebi nosi energiju i strast prema glazbi kao i spoj talenta, predanog rada, profesionalizma i kozmičkog dara Karla Metikoša, Josipe Lisac i Ivice Krajača. 2013. godine navršilo se 40 godina od nastanka Dnevnika jedne ljubavi.

LP 16 originalnih snimaka (1962-1966) koji je izdao Jugoton 1981. godine je skup hitova i šest živih snimaka iz hotela Hilton u Ateni gdje je nastupao, a tu su se našle i Take a Chance i Little May.

Croatia Records je reizdanje objavila 1994. i 2002. godine. Karlo Metikoš bio je skladatelj prve rock opere Gubec beg iz 1975. godine.

Ultimativna kolekcija Matta Collinsa na dva CD-a donijela je 40 najvećih hitova ovog vizionara i zaljubljenika u rock, poput Peggy Sue, What Kind of Love Is This, En écoutant la

MATT COLLINS 73

pluie (Rythm of the Rain), kao i pjesmu Znat ćeš.Karlo Metikoš umro je u prosincu 1991. godine, ostavljajući iza sebe ispisanu priču o svo-

jim snovima koji su se ostvarili. Ivica Krajač, skladatelj i tekstopisac, rekao je da je “on naš prvi, pravi istinski roker, ako pođemo od krilatice da se rock ne svira nego živi, a rock je upravo to”.

Karlo Metikoš ili Matt Collins prvi je vizionar rock’n’rolla na ovim prostorima, zapamćen kao umjetnik čije se ime izgovara s velikim poštovanjem i osjećajem konstantnog umjetničkog i duhovnog prisustva. Pozornica je zauvijek ostala njegova.

Natalija Cajić

DISKOGRAFIJA

ALBUMI· It’s beat time (Somerset, 1965.)· 16 originalnih snimaka (Jugoton, 1981.)

SINGLOVI· En ecoutant la pluie / King for Tonight / Il faut choisir / What Kind of Love Is This (Philips, 1963.)· Petite fille sauvage / Pourquoi / Vis ta vie / J’ai change d’avis (Philips, 1963.)· En écoutant la pluie / What Kind of Love Is This / Il faut choisir / King for Tonight (PGP RTB, 1964.)· Sick and Tired / Just A Lonely Man / Be My Baby / What’d I Say (Jugoton, 1964.)· Lucille / Don’t Say Goodbye / Money / Hey, Hey, Hey, Hey (Jugoton, 1964.)· Nikada (La terza luna) (Jugoton, 1964.)· Peggy Sue / Koliko dugo / Svađa / Noćas – Matt Collins i Crveni koralji (Jugoton, 1965.)· Praštam sve / Molim te, idi / Telefon / Jagoda (Jugoton, 1965.)· Peggy Sue (Jugoton, 1965.)

Kada se spomene skupina Crveni koralji, mnogo je onih koji se sjete slike starog gramofona s kojeg dopiru stihovi “Ruže

su crvene, tajne su skrivene, slatka je muzika, al nije kao ti”…

Riječi te pjesme i danas puštene na bilo kojem modernom zvučnom uređaju odzvanjaju istom nježnošću i šarmom. Priča o bogatoj gla-zbenoj karijeri vraća nas na početak, točnije u 1962. godinu, kada je bend osnovan pod imenom Crveni đavoli, odnosno Crveni dječaci.

Inspirirani glazbom Cliffa Richarda i grupe The Shadows, talentirani mladići osnivaju skupinu čija će se popularnost između ostalog

pamtiti i po tisućama pisama koja su bila adresirana na Crvene koralje. Oni su bili Miroslav Miro Lukačić, Davorin Dino Sarajlić, Rudolf Rudi Šimunec, Medo Josip Badrić i Boris Barba Babarović. U grupi su tijekom karijere svirali i Mika Hižak, Vlado Kirby Bastajić, Boris Turina i Krešo Pavlić.

Prvi singl Crveni koralji izdali su 1964. godine. Prodan je u 100.000 primjeraka, a pjesma Rekla si: volimo se postala je vječni hit. Drugi singl donio je obrade pjesama Napuljska gitara, Maštanje, Dolazak i Zvjezdana noć, dok će se i treći singl pamtiti po sjajnim obradama Svega mi je dosta i Otiđi od nje iz repertoara čuvene grupe The Rolling Stones, a tu su i instrumentali Tema mladih ljubavnika i Perfidia.

Šezdesete godine donijele su Koraljima uspjeh i slavu, bili su na vrhuncu stvaralaštva, ploče su prodavali u srebrnim i zlatnim nakladama. Uslijedila je i turneja po bivšoj Jugoslaviji 1964. godine kada su proglašeni najomiljenijom rock grupom, a nisu ih mimoilazile ni festivalske nagrade. Pojavljivali su se na svim festivalima s hitovima koji su se nizali sami od sebe. Nisu ih zaobišle ni nominacije u kategoriji najboljeg benda u izboru glazbenog časopisa Ritam.


CRVENI KORALJI 75

S četvrtim singlom u vječne hitove upisale su se pjesme Sretne godine, Izgubljenoj ljubavi, obrada Volim je (inače pjesma The Beatlesa), kao i instrumental Johnny Guitar švedske grupe The Spotnicks. S Karlom Metikošem su nastupali na turneji 1964. godine i to je inače bila prva rock turneja u Jugoslaviji. Svo vrijeme karijere surađivali su s mnogim glazbenim imenima, nekima su snimali matrice u studiju, a Ivici Šerfeziju su svirali na singlu Crvene ruže / Ja za ljubav dosad nisam znao.

Crveni koralji odnose pobjedu na Međunarodnom beat festivalu, dok na Zagrebačkom festivalu 1966. godine osvajaju prvu nagradu stručnog žirija i drugu nagradu publike za skladbu Ne pitajte za nju, a pjesmu Nemoj reći zbogom koju su izveli godinu dana kasnije zagrebačka publika nagrađuje trećim mjestom. Na prvom festivalu Jugoslavenske pop glazbe koji je održan u Zagrebu 1968. godine, zahvaljujući glasovima publike prvo mjesto pripalo je pjesmi Moja gitara, a četvrto Noćas sam sanjao i stručni žiri im je dodijelio nagradu za najbolju izvedbu.

Turneje po Njemačkoj potvrdile su uspjeh Koralja, a bili su i prateća grupa Ivici Šerfeziju, Ivi Robiću, Arsenu Dediću.

Početkom sedamdesetih godina otišli su na prvu turneju po Rusiji, proslavivši pritom deset godina postojanja. Na turneji su nastupali uz tada najveće zvijezde bivše države – Ladu Lesko-vara, Zdenku Kovačiček, Josipu Lisac, Đurđicu Barlović, Tonija Leskovara i Matta Collinsa.

Grupu zatim napušta Boris Babarović, a umjesto njega dolazi Marijan Miše. U toj prvoj polovici sedamdesetih Koralji su bili gosti na svim radijskim i TV programima u bivšoj državi, a publika ih je srdačno dočekivala gdje god da su se pojavili.

Medo Badrić grupu je napustio 1976. godine, zamijenio ga je Boris Turina. Zatim odlazi i jedan od prvih ritam gitarista Rudolf-Rudi Šimunec, a u grupu dolazi orguljaš Boris Kajzer koji će još jednom zajedno s Barbom, Mirekom, Krešom i Mačorom 1985. godine snimiti Rock’n’roll zbirka 1963-1966.

Godina 1968. donosi nove nezaboravne pjesme Ne želim više tu ljubav, Bila si jedina, Da sam drvosječa (inače pjesma Bobija Darina), da bi već sljedeće 1969. objavili singl s pjesmama Još uvijek se nadam i Bez djevojke.

Iako popularnost više nije bila tako intenzivna kao šezdesetih godina, Crveni koralji su i

CRVENI KORALJI76

dalje svirali. Sredinom 80-tih godina, poslije mnogih promjena, ponovo su se okupili u postavi Babarović, Lukačić, Šimunec i Marinac. Svirali su u kavani Čarda u Zagrebu.

Najbolje izvedbe naziv je albuma na kojem su pored njihovih pjesama mjesto našle i mno-gobrojne obrade. Na festivalu Mesam ‘86 predstavili su pjesmu Rajka te se ona našla na ploči koju je izdao Jugoton. Povodom 25 godina od osnivanja grupe snimljen je treći LP Ja sam tvoj čovjek, gdje su zabilježene obrade pjesama Dona Ritchieja Valensa, And I love Her grupe Beat-les, kao i pjesme Crvenih koralja. Vinil iz 1985. godine reizdan je na CD-u Rock’n’roll zbirka 1963-1966, dok je CD Prvih 40 godina, na kojem su snimljeni neki od starih hitova, izašao pod imenom Barba i Crveni koralji.

Sve dok bude osjećaja, ljubavi, rastanaka i sastanaka, a bit će ih zauvijek, sve dok će se pričati o scenskim nastupima i analizirati te prepričavati umjetničke biografije, sve dok se sluša stari dobri rock’n’roll, spominjat će se i junaci ove naše priče i njihovi nastupi kojima su osvajali publiku. Tako će se poput iskričave svjetlosti uvijek iznova vraćati želja za slušanjem pjesama Crvenih koralja.

Natalija Cajić

CRVENI KORALJI 77

DISKOGRAFIJA

ALBUMI· Rock’n’roll zbirka (1963-1966) (Jugoton, 1985.)· Najbolje izvedbe (Jugoton, 1986.)· Ja sam tvoj čovjek (Jugoton, 1988.)

SINGLOVI· Najljepši san / Dok je drugi ljubi / Ponoć je prošla / Rekla si: volimo se – Crveni koralji i Boris Babarović (PGP RTB, 1964.)· Makedo / Golubovi – Crveni koralji i Vokalni kvartet 4M (Jugoton, 1964.)· Napuljska gitara / Maštanje / Zvjezdana noć / Dolazak (Jugoton, 1965.)· Zov divljine / Pravi se sretnom kad si tužna / Crvene ruže / Ja za ljubav dosad nisam znao – Crveni koralji i Ivica Šerfezi (Jugoton, 1965.)· Peggy Sue / Koliko dugo / Svađa / Noćas – Crveni koralji i Matt Collins (Jugoton, 1965.)· Otiđi od nje / Perfidia / Tema mladih ljubavnika / Svega mi je dosta – Crveni koralji i Boris Babarović (PGP RTB, 1965.)· Volim je / Sretne godine / Johnny Guitar / Izgubljenoj ljubavi (PGP RTB, 1966.)· Sam / Kad bih bio drvosječa / Bila si jedina / Ne želim više tu ljubav (PGP RTB, 1968.)· Moja gitara / Noćas sam sanjao / U jutro / Otac je rekao (PGP RTB, 1969.)· Bez djevojke / Još uvijek se nadam (Jugoton, 1969.)· Nikad nisam imao ništa / Pogrešan broj (PGP RTB, 1970.)· Mnogo značiš za moj život, draga / Dvije čaše (PGP RTB, 1970.)· Vrati mi se / Sjećanje / Mala Suzi / 22 Juni 19.. (PGP RTB, 1971.)· Šjor Bepo moj / Na brigu kuća mala (Jugoton, 1972.)· Neka život teče / Vizija (Jugoton, 1972.)· Za svaki dan / Nemoj poći kući (Jugoton, 1973.)· Elvira / Tvoj strani svijet / Crveni koralji i Marjan Štupjanski (Jugoton, 1974.)

Kameleoni, osnovani 1965. u Kopru, afirmi-rali su se u toku četverogodišnjeg rada kao nezaobilazan jugoslavenski reprodu-

ktivni pop-ansambl. U sastavu Danilo Kocjančič (ritam-gitara), Jadran Ogrin (bas), Tulio Furlanič (bubnjevi), Marjan Malikovič (gitara) i Vanja Valič (orgulje), Kameleoni su se okušali i samostalnim ostvarenjima (Sjaj izgubljene ljubavi, muzika za film Sončni krik), no ona su ostala u sjeni njihovih atraktivnih izvedbi engleskih i američkih uzora. (Iz Leksikona jugoslavenske muzike, Leksikogra- fskog zavoda Miroslava Krleže, 1984.)

Kada su 13. studenoga 1966. u finalu Prvog šampionata VIS-ova Jugoslavije u zagrebačkom

Studentskom centru koparski Kameleoni osvojili prvu nagradu stručnog žirija bilo je jasno i ne- vjernim Tomama da se među zagrebačke Robote, Delfine i Zlatne akorde te beogradske Siluete, Elipse i Crne bisere, trenutno vodeće visove tadašnje države s njenih najzapadnijih granica ubacio taj nevjerojatni, lepršavi i moderni beat bend istaknuvši usput i kandidaturu svoga malog grada za naziv slovenskog Liverpoola. Onoga jugoslavenskog već je uživao Zagreb.

Naravno, treba reći da je Grupa 220 živjela tek koji mjesec, sarajevski Indexi su se nakon krize identiteta prestrojavali u vrhunsku postavu kao što su gastarbajterski i nenadmašni The Mladis svoju upravo rastrojili! Potrebno je spomenuti i kako su najbolje rokerske godine Crvenih koralja bile iza njih, kao i one Zlatnih dečaka i Iskri, Bijelih strijela, Bezimenih, Atoma, Sjena i nebrojenih drugih instrumentalaca kojih već davno nije bilo, a Mi, Mladi levi i Bele vrane tek će najaviti svoj ulazak u visoko visovsko društvo.

Danilo Kocjančič, Jadran Ogrin, Marjan Malikovič, Vanja Valič i Tulio Furlanič još su u svojim tinejdžerskim godinama pjevali i svirali tog 13. studenoga 1966. Djelovali su kao da to čine od vrtića, a de facto od prvog zajedničkog nastupa prošlo je tek nešto više od godinu dana! U jednom trenutku,


KAMELEONI 79

baš kad se prepolovilo desteljeće, koristeći prednost blizine Trsta (svojevrsne Meke jugoslavenskih državljana u potrazi za jeftinim, ali tako neodoljivim luksuzom made in Italy), živeći na dohvat ak-tualnim pločama, kvalitetnim instrumentima, trendovskoj odjeći i obući, premetnuli su se u glavne junake uzbudljivih gitarijada, masovnih okupljališta mladih na kojima se upravo rađao novi mit električnih gitara. Čak i u srbijanskom vinorodnom središtu u Župi Aleksandrovac, u tamošnjem Diskosu, tvrtki utemeljenoj par godina ranije, tada recentnoj prijestolnici Ljubomira Milića i kvarteta Paloma, Nikole Karovića, Nevenke Arsove i drugih yu mex zvijezda, bilo je jasno da je riječ o novim ikonama plesnih podija i koncertnih dvorana. Nakon što su radio već učinili svojim medijem trebalo im je dati šansu da se otkriju i na vinilu. Veliki Jugoton i drugi do njega PGP RTB samo su osluškiva-li dok je kameleonski Kocjančičev Sjaj izgubljene ljubavi (sa stihovima Tulia Furlaniča) konačno postajao toga ljeta 1967. neupitnim amblemom beata diljem bivše države, uz bok Mlinarčevu Osmijehu i Pružam ruke novih Indexa. Zanimljivo, osim klasičnog R&B-a See See Rider, izvedenog po Animalsima i preostale dvije snimke bile su Kocijančićeve: La felicita i Looking For Me (talijanski, odnosno engleski tekst složio je Vanja Valič). Premda se činilo kao da su ispale iz nastupnog seta talijansko-engleskih Rokesa ili neke Mersey-beat grupe, pokazivale su samosvijest o potrebi vlastite pjesmarice, nečeg što se nije moglo pripisati većini mladih yu-električara koji su žudili za slavom oslanjajući se uštekani isključivo na Top Twenty Radio Luxembourga.

Naravno, sljedeća dva EP-a proizveo je Jugoton, čemu je u ulozi producenta kumovao njihov zagrebački vršnjak Veljko Despot, tek rođeni novinar i skori osnivač Jugoslavenskog Beatles Fan Cluba. Prvi, objavljen na samom kraju iste 1967. donio je još dvije autorske pjesme - Story Of My Brown Friend (fini pokušaj najkreativnijeg člana Danila Kocjančiča da se pretvori u Raya Daviesa) i Gdje si ljubavi solo gitarista Malikoviča kao očekivanu nasljednicu Sjaja izgubljene ljubavi. Tekstove je ponovno napisao Vanja Valič. No, treba priznati da su ploču nosila dva covera svjetskih uspješni-ca: vrhunski izvedena Dedicated To The One I Love, kalifornijskih Mamas and Papas i emocijama natopljena Too Much On My Mind, očito za Kameleone vrlo važnih Kinksa. Ne ponovivši uspjeh prethodne ploče, bio je to klasični previd zasluženog diskografskog trijumfa. Britanski beat susreo je američki west coast flower-power natopljen slovenskim primorskim šarmom, nešto što su upravo dokazivali prelazeći tisuće i tisuće kilomatara bivše države i susjednih Italije i Austrije u bliskim su-

KAMELEONI80

sretima sa sebi ravnom mladošću, pjevajući im otvorena srca i bez kompleksa na engleskom, talijans-kom, miješajući ekavicu i ijekavicu s akcentom pravih Deželinih sinova razmetnih. Tako su tijekom te 1967. svirali i u legendarnom milanskom Piperu smjenjujući se s birminghamskim Renegadsima, libanonsko-francusko-talijanskom zvijezdom Patrickom Samsonom, Patty Pravo, Rokesima i tek rođenim Jimijem Hendrixom!

Digli su se oni visoko, valjda kako nisu mogli ni sanjati. Doma su mnogi u tomu vidjeli idolatriju ravnu beatlemaniji, što je plašilo roditelje i rigidnu vlast. Premladi, poletjeli su previsoko kako je to vrijeme i tražilo, bez kalkuliranja, poput petorice Ikara. Ipak, EP Sunny Cry koji je objavljen u ljeto 1968., svjetlo dana ugledao je puno prerano. Zamišljen kao zvučna kolona slovenskog filma hipi generacije Sončni krik kultnoga redatelja Boštjana Hladnika ovo je postao njihov labuđi krik, prerano čak i za to doba brzih promjena kada su se bendovi rađali i umirali preko noći. Taj ničim najavljeni razlaz zaledio je sjaj u očima fanatičnih, poglavito nježnih fanova. Oproštajne I’m GonnaTell You (prvi i drugi dio), Sunny Cry i Captain skladao je novi gitarist Goran Tavčar, a Vanja je opet bio dežurnim stihotvorcem. Okviri filma – psihodelija i potreba za mijenjanjem učinili su svoje. Istina, na početku 1968. potraga za konceptualnošću i instrumentalnim pasažima korespondira s trendovima tzv. pro-gresivnog rocka. Inovativni zvuci proizvedeni u studiju RTV Ljubljane te rane veljače dobrih godinu dana pretekli su Plimu Indexa i ambicioznije uradke Kovačeve Korni grupe (Jedna žena). Valja na-pomenuti da su se Kameleoni, čvrsto vjerujući u diskografski uspjeh na zapadu, do kraja tvrdoglavo držali - za domaće tržište hendikep-načela - pjevanja na poglavito engleskome.

Beat je mrtav, živio beat-psihodelik! - trebala je biti spasonosna objava kameleonskih metamor-foza. No, beat-psihodelik, kako je njihov mladi producent i PR Despot krstio novo usmjerenje u po-dacima za, pokazat će se epitaf ploču, premda u skladu s aktualnim strujanjima, nije mogao retuširati dugo njegovanu sliku beat-benda s koje se upravo otrgnuo, vjerojatno i presudno, dvojac gitarista iz formativne postave - Danilo i Marjan. Treba dodati da se sve to događalo usporedno s pozivima na služenje vojnog roka što su, tada često i dirigirani, poput Domoklova mača visili nad sudbinama mla-dih rock bendova. Instrumenti s logom Kameleona bit će obješeni u žrtvu bespoštednom izgaranju kako je to učinio i Dedal sa svojim krilima. (Ovu rečenicu kao da sam oteo ispod pera osebujna blues i rock kritičara i DJ-a iz Džuboksovih i Pop-expressovih šezdesetih - nezaboravnoga Tonija Nardića!).

KAMELEONI 81

Ili kao da su, poput mnogih iz svoga naraštaja, još onda predvidjeli onu Neila Younga - suborca s druge strane Atlantika - it’s better to burn out then to fade away! Iz pepela niknula su neka druga imena, a i sami Kameleoni, no times they are a changing.

Ovaj CD, pored spomenutih naslova, popunjen hitovima dana - hvala bogu sretno zabilježenih u studiju širom im otvorena lokalnoga radija, a koje su inače bile tour de force njihova stvarnog života što se odvijao na pozornici, pretvara se u gotovo savršen soundtrack naših swinging sixtiesa. Girl, California Dreaming, San Francisco (Be Sure To Wear Flowers In Your Hair), Con le mie lacrime/As Tears Go By, With A Girl Like You, For No One, Una bambolina che fa no/La poupee qui fait non - pjesme iz repertoara Beatlesa, Stonesa, Mamas and Papas, Troggsa, ali i manje slavnoga Scotta McKenzija ili francuske zvijezde Michela Polnareffa, uključujući čak i njima stilski neprimjeren soul standard što ga je inače pjevao robusni Wilson Pickett, Something You Got - otkrivaju nam mlade bo-gove beata u potpunom sjaju izgubljene ljubavi. Visoko impostiran višeglas, zvoneće gitare, pištave Farfise, ostrašćeno bubnjanje, upečatljivo tonalni solo vokali (najčešće Tuliov) bili su upravo per-fektan trademark zvuka što su ga (do)nosile šezdesete. Naravno, Tulio nije bio frontman (uostalom, svirao je bubnjeve!); nisu Kameleoni imali svog Zorana Mišćevića ili Tonyja Studenoga, Drageca ili Pesa; oni su bili kao John, Paul, George i Ringo - Danilo, Marjan, Jadran, Vanja i Tulio! Drugim riječima, nisu oni bili bend sa zvijezdom, već zvjezdani bend! Blistali su i ljubili, pobjeđivali, a na koncu i izgubili, nadmoćno i treba pošteno priznati, bolje od većine iz svog naraštaja sačuvali ozračje planetarnog ushita glazbom što su ga pokrenuli Beatlesi i njihovo milijunsko sljedbeništvo!

Kao da su se Kameleoni poigrali svojim imenom i nisu se mijenjali prema okolini već su pokušavali mijenjati istu! Svijet preko granice možda im je htio podvaliti cvijetne košulje, uske hlače, beatle čizmice, pino silvestre, namirisanu dugu kosu i rock ‘n’ roll, (tako su nam govorili očevi), ali oni su mu vratili onako kako su najbolje znali: cvjetnim košuljama, uskim hlačama, beatle čizmica-ma, pinom silvestreom, namirisanom dugom kosom i rock ‘n’ rollom! Bila je to dijalektika kulturne revolucije 60-ih i primjena hipijevske (kod nas, realno, samo deklarativne!) make love not war.

Šteta je što čuvari diskografskog blaga, glasovita američka tvrtka Rhino, u četverostrukom bo-gato opremljenom boxu Nuggets II: Original Artyfacts from the British Empire and Beyond (1964-1969), nastavku senzacionalnih Nuggetsa iliti Zlatnih zrnaca iz sedamdesetih, gitarista i producenta

KAMELEONI82

Patti Smith Group, Lennyja Kaya, nemaju ni jednu snimku Kameleona. I one bi zajedno s brojnim sličnim (uz britanske) švedskim, njemačkim, nizozemskim, novozelandskim, brazilskim, peru-anskim, austrijskim, češkim, urugvajskim...iz ere prapunka i psihodelije sjajile poput pravoga zlatnog grumenja! Sjaj izgubljene ljubavi i njegovih 20 grumenova svjedoči nam upravo to, danas možda razvidnije no ikad. U konačnici, ovo je po mnogočemu najmonumentalniji pojedinačni spomenik eri beata s ovih prostora. To što se naknadno otkriva, podignut na temeljima dragocjenih krhotina električarskih šezdesetih, ne umanjuje njegovu veličinu i značaj. Naprotiv, otkrivamo ga upravo na vrijeme da jednoj, još uvijek vitalnoj generaciji bude podsjetnik na njena ishodišta i njene junake. I ne manje važno: da onim novima bude na nauk! Ili, kako je zaključio njihov kasniji suradnik, glazbenik, pjesnik i novinar Drago Mislej Mef u bilješci s CD-a Kameleoni 66-67 iz 1994. (prvog pokušaja da se sistematizira kameleonska ostavština), “z njimi je občutila drugačno mladost, z njimi je spoznavala svet, z njimi je doživela toliko kot nikoli prej in kasneje”.

Malo je poznato da je jedna od legendi jugoslavenskog rocka Branimir Johnny Štulić pjesme Too Much On My Mind i Che colpa abbiamo noi, uspješnice Kinksa i naturaliziranih Talijana Rokesa (Koprani su ovu drugu redovno izvodili na svojim nastupima) zabilježila na trostrukoj Azrinoj Za-dovoljštini, zapravo u spomen na tinejdžersku fascinaciju pojavom Kameleona.

Siniša Škarica

DISKOGRAFIJA

ALBUMI· Kameleoni (ZKP RTVL, 1982.)· Za vse generacije (Helidon, 1995.)

SINGLOVI· La felicita / See see rider / Sjaj izgubljene ljubavi / Looking for me (Diskos, 1967.)· Dedicated to the one I love / Story of my brown friend / Gdje si, ljubavi / Too much on my mind (Jugoton, 1967.)· I’m gonna tell you (I dio) / I’m gonna tell you (II dio) / Sunny cry / Captain (Jugoton, 1968.)


Stvaralački opus Drage Mlinarca čine kapital-na djela, pjesme koje su svojom dubinom i sadržajnošću zauvijek sačuvane kao vječni

hitovi, a Osmijeh kojeg se odmah svi sjetimo ve-liki je i prvi autorski hit domaće rock scene, kultna pjesma koja traje izvan vremena i prostora. Mnogo je onih koji za tvorca Osmijeha kažu da je riječ o izuzetnoj umjetničkoj osobnosti koja je utjecala na formiranje glazbenih i pjesničkih stavova generaci-ja i generacija. Sve je počelo tako što su se na sceni pojavili mladići neobičnog izgleda za ono vrijeme - s dugim kosama, obučeni u košulje s cvjetnim motivima i brzo zauzeli svoje mjesto pod glazbenim nebom.

Grupa 220 osnovana je 1966. godine spajanjem dva dotadašnja sastava, Ehosa i Jutarnjih zvi-jezda. Iz Ehosa u novi sastav prešli su gitarist i pjevač Vojko Sabolović i bubnjar Ranko Balen, a iz Jutarnjih zvijezda gitarist i pjevač Drago Mlinarec koji je svirao i usnu harmoniku, kao i basist Vo-jislav Miša Tatalović. Prvi nastup grupa je imala 15. listopada 1966. godine u dvorani Vrbik, kultnom, čuvenom mjestu za zabave i koncerte 60-ih godina u Zagrebu. Interesantan je podatak koji kaže da je za jedan od koncerata u Vrbiku publika umjesto ulaznica kupovala cvijetove.

Već spomenuta pjesma Osmijeh, trajni znak prepoznavanja Drage Mlinarca i Grupe 220, nastala je 1966. godine i donijela ogromnu popularnost. Tu su bili još i hitovi Grad i Uvijek kad ostanem sam, kao i obrada polke Večer na Robleku. Ploča je prodana u nakladi od 50.000 primjeraka.

Jednoj od najpopularnijih skupina u tadašnjoj Jugoslaviji ubrzo se pridružuje klavijaturist Brani-mir Živković. Uslijedila su brojna gostovanja i nastupi, a jedan od njih bio je i onaj na festivalu u Splitu, kada su ostvarili suradnju s Arsenom Dedićem u kompoziciji Razgovaram s morem. Zatim su uslijedili Festival šansona u Zagrebu, sudjelovali su s pjesmama Košulja s cvjetićima Stipice Ka-logjere i Zaboravite što sam vam rekao Alfija Kabilja, a s Prolazi jesen i Plavi svijet nastupali su na

GRUPA 220 & DRAGO MLINAREC84

Prvom festivalu pop glazbe u Zagrebu 3. rujna 1968 godine. Grupa 220 objavila je LP Naši dani koji je donio jedanaest pjesama i stekao status antologijskog prvog autorskog izdanja u domaćoj rock glazbi. Drago Mlinarec zatim odlazi u vojsku u Rijeku, a u grupi ubrzo dolazi do nesporazuma među članovima. Kad se 1971. godine Mlinarec vratio, priključio im se Davor Štern. Snimljene su demo verzije novih pjesama, ali one nisu naišle na potporu diskografskih kuća. Mlinarec je zatim nastupao sa sastavom Nautilus, a potom je osnovao grupu Džet Scorpion, da bi 1971. godine pokrenuo novu postavu Grupe 220 s Duškom Žutićem, Nenadom Zubakom i Ivanom Pikom Stančićem, a ponekad bi im se prudružio i Brane Živković. Nastaju nove pjesme Prva ljubav i Povratak, a na festivalu Zagreb 71 izveli su pjesmu Posmrtna posveta. Uslijedio je novi singl, a na njemu pjesme Doviđenja vještice i Sivilo perona. Grupi se potom pridružuje gitarist Husein Hasanefendić Hus. Ostao je zapamćen nastup na turneji Adriatic show, a nastupali su i kao predgrupa mnogim sastavima.

Albumom A ti se ne daj Drago Mlinarec se odlučuje za samostalni rad, a Grupa 220 snima singl, Husovu pjesmu Kiši i malo je hladno. Skupina je potom nastupila i na festivalu BOOM 73 u Ljubljani, a pjesma Pop pjevač snimljena je na duplom koncertnom albumu. Pridružuje im se Jurica Pađen, snimaju album Slike s pjesmama, Čovjek-bubanj i Marija. Sudjeluju na Boom festivalu u Za-grebu, a u grupu potom dolazi Aki Rahimovski. Drago Mlinarac snimio je vrlo zapažen solo album pod nazivom Pjesme s planine 1972. godine. Surađivao je s mnogim imenima iz svijeta umjetnosti, a na LP-u Rođenje i s klavijaturistom Nevenom Frangešom i vodećim rock umjetnicima 70-ih godina. Uslijedili su albumi Negdje postoji netko, Sve je u redu, Tako lako, Sabrano i Pomaknuto.

Sedamdesetih godina junak naše priče bio je jedan od najaktivnijih glazbenika rock scene, sudjelovao je na izdanjima Boom festivala, brojnim samostalnim i kolektivnim koncertima, te kao autor glazbe u različitim kazališnim predstavama, gostujući na scenama tadašnje Jugoslavije, ali i Europe i Južne Amerike. Bio je producent prvog albuma Azre i surađivao s triom Le Cinema.

Pripala mu je Vjesnikova nagrada za glazbu Josip Štolcer Slavenski. Godine 1987. navršilo se dvadeset godina od osnutka grupe, a jubilej je proslavljen koncertom u Vrbiku. Izdan je i album Originali 1967/68 na kojem se nalaze najveći hitovi Drage Mlinarca. Na CD reizdanju 16 originala 67-68 u izdanju Croatia recordsa nalaze se pjesme Negdje postoji netko i Sjeti se onih dana, a album Naši dani reizdan je na CD-u. Kada se kasnije prisjećao rada i uspjeha svoje Grupe, Mlinarec je u

GRUPA 220 & DRAGO MLINAREC 85

knjižici u sastavu box seta Kolekcija napisao: “Naravno da smo Grupa, uvijek ćemo biti Grupa. Imali smo lijepih trenutaka, dobro se družili, zaklinjanje na vječnu ljubav ostavimo, jer najprije bi trebali definirati pojam ljubavi, zar ne?”

Snimio je album Analog koji sadrži ambijentalno-eksperimentalne kompozicije, instrumentalne i akustične. Prva CD retrospektiva Krhotine podsjetila je na cjelokupnu glazbenu solo karijeru, a na kompilaciji se nalazi i koncertna verzija skladbe Kaj god blues koja je snimljena u Koprivnici 1992. godine. Album je 1997. nagrađen Porinom. Dolazi i nagrada Stari mačak za seniorski doprinos hrvatskoj rock glazbi 1998. godine. Stvaralaštvo je upotpunjeno songovima i glazbom u igranim i do-kumentarnim filmovima, kao i radio dramama, producentskim aktivnostima, a ostale su zapamćene i uspješne izložbe slika. Godine 2002. objavljena je knjiga Drago Mlinarec: Pjesme. Drago je dobitnik Porina za životno djelo 2005. godine. Na kompilacijskom albumu The Ultimate Collection nalazi se 48 kompozicija, a objavila ga je diskografska kuća Croatia Records.

Uslijedila je potom Kolekcija koju je također objavila Croatia Records 2011. godine, a koja izgledom i sadržajem spada u kapitalno djelo koje je objedinilo stvaralaštvo Drage Mlinarca. Sadrži osam albuma: A ti se ne daj, Pjesme s planine, Rođenje, Negdje postoji netko, Sve je u redu, Tako lako, Sabrano i Pomaknuto, uz bogato opremljenu knjižicu koja uz diskografske podatke na 134 stranice donosi jedinstveni tekstualni i fotografski prikaz života i karijere ispisan iz pera sjećanja velikog umjetnika. “Svatko priča svoju priču o vremenu koje je prohujalo - netko se sjeća, netko luta, koji je trag istinit?” piše zaljubljenik u rock glazbu razmišljajući o prošlim vremenima, studentskim danima i počecima karijere. ... “Evo tu sam prepun planova, napisah nešto pjesama, nisu kao one stare, još jednom ispočetka”.

Kažu da je vrijeme vječno i da ne prolazi. Postoje oni čija djela nadžive vrijeme, a to potvrđuju tako što se upišu u vječnost, kao Drago Mlinarec i Grupa 220. Zato se njihove pjesme slušaju uvijek ispočetka, najprije izazivajući nježnost, a potom potpuno potonuće u dubinu smisla i poruke koju nose. Lijepo je zapisao Drago Mlinarec: “Prolaznost je neizbježna, gdje su dječaci i djevojčice? Jesu li umorni, imaju li vremena za sebe, ili rastrgani u jurnjavi koja je zahvatila planetu polako odustaju. Vremenska udaljenost od događaja, dovodi li neizbježno do nostalgije?”

Natalija Cajić

GRUPA 220 & DRAGO MLINAREC86

DISKOGRAFIJA

ALBUMI· Naši dani (Jugoton, 1968.)· Slike (Suzy, 1975.)· A ti se ne daj – Drago Mlinarec (Jugoton, 1971.)· Pjesme s planine – Drago Mlinarec (Jugoton, 1972.)· Rođenje – Drago Mlinarec (Jugoton, 1975.)· Negdje postoji netko – Drago Mlinarec (Jugoton, 1977.)· Tako lako – Drago Mlinarec (Jugoton, 1979.)· Sve je u redu – Drago Mlinarec (Jugoton, 1979.)· Sabrano – Drago Mlinarec (Jugoton, 1980.)· Pomaknuto – Drago Mlinarec (Jugoton, 1983.)· Analog – Drago Mlinarec (FV Založba, 1994.)· Krhotine – Drago Mlinarec (Croatia Records, 1996.)· Kolekcija – Drago Mlinarec (Croatia Records, 2011.)

SINGLOVI· Osmijeh / Večer na Robleku / Uvijek kad ostanem sam / Grad (Jugoton, 1967.)· Sreća / To već i vrapci fućkaju / Dobro došla, draga / Ljubav je kao cvijet / Kad bih bio Petar Pan / To već i vrapci fućkaju (repriza) (Jugoton, 1967.)· Prolazi jesen / Plavi svijet (Jugoton, 1968.)· Prva ljubav / Povratak (Jugoton, 1971.)· Sivilo perona / Do viđenja, vještice (Jugoton, 1971.)· Dubi du-di, dubi du-da / Kiši i malo je hladno (Jugoton, 1972.)· Balada o djevojci sa sela / Ponovo na putu (PGP RTB, 1975.)· Noćna ptica / U njegovom srcu – Drago Mlinarec (Jugoton, 1972.)· Caracas / Kule od riječi – Drago Mlinarec (Jugoton, 1978.)


Indexi, jedna od najpopularnijih i najdugo- vječnijih pop rock grupa, pioniri jugoslavenskog rocka osnovani su 1962. godine u

Sarajevu kad su se okupili Ismet Nuno Arna- utalić (ritam gitara), Šefko Akšamija (bas gitara), Slobodan Misaljević (solo gitara), Đorđe Uzelac (klavijature) i Nedim Hadžihasanović (bubnjevi). Brzo su postali sinomim nadaleko poznate sara-jevske škole i vlasnici pjesama koje su zauvijek obilježile regionalnu rock scenu ostavljajući neizbri-siv glazbeni trag. Od 1962. do 2001. godine obja-vili su dva studijska albuma, 27 singl ploča i 12 kompilacijskih albuma, a mnogo je pjesama koje nisu objavljene.

Početak karijere obilježila je instrumentalna glazba, kao i obrade svjetskih hitova The Sha- dows i The Kinks. 1963. godine došlo je do prve promjene u grupi, tako da je na bubnjevima umjesto Nedima Hadžihasanovića zasvirao Đorđe Kisić.

Prva Gitarijada u Beogradu održana je 1964. godine, a Indexi su baš na toj manifestaciji osvo-jili drugo mjesto. Kao nagradu dobili su mogućnost da objave prvi singl te su snimili četiri instru-mentala. Obradili su hitove Sedam veličanstvenih, temu iz filma The Magnificent Seven, Večeras u gradu mladih, Teensville Tonight Johnny and the Hurricanes i Atlantida Atlantis The Shadows, dok je temu Nikada skladao Ismet Arnautalić. Važan trenutak nastao je kada se 1964. godine Indexima pridružio pjevač Davorin Popović, da bi ubrzo iz grupe otišli Slobodan Misaljević, Šefko Akšamija i Đorđe Uzelac, a dolaze gitarist Slobodan Bodo Kovačević i basist Fadil Redžić.

1967. nastupili su na prvom sarajevskom festivalu Vaš šlager sezone u travnju s pjesmom Oko malih stvari svađamo se mi. Zatim su s pjesmom Pružam ruke bili na natjecanju za pjesmu Europe.Ubrzo im se pridružuje orguljaš i skladatelj Kornelije Kovač, a to je bio dobar razlog da se više posvete stvaranju vlastite glazbe. Ostao je zapamćen nastup 1967. godine na festivalu u Opatiji

INDEXI88

kada su postali prvi VIS koji je sudjelovao na toj manifestaciji. Predstavili su pjesme Nedjeljom ujutro i Neću biti sam Đorđa Novkovića. Na dvomjesečnu turneju po SSSR-u otišli su u studenom 1967. godine. Sljedeće godine, dakle 1968. na Vašem šalegeru sezone nastupili su sa pjesmom Pustinjak.

Kada je bubnjar Đorđe Kisić napustio Indexe, na njegovo mjesto došao je Miroslav Šaranović. Treću nagradu na Opatijskom festivalu 1968. osvojili su sa pjesmom Jutro će promijeniti sve. Kada je Kornelije Kovač otišao u Beograd i osnovao Korni grupu, novi klavijaturist u Indexima bio je Đorđe Novković.

Pjesmu Plima snimili su 1969. godine, ali i prvu domaću rock poemu Negdje na kraju u zatišju koja je trajala duže od 10 minuta. Riječ je o melodiji Slobodana Kovačevića, dok je stihove napisao Želimir Altarac Čičak. Kada je Ismet Nuno Arnautalić otišao u vojsku više se nije vraćao u grupu. Početak 1970. donosi još jednu promjenu u sastavu grupe - Đorđa Novkovića zamjenjuje Ranko Rihtman. S pjesmom Hrvoja Hegedušića Da sam ja netko pojavljuju se na rock večeri Za-grebfesta i osvajaju drugo mjesto. Pobjedu na istoj manifestaciji donijela je kasnije pjesma Izvor. Odlasci i dolasci u grupi se ponavljaju, tako da odlazi Ranko Rihtman, a dolazi Vlado Pravdić, međutim on nije dugo bio u skupini pa je klavijaturist postao Enco Lesić.

Godine 1972. na TV Beograd u emisiji Maksimetar promovirali su pjesmu Sve ove godine i ona postaje veliki hit. Uslijedili su nastupi na Boom festivalu u Ljubljani sa pjesmom Hej ti, mlado momče, zatim na Zagrebfestu s pjesmom Sanjam, a nakon toga snimaju numeru Balada.

Deset godina karijere obilježili su u Skenderiji u Sarajevu velikim koncertom - bila je kasna jesen 1972. godine. Objavljuju i dugoočekivani maxi singl. S Plimom je ploča dostigla visok tiraž i postala evergreen. Početkom 1973. godine došlo je do glazbenog spajanja s grupom Pro arte te su radili pod nazivom Pro arte - Indexi. Bili su zajedno na turneju po Bugarskoj, a snimku nastupa objavila je izdavačka kuća Balkanton. Nizale su se pobjede i nagrade pa su tako 1973. godine Indexi pobijedili na festivalu Vaš šlager sezone s pjesmom Predaj se srce, a ta pjesma je donijela i prvi zlatni singl. Prvi LP bio je kompilacija najuspješnijih kompozicija sa singlova.

Krajem 1974. grupa je nastavila raditi, ali umjesto Miroslava Šaranovića bubnjeve je zasvirao Milić Vukašinović, a na klavijaturama umjesto Novkovića zasvirao je Miroslav Maraus. Snimili su

INDEXI 89

singl s pjesmama Bacila je sve niz rijeku i Pogrešan broj. Pamti se spektakularni koncert u Sken-deriji koji je u svim pričama o ovoj legendarnoj grupi zapisan zlatnim slovima. Bend je doživio veliki uspjeh. Na Opatijskom festivalu pjevali su Ti si mi bila naj naj, na Šlageru Volim te, a na Splitskom festivalu Obala pusta, obala vrela. Pjesme su postajale vječni hitovi nizale su se jedna za drugom te lako osvajale publiku.

Polovicom 1976. Davorin Popović je izdao solistički album Svaka je ljubav ista (osim one prave) koji su snimili kompletni Indexi. Vaš šlager sezone predstavio je pjesmu Moja Hana, a Davorinu je pripala nagradu za najbolju interpretaciju. Na Festivalu Beogradsko proljeće s pjesmom Stani malo zlato moje Aleksandra Koraća osvojili su treću nagradu publike. Odlaze na turne-ju po bivšem SSSR-u, zatim na turneju sa Zdravkom Čolićem po Jadranu. Krajem 1976. Milić Vukašinović otišao je u grupu Bijelo dugme, tako da su bubnjeve svirali Stojanović i Kisić.

Vrlo uspješan album Modra rijeka objavili su 1978. godine vraćajući se autorskoj glazbi. Na albumu je stihove recitirao Fabijan Šovagović, a publika je zavoljela pjesme Ispili smo zlatni pehar, Pozovi me na kavu, 310 poljubaca i Pozdravi Sonju. Godine 1984. Davorin Popović snimio je drugi solo album S tobom dijelim sve - na njemu su pjesme Kemala Montena, Kornelija Kovača i Fadila Redžića, a pratili su ga Indexi.

Četverostruka LP kompilacija Sve ove godine objavljena je 1986. godine. Zatim slijedi kompi-lacija Indexi The best of 2, da bi 1991. izadala i dvostruki CD Indexi. Uz Korni grupu, Time, Yu grupu, RM Točak band i Dragu Mlinarca nastupili su na koncertu održanom u Zagrebu 22. svibnja 1987. u velikoj dvorani Doma sportova. Na duplom živom albumu YU rock legende u izdanju Jugotona koji je snimljen na tom nastupu našle su se i neke od njihovih najljepših pjesama - Sve ove godine, Balada, Plima i Bacila je sve niz rijeku. Kasnije je isti koncert održan i u Beogradu. Tijekom rata u BIH Indexi nisu bili aktivni ali su snimili pjesmu Ulica prkosa. Davorin Popović je 1995. s pjesmom XXI. vijek predstavljao BIH na Eurosongu u Dublinu. Ona je objavljena na njegovom trećem albumu S tobom dijelim sve. Godine 1995. grupa je ponovo počela raditi - u siječnju 1996. godine imali su pet uzastopnih koncerata u dvorani Vatroslav Lisinski u Zagrebu. U travnju su rasprodali tri koncerta u Sava Centru i jedan u Novom Sadu. Publika ih je svuda dočeka-la s oduševljenjem i velikom željom da ih čuje i vidi.

INDEXI90

Album Kameni cvjetovi objavili su 1999. godine s izvornim rock zvukom. Snimak posljednjeg nastupa Indexa u sarajevskoj Zetri 1. listopada 1999. godine objavljen je na duplom CD-u pod nazivom 1.10.1999. Zetra. Kao gosti na pozornici su im se pridružili Kornelije Kovač, Goran Bregović, Milić Vukašinović, Hari Varešanović i Mladen Vojčić Tifa.

Posljednji koncert održali su u Banja Luci 5. svibnja 2001. godine. Davorin Popović umro je 18. lipnja 2001. godine, a grupa je tada prestala s radom. Kao sjećanje na velikog umjetnika objavljen je CD singl Pjesma za Davora koju je napisao Zlatan Fazlić, a uz njega su pjevali Dado Topić, Aki Rahimovski i Mladen Vojčić Tifa. U BIH ustanovljena je i nagrada u čast Davorina Popovića koja se dodjeljuje najuspješnijim glazbenicima. Bodo Kovačević umro je 2004. godine, bubnjar Đorđe Kisić 2005., a prvi bubnjar Nedo Hadžihasanović 2006. godine.

Croatia Records 2015. godine objavila je The Ultimate Collection Indexa na dvostrukom albumu s 36 pjesama njihovih najvećih hitova među kojima su Pružam ruke, Bacila je sve niz rijeku, Oko malih stvari svađamo se mi, Ti si mi bila naj, naj, Jutro će promijeniti sve i mnogim drugim.

Za bogatu karijeru ove grupe kaže se da je trajala jer su uspjeli prevladati sve prepreke, nesu- glasice, odlaske iz grupe pa nove dolaske i nikada nisu odustajali od umjetnosti, pjesama, glazbe i svih poruka koje su slali kroz stvaralaštvo. Zato su Indexi glazbena skupina koju vole i slušaju sve generacije, a njihova dijela obrađivali su i obrađuju mnogi glazbenici.

Natalija Cajić

DISKOGRAFIJA

ALBUMI· Indeksi (RTV Ljubljana, 1972.)· Svaka je ljubav ista (osim one prave) – Davorin Popović i Indexi (Diskoton, 1976.)· Modra rijeka (Jugoton, 1978.)· S tobom dijelim sve – Davorin Popović (Diskoton, 1984.)· S tobom dijelim sve – Davorin Popović (Croatia Records, 1996.)· Kameni cvjetovi (Nika Records, 1999.)

INDEXI 91

SINGLOVI· Sedam veličanstvenih / Nikada / Večeras u gradu mladih / Atlantis (PGP RTB, 1964.)· Naše doba / Pružam ruke / Zašto je prazan čitav svijet / Jednom smo se svađali (PGP RTB, 1967.)· Drugi čovjek / Ako jednom budeš sama / Jutro će promijeniti sve (PGP RTB, 1968.)· Ne želim tvoju ljubav / Šabn-dabn-šabn-du-bajo (Jugoton, 1969.)· Svijet u kome živim / Da sam ja netko (Jugoton, 1971.)· Krivac si ti / Sve ove godine (Jugoton, 1972.)· Sanjam / Balada (Jugoton, 1972.)· Plima / Ugasila je plamen / Povratak Jacka Trbosjeka i ostalog zla (Jugoton, 1972.)· Predaj se srce / Budi kao more (Jugoton, 1973.)· Jedina moja / I tvoje će proći (Diskoton, 1973.)· Samo su ruže znale / Samoćo, ljubavi moja (Diskoton, 1974.)· Ding-da-da / Dal’ smo ljudi (Diskoton, 1974.)· Bacila je sve niz rijeku / Pogrešan broj (Diskoton, 1974.)· Volim te / Ti si mi bila naj, naj! (Diskoton, 1975.)· Obala pusta, obala vrela / Prva ljubav (Diskoton, 1975.)· Ja sam uvijek htio ljudima da dam / Crveno svetlo – Davorin Popović (PGP RTB, 1976.)· Moja Hana / Noćni susret / Stani malo zlato moje / Putovi (Diskoton, 1976.)· I mi i nas dvoje / Kad se hoće sve se može (Diskoton, 1976.)· Samo jednom / Kupala se cura jedna u potoku pod planinom (Jugoton, 1977.)· U jednim plavim očima / Ana (Diskoton, 1977.)· Voljela je „Sjaj u travi“ / Pokaži mi dlan (Jugoton, 1977.)· Ispijmo zlatni pehar / Sviđaš mi se (Diskoton, 1978.)· Pozovi me na kafu / Slovo o čovjeku (Jugoton, 1978.)· 310 poljubaca / Bilo je lijepo (Jugoton, 1978.)· Živjela Jugoslavija / Prazne noći, a beskrajni dani (Diskoton, 1979.)· Njene oči, usne, ruke / Oj, Neretvo (Jugoton, 1980.)· Betonska brana / Da l’ oblak zna (Jugoton, 1981.)· Pozdravi Sonju / Na svoj način / Dobar dan tugo (Diskoton, 1983.)

Vjerujući da je suština glazbe avantura i potraga za skladom te da ju je potrebno stalno uljepšavati harmoničnim tonovima

kako bi se stvorila ljepota i kreacija, Dado Topić glazbom se počeo baviti od rane mladosti. Da- nas je poznat kao skladatelj, tekstopisac, aranžer, gitarist i jedan od najboljih pjevača na ovim prostorima.

U srednjoj školi pjevao je i svirao bas u gru-pi Đavolji eliksiri pa u grupi Lavine, da bi 1967. godine karijeru nastavio u osječkim Dinamitima, gdje su među prvima bili Krunoslav Kićo Sla-binac, pjevač, Antun Nikolić, gitarist, Alberto Krasnići, basist, Vlada Lazić, klavijaturist i Ratko

Divjak, bubnjar. Glazbeni dar Dade Topića kao odličnog pjevača odmah je prepoznat i uvažen. Ubrzo mu stiže poziv da se pridruži Korni grupi. Dolaskom u tu skupinu Dado je naučio mnogo toga, kako sam kaže, a prije svega bilo mu je važno postaviti ciljeve koje bi pred sobom trebao imati svatko tko kreće putem umjetnosti, a u potrazi za kreacijom, iskustvom, znanjem i stvaranjem pjesama. Korni grupa došla je u pravom trenutku - mnogo toga mogao je otkriti i saznati te je to bio prvi profesionalni preokret kojim kreće u iskazivanje svojih harmonija i tekstova te stiče pravu afirmaciju. “Time je posljedica svega naučenog u Korni grupi“, pričao je kasnije Dado. Počeo je skladati pa tako nastaju pjesme Remember, Žena je luka, a čovjek brod i Prvo svjetlo u kući broj 4, koju je napisao s Kornelijem Kovačem.

U rujnu 1971. godine Dado je napustio Korni grupu. U Zagrebu s menadžerom Vladimirom Mihaljekom osniva grupu Time koju su sačinjavali još i Vedran Božić, Ratko Divjak, Tihomir Pop Asanović, Brane Lambert Živković i Mario Mavrin. U proljeće 1972. godine nastala je ploča Time koja je do danas ostala nezaboravan dragulj rock scene. Vrlo brzo nastale su pjesme Istina mašina, Pjesma no. 3, Hegedupa upa, Kralj alkohol i Za koji život treba da se rodim, a Jugoton, iznenađen


TIME & dado topIc 93

snimljenim, prepustio je Topiću da napravi omot albuma po svojoj ideji. Danas se taj album smatra antologijskim djelom ex-yu rocka. Ploča je tiskana u pet stotina primjeraka, da bi zbog iznimno dobre prodaje kasnije bila izdavana godinama. Održali su nekoliko koncerata, međutim članovi grupe su odlazili svatko na svoju stranu, što je prilično škodilo skupini. Već početkom 1973. godine originalna postava više nije postojala.

Dado Topić odlazi u Njemačku, a po povratku u zemlju nastupao je s jugoslavenskom pop selekcijom koju je osnovao Pop Asanović. Sudjelovali su na Svjetskom festivalu omladine u Be- rlinu, gdje su dobili nagradu za kompoziciju Berlin. U Austriji nastupaju kao predgrupa na turneji engleskog sastava East of Eden. Na BOOM ’73 izveli su pjesmu Reci ciganko, što mi u dlanu piše, koja je objavljena na ploči u izdanju Jugotona. Sljedeće godine završeno je snimanje novog albuma Time 2. U Londonu je Dado svirao s grupom Foundations koja je 1976. imala koncerte u Jugoslavi-ji, a poslije te turneje obnovljena je grupa Time. S pjesmom Da li znaš da te volim nastupili su na BOOM ’76, da bi ploču Život u čizmama sa visokom petom Dado snimio u Münchenu. Uslijedile su oproštajne turneje koje su trajale dvije godine, a jedna od njih bila je u Studiju M u Novom Sadu. Snimka je zabilježena na ploči Randevu s glazbom koju je izdao Jugoton. Krajem 1977. grupa Time je prestala s radom.

2012. godine Croatia Records obilježila je 40 godina od objave jednog od najcjenjenijih rock izdanja, prvog albuma grupe Time, reizdanjem na CD formatu uz popratni tekst Siniše Škarice.

Neki grupu Time pamte po pjesmi Makedonija, neki po Da li znaš da te volim ili Istina maši-na, Živjeti slobodno, Rokenrol u Beogradu, Neosedlani, a mnogi vole pjesmu Za koji život treba da se rodim... U svakom slučaju, vjerni pratitelji glazbene umjetnosti slažu se da je slogan “Vrijeme je za Time” bio istinit jer je skupina obilježila rock scenu ovih prostora.

Kreativna sila je ono što pokreće svakog glazbenika te je od početka do danas Dadi Topiću bilo važno biti u timu, u igri. Razmišljajući često o tome što je vječnost, a što beskonačnost, pronal-azio je inspiraciju za pisanje divnih i dubokoumnih tekstova, poput onog “Za koji život treba da se rodim ... za koje grane treba da sam list”. Skupina Time sigurno je dio vječnosti.

Natalija Cajić

TIME & DADO TOPIC94

DISKOGRAFIJA

ALBUMI· Time (Jugoton, 1972.)· Time II (PGP RTB / Alta, 1975.)· Život u čizmama s visokom petom (PGP RTB, 1976.)· Neosedlani – Dado Topić (PGP RTB, 1979.)· Šaputanje na jastuku – Dado Topić (PGP RTB, 1980.)· Otok u moru tišine (Orfej, 2002.)· Apsolutno sve (Hit Records, 2004.)· I taka nataka – Dado Topić & Leb i sol (PGP RTS, 2008.)

SINGLOVI· Frio (IPK Osijek, 1972.)· Reci Ciganko, što mi u dlanu piše / Makedonija (Jugoton, 1973.)· Život moj / Pjesma No. 3 – Dado Topić (Jugoton, 1974.)· Kad jednom otkrijem čoveka u sebi / Da li znaš da te volim – Dado Topić & Time (PGP RTB, 1975.)· Tini Tina / Dok sjedim ovako u tvojoj blizini (PGP RTB, 1976.)· Kad smo ja i moj miš bili bokseri / Dok ja i moj miš sviramo jazz – Dado Topić & Time (PGP RTB, 1976.)· Poželi nešto / Superstar – Dado Topić & Time (PGP RTB, 1976.)· Napred plavi – Dado Topić, Olivera Katarina & Predrag Gojković (PGP RTB, 1982.)· Vodilja – Dado Topić & Pepel in kri (PGP RTB, 1983.)· Princeza – Dado Topić & Slađana Milošević (PGP RTB, 1984.)· Call it love (Montana, 1993.)· Vjerujem u ljubav – Dado Topić & Dragonfly (Croatia Records, 2007.)· Bajka o ljubavi – Dado Topić (Croatia Records, 2007.)


Dolazak Kornelija Bate Kovača iz Sa-rajeva u Beograd, poslije završenog studija na odsjeku Teorija i klavir, bio

je presudan za nastanak djela koja ostaju zapisa-na u svim glazbenim enciklopedijama, kao i u povijesti vremena koje je bilo bogato glazbenim stvaralaštvom u jednoj velikoj zemlji. Priča se počela ispisivati još u Subotici, u Šantićevoj ulici, u dječačkim danima, jer svatko ima svoju ulicu iz koje polazi u svijet, pa od pjesme Četiri mladića idu s Trebevića, te suradnje s Indexima. Onda je došla 1968. godina, kada je u Beogradu nastala legendarna Korni grupa. Dobri pozna-vatelji glazbenih prilika reći će vam – jedna od

najutjecajnijih i najuspješnijih grupa na području bivše Jugoslavije. Kornelije je okupio tim koji je vrlo brzo skrenuo pozornost na sebe, tu su bili gitarist Velibor Borko Kacl iz bivših Zlatnih dječaka, basist Bojan Hreljac iz bivše Elipse, bubnjar Vladimir Furduj Furda također iz Elipse, te pjevačica Miroslava Seka Kojadinović.

Za Korni grupu vezani su mnogi događaji, razne umjetničke okolnosti, dolasci i odlasci kasnije vrlo poznatih i uspješnih glazbenih imena, stalno mijenjanje pjevača te mnoge profesio-nalne i životne situacije. Biografski podaci podsjećaju na prvi koncert održan u Domu sindikata 1968. godine. Nastup je rasplamsao emocije publike, a ostao je zapamćen i po plesačicama, dakle scenskom prizoru. U to vrijeme na Radio Beogradu bila je popularna emisija Studio VI vam pruža šansu koja je predstavljala nove nade, a svi sudionici trebali su pjevati uživo. Budući da joj se nisu svidjele odabrane pjesme, Seka Kojadinović odbija pjevati, te je umjesto Seke zapjevao Bata.

Novinari su zapisali, a kritičari će vam i danas reći, da namjera Kornelija Kovača nije bila isključivo komercijalni uspjeh. Stvarao je pjesme sa željom da budu zanimljive i drage publici,

KORNI GRUPA96

one koje će svi pjevati, ali je isto tako htio zadovoljiti i svoj vlastiti ukus. Ostalo je zapisano i to da je Bata Kovač govorio da mu nikada nije bilo bitno je li Korni grupa najbolja, već da ima svoju publiku, onu koja će pjevati hitove, ali koja će istovremeno razumjeti i stvaranje djela koja ne moraju nužno biti hitovi.

U skupinu je došao Dušan Prelević Prele, a s pjesmom Cigu ligu koja je donijela novu energiju, nastupali su na zagrebačkom Izboru za jugoslavenskog predstavnika Eurovizije. Pjesma ubrzo postaje hit, pjevalo se “Stara violina svira dok slušaju mladi... stara violina plače baš kao i prije... cigu cigu ligu”.

Jedno poglavlje u Korni grupi obilježio je i Riječanin Dalibor Brun, a Bata Kovač je njegovim dolaskom najavio novo vrijeme, dobrog pjevača, bolje snimke i ploče. Tada nastaju pjesme Magična ruka, Dzum ram, Ako jednom budeš sama i Sonata. S pjesmom Pastir i cvijet nastupili su u Nizozemskoj na festivalu Pjevanje Europe. Osvojili su nagradu za najinteresantniji i naj-originalniji sastav. Pjesma je opjevala mladog pastira koji se probudio u planini i počeo svirati frulu. U toj pjesmi basist Korni grupe svirao je saz, drevni glazbeni instrument iz grupe tambura, koji je pronašao u nekom bosanskohercegovačkom selu, jedan gitarist šargiju, trzalački instru-ment koji se koristi u narodnoj glazbi balkanskih država, bubnjar je svirao tarabuk, instrument od rastegnute kože i tijela od drveta ili gline, umilnog i bogatog tona, a Kornelije indijsku frulicu koju je naučio svirati samo da bi izveo uvodni dio pjesme.

“Negdje na dalekoj planini, mali se pastir probudio. U potoku hladnom umio je lice i livadom snenom tad začu se poj, diri, diri don diridiri don”.

Korni grupa bila je poznata po drugačijim, autentičnim tekstovima. Dolazak Dade Topića iz osječke grupe Dinamiti donijelo je nezaboravne pjesme Prvo svjetlo u kući broj 4, Etida, Žena je luka, a čovjek brod, te Jedna žena koja je na Zagrebačkom festivalu 1970. godine dobila prvu nagradu publike i žirija. Ostao je zapamćen, i u biografiji vrlo važan moment, nastup u Opatiji s pjesmom Djevojčice mala.

Stvaralo se i za film Bube u glavi Miše Radivojevića, a radio postaje širom Jugoslavije emitirale su i tada nove pjesme Trla baba lan i Slika. Upravo pjesmu Trla baba lan prepjevala je francuska pjevačica Dalida, a tvrtka Philips je otkupila pravo na nju te su je pjevači diljem

KORNI GRUPA 97

svijeta snimili u različitim verzijama. U jednom intervjuu Bata Kovač kaže da je pjesma Trla baba lan poslovica od koje je napravio pjesmu. Inspirirali su ga tradicija i narodno stvaralaštvo, ali na način karakterističan za njega.

I mlađe generacije znaju da je kroz Korni grupu prošao Zdravko Čolić, ali da se u njoj, doduše, kratko zadržao. Kornelije ga je prvi put vidio u Ambasadorima na Šlageru sezone, gdje je prepoznao njegov talent. Iz te suradnje nastale su pjesme Gospa Mica gazdarica, Kukavica i Pogledaj u nebo. Poslije Čolića mjesto u Korni grupi zauzima Zlatko Pejaković. Nastaje LP koji su kritičari i publika ocijenili visokom ocjenom, slušale su se pjesme Put na Istok, Glas sa obale boja, Bezglave Ja Ha horde, Moj bol.

Korni grupa bila je sudionik mnogobrojnih festivala u zemlji i u svijetu. Na festivalu Vaš šlager sezone za pjesmu Kuda ideš, svete moj Zlatko Pejaković je dobio nagradu za najbolju interpretaciju, a Kornelije prvu nagradu žirija za kompoziciju. Po izboru engleskog časopisa Music Week, Korni grupa je 1974. godine, na temelju rezultata u Jugoslaviji, proglašena grupom godine. Tako je u proljeće 1974. godine pjesma Moja generacija pobijedila na Opatijskom festivalu, a Korni grupa postala predstavnik na natjecanju za Pjesmu Eurovizije u Brightonu, gradu u Engleskoj.

Godine 1974. Korni grupa je prestala s radom. Svatko od Kornijevaca je krenuo svojim putem i nastavio graditi karijere. Crne i bijele tipke, borba svjetlosti i tame, vječna želja za uče- njem, stvaranjem i napredovanjem, nezaustavljiva težnja ka boljem, i na kraju ono najvažnije, a to su skladbe o kojima se u svakom vremenu rado priča, otišli su u vječnost, zapisane u svim glazbenim leksikonima.

Korni grupa se od publike oprostila u Studiju M u Novom Sadu, gdje je održala dva oprošta-jna koncerta. Prošlo je vrijeme, ali i danas je mnogo onih koji pjevuše...

“Sad je vrijeme sasvim drugo i put svoj svatko ima, što god smo dalje, sve vise hoću da znam gdje živi, gdje pije, pjeva, gdje je sad... Moja generacija iz četrdeset druge”.

Natalija Cajić

KORNI GRUPA98

DISKOGRAFIJA

ALBUMI· Korni grupa (PGP RTB, 1972.)· Not an ordinary life (PGP RTB / Ricordi, 1974.)· Mrtvo more (PGP RTB, 1975.)· 1941. (PGP RTB, 1979.)

SINGLOVI· Cigu-ligu / Čovek i pas (PGP RTB, 1969.)· Priča se / Djevojčice mala – Korni grupa & 4 M (PGP RTB, 1969.)· Dzum-ram / Sonata / Magična ruka (PGP RTB, 1969.)· Pastir i cvet / Čovek i pas (PGP RTB, 1969.)· Trla baba lan / Slika (PGP RTB, 1970.)· Bube / Neko spava pored mene (PGP RTB, 1970.)· Vatra / Ljubav – Korni grupa & Olivera Katarina (PGP RTB, 1971.)· Kukavica / Gospa Mica gazdarica / Pogledaj u nebo (PGP RTB, 1971.)· Pusti da te diram / Jedan groš (PGP RTB, 1971.)· Pokloni svoj mi foto / Bez veze (PGP RTB, 1972.)· Povuci potegni / Na četiri točka / Maksimetar / Zeleni megaherc (PGP RTB, 1973.)· Tri palme / Tri čoveka u kafani (PGP RTB, 1973.)· Oj, dodole / Život (PGP RTB, 1973.)· Alba / Plovi lađa Dunavom – Korni grupa & Olivera Katarina (PGP RTB, 1973.)· Ivo Lola / Znam za kime zvono zvoni (PGP RTB, 1973.)· Etida / Jednoj ženi (PGP RTB, 1973.)· Generation 1942 / One Woman (Ricordi, 1974.)· Moja genereacija (My Generation) / Etude (Philips, 1974.)· Moja generacija / Zbogom ostaj, o, detinjstvo (PGP RTB, 1974.)· Kuda ideš, svete moj / Divlje jagode (PGP RTB, 1974.)· Miris / Praštanje (PGP RTB, 1974.)· Balada obešenih / Mesili te gladni hlebe – Korni grupa & Bisera Veletanlić (PGP RTB, 1979.)


Mnogo je pjesama s naših prostora koje su otpjevane na Euroviziji, ali nezaboravan glas i karizma s kojom je Seid

Memić Vajta izveo čuvenu Lejlu pamte se i danas, a pjesma se pjeva i sluša s istom pažnjom iako je izvedena daleke 1981. godine. Lejla je samo jedna od pjesama koja nas asocira na Vajtu, tu su još i Zlatna ribica, Život je maskenbal, Bilo mi je lijepo s tobom. Seida Memića, koji je nadimak dobio po ulozi Garyja Coopera u filmu Doživljaji kapetana Wyatta, mnogi smatraju najkarizmatičnijim likom na glazbenoj sceni. Biografski podaci podsjećaju nas na to da se prva skupina u kojoj je pjevao zva-la Veseli akordi i da je Vajta njezin član bio 1966.

godine, a da je već iduće 1967. na Gitarijadi u Doboju dobio prvu nagradu za interpretaciju. Godine 1971. dizajnirao je, izrađivao i prodavao hippie nakit i paralelno pjevao s grupom Veziri.

Legendarna grupa Teška industrija nastala je 1974. godine u Sarajevu. Osnovao ju je klavijaturist i skladatelj Gabor Lenđel. Postavu su činili bas gitarist Ivica Propadalo, gitarist Vedad Hadžiavdić, bubnjar Senad Begović i vokal Fadil Toskić kojeg ubrzo zamjenjuje Vajta. Tako je nastao tim koji je Tešku industriju svrstao među glazbene skupine koje su vrlo brzo postigle uspjeh i upisale se u po-vijest rock scene bivše države. Teška industrija i danas ima veliko uvažavanje i publiku diljem regije.

Uspjeh donose singlovi Karavan, Jahorina, UFO, Maskenbal, a početkom 1976. godine nastaje i album Ho ruk koji je izuzetno dobro prihvaćen. Ubrzo dolazi do promjena u sastavu grupe, umjesto Ivice Propadala pojavljuje se Sanin Karić, a odlazi i Vajta kojeg zamjenjuje Goran Kovačević. Tu su i basist Aleksandar Kostić, bubnjar Munib Zoranić i klavijaturist Darko Arkus. Album Zasviraj i za pojas zadjeni snimljen je tijekom 1977. i 1978. godine. Tešku industriju napušta Gabor Lenđel. Skupina zatim prestaje s radom.

Vajta dalje nastavlja graditi karijeru, osniva sastav Zmaj od Bosne s kojim se pojavljuje na

VAJTA & TEŠKA INDUSTRIJA100

BOOM festivalu u Novom Sadu. Pamti se Nepoznata pjesma koja je zabilježena na ploči BOOM 77. Skupina je kratko bila aktivna pa Vajta kreće u solo karijeru i nastupa na mnogobrojnim festivalima zabavne glazbe. Tako 1978. godine na festivalu Vaš šlager sezone osvaja prvo mjesto izvodeći pjesmu Samo jednom srce voli, dok mu LP Zlatna ribica donosi ogromnu popularnost i platinastu nakladu, a on je proglašen pjevačem godine. U to vrijeme surađivao je s kompozitorom Rankom Bobanom (koji se potpisivao kao Ivan Dropulić), dok je tekstove pisao Duško Trifunović. Sljedeću ploču naziva Vajta 2 snimio je 1980. godine. Ubrzo dolazi do velikog uspjeha pjesme Lejla i kao jugoslavenski predstavnik, Vajta nastupa na Pjesmi Eurovizije u Dublinu. Pobjede su bile sastavni dio Vajtine karijere pa tako odnosi i pobjedu na Splitskom festivalu s Mornarevom pjesmom, a narednih godina biva proglašavan pjevačem godine. Slijede LP Tebi pjevam koji dostiže platinastu nakladu, dok je ploča Kad bulbuli pjevaju, snimljena 1984. godine, imala zlatnu nakladu. Uspjesi, nastupi i nagrade Vajtu nisu mimoilazile. Autori televizijskih emisija su ga rado pozivali u goste, sudjelovao je u show programima, a surađivao je i u dječjoj emisiji Nedeljni zabavnik Timothyja Johna Byforda. Mnogi ga pamte i iz TV show programa za mlade Teversenove bajke, a glumio je i u filmu Nečista krv Stojana Stojčića.

Nakon 32 godine od prestanka djelovanja Teške industrije događa se nešto što je obradovalo ljubitelje njihovog stvaralaštva. Tim koji je donio najveću slavu i uspjeh grupi ponovno se okupio. Nastaje novi studijski album Kantina u izdanju Croatia Recordsa, 2007. godine. Uspjeh postižu na Hrvatskom radijskom festivalu s pjesmom Nas dvoje, kada ulaze u finale festivala. Potom snimaju i duet s Arsenom Dedićem Ti si se nekako smanjio. Godina 2009. donosi nova imena, u bend dolaze Marta Kuliš, Zrinka Majstorović i Marko Rabatić. Nižu se pjesme Hej, Sunce i album Nazovi album pravim imenom. Nastaju novi hitovi koji brzo pronalaze put do srca publike, poput Gdje ćeš ti, a gdje ću ja, Tako su mi zvijezde sjale i Dolje južno. Novi potez u karijeri nastaje osnivanjem Sarajevske pop rock škole 2010. godine, kada je svjetlo dana ugledao album Bili smo raja s 12 pjesama koje su obrade sarajevskog rocka u novim aranžmanima. Album objavljuje Croatia Records i on postaje jedan od najprodavanijih u Hrvatskoj. Među pjesmama su Život je maskenbal, U meni jesen je Halida Bešlića, Jedina, A i ti me iznevjeri, Ti si mi u krvi i druge. S pjesmom Majske kiše, duetom s Kemalom Montenom, nastupaju na CMC festivalu 2012. godine. Cijelo vrijeme Teška industrija održava vrlo

VAJTA & TEŠKA INDUSTRIJA 101

uspješne koncerte. Objavljuju i dvostruki CD XL Nakon!, best of antologiju s najvećim hitovima. Na Zagrebačkom festivalu 2015. godine nastupaju s pjesmom Još gorim od tebe.

Pjesma Moj svijet, zapleši ima autentičan tekst i spot koji nosi jasnu poruku o značaju pri- hvaćanja različitosti, kao i stav da je tolerancija u ovim površnim vremenima itekako potrebna. Tekst je napisala pjevačica benda Lea Mijatović, a glazbu Vedad Hadžiavdić. Pjesma se pjeva diljem regije, kao i mnoge koje su Tešku industriju svrstale u vodeću skupinu našeg vremena.

Natalija Cajić

DISKOGRAFIJA

ALBUMI· Ho-ruk (Jugoton, 1976.)· Teška industrija (Jugoton, 1976.)· Zasviraj i za pojas zadjeni (Jugoton, 1978.)· Zlatna ribica – Vajta (Diskoton, 1979.)· Vajta 2 (Ponoćni valcer) – Vajta (Diskoton, 1980.)· Vajta 3 – Vajta (Diskoton, 1981.)· Sead Memić Vajta i Teška industrija (Jugoton, 1981.)· Tebi pjevam – Vajta (Jugoton, 1982.)· Kad bulbuli pjevaju – Vajta (Jugoton, 1984.)· Ponovo sa vama (Sarajevo disk, 1984.)· Vajta – Vajta (Diskoton, 1985.)· Vajta – Vajta (Diskoton, 1987.)· Vajta – Vajta (Diskoton, 1988.)· Kupi mi tajo harmoniku – Vajta (Blap / Diskoton, 1992.)· Gospode ne daj da je sanjam (Sound Galaxy, 1991.)· Sarajevska noć (Art of voice / Megaton, 1996.)· Od Kulina bana do Vajtinih dana – Vajta (Gemini Records, 1996.)· Ruže u asfaltu (Megaton, 1997.)

VAJTA & TEŠKA INDUSTRIJA102

· Kantina (Croatia Records, 2007.)· Nazovi album pravim imenom (Hit Records, 2010.)· Bili smo raja (Croatia Records, 2011.)

SINGLOVI· Karavan / Ufo (Jugoton, 1975.)· Kolika je Jahorina planina / Kovači sreće (Jugoton, 1975.)· Kadija / Šta je rekla Ana (Jugoton, 1975.)· Život je maskenbal / Našem putu kraja nema (Jugoton, 1976.)· Štap / Nepoznata pjesma (Jugoton, 1976.)· Alaj mi je večeras po volji / Ja i ti i ljubav naša (Jugoton, 1977.)· Igraj mala ‘opa, ‘opa / Otišla je ljubav moja (Jugoton, 1977.)· Narode, narode / Ratar – Vajta (Jugoton, 1977.)· Samo jednom srce voli / Vjeruj mi – Vajta (Diskoton, 1978.)· Budi dobra do oktobra / Ne, ne, ne – Vajta (Diskoton, 1978.)· Balada o ravnici / Lepa Radić – Vajta (Diskoton, 1979.)· Prevari me srce moje / Igraj, igraj – Vajta (Diskoton, 1979.)· Leila / Čovjek bez problema – Vajta (Diskoton, 1981.)· Mornareva pjesma / Mudrac – Vajta (Diskoton, 1981.)· Majstori majstori / Selo – Vajta (Diskoton, 1982.)· Naša pisma / Ne zaboravi me – Vajta (Diskoton, 1982.)· Mare i Marko (Croatia Records, 2007.)

103THE ULTIMATE COLLECTION - GREATEST HITS

Velika popularnost, brojni hitovi i kon-stantna naklonost publike vezuju se za ime YU grupe. Ono što je značajno za

kontinuitet glazbenog rada je jedinstvo njezinih osnivača, braće Jelić. Svi su mogli doći i otići, ali njih dvojica su ostajali zajedno, stvarajući vječne pjesme i ispisujući svoju glazbenu legen-du. Naime, te jeseni 1970. godine Dragi i Žika Jelić, orguljaš Miodrag Mive Okruglić i bubnjar Velibor Boka Bogdanović okupili su se oko za-jedničke ideje da osmisle grupu u kojoj će svirati samo svoje pjesme. Kornelije Kovač je dao pri-jedlog da nastupaju pod imenom Idejni posjed. Braća Jelić su u to vrijeme već bili iskusni glaz-

benici iz bendova Albatrosi, Alasi, Beduini, Siluete i Džentlmeni.Naziv grupe nadživio je zemlju po kojoj je dobio ime. Odabrala ga je publika, u studenom

1970. godine na koncertu u klubu Sinagoga u Zemunu, kada je DJ Zoran Modli došao na ideju da bi publika mogla predložiti ime za bend. Svima se najviše svidio prijedlog Miroslava Stanivuka i tako je skupina dobila ime. Bend je slavio rođendan 29. studenog, na Dan republike SFRJ, a svake je godine, na taj datum organiziran koncert u Domu sindikata u Beogradu.

Prva pjesma YU grupe bila je Nona, a inspiracija je pronađena u kosovskim motivima iz naroda, odnosno narodnoj glazbi s Kosova te su oni zapravo bili jedni od prvih koji su uveli etno zvuk na domaćoj sceni, kombinirajući rock i elemente narodne folk glazbe.

Prvi koncert održan je u organizaciji Nikole Karaklajića i novinara Pece Popovića, za- hvaljujući emisiji Veče uz radio. Koncert je održan u kazalištu Dadov 21. siječnja 1971. godine. Publika ih je vrlo dobro prihvatila što je dovelo do ideje da tijekom godine organiziraju niz koncerata, uglavnom u Srbiji, a u tom razdoblju snimili su i četrnaest pjesama za potrebe Radio Beograda. Prvi singl prodan je vrlo brzo, a PGP RTB je odbio objaviti novi broj primjeraka. YU

YU GRUPA104

grupa potom prelazi u Jugoton.Zapamćen je ostao i nastup na festivalu Beogradsko proleće s pjesmom Tajna. Na koncerti-

ma je publika tražila pjesme Drveni most, Mali Medvjed i Djevojka Joy. Nastupaju i u prestižnom klubu Lanterna u Rovinju, no nakon tih nastupa napušta ih Mive, a na njegovo mjesto dolazi gitarist Miodrag Bata Kostić koji je i prije dolaska surađivao s bendom. U ožujku 1972. godine odlaze na vrlo uspješnu turneju po Bugarskoj gdje su održali četrdeset koncerata. S obzirom na činjenicu da je emisija Veče uz radio bila slušana i u Bugarskoj, publika je znala za pjesme YU grupe, dok je pažnju izazivao i njihov izgled. Vrlo su bili uspješni koncerti koji su uslijedili po Srbiji i Makedoniji. Kostić i Bogdanović napuštaju grupu te u njoj ostaju braća Jelić kojima se ubrzo pridružuje Ratislav Raša Đelmaš kao novi bubnjar. Sljedećih nekoliko godina nastupaju po Jugoslaviji, osobito u Hrvatskoj i Sloveniji, stalno su putovali i dobivali novu publiku. Go-dine 1972. snimili su pjesmu Što će meni vatra za koju je tekst napisao Branko Marušić Čutura.

Članovi YU grupe zatim odlaze u London gdje su održali koncert i snimili jedan demo, nabavili opremu i garderobu. Kasnije se mnogo pričalo o tom trenutku profesionalne odluke, a i danas ih često pitaju zašto nisu ostali u Engleskoj i tamo nastavili graditi svoju glazbenu priču, kada im je šansa bila dana? Primjetila ih je diskografska kuća CBS koja im je organizirala nas-tup u prestižnom klubu Marquee, no kada je planirana ozbiljna suradnja YU grupa se vratila u Beograd kako bi održala koncert u Hali sportova gdje su ulaznice bile rasprodane. Godine 1973. objavljuju svoj debut album YU grupa s hitovima More, Utrka, Čudna šuma, kao i kultnom baladom Crni leptir koju je otpjevao Žika Jelić.

U Domu sidikata proslavili su treći rođendan, rasprodavši dva koncerta, da bi početkom 1974. objavili LP Kako to da svaki dan? koji je bio glazbeno raznolik.

Iduće godine, u nakladi Jugotona, objavljuju treći album YU grupa s kojeg se pamte pjesme Oprosti ljubavi, Novi zvuk i Ja moram dalje.

U rujnu 1976. pred publikom se pojavio kompilacijski album YU zlato. Đelmaš je napustio bend i formirao grupu Zebra, Dragan Micić ga je zamijenio, gitarist Nedžat Maculja se pridružio bendu. Uslijedila je turneja u Sovjetskom Savezu gdje su održali preko šezdeset koncerata.

Njihov studijski album Među zvijezdama donio je pjesmu koja se slušala na svim radio

YU GRUPA 105

stanicama pod nazivom Opasno, a nastupi na festivalima bili su sastavni dio tadašnjih aktivnosti YU grupe. Pamti se i festival u Opatiji i pjesma Spali svoja sjećanja.

Dolazi kraj 1978. godine i nove promjene unutar grupe. Kostić je ponovno postao član ben-da, dolazi bubnjar Dragoljub Đuričić kao i bivši član grupe, klavijaturist benda Zdravo, Dragan Janković. Ova postava je održala još jednu turneju po Sovjetskom Savezu.

Sljedeći album Samo naprijed objavljen je 1979. godine, a pjesme koje su se izdvojile su Identitet, Udaj se dobro, Ideš mi na živce i Autobus za raj. Na albumu su gostovali poznati gla-zbenici Slađana Milošević, Bebi Dol i Laza Ristovski. Početak 1980. godine donio je iznenadno povlačenje grupe sa scene.

Krajem 1981. izgorio je bendov kombi s dijelom glazbene opreme, a Žika Jelić se ozlijedio u požaru. Bijelo Dugme postizalo je ogroman uspjeh s pjesmama u etno-rock stilu i tada je Goran Bregović predložio braći Jelić da ponovno počnu s radom. Iako su povremeno bili aktivni, YU grupa se službeno okupila 1987. godine. Objavili su svoj povratnički album Od zlata jabuka i upravo ta pjesma postaje veliki hit.

YU grupa nastupa na koncertu Legende YU Rocka, a Jugoton objavljuje koncertni album pod istim nazivom na kojem su se našle i pjesme Čudna Šuma, U tami disko kluba, Crni leptir, Nona, Kosovski božuri i Sama.

U studenom 1988. objavljen je LP Ima nade s hitom Mornar i pjesmom koja se ubraja u antologijske - Dunavom šibaju vjetrovi. Nakon toga je uslijedio album Tragovi snimljen s Đel-mašem koji je bio za bubnjevima i s gostima Sašom Loknerom i Nikolom Čuturilom.

Na 22. rođendan bend je dobio novog člana, Petra Jelića, a nova je postava 1994. godine ob-javila album Rim koji je snimljen u Italiji, a producirali su ga Dragi Jelić i Mario Zaninni Quirini. Album je donio nove hitove Odlazim, Oluja, Dunav i Gledaj samo pravo.

Igor Malešević, poznat kao član grupe Bjesovi, 2005. godine postao je novi bubnjar YU grupe. Bend je objavio studijski album simboličnog naziva Dugo znamo se. Tekst za pjesmu Pustinja je napisala Bebi Dol, a tekstove za Bože, spasi me i Tango frontmen grupe Van Gogh, Zvonimir Đukić Đule. Album je postigao uspjeh i osvojio veliku pažnju publike koja je zavoljela pjesme Pustinja, Zamoliću te, Bože, spasi me i Tango. Prvi službeni live album objavljen je 2007.

YU GRUPA106

Neke od pjesama s albuma nastale su još 1996. godine u Studiju M u Novom Sadu.Croatia Records je 2009. godine objavila dvostruki kompilacijski album The Ultimate Co-

llection na kojem se nalazi 35 pjesama iz razdoblja djelovanja benda od 1972. do 1977.Početkom 2015. godine YU grupa vrlo uspješno nastupa u zagrebačkom popularnom rock

klubu Vintage Industrial Bar gdje ih je publika vidjela poslije 27 godina. Osim fanova koji su do zadnjeg mjesta ispunili klub, došle su i kolege glazbenici. Nastup je trajao dva sata, a publika je imala priliku podsjetiti se hitova Pustinja, Dunave, Od zlata jabuka, Čudna šuma, Mornar, U tami disko kluba, kao i voljenu baladu Crni leptir. “Svirali su istom energijom kao prije”, pisali su hrvatski mediji.

Danas se za YU grupu može reći da i dalje ispisuje nove stranice u leksikonima rock glazbe, svakako kao jedna od najpopularnijih glazbenih skupina, ostavljajući trag u svim pričama o gla-zbi i bogatoj karijeri pritom okupljajući veliki broj generacija koje vole njihovu glazbu.svakako kao jedna od najpopularnijih glazbenih skupina, ostavljajući trag u svim pričama o glazbi i bo-gatoj karijeri pritom okupljajući veliki broj generacija koje vole njihovu glazbu.

Natalija Cajić

YU GRUPA 107

DISKOGRAFIJA

ALBUMI· YU grupa (Jugoton, 1973.)· Kako to da svaki dan? (Jugoton, 1974.)· YU grupa (Jugoton, 1975.)· YU zlato (Jugoton, 1976.)· Među zvezdama (Jugoton, 1977.)· Samo napred..! (PGP RTB, 1979.)· Od zlata jabuka (ZKP RTVL, 1987.)· Ima nade (PGP RTB, 1988.)· Tragovi (PGP RTB, 1990.)· Rim 1994 (PGP RTS, 1995.)· Dugo znamo se (PGP RTS, 2005.)

SINGLOVI· Nona / Tatica (PGP RTB, 1971.)· Mali medved / Bio jednom jedan pas (Jugoton, 1972.)· U tami disco kluba / Kosovski božur (Jugoton, 1972.)· Šta će meni vatra / Spusti glavu (Jugoton, 1973.)· Drveni most / Živi pesak (Jugoton, 1974.)· Sama / Trka (Jugoton, 1975.)· Osveta / Oprosti ljubavi (Jugoton, 1976.)· Tačno u podne / 3 do 6 (Jugoton, 1976.)· Opasno / Budi sa mnom (Jugoton, 1978.)· Ideš mi na nerve / Identitet (Jugoton, 1979.)

Ljubljanski Buldožer jedna je od najpopularnijih skupina na području bivše države i grupa koja je dala jednu sasvim

novu dimenziju poimanju tadašnje rock scene.Korijeni Buldožera sežu u početak 70-ih

godina kada je gitarist i pjevač Boris Bele os-novao grupu Sedem svetlobnih let zajedno s gitaristom Dušanom Žibernom, klavijaturistom Borutom Činčem, basistom Andrejom Veblom i pjevačem Anrejem Trobentarem. Transformacija u Buldožer dogodila se sredinom 70-ih godina kroz suradnju s Markom Breceljom, autorom tada svježe objavljenog albuma Cocktail koji je svojom lucidnošću pomicao granice očekivanog

i do tada predstavljenog domaćoj publici. Nazvavši se po ideji Borisa Belea kojeg je inspiriralo jedno djelo slovenskog pjesnika Ivana Volariča Fea, Buldožer su uz Belea i Brecelja sačinjavali Borut Činč, Andrej Veble, Uroš Lovšin i Štefan Jež.

Prvi veći nastup imali su 1975. godine na zagrebačkom Boom festivalu, nakon čega su od tadašnjeg Jugotona dobili ponudu za snimanje ploče, ali pregovori nisu bili uspješni i Buldožer je tako svoj album prvijenac Pljuni istini u oči snimio za beogradski PGP RTB. Prva naklada albuma brzo je rasprodana, zahvaljujući efektnom grafičkom rješenju ploče kao i za to vrijeme vrlo neobičnim pjesmama poput Yes, my baby, no, Ljubav na prvi krevet, Život je feferon i Blues gnjus, pri čemu je veliki utjecaj imala i kritika, posebice ona iz pera Darka Glavana i Dražena Vrdoljaka.

Ekscentrici na sceni koji su izvođenje svojih pjesmama dodatno začinili nerijetko skan-daloznim performansima, istovremeno su i šokirali i oduševljavali publiku, a svojim smislom za humor nisu štedjeli ni sam politički vrh, što je u to vrijeme bilo gotovo nezamislivo. Unatoč zabranama, Buldožer je intezivno nastupao, pa su već slijedeće godine snimili materijal za svoj


BULDOŽER 109

drugi album Zabranjeno plakatirati koji, zbog spornih sadržaja i konačnog odbijanja od strane PGP RTB-a, izlazi tek 1977. godine za mariborski Helidon. Postavu na tom albumu činili su Brecelj, Bele, Činč, Lovšin te dva nova člana – Vili Bertok i Tone Dimnik. Sklonost grupe crnom humoru i sarkazmu najbolje se ogledao u pjesmama Jeste li vidjeli djevojčice, Helga i Dobro jutro, madam Jovanović.

Odlaskom Belea u vojsku, Lovšina su zamijenili Janez Zmazek i Dušan Žiberna, a grupi se priključio i novi bubnjar Dušan Vran, dok na služenje obaveznog vojnog roka ubrzo odlazi i Marko Brecelj. Početkom 1978. godine Buldožer je nastupao kao predgrupa bendu Dr. Feelgood na koncertima diljem Jugoslavije. Koncept idućeg albuma Izlog jeftinih slatkiša bio je dovršen u rujnu iste godine, ali bend je istovremeno dobio ponudu da komponira glazbu za film Živi bili pa vidjeli redatelja Bruna Gamulina i Milivoja Puhlovskog, što im se iduće godine isplatilo os-vajanjem Zlatne arene za glazbu. Glumeći u filmu kao statisti, u zagrebačkom klubu “Lapidarij” odglumili su koncertnu izvedbu pjesme Novo vrijeme.

U ožujku 1979. godine grupu napušta Marko Brecelj kako bi se posvetio samostalnoj karijeri, što je kod mnogih protumačeno kao početak kraja Buldožera. U lipnju se grupi pridružuje zagrebački književnik i glazbenik Davor Slamnig, a Bele preuzima ulogu frontmena i glavnog pjevača, nastavivši u breceljevskom stilu s provokacijama i ekscesima na javnim nastupima.

Iako su već svojim prvim albumom osvojili brojnu publiku, njihov četvrti album Izlog jeftinih slatkiša posto je ubrzo i najprodavaniji, a na njemu su se našle možda i najpopularnije pjesme Buldožera, Žene i muškarci i Slovinjak punk, koje su postale pravi radijski hitovi, kao i ništa manje interesantne Okrutni bogovi istoka i Boogie za prijatelja.

Nakon još nekoliko manjih izmjena u sastavu grupe, i ovaj put zbog obaveza prema vo-jsci (odlaze Činč i Bertok, a dolaze Lado Jakša i stari član Andrej Veble), koncertne aktivnosti Buldožera su pojačane, a Boris Bele je istovremeno dobio i posao urednika u Helidonu, odakle je postao zaslužan za objavljivanje albuma grupama kao što su Na lepep prijazni, Film, Let 3, Lačni Franz, Luna, Mizar, KUD Idijoti i drugi.

Iz benda odlazi Davor Slamnig, a mijenja ga stari-novi član Janez Zmazek, s kojim Buldožer 1981. snima mini LP Rok end roul olstars bend u rockabilly stilu s prepjevima r’n’r standarda,

BULDOŽER110

ali i autorskim pjesmama u sličnoj maniri. Taj mini-album može se smatrati i prvim pravim “re-vival” albumom u Jugoslaviji.

Na koncertima u zagrebačkom “Kulušiću” u veljači i ožujku 1982. godine snimaju svoj dvostruki album Ako ste slobodni večeras, kojeg karakteriziraju duhovite Beleove najave i uvr-nuti intervjui novinara Dražena Vrdoljaka s članovima publike. Teme su pokrile sve čega se Buldožer rado doticao – od seksa, droge i Gorana Bregovića, preko aktualnih tema tog doba, do šala na račun političkog angažmana Johnnyja Štulića.

Idući studijski album Nevino srce Buldožer objavljuje 1983. godine, i iako su zablistali u pjesmama Mrtvaci, Smrt Morisona Džima i Slovenija, počeo se osjećati kreativni zastoj, te je grupa odlučila napraviti pauzu od godine dana, koja se spletom okolnosti pretvorila u čitavo desetljeće. Članovi su nastavili s radom na drugim projektima, a diskografsku tišinu nakratko je prekinuo tek kompilacijski CD Nova vremena koji je donio presjek rada Buldožera između 1975. i 1983. godine.

Početkom devedesetih godina Buldožer se okupljao tek povremeno, uvježabavajući pjesme za povratnički album. Kada je produkcija albuma došla gotovo do samog kraja, u studiju “Tivo-li” došlo je do požara u kojem je izgubljen sav materijal na kojem je bend radio. Ponovivši sni-manje u Činčevom studiju, krajem 1995. godine konačno objavljuju album Noć u postavi Bele, Činč, Lovšin, Vran i Ven Jemeršič, predstavivši se u staroj formi. Povratak na scenu obilježili su serijom koncerata, a na nekim nastupima pridruživao im se i Vlada Divljan. Ubrzo nakon toga, ponovno su se povukli sa scene.

U jesen 2006. godine Buldožer se ponovno vraća sa serijom nastupa u Ljubljani, Zagrebu i Beogradu, nakon kojih su čitav svoj rad ovjekovječili box setom Lik i djelo u kojem se nalaze svi njihovi studijski albumi.

Petar Pečur

BULDOŽER 111

DISKOGRAFIJA

ALBUMI· Pljuni istini u oči (Alta / PGP RTB, 1975.)· Zabranjeno plakatirati (Helidon, 1977.)· Živi bili pa vidjeli (Helidon, 1979.)· Izlog jeftinih slatkiša (Helidon, 1980.)· Rok end roul olstars bend (Helidon, 1981.)· Ako ste slobodni večeras (Helidon, 1982.)· Nevino srce (Helidon, 1983.)· Noć (Helidon, 1995.)

SINGLOVI· Rastemo / Svaki čovjek ima svoj blues (RTV Ljubljana, 1975.)· Žene i muškarci / Slovinjak punk (Helidon, 1980.)

Leb i sol, eminentni makedonski jazz-rock sastav, jedan je od najpopularnijih na po-dručju bivše Jugosavije. Osnovali su ga 1.

siječnja 1976. godine Vlatko Stefanovski (gitara), Bodan Arsovski (bas gitara), Nikola Dimuševski (klavijature) i Dimitrije Čučurovski (bubnjevi). Prve snimke snimili su u studiju Radio Skoplja, Etidu br. 3, Devetku i Pjesmu za nas.

Leb i sol stvarao je glazbu koja je donosila elemente rocka, jazza i makedonskog etno zvuka, a u repertoaru su mjesto pronašle i klasične jazz verzije tradicionalnih etno-folk hitova kao što su Jovano Jovanke i Aber Dojde Donke.

Prvi koncert grupa je održala u Novom Sadu, u travnju 1977. godine, kao predgrupa Dragi Mlinarcu, a uslijedio je zatim i nastup na Omladinskom festivalu u Subotici. Osim što je to bio prvi nastup izvan Makedonije, talentirani glazbenici dobili su i nagradu - ugovor sa PGP RTB-om. Leb i sol je zatim nastupao kao predgrupa na koncertima Bijelog Dugmeta, prvo kod Hajdučke česme u Beogradu, zatim u Sarajevu, Novom Sadu i Skoplju. Nizali su se nastupi, bilo ih je sve više, a uspješni su bili i na BOOM festivalu u Novom Sadu, gradu u kojem su snimili prvi album Leb i sol u studiju RTV Novi Sad, 1977. godine. Pjesma Nisam tvoj postala je hit.

Nagradu za pjesmu Aber dojde Donke, obradu narodne pjesme iz Zapadne Makedonije, dobili su na Opatijskom festivalu za najbolji umjetnički dojam i najuspješniju primjenu folklornog izraza. Ubrzo postaju jedna od najpopularnih glazbenih grupa. Snimaju drugi album Leb i sol II, 1978 go-dine, a na ploči su osim Aber dojde Donke, poznate postale i kompozicije Marija, Akupunktura i Uz-vodno od tuge. Vokalnu pjesmu Talasna dužina napisao je dramski pisac Goran Stefanovski, Vlatkov brat, koji se pridružio timu, spremnom za nove pobjede.

Na koncertima su pokazivali instrumentalne virtuoznosti i postaju vrlo popularan sastav krajem sedamdesetih i početkom osamdesetih godina. Vlatko Stefanovski se isticao kao virtouz na gitari. U


LEB I SOL 113

časopisu Džuboks čitatelji su Leb i sol proglasili grupom godine. Ručni rad, album koji je snimljen u studiju V Radio Beograda, bio je pod utjecajem jazza. Kumova slama, Ručni rad i Vjerni pas postaju kompozicije koje je publika zavoljela. Nikola Dimuševski napušta grupu, a na njegovo mjesto dolazi Miki Petkovski, međutim i on brzo odlazi; ostajući bez suradnika, članovi grupe odlučuju nastaviti raditi kao trio.

Sljedeći studijski album pod nazivom Beskonačno objavili su 1981. godine, obradili su staru makedonsku pjesmu Zajdi, zajdi, a izdvajaju se i Živa rana i Skakavac. Opet dolazi do promjena u grupi te umjesto Garabeta Tavitjana, u Leb i sol dolazi Dragoljub Đuričić. Radili su pjesme za mjuzikl Koleta Angelovskog, Džon Piplfoks, kao i za kazališnu predstavu Let u mjestu.

Album Sledovanje objavila je diskografska kuća PGP RTB, a članovi benda sami su bili produ-centi tog materijala koji je snimljen u studiju Radio Skoplja. Na tom ostvarenju bile su dominantne vokalne pjesme, izdvojila se pjesma Nosim tvoj žig koju su emitirale sve radio stanice, a obrađena je i narodna pjesma Mile Pop Jordanov.

Gostovanja s kazalištem KPGT u Americi donijela su novo iskustvo, tijekom dva mjeseca nastupali su po klubovima i svirali sa sastavom Big Country. Zatim je uslijedilo objavljivanje dvostru-kog albuma Akustična trauma, snimka koncerta održanog u zagrebačkom klubu Kulušić. U tom je razdoblju prekinuta suradnja s PGP RTB-om, a nastavljena s Jugotonom.

Na albumu Kalabalak, objavljenom 1983. godine, gostovali su Bobi Micev na klavijaturama i Peter Kargov na saksofonu. Tangenta donosi materijal snimljen u studiju Aquarius u Beogradu 1984. godine, objavila ga je diskografska kuća Jugoton, a producent ovog albuma bio je Kevin Ayers. Kao gosti na albumu pojavljuju se Laza Ristovski na klavijaturama i Nenad Jelić na udaraljkama. Kontakt je skup i Tako blizu postaju hitovi.

Albumom Zvučni zid grupa Leb i sol obilježila je desetogodišnjicu stvaralaštva, predstavlja-jući materijal za kazalište, film i televiziju; za TV emisiju Bušava azbuka, predstave Oslobođen-je Skoplja, Tumba, tumba divina, Koštana, Sretna nova 1949. i za filmove Šmeker i Za sreću je potrebno troje. Autori su bili Stefanovski i Bodan, kao i Garabet Tavitjan te glumica i pjevačica Ana Kostovska. Nakon objavljivanja albuma u sastav dolaze Goce Micanov na saksofonu i Kiril Džajkovski na klavijaturama.

LEB I SOL114

Nova glazbena priča zvala se Kao kakao, a taj album publiku je obradovao 1987. godine donoseći deset vokalnih kompozicija. Sudjelovali su Bebi Dol, Ana Kostovska i Ronnie Wathen. Legendarni Arsen Dedić napisao je tekst za kompoziciju Femme Fatale, dok su ostale tekstove napisali Vlatko i Goran Stefanovski. Izdvajaju se hitovi Skoplje, Kao kakao, Mamurni ljudi i Ču-vam noć od budnih.

Snimljen je zatim i album Putujemo, objavljen 1989. godine u izdanju Jugotona. Veliki hit postala je pjesma Čukni vo drvo. Nakon objavljivanja tog albuma Vlatko Stefanovski i Bodan Arsovski osnivali su izdavačku kuću Third Ear Music, a iste godine objavljuju i album pod nazivom Zodiac s glazbom za baletnu predstavu. Nakon što je album objavljen, ponovo ih napušta Garo Tavitjan.Odlaze na turneju po Sjedinjenim Američkim Državama i Kanadi, a koncert su održali u prestižnom klubu CBGB u New Yorku, te ga objavljuju uživo na CD-u Live in New York. Uslijedila su četiri koncerta u Sava centru u Beogradu 1992. godine, a zatim i nastupi u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog u Zagrebu, Puli i Rijeci. Leb i sol je tijekom karijere često svirao u inozemstvu i postizao velike uspjehe, na Cipru, u Rusiji, Italiji, Španjolskoj, Austriji, Irskoj, Švedskoj i Danskoj.

Album Anthology iz 1995. godine donosi dvostruku CD kompilaciju s pregledom dotadašnje karijere. Posljednji koncert grupa Leb i sol održala je 13. prosinca 1995. godine u Solunu, u klubu Milos, nakon čega su se članovi grupe razišli i posvetili svatko svojoj solo karijeri.

Travanj 2006. donio je lijepu vijest koja se brzo proširila i obradovala obožavatelje – grupa se ponovno okuplja kako bi proslavila 30 godina postojanja. Na turneju po zemljama bivše Jugoslavije krenuli su Vlatko Stefanovski, Bodan Arsovski, Garabet Tavitjan i Koki Dimuševski.

Godine 2008. objavljuju album Itakanataka koji je snimljen u studiju Hammer u Novom Sadu, a za hrvatsko tržište objavljen je u izdanju Croatia Recordsa. Album je donio devet novih pjesama. Gost je bio jedan od najboljih rock pjevača Dado Topić i to kao glavni vokal u pjesmama Si zaljubiv edno mome i It’s warming up, na kojoj se pojavljuje i kao autor. Album je najavila kompozicija Si zaljubiv edno mome.

U skupini Leb i sol okupili su se Bodan Arsovski (bas gitara, akustična gitara), Kokan Dimuševs-ki (klavijature, udaraljke), Dimitar Božikov (električne i akustična gitara) i Srđan Dunkić (bubnjevi). Na albumu se pojavljuju još i Slobodan Trkulja koji je odsvirao tambure, kaval, alt saksofon i klarinet,

LEB I SOL 115

DISKOGRAFIJA

ALBUMI· Leb i sol (PGP RTB, 1977.)· Leb i sol 2 (PGP RTB, 1978.)· Ručni rad (PGP RTB, 1979.)· Beskonačno (PGP RTB, 1981.)· Sledovanje (PGP RTB, 1982.)· Akustična trauma (PGP RTB, 1982.)· Kalabalak (Jugoton, 1983.)· Tangenta (Jugoton, 1984.)· Zvučni zid (Jugoton, 1986.)· Kao kakao (Jugoton, 1987.)· Putujemo (Jugoton, 1989.)· Live in New York (Third Ear Music, 1991.)· I taka nataka – Leb i Sol & Dado Topić (PGP RTS, 2008.)

SINGLOVI· Nie četvoricata / Devetka (PGP RTB, 1978.)· Talasna dužina / Dikijeva igra (PGP RTB, 1978.)

te Sergej Trifunović kao vokal u pjesmi Sakam da ti dojdam. Producent je bio Miloš Jovanović. Leb i sol je grupa koja svakim svojim novim umjetničkim potezom okuplja stare slušatelje, ali

isto tako uvijek aktualnim stvaralaštvom pronalazi nove koji vole njihovu glazbu.Natalija Cajić

Električni orgazam osnovali su 1980. go-dine Srđan Gojković, Ljubomir Jovanović i Ljubomir Đukić. Već nakon nekoliko nastu-

pa koje su prekidali ili bili prekinuti, uglavnom zbog “punkerskog ponašanja” koje je za to vrijeme bilo skandalozno, postaju instant miljenici publike. Već iduće godine dobivaju veliku šansu, da s bendovima Šarlo akrobata i Idoli, koji su također tek bili u proce-su formiranja (kasnije se pokazalo da su zauvijek obi- lježili glazbu s ovdašnjih prostora), snime tri pjesme, Krokodili dolaze, Zlatni papagaj i Vi za kultnu LP kompilaciju Paket aranžman.

Odmah nakon toga bend u sastavu Marina Vulić (bas), Srđan Gojković (gitara, vokal), Ljubomir Jova-

nović (gitara), Branko Kuštrin (bubnjevi), Ljubomir Đukić (klavijature, vokal) i Jurij Novoselić (saksofon) snima album prvijenac Električni orgazam pod producentskom palicom Ivana Pike Stančića. Snimaju nove verzije pjesama Krokodili dolaze i Vi, a s albuma su se još profilirale Konobar, Nebo i obrada Beatlesa I’ve Got a Feeling. Album postaje hit u bivšoj državi, a časopis NME bend uvrštava među najbolje bendove izvan Velike Britanije. Nakon koncerata po matičnoj zemlji, odlaze i u Poljsku gdje snimaju koncertni mini LP album Warszava ‘81 na kojem se nalazi 6 pjesama (dvije nove) koje su, iako na nešto slabijoj snimci, uhvatili nabrijanu atmosferu njihovih koncerata (Konobar) i punk zvuk koji su tada gajili. Album je obja-vljen 1982. godine uz pomoć Slobodana Konjovića koji je odradio postprodukciju. Iste godine objavljuju LP Lišće prekriva Lisabon čiju produkciju potpisuje Toni Jurij. Na albumu se nalazi čak 17 pjesama koje su koketirale sa psihodelijom, a uz album objavljuju i singlicu Dokolica na kojem se nalazi i dub verzija pjesme. Na naslov albuma, dijelove teksta ili imena pjesama su dosta utjecali književni uzori članova benda (Kartland, Brecht), kao što je to bio slučaj i kod Haustora ili Idola.

Već iduće godine opet šokiraju fanove jer objavljuju LP obrada nazvan Les Chansones Populaires na kojem se nalazi osam obrada Velvet Undergorunda, Davida Bowieja, Beatlesa, T-Rexa i Doorsa te dva


ELEKTRICNI ORGAZAM 117

standarda Blue Moon i Locomotion koji su se pokazali kao hitovi s ovog albuma. Produkciju potpisuju Ivan Piko Stančić, Srđan Gojković, Ljubomir Đukić i Toni Jurij. Albumom Kako bubanj kaže iz 1984. godine Električni orgazam se vraća “standardnom” zvuku rock and rolla. Na albumu s osam pjesama su se našli brojni gosti Goran Pojatić (klavir), Kire Mitrev (trombon), Ivan Pajević (gitara), Ivan Švager (saksofon), Goce Dimitrovski (truba) i Piko Stančić (bubnjevi), a produkciju potpisuju Srđan Gojković i Jovan Jova-nović. Album nije bio jednako dobro primljen od strane javnosti i kritike kao dotadašnja ostvarenja te bend radi kraću diskografsku pauzu.

Držeći se istog recepta - bazičnog rock and rolla, bend 1986. godine snima odličan album Distorzija s velikim hitovima kao što su Debela devojka, Ne postojim, Ša la la, Vudu bluz, Ja sam težak kao konj te cover Berryjeve pjesme Lui Lui. Producenti albuma su bili Ivan Piko Stančić i Srđan Gojković. Iste godine, od 17. do 19. listopada u Kulušiću snimaju live album koji je objavljen iduće godine pod imenom Braćo i sestre. Produkciju potpisuju Srđan Gojković i Ivan Piko Stančić, a ploču s 13 pjesama su obilježili još jedan nezaboravan uvod Dražena Vrdoljaka te obrada Stonesa u pjesmi Bejbe, ti nisi tu (Out of Time). Taj album je ujedno i posljednje izdanje za diskografsku kuću Jugoton za koju je bend objavljivao od nastanka.

No Električni orgazam nastavlja istim tempom pa 1988. godine objavljuju još jedan uspješan album Letim, sanjam, dišem s hitovima Igra rok’ en’ rol cela Jugoslavija, Ti i Sve ste vi naše devojke pod produkci-jom Srđana Gojkovića, Ivana Pike Stančića i Theodorea Yannija (surađivao s EKV-om, Azrom...). Nakon objavljivanja kompilacije Najbolje pesme 1980 - 1988 bend na neko vrijeme prestaje s radom, ali pojedinci su i dalje aktivni, pa u iduće četiri godine Srđan Gojković snima solo album Evo sada vidiš da može, soundtrackove (Kako je propao rokenrol, Crni bombader) surađuje s Bajagom, Zoranom Kostićem Cane- tom, Vladom Divljanom, Milanom Mladenovićem i drugima. S Vladom Divljanom snima rock and roll albume za djecu Rokenrol za decu i Rokenrol bukvar koji se pokazuju kao izuzetno uspješni te s Vladom, Pikom i Švabom (Zoran Radomirović) snima album Lutka koja kaže ne.

Krajem 1991. godine bend se ponovo okuplja, a iduće godine objavljuju album Seks, droga, nasilje i strah / Balkan horor rok koji je na A strani sadržavao pet novih pjesama, a na B strani šest pjesama snimljenih uživo u studiju “M” na radiju Novi Sad. Ostale snimke iz novosadskog studija objavljene su iduće godine samo na kaseti Balkan horor rok 2 / Live. Srđan Gojković, Zoran Radomirović Švaba i Goran Ča-vajda Čavke se početkom 1992. godine pridružuju antiratnom bendu Rimtutituki u kojem su još bili Borko

ELEKTRICNI ORGAZAM118

Petrović, Ljubomir Jovanović, Milan Mladenović, Nebojša Antonijević i Zoran Kostić s kojim snimaju singlicu Slušaj ‘vamo. Naredne dvije godine u suradnji s EKV-om, Partibrejkersima i Vješticama sviraju po Europi, a s Majkama i Res Nulliusom u Sloveniji i Makedoniji sviraju šireći pacifizam i nenasilje.

Godine 1994. bend objavljuje dvostruki album Zašto Da Ne! s čak 23 pjesme. Album je kritika pohvalno ocijenila, ali je ratno vrijeme i tadašnje okolnosti spriječilo da album dođe do šire publike. Za-nimljivo je da je omot i strip za album nacrtao njihov kolega Leonid Pilipović iz Džukela. Dvije godine poslije objavljuju live album Živo i Akustično s dvadeset akustičnih pjesama koje su snimljene u studiju “M” na radiju Novi Sad 17.4.1996. Produkciju potpisuje sam Srđan Gojković, a zanimljivo je da se od brojnih gostiju pojavljuje Margita Stefanović (EKV) na klavijaturama, a koncert najavom otvara Zdenko Kolar (Idoli). Usporedo s karijerom Srđan Gojković nastupa s Divljanovim Old Stars bendom i producira njihov album Odbrana i zaštita te se bavi i novinarstvom.

Električni orgazam 1999. godine snima novi album A um bum kojeg autorski potpisuju gotovo u cijelosti Srđan Gojković u suradnji s Branislavom Petrovićom. Pjesme koje se izdvajaju s albuma su A um bum i Kakav je to svet?, a kao gosti se pojavljuju Kornelije Kovač, Branko Marušić Čutura, Bata Kostić, Slobodan Misailović, Srđan Todorović i Ivan Ranković. Nakon četiri godine snimaju novi album Harmo-najzer pod produkcijskom palicom čuvenog Dušana Kojića Koje. Na albumu se nalazi 13 pjesama (dva instrumentala), a s albuma najuspješnije prolazi singl Danas nisam sasvim svoj. 2006. godine objavljuju kompilacijski album Breskve u teškom sirupu vol. 1 na kojem se nalazi 6 pjesama s koncerta na Tašmajda-nu iz 1980. godine te 10 pjesama s probe u podrumu SKC-a iz iste godine. Već iduće godine objavljuju live album snimljen iste godine iz kluba “Pogon” u Domu omladine s 16 pjesama. Iste godine nastupaju kao predgrupa Rolling Stonesima, a taj koncert Srđan Gojković u intervjuima izdvaja kao jedan od najvažnijih koncerata benda. 2010. godine bend snima novi album To što vidiš to i jeste s 10 novih pjesama, a dvije godine nakon i deluxe izdanje albuma.

Električni orgazam koji ove godine slavi 35 godina postojanja (s neznatnim pauzama) donio je punk širokim masama na velika vrata u bivšoj državi. Njihovi koncerti se i dan danas prepričavaju, a nekoliko albuma su ključna mjesta diskografije ovih prostora. Na kasnijim albumima približavajući se preko psi-hodelije rock and rollu, u električnim i akustičnim verzijama, pisali su povijest rock glazbe ovih prostora. Vječno drugačiji, spremni na iznenađenja, a nespremni na kompromise, jedan su od rijetkih bendova koji

ELEKTRICNI ORGAZAM 119

je opstao tako dugo. Uz brojne promjene u bendu tijekom cijele karijere, ključna figura benda ostao je Srđan Gojković

Gile, vokal i gitarist te nesuđeni bubnjar, autor velikog dijela opusa benda, pacifist i zaštitni znak benda. Čovjek koji je od prvog dana benda, jedini iz benda, opstao na liniji obrane rocka od najezde turbo folka, suradnik i prijatelj svih imena s bivše novovalne scene, jedan od autora rock pjesama za djecu, ali i antiratne propagande i jedan od najvećih rockera s naših prostora.

Davor DrezgaDISKOGRAFIJA

ALBUMI· Paket aranžman – Električni orgazam, Šarlo akrobata & Idoli (Jugoton, 1980.)· Električni orgazam (Jugoton, 1981.)· Lišće prekriva Lisabon (Jugoton, 1982.)· Warszawa ‘81 (Jugoton, 1982.)· Les Chansones Populaires (Jugoton, 1983.)· Kako bubanj kaže (Jugoton, 1984.)· Distorzija (Jugoton, 1986.)· Braćo i sestre (Jugoton, 1987.)· Letim, sanjam, dišem (PGP RTB, 1988.)· Zašto da ne! (PGP RTS, 1994.)· A um bum (City Records, 1999.)· Harmonajzer (PGP RTS, 2002.)· To što vidiš to i jeste (Dom Omladine Beograda/Dallas Records, 2010.)

SINGLOVI· Konobar / I’ve got a feeling (Jugoton, 1981.)· Dokolica / Dokolica (Jugoton, 1982.)· Odelo / Afrika (Jugoton, 1982.)· Locomotion / Metal guru (Jugoton, 1983.)· Kako bubanj kaže / Tetovirana devojka (Jugoton, 1984.)· Sex, droga, nasilje i strah / Balkan horor rok (PGP RTB, 1992.)

Prije osnivanja Idola, Vlada Divljan je sa Zdenkom Kolarom, Draganom Mitrićem, Kokanom Popovićem i Borom Atićem

bio u jednom od prvih novovalnih beogradskih bendova “Zvuku ulice” s kojim su nastupali na par festivala i imali solidno emitiranje na radio stanicama, ali nikada nisu okrunili priču izdanjem. Nakon raspada benda Vlada Divljan (gitara, vokal), Srđan Šaper (sintesajzer, vokal) i Nebo-jša Krstić (perkusije i vokal) osnovali su konce- ptualnu grupu Dečaci. Po riječima samog Vlade, to nije bio pravi bend već konceptualna ideja da od tri anonimna mladića, umjetnik Dragan Pa-pić, napravi zvijezde u “warholovskom stilu”, pa

su u medijima objavljivane fotografije članova benda koji zapravo nije ni postojao. Iskoristivši medijsku prašinu, dolaskom Zdenka Kolara (bas) i Bože Jovanovića (bubnjevi), 1980. godine nastaje pravi bend Idoli.

Prvu singl ploču koju dijele sa Slobodanom Škerovićem, s pjesmama Retko te viđam sa devojkama i Pomoć, pomoć objavljuju za časopis Vidici, a potom iste godine s Bregovićem kao producentom snimaju drugu singlicu na kojoj je nova verzija pjesme Retko te viđam sa devojkama te pjesma koja je obilježila karijeru benda Maljčiki. Iste godine nastupaju u beo-gradskom SKC-u s najvažnijim bendovima novog vala te u Subotici na Omladinskom festivalu s pjesmom Zašto su danas devojke ljute osvajaju nagradu. Iste godine dobivaju poziv od Jugotona da sudjeluju u snimanju kompilacijskog albuma Paket aranžman zajedno sa Šarlo Akrobatom i Električnim Orgazmom, koji će se godinama kasnije pokazati kao jedno od najkultnijih ex-YU diskografskih izdanja. Na kompilacijskom albumu sudjeluju s pjesmama Schwüle Über Europa - Omorina Nad Evropom, Plastika, Maljčiki i Amerika.

Godine 1981. održavaju prvi (rasprodani) koncert u beogradskom SKC-u, ali i objavljuju


VIS IDOLI 121

mini LP kojeg snimaju u postavi Divljan, Kolar, Šaper, Krstić i Boža Jovanović, uz pomoć gostiju Maxa Wilsona i Kuzme Videosexa, a u produkciji Ivana Pike Stančića (tadašnji članovi grupe Film). Na albumu su se našle pjesme Dok dobuje kiša u ritmu tam tama, Zašto su danas devojke ljute, Malena, obrade Devojko mala i druge, a mini LP je objavljen kasnije i na kaseti s mini LP-em benda Film, odnosno njihovog kultnog koncerta iz Kulušića. Album je prodan u visokim tiražama, a kritika ih je navodila kao najbolji rock bend s najboljim albumom i singlom te godine jer su pjesmama ismijavali društvenu situaciju i aktualne političke kontekste, ali su osvojili i one koji su uživali u prekrasnim ljubavnim skladbama. U bend dolazi bubnjar Kokan Popović umjesto Bože Jovanovića.

Idoli su 1982. godine sami uz pomoć snimatelja Mileta Miletića i Joce Viškovića produ-cirali album Odbrana i poslednji dani čiju su inspiraciju crpili iz istoimenog romana Borislava Pekića. Ploča je izazvala pravu buru kod javnosti i medija. Kod šire javnosti zato jer je bilo riječ o glazbeno kompleksnijem albumu bez pop hitova za radio postaje (iako iz današnje perspektive Kenozoik, Moja si, Rusija, Nebeska tema, Hajde, sanjaj me, sanjaj zvuče prilično hitoidno) na kojem su se Idoli bavili i sempliranjem što u to vrijeme nije bio običaj, pogotovo za mainstream izvođače. Mediji su pak bili zaokupirani činjenicom da je ime albuma napisano na ćirilici i nisu bili sigurni izvrgavaju li ruglu religiju i ostalu problematiku tadašnjice. Ipak, album od strane kritike biva proglašen najboljim albumom godine, a bend najboljim bendom godine, a osvajaju i titulu jednog od pet najboljih europskih bednova. Kritičari u 2000-tima proglašavaju taj album najboljim albumom ikad objavljenim na ovim prostorima.

Idući album Čokolada Idoli su snimili 1983. godine u Londonu uz pomoć producenta Boba Paintera s Brankom Isakovićem na bubnjevima. Album je bio izuzetno komercijalan, a kao hit singl isprofilirala se pjesma Čokolada, ali veliki hitovi su bile i pjesme Tiho, tiho, Bambina, Radostan dan i Stranac u noći koje su vratile Idole u interese šire javnosti. Već iduće godine na turneji došlo je do svađe unutar benda koji polako počinje sa svojim krajem. Posljednji album Idola Šest dana juna iz 1985. godine glazba je iz istoimenog filma Dinka Tucakovića u kojem je glavnu ulogu igrao jedan od Idola, Nebojša Krstić. Iako je ploča potpisana pod bend Idoli, autorski je većinski potpisuje Vlada Divljan, a na albumu se nalaze i dva neočekivana gosta,

VIS IDOLI122

pjevač sevdalinki i narodnih pjesama Jahija Gračanlić (Ja je zovem meni da se vrati) te Mišo Kovač s pjesmom Da je duži moj dan. Kao hit se izdvaja pjesma Ona to zna. Bend nakon tog albuma prestaje postojati.

Kako su Dečaci u samo pet godina postali Idoli i kako je warholovski projekt postao jedan od najvažnijih bendova glazbene povijesti cijele bivše države, nije potpuno jasno. Nije jasna ni činjenica da je isti bend između dvije ploče pop hitova objavio jednu od produkcijski najkultni-jih, po pjesmama najbitnijih i po tematici najprovokativnijih albuma ikada na ovim prostorima. Ono što znamo je da je povezanost iznimno inteligentnih i talentiranih momaka, u najplodnijem razdoblju za glazbu, izrodila neke od vječnih hitova za apsolutno sve uzraste, ali i albume koji su ušli u vrhove glazbene antologije. Da to nije bila slučajnost, pokazale su kasnije karijere gotovo svih članova benda, koji su u glazbenom, filmskom, marketinškom i političkom svijetu daleko dogurali. A koliko je Vlada Divljan bio omiljen “gospodin rocker”, nažalost je pokazao njegov prerani odlazak, na koji ga je divnim riječima i mislima ispratila cijela bivša država.

Davor Drezga

DISKOGRAFIJA

ALBUMI· Paket aranžman – Idoli, Električni orgazam & Šarlo akrobata (Jugoton, 1980.)· VIS Idoli (Jugoton, 1981.)· Odbrana i poslednji dani (Jugoton, 1982.)· Čokolada (Jugoton, 1983.)· Šest dana juna (Jugoton, 1985.)

SINGLOVI· Pomoć, pomoć / Retko te viđam sa devojkama (Jugoton, 1980.)· Maljčiki / Retko te viđam sa devojkama (Jugoton, 1981.)· Bambina / Stranac u noći (Jugoton, 1983.)


Zagrebački novovalni glazbeni sastav Haustor osnovan je 1979. godine, a prestao je postojati 1990. To je bio bend

za kojeg su mnogi kritičari isticali da je bio bitno drugačiji od ostatka scene jer su dečki iz benda smatrali da se drugi trebaju mjeriti prema njima, a ne obrnuto. Danas, znamo da je bend bio u pravu jer se njihovi albumi smatraju jednim od najvažnijih glazbenih izdanja iz bogate novo-valne arhive, a njihov utjecaj je vidljiv u brojnim pjesmama bendova iz devedesetih.

Preteča Haustoru bio je bend Komuna, koju su 1977. godine osnovali Darko Rundek i Srđan Sacher. Haustor je osnovan 1979. godine a činili

su ga navedeni autorski dvojac Darko Rundek (vokal i solo gitara) i Srđan Sacher (bas) te Ozren Štiglić (gitara) (kasnije Zoran Zajec), Zoran Perišić (bubanj) (kasnije Srđan Gulić), Damir Prica (saksofon), Nikola Santro (trombon) i Zoran Vuletić (klavijature) uz priključivanje Jurija No-voselića (saksofon). Prije službene singlice, za Radio Zagreb snimaju 1980. godine pjesmu Moja prva ljubav koja emitiranjem na toj i drugim postajama postaje veliki hit.

Debut album Haustor objavljuju 1981. godine i jasno pokazuju glazbeni pravac kojim će ići - sjajno stapanje brojnih glazbenih žanrova u osebujni alternativni stil. Publiku su osvojili singlom Moja prva ljubav koja osvaja i radio postaje i koja ih i dan danas obilježava, ali na albumu su se našli i budući klasici Mijenjam se, Tko je to, ‘60-’65 i Crni žbir. Produkciju albuma potpisuje lider Parnog valjka Husein Hasanefendić Hus. Na koncertima na kojima su stvarali sjajnu atmosferu, Darko Rundek je unosio i svoja kazališna iskustva. Najvažniji koncert sviraju s još jednim izvrsnim bendom Šarlo Akrobata, ispred Gang of Foura na zagrebačkom Biennalu. Nakon toga pod producentskom palicom Stanka Juzbašića snimaju hvaljenu singlicu Majmuni i mjesec / Zima / Capri i održavaju brojne koncerte kojima se nameću kao jedan od vodećih novo-

HAUSTOR124

valnih hrvatskih bendova. Zbog vojnih obveza kratkotrajno prekidaju rad.Dvije godine kasnije Haustor objavljuje album Treći svijet koji se zbog autorskih pjesama i

vrsne produkcije smatra jednim od najboljih albuma ikad snimljenih na ovim prostorima. Album je snimljen u postavi Darko Rundek, Damir Prica, Zoran Zajec, Srđan Sacher i Srđan Gulić, a produkciju potpisuje Željko Brodarić. Album kojeg krasi reggae, dub, latinoamerički ritmovi i inteligentan pop te neobični i metaforični tekstovi, obilježile su pjesme Neobičan dan, Zadnji po-gled na Jeršaleim, Babilonske baklje, Skriven iza lažnih imena, a na albumu se našla i s prošlog albuma ispuštena pjesma Radnička klasa odlazi u raj. Nakon albuma grupu napušta Srđan Sa- cher, dok autorstvo idućih albuma preuzima u cijelosti Darko Rundek.

1985. godine snimaju album Bolero u sastavu Rundek, Prica i Zajec, a produkciju potpisuju Dragan Čačinović i Mitar Subotić (Rex Ilusivii). Osim trojca na albumu sviraju još i Rastko Milošev (gitara), Neven Frangeš (klavijature), Jura Novoselić (saksofon i sintesajzer), Srđan Gulić (bubnjevi), Nikola Santro (trombon) dok glumačke boje albuma brane Rade Šerbedžija i Anja Šovagović. Na albumu kojeg je i dalje krasila glazbena nit world musica se našao, što će se kasnije pokazati, drugi veliki hit benda, pjesma Ena, ali i sjajne pjesme kao što su Šejn, TV man, Šal od svile, Sejmeni kao i Take the Money and Run koja se smatra jednim od prvih pjesama s elementima rapa u bivšoj državi.

Godine 1988. Haustor snima i svoj posljednji studijski album Tajni grad, a produkciju albu-ma potpisuju Darko Rundek, Zoran Zajec i Hrvoje Hegedušić. Na albumu se kao gosti pojavljuju Julije Reljić (klavijature) te na basu Srđan Sacher i Marino Pelajić. Pjesme Ula ulala, Bi mogo da mogu i Uzalud pitaš obilježile su posljednji studijski album ovog velikog benda. Bend se raspada tijekom snimanja novog albuma Dovitljivi mali čudaci koji nikada nije ugledao svijetlo dana, ali su se zato neke pjesme našle na prvom Rundekovom solo albumu Apokalipso.

Tek 1995. godine objavljeno je live izdanje Haustora Ulje je na vodi s koncerta snimljenog 1982. godine u Kulušiću te šest neobjavljenih pjesama koje su djelomično nastale nakon 1988. godine, ali se nikada nisu našle na studijskom izdanju.

Haustor, unatoč prvom singlu Moja prva ljubav koji je i dan danas najpoznatiji široj javnosti i koji ih je svojim veselim i jednostavnim reggae zvukom predstavljao u potpuno drugačijem

HAUSTOR 125

svjetlu (uostalom ta pjesma se zbog svoje popularnosti našla na albumu prvijencu umjesto tada nepodobne Radnička klasa odlazi u raj), dokazali su s četiri albuma, među kojima se nalazi i epohalni Treći svijet koji je jednoglasno od kritike i javnosti proglašen jednim od najboljih albuma na ovim prostorima, da su autorski puno kompleksniji bend od toga. Uvođenje puhačkih ele-menata, poigravanje s različitim žanrovima zbog kojih ih možemo nazvati pretečama world mu-sica (ali i rap glazbe) u bivšoj državi, kao i minimalistički pristup, sjajni jezgroviti, ali dovitljivi i “duboki” tekstovi koji su se poigravali spajanjem fantastičnih motiva s kritikom tadašnjice, uvođenje teatra na glazbenu pozornicu i samim time definiranje kompletnog vizualnog identiteta benda, izvrsna kombinacija autorstva osovine benda Sacher – Rundek, sve je to definiralo Hau- stor kao jedan od najboljih bendova ovih prostora, na čijima su izvorima inspiraciju tražili brojni autori i bendovi stasali u devedesetim godinama kao i u novom mileniju.

Davor Drezga

DISKOGRAFIJA

ALBUMI· Haustor (Jugoton, 1981.)· Treći svijet (Jugoton, 1984.)· Bolero (Jugoton, 1985.)· Tajni grad (Jugoton, 1988.)· Ulje je na vodi (Blind Dog Records / Dallas Records, 1995.)

SINGLOVI· Moja prva ljubav / Pogled u BB (Jugoton, 1981.)· Radio / Crni žbir (Jugoton, 1981.)· Majmuni i mjesec / Zima / Capri (Jugoton, 1982.)

Na spomen imena Azra mnogi glazbenici i glazbeni kritičari reći će vam kako je riječ o bendu kojeg morate uvrstiti u obaveznu gla-

zbenu lektiru. Azra je kao bend novog vala najveću slavu dosegla tijekom 80-tih godina, prvenstveno zahvaljujući frontmenu grupe Branimiru “Johnnyu” Štuliću, kontroverznom autoru i kako su ga često voljeli zvati, najvećem mističaru rock scene.

Prva grupa koju je Štulić osnovao zvala se Balkan Sevdah Band, a svirali su sve, od njegovih vlastitih pjesama, preko sevdalinki, narodnjaka, do Beatlesa. S vremenom se bend sve više okrenuo rocku, a kroz njega je prošao velik broj muzičara.

Štulić je 1977. Odlučio promijeniti ime grupi, pa je bend dobio ime po pjesmi Heinricha Heinea Azra. U prvoj postavi grupe svirali su uz Štulića, Jura Stublić, Jurij Novoselić, Marin Pelajić i Mladen Juričić, no dvije jake glazbene ličnosti nisu dugo izdržale zajedno pa se skupina glazbenika odvaja od Štulića i osniva novu grupu – Film. Štulić je potom pokušao ostvariti suradnju s Parnim valjkom, no niti u toj sredini nije dugo izdržao. Vratio se Azri, te za bubnjara uzima Borisa Leinera koji je u to vrijeme svirao sa grupom Haustor. Dugo vremena tražili su adekvatnog basistu, pa su se za prvi intervju slikali sa psom kako bi izgledali kao trio. Njiho dvojica snimili su prvi singl 1979. godine, a na njemu su bile pjesme Balkan i A šta da radim. Gitaru im je tada svirao Husein Hasanefendić – Hus, koji je ujedno producirao taj prvi singl. Već su te dvije pjesme potakle prve pozitivne kritike, pa se ubrzo grupi pridružio basista Mišo Hrnjak.

Pod producentskom palicom Drage Mlinarca, Azra je 1980. snimila svoj prvijenac koji je nosio naziv grupe, a taj album smatra se jednim od najjačih debija u našoj rock glazbi. Pjesme Uradi nešto, Vrijeme odluke, Gracija, Tople usne žene osiguravaju im vodeće mjesto na domaćoj rock sceni.

Godinu dana kasnije singl Lijepe žene prolaze kroz grad najavljuje dvostruki album Sunčana strana ulice, na kojem se prvi puta pojavljuju Štulićevi tekstovi s političkom tematikom (Užas je


AZRA 127

moja furka). Singl Lijepe žene prolaze kroz grad producirao je Hus, koji je ponovno odsvirao gitaru ali ovog puta u maniri britanske blues scene. Nakon toga producentsku palicu preuzima sam Štulić i od tada će ona ostati u njegovim rukama. Uslijedila je velika turneja po cijeloj bivšoj državi, a u legendarnom zagrebačkom klubu “Kulušić” grupa je na sedam rasprodanih koncerata snimila trostruki live album Ravno do dna.

Drugi dvostruki album Filigranski pločnici izlazi 1982. godine, a album uz ljubavne i političke pjesme, sadrži i tekstovi u kojima Štulić kritizira standardne društvene norme. Već iduće godine grupu napušta Mišo Hrnjak, pa Štulić i Leiner slijedeće dvije godine snimaju albume u Njemačkoj. Riječ je o albumima Kad fazani lete i Krivo srastanje, na kojem se po prvi puta nalazi obrada jedne narodne pjesme - Klinček stoji pod oblokom. Nakon tog albuma Štulić se seli u Nizozemsku, a Leiner zajedno sa basistom Srđanom Žljebarićem Sacherom (ex Haustor) i gitaristom Mladenom Juričićem (ex Film) osniva grupu Vještice. U Nizozemskoj je Štulić snimio trostruki album It Ain’t Like In The Movies At All, na kojem se nalaze nove, ali i njegove stare pjesme prevedene na engleski. Po povratku u Zagreb, zajedno s Leinerom, Juricom Pađenom i basistom Stivenom Kippom, kojeg je doveo iz Nizozemske, snima album Između krajnosti, koji također obiluje obradama narodnih pjesama, poput Adio Mare Vlaha Paljetka i Zadovoljština po motivima I can get no satisfaction The Rolling Stonesa. Ista ekipa snimila je tijekom 1988. četverostruki live album Zadovoljština, s bogatom opremom i mnoštvom obrada stranih autora. Štulić je potom krenuo u solističke vode, pa je 1988. snimio dvostruki album Balkanska rapsodija, a 1990. ploču Balegari ne vjeruju sreći. Na oba albuma pomiješao je makedonski folklor, engleski jezik i domaću pop povijest. Iste godine nakon rujanskog koncerta na Hvaru grupa formalno prestaje postojati. No, tu nije prestao umjetnički rad Branimira Štulića, koji je za svoje stalno prebivalište odabrao Amsterdam. Tijekom devedesetih izdao je dva albuma – Sevdah za Paulu Horvat i Anali, a nakon prevođenja Homerove Ilijade koju je dovršio 1995. i nazvao ju Božanska Ilijada, 1997. izdaje album Blasé na kojem se vraća standardima ranijeg rada. Njegovi tekstovi objavljeni su u knjigama Filigranski pločnici i Big bang.

Tijekom devedesetih Croatia Records objavila je veći dio ploča Azre kao reizdanja na CD-u, kako bi svi poklonici grupe mogli i dalje uživati u pjesmama čovjeka kojeg mnogi smatraju jednom od na-jkontroverznijih ličnosti u hrvatskom rocku. Iako je grupa službeno prestala postojati, njezini bivši čla-

AZRA128

novi i dalje čuvaju uspomenu na njezin lik i djelo, pa se tako svake godine organiziraju koncerti “Tribute to Azra” gdje se uz Azrine hitove svi zajedno prisjećaju vremena kada su žarili hrvatskom rock scenom.

Arhiva Croatia Records

DISKOGRAFIJA

ALBUMI· Azra (Jugoton, 1980.)· Sunčana strana ulice (Jugoton, 1981.)· Ravno do dna (Jugoton, 1982.)· Filigranski pločnici (Jugoton, 1982.)· Kad fazani lete (Jugoton, 1983.)· Krivo srastanje (Jugoton, 1983.)· It ain’t like in the movies at all (Diskoton, 1986.)· Između krajnosti (Jugoton, 1987.)· Zadovoljština (Jugoton, 1988.)· Balkanska rapsodija – Branimir Štulić (Jugoton, 1989.)· It ain’t like in the movies at all – Branimir Štulić (Jugoton, 1990.)· Balegari ne vjeruju sreći – Branimir Štulić (Jugoton, 1990.)· Sevdah za Paulu Horvat – Branimir Štulić (Komuna, 1995.)· Anali – Branimir Štulić (Komuna, 1995.)· Blasé – Branimir Štulić (Hi-fi centar, 1997.)

SINGLOVI· Balkan / A šta da radim (Suzy, 1979.)· Lijepe žene prolaze kroz grad / Poziv na ples / Suzy F. (Jugoton, 1980.)· Đoni, budi dobar / Teško vrijeme (Jugoton, 1982.)· E, pa što / Sloboda / Gluperde lutaju daleko (Jugoton, 1982.)· Nemir i strast / Doviđenja na vlaškom drumu (Jugoton, 1983.)· Flash / Klinček stoji pod oblokom (Jugoton, 1984.)· Mon ami / Duboko u tebi (Jugoton, 1984.)


Početak Lačnog Franza veže se uz lipanj 1979. godine, uz jednu rođendansku pro-slavu na kojoj se među Zoranom Predinom

i Otom Rimeleom, tada gitaristom grupe Zevs, rodila ideja o nastanku nove grupe. Gladni rock zvuka u vrijeme disco hitova i izvođača poput Boney M, grupa je inspiraciju za ime pronašla u imenu lika “Gladni Joe” iz knjige “Kvaka 22” Jo-sepha Hellera. Okupivši prvu postavu u sastavu Andrej Pintarič (bunjevi), Zoran Stjepanovič (bas gitara) i Mirko Kosi (klavijature), Predin i Rimele krenuli su s intenzivnim uvježbavanjem materija-la jer nisu htjeli održati koncert s manje od dva-desetak pjesama.

Prvi veći uspjeh Lačni Franz doživio je na Omladinskom festivalu u Subotici 1981. godine, osvojivši nagradu za interpretaciju, a ubrzo nakon toga objavljuju i debitantski album Ikebana koji je snimljen za samo trideset i šest sati u produkciji Borisa Belea (Buldožer). Album je donio njihov prepoznatljiv stil, ali je iz nepoznatih razloga bio etiketiran kao šund, te zbog toga i bio posebno oporezivan. Kompicirana glazbena podloga u kombinaciji s crnim humorom i metaforama, otpje- vanima na slovenskom jeziku, publici su djelovali nepristupačno, zbog čega je Predin na koncerti-ma u pauzama između pjesama počeo s dugim monolozima u kojima je prevodio tekstove i pričao anegdote, što mu je uskoro priskrbilo epitet domaćeg Lennyja Brucea. Album su obilježile pjesme Stari vojak, Praslovan, Bitles, Šankrok i Bog nima telefona.

Zbog odlaska većeg broja članova u JNA krajem 1981. grupa nakratko prestaje s radom, ali prije toga su snimili i objavili album Adijo pamet na kojem su ponovili provjerenu formulu zvu-ka, koja zbog koncertnog odsustva grupe nije zapaženije prošla među publikom. Ploča je ostala zapamćena po pjesmama Miss Evrope, Lent 1980 i Vaterpolisti. Kritika ih je voljela, pa su tako nji-hovim glasovima u časopisu “Džuboks” zauzeli drugo mjesto za 1981. godinu zajedno s Ribljom

LACNI FRANZ & ZORAN PREDIN130

čorbom, Predin je proglašen najboljim kompozitorom a Rimeleu je pripalo mjesto drugog gitarista u državi. Istovremeno, u Zagrebu osvajaju nagradu “Sedam sekretara SKOJ-a” za glazbenu djela- tnost.

Sljedećim albumom, Ne mi dihat za ovratnik, napokon pogađaju svoj prvi pravi hit, naslovnu pjesmu albuma. Otvorenijim glazbenim stilom i mirnijim pjesmama poput Prvi maj, Lipa zelenela je i Prosim, pazi, da mi ne pohodiš podočnjakov svoje su glazbene ideje jasnije izrazili nego na prethodnim uratcima. Krajem 1983. godine na nastupima u Ljubljani i Mariboru snimaju koncertni album Slišiš, školjka poje ti koji je donio i jednu novu pjesmu, Naša Lidija je pri vojakih. Intere-santno je da su je potpisali pseudonimom “Top Zizi” jer su znali imati običaj maskirani nastupati i predstavljati se kao predgrupa pod tim imenom. Naša Lidija je pri vojakih donijela im je veliku popularnost u Sloveniji, pa su na krilima njenog uspjeha počeli učestalo svirati i po manjim slovenskim mjestima, skrenuvši tako fokus svojih nastupa s Beograda, Zagreba i Sarajeva.

1984. godine Predin je gostovao na debitantskom albumu sarajevske grupe Kongres, za koji je osmislio i otpjevao refrene u pjesmama Zarjavele trobente i Zabava, a refren iz Zarjavelih trobenti iskoristio je na pjesmi Lančnog Franza Jutri bom pujsa razbil objavljenoj na sljedećem albumu grupe Slon med porcelanom. Autorska kriza koja se osjetila na toj ploči skoro je dovela do razlaza benda, a kao posljedica skladateljskih razmirica dogovoreno je da Rimele ostane u grupi za potrebe snimanja idućeg albuma, nakon čega je odlučio preći u Laibach i posvetiti se slikarstvu. Posljednji album u toj postavi, Na svoji strani, donio im je 1986. godine najveći us-pjeh u karijeri. S njega su se kao koncertni favoriti isprofilirale pjesme Čuvstveno stanje mlade krave, Ko si rdeče zvezde šivala, Naj ti poljub nariše ustnice i naslovna Na svoji strani. Stilski raznovrsna, ova ploča je ujedno bila i prva koju su producirali sami. Na promociji koncerta u beogradskom SKC-u, s njima je svirao Bora Đorđević na pjesmi Nasvidenje na plaži, a album je utjecao i na zagrebačke Animatore koji su Predina pozvali da gostuje na pjesmi Bijeg na nji-hovom nadolazećem albumu Dok ležim cijeli dan u sjeni.

Odlaskom Rimelea grupi se pridružuje Milan Prislan, a novim albumom Sirene tulijo Lačni Franz prelazi u mainstream vode, a kao udarna pjesma predstavlja se Zdravljica, tradicionalna tema na tekst Francea Prešerna, koja je zbog neformalne interpretacije u Sloveniji dočekana kao

LACNI FRANZ & ZORAN PREDIN 131

nepoželjna. Početkom 1989. godine Zoran Predin s Arsenom Dedićem snima ploču Svjedoci priče na kojoj su se nalazile nove verzije njihovih ranijih pjesama. Surađujući s mnogim poznatim imeni-ma, u sklopu koncertne promocije te ploče organiziran je i niz pjesničko-glazbenih večeri na koji-ma su nastupali s Borom Đorđevićem.

U rujnu 1989. Lačni Franz nastupa na EBU (Europska radiodifuzijska unija) rock festivalu gdje uz Bajagu i Ekatarinu veliku predstavljaju Jugoslaviju među brojnim stranim grupama. Album Tiha voda snimaju iste godine s novim članom, perkusionistom Ninom Mureškićem i Vladom Kreslinom kao gostom na usnoj harmonici. Prepjeve na omotu ploče napravio je Arsen Dedić, a bend se predstavio s udarnim pjesmama Tam bi rad bil pokopan, Gremo v nebesa, Mirno morje Miki Maus i Tiha voda (Vzami si čas). Po objavljivanju ploče članovi se posvećuju svojim re-dovnim zanimanjima, a Predin se posvetio glazbi za TV serije, filmove i kazalište, kao i svojoj solističkoj karijeri, započetoj albumom Gate na glavo iz 1992. godine.

Nakon razmišljanja o sudbini Lačnog Franza, članovi se ipak odlučuju na objavljivanje još jednog albuma, pa tako 1994. godine izlazi uradak simboličnog naziva Zadnja večerja, za čiju je naslovnu pjesmu korištena glazba himne Sovjetskog saveza. Album je donio niz zrelih urada-ka: Ambasadorji užitka, Vetar iz Kazablanke, Zanzibar, Vedno iste face. Krajem godine održavaju nekoliko koncerata u svom gradu Mariboru, a posljednja dva nastupa imali su u travnju 1996. u Sarajevu, kojem su i posvetili pjesmu Azra s posljednjeg albuma.

Lačni Franz je sporazumno i službeno ugašen 31. prosinca 1997. Zoran Predin je nastavio s plodnom solističkom karijerom, surađujući s mnogim pojedincima (Peter Lovšin, Vlado Kre- slin, Matija Dedić,…) i ansamblima poput Los Malancanos, Šukar, Žive legende, Mar Django Quarteta i drugih. Svoj orkestar Adijo pamet osnovao je 2000. godine, a iste godine se ostali članovi Lačnog Franza udružuju s pjevačem Boštjanom Velkavrhom i objavljuju album V peni sprememb. Konačno, sve ploče Lačnog Franza reizdane su 2001. godine u deveterostrukom box setu Kaj bi mi brez nas, koji je dočekan kao ultimativno antologijsko izdanje i istinski presjek rada ovog jedinstvenog benda.

Petar Pečur

LACNI FRANZ & ZORAN PREDIN132

DISKOGRAFIJA

ALBUMI· Ikebana (Helidon, 1981.)· Adijo pamet (Helidon, 1982.)· Ne mi dihat za ovratnik (Helidon, 1983.)· Slišiš, školjka poje ti (Helidon, 1983.)· Slon med porcelanom (Helidon, 1984.)· Na svoji strani (Helidon, 1986.)· Sirene tulijo (Helidon, 1987.)· Tiha voda (Helidon, 1989.)· Svjedoci priče – Zoran Predin & Arsen Dedić (Diskoton, 1989.)· Gate na glavo – Zoran Predin & Los Malancanos (Helidon, 1992.)· Zadnja večerja (Helidon, 1994.)· Napad ljubezni – Zoran Predin & Ambasadorji užitka (Helidon, 1994.)· Mentol bombon – Zoran Predin & Šukar (Etno karavana, 1996.)· Ljubimec iz omare – Zoran Predin & Mar Django Quartet (Etno karavana, 1998.)· All-purpose lover – Zoran Predin & Mar Django Quartet (Levi breg, 1999.)· Tretji človek – Zoran Predin (Levi breg, 2000.)· Lovec na sanje – Zoran Predin & Orkestar Adijo pamet (Levi breg, 2001.)· V živo gre zares – Zoran Predin (Levi breg, 2002.)· Strup za punce – Zoran Predin & Žive legende (Levi breg, 2003.)· Na krilih prvega poljuba – Zoran Predin (Levi breg, 2003.)· Žarnica za boljši jutri – Zoran Predin & Žive legende (Dallas Records, 2005.)· Čas za malo nežnosti – Zoran Predin & ArtBiro Quintett (Dallas Records, 2006.)· Za šaku ljubavi – Zoran Predin (Dallas Records, 2007.)· Pod srečno zvezdo – Zoran Predin & The gypsy swing band (Dallas Records, 2008.)· Inventura – Zoran Predin & The gypsy swing band (Dallas Records, 2008.)· Tragovi u sjeti – Zoran Predin & Matija Dedić (Aquarius Records, 2011.)· Kosa boje srebra – Zoran Predin (Aquarius Records, 2011.)· Na koncu naše mavrice – Zoran Predin (Artbiro, 2014.)

Kada se spomene grupa Plava trava zaborava sjetimo se pjesme koja izazove pozi-tivne emocije i osmijeh na licu, pa nam

nije teško sjetiti se i šarmantnih, veselih stihova koje i danas rado pjevušimo: “Kiša pada, kiša pada, mutna voda teče. Evo Ane, evo Ane, po selu se šeće. Joj Ano, joj Anice, ne na kišu, ne na kišu bez kabanice”.

Priča nas vraća u godinu 1982. kada je u Za-grebu osnovana country grupa i to na inicijativu Dražena Vrdoljaka, pokojnog doajena domaće rock kritike, novinara, radijskog i televizijskog urednika te utemeljitelja glazbene nagrade Porin. Ime grupe motivirano je pjesmom Arsena Dedića

Plava ruža zaborava, samo što je ruža zamijenjena travom jer plava trava podsjeća na blue grass, jedan od podžanrova country glazbe. Od samih početaka Plava trava zaborava uspješna je na kon-certima u klupskom prostoru, kao i na velikim festivalima. Zabavni i duhoviti, uz autentični talent, oduševljavali su publiku diljem svijeta.

Vođa sastava Eduard Jimmy Matešić, koji je svirao s Dragom Mlinarcem, kao i u grupi Izazov, okupio je ekipu koja je u svom biću nosila country i western stil. Među njima su bili pjevačica Rajka Sutlović, pjevač Hrvoje Marjanović, gitarist Branko Bogunović - Pif, violinist Vatroslav Markušić, pedal steel gitarist Davor Rodik, basist Vladimir Georgev i bubnjar Hrvoje Galeković. Postava se u međuvremenu mijenjala.

Debut album LP Live objavio je Jugoton, snimili su ga u legendarnom Kulušiću, koncertnom klubu koji se nalazio u Hrvojevoj ulici 6 u Zagrebu. Glazbeni klub bio je nadaleko poznat, tu su nastupali međunarodni umjetnici kao i poznati bendovi iz regije. U Kulušiću je snimljeno dosta live albuma, a Plava trava zaborava svoj je Live snimila 1984. godine.

Drugi abum Country snimljen je godinu dana kasnije, sadržavao je obrade, ali i autorski instru-


PLAVA TRAVA ZABORAVA134

mental Eduarda Matešića Yugo Goes to Nashville, a kao gošća klavijature je svirala Margita Stefanović. Treći album Hat Trick snimili su 1987. godine u produkciji Briana Hodgsona i Gary Hogana.

Osvježenje je bio prepjev pjesme Dubrovačkih trubadura Oh Maryanne, odnosno O Marijana. Album Dance All Night donio je snimku koncerta u Portorožu koji je održan 12. i 13. kolovoza 1988. godine.

Dražen Vrdoljak je Plavu travu zaborava predstavljao kao “country music institution”. Grupa je svirala uspješno u Sovjetskom Savezu kao i u Sjedinjenim Državama, bili su koncertna i glazbena atrakcija gdje god su se pojavili, a publika je uživala u nezaboravnim nastupima. Skupina je njegovala i autorski rad pa su izvodili obrade tradicionalnih i domaćih hitova. Također, surađivali su s mnogim domaćim i svjetskim izvođačima, autorima i glazbenicima, konstantno dočaravajući osjećaj prisutnosti svijeta i razvijajući tezu da je svijet mnogo bliži nego što se misli.

Peti album Plava trava zaborava objavljen je 1990. godine i na njemu su zastupljene skladbe koje su potpisali, između ostalih, Đorđe Novković, Zrinko Tutić i Rajko Dujmić. Tu se našla i obra-da pjesme Julie s kojom je Danijel Popović imao nezaboravan nastup na Euroviziji.

Povodom šesnaestog rođendana grupe, 1999. godine, objavljen je koncertni CD 16 nam je godina tek, u izdanju Croatia Recordsa, koji je predstavio koncert snimljen u zagrebačkom OTV domu. Nastup je održan 14. svibnja 1998. godine, a na repertoaru su bile pjesme grupe, ali i obrade. Kao gosti pojavljuju se Aki Rahimovski, Goran Bare, Vanna, Severina, Oliver Dragojević i drugi.

Neke od najpoznatijih pjesama Plave trave zaborava, grupe za koju se kaže da je stvarala dale-ko ispred svog vremena, su Corina, Corina, Children, Go Where I Send Thee, Ring of Fire, Take Me Back to Tulsa, Jambalaya, Lucille, Diggy Liggy lo, Take Me Home Country Roads.

Svakako bi trebalo spomenuti i obrade domaćih hitova kao što su Oh Maryanne (legendar-na Marijana Vlahe Paljetka), Julie (najveći hit Danijela Popovića), Ramblin Man i Amorcito (Stari Pierre i Tužna su zelena polja Đorđa Novkovića), It Feels So Good i City Streets (Za dobra stara vremena i Skitnica Rajka Dujmića), Hearts on Fire (Željo moja Zrinka Tutića) i druge. Pjesme su zahvaljujući obradama Plave trave zaborava predstavljene i na engleskom jeziku u country stilu.

Natalija Cajić

DISKOGRAFIJA

ALBUMI· Live! (Jugoton, 1984.)· Country (Jugoton, 1985.)· Hat trick (Jugoton, 1987.)· Dance all night (ZKP RTVL, 1988.)· Plava trava zaborava (Jugoton, 1990.)· 16 nam je godina tek (Croatia Records, 1999.)

SINGLOVI· (Lost her love) on our last date / She’ll be coming round the mountain (Jugoton, 1984.)

PLAVA TRAVA ZABORAVA 135

Autor edicije: Želimir BabogredacMastering: Goran Martinac, Croatia Records studio

Grafičko oblikovanje: Darko KujundžićIstraživanje i tekstovi: Natalija Cajić, Siniša Škarica, Davor Drezga, Petar Pečur, arhiva Croatia Records

Urednik izdanja: Petar PečurZa izdavača: Želimir Babogredac

℗ i © 2016. CROATIA RECORDS ● HDS/BIEM ● 2CD 6072972

www.crorec.hr ● shop.crorec.hr ● www.cmc.com.hr

diskografija - crorec.hr · nudi više od tisuću i sto pjesama s po trideset pet–četrdeset...

Documents