NICCI FRENCH

DJECA ČETVRTKA

Preveo s engleskoga Drago Štajduhar

Naslov izvornikaNicci French

Thursday's ChildrenCopyright © Joined-Up Writing 2014

Copyright © za hrvatski prijevod Drago Štajduhar i Znanje d. o. o. 2015.Sva prava pridržana. Ni jedan dio ovog izdanja ne smije se umnožavati ili javno reproducirati

u bilo kojem obliku bez prethodnog dopuštenja nakladnika.

v

Nakon što je kao vanjski suradnik londonske policije svojom oštroumno-šću i darom zapažanja naizgled nevažnih detalja u više navrata pomogla u razrješavanju veoma složenih zločina, psihoterapeutkinja Frieda Klein opet je u akciji. Međutim, ovaj put je tragična sudbina mlade djevojke tjera na povratak u prošlost i suočavanje sa zločinom čija je žrtva prije mnogo godina bila ona sama.

Premda opterećen propašću vlastitog braka i odvojenošću od djece s kojom se izuzetno teško nosi, u tome će joj pomoći istražitelj Malcolm Karlsson, cijeneći njezin doprinos u rješavanju slučajeva koje je, dobrim dijelom zahvaljujući njoj, uspio riješiti. Naravno, u pomoć će joj priskočiti i neobični i dobroćudni Ukrajinac Josef Morozov, građevinar koji je na čudan način doslovno upao u njezin život, propavši jednom zgodom kroz strop njezina ureda i postavši nakon toga njezinim pouzdanim prijateljem. Tu je i čovjek s kojim se na neobičan način sprijateljio i postao njegovim sustanarom, Reuben McGill, Friedin mentor i vrhunski psihoanalitičar koji proživljava duboku profesionalnu krizu i bori se s vlastitim dvojbama. Ponovo ćete se susresti i sa Sashom Wells koja se iz Frie dine pacijentice pre-tvorila u njezinu odanu prijateljicu. Frieda će se usputno morati pozabaviti i neočekivanom vezom između svoje nećakinje Chlöe Klein, koja u njoj vidi osobu od povjerenja i svojevrsnu surogat-majku, i njezina nekadašnjeg studenta Jacka Dargana. I dalje ćete svjedočiti obratima i vječnim sastancima i rastancima u njezinoj neobičnoj ljubavnoj vezi s karizmatičnim Sandyjem. Hoće li njihova veza ipak preživjeti?

Frieda Klein, psihoanalitičarka i pravi ženski Sherlock Holmes

Nicci French

vi

Uz sve to, upoznat ćete i cijeli niz likova iz Friedine prošlosti i do znati mnoge pojedinosti i tajne iz njezina djevojačkog života u engleskoj pro-vinciji.

Kakvu to strašnu tajnu skriva prošlost i kakav to teret, za koji dosad nismo znali, na svojim plećima nosi Frieda Klein? Hoće li se opet iz neke sjene pojaviti zastrašujući Dean Reeve koji je, kako bi izmaknuo progonu, u čudovišnoj zavjeri žrtvovao vlastitog brata blizanca Alana. Hoće li netko napokon povjerovati u Friedine mračne slutnje da je on još uvijek živ i na slobodi? I hoće li joj on, iz samo njemu poznatih razloga, opet biti na pomoći poput kakvog izopačenog anđela zaštitnika? Odgovore potražite u još jednom izvrsnom nastavku serijala o Friedi Klein.

Tko ima oči da vidi i uši da čuje neka slobodno uvjeri sebe da nema smrtnika sposobnog čuvati tajnu. Ako mu usne šute, brblja vrhovima prstiju; izdaja mu izvire iz svake pore.

Sigmund Freud

3

1. poglavlje

Sve je započelo s okupljanjem nekadašnjih školskih prijatelja i sve je s njime završilo, a Frieda Klein je mrzila takva okupljanja.

Sjedila je pred svojim kaminom, osluškujući sporo pucketanje vatre u njemu. Do nje je sjedila Sasha, zagledana u jarke plamenove. Do Sashe su stajala dječja kolica. U njima je ležao njezin desetomjeseč-ni sin Ethan, paperjaste tamne kose, i tiho hrkao. Do Friedinih je nogu ležala mačka, jedva čujno predući. Mogle su čuti kako vani puše vjetar. Cijeli je dan bio prepun magle i zapuha lišća, i naleta vjetra. Sada je već vani bio mrak i oni su se unutra skrivali od do lazeće zime.

»Moram priznati«, rekla je Sasha, »da ta ideja susreta s tvo-jom starom školskom prijateljicom u meni budi radoznalost.«

»Ona mi nije bila prijateljica. Išle smo u isti razred.«»Što želi?«»Ne znam. Nazvala me i rekla da me želi vidjeti. Rekla je da

je važno i da će u sedam doći ovamo.«»Koliko je sada sati?«Frieda je pogledala na svoj sat.»Još malo pa će sedam.«

Nicci French

4

»Više ne prepoznajem takve stvari. Otkad se Ethan rodio, zaboravila sam kako je to prespavati noć, a mozak mi se pretvorio u kašu. Ne znam ni koji je danas dan. Je li srijeda?«

»Četvrtak.«»To je dobro. Još malo, pa će vikend.«Frieda je vratila pogled na vatru. »Četvrtak je možda najgori

dan u tjednu. Ničega nema u sebi. Samo te podsjeća da je tjedan bio predugačak.«

Sasha se namrštila. »Time kao da mu pridaješ preveliko zna-čenje.« Nagnula se nad kolica i pomilovala sina po kosi. »Toliko ga volim, ali ponekad dok spava osjećam zbog toga olakšanje i zahvalnost. Je li grozno to što govorim?«

Frieda se okrenula svojoj prijateljici. »Pomaže li ti Frank?«»Čini sve što može. Ali toliko je zaokupljen svojim poslom.

Kako sam kaže: pomaganjem krivima da prođu nekažnjeno.«»To mu je dužnost«, rekla je Frieda. »On je odvjetnik i…«Prekinulo ju je zvono na vratima. Frieda je skrušeno pogledala

Sashu.»Valjda ćeš se javiti, zar ne?« rekla je Sasha.»Bila sam u iskušenju pritajiti se.«Otvorivši vrata, začula je glas koji kao da je dolazio iz tame i

odmah se našla u zagrljaju.»Frieda Klein«, rekla je žena. »Svugdje bih te prepoznala.

Ista si tvoja majka.«»Nisam znala da si ikad upoznala moju majku.« Pokazala je

prema kaminu. »Ovo je moja prijateljica Sasha. A ovo je Made-leine Bucknall.«

»Maddie«, rekla je žena. »Maddie Capel. Udala sam se.«Maddie Capel je odložila svoju veliku, prepunu torbu i odmo-

tala kockasti šal oko vrata. Svukla je težak smeđi kaput i dodala ga Friedi. Pod njim je nosila kestenjastu haljinu na preklop i kožne čizme s punim petama. Oko vrata joj je visio debeo zlatni lančić, a s ušiju male zlatne naušnice. Mirisala je po skupom parfemu. Prišla je vatri i pogledala u kolica.

DJECA ČETVRTKA

5

»Kako slatka mrvica«, rekla je. »Frieda, je li tvoja?«Frieda je pokazala na Sashu.»Čim je vidim, poželim i ja imati još jednu«, rekla je Maddie.

»Volim ih u toj dobi, kad su poput toplog klupka. Je li dječak ili djevojčica?«

»Dječak.«»Kako ljupko. Je li prohodao?«»Tek mu je deset mjeseci.«»Morate biti strpljivi.«Frieda je privukla stolicu vatri i Maddie je sjela. Imala je dugu

smeđu kosu, znalački začešljanu u naizgled nemarnu frizuru i pro-šaranu plavim pramenovima. Lice joj je bilo pažljivo našminkano, ali to je samo naglašavalo zategnutost kože na jagodicama, sitne bore oko očiju i kutove usana. Frieda je se sjećala iz škole, vedre, nasmijane, bučne, ali uvijek nekako zabrinute: hoće li se uklopiti u društvo, hoće li ili neće imati dečka?

»Hoću li vas ostaviti nasamo?« upitala je Sasha.»Ne, ne, baš je lijepo upoznati Friedinu prijateljicu. Živite li

i vi ovdje?«Sasha se blago nasmiješila. »Ne, živim sa svojim partnerom.

Negdje drugdje.«»Da, naravno. Hvala ti«, rekla je kad joj je Frieda dodala

šalicu čaja. Srknula je malo i osvrnula se oko sebe. »Imaš baš lijep stančić. Udoban.« Još jedan gutljaj. »Frieda, čitala sam o tebi u novinama. O tome kako si pomogla u onom groznom, jezivom slučaju sa svim tim djevojkama. I jednu si od njih i sama spasila.«

»Samo jednu«, rekla je Frieda. »I nisam samo ja.«»Kako ljudi mogu raditi takve stvari?«Uslijedila je stanka.»O čemu si ono željela sa mnom razgovarati?«Gutljaj čaja.»Ne mogu vjerovati da smo izgubile kontakt«, rekla je Maddie.

»Znaš da još uvijek živim u Braxtonu? Vraćaš li se ikad onamo?«

Nicci French

6

»Ne.«»Nešto od starog društva je još ondje.« Vragolasto se nasmije-

šila. »Sjećam se tebe i Jeremyja. Tada sam bila prilično ljubomorna na tebe. Bio je prava lovina. Naravno, on je otišao. Jesi li još uvijek u kontaktu s njime?«

»Ne.«»Ja sam se udala za Stephena. Stephena Capela. Jesi li ga po-

znavala? Nekoliko godina nam je dobro išlo, ali tada je pošlo po zlu. Ponovo se oženio, ali još uvijek živi u blizini.«

»Kad si me nazvala, rekla si da o nečemu moraš sa mnom razgovarati.«

Još jedan gutljaj čaja. Maddie je pogledala oko sebe. »Mogu li ovo negdje odložiti?«

Frieda joj je uzela šalicu iz ruku.»Čitala sam o tebi u novinama.«»To si već rekla.«»Ne samo jednom«, rekla je Maddie. »Privukla si priličnu

pozornost.«»Ne vlastitom voljom.«»Da, to ponekad mora biti teško. Ali rekli su da, osim što

rješavaš zločine…«»To uistinu nije…« započela je Frieda, a Sasha se opet nasmi-

ješila.»Ne, ali u člancima su spomenuli da si psihologinja.«»Ja sam psihoterapeutkinja.«»Nisam baš dobra sa svim tim stručnim izrazima«, rekla je

Maddie. »Ali sigurno postoji razlika. Ne znam pojedinosti, ali po onome što sam shvatila, ljudi s tobom razgovaraju i ti im pomažeš. Je li tako?«

Frieda se nagnula naprijed. »Što zapravo želiš?«»Ne radi se o meni.« Maddie se tiho nasmijala. »Ako si to

mislila. Premda bi i meni dobro došlo malo pomoći. Kad me je Stephen ostavio, danima sam plakala. Zapravo, tjednima. Nisam znala kome se obratiti.«

DJECA ČETVRTKA

7

Uslijedila je još jedna stanka.»Znam da su takve stvari grozne«, rekla je Frieda, »ali

molim te, zašto si me morala vidjeti?«»Zvuči glupo. Vjerojatno ti ovim svojim dolaskom čak iz

provincije samo oduzimam vrijeme.«»Trebam li otići?« opet je upitala Sasha.»Ne«, rekla je Maddie. »Ovo je samo razgovor starih pri-

jateljica.«»Reci mi što želiš od mene.«Maddie je oklijevala. Frieda je sa svojim pacijentima to često

doživljavala. Jedan od najtežih, najnesigurnijih trenutaka u terapiji bilo je prvo spominjanje pacijentovih strahova. Bilo je to poput skoka s ruba litice u tamu.

»Radi se o mojoj kćeri, Becky«, rekla je Maddie. »Rebecci. Ali svi je zovu Becky. Petnaest joj je godina, zamalo šesnaest.«

»Nešto se dogodilo?«»Ne, ne, ništa takvoga. Teško je to iskazati riječima. Becky je

bila tako slatka curica. Kad sam vidjela ovog dječačića u kolicima, to me je podsjetilo na one dane kad je sve bilo tako jednostavno. Mogla sam bez problema o njoj skrbiti. Znaš, kad je Becky bila tolika, mislila sam da ću imati mnogo djece i da ću biti najbolja majka na svijetu i štititi ih od svega. Bila sam tako mlada kad sam je dobila, gotovo i sama dijete. A tada…«, duboko je uzdahnula, kao da se pokušava obuzdati, »… više nisam mogla imati djece. A onda je Stephen otišao. Vjerojatno mojom krivnjom. Pokušala sam od Becky skriti što osjećam, ali nisam u tome baš uspjela. Imala je samo šest godina. Mrvica. A ja sam još bila u dvadesetima i potpuno izvan sebe.« Glas joj je zadrhtao i na trenutak je zašutjela. »To ju je moralo jako pogoditi, ali ja sam mislila da ćemo sve to prebroditi. Pretpostavljam da sam se oduvijek užasavala tinejdžer-skih godina.« Pogledala je Friedu. »Možda sam mislila na naše tinejdžerske godine. I mi smo učinile neke stvari zbog kojih sada žalimo, zar ne?«

Glas u Friedi je govorio: Kako to misliš: »mi«? Nismo bile

Nicci French

8

prijateljice. Nismo u ničemu zajedno pogriješile. Ali ostala je šutjeti i čekati.

»U posljednjih otprilike godinu dana se promijenila. Znam što ćeš reći. Ona je samo adolescentica. Oko čega brinem? Pa, za-brinuta sam. Na početku je bila samo povučena i hirovita i ni o čemu nije željela razgovarati. Pitala sam se ima li to veze s drogom ili s momcima. Ili s drogom i s momcima. Pokušala sam je to pitati. Pokušala sam biti suosjećajna. Nije djelovalo.

»Prije nekih mjesec dana se pogoršalo. Činila se drukčijom. Izgledala je drukčije. Prestala je jesti. Već je ranije bila na tim glu-pim dijetama i sama kost i koža. Sada ne znam kako uopće uspijeva preživljavati. Kuhala sam svašta čega sam se mogla dosjetiti, ali ona samo brlja po tanjuru. Čak i kad nešto pojede, mislim da joj od toga pozli. Markira iz škole. Ne piše domaće zadaće.«

»Viđa li se s ocem?«»Stephen je beznadan. On govori da je sve to samo faza. Da

će je proći.«»Što želiš od mene?« rekla je Frieda.»Možeš li samo razgovarati s njome? Nije li to ono što radiš?

Samo s njome kratko popričati?«»Nisam sigurna shvaćaš li čime se ja bavim. Kroz dulje se

razdoblje viđam s pacijentima kako bih istražila kakve probleme imaju u životu. Pitam se treba li tvoja kći poći školskom savjetniku ili učitelju?«

»Becky na to neće pristati. Sve sam pokušala. Potpuno sam očajna. Ne znam kome se obratiti. Molim te. Učini uslugu staroj školskoj prijateljici.«

Frieda se zagledala u molećivi izraz Maddiena lica. Nije joj se sviđalo što ta žena iz njezine prošlosti tvrdi da su bile prijateljice i što od nje želi nešto što joj zapravo nije mogla dati. Nije joj bilo drago što je Sasha svemu tome svjedočila. »Nisam sigurna jesam li ja prava osoba za to«, rekla je, »ali ako dovedeš svoju kćer ovamo, razgovarat ću s njome. Vidjet ću mogu li tebi, ili njoj, ponuditi nekakav savjet. Ali ne mogu ništa obećavati.«

DJECA ČETVRTKA

9

»To je izvrsno. Mogu i ja biti tu, ako želiš.«»Moram s njome nasamo razgovarati. Barem na početku.

Ona mora znati da je to privatno i da može reći što poželi. Narav-no, ako to bude željela. Možda još nije spremna na razgovor. Ili barem na razgovor sa mnom.«

»Oh, sigurna sam da će s tobom razgovarati.«Maddie je ustala i dohvatila svoj kaput kao da ima potrebu

otići prije nego što Frieda možda povuče svoju ponudu. Navukla ga je na sebe i opet omotala šal oko vrata. Frieda je dobila dojam kao da promatra nekoga tko na sebe navlači ljušturu. Već na pragu, nakon što se od njih oprostila, Maddie se iznenada okrenula.

»Znaš, nešto me kod moje kćeri straši«, rekla je. »Nije li to grozno?«