KALMIJABARUHA 1/II, 71000 SARAJEVO, BOSNA I HERCEGOVINA;
TEL: 00 387 33 222 447; FAX: 00 387 33 223 829; WEBSITE: WWW.CID.SUNY.EDU
Projekt jačanja institucija vlasti i procesa u Bosni i Hercegovini
Пројекат јачањаинституција власти и процеса у Босни и Херцеговини
Strengthening Governing Institutions and Processes (SGIP) in Bosniaand Herzegovina
Procjena potencijalnih ekonomskih
efekata nove regulative javno-
privatnog partnerstva u Tuzlanskom
kantonu
2 USAID Strengthening Governing Institutions and Processes in Bosnia and Herzegovina (USAID-ov Projekt jačanja institucija vlasti i procesa u Bosni i Hercegovini) “Procjene ekonomskog uticaja pravne regulative u oblasti javno-privatnog partnerstva u tri kantona Federacije BiH“
SADRŽAJ Lista tabela ............................................................................................................................................ 3
Lista slika ............................................................................................................................................... 3
UVOD ..................................................................................................................................................... 5
1. ZNAČAJ ULAGANJA U JAVNU INFRASTRUKTURU .......................................................................... 7
1.1. Pojmovno određenje i tipovi infrastrukture ......................................................................... 7
1.2. Veza javne infrastrukture i ekonomskog rasta .................................................................... 11
1.2.1. Kanali uticaja instrastrukture na ekonomski rast ........................................................ 12
1.2.2. Konceptualni okvir istraživanja veze između infrastrukture i ekonomskog rasta ....... 14
1.2.3. Pregled rezultata empirijskih istraživanja ................................................................... 18
1.3. Određivanje optimalnog nivoa ulaganja u infrastrukturu ................................................... 23
1.4. Ulaganja u infrastrukturu u (F) BiH ...................................................................................... 28
2. JAVNO- PRIVATNA PARNERSTVA KAO MODEL „ISPORUKE“ JAVNE INFRASTRUKTURE/USLUGA 33
2.1. Pojmovno određenje i značaj javno-privatnog partnerstva .................................................... 34
2.2. Osnovni modeli i oblici realizacije javno-privatnog partnerstva ............................................. 38
2.3. Podjela rizika u javno-privatnom partnerstvu ..................................................................... 42
2.4. Prednosti i nedostaci javno-privatnog partnerstva ............................................................. 43
2.5. Uslovi za uspjeh javno-privatnog partnerstva ..................................................................... 44
2.6. Globalni JPP trendovi........................................................................................................... 46
2.7. Od čega zavise ekonomski efekti JPP projekata? ................................................................ 53
3. NOVA REGULATIVA JAVNO-PRIVATNOG PARTNERSTVA U TUZLANSKOM KANTONU –
PROCJENA POTENCIJALNIH EKONOMSKIH EFEKATA .......................................................................... 55
3.1. PREGLED ANALITIČKIIH TEHNIKA ZA PROCJENU EKONOMSKIH EFEKATA PRAVNE REGULATIVE
(PROPISA) ........................................................................................................................................ 56
3.2. Direktni, indirektni i inducirani efekti potencijalnih JPP projekata u Tuzlanskom kantonu .... 64
3.3. Vrijednost za novac u JPP projektima ................................................................................. 72
Zaključna razmatanja........................................................................................................................... 80
Literatura ............................................................................................................................................. 84
Prilog I Kvalitativna analiza vrijednosti za novac JPP modela............................................................. 88
Prilog II Ilustrativni primjer izračuna komparatora troškova javnog sektora ..................................... 91
Prilog III Teorijske osnove input – output modela ........................................................................... 100
3 USAID Strengthening Governing Institutions and Processes in Bosnia and Herzegovina (USAID-ov Projekt jačanja institucija vlasti i procesa u Bosni i Hercegovini) “Procjene ekonomskog uticaja pravne regulative u oblasti javno-privatnog partnerstva u tri kantona Federacije BiH“
Lista tabela
Tabela 1. Pregled empirijskih studija o uticaju ulaganja u infrastrukturu .......................................... 19
Tabela 2. Stopa društvenog povrata na ulaganja u infrastrukturu, 1960. – 2000.godina .................. 20
Tabela 3. Potrebni izdaci na ulaganja i održavanje infrastrukture...................................................... 25
Tabela 4. Različiti pristupi procjene potrebnih izdataka (ulaganja i održavanja) u infrastrukturu ..... 26
Tabela 5. Ukupna kapitalna ulaganja (hiljade KM) ............................................................................. 32
Tabela 6. Komparativni prikaz klasičnog modela javnog sektora i JPP-a ............................................ 35
Tabela 7. Osnovne karakteristike pojedinih oblika realizacije JPP ...................................................... 41
Tabela 8. Pregled analitičkih tehnika za procjenu ekonomskih efekata pravne regulative (propisa) 57
Tabela 9. Skraćena verzija IO tabele ................................................................................................... 63
Tabela 10. Potencijalni JPP projekti u tri kantona (u hiljadama KM) .................................................. 69
Tabela 11. Efekti potencijalnih JPP projekata na ukupnu proivodnju, dodanu vrijednost i plaće (u
hiljadama KM) ..................................................................................................................................... 69
Tabela 12. Relativni značaj realizacije potencijalnih JPP projekata u tri kantona .............................. 70
Tabela 13. Efikasnost JPP i tradicionanog modela nabavke javnih projekata ................................... 79
Lista slika
Slika 1. Tipologija infrastrukture – „hard“ i „soft“ infrastruktura ......................................................... 8
Slika 2. Sveobuhvatna tipologija infrastrukture .................................................................................. 11
Slika 3. Konceptualni okvir teorije endogenog rasta .......................................................................... 17
Slika 4. Odnos između nivoa infrastrukture (količine infrastrukturnih resursa) i ekonomskog rasta 24
Slika 5. Stope rasta realnog BDP-a BiH................................................................................................ 29
Slika 6. Kretanje ukupnih ulaganja u BiH (milioni KM) ........................................................................ 29
Slika 7. Kratanje investicija države (nivo BiH) ..................................................................................... 30
Slika 8 . Kretanje investicija države (nivo FBiH) .................................................................................. 31
Slika 9. JPP kao mehanizam prevazilaženja izazova vezanih za infrastrukturne projekte .................. 37
Slika 10. Osnovni oblici realizacije javno-privatnog partnerstva ....................................................... 40
Slika 11. Ukupna vrijednost i broj JPP projekata na europskom tržištu, ............................................ 47
Slika 12. Prosječna vrijednost JPP projekata (milioni EUR), 2008. – 2017. ......................................... 48
Slika 13. Vrijednost i broj JPP projekata u odabranim zemljama Europe, 2017. ............................... 49
Slika 14. Vrijednost i broj JPP projekata po pojedinim sektorima, 2017. ........................................... 50
Slika 15. Vrijednost JPP projekata po zemljama u Evropi, 2017., mlrd. EUR ...................................... 50
Slika 16. Ukupan broj JPP projekata po zemljama, 2013. – 2017. ...................................................... 51
Slika 17. Dinamika vrijednosti (mlrd. EUR) i broja JPP projekata u sektoru transporta, zdravstva i
obrazovanja, 2013. – 2017. ................................................................................................................. 52
4 USAID Strengthening Governing Institutions and Processes in Bosnia and Herzegovina (USAID-ov Projekt jačanja institucija vlasti i procesa u Bosni i Hercegovini) “Procjene ekonomskog uticaja pravne regulative u oblasti javno-privatnog partnerstva u tri kantona Federacije BiH“
Slika 18. Dinamika prosječne vrijednosti projekata u sektoru transporta, zdravstva i obrazovanja,
2013. – 2017. ....................................................................................................................................... 52
Slika 19. Sažetak ključnih nalaza o efektu JPP-a na ekonomski rast ................................................... 54
Slika 20. Pregled ekonomskih učinaka – direktni, indirektni, inducirani i katalitički .......................... 61
Slika 21. Djelatnosti najvše integrirane u privredu BiH....................................................................... 66
Slika 22. Djelatnosti sa najvišim proizvodnim multiplikatorima ......................................................... 67
Slika 23. Odnos komparatora troškova javnog sektora i JPP-a .......................................................... 78
5 USAID Strengthening Governing Institutions and Processes in Bosnia and Herzegovina (USAID-ov Projekt jačanja institucija vlasti i procesa u Bosni i Hercegovini) “Procjene ekonomskog uticaja pravne regulative u oblasti javno-privatnog partnerstva u tri kantona Federacije BiH“
UVOD
Kvalitetno institucionalno okruženje bitan je faktor ekonomskog razvoja u savremenim
tržišnim privredama. Ono podrazumijeva zakonodavstvo koje je fleksibilno i odgovara
potrebama ekonomije. Procjena učinaka propisa jedan je od alata za izradu boljih politika i
kvalitetnog pravnog sistema. Generalno, cilj donošenja propisa je uređenje određenog
područja s ciljem povećanja ukupnog društvenog blagostanja. Ekonomske procese
potrebno je regulirati zbog propusta tržišta, odnosno situacija kada tržišni mehanizmi
proizvode ishode koji ne maksimaliziraju nacionalno blagostanje.
Ukupne koristi od propisa moraju biti veće od troškova koji proističu iz njihovog donošenja.
S tim u vezi, procjena očekivanih ukupnih troškova i koristi prijedloga određenog propisa
pomaže donosiocima odluka u zaključivanju o učinku propisa na nacionalno blagostanje.
Pri izradi pojedinih propisa potrebno je voditi računa o troškovima njihove implementacije,
ne samo za državu, već i za poslovne subjekte i različite društvene skupine. Neodgovarajuća
institucionalna rješenja mogu nepotrebno povećati složenost sistema i povećati pravnu
nesigurnost što se može negativno odraziti na konkurentnost privrede i smanjiti potencijal
za ostvarenje nacionalnih ciljeva.
Opći cilj ove studije je procjena ekonomskog uticaja nove pravne regulative javno-privatnog
partnerstva (JPP) u Tuzlanskom kantonu. Sa makroekonomskog stajališta, ulaganja u JPP
predstavljaju dodatnu potražnju te priliku za domaće proizvođače da proizvode dobra i
usluge koje su povezane sa realizacijom JPP projekata, a što u konačnici povećava
cjelokupnu ekonomsku aktivnost. Osim direktnih efekata na bruto proizvodnju, bruto
dodanu vrijednost i zaposlenost preduzeća (privrednih sektora) koja su aktivno angažovana
u realizaciji JPP projekata, pozitivan efekat treba očekivati i na ona preduzeća (privredne
sektore) koja proizvode intermedijarna dobra i usluge za potrebe realizacije JPP projekata.
Indirektni efekti se definiraju kao povećanje bruto proizvodnje, bruto dodane vrijednosti i
zaposlenosti svih preduzeća koji su uključeni u proizvodni lanac, odnosno preduzeća koja
proizvode intermedijarna dobra za potrebe realizacije JPP projekta, a intenzitet indirektnih
efekata se rasprostire cijelom privredom u zavisnosti od dubine lanca dodane vrijednosti.
Direktan i indirektan porast dodane vrijednosti utiče i na nivo dohotka sektora
domaćinstava (uslijed porasta broja zaposlenih i mase plaća) te se time povećava lična
potrošnja. Porast potražnje za dobrima i uslugama namijenjenim ličnoj potrošnji ima
dodatni pozitivan efekat na ekonomsku aktivnost (inducirani efekat).
Svi navedeni efekti vezani su isključivo za izgradnju javne infrastrukture, ne i za njeno
održavanje i funkcionisanje, iako je ono u principu sastavni dio JPP projekata. Takođe, treba
6 USAID Strengthening Governing Institutions and Processes in Bosnia and Herzegovina (USAID-ov Projekt jačanja institucija vlasti i procesa u Bosni i Hercegovini) “Procjene ekonomskog uticaja pravne regulative u oblasti javno-privatnog partnerstva u tri kantona Federacije BiH“
voditi računa i o efektima vezanim za korištenje novoizgrađene javne infrastrukture, tzv.
katalitički ili sistemski efekti. Konačno, postoje i određene koristi eksplicitno vezane za JPP
kao model isporuke javne infrastrukture, uglavnom kao rezultat transferiranja dijela rizika
projekta na privatnog partnera.
Očekivani ishodi projekta su:
Pružiti uvid u efekte ulaganja potencijalnih JPP projekata u Tuzlanskom kantonu, a
koji će donositeljima političkih odluka, privatnom i javnom sektoru dati stručnu,
dosljednu i nepristranu procjenu mogućih efekata JPP-a na sveukupnu ekonomsku
aktivnost.
Unaprijediti kvalitet političkog odlučivanja i instrumenata poput zakona, regulacija i
investicijskih programa u oblasti javno-privatnog partnerstva.
Dvije ključne pretpostavke je bilo potrebno za uspješnu realizaciju studije: (1) dostupnost
relevantnih statističkih podataka za procjenu Input-Output tabele za Bosnu i Hercegovinu
(obračun brutom domaćeg proizvoda metodom proizvodnje i rashoda, podaci iz računa
stvaranja dohotka, podaci ankete potrošnje domaćinstava, itd.); (1) Dostupnost podataka o
broju potencijalnih JPP projekata u Tuzlanskom kantonu, njihovoj ukupnoj vrijednosti i po
sektorima.
Studija je organizovana kako slijedi. U poglavlju jedan naprije je obrađen pojam i značaj
javne infrastrukture. Identificirani su kanali kroz koje se ostvaruje veza između ulaganja u
javnu infrastrukturu i ekonomskog rasta, kao i rezultati empirijskih istraživanja u ovoj
oblasti. Elaborirano je i pitanje optimalnog nivoa ulaganja u javnu infrastrukturu te dat
osvrt na stanje u (F)BiH i Tuzlanskom kantonu.
U drugom poglavlju studije detaljno su analizirana javno-privatna partnerstva kao model
„isporuke“ javne infrastrukture. Ukazano je na specifičnosti javno-privatnog partnerstva u
odnosu na klasične javne nabavke. Predstvljeni su različiti modaliteti realizacije javno-
privantog partnerstva, njihove prednosti i nedostaci. Na kraju je ukazano i na ključne
trendove vezano za javno-privatna partnerstva.
U trećem dijelu studije analizirani su ekonomski efekti nove regulative javno-privatnog
partnerstva u Tuzlanskom kantonu. Efekti su analizrani u odnosu na ukupnu proizvodnju,
dodanu vrijednost, podršku novim radnim mjestima i prihode države. Osim efekata vezanih
za izgradnju javne infrastrukture, elaborirani su i efekti vezani za njeno korištenje. Posebno
je potencirana i vrijednost za novac u JPP projektima.
7 USAID Strengthening Governing Institutions and Processes in Bosnia and Herzegovina (USAID-ov Projekt jačanja institucija vlasti i procesa u Bosni i Hercegovini) “Procjene ekonomskog uticaja pravne regulative u oblasti javno-privatnog partnerstva u tri kantona Federacije BiH“
1. ZNAČAJ ULAGANJA U JAVNU INFRASTRUKTURU
1.1. Pojmovno određenje i tipovi infrastrukture
Infrastruktura obuhvata sisteme i objekte koji pružaju osnovne javne usluge koje
omogućuju i/ili podupiru odvijanje aktivnosti u primarnim, sekundarnim i tercijarnim
ekonomskim djelatnostima (Aralica, Račić i Šišinački, 2007). Pod javnim uslugama smatraju
se usluge koje javni sektor, barem dijelom, direktno pruža građanima te (su)finansira i/ili
reguliše njihovo pružanje od strane privatnog sektora. Temeljne funkcije infrastrukture su:
1. olakšavanje proizvodnje dobara i pružanja usluga;
2. distribucija gotovih proizvoda;
3. pružanje osnovnih socijalnih usluga (npr. obrazovanje i zdravstvo).
Podjela infrastrukture nije jedinstvena. Pojedini autori razlikuju dvije komponente
infrastrukture: (1) „hard“ komponenta i (2) „soft“ komponenta (Turner & Johnson, 2017;
Fourie, 2006). Primjera radi, Fourie (2006) pravi distinkciju između ekonomske (ili „hard“)
infrastrukture koja doprinosi realizaciji ekonomskih aktivnosti kao što su promet,
telekomunikacije i energija te socijalne (ili „soft“) infrastrukture koja obuhvata sektore koji
doprinose kvaliteti života ljudi kao što su sektor zdravstva, obrazovanja i kulture (škole,
biblioteke, univerziteti, bolnice, muzeji, sud, pozorište i objekti za rekreativne aktivnosti).
Ipak, potrebno je napomenuti da se ove dvije komponente infrastrukture mogu preklapati.
Sektori obrazovanja i zdravstva tako istovremeno doprinose i kvaliteti života i realizaciji
ekonomskih aktivnosti.
„Hard“ infrastruktura obuhvata sljedeće komponente (Turner i Johson, 2017):
komunikacijska infrastruktura - infrastruktura koja omogućuje prenos, procesuiranje
i distribuciju tokova kojima upravljaju ljudi kao što su promet i informacije;
društveno-tehnička infrastruktura - strukture koje omogućavaju iskorištavanje
prirodnih resursa kao što su energija i voda;
socijalna infrastruktura - fizička (opipljiva) imovina potrebna za pružanje socijalnih
usluga (npr. bolnice, škole, univerziteti, itd.)
8 USAID Strengthening Governing Institutions and Processes in Bosnia and Herzegovina (USAID-ov Projekt jačanja institucija vlasti i procesa u Bosni i Hercegovini) “Procjene ekonomskog uticaja pravne regulative u oblasti javno-privatnog partnerstva u tri kantona Federacije BiH“
Izvor: Turner i Johnson, 2017.
Slika 1. Tipologija infrastrukture – „hard“ i „soft“ infrastruktura
„Soft“ infrastruktura se odnosi na sljedeće komponente (Turner i Johson, 2017):
institucionalni okvir – način na koji je oblikovan sistem institucija koji podržava
nacionalni infrastrukturni sistem (eng. National Infrastructure System- NIS)
institucionalne sposobnosti – ljudski kapital unutar sistema institucija koji podržava
nacionalni infrastrukturni sistem;
institucionalni ciljevi – ciljevi institucija (posebno javne uprave/vlade) i njihov efekat
na nacionalni infrastrukturni sistem.
Drugim riječima, „hard“ infrastruktura predstavlja umreženu trajnu imovinu potrebnu za
funkcionisanje i razvoj nacionalne ekonomije. Sa druge strane, „soft“ infrastruktura
obuhvata institucije koje podržavaju ekonomski razvoj nacionalne ekonomije, a koje
pružaju usluge bez kojih proces reprodukcije ne bi bio moguć.
U akademskoj i stručnoj literaturi se kao komponente „hard“ infrastrukture najčešće
navode prometna (transportna) infrastruktura, energetska infrastruktura, infrastruktura za
upravljanje vodnim resursima, komunikaciona infrastruktura i infrastruktura za upravljanje
Komunikacijsk.
infrastruktura
Društveno-
tehnička
infrastruktura
Socijalna
infrastruktura
Institucionalni
okvir
Institucionalne
sposobnosti
Institucionalni
ciljevi
“HARD” INFRASTRUKTURA
“SOFT” INFRASTRUKTURA
9 USAID Strengthening Governing Institutions and Processes in Bosnia and Herzegovina (USAID-ov Projekt jačanja institucija vlasti i procesa u Bosni i Hercegovini) “Procjene ekonomskog uticaja pravne regulative u oblasti javno-privatnog partnerstva u tri kantona Federacije BiH“
čvrstim otpadom. Kada je riječ o „soft“ infrastrukturi, neophodno je istači da postoje brojni
aspekti ovog tipa infrastrukture. Romer (2001) dijeli „soft“ infrastrukturu u tri grupe. Prva
se odnosi na karakteristike vladine fiskalne politike kao što je npr. porezni tretman
investicija ili izbor vlade u alokaciji državne potrošnje između investicijskih projekata i
drugih oblika potrošnje, čime direktno utiče na ukupnu alokaciju između investicija i
potrošnje. Ako npr. vlada odredi previsoke porezne stope, nastaje poticaj traženju renti u
vidu porezne evazije ili rasta ‘sive’ ekonomije.
Druga grupa odnosi se na faktore (institucije i politike) koji oblikuju okruženje u kojem se
donose privatne odluke. Ako npr. u zemlji vladaju organizirani kriminal ili je visoka
neizvjesnost poticaji investicijama i ostalim aktivnostima koje povećavaju output biti će vrlo
niski. Isto vrijedi i u slučaju neefikasnog sudstva ili kad ne postoji adekvatno
antimonopolsko zakonodavstvo.
Posljednju skupinu politika koje tvore „socijalni“ infrastrukturu čine državne aktivnosti
usmjerene traženju rente kao što je npr. primanje mita od strane državnih službenika,
odnosno bilo kakvo zloupotrebljavanje vlasti za privatnu korist. Romerovo poimanje „soft“
infrastrukture blisko je pojmu javnog upravljanja. Osnovna ideja autora koji javno
upravljanje smatraju jednom od najvažnijih komponenti „soft“ infrastrukture je da država
provodi zakone te stvara okvir za ekonomske transakcije u nacionalnoj ekonomiji (Jones,
2002). Stvaranjem odgovarajućih institucija država smanjuje nesigurnost i transakcijske
troškove čime se potiču investicije u fizički i ljudski kapital te ideje. Iako je „soft“
infrastruktura izrazito heterogena, za potrebe ove studije korištena je podjela „soft“
infrastrukture na:
Javno upravljanje. Javno upravljanje odnosi se na način na koji država koristi vlast u
upravljanju institucionalnim okruženjem, čime utiče na akumulaciju faktora
ekonomskog rasta. Polazna pretpostavka je postojanje odgovarajućih pravila i
institucije koje oblikuju predvidljiv i transparentan okvir za poslovanje i investicije
predstavlja uslov za ekonomski rast. Fokus je prvenstveno na formalnim
institucijama, odnosno onima koje nastaju kroz zakonodavstvo, a koje se može
mijenjati političkim djelovanjem. Javno upravljanje uključuje: (1) proces putem kojeg
se vlade izabiru, nadziru i mijenjaju; (2) sposobnost vlade da efikasno formulira i
primijeni odgovarajuću politiku (3) poštovanje građana i države prema institucijama
koje regulišu ekonomske i društvene odnose među njima. Kvalitet javnog upravljanja
se najčešće ocjenjuje na temelju sljedećih elemenata: (1) odgovornost nosioca
politike i mogućnost participacije građana u izboru vlade; (2) politička stabilnost; (3)
efikasnost države; (4) administrativne prepreke; (5) vladavina prava; i (6) kontrola
nad korupcijom.
1
0
USAID Strengthening Governing Institutions and Processes in Bosnia and Herzegovina (USAID-ov Projekt jačanja institucija vlasti i procesa u Bosni i Hercegovini) “Procjene ekonomskog uticaja pravne regulative u oblasti javno-privatnog partnerstva u tri kantona Federacije BiH“
Ekonomska infrastruktura (finansijski sistem, infrastruktura za proizvodnju,
infrastruktura za poljoprivredu, lov i ribolov, ...)
Socijalna infrastruktura. Socijalna infrastruktura obuhvata: (1) zdravstveni sistemi,
uključujući bolnice, sistem finansiranja zdravstva, zdravstveno osiguranje,
obrazovanje budućih ljekara, javno praćenje kvaliteta pruženih usluga i koordinacija
tokom hitnih slučajeva (npr. epidemija); (2) obrazovni i istraživački sistemi,
uključujući škole, univerzitete, fakultete i druge institucije, sistem njihovog
finansiranja i proces akreditacije. (3) sistemi socijalne sigurnosti, uključujući
kolektivnu akciju društva, najčešće države, u održavanju ili nadoknadi dohotka
pojedinca u slučajevima kada ga on zbog određenih socijalnih razlika ne može sam
osigurati. U ostvarivanju socijalne sigurnosti ističe se važnost ne samo države nego i
drugih aktera (nevladine/neprofitne organizacije, dobrotvorne organizacije, vjerske
organizacije i sl.).
Infrastruktura za kulturu, sport i rekreativne aktivnosti.
Sveobuhvatna tipologija „hard“ i „soft“ infrastrukture predstavljena je Slikom 2.
1
1
USAID Strengthening Governing Institutions and Processes in Bosnia and Herzegovina (USAID-ov Projekt jačanja institucija vlasti i procesa u Bosni i Hercegovini) “Procjene ekonomskog uticaja pravne regulative u oblasti javno-privatnog partnerstva u tri kantona Federacije BiH“
Izvor: Elaboracija autora
Slika 2. Sveobuhvatna tipologija infrastrukture
1.2. Veza javne infrastrukture i ekonomskog rasta
Zdrav razum sugeriše da moderne ekonomije ne mogu funkcionisati bez infrastrukture i da
je infrastruktura kritičan sastaojak proizvodne funkcije bilo koje ekonomije. Međutim, iako
je infrastruktura neophodna za funkcionisanje modernih ekonomije, ne mora značiti da više
infrastrukture uvijek vodi većem rastu u svim fazama razvoja, ili da uopće vodi rastu. Možda
ograničenja razvoju leže negdje drugdje – na primjer, u lošim poticajima (eng. incentives) ili
nedostajućim tržištima.
"Hard" infrastruktura
Promet
Energija
Upravljanje vodenim resursima
Komunikacije
Upravljanje čvrstim otpadom
Praćenje Zemlje i mreže mjerenja
"Soft" infrastruktura
Javna uprava (vlada i pravna regulativa)
Ekonomska infrastruktura (finansijski sistem, infrastruktura za proizvodnju, infrastruktura za poljoprivredu, lov i ribolov, ...)
Socijalna infrastruktura (zdravstveni sistem, sistem obrazovanja i sistem socijalne zaštite)
Infrastruktura za kulturu, sport i rekreativne aktivnosti
1
2
USAID Strengthening Governing Institutions and Processes in Bosnia and Herzegovina (USAID-ov Projekt jačanja institucija vlasti i procesa u Bosni i Hercegovini) “Procjene ekonomskog uticaja pravne regulative u oblasti javno-privatnog partnerstva u tri kantona Federacije BiH“
1.2.1. Kanali uticaja instrastrukture na ekonomski rast
Ekonomska literatura naglašava tri “konvencionalna” kanala putem kojih javna
infrastruktura može uticati na ekonomski rast: (1) direktan efekat produktivnosti na
privatne proizvodne inpute; (2) komplementarni efekat privatnih ulaganja/investicija; i (3)
efekat istiskivanja (eng. crowding-out effect).
Direktni efekat na produktivnost privatnog sektora je argument koji se najčešće koristi kako
bi se objasnio uticaj javnog kapitala na ekonomski rast. U osnovi ovog argumenta je
pretpostavka da će veća akumulacija javnog kapitala u vidu infrastrukture dovesti do
povećanja produktivnosti drugih proizvodnih inputa, kao što su radna snaga i akumulacija
privatnog kapitala, a što će u konačnici rezultirati smanjenjem prosječnih ukupnih troškova
(troškova po jedinici proizvoda). Uslijed djelovanja opadajućih prinosa, veličina ovog efekta
zavisit će od početne akumulacije javnog kapitala. U razvijenim ekonomijama, direktni
efekat produktivnosti je znatno manji nego u zemljama u razvoju ili nerazvijenim zemljama.
S druge strane, povećanje produktivnosti privatnog kapitala dovodi do povećanja privatnih
ulaganja (s obzirom da je stopa povrata na privatni kapital viša), što u krajnjoj liniji potiče
ekonomski rast.
Drugi kanal putem kojeg javna ulaganja u infrastrukturu mogu pozitivno uticati na
ekonomiju jedne zemlje jeste komplementarni efekat rasta (eng. crowding in effect)
privatnih ulaganja. Kao što je ranije navedeno, javna infrastruktura povećava marginalnu
(graničnu) produktivnost privatnih inputa, te time povećava percipiranu stopu povrata na
privatna ulaganja. Viša stopa povrata na privatna ulaganja povećava potražnju privatnog
sektora za fizičkim kapitalom. Na primjer, stopa povrata na izgradnju tvornice vjerojatno će
biti mnogo veća ako je država već investirala sredstva u prometnu infrastrukturu,
energetsku infrastrukturu i informacionu-komunikacionu infrastrukturu.
Treći kanal putem kojeg akumulacija javnog kapitala u vidu infrastrukture može uticati na
ekonomski rast jeste efekat istiskivanja privatnih ulaganja (eng. crowding-out effect).
Efekat istiskivanja je pojam koji se obično veže uz postojanje budžetskog deficita, a
definira se kao smanjivanje privatnih investicija koje nastaje kao posljedica postojanja
deficita državnog budžeta. Kada država troši više nego što ubire prihoda od poreza, mora
posegnuti za sredstvima svojih stanovnika. Tako, ako javni sektor finansira ulaganja u
infrastrukturu putem povećanja poreskih stopa za očekivati je da će se smanjiti sklonost
privatnog sektora prema ulaganjima jer više poreske stope smanjuju očekivanu stopu
povrata na privatna ulaganja. Sličan, možda i štetniji efekat na privatna ulaganja može se
pojaviti u slučaju kada se povećanje javnih infrastrukturnih rashoda finansira
zaduživanjem države na domaćem finansijskom tržištu. Rast potražnje za kreditnim
1
3
USAID Strengthening Governing Institutions and Processes in Bosnia and Herzegovina (USAID-ov Projekt jačanja institucija vlasti i procesa u Bosni i Hercegovini) “Procjene ekonomskog uticaja pravne regulative u oblasti javno-privatnog partnerstva u tri kantona Federacije BiH“
sredstvima na domaćem finansijskom tržištu može rezultirati povećanjem kamatnih stopa
i strožijim zahtjevima/procedurama odobravanja kredita privatnom sektoru. Također, u
slučaju budžetskog deficita, država može posegnuti za izdavanjem državnih obveznica.
One na finansijskim tržištima konkurišu vrijednosnim papirima privatnih preduzeća za
raspoloživa novčana sredstva. Potražnja za novcem se povećava što, uz nepromijenjenu
ponudu novca, dovodi do rasta kamatnih stopa i posljedičnog smanjenja privatnih
investicija.
Pored navedena tri “konvencionalna” kanala uticaja infrastrukture na ekonomski rast,
nedavna istraživanja su identifikovala 4 nova kanala putem kojih javna infrastruktura može
uticati na rast, i to; (1) indirektni efekat na produktivnost rada; (2) efekat na troškove
prilagođavanja; (3) efekat na trajnost privatnog kapitala; i (4) efekat uvećanja ekonomskog
rasta putem obrazovanja i zdravstva.
Indirektni efekat na produktivnost rada. Nezavisno od direktnog efekta na marginalni
proizvod inputa u proizvodnom procesu, javna infrastruktura može imati i indirektan,
dodatni efekat na produktivnost rada. Primjera radi, sa boljim pristupom putevima i drugim
sredstvima javnog prevoza (kao što su željeznice), radnici mogu lakše doći do posla,
provesti manje vremena na putu od kuće do radnog mjesta ili tokom obilaska različitih
radnih lokacija. Sa većim pristupom električnoj energiji i telekomunikacijama, radnici mogu
brže obavljati određeni broj zadataka na radnom mjestu (kao što su provjera da li su oznake
cijena naznačene na svakom proizvodu na prodajnom mjestu) te obavljati dodatne zadatke
od kuće (kao što je provjera e-mailova od kuće). Posljedično, veća produktivnost rada
doprinosi postizanju ekonomskog rasta.
Efekat na troškove prilagođavanja. Proširenje prometne mreže (ceste, željeznice) ne samo
da smanjuje gužve u prometu te olakšava isporuku roba među regijama, već smanjuje i
troškove izgradnje nove tvornice ili troškove transporta opreme koju je potrebno koristiti
na geografski udaljenijim lokalitetima.
Efekat na trajnost privatnog kapitala. Postojanje dobre javne infrastrukture može pozitivno
uticati na ekonomski rast putem povećanja iskoristivosti ili trajnosti privatnog kapitala.
Ovaj efekat ima posebne implikacije na izdatke vezane za održavanje i kvalitet javnog
kapitala. Naime, nedovoljna izdvajanja za održavanje postojeće infrastrukture predstavlja
izazov s kojim se suočavaju mnoge zemlje u razvoju. Nedovoljna izdvajanja za održavanje
željezničkog prometa rezultirat će čestim kvarovima i zastojima, te time prouzrokovati
značajne štete za sve učesnike u sistemu željezničkog prometa. Ukoliko prometna
infrastruktura nije razvijena ili se adekvatno ne održava, vijek trajanja sredstava u vlasništvu
1
4
USAID Strengthening Governing Institutions and Processes in Bosnia and Herzegovina (USAID-ov Projekt jačanja institucija vlasti i procesa u Bosni i Hercegovini) “Procjene ekonomskog uticaja pravne regulative u oblasti javno-privatnog partnerstva u tri kantona Federacije BiH“
privatnog sektora (npr. kamioni, prikolice) se smanjuje te su privatni kapital usmjerava na
kupovinu novih ili zamjenu postojećih sredstava, čime se smanjuje fond privatnog kapitala
koji bi se mogao usmjeriti u alternativne svrhe (npr. istraživanje i razvoj).
Efekat uvećanja ekonomskog rasta putem obrazovanja i zdravstva. Ulaganjem u
infrastrukturu (npr. prometnu infrastrukturu) država ne samo da smanjuju transakcijske
troškove privatnog sektora i potiče privatna ulaganja, već doprinosi i poboljšanju ishoda u
oblasti obrazovanja i zdravstva. Uspostavljanje efikasnijih sistema obrazovanja i pružanja
zdravstvenih usluga unapređuje kvalitet života stanovništva te posljedično povećava
produktivnost rada. Također, ulaganja u javnu infrastrukturu poboljšavaju opće zdravlje
stanovništva, produžuje očekivani životni vijek, smanjuje neizvjesnost u pogledu
dugovječnosti i rizik od bolesti. Navedeni faktori povećavaju sklonost prema štednji, a što u
konačnici utiče na ekonomski rast.
1.2.2. Konceptualni okvir istraživanja veze između infrastrukture i
ekonomskog rasta
U traženju odgovora na pitanje koliko ulaganja u različite tipove infrastrukture utiču na
ekonomski rast mogu poslužiti standardni modeli ekonomskog rasta. Rasprave o modelima
ekonomskog rasta obično počinju sa Solowljevim model ekonomskog rasta odnosno
neoklasičnim modelom rasta. Solowljev model, kao i većina ekonomskih modela, je
pojednostavljen i u obzir uzima samo jedno homogeno dobro (output), pretpostavlja model
zatvorene nacionalne ekonomije (nacionalna ekonomija nije uključena u međunarodnu
trgovinu/razmjenu), zanemaruju se fluktuacije u zaposlenosti, proizvodna funkcija obuhvata
tri inputa (faktora proizvodnje), a stope štednje, amortizacije, rasta stanovništva i
tehnološkog napretka su konstantne. U nastavku slijedi kratako opis modela koji se temelje
na Solow (1956), Barro i Sala-i-Martin (2001) i Romer (2001).
Solowljev model ekonomskog rasta fokusiran je na četiri varijable: output (Y), kapital (K),
rad (L) i produktivnost rada odnosno „znanje“ ili nivo tehnologije (A). Funkcija proizvodnje
prema ovom modelu ima sljedeći oblik:
Y(t) = f(K(t), A(t), L(t))
gdje t označava vrijeme.
Temeljne pretpostavke modela su konstantni prinosi na obim s obzirom na efektivni rad i
kapital i opadajući prinosi na kapital. Početni nivoi kapitala, rada i znanje su zadati, pri čemu
1
5
USAID Strengthening Governing Institutions and Processes in Bosnia and Herzegovina (USAID-ov Projekt jačanja institucija vlasti i procesa u Bosni i Hercegovini) “Procjene ekonomskog uticaja pravne regulative u oblasti javno-privatnog partnerstva u tri kantona Federacije BiH“
rad i znanje rastu po konstantnim stopama (n i g) i to eksponencijalno. Proizvodna funkcija
je Cobb-Douglas oblika:
𝑌 = 𝑓 (𝐾, 𝐴𝐿) = 𝐾𝛼(𝐴𝐿)𝛽
gdjeY predstavlja bruto domaći proizvod (BDP), A zadati nivo tehnologije, K fizički kapital, a
L radnu snagu. Koeficijenti α i β predstavljaju elastičnosti proizvodnih faktora kapitala i rada
i ukazuju na osjetljivost bruto domaćeg proizvoda na relativne promjene u nivou
angažovanih proizvodnih faktora (kapitala i rada).
U Solowljevom modelu kratkoročni ekonomski rast može rezultirati iz akumulacije kapitala
ili tehnološkog napretka (porast A), ali u dugom roku rast outputa po radniku zavisi
isključivo od tehnološkog napretka. Kapital ne može biti dugoročna odrednica bruto
domaćeg proizvoda (BDO) zbog djelovanja opadajućih prinosa. Temeljni zaključaj
Sovowljevog modela je da razlike u količinama kapitala ne objašnjavaju razlike u BDP-a
između zemalja. Zemlje koje imaju veće stope štednje, a time i veči udio udio investicija u
BDP-u su u pravilu bogatije, ali to nije jedina odrednica razlika u BDP-u. Najveći problem
modela je što posmatra produktivnost rada (A) kao egzogeni faktor, a pritom ga
istovremeno identificira glavnim pokretačem rasta. Također, stopa štednje se posmatra kao
egzogeni faktor, čime se isključuje uticaj institucionalnih faktora na stopu štednju, a
posljedično i na stopu ekonomskog rasta. Nedostatak modela ogleda se u tome što model
ne precizira šta se podrazumijeva pod pojmom produktivnost rada, već taj izraz obuhvata
sve ostale faktore proizvodnje (osim rada i kapitala) koji utiču na output.
Međutim, pitanje koje je ostalo neriješeno u Solowljevom modelu rasta je zašto ljudi u
nekim zemljama investiraju više u fizički i ljudski kapital te zašto je produktivnost u nekim
zemljama veća, a samim time i bruto domaći proizvod. Temeljna hipoteza koja objašnjava
razlike u odrednicama bruto domaćeg proizvoda među zemljama odnosi se na tzv. „soft“
infrastrukturu. U literaturi je moguće nači tri grupe dokaza o postojanju kauzalnog odnosa
između „soft“ infrastrukture i BDP-a. Prva grupa dokaza se odnosi na studije temeljene na
analizi slučaja. Primjerice, parovi zemalja kao što su Zapadna i Istočna Njemačka, Sjeverna
i Južna Koreja, Kong Konga i Koreja zabilježile su značajne razlike u ostvarenom outputu po
radniku, iako su navedeni parovi zemalja imali slične odrednice bruto domaćeg proizvoda
(npr. prirodni resursi, početni nivo fizičkog i ljudskog kapitala, kulturološki stavovi prema
štednji, radu, poduzetništvu, i sl.). Druga grupa dokaza o značaju „soft“ infrastrukture
temelji se na ideji da zemlje koje imaju veće poticaje privatnim ulaganjima/investicijama
istovremeno imaju i veči udio kapitala u BDP-u, a posljedično bilježe i više stope
ekonomskog rasta. Treća grupa dokaza odnosi se empirijska istraživanja u kojima se
povezuju pojedine komponente „soft“ infrastrukture i bruto domaćeg proizvoda. Jedan od
1
6
USAID Strengthening Governing Institutions and Processes in Bosnia and Herzegovina (USAID-ov Projekt jačanja institucija vlasti i procesa u Bosni i Hercegovini) “Procjene ekonomskog uticaja pravne regulative u oblasti javno-privatnog partnerstva u tri kantona Federacije BiH“
glavnih problema utvrđivanja uticaja elemenata “soft” infrastructure na ekonomski rast je
činjenica da ne postoje razrađeni teorijski modeli rasta koji uključuje sve elemente ovog
tipa infrastrukture. Posljedično, izvođenje zaključaka o kauzalnom odnosu između “soft”
infrastrukture i ekonomskog rasta temelji se na intuiciji i historijskom iskustvu. Ipak,
prošireni Solowljev model moguće je dalje proširiti s varijablom I koja označava uticaj “soft”
infrastrukture infrastrukture na produktivnost inputa (Jones, 2002).
Dakle, model rasta koji uključuje i koncept “soft” infrastrukture moguće je predstaviti
obrascem:
𝑌(𝑡) = 𝐼𝐾(𝑡)𝛼 [𝐴(𝑡)𝐻(𝑡)]
1−𝛼
Gdje Y označava output, K je kapital, A efektivnost rada, H ukupnu količina proizvodnih
usluga koje nude radnici, odnosno ukupan doprinos proizvodnji radnika različitih nivoa
stručnosti (obuhvata prirođene i stečene vještine).
Iz prethodno navedenog izraza proizlazi da dvije nacionalne ekonomije mogu imati jednaku
količinu fizičkog i ljudskog kapitala, ali različit output jer se u tim ekonomijama razlikuje
okruženje u kojima se navedeni inputi koriste za proizvodnju outputa. Institucije utiču na
"efikasnost" ekonomije na način sličan tehnologiji: ekonomija s lošim institucijama je
neefikasna jer je potrebno više inputa za proizvodnju jednake količine outputa (Sala-i-
Martin, 2002). Problem s ovim modelom je što zanemaruje da “soft” infrastruktura utiče i
na veličinu K, A i H. Aron (2002) je integrirala Northov institucionalni okvir u Solowljev
model rasta uz početnu pretpostavku da slabe institucije smanjuju efikasnost investicija, što
predstavlja direktan uticaj na rast. U okruženju u kojem ne postoji adekvatna zaštita
vlasničkih prava dominantna će biti mala preduzeća koja koriste tehnologiju koja ne
zahtijeva puno kapitala. Indirektni uticaj se ogleda u samom smanjenju investicija zbog
većih transakcijskih troškova (traženje rente). Nažalost, njen opis ostaje samo na opisu –
nema modela. Postoji nekoliko modela koji se fokusiraju na alokaciju resursa između
proizvodnje i traženja rente čija poruka je jednostavna: porast broja pojedinaca koji se
ponašaju kao predatori (umjesto da su proizvođači) smanjuje odnos kapitala i outputa te
odnos kapitala i rada. Isto vrijedi i za ljudski kapital: kad je traženje rente prevladavajuća
aktivnost smanjuju se poticaji za akumulaciju ljudskog kapitala čime se opet smanjuje
proizvodni kapacitet ekonomije. Riječ je o modelima s dvostrukim ekvilibrijima; kad su
aktivnosti traženja rente niske onda je output visok, jer je visoka vjerovatnoća da će takvo
ponašanje biti kažnjeno. U drugoj tački ravnoteže output je nizak jer je traženje rente jako
izraženo, a vjerojovatnoća da će takvo ponašanje biti kažnjeno niska.
Konceptualni okvir koji može poslužiti za razumijevanje kauzanog odnosa između “soft”
infrastrukture i ekonomskog rasta su endogeni modeli rasta. Navedeni modeli izvor rasta
1
7
USAID Strengthening Governing Institutions and Processes in Bosnia and Herzegovina (USAID-ov Projekt jačanja institucija vlasti i procesa u Bosni i Hercegovini) “Procjene ekonomskog uticaja pravne regulative u oblasti javno-privatnog partnerstva u tri kantona Federacije BiH“
vide u tehnološkom napretku, koji zavisi od ulaganja u fizički i/ili ljudski kapital i
institucionalnog okruženja. Slika 3. prikazuje konceptualni okvir teorija endogenog rasta koji
obuhvata sve elemente društveno-ekonomskog sistema koji utiču na ekonomski rast.
Zagovornici teorija endogenog rasta ukazuju na značaj pozitivnih eksternalija i efekata
prelijevanja (eng. spillover effects) u ekonomijama temeljenim na znanju koje dalje vode ka
ekonomskom rastu.
Izvor: McMahhon, 2002. str. 11.
Slika 3. Konceptualni okvir teorije endogenog rasta
Model endogenog rasta proširuje Cobb-Douglasovu proizvodnju funkciju (𝑌 = 𝐴 𝐾𝛼𝐿𝛽)
tako što uključuje i ljudski kapital u funkciju proizvodnje, koja tada glasi:
𝑌 = 𝐴 𝐾𝛼𝐻𝛽𝐿1−𝛼−𝛽 , α > 0, β< 1; α + β <1 (5),
gdjeH predstavlja ljudski kapital (ljudski kapital je endogena promjenjiva i akumulira se
vremenom).
Uslijed nepostojanja jedinstvene definicije ljudskog kapitala, u dosadašnjim empirijskim
istraživanjima su primijenjeni različiti pristupi mjerenju ljudskog kapitala pa je gotovo
nemoguće izvesti univerzalne zaključke o intenzitetu uticaja ljudskog kapitala na ekonomski
rast. Općenito, u akademskoj i stručnoj literaturi dominantna su dva pristupa mjerenju
ljudskog kapitala: (1) pristup koji se temelji na kvalitativnim i kvantitativnim pokazateljima; i
(2) monetarni pristup koji je usmjeren na mjerenje ulaganja različitih aktera (pojedinci,
domaćinstva, poslodavci, država) u ljudski kapital, procjenu očekivanih prihoda od ulaganja
Okvir endogenog
rasta
Stanovništvo i zdravlje
Demokratizacija i ljudska prava
Smanjenjesiromaštva i nejednakosti
OkolišKriminal i
zloupotreba droga
Učešćeradne snage
Obrazovanje(stopa upisa u
primarno, sekundarno i
tercijarno obrazovanje
1
8
USAID Strengthening Governing Institutions and Processes in Bosnia and Herzegovina (USAID-ov Projekt jačanja institucija vlasti i procesa u Bosni i Hercegovini) “Procjene ekonomskog uticaja pravne regulative u oblasti javno-privatnog partnerstva u tri kantona Federacije BiH“
u ljudski kapital te mjerenju tzv. reziduala odnosno razlike između ukupnog bogatstva i
prirodnog i proizvedenog kapitala.
1.2.3. Pregled rezultata empirijskih istraživanja
U ovom dijelu predstavljeni su ključni nalazi dosadašnjih empirijskih istraživanja koja su se
fokusirala na ispitivanje kauzalnog odnosa između infrastrukture i ekonomskog rasta.
Pažljivi pregled ove literature ukazuje na rastući konsenzus o značaju infrastrukture za
ekonomski rast i troškove proizvodnje, prije svega u zemljama u razvoju. Ipak, i u ovim
zemljama nalazimo dosta različite rezultate u pogledu veličine efekata. Ovo svakako otežava
izgradnju čvrstih argumenta „za ili protiv“ većih ulaganja u infrastrukturu.
Istaživači su identificirali nekoliko faktora koji ovo objašnjavaju. Jedan od najvažnijih je
svakako vezan za problem endogenosti, odnosno dvosmjerna relacija između infrastrukture
i ekonomskog rasta. Infrastruktura utiče na ekonomski rast, ali i ekonomski rast utiče na
infrastrukturu. Drugo objašnjenje vezano je za fenomen mrežnih eksternalija, tj.činjenicu da
efekti ulaganja u infrastrukturu (putnu, energetsku, telekomunikacionu, itd.) zavise od
ukupnog stanja i veličine postojeće mreže. Nejveće efekte ulaganja nalazimo onda kada je
dostignut određeni nivo u razvoju mreže, ali ona još uvijek nije gotova. Pored toga, efekti
infrastrukture mogu varirati tokom vremena obzirom da druge promjene u ekonomiji utiču
na sposobnosti firmi da iskoriste njene prednosti.
Tu je i stalno prisutno pitanje: Da li je svaki infrastrukturni projekat poseban? Naime,
nemoguće je a priori znati da li je izgrađena „prava“ infrastruktura, „u pravo vrijeme“ i „na
pravom mjestu“. S tim u vezi, neophodno je očekivati različite stope povrata na ulaganja u
različite infrastrukturne projekte. Konačno, ne smije se zaboraviti da je jedan dio
infrastrukturnih projekata prije svega politički motivisan. Ovi projekti će vjerovatno pokazati
niske (ili niže) stope povrata jer su njihovi ciljevi da donesu glasove, a ne da maksimiziraju
rast. To sigurno nije ograničeno samo na zemlje u razvoju.1
Jedna od prvih empirijskih studija koja se bavi istraživanjem uticaja infrastrukture na
ekonomski provedena je u Sjedinjenim Američkim Državama (Aschauera, 1989). Rezultati
ove studije potvrdili su postojanje statistički značajne relacije između ulaganja u
infrastrukturu i ekonomskog rasta. Ipak, treba istaći da su ovi nalazi bili predmet ozbiljnih
1Primjera radi, detaljna analiza načina na koji su donošene odluke o infrastrukturnim ulaganjima u Francuskoj zaključila je da "putevi i željeznice nisu izgrađeni da smanjite saobraćajne gužve; oni su sasvim sagrađeni da bi se izabrali političari "(Cadot et al., 2006, str. 1151).
1
9
USAID Strengthening Governing Institutions and Processes in Bosnia and Herzegovina (USAID-ov Projekt jačanja institucija vlasti i procesa u Bosni i Hercegovini) “Procjene ekonomskog uticaja pravne regulative u oblasti javno-privatnog partnerstva u tri kantona Federacije BiH“
kritika (vidjeti Egert et al., 2009), prevashodno zbog korištenja javnih kapitalnih ulaganja kao
aproksimitativne mjere za javna ulaganja u infrastrukturu. Prvi problem sa ovim pristupom
je što javna kapitalna ulaganja obuhvataju ukupna ulaganja države. Dakle, ulaganja u sve
javne objekte, ne samo infrastrukturne. Drugi problem je taj što se veliki dio infrastrukturne
potrošnje realizuje kroz nefinansijska javna preduzeća, vanbudžetske fondove, ali i od strane
nižih nivoa vlasti (regionalni i lokalni nivo).
Straub (2008), na temelju meta-analize 64 empirijske studije i 140 specificiranih modela,
izvodi zaključak da je u većini studija potvrđeno postojanje pozitivnog i statistički
signifikantnog uticaja infrastrukture na ekonomski rast. Ipak, autor navodi da postoje i
studije koje nisu potvrdile statistički značajan uticaj infrastrukture na ekonomki rast
(neutralan efekat), odnosno da čak postoje i studije koje su potvrdile postojanje statistički
signifikantnog negativnog uticaja infrastrukture na ekonomski rast.
Tabela 1. Pregled empirijskih studija o uticaju ulaganja u infrastrukturu na produktivnost i rast
Geografsko područje Broj studiija % studija u kojima je potvrđen stat.signif.
pozitivan uticaj
% studija u kojima nije potvrđen stat.
signif. uticaj
% studija u kojima je potvrđen stat. signif. negativan
uticaj
Više zemalja 30 40% 50% 10%
Sjedinjene Američke Države
41 41% 54% 5%
Španija 19 74% 26% 0%
Zemlje u razvoju 12 100% 0% 0%
UKUPNO 102 53% 42% 5%
Izvor: Straub, 2008.
Podaci predstavljeni u Tabeli 1. ukazuju da nalazi svih dosadašnjih studija ukazuju da postoji
pozitivna i statistički signifikatna relacija između ulaganja u infrastrukturu i ekonomskog
rasta zemalja u razvoju. Negativan uticaj ulaganja u infrastrukturu i ekonomskog rasta
zabilježen je recimo u slučaju Sjedinjenih Američkih Država. Navedeni rezultati se, između
ostalog, mogu objasniti djelovanjem opadajućih prinosa ili postojanjem negativnih
eksternalija. Ilustracje radi, novi prometni projekat može dovesti do migracija stanovništva
i industrija iz jednog dijela države u drugi. Na temelju rezultata dosadašnjih studija može se
zaključiti da su stope povrata na ulaganje u infrastrukturu više što se zemlja nalazi na nižem
nivou ekonomskog razvoja.
2
0
USAID Strengthening Governing Institutions and Processes in Bosnia and Herzegovina (USAID-ov Projekt jačanja institucija vlasti i procesa u Bosni i Hercegovini) “Procjene ekonomskog uticaja pravne regulative u oblasti javno-privatnog partnerstva u tri kantona Federacije BiH“
Estache (2006) navodi da se za procjenu značaja javnih ulaganja u infrastrukturu na
ekonomski rast najčešće koriste dva pristupa: procjena društvenih i ekonomskih stopa
povrata na ulaganja u infrastrukturu i procjena efekata ulaganja u infrastrukturu na temelju
proizvodne funkcije. Rezultati dosadašnjih istraživanja pokazuju da stope ekonomskog
povrata na ulaganja u infrastrukturu iznose u prosjeku 30-40 posto za telekomunikacije,
više od 40 posto za proizvodnju električne energije i više od 80 posto za ceste (Dintilhac,
Ruiz-Nuñez i Wei, 2015). Također, rezultati ukazuju da su stope ekonomskog povrata na
ulaganja u infrastrukturu više u zemljama sa nižim dohotkom nego u zemljama sa srednjih
dohotkom. Canning i drugi. (2000), na temelju analize podataka za 123 zemlje svijeta za
period od 1960-1990 su utvrdili su stope društvenog povrata na ulaganja u infrastrukturu
najviše u za prometnu infrastrukturu u zemljama sa srednjim nivoom dohotka, dok su u
zemljama sa najnižim nivoom dohotka najviše stope društvenog povrata na ulaganja u
energetski sektor.
Briceño, Estache i Shafik (2004) koristili podatke o socijalnoj stopi povrata iz
infrastrukturnih projekata Svjetske banke za period od 1960. do 2000. godine.
Neponderisane prosječne stope društvenog povrata na ulaganja u infrastrukturu po
pojedinim sektorima dana su u Tabeli ispod.
Tabela 2. Stopa društvenog povrata na ulaganja u infrastrukturu, 1960. – 2000.godina
Region Energija/Rudarstvo Informacije i komunikacije
Promet Upravljanje vodenim resursima
Afrika 14,1 20,6 25,5 7,5
Istočna Azija 18,3 19,5 24,8 10,5
Istočna Europa 30,9 31,1 25,8 9,8
Latinska Amerika 12,8 16,6 22,4 11,0
Bliski Istok 12,3 26,9 25,1 7,8
Južna Azija 23,2 22,0 24,1 9,8
Zemlje u razvoju 18,4 21,5 25,4 9,2
Izvor: Briceno, Cecilia, Antonio. Estache and N. Shafik, 2004., str. 8.
Na temelju podataka predstavljenih u Tabeli 2. moguće je uočiti razlike u stopama
društvenog povrata na ulaganja u infrastrukturu među pojedinim regionima. Primjera radi,
stope društvenog povrata od ulaganja u infrastrukturu su najviše u zemljama Istočne
Europe, a najniže u zemljama Latinske Amerike (osim za sektor upravljanja vodnim
resursima). Također, moguće je uočiti da informaciono-komunikacionu infrastrukturu i
prometnu infrastrukturu karakterišu najviše stope društvenog povrata na infrastrukturna
ulaganja.
2
1
USAID Strengthening Governing Institutions and Processes in Bosnia and Herzegovina (USAID-ov Projekt jačanja institucija vlasti i procesa u Bosni i Hercegovini) “Procjene ekonomskog uticaja pravne regulative u oblasti javno-privatnog partnerstva u tri kantona Federacije BiH“
Calderon, Moral-Benito i Serven (2011) , na temelju podataka prikupljenh za 88 zemalja u u
periodu od 1960. do 2000., procijenili su da vrijednost koeficijenta elastičnosti BDP-a na
količinu infrastrukturnih iznosi 0,08. To znači da ako se ukupna infrastruktura povećava za
10%, očekuje se povećanje BDP-a za 0,8% godišnje. U ovoj studiji, autori su definirali
sintetičku mjeru infrastrukture koja je uključivala infrastrukturne resurse u sektoru
prometa, energije i telekomunikacija.
Estache i Garsous (2011) tvrde da kauzalni odnos između infrastrukture i ekonomskog rasta
zavisi od: (1) faze razvoja zemalja; (2) vremenskog perioda tokom kojeg se procjenjuje uticaj
infrastrukture na ekonomski rast; (3) vrste infrastrukture. Primjera radi, uticaj ulaganja u
prometnu infrastrukturu na ekonomski rast teško objasniti u uslovima savremenih tržišnih
ekonomija. Naime, ključni faktor konkurentnosti ovih ekonomija sve više postaje znanj i
informacije. Njihov rast sve manje zavisi od klasične prometne infrastrukture. Da bi
prometna infrastruktura imala pozitivan uticaj na ekonomski rast, ona treba biti usklađena
sa postojećim regionalnim poslovnim potencijalima u koje spadaju: kvalifikovana radna
snaga, inovacije, sektorska specijalizacija lokalne ekonomije, geografski položaj,
aglomeracijski procesi i sl. (Fagerber, Verspagen i Caniëls, 1997).
Unatoč određenim dilemama oko smjera i intenziteta povezanosti između prometne
infrastrukture i ekonomskog rasta, saglasnost postoji oko činjenice da nedovoljno razvijene
regije, koje posjeduju određene razvojne potencijale, imaju značajne koristi od ulaganja u
prometnu infrastrukturu (Jiwattanakulpaisarn i drugi, 2009).2 Na primjeru španjolskih regija
Cantos i drugi (2005) procjenjuju da je porast ulaganja u prometnu infrastrukturu od 10%
doveo do porasta vrijednosti proizvodnje privatnog sektora od oko 0,38-0,42%.
Diferencirajući između različitih vrsta prometa (transporta) zaključili su da ulaganja u ceste
imaju najveći uticaj za rast produktivnosti. S obzirom na ekonomske djelatnosti, najveću
korist od ulaganja u prometnu infrastrukturu imale su djelatnosti pretežno orijentisane na
nacionalno tržište, dok se položaj regionalno orijentisanih djelatnosti (preduzeća) pogoršao.
Energetski sektor ima vrlo važnu ulogu za ekonomiju svake zemlje, direktno kroz
novostvorenu vrijednost te indirektno putem uticaja na cijene energenata i ukupnu
ekonomsku aktivnost. Objavljen je veliki broj radova koji analiziraju vezu između potrošnje
energije i ekonomskog rasta. Posebno je interesantno istraživanje koje se proveli
Chontanawati drugi (2006), jer analizira kauzalnu povezanost između potrošnje energije i
BDP-a na velikom uzorku zemalja koji obuhvata članice (30 zemalja) i nečlanice OECD-a (78
2 Treba, međutim, istaći da zbog većih konkurentskih pritisaka unaprjeđenje prometne infrastrukture može
voditi daljem zaostajanju manje razvijenih regija kod kojih nije došlo do odgovarajućeg razvoja ekonomskih
djelatnosti.
2
2
USAID Strengthening Governing Institutions and Processes in Bosnia and Herzegovina (USAID-ov Projekt jačanja institucija vlasti i procesa u Bosni i Hercegovini) “Procjene ekonomskog uticaja pravne regulative u oblasti javno-privatnog partnerstva u tri kantona Federacije BiH“
zemalja) u periodu od 1971. do 2000. godine. Prema rezultatima njihovog istraživanja u
zemljama članicama OECD-a dominira smjer kauzalnosti koji ide od potrošnje energije
prema BDP-u (Energija → BDP) za razliku od nečlanica OECD-a kod kojih je utvrđen obrnuti
smjer kauzalne veze (BDP→ Energija). Bitno je istaći da u ovom istraživanju nije pravljena
razlika između pojedinih oblika energije (manje ili više kvalitetna govira, obnovljivi i
neobnovljivi izvori energije, itd.).
Sari i Soytas (2004) istražuju u kojoj mjeri ukupna potrošnja energije pridonosi varijabilnosti
BDP-a Turske, u periodu od 1969. do 1999. godine i dolaze do zaključka da ukupna
potrošnja energije objašnjava 21% varijanse BDP-a, odnosno da je potrošnja energije
podjednako važan proizvodni input kao i nivo zaposlenosti koja objašnjava 24% varijanse
Okvir 1. „Soft“ infrastruktura i ekonomski rast
Empirijske studije koje se bave izučavanjem kauzalnim odnosom između „soft“ infrastrukture i ekonomskog rasta, pretežno su se fokusirale na utvrđivanje odnosa između obrazovanja (obrazovnih sistema kao komponente socijalne infrastrukture) i ekonomskog rasta. Naučna i stručna literatura ukazuje da postoje najmanje tri mehanizma putem kojih obrazovanje može uticati na ekonomski rast. Prvo, obrazovanje povećava ljudski kapital, što povećava produktivnost rada te rezultira višim ravnotežnim nivoom outputa. Povećanje ljudskog kapitala, mjereno povećanjem kognitivnih vještina, jedan je od značajnijih faktora u poboljšanju dugoročnog blagostanja nacionalne ekonomije (Hanushek i Wößmann, 2010). Drugo, obrazovanje može povećati inovacije u ekonomiji, a to ''novo znanje“ o novim tehnologijama, proizvodima i procesima povećava ekonomski rast. Treće, obrazovanje promiče znanje potrebno za razumijevanje i implementiranje novih tehnologija i procesa što u konačnici također povećava ekonomski rast.
Bassu i Bhattarai (2009) su proveli istraživanje na 47 zemalja u periodu od 1960. do 2007. godine, koje je pokazalo kako je u bogatijim zemljama ekonomski rast pozitivno povezan s ulaganjem u obrazovanje, dok je ta veza negativna u zemljama s nižim ulaganjima u obrazovanje.
Pojedini autori su eksplicitno istraživali uticaj javnog upravljanja (dio socijalne infrastrukture) na ekonomski rast. Hall i Jones (1999), u nastojanju da objasne razlike u produktivnosti između zemalja, kreirali su indeks socijalne infrastrukture koji se sastoji od dvije mjere pogodnosti ekonomskog okruženja za investiranje. Prva mjera je indeks državnih politika koje potiču proizvodnju a ne traženje renti, a druga mjera je udio godina od 1950. u kojima je zemlja bila klasificirana kao otvorena ekonomija Koristili su subjektivne mjere javnog upravljanja (socijalne infrastrukture) kao što su vladavina prava, korupcija, kvalitet birokratije, rizik od eksproprijacije i nepriznavanje ugovora od strane države (ICRG podaci) te radili cross-section analizu za 127 zemalja. Pokazali su da zemlje s boljom socijalnom infrastrukturom imaju veće stope investicija i u fizički i u ljudski kapital te veću produktivnost te stoga i veći output po radniku u dugom roku
Jedno od najpoznatijih istraživanja na temu javnog upravljanja je ono koje su proveli stručnjaci Svjetske banke. Kaufmann, Kraay i Zoido-Lobaton (1999a, 1999b) su sintetizirali sve pokazatelje javnog upravljanja koji su im bili na raspolaganju (nekoliko stotina pokazatelja iz 25 različitih izvora) i kontruisali su agregatne pokazatelje javnog upravljanja za oko 200 zemalja. Ti pokazatelji su: (1) odgovornost nosioca politike i mogućnost participacije građana u izboru vlade, (2) politička stabilnost, (3) djelotvornost države, (4) administrativne prepreke, (5) vladavina prava, i (6) kontrola nad korupcijom. Prema rezultatima ovog istraživanja, porast bilo kojeg pokazalja dobrog upravljanja za jednu standardnu devijaciju dovodi do porasta BDP-a per capita za 2,5 do 4 puta.
2
3
USAID Strengthening Governing Institutions and Processes in Bosnia and Herzegovina (USAID-ov Projekt jačanja institucija vlasti i procesa u Bosni i Hercegovini) “Procjene ekonomskog uticaja pravne regulative u oblasti javno-privatnog partnerstva u tri kantona Federacije BiH“
BDP-a Turske. Analizirajući 6 zemalja u razvoju (Indonezija, Iran, Malezija, Pakistan,
Singapur i Tunis), Sari i Soytas (2007) dolaze do zaključka da je potrošnja energije u nekim
zemljama (Iran, Pakistan i Singapur) važniji proizvodni input od rada i/ili kapitala.
Više je istraživanja koja naglašavaju značaj ulaganja u telekomunikacionu infastrukturu.
Tako je, na primjer, na temelju analize podataka iz 1980-ih i 1990-ih godina na uzorku OECD
zemalja, ustanovljeno je da se čak do jedne trećine stope realnog ekonomskog rasta u
periodu 1980. – 1992. može pripisati investicijama u fiksnu telefoniju (Röller i Wavermann,
2001). Jorgenson i drugi (2008) su, na temelju analize uticaja ICT na rast produktivnosti u
SAD u periodu od 1995. do 2005. godine, zaključili da se čak 59% rasta produktivnosti u
periodu 1995.-2000., kao i 33% rasta produktivnosti u periodu 2000.-2005. može pripisati
upravo ulaganjima u ICT. Del Bo i Florio (2008) na uzorku od 261 regiona Evropske unije
ukazuju da jednoprocentni rast investicija u telekomunikacionu infrastrukturu doprinosi
povećanju ekonomskog rasta za 0,44 procentna poena.
Czernich i drugi (2009) su na primjeru 25 OECD zemalja pokazali da je rast investicija u
širokopojasne tehnologije od 10% rezultirao povećanjem stope rasta bruto domaćeg
proizvoda za od 0,9 do 1,5 procentnih poena u periodu od 1996. do 2007. godine Quiang
(2009) je također kvantifikovala uticaj investicija u širokopojasne tehnologije na ekonomski
rast, i to na uzorku od 120 zemalja. Nalazi ove studije pokazali su da povećanje ulaganja u
širokopojasne tehnologije od 10% rezultiraju povećanjem stope rasta bruto domaćeg
proizvoda za 1,38 procentnih poena u zemljama s niskim i srednjim nivoom dohotka
odnosno za 1,21 procentni poen u zemljama s visokim dohotkom.
1.3. Određivanje optimalnog nivoa ulaganja u infrastrukturu
Budući da je malo vjerovatno da će tržište ili država automatski osigurati optimalni nivo
infrastrukture, ključno pitanje na koje treba pronaći odgovor glasi: kako izmjeriti optimalni
nivo infrastrukture. U akademskoj i stručnoj literaturi se najčešće koriste sljedeći pristupi za
određivanje optimalnog nivoa infrastrukture:
1. Mjerenje stope povrata na ulaganje u infrastrukturu. Rezultati dosadašnjih studija
ukazuju da stopa povrata na ulaganje u infrastrukturu može biti negativna, jednaka nuli
ili pozitivna. Na temelju vrijednosti stope povrata na ulaganja u infrastrukturu moguće je
izvesti sljedeće zaključke:
ako je stopa povrata na infrastrukturu negativna, država ulaže previše u
infrastrukturu (iznadoptimalna količina infrastrukturnih resursa);
2
4
USAID Strengthening Governing Institutions and Processes in Bosnia and Herzegovina (USAID-ov Projekt jačanja institucija vlasti i procesa u Bosni i Hercegovini) “Procjene ekonomskog uticaja pravne regulative u oblasti javno-privatnog partnerstva u tri kantona Federacije BiH“
ako stopa povrata na infrastrukturu jednaka nuli, država optimalno ulaže u
infrastrukturu (optimalna količina infrastrukturnih resursa);
ako je stopa povrata na infrastrukturu pozitivna, država ne ulaže dovoljno u
infrastrukturu (ispodoptimalna količina infrastrukturnih resursa).
Navedeni zaključci impliciraju da se veza između nivoa infrastrukture (količine
infrastrukturnih resursa) i ekonomskog rasta može predstaviti krivom koja ima tzv. oblik
obrnutog slova U. Na osi x je predstavljen nivo infrastrukture (količina infrastrukturnih
resursa), a na Y-osi ekonomski rast, mjeren stopom rasta bruto domaćeg proizvoda.
Rezultati dosadašnjih studija ukazuju da se većina zemalja nalazi na rastućem dijelu krive tj.
da je količina infrastrukturnih resursa manja od optimalne (npr. Boughea, Demetriades i
Mamuneas, 2000; Esfahani i Ramirez, 2003).
Slika 4. Odnos između nivoa infrastrukture (količine infrastrukturnih resursa) i ekonomskog rasta
2. Metoda određivanja željenog (ciljnog) nivoa infrastrukture. Ovaj pristup temelji se na
procjeni iznosa ulaganja u infrastrukturu koji je potreban da bi se zadovoljila potražnja
firmi i domaćinstava za infrastrukturnim resursima. Model polazi od pretpostavke da je
potražnja za infrastrukturnim resursima rezultat projicirane stope rasta bruto domaćeg
proizvoda (Fay i Yepes 2003). Navedena metoda procjenjuje potreban nivo
infrastrukture na temelju ekstrapolacije historijskih podataka o potražnji za
infrastrukturnim resursima i bruto domaćem proizvodu za određenu zemlju ili regiju.
Ipak, pojedini autori smatraju da historijski podaci o potražnji za infrastrukturnim
resursima nisu pouzdani i valjani za procjenu buduće potražnje za infrastrukturnim
resursima. Naime, potražnja za infrastrukturnim resursima zavisi od politike javne
potrošnje odnosno od budžetske politike. Posljedično, historijski podaci o ulaganjima u
Iznadoptimalni nivo Infrastrukture
Ek.rast (g)
Ispodoptimalni nivo Infrastrrukture
I*
g*
2
5
USAID Strengthening Governing Institutions and Processes in Bosnia and Herzegovina (USAID-ov Projekt jačanja institucija vlasti i procesa u Bosni i Hercegovini) “Procjene ekonomskog uticaja pravne regulative u oblasti javno-privatnog partnerstva u tri kantona Federacije BiH“
infrastrukturu uz restriktivnu budžetsku politiku ne mogu biti valjani za procjenu
ulaganja u infrastrukturu u budućem periodu u kojem se namjerava implementirati
nerestriktivna budžetska politika.
3. Metoda „benchmarkinga“ sa usporednim zemljama. Fay i Yepes (2003) su procijenili
tražnju za infrastrukturnim resursima za period od 2000. do 2010. godine na temelju
modela koji povezuje potražnju za infrastrukturnim resursima sa strukturnim
promjenama i rastom dohotka. Autori su također procijenili izdatke vezane za ulaganje
te troškove investicionog održavanja i na temelju toga utvrdili tokove resursa koji su
potrebni za zadovoljenje potreba za novom infrastrukturom i održavanjem postojeće
infrastrukture. U tabeli 3 je dat prikaz potrebnih izdataka za ulaganje u infrastrukturu i
investiciono održavanje infrastrukture prema pojedinim grupama zemalja.
Tabela 3. Potrebni izdaci na ulaganja i održavanje infrastrukture (prosječne vrijednosti 2005. – 2015.)
Grupa zemalja GNI per capita Ulaganja
(% BDP-a)
Troškovi investicionog
održavanja
(% BDP-a)
Ukupno
(% BDP-a)
Nizak dohodak <$1,005 4,2 3,3 7,5
Niži srednji dohodak $1,006 - $3,955 3,8 2,5 6,3
Viši srednji dohodak $3,956 - $12,235 1,7 1,4 3,1
Izvor: Prilagođeno prema Estache i Fay, 2009., str. 21
Upotreba podataka iz Tabele 3. u svrhu provođenja 'benchmarking-a' za usporednim
zemljama, treba pristupiti oprezom, jer se procjene temelje na standardiziranim troškovima
po jedinici i ne uzimaju u obzir specifičnosti pojedine zemlje ili regije. Posljedično,
preporuka je da se prilikom procjene potrebnog nivoa infrastrukture koriste i drugi
komplementarni pristupi u svrhu postizanja „triangulacije“ . Prije procjene potrebnog nivoa
infrastrukture (količine infrastrukturnih resursa) neophodno je definisati set ciljeva koji će
se ostvariti realizacijom različitih infrastrukturnih projekata. Navedeni ciljevi svoj temelj
mogu imati u ekonomskoj ili socijalnoj politici nacionalne ekonomije. Primjeri potencijalnih
ciljeva i načina procjene potrebne infrastrukture dati su u Tabeli 4.
2
6
USAID Strengthening Governing Institutions and Processes in Bosnia and Herzegovina (USAID-ov Projekt jačanja institucija vlasti i procesa u Bosni i Hercegovini) “Procjene ekonomskog uticaja pravne regulative u oblasti javno-privatnog partnerstva u tri kantona Federacije BiH“
Tabela 4. Različiti pristupi procjene potrebnih izdataka (ulaganja i održavanja) u infrastrukturu
'Benchmarking' Definiranje cilja
Analiza
troškova
Primjer:
Željeni (ciljni) nivo infrastrukture: Koliko bi
iznosili izdaci na infrastrukturu (per capita, po
jedinici BDP-a, po km2) u zemlji X kako bi
razvijenost infrastrukture u zemlji X dostigla
nivo razvijenosti infrastrukture u zemlji Y koja
je lider na području Centralne Europe?
Željeni (ciljni) izdaci na infrastrukturu: Koliki
su izdaci na infrastrukturu u zemlji X u
usporedbi sa zemljama Centralne Europe?
Primjer:
Koliki bi iznosili troškovi osiguranja
univerzalnog pristupa javnim uslugama (voda i
kanalizacija, električna energija i prometna
povezanost) u zemlji X?
Model Tehnike ekonometrijske analize:
Ekonomski rast: Koji nivo infrastrukture
(količina infrastrukturnih resursa) je potrebna
da bi se ostvario rast od x procenata i
smanjilo nejednakost za z procenata?
Potražnja: Kolika je potražnja za
infrastrukturom domaćinstava i firmi za datu
projiciranu stopu rasta?
Inženjersko-ekonomski modeli:
Definirani ciljevi se vezuju za pokrivenost
stanovništva javnom ulogom i kvalitetom javne
usluge, pri čemu se kvalitet ocjenjuje na
temelju inženjersko-ekonomskog modela.
Voda i kanalizacija– finansijski model procjene
potrebnih ulaganja za postizanje ciljeva
definiranih u okviru nacionalne politike (npr.
strategija upravljanja vodama)
Prometna infrastruktura – finansijski model
procjene potrebnih izdataka (ulaganje i
održavanje) za postizanje ciljeva definiranih u
okviru nacionalne politike (npr. strategija
prometnog razvoja)
Izvor: Estache i Fay, 2009., str. 22.
4. Provođenje sektorskih studija na mikro nivou. Pristupi i metodologije provođenja
sektorskih studija se razlikuju među različitim sektorima. Primjerice, u slučaju električne
energije, sofisticirani modeli ekonomskog inženjerstva mogu se koristiti za procjenu
investicija potrebnih za održavanje integriteta mreže koja se suočava sa povećanjem
potražnje za električnom energijom. Ovi modeli omogućavaju stručnjacima sektora da
pružaju različite skupove procjena u zavisnosti od toga da li je cilj osigurati pouzdanost
sistema ili je cilj visoka kvaliteta i pouzdanost usluge isporuke električne energije. U
sektoru prometa, najčešće se primjenjuje ad hoc pristup koji se temelji na kombinaciji
procjena specijalista sektora i detaljnim studijama (posebno o potrebama za
2
7
USAID Strengthening Governing Institutions and Processes in Bosnia and Herzegovina (USAID-ov Projekt jačanja institucija vlasti i procesa u Bosni i Hercegovini) “Procjene ekonomskog uticaja pravne regulative u oblasti javno-privatnog partnerstva u tri kantona Federacije BiH“
nadogradnjama ili proširenjem postojeće prometne mreže). Međutim, potrebno je
napomenuti da se i rezultati sofisticiranih sektorskih studija mogu pretvoriti u nerealnu
'listu želja'. Stoga je korisno napraviti nekoliko jednostavnih benchmarkinga. Prilikom
provođenja benchmarkinga za usporedbu se mogu uzeti zemlje sa približno istim
obilježjima (npr. približno isti nivo BDP-a) ili zemlje koje se koriste kao primjeri najbolje
prakse. Poređenje može biti temeljeno na indikatorima kao što su pokrivenost
infrastrukturom ili izdaci na ulaganje u infrastrukturu.
Izazov s kojim se ekonomski analitičari suočavaju prilikom primjene navedenih pristupa
određivanja optimalnog nivoa infrastrukture (količine infrastrukturnih resursa) ogleda se u
postojanju veze između ulaganja u infrastrukturu i politike javne potrošnje tj. budžetske
politike. Dodatno, neophodno je uzeti u obzir i postojanje 'trade-off'-a između povećanja
ulaganja u infrastrukturu i povećanja poreza. Dakle, osnovno pitanje s kojim se ekonomisti
analitičari suočavaju glasi: Uvažavajući širok spektar potreba koje se zadovoljavaju javnom
potrošnjom, fiskalna ograničenja te ograničenu mogućnost naplate javnih usluga od krajnjih
korisnika, koliko država treba da troši na infrastrukturu?
Odgovor na navedeno pitanje moguće je dobiti razvijanjem tzv. općeg modela ravnoteže
(eng. General Equilibrium Model). Primjera radi, Rioja (2001) je razvio opći model ravnoteže
male otvorene ekonomije s ciljem utvrđivanja efekata infrastrukture na output
(proizvodnju), privatne investicije i sveukupno blagostanje. Na temelju analize 3 ekonomije
u razvoju (Brazil, Meksiko i Peru), utvrđeno je da 1 postotno i 5 postotno povećanje javnih
ulaganja u infrastrukturu ima pozitivan efekat na proizvodnju, privatne investicije i
sveukupno blagostanje. Međutim, porast ulaganja u infrastrukturu za 10% ima negativan
efekat na privatne investicije i sveukupno bogatstvo (Brazil i Meksiko). Prema tome, autor
izvodi zaključak da je veza između ulaganja u infrastrukturu i privatnih investicija te
sveukupnog blagostanja nelinearna (oblik obrnutog slova U). Obrazloženje za postojanje
nelinearne veze između ulaganja u infrastrukturu i privatnih investicija te sveukupnog
blagostanja je intuitivno. Naime, svako povećanje ulaganja u infrastrukturu ima dvije strane
medalje: (1) troškovi resursa; I (2) koristi od resursa. U slučaju da su troškovi resursa
(povećanje poreskih stopa u cilju prikupljanja prihoda za javno finansiranje infrastrukturnih
projekata) veći od koristi od resursa, ulaganja u infrastrukturu su nedjelotvorna i neefikasna
(iznadoptimalni nivo infrastrukture).
Pojedini autori koriste Harrod-Domar-ovo model rasta kako bi utvrdili potrebni nivo
infrastrukture (Estache i Munoz, 2007). Prema Harrod-Domarovom modelu rasta, stopa
ekonomskog rasta je funkcija odnosa između stope štednje i kapitalnog koeficijenta (odnos
kapitala i outputa). Implicitna pretpostavka Harrod-Domar-ovog modela rasta je da nema
2
8
USAID Strengthening Governing Institutions and Processes in Bosnia and Herzegovina (USAID-ov Projekt jačanja institucija vlasti i procesa u Bosni i Hercegovini) “Procjene ekonomskog uticaja pravne regulative u oblasti javno-privatnog partnerstva u tri kantona Federacije BiH“
fenomena opadajućih ni rastućih prinosa na kapital, odnosno da je granični prinos kapitala
konstantan i jednak prosječnom prinosu kapitala. Tako je prema Harrodu i Domaru kapitalni
koeficijent jednak marginalnom ili inkrementalnom odnosu kapitala i outputa (eng.
incremental capital putput ratio – ICOR) odnosno recipročnoj vrijednosti graničnog prinosa
kapitala. ICOR je, prema definiciji, odnos između stope bruto investicija (udio bruto
investicija u BDP i stope rasta realnog BDP-a).
𝐼𝐶𝑂𝑅 =𝑈𝑑𝑖𝑜 𝑏𝑟𝑢𝑡𝑜 𝑖𝑛𝑣𝑒𝑠𝑡𝑖𝑐𝑖𝑗𝑎 𝑢 𝑓𝑖𝑘𝑠𝑛𝑖 𝑘𝑎𝑝𝑖𝑡𝑎𝑙 𝑢 𝐵𝐷𝑃 − 𝑢
𝑆𝑡𝑜𝑝𝑎 𝑟𝑎𝑠𝑡𝑎 𝑟𝑒𝑎𝑙𝑛𝑜𝑔 𝐵𝐷𝑃 − 𝑎
Dakle, ICOR mjeri potrebno postotno povećanje udjela investicija u BDP da bi se ostvario
porast stope rasta realnog BDP-a za 1%, uz datu efikasnost investicija, pri čemu se
efikasnost investicija mjeri ICOR-om. Viša vrijednost ICOR-a znači nižu efIkasnost
investiranja zato što je za istu stopu rasta realnog BDP potrebno imati veći udio investicija u
BDP. Vrijedi i obrnuto, niža vrijednost ICOR-a znači višu efikasnost investiranja.
1.4. Ulaganja u infrastrukturu u (F) BiH
Prema prvim preliminarnim procjenama BDP Bosne i Hercegovine je u 2017. godini
dostigao iznos od oko 31,5 milijardi KM. U posljednje tri godine (2015.-2017.) Bosna i
Hercegovina bilježi stope rasta realnog BDP-a od oko 3% (pogledati sliku ispod). Iako ovi
rezultati predstavljaju napredak u odosu na period 2009.-2014., oni su još uvijek značajno
ispod neophodinh 5-7% (stope zabillježene u periodu 2006-2008. godina). 2,5 do 3%
godišnje je potrebno kako bi se rješavao problem visoke nezaposlenosti (20,5% prema
anketi o radnoj snazi iz 2017.) i neaktivnosti stanovništva (oko 900 hiljada ljudi). Preostalih
2,5-3% trebalo bi doći kao rezultat rasta produktivnosti čime bi se omogućo rast životnog
stenarda građana u BiH.
2
9
USAID Strengthening Governing Institutions and Processes in Bosnia and Herzegovina (USAID-ov Projekt jačanja institucija vlasti i procesa u Bosni i Hercegovini) “Procjene ekonomskog uticaja pravne regulative u oblasti javno-privatnog partnerstva u tri kantona Federacije BiH“
Izvor: Agencija za statistiku BiH
Slika 5. Stope rasta realnog BDP-a BiH
Jedan od bitnih preduslova za podizanje stope rasta BDP-a je povećanje učešća investicija u
BDP-u. Na slici ispod se može vidjeti da su ukupne investicije u BiH (privatne i javne) u 2016.
godini nominalno još uvijek bile za jednu milijardu KM ispod nivoa iz 2008. godine
(pogledati sliku ispod). Učešće ukupnih investicija u BDP smanjilo se sa 26,4% u 2008. godini
na 19,5% u 2016. godini.3
Izvor: Agencija za statistiku biH
Slika 6. Kretanje ukupnih ulaganja u BiH (milioni KM)
3 BDP BiH u posljednjih nekoliko godina raste prije svega kao rezultat bržeg rasta izvoza u odnosu na uvoz, što
je rezultiralo rastom pokrivenosti uvoza izvozom koja je u 2016. godini iznosila nešto preko 61 posto.
5,45,9
5,4
-3,0
0,9 1,0
-0,8
2,4
1,2
3,1 3,1 3,0
-4,0
-3,0
-2,0
-1,0
0,0
1,0
2,0
3,0
4,0
5,0
6,0
7,0
2006. 2007. 2008. 2009. 2010. 2011. 2012. 2013. 2014. 2015. 2016. 2017.
24,726,4
18,9
15,918,3 18,3
17,118,4 17,9
19,0
0
5
10
15
20
25
30
0
1.000
2.000
3.000
4.000
5.000
6.000
7.000
8.000
2007 2008 2009 2010 2011 2012 2013 2014 2015 2016
Bruto investicije u stalna sredstva Bruto investicije u stalna sredstva (% BDP-a)
3
0
USAID Strengthening Governing Institutions and Processes in Bosnia and Herzegovina (USAID-ov Projekt jačanja institucija vlasti i procesa u Bosni i Hercegovini) “Procjene ekonomskog uticaja pravne regulative u oblasti javno-privatnog partnerstva u tri kantona Federacije BiH“
Raspoloživi statistički podaci u BiH ne daju mogućnost direktnog uvida u kretanje investicija
u javnu infrastrukturu. Njih je moguće indirektno procijeniti koristeći izvještaje Centralne
Banke BiH i statističkih agancija na državnom i entitetskom nivou.
U skladu sa odgovarajućim priručnikm Međunarodnog monetarnog fonda, Centralna banka
Bosne i Hercegovine kompilira statistiku državnih finansija. Analizirajući ove podatke
moguće je utvrditi veličinu ukupnih kapitalnih ulaganja unutar sektora države koji uključuje
različite nivoe vlasti (općine i gradovi, kantoni, entiteti i Brčko distrikt), kao i javne fondove
(penzioni, zdravstveni, osiguranje od nezaposlenosti, cesta, autocesta, itd.). Ovi podaci
pokazuju ukupna ulaganja, ne samo ulaganja u infrastrukturu. Sa druge strane, oni ne
uključuju ulaganja javnih preduzeća (iz domena proizvodnje i distribucije energije,
komunalne privrede, itd.) koja su realizovana mimo budžeta različitih nivoa vlasti. Kretanje
ovih ulaganja konsolidovano na nivou BiH prikazano je na slici ispod.
Izvor: Centralna Banka BiH
Slika 7. Kratanje investicija države (nivo BiH)
Možemo vidjeti da su ukupna kapitalna ulaganja sektora država u 2015. i 2016. godini
značajno smanjena (ispod 2% BDP-a). Nominalno su bila čak niža u odnosu na ista
zabilježenja u 2007. i 2008. godini. Ukoliko analiziramo strukturu ovih ulaganja po
entitetima vidjet ćemo da su ona čak nešto niža u Federaciji BiH u odnosu na Republiku
Srpsku. Iako je odnos ekonomskih parametara entiteta u BiH otprilike 2 naprama 1 u korist
Federacije BiH, u slučaju ukupnih ulaganja u sektoru države ovaj odnos je u posljednjih
0
0,5
1
1,5
2
2,5
3
3,5
4
4,5
0
200
400
600
800
1000
1200
1400
2006. 2007. 2008. 2009. 2010. 2011. 2012. 2013. 2014. 2015. 2016.
Bruto investicije države u fiksni kapital
Bruto investicije u sektoru države (% BDP-a)
3
1
USAID Strengthening Governing Institutions and Processes in Bosnia and Herzegovina (USAID-ov Projekt jačanja institucija vlasti i procesa u Bosni i Hercegovini) “Procjene ekonomskog uticaja pravne regulative u oblasti javno-privatnog partnerstva u tri kantona Federacije BiH“
deset godina bio 1 naprema 1. Kretanje investicija u sektoru država konsolidovano na nivou
Federacije BiH dato je na slici ispod.
Izvor: Centralna Banka BiH
Slika 8. Kretanje investicija države (nivo FBiH)
Ukoliko opet posmatramo strukturu ovih investicija u FBiH, možemo primijetiti da su one
niže na nivou kantonu u odnosu na federalni ili lokalni nivo.
Iznad prezentirani podaci Centralne banke BiH ne daju mogućnost analize pojedinačno na
nivou kantona. Iz toga razloga, kako bismo napravili ocjenu ulaganja u Tuzlanskom kantonu,
konsultirali smo podatke u ukupnim investicijama (privatnim i javnim) Federalnog zavoda za
statistiku. Analizirali smo period 2014.-2016. godina. U obzirom smo uzali samo ukupne
investicije u djelatnostima u kojima dominira javni sektor, kao što su javna uprava,
obarazovanje, zdravstvo, itd. Podaci su predstavljeni u tabeli ispod. Data je komparacija sa
Zeničiko-dobojskim i Srednjobosanskim kantonon, kao i sa ukupnim investicijama u
Federaciji BiH i Republici Srpskoj.
0
0,5
1
1,5
2
2,5
3
3,5
4
4,5
0
100
200
300
400
500
600
700
800
2006. 2007. 2008. 2009. 2010. 2011. 2012. 2013. 2014. 2015. 2016.
Bruto investicije FBiH u stalna sredstva Bruto investicije (% BDP-a)
3
2
USAID Strengthening Governing Institutions and Processes in Bosnia and Herzegovina (USAID-ov Projekt jačanja institucija vlasti i procesa u Bosni i Hercegovini) “Procjene ekonomskog uticaja pravne regulative u oblasti javno-privatnog partnerstva u tri kantona Federacije BiH“
Područje djelatnosti ZDK TK SBK FBiH RS
Proizvodnja i snabdijevanje električnom energijom, plinom, parom
32.005 38.553 11.648 169.799 209.301
Snabdijevanje/opskrba vodom; uklanjanje otpadnih voda, upravljanje otpadom te djelatnosti sanacije okoliša
5.986 7.872 1.711 57.526 13.590
Javna uprava i odbrana/obrana; obavezno/obvezno socijalno osiguranje
6.599 5.672 3.322 146.744 402.742
Obrazovanje 3.944 4.193 4.189 43.702 29.120
Djelatnosti zdravstvene i socijalne zaštite/skrbi
5.601 6.504 6.052 89.942 41.822
UKUPNO 54.135 62.794 26.921 507.713 696.575
Bez električne energije 22.130 24.241 15.273 337.914 487.274
Izvor: Federalni zavod za statistku 2014.-2016.
Tabela 5. Ukupna kapitalna ulaganja (hiljade KM)
Možemo vidjeti da su prosječna ukupna ulaganja u analiziranom periodu u Tuzlanskom
kantonu iznosila svega 24 miliona KM. Na ulaganja u Tuzlanskom kantonu otpada oko 7%
ukupnih ulaganja u FBiH, iako na području ovog kantona živi oko 20% stanovništva ovog
entiteta. Ponovo se da primijetiti da su ulaganja u FBiH niža u odnosu na ista u Republici
Srpskoj.
3
3
USAID Strengthening Governing Institutions and Processes in Bosnia and Herzegovina (USAID-ov Projekt jačanja institucija vlasti i procesa u Bosni i Hercegovini) “Procjene ekonomskog uticaja pravne regulative u oblasti javno-privatnog partnerstva u tri kantona Federacije BiH“
2. JAVNO- PRIVATNA PARNERSTVA KAO MODEL „ISPORUKE“
JAVNE INFRASTRUKTURE/USLUGA
U poglavlju 1. je istaknuto da infrastruktura („hard“ i „soft“ ) predstavlja bitan preduslov
ekonomskog rasta, kreiranja novih radnih mjesta, ublažavanja dispariteta razvoja između
regija te smanjenja siromaštva i nejednakosti. Ključna obilježja ulaganja u infrastrukturu su
visoki društveni povrati te povećanje sveukupnog društvenog blagostanja. Posljedično,
neadekvatna infrastruktura ograničava ekonomski rast i nepovoljno utiče na kvalitetu života
stanovništva. Situacije u kojima potražnja za javnim uslugama (uslugama koje se pružaju na
temelju javne infrastrukture) prevazilazi ponudu se nepovoljno održavaju na društvo u
cjelini, jer često vode vladinim mjerama usmjerenim na racionalizaciju pružanja javnih
usluga, smanjenje kvaliteta pruženih javnih usluga, odsustvo pružanja određenih javnih
usluga i sl.
Za finansiranje nove i održavanje postojeće javne infrastrukture/usluga mogu se koristiti tri
temeljna modela. To su javno (državno) finansiranje, privatno finansiranje i mješovito
finansiranje (partnerstvo javnog i privatnog sektora).
U modelu javnog finansiranja dominantnu ulogu u regulisanju proizvodnje i/ili ponude
infrastrukture ima javni sektor (središnja država, lokalna i regionalna samouprava, javna
poduzeća i agencije). Država direktno finansira izgradnju javne infrastrukturne i izvodi
radove te upravlja infrastrukturom. Finansiranje se obavlja korištenjem domaćih izvora
finansiranja (budžet države i nižih nivoa vlasti, javna poduzeća, infrastrukturne banke i
fondovi) i stranih izvora finansiranja (dugoročni krediti i zajednička ulaganja). Model
privatnog finansiranja baziran je isključivo na korištenju privatnog kapitala koji je privučen
projektima koji osiguravaju povrat sredstava i ostvarenje zadovoljavajućeg profita.
Prednosti modela privatnog finansiranja ogledaju se u rasterećenju budžeta države i drugih
nivoa vlasti, smanjenju rizika za javni sektor, većem stepenu inovativnosti i efikasnosti u
izgradnji i upravljanju, dodatnom izvoru finansiranja i slično. Partnerstvo privatnog i javnog
sektora (JPP) zasniva se nasporazumu između državnih subjekata i privatnog investitora
kojim je privatnom partneru povjereno obavljanje pojedinih funkcija u realizaciji projekta
(projektiranje i planiranje, izgradnja, finansiranje, upravljanje i održavanje, naplata
prihoda). U ovom dijelu studije detaljno se bavimo ovim modelom osiguranja javne
infrastrukture, koji je do sada bio praktično ignorisan u Bosni i Hercegovini.
3
4
USAID Strengthening Governing Institutions and Processes in Bosnia and Herzegovina (USAID-ov Projekt jačanja institucija vlasti i procesa u Bosni i Hercegovini) “Procjene ekonomskog uticaja pravne regulative u oblasti javno-privatnog partnerstva u tri kantona Federacije BiH“
2.1. Pojmovno određenje i značaj javno-privatnog partnerstva
U literaturi ne postoji jedinstvena definicija pojma javno-privatnog partnerstva (engl.
Public-Private Partnership - PPP). Smjernice Europske Unije za uspješna javno-privatna
partnerstva, definišu javno-privatno partnerstvo (u daljem tekstu JPP) kao saradnju između
javnog i privatnog sektora s ciljem da se osigura finansiranje, izgradnja, obnavljanje i
upravljanje infrastrukturnim objektima i sektorom usluga, tj. finansiranje projekata i usluga
koje tradicionalno obezbjeđuje javni sektor. Osnovna karakteristika JPP-a sastoji se u tome
da javni i privatni nosioci projekta sarađuju i dijele rizik radi ostvarenja zajedničkog interesa.
Cilj takve saradnje je da se sredstva i znanje privatnog sektora stave na raspolaganje
javnom sektoru i da se time ostvari doprinos privatnog sektora infrastrukturnoj i uslužnoj
ponudi javnog sektora. Javna vlast određuje ciljeve zajedničkih projekata vodeći računa o
javnom interesu i kvaliteti usluga, a privatni partner zatvara financijsku konstrukciju,
projektira i gradi. Svoj interes privatni partner vidi u naplati usluga od korisnika objekata
kroz koncesiju ili neki drugi oblik dogovorene naplate.
Ključne razlike između klasičnog modela javnog sektora (model državnog finansiranja) i
partnerstva između privatnog i javnog sektora dat je u Tabeli 6.
3
5
USAID Strengthening Governing Institutions and Processes in Bosnia and Herzegovina (USAID-ov Projekt jačanja institucija vlasti i procesa u Bosni i Hercegovini) “Procjene ekonomskog uticaja pravne regulative u oblasti javno-privatnog partnerstva u tri kantona Federacije BiH“
Tabela 6. Komparativni prikaz klasičnog modela javnog sektora i JPP-a
KLASIČNI MODEL JAVNOG SEKTORA PARTNERSTVO JAVNOG I PRIVATNOG SEKTORA
Ciljevi
programske
politike
Odgovornost (djelotvornost i efikasnost
pružanja javnih usluga)
Optimalno korištenje finansijskih sredstava
(efikasnost, preuzimanje rizika)
Fokus Finansiranje kapitalnih troškova Puno finansiranje kapitalnih i operativnih
troškova
Finansiranje Javno: vlastiti prihodi, ustupljeni
prihodi, dotacije i zaduživanje javnog
sektora
Javni i privatni fondovi, krediti, takse koje
se naplaćuju korisnicima i drugi javno
kontrolisani prihodi
Vlasništvo JavnO vlasništvo, sa ograničenim
uticajem izvođača
Obično mješovito vlasništvo
Vremensko
određenje
Kratkoročno (izborni ciklus) Dugoročno (povrat tokom životnog ciklusa
projekta)
Postupak Relativno jednostavan Složen: moraju se poštivati javne
procedure i pravila koja važe u privatnom
sektoru; Transparentnost je najviši prioritet
Kapacitet Eksterni: planiranje, izgradnja,
upravljanje, nadzor
Interni: pregovaranje, saradnja, kontrola/
revizija
Izvor: Peteri, 2010., str. 12.
Kod javnih projekata programski ciljevi su određeni potrebama i efikasnošću usluga, dok je
kod JPP modela glavni zadatak efikasno korištenje javnih i privatnih sredstava. Posljedično,
kod JPP fokus je na ukupnim troškovima pružanja usluga, dok su u javnom sektoru odluke o
kapitalnom budžetu i tekućem budžetu obično razdvojene. Kod JPP izvori finansiranja su
raznovrsniji i mišljenje privatnih vlasnika ima veću težinu. Trajanje projekata kod JPP
premašuje izborni ciklus – oni se ocjenjuju dugoročno, tokom životnog ciklusa projekta.
Postupak odlučivanja je relativno jednostavniji u javnom sektoru, a uključenje privatnog
sektora zahtjeva poštivanje novih pravila. Kapacitet za upravljanje JPP-om mora da se
razvija interno, jer javni sektor obično ne posjeduje potrebne vještine za pregovaranje,
kontrolu i saradnju. Kod projekata koje finansira javni sektor, tehnička ekspertiza iz oblasti
planiranja, izgradnje, upravljanja i nadzora se pribavlja eksterno (outsourcing).
Neki od ključnih izazova s kojima se suočava javna vlast prilikom primjene klasičnog modela
realizacije infrastrukturnih projekata su:
Postojanje agencijskog problema ili principal-agent problema koji nastaje zbog
međusobno suprotstavljenih interesa strana uključenih u infrastrukturne projekte. S
obzirom na relativno visoku vrijednost infrastrukturnih projekata, proces odabira i
implementacije infrastrukturnih projekata je često podložan korupciji i prijevarama. Na
primjer, političari i državni službenici, koji djeluju kao agenti poreskih obveznika i
3
6
USAID Strengthening Governing Institutions and Processes in Bosnia and Herzegovina (USAID-ov Projekt jačanja institucija vlasti i procesa u Bosni i Hercegovini) “Procjene ekonomskog uticaja pravne regulative u oblasti javno-privatnog partnerstva u tri kantona Federacije BiH“
građana/korisnika javnih usluga, donose odluke vezane za odabir i implementaciju
infrastrukturnih projekata. U nastojanju da osiguraju što veći broj glasova građana na
državnim/lokalnim izborima, političari veoma često obećanja o izgradnji nove i
unapređenju postojeće infrastrukture „ugrađuju“ u izborne strategije, pa čak i ako
realizacija tih projekata zahtjeva provođenje neodrživih mjera fiskalne politike.
Nepostojanje adekvatnih mehanizama kojima bi se regulisao agencijski problem tokom
cijelog projektnog ciklusa, glavni su razlog zašto infrastrukturni projekti često ne
ispunjavaju svoje vremenske rokove, budžete i ugovoreno vrijeme isporuke usluge.
Nedostatak javnih sredstava za finansiranje izgradnje nove i unapređenje postojeće
infrastrukture predstavlja limitirajući faktor na putu ka ostvarenju 17 ciljeva održivog
razvoja4 , a koji su definisani UN Programom održivog razvoja do 2030. godine. Pored
toga, isporučeni kvalitet infrastrukture je često ispod očekivanog - stvarni troškovi
izgradnja nove infrastrukture su veći od planiranih, loš kvalitet izgrađene infrastrukture
i nepoštivanje vremenskog roka za izgradnju nove infrastrukture. Dodatno, izgrađena
nova infrastruktura se često loše održava, a što posljedično povećava troškove i
smanjuje koristi za društvo u cjelini.
Slika 9. ukazuje na mehanizam putem kojeg JPP može pomoći u prevazilaženju ključnih
izazova vezanih za izgradnju nove i unapređenje postojeće infrastrukture.
4 1. Svijet bez siromaštva; 2. Svijet bez gladi; 3. Zdravlje i blagostanje; 4. Kvalitetno obrazovanje; 5. Rodna
ravnopravnost; 6. Čista voda i sanitarni uslovi; 7. Pristupačna energija iz različitih izv ora; 8. Dostojanstven rad i
ekonomski rast; 9. Industrija, inovacije i infrastruktura; 10. Smanjenje nejednakosti; 11. Održivi gradovi i
zajednice; 12. Odgovorna potrošnja i proizvodnja; 13. Očuvanje klime; 14. Očuvanje vodenog svijeta; 15.
Očuvanje života na Zemlji; 16. Mir, pravda i snažne institucije; i 17. Partnerstvo do ciljeva.
3
7
USAID Strengthening Governing Institutions and Processes in Bosnia and Herzegovina (USAID-ov Projekt jačanja institucija vlasti i procesa u Bosni i Hercegovini) “Procjene ekonomskog uticaja pravne regulative u oblasti javno-privatnog partnerstva u tri kantona Federacije BiH“
Izvor: PPPKnowledgeLab
Slika 9. JPP kao mehanizam prevazilaženja izazova vezanih za infrastrukturne projekte
Ključni mehanizmi putem kojih JPP može doprinijeti prevazilaženju izazova vezanih za
infrastrukturne projekte su sljedeći:
JPP osigurava dodatne izvore za finansiranje projekata vezanih za izgradnju nove i/ili
unapređenje postojeće infrastrukture;
JPP osigurava brzu i troškovno efikasni pripremu i dodjelu projekata, te doprinosi
boljem odnosu vrijednosti za novac (eng. value for money) za poreznog obveznika,
optimalnoj raspodjelu rizika i boljem upravljanju rizikom, stvaranju dodane
vrijednosti kroz saradnju javnih vlasti i privatnog sektora (putem međusobne
razmjene vještina i znanja), stvaranju dodatnih razvojnih mogućnosti za nacionalnu
ekonomiju (otvaranje novih tržišnih niša i novih mogućnosti ulaganja) te boljoj
konkurentskoj poziciji nacionalne ekonomije (veći broj investitora i privatnih
partnera u implementaciji JPP projekata);
JPP doprinosi podizanju kvalitete pruženih javnih usluga na viši nivo, te efikasnijem
korištenju budžetskih sredstava i javne imovine za dobro svih korisnika javnih
usluga.
Perspektiva dugoročnog
ulaganja u infrastrukturu
Nizak stepen pokrivenosti stanovništva javnim uslugama Nizak nivo kvaliteta javnih usluga Nizak stepen pouzdanosti javnih usluga
Nedovoljno javnih sredstava za finansiranje
Loš proces planiranja i
odabira infrastrukturnih
projekata
Nedjelotvorna i neefikasna
realizacija infrastrukturnih
projekata
Neadekvatno održavanje
infrastrukture
KAKO JPP MOŽE POMOĆI U
PREVAZILAŽENJU IZAZOVA
Dodatni izvori finansiranja
Znanje privatnog sektora u
oblasti planiranja
Inovacije
Bolja alokacija budžetskih
sredstava
Poljošanje kapaciteta
javnog sektora i javnog
upravljanja
KOMPLEMENTARNE AKCIJE INFRASTRUKTURNI IZAZOVI
3
8
USAID Strengthening Governing Institutions and Processes in Bosnia and Herzegovina (USAID-ov Projekt jačanja institucija vlasti i procesa u Bosni i Hercegovini) “Procjene ekonomskog uticaja pravne regulative u oblasti javno-privatnog partnerstva u tri kantona Federacije BiH“
2.2. Osnovni modeli i oblici realizacije javno-privatnog partnerstva
JPP može imati dva oblika: jednostavno ugovorno partnerstvo, kod koga je privatni sektor
uključen u projektovanje, finansiranje i upravljanje uslugom; ili institucionalno JPP, kod
koga se osniva novo pravno lice, u zajedničkom vlasništvu dva partnera (Zelena knjiga
2004). U zavisnosti od stepena uključenosti javnog i privatnog sektora u projektiranje,
izgradnju, održavanje, finansiranje, operacionalizaciju, upravljanje, kao i alokaciju rizika kod
pružanja javnih usluga i/ili izgradnje javne infrastrukture, JPP obuhvata sljedeće modele:
1. Privatno-Finansiranje (engl. Finance Only - FO). Privatni sektor, najčešće banke i
fondovi, direktno finansiraju izgradnju javne infrastrukture. Svi troškovi finansiranja
idu na teret javnog sektora, koji snosi i sve rizike izgradnje i eksploatacije.
2. Projektiraj-Pobjedi u nadmetanju-Izgradi (engl. Design-Bid-Build - DBB). Javni
partner određuje zahtjeve projekta, osigurava njegovo finansiranje i projektovanje.
Postupkom javne nabavke odabire se najpovoljniji privatni ponuđač, koji je
odgovoran za izgradnju. Javni partner pruža uslugu, održava objekat i vlasnik je
izgrađenog objekta.
3. Projektiraj-Izgradi-Održavaj (engl. Design-Build-Maintain - DBM). Privatni sektor,
po zahtjevima i specifikacijama javnog sektora, projektuje, gradi i održava
infrastrukturu, najčešće uz unaprijed ugovorenu fiksnu cijenu, čime se troškovni rizik
i rizik kvalitete i održavanja izgrađenog, prenosi na privatni sektor.
4. Izvedi-Održavaj (engl. Operate-Maintain - OM). Privatni sektor temeljem
ugovorenih uslova pruža uslugu koristeći javna dobra ili javnu imovinu, pri čemu
vlasništvo ostaje u rukama javnog sektora. Po svojoj prirodi, OM modeli
predstavljaju tzv. outsourcing ugovore.
5. Operativna licenca (engl. Operation License- OL). Privatni sektor dobiva dozvolu
od javnog sektora da pruža javnu uslugu, najčešće ograničenog trajanja.
6. Projektiraj-Izgradi-Izvedi (engl. Design-Build-Operate - DBO). Privatni sektor, po
zahtjevima i specifikacijama javnog sektora, projektuje i gradi javno dobro, najčešće
po fiksnoj cijeni, a finansiranje i troškove finansiranja snosi javni sektor. Po
završetku gradnje, privatni partner uzima objekat u dugoročan zakup i koristeći ga
pruža uslugu.
7. Izgradi-Izvedi-Prenesi (engl. Build-Operate-Transfer - BOT). Privatni sektor, po
projektima javnog sektora, gradi javno dobro i koristeći ga pruža uslugu. Privatni
3
9
USAID Strengthening Governing Institutions and Processes in Bosnia and Herzegovina (USAID-ov Projekt jačanja institucija vlasti i procesa u Bosni i Hercegovini) “Procjene ekonomskog uticaja pravne regulative u oblasti javno-privatnog partnerstva u tri kantona Federacije BiH“
partner kao pružatelj usluge (pod kontrolom javnog sektora) naknadu za pruženu
uslugu naplaćuje od javnog sektora i/ili krajnjih korisnika. Istekom višegodišnjeg
zakupa, javno se dobro vraća javnom partneru.
8. Projektiraj-Izgradi-Financiraj-Izvedi (engl. Design-Build-Finance-Operate - DBFO).
Privatni sektor projektuje, osmišljava, gradi i finansira realizaciju javnog dobra i
uzima ga u dugoročan najam. Privatni partner upravlja pružanjem usluge i koristi
javno dobro tokom ugovorenog broja godina.
9. Izgradi-Posjeduj-Izvedi-Prenesi (engl. Build-Own-Operate-Transfer - BOOT).
Privatni sektor, po projektima javnog sektora, gradi javno dobro, zadržava ga u
vlasništvu i posjedu za ugovoreno vrijeme trajanja aranžmana i koristeći ga pruža
uslugu. Privatni partner kao pružatelj usluge naknadu za pruženu uslugu naplaćuje
od javnog sektora i/ili krajnjih korisnika. Istekom ugovorenog roka, vlasništvo nad
javnim dobrom se prenosi javnom partneru bez naknade.
10. Zakupi-Razvij-Izvedi (engl. Lease-Develop-Operate - LDO). Privatni partner javno
dobro uzima u zakup, tehnološki i funkcionalno ga razvija i unapređuje, i upravlja
njegovim korištenjem.
11. Izgradi-Zakupi-Izvedi-Prenesi (engl. Build-Lease-Operate-Transfer – BLOT).
Privatni partner gradi javno dobro i uzima ga u zakup. Vlasništvo ostaje u javnom
sektoru, a privatni sektor koristeći zakupljeni javni objekt pruža uslugu. Istekom
ugovorenog roka, posjed nad javnim dobrom se vraća javnom partneru
Međusobna razlika među prezentiranim modelima partnerstva proizlazi kako iz različite
obuhvatnosti podjele uloga javnog i privatnog partnera u realizaciji projekata, tako i iz
ugovorenog načina finansiranja, upravljanja, održavanja, alokacije rizika i vlasničkog statusa
izgrađene ili modernizirane infrastrukture ili javnog objekta. Iz navedenog je moguće uočiti
da ne postoji univerzalni model ili standard podoban za JPP. Svako JPP je posebno,
specifično, u kojem je potrebno uzeti u obzir brojne faktore i parametre. Jedanaest gore
prezentiranih oblika JPP moguće je grupisati u nekoliko temeljnih oblika realizacije
partnerstva javnog i privatnog sektora (Slika 10.).
4
0
USAID Strengthening Governing Institutions and Processes in Bosnia and Herzegovina (USAID-ov Projekt jačanja institucija vlasti i procesa u Bosni i Hercegovini) “Procjene ekonomskog uticaja pravne regulative u oblasti javno-privatnog partnerstva u tri kantona Federacije BiH“
Izvor: https://pppknowledgelab.org
Slika 10. Osnovni oblici realizacije javno-privatnog partnerstva
Ugovori o upravljanju (engl. management contracts) i ugovori o pružanju usluga (engl.
service contracts), kojima privatni sektor preuzima pružanje neke usluge u ime ili za račun
javnog sektora.
Ugovori o najmu/zakupu javnih dobara (engl. lease agreements), kojima javni sektor daje
javnu imovinu privatnom partneru na korištenje. Privatni partner unajmljenu/zakupljenu
imovinu koristi i najčešće je tehnološki i funkcionalno razvija.
Ugovori o zajedničkom ulaganju (engl. joint venture agreements), kojima javni i privatni
sektor osnivaju zajednički poslovni subjekt radi realizacije nekog projekta, a visina i način
ulaganja i raspodjela rizika se definiraju ugovorom.
Koncesijski ugovor (engl. Build-Operate-Transfer- BOT) kojim javni sektor dio svojih prava ili
obavljanje određene djelatnosti prenosi, na ugovoreni rok, u sferu odgovornosti privatnog
partnera.
Privatna finansijska inicijativa (engl. Private Finance Initiative- PFI) predstavlja oblik JPP koji
po svojim karakteristikama pripada u DBFO (engl. Design-Build-Finance-Operate) tip
ugovora. Pod ovim oblikom partnerstva poznati su još i, prethodno spomenuti, modeli kao
npr. BOOT (Build-Own-Operate-Transfer), DBFOOT (Design-Build-Finance-Own-Operate-
Transfer) i dr. Javni sektor putem ugovora iz domene PFI iznajmljuje ili kupuje tačno
određenu vrstu javnih dobara ili javnih usluga, koje mu pruža privatni partner.
Ugovori BOO (engl. Build-Own-Operate) i BBO (engl. Buy-Build-Operate), kojima privatni
partner kupuje, gradi, održava i upravlja imovinom koja je njegovo isključivo vlasništvo i
I*
Inf
Ugovori o najmu/zakupu
Ugovori BOO i
BBO
Ugovori o zajedničkom
ulaganju
Privatna finansijska
inicijativa
Koncesijski ugovori
Ugovo
Ugovo
Privat
Konce
Ugovori o upravljanju
4
1
USAID Strengthening Governing Institutions and Processes in Bosnia and Herzegovina (USAID-ov Projekt jačanja institucija vlasti i procesa u Bosni i Hercegovini) “Procjene ekonomskog uticaja pravne regulative u oblasti javno-privatnog partnerstva u tri kantona Federacije BiH“
čijim upravljanjem privatni partner snosi sve rizike, ali i sve koristi od pružanja ugovorene
javne usluge.
Pregled ključnih karakteristika pojedinih oblika realizacije JPP dat je u Tabeli 7.
Tabela 7. Osnovne karakteristike pojedinih oblika realizacije JPP
Oblik JPP Vlasništvo Realizacija i održavanja
Kapitalna ulaganja
Komercijalni rizici
Trajanje
Ugovori o upravljanju i pružanju usluga
Javno Privatno Javna Javni 3-5 godina
Ugovori o najmu/zakupu
Javno Privatno Privatna Privatni 7-15 godina
Ugovori o zajedničkom ulaganju
Podijeljeno: javno/privatno
Privatno Podijeljeno:
javno/privatno Podijeljeno:
javno/privatno 20 i više godina
Koncesijski ugovori Javno Privatno Privatna Privatni 25 – 30 godina
PFI, BOOT i DBFOOT Privatno/javno Privatno Privatna Privatni 25 – 50 godina
Ugovori BOO i BBO Privatno Privatno Privatna Privatni 30 – 50 i više
godina
Izvor: Kačer, Kružić i Perković, 2008. str. 613.
Iz navedenog pregleda moguće je uočiti različitu poziciju javnog i privatnog partnera a
obzirom na vlasništvo, realizaciju - pružanje usluge i njeno održavanje, kapitalna ulaganja,
komercijalne rizike i vrijeme trajanja partnerskog odnosa. Suština JPP ogleda se u postizanju
ravnoteže/balansa između interesa javnog i privatnog partnera, a vezano uz status
vlasništva, finansiranja I alokaciju rizika. Za uspjeh u realizaciji JPP važno je u partnera
utvrditi sve rizike (financijske rizike, rizike koji nastaju u projektiranju i izgradnji objekata,
rizike upotrebe i upravljanja, rizike održavanja, tehnološke rizike, političke rizike, rizike
zaštite okoliša) povezane sa svakom od faza realizacije projekta, alocirati ih tako da
ravnoteža osigura zainteresiranost partnera, koji preuzimanjem rizika razvijaju svoje
strategije upravljanja rizicima, nastojeći minimalizirati ukupne troškove.
4
2
USAID Strengthening Governing Institutions and Processes in Bosnia and Herzegovina (USAID-ov Projekt jačanja institucija vlasti i procesa u Bosni i Hercegovini) “Procjene ekonomskog uticaja pravne regulative u oblasti javno-privatnog partnerstva u tri kantona Federacije BiH“
2.3. Podjela rizika u javno-privatnom partnerstvu
Jedno od bitnih karakteristika JPP-a i tehnike projektnog finansiranja jest da pri udruživanju
svaki sektor preuzima one rizike kojima najbolje upravlja. Priprema projekta značajnim se
dijelom odnosi na identifikaciju i analizu rizika koji su svojstveni svakom projektu. Osnovno
polazište pri podjeli rizika mora biti da će se na privatni sektor prebaciti samo oni rizici
kojima on može bolje upravljati. Rizici vezani za JPP projekte se mogu klasificirati u sljedeće
grupe:
Rizici lokacije (položaja) – rizici povezani s vlasništvom, pristupom, prikladnosti
položaja (uključujući položajne uslove zemljišta, okruženje, vrstu vlasništva,
nasljedstvo i planske uslove). Dodjela rizika općenito će zavisiti od vlasništva mjesta,
procesa izbora i od pristupa relevantnih stranaka informacijama.
Rizik projektovanja, izgradnje i dodjele vođenja posla (operative) – rizici da
projektovanje i izgradnja infrastrukture ne postignu ciljeve, da dođe do kašnjenja
(zbog nestručnosti, vremenskih prilika, obustave rada i slično) ili da stvarni troškovi
projektovanja i izgradnje budu veći od planiranih troškova. Najveći broj tih rizika
dodjeljuje se privatnom sektoru pomoću mehanizama kao što su specifikacija
proizvoda i način da se plaćaju završni radovi. Rizik operative i održavanja odnosi se
na rizike da operativa (vođenje posla) i održavanje infrastrukture koštaju više ili da
su poslovi teži od planiranih (primjerice zbog problema s inputima, izgradnjom,
stručnim znanjem ili s načinom korištenja) i ovdje se većina tih rizika prenosi na
privatni sektor kroz instrumente specifikacije proizvoda i način plaćanja izvršenih
radova.
Finansijski rizici – rizik od povećanja kamatnih stopa, inflacije i poreza. Rizike vezane
za finansiranje i poreze obično snosi privatni sektor, uz sugestiju da se rizik od
inflacije za dugoročne projekte snosi zajednički.
Rizici vezani za interes/sponzorstvo odnose se na rizike koji imaju veze s tržištem,
konkurencijom i načinom korištenja infrastrukturom. Ko će snositi te rizike, zavisit
će o odabranom obliku realizacije JPP-a (npr. privatni sektor kod BOOT, a javni
sektor kod DBFO).
Rizici zbog više sile odnosno rizici zbog velikih vremenskih neprilika ili drugih
događaja koji uzrokuju materijalni gubitak ili štetu imovini ili na drugi način
sprečavaju izvršavanje posla. Ti se rizici uglavnom snose zajednički jer su izvan
kontrole obiju stranaka.
4
3
USAID Strengthening Governing Institutions and Processes in Bosnia and Herzegovina (USAID-ov Projekt jačanja institucija vlasti i procesa u Bosni i Hercegovini) “Procjene ekonomskog uticaja pravne regulative u oblasti javno-privatnog partnerstva u tri kantona Federacije BiH“
Rizici vezani za zakonodavstvo uključuju rizike od promjene zakona što uzrokuje
porast troškova izgradnje i operative projekta JPP ili sprečavanje izvršavanja
projekta. Ti se rizici najčešće snose zajednički.
2.4. Prednosti i nedostaci javno-privatnog partnerstva
Svaki oblik finansiranja ima prednosti i nedostatke obzirom na interesne odnose kreditora,
investitora i javnoga sektora, zakonitosti funkcionisanja poslovnog sistena i njegove
specifičnosti u odnosu na druge poslovne sisteme u pogledu strukture izvora finansiranja
te roka povrata ulaganja, i sl. Kroz JPP postiže se efikasnije upravljanje, kvalitetnija
izgradnja i u konačnici djelotvornije pružanje javnih usluga. U Smjernicama za primjenu
JPP-a Europska komisija navodi sljedeće pozitivne efekte odnosno prednosti JPP-a:
Ubrzanje izgradnje infrastrukture. Dodjela odgovornosti privatnom sektoru za
projektovanje i izgradnju, u kombinaciji s plaćanjem na temelju izvršenih usluga,
omogućuje privatnom sektoru da isporučuje kapitalne projekte u kraćim rokovima
izgradnje.
Smanjenje troškova ukupnog vijeka projekta. JPP projekti daju privatnom sektoru
snažnu inicijativu za smanjenje troškova u životnom ciklusu projekta, što je teško
postići kod tradicionalnog budžetskog finansiranja.
Bolja podjela rizika. U svakom JPP projektu rizici trebaju biti dodijeljeni partnerima
koji njima najbolje upravljaju uz najniže troškove.
Bolji podsticaji za realizaciju projekta. Dodjela rizika realizacije projekta privatnom
sektoru treba stimulirati privatnog izvođača da poboljša upravljanje i realizaciju
svakog dobivenog projekta.
Poboljšanje kvaliteta usluga. Dosadašnje iskustvo potvrđuje da kvaliteta usluge koja
se postiže u okviru JPP bolja nego kad se isporučuje tradicionalnim načinom
nabavke.
Stvaranje dodatnih prihoda. Privatni sektor ima mogućnost stvaranja dodatnih
prihoda od trećih strana korištenjem slobodnim kapacitetima projekta.
Proširenje javnog upravljanja. Prebacivanjem odgovornosti za pružanje javnih usluga
na privatni sektor, pri čemu javni sektor djeluje kao regulator, javna uprava ima
mogućnost da svoje kapacitete usmjerava na planiranje usluga i praćenje realizacije.
Pored prednosti JPP-a, potrebno je ukazati na određene negativne efekte od koji su
najznačajniji sljedeći:
4
4
USAID Strengthening Governing Institutions and Processes in Bosnia and Herzegovina (USAID-ov Projekt jačanja institucija vlasti i procesa u Bosni i Hercegovini) “Procjene ekonomskog uticaja pravne regulative u oblasti javno-privatnog partnerstva u tri kantona Federacije BiH“
Spora priprema pojedinačnih JPP projekata, koji za projekte visokih standarda može
trajati i do dvije godine;
Nedostatak statističkih podataka na temelju kojih se izrađuje preliminarna uporedba
JPP projekta s tradicionalnim načinom ostvarivanja javnih usluga, a u smislu
optimizacije troškova javne uprave;
Nedovoljan kapacitet administracije za izvještavanje i interakciju s privatnim
partnerom, kako u definisnju odgovarajuće ugovorne obveze tako i u praćenju
izvršenja ugovora;
Preveliko povjerenje u JPP kao rješenje za nedovoljna budžetska sredstva; Koristeći se privatnim kapitalom javna uprava ne ulazi u nova direktna zaduženja, ali
ipak dolazi do ugovorenih isplata u korist privatnog partnera što se reflektira na
građane/društvo jednako kao novo zaduženje;
Kompleksne ugovorne i organizacijske strukture s cijelim nizom detalja zahtijevaju
od javne uprave posebne kompetencije, a sama kompleksnost ugovora u znatnoj
mjeri smanjuje transparentnost javne uprave;
Stvarni efekti JPP-a postaju vidljivi tek u dugom roku te se svaki oblik intervencije
poduzet s ciljem eliminiranja ili minimiziranja negativnih efekata javlja sa
zakašnjenjem;
Pravna regulativa koja bi propisala način upravljanja projektima JPP-a je definirana ,
ali nije zakonom propisa na kao obavezna što otvara prostor za moguće špekulacije;
Nekorektno ponašanje privatnog partnera teško je moguće sanksionisati bez
posebnih mehanizama kontrole i nadzora što izaziva transakcijske ili agencijske
troškove;
Projekti JPP-a zahtijevaju od javne uprave dugoročnu pripremu što izaziva visoke
transakcijske troškove.
2.5. Uslovi za uspjeh javno-privatnog partnerstva
JPP se ugovara u okviru složenih sistema vlasti i na njega utiču specifičnosti društvenog i
političkog okruženja. Obim i forma decentralizacije utiču na to koliko će aktivno lokalne
samouprave moći da učestvuju u koristima od JPP. Na stepen prihvaćenosti JPP-a utiču i
promjene u stavu javnosti prema privatizaciji i učešću privatnog sektora. Dodatno,
uspostavljanje djelotvornog okvira za realizaciju JPP-a od ključnog je značaja za učešće
privatnog sektora u javno-privatnim partnerstvima. Uspostavljanje djelotvornog okvira za
realizaciju JPP-a obuhvata sljedeće komponente:
4
5
USAID Strengthening Governing Institutions and Processes in Bosnia and Herzegovina (USAID-ov Projekt jačanja institucija vlasti i procesa u Bosni i Hercegovini) “Procjene ekonomskog uticaja pravne regulative u oblasti javno-privatnog partnerstva u tri kantona Federacije BiH“
Definisanje politike u oblasti javno-privatnog partnerstva. Politika u oblasti JPP-a treba jasno
definisati razloge zbog kojih javna vlast slijedi JPP model (osnovna svrha i ciljevi JPP-a) kao i
tipove infrastrukture koji će imati prioritet pri realizaciji JPP projekata (obuhvat JPP-a).
Prilikom oblikovanja politike u oblasti JPP-a, javne vlasti obično artikuliraju sljedeće ciljeve
primjene JPP modela:
povećanje ulaganja u infrastrukturu putem privlačenja dodatnih izvora finansiranja iz
privatnog sektora;
podsticanje dugoročnog pristupa u oblasti izgradnje infrastrukture (povrat tokom
životnog ciklusa infrastrukturnog projekta);
pružanje kvalitetnijih javnih usluga krajnjim korisnicima;
pristup dodatnim kapacitetima u oblasti upravljanja infrastrukturom (transfer
tehničkih znanja I vještina između privatnog I javnog sektora);
veća odgovornost javnih vlasti u oblasti pružanja javnih usluga (ekonomska I
socijalna infrastruktura);
ostvarenje „vrijednosti za novac“ u oblasti pružanja javnih usluga;
unapređenje efikasnosti i inovacija u oblasti pružanja javnih usluga i
podsticaja ekonomskog rasta te ekonomskog I društvenog razvoja nacionalne
ekonomije
Prilikom definiranja obuhvata JPP-a, javne vlasti obično određuju sljedeće elemente JPP-a:
Vrsta JPP ugovoranja – pojedine države politikom JPP-a odrede koji su oblici
realizacije JPP-a (ugovori o upravljanju, ugovori o najmu/zakupu, ugovori o
zajedničkom ulaganju, privatna finansijska inicijativa, BOOT, DFBO ugovori i sl.)
mogući unutar nacionalnih okvira.
Prioritetni sektori za realizaciju JPP modela –program JPP-a može biti ograničen na
sektore kojima je najpotrebnija investicija ili poboljšanja u pružanju javnih usluga, ili
one za koje se, na temelju dobre prakse JPP-a u drugim zemljama, očekuje da će biti
najprikladniji za primjenu JPP modela. Pojedine države isključuju mogućnost
primjene JPP-a u sektorima kao što su obrazovanje, zdravstvo i opskrba vodom.
Vrijednost projekta – programom JPP-a javne vlasti obično definišu minimalnu
vrijednost projekta koji se može realizirati putem različitih oblika JPP-a.
Izgradnja i jačanje zakonodavno-institucionalnog okvira u oblasti javno-privatnog
partnerstva. Zakonodavstvo pojedine države daje mjerodavni pravni okvir za primjenu JPP
modela unutar države i predstavlja pravo najvišeg ranga koje treba zadovoljiti pri realizaciji
JPP projekata. Pored zakonodavstva, bitno je razmotriti i obilježja institucionalnog okvira
pojedine zemlje u oblasti JPP-a. Razlike u zakonodavno-institucionalnom okviru u oblasti
JPP-a među pojedinim državama posljedica su razlika u sistemu javne uprave te
4
6
USAID Strengthening Governing Institutions and Processes in Bosnia and Herzegovina (USAID-ov Projekt jačanja institucija vlasti i procesa u Bosni i Hercegovini) “Procjene ekonomskog uticaja pravne regulative u oblasti javno-privatnog partnerstva u tri kantona Federacije BiH“
zakonodavno-institucionalnog okvira pojedinih država, ali i relativno kratke historije
primjene JPP modela. Posljedično, praksa realizacije raznih oblika JPP-a značajno se
razlikuje od države do države i po zastupljenosti pojedinih oblika, njihovim varijacijama,
sektorskoj strukturi izabranih infrastrukturnih projekata, i sl. Prilikom definisanja
zakonodavnog okvira u oblasti JPP-a države se opredjeljuju za jedan od tri moguća
pristupa : (1) uređenje JPP-a posebnim zakonodavstvom (npr. Hrvatska, Slovenija, Njemačka,
Grčka, Poljska, Bugarska); (2) uređenje JPP-a unutar postojećeg zakonodavstva iz područja
javne nabavke (npr. Italija, Francuska, Danska); i (3) uređenje PP-a u okviru sektorskih
propisa ili donošenjem jednokratnih odluka. Bez obzira koji pristup prema JPP-u pojedine
države odaberu, potrebno je obratiti pažnju i na ostala zakonodavna područja kao što su
koncesije, javna nabavka, obligacioni odnosi, vlasništvo, nekretnine, građenje, trgovačko
pravo, izvršenje budžeta javne vlasti, poreska politika, i dr.
Odabir pristupa upravljanja javnim finansijama u oblasti JPP –a. Neophodno je jasno
definisati na koji način će se fiskalne obaveze u okviru JPP-a kontrolisati, prijavljivati I
budžetirati. Jasno utvrđeni principi upravljanja javnih finansija obezbjeđuju isporuku
“vrijednosti za novac” te olakšavaju upravljanje finansijskim rizicima koji su povezani sa JPP
projektima.
Drugi aranžmani. Ovim aranžmanima neophodno je definisati prava i obaveze drugih
subjekata kao što su subjekti revizije, zakonodavci i javnost koji učestvuju u JPP projektu
2.6. Globalni JPP trendovi
Prema istraživanju koje je objavio McKinsey Global Institute u 2016.godini, svijet je u 2013.
godine investirao oko 2,5 triliona američkih dolara, ili u prosjeku 3,5 posto BDP-a, u
transportne, energetske, vodne i telekomunikacijske sisteme od kojih zavise biznisi i
stanovništvo. Ipak, ovaj iznos kontinurano je ispod rastućih svjetskih potreba, što rezultira
nižim nivoom ekonomskog rasta i uskraćuje esencijalne usluge građanima. Prema istom
istraživanju, od 2016. do 2030. godine svijet treba investirati oko 3,8 posto BDP-a, ili u
prosjeku 3,3 triliona dolara godišnje u ekonomsku infrastrukturu samo da bi podržao
očekivane stope rasta. Najveći dio ovih ulaganja odnose se na zemlje u razvoju. Procjena je
da će, ukoliko se nastavi trenutni trend nedovoljnih iznosa investicija, godišnji jaz potrebnih
ulaganja biti na nivou 11 posto, ili 350 milijardi godišnje. Veličina jaza se utrostručuje
ukoliko se u obzir uzmu dodatne investicije koje zahtijevaju novi UN ciljevi održivog razvoja.
4
7
USAID Strengthening Governing Institutions and Processes in Bosnia and Herzegovina (USAID-ov Projekt jačanja institucija vlasti i procesa u Bosni i Hercegovini) “Procjene ekonomskog uticaja pravne regulative u oblasti javno-privatnog partnerstva u tri kantona Federacije BiH“
Iako akademska i stručna literatura ukazuje da JPP može značajno doprinijeti zatvaranju
infrastrukturnog jaza (gapa), udio JPP–a u ukupnim ulaganjima u infrastrukturu u razvijenim
zemljama je još uvijek relativno skroman (u odnosu na javno i privatno finansiranje) i kreće
se u rasponu od 5% do 10%.
Prema podacima iz 2017. godine, ukupna vrijednost JPP projekata na europskom tržištu5
iznosila je 14,4 milijarde EUR. Posmatrajući dinamiku kretanja ukupne vrijednosti JPP
projekata na europskom tržištu u periodu od 2008. do 2017. godine (Slika 7.), možemo
zaključiti da je ukupna vrijednost JPP projekata u 2017. godini iznosila 9,191 milijardi EUR
manje u odnosu na 2008. godini (smanjenje od 38,39%). U istom periodu, broj JPP
projekata je smanjen sa 112 projekata u 2008. godini na 42 projekta u 2017. godini. Iako je
u posmatranom periodu (2008. – 2017.) zabilježeno smanjenje ukupne vrijednosti JPP
projekata i broja JPP projekata, potrebno je napomenuti da je u navedenom periodu došlo
do povećanja prosječne vrijednosti JPP projekata. Naime, u 2008. godini prosječna
vrijednost JPP projekta iznosila je 210 miliona EUR, dok je u 2017. godini zabilježena
prosječna vrijednost od 350 miliona EUR (Slika 11).
Izvor: http://data.eib.org/epec
Slika 11. Ukupna vrijednost i broj JPP projekata na europskom tržištu, 2008. – 2017., milijarde EUR-a
5 EU 28 , uključujući i zemlje Zapadnog Balkana i Tursku
2008 2009 2010 2011 2012 2013 2014 2015 2016 2017
Vrijednost 23,943 15,182 18,22 17,165 12,144 20,784 16,377 15,531 11,846 14,752
Broj projekata 112 103 105 82 62 79 79 49 68 42
0
20
40
60
80
100
120
0
5
10
15
20
25
30
4
8
USAID Strengthening Governing Institutions and Processes in Bosnia and Herzegovina (USAID-ov Projekt jačanja institucija vlasti i procesa u Bosni i Hercegovini) “Procjene ekonomskog uticaja pravne regulative u oblasti javno-privatnog partnerstva u tri kantona Federacije BiH“
Izvor: http://data.eib.org/epec
Slika 12. Prosječna vrijednost JPP projekata (milioni EUR), 2008. – 2017.
Zabilježeno povećanje prosječne vrijednosti JPP projekata prvenstveno je rezultat činjenice
da je tokom 2017. godine zaključeno 8 JPP projekata velike vrijednosti6, a čija ukupna
vrijednost iznosi 10,2 milijardi EUR.
Kao što se može vidjeti na Slici 12. prema kriteriju ukupne vrijednosti JPP projekata u 2017.
godini, Turska je najveće tržište JPP-a u Europi (6.017 milijardi EUR). Prema ukupnoj
vrijednosti JPP projekata u 2017. godini, Italija je na drugoj poziciji, sa ukupnom vrijednošću
JPP projekata od 3,067 milijardu EUR. Međutim, 90% ukupne vrijednosti JPP projekata u
Italiji odnosi se na jedan veliki JPP (projekat izgradnje autoceste Pedemontana Veneta).
Prema kriteriju broja JPP projekata u 2017. godini, najveće tržište je Velika Britanija (12
projekata), a potom slijede Turska (7 projekata) i Francuska (7 projekata).
6 JPP projekti velike vrijednosti odnose se na projekte čija je vrijednost veća od 500 miliona EUR. 8 JPP
projekata velike vrijednosti uključuju: Pedemontana Veneta autocesta u Italiji (EUR 2.8 milijardi); Marmara
brza cesta (Kurtköy-Akyazı dionica), Turska (EUR 1.8 milijardi); Istanbul Ikitelli zdravstveni centar, Turska (EUR
1.1 milijardi), Grand Est mreža širokopojasnog pristupa, Francuska (EUR 1.1 milijardi); Marmara brza cesta
(Kınalı-Odayeri dionica), Turska (EUR 1.1 milijardi). West Midlands željeznica, Velika Britanija (EUR 896 Izmir
Bayrakli integrisani zdravstveni centar, Turska (EUR 717 milliona) i Gaziantep integrisani zdravstveni centar,
Turska (EUR 685 milliona).
210
150 170
210 200
260
210
320
170
350
0
50
100
150
200
250
300
350
400
2008 2009 2010 2011 2012 2013 2014 2015 2016 2017
4
9
USAID Strengthening Governing Institutions and Processes in Bosnia and Herzegovina (USAID-ov Projekt jačanja institucija vlasti i procesa u Bosni i Hercegovini) “Procjene ekonomskog uticaja pravne regulative u oblasti javno-privatnog partnerstva u tri kantona Federacije BiH“
Izvor: http://data.eib.org/epec
Slika 13. Vrijednost i broj JPP projekata u odabranim zemljama Europe, 2017.
Posmatrano po sektorima, najveća vrijednost JPP projekata tokom 2017. godine zabilježena
je u sektoru transporta (7,6 milijardi EUR), a potom slijedi sektor zdravstva (3,8 milijardi
EUR) te sektor telekomunikacija (1,7 milijardi EUR). Najveći broj projekata zabilježen je u
sektoru transporta (10 projekata), zdravstva (10 projekata) i obrazovanja (9 projekata).
0 2 4 6 8 10 12
Litvanija
Austrija
Holandija
Belgija
Poljska
Grčka
Španija
Njemačka
Francuska
Velika Britanija
Italija
Turska
Broj JPP projekata
0 2 4 6
Litvanija
Austrija
Holandija
Belgija
Poljska
Grčka
Španija
Njemačka
Francuska
Velika Britanija
Italija
Turska
Ukupna vrijednost JPP projekata(u milijardama EUR)
5
0
USAID Strengthening Governing Institutions and Processes in Bosnia and Herzegovina (USAID-ov Projekt jačanja institucija vlasti i procesa u Bosni i Hercegovini) “Procjene ekonomskog uticaja pravne regulative u oblasti javno-privatnog partnerstva u tri kantona Federacije BiH“
Izvor: http://data.eib.org/epec
Slika 14. Vrijednost i broj JPP projekata po pojedinim sektorima, 2017.
Posmatrano prema kriteriju ukupne vrijednosti JPP projekata koji su zaključeni u posljednjih
pet godina (2013. – 2017.), TOP 5 zemalja na europskom tržištu su Turska, Velika Britanija,
Italija, Francuska i Holandija (Slika 15.).
Izvor: http://data.eib.org/epec
Slika 15. Vrijednost JPP projekata po zemljama u Evropi, 2017., mlrd. EUR
0 2 4 6 8
Opće javne usluge
Rekreacija i kultura
Javni red i sugurnost
Okoliš
Obrazovanje
Telekomunikacije
Zdravstvo
Transport
0,021
0,094
0,115
0,462
0,959
1,744
3,791
7,566
Vrijednost projekata
(mlrd. EUR)
0 10
Opće javne usluge
Javni red i sugurnost
Rekreacija i kultura
Telekomunikacije
Okoliš
Zdravstvo
Transport
Obrazovanje
1
1
3
4
4
9
10
10
Broj JPP projekata
0
5
10
15
20
25 22,5 21,3
8,67,5
4,74 2,4
2 1,9 1 1 0,8 0,6 0,3 0,3 0,3 0,04
5
1
USAID Strengthening Governing Institutions and Processes in Bosnia and Herzegovina (USAID-ov Projekt jačanja institucija vlasti i procesa u Bosni i Hercegovini) “Procjene ekonomskog uticaja pravne regulative u oblasti javno-privatnog partnerstva u tri kantona Federacije BiH“
Prema kriteriju ukupnog broja JPP projekata u posljednjih 5 godina (2013. – 2017.), Velika
Britanija, Francuska, Njemačka, Turska i Holandija se ubrajaju među TOP 5 zemalja na
europskom tržištu JPP projekata (Slika 16.).
Izvor: http://data.eib.org/epec
Slika 16. Ukupan broj JPP projekata po zemljama, 2013. – 2017.
Kada se posmatra ukupna vrijednost JPP projekata u tri ključna sektora (transport,
zdravstvo i obrazovanje u periodu od 2013. – 2017. godine, može se uočiti trend smanjenja
vrijednosti JPP projekata koji se realiziraju u sektoru transporta, povećanje vrijednosti JPP
projekata koji se realiziraju u sektoru zdravstva te nepromijenjena vrijednost JPP projekata
u sektoru obrazovanja. Primjerice, ukupna vrijednost JPP projekata u sektoru transporta u
2013. godini iznosila je 13,846 milijardi EUR, dok je u 2017. godini zabilježena vrijednost od
7,566 milijardi EUR. U istom periodu, vrijednost JPP projekata u sektoru zdravstva se
povećala sa 1,398 milijardi EUR (2013. godina) na 3,791 milijardi EUR (2017. godina). U
posmatranom periodu (2013. – 2017.), vrijednost JPP projekata u sektoru obrazovanja
iznosila je oko 1 milijardu EUR, godišnje.
115
57
31
21 20 12 12 129 9 9
6 4 3 1 1 10
20
40
60
80
100
120
140
5
2
USAID Strengthening Governing Institutions and Processes in Bosnia and Herzegovina (USAID-ov Projekt jačanja institucija vlasti i procesa u Bosni i Hercegovini) “Procjene ekonomskog uticaja pravne regulative u oblasti javno-privatnog partnerstva u tri kantona Federacije BiH“
Izvor: http://data.eib.org/epec
Slika 17. Dinamika vrijednosti (mlrd. EUR) i broja JPP projekata u sektoru transporta, zdravstva i obrazovanja, 2013. – 2017.
Izvor: http://data.eib.org/epec
Slika 18. Dinamika prosječne vrijednosti projekata u sektoru transporta, zdravstva i obrazovanja, 2013. – 2017.
U posmatranom periodu (2013. – 2017.) zabilježen je trend smanjenja broja JPP projekata
u sva tri sektora. Međutim, kada se posmatra prosječna vrijednost JPP projekta po
pojedinim sektorima u periodu od 2013. – 2017. godine, može se uočiti da je prosječna
vrijednost JPP projekata u sektoru zdravstva i obrazovanja veća u 2017. godini u odnosu na
0
2
4
6
8
10
12
14
2013 2014 2015 2016 2017
Vrijednost JPP projekata
Obrazovanje Zdravstvo Transport
0
5
10
15
20
25
30
2013 2014 2015 2016 2017
Obrazovanje Zdravstvo Transport
0
100
200
300
400
500
600
700
800
900
2013 2014 2015 2016 2017
Obrazovanje Zdravstvo Transport
5
3
USAID Strengthening Governing Institutions and Processes in Bosnia and Herzegovina (USAID-ov Projekt jačanja institucija vlasti i procesa u Bosni i Hercegovini) “Procjene ekonomskog uticaja pravne regulative u oblasti javno-privatnog partnerstva u tri kantona Federacije BiH“
2013. godinu. Primjerice, u sektoru obrazovanja prosječna vrijednost JPP projekta iznosila je
60 miliona EUR u 2013. godini, dok je u 2017. godini iznosila 95 miliona EUR. Također, u
sektoru zdravstva prosječna vrijednost JPP projekata je u 2017. godini gotovo 4 puta bila
veća u odnosu na 2013. godinu (116 miliona EUR u 2013. i 421 milion EUR u 2017.)
U pogledu odabranog modela finansiranja, od ukupno 42 JPP projekta za koje je
“zatvorena” finansijska konstrukcija u 2017. godini, 13 JPP projekata je finansirano iz tuđih
izvora finansiranja odnosno osiguranjem sredstava od institucionalnih investitora (npr.
osiguravajuća društva, penzioni fondovi). Pored institucionalnih investitora, izvori
finansiranja osigurani su iz budžetskih sredstava te od javnih finansijskih institucija
(nacionalni i međunarodni). Primjerice, pojedini projekti kao što su Campus Berresgasse
(Austrija), Treviso bolnica (Italija) i regionalni projekat izgradnje aerodroma u Grčkoj
realizirani su uz podršku Europskog fonda za strateške investicije (EFSI). Također, Europska
investiciona banka (EIB) finansirala je 7 od ukupno 42 JPP projekta, u ukupnom iznosu od 7
milijardi EUR. Nekoliko međunarodnih finansijskih institucija (npr. Europska banka za
obnovu i razvoj – EBRD, Međunarodna finansijska korporacija) uključeni su u finansiranje
velikih JPP projekata (naročito JPP projekata u sektoru zdravstva u Turskoj).
2.7. Od čega zavise ekonomski efekti JPP projekata?
Da li će i u kojoj mjeri realizacija JPP projekta uticati na ekonomski rast nacionalne
ekonomije zavisi od nekoliko faktora. Najvažniji od njih su: broj JPP projekata, vrijednost JPP
projekata, oblik realizacije JPP-a i zakonodavno-institucionalni okvir (Slika 19).
Broj JPP projekata. Iskustva pokazuju da postoji direktna kauzalna veza između broja JPP
projekata koji se realiziraju unutar nacionalne ekonomije i bruto domaćeg proizvoda (BDP).
Rezultati dosadašnjih studija pokazuju da su nacionalne ekonomije sa 70 i više JPP
infrastrukturnih projekata zabilježile 25% veću stopu rasta BDP-a u period od 1990 do 2003.
godine.
5
4
USAID Strengthening Governing Institutions and Processes in Bosnia and Herzegovina (USAID-ov Projekt jačanja institucija vlasti i procesa u Bosni i Hercegovini) “Procjene ekonomskog uticaja pravne regulative u oblasti javno-privatnog partnerstva u tri kantona Federacije BiH“
Izvor: Shediac, Abouchakra, Hammam i Najja, 2008.
Slika 19. Sažetak ključnih nalaza o efektu JPP-a na ekonomski rast
Vrijednost JPP projekata. Iskustva pokazuju da postoji direktna kauzalna veza između
vrijednsti JPP projekta koji se realizira unutar nacionalne ekonomije i bruto domaćeg
proizvoda (BDP). Budući da su infrastrukturni projekti značajne vrijednosti, JPP omogućava
da javna uprava budžetska srestva namijenjena za izgradnju infrastrukture preusmjeri na
druge javne sektore kao što su primjera radi obrazovanje i zdravstvo. Nalazi dosadašnjih
studija pokazuju da porast JPP investicija za 1% rezultira povećanjem BDP per capita za
0.3%. Iako je doprinos JPP ulaganja BDP-u relativno nizak u kratkom roku, JPP ulaganja
imaju značajan kumulativni efekat na ekonomski rast u dugom roku.
Oblik realizacije JPP-a. Dosadašnje studije potvrđuju da oblik realizacije JPP-a ima najveći
uticaj na ekonomski rast. Što je veća uključenost privatnog sektora u JPP, to je veći
nivokvaliteta realizacije projekta i viši stepen transfera znanja.
Broj JPP projekata Vrijednost JPP
projekta
Oblik realizacije
JPP -a
Uticaj na ekonomski rast
√ √ √
Relativni uticaj na
ekonomski rast ●● ● ●●●
Mehanizam putem kojeg JPP utiče na
ekonomski rast
Veći broj JPP
projekta doprinosi
kreiranju većeg
broja radnih mjesta
Veća vrijednost JPP
projekta ima veće
multiplikativne efekte
na ekonomiju
Oblici JPP-a u kojima
privatni sektor ima
veću finansijski u
tehniču odgovornost
ima veći uticaj
naekonomski rast
JPP ulaganja utiču na ličnu potrošnju, zaposlenost i društveno blagostanje
Adekvatna politika i insstitucionalni
okvir
5
5
USAID Strengthening Governing Institutions and Processes in Bosnia and Herzegovina (USAID-ov Projekt jačanja institucija vlasti i procesa u Bosni i Hercegovini) “Procjene ekonomskog uticaja pravne regulative u oblasti javno-privatnog partnerstva u tri kantona Federacije BiH“
3. NOVA REGULATIVA JAVNO-PRIVATNOG PARTNERSTVA U
TUZLANSKOM KANTONU – PROCJENA POTENCIJALNIH
EKONOMSKIH EFEKATA
U Službenim novinama Tuzlanskog kantonu br. 19 od 30.12.2017. godine objavljen je novi
Zakon o javno-privatnom partnerstvu. Ovim zakonom uređeni su predmet javno-privatnog
partnerstva, obilježja, načela, modeli JPP-a, ostupak dodjele ugovora o JPP-u, provođenje
zakona, pravna zaštita i kaznene odredbe, kao i druga pitanja od značaja za JPP iz
nadležnosti Tuzlanskog kantona i jedinica lokalne samouprave sa područja Kantona.
Ovim zakonom javno-privatno partnerstvo definisano je kao dugoročan ugovorni odnos
između javnog i privatnog partnera sa ciljem pružanja javnih usluga iz nadležnosti javnog
partnera korištenjem upravljačkih, tehničkih, finansijskih i inovacijskih sposobnosti
privatnog partnera, kao i razmjenom umijeća i znanja između javnog i privatnog partnera.
Predmet projekata JPP može biti građenje i/ili rekonstrukcija i održavanje i/ili upravljanje
javne infrastrukture i/ili javnih infrastrukturnih objekata s ciljem pružanja javne usluge iz
nadležnosti javnog partnera. Naglašeno je da predmet JPP-a ne može biti isključivo isporuka
robe i pružanje javnih usluga, kao ni isključivo koncesija za korištenje općeg ili drugog dobra
u svrhu privrednih aktivnosti.
Ovim zakonom utvrđena su i osnovna obilježja JPP i to kako slijedi:
a) Privatni partner od javnog partnera preuzima obavezu i rizike građenja i/ili
rekonstrukcije i održavanja i/ili upravljanja javne infrastrukture i/ili javnih infrastrukturnih
objekata, preuzimajući pri tome najmanje jedan od sljedeća dva rizika: rizik raspoloživosti i
rizik potražnje;
b) U svrhu realizacije ugovora o JPP, javni partner može prenijeti na privatnog partnera
pravo građenja i/ili privatnom partneru može dodijeliti koncesiju;
c) Sva pitanja vezana za zasnivanje i prijenos prava građenja, kao i koncesiju,
uključujući i visinu naknade, javni i privatni partner uređuju ugovorom o javno-privatnom
partnerstvu;
d) Javni partner može privatnom partneru, u skladu sa svrhom projekta JPP-a, dopustiti
i obavljanje komercijalnih djelatnosti sa ciljem naplate prihoda od trećih lica na tržištu;
5
6
USAID Strengthening Governing Institutions and Processes in Bosnia and Herzegovina (USAID-ov Projekt jačanja institucija vlasti i procesa u Bosni i Hercegovini) “Procjene ekonomskog uticaja pravne regulative u oblasti javno-privatnog partnerstva u tri kantona Federacije BiH“
e) Ugovori o JPP ne mogu biti osnov za promjenu vlasništva na postojećim niti budućim
javnim ili općim dobrima, odnosno javna imovina ostaje u javnom vlasništvu i nakon isteka
ugovora o JPP-u.
Javno-privatno partnerstvo se u smislu ovog zakona provodi po jednom od sljedećih
modela:
1. Osnovni model, po kojem se plaćanje naknade privatnom partneru u potpunosti ili
većim dijelom vrši iz budžeta javnog tijela na osnovu raspoloživosti javne usluge prema
ugovorenim standardima;
2. Posebni model, po kojem se plaćanje naknade privatnom partneru u potpunosti ili
većim dijelom vrši od krajnjih korisnika, na osnovu korištenja javne usluge prema
ugovorenim standardima.
Pored Zakona o javno-privatnom partnerstvu, u Tuzlanskom kantonu je usvojena i Uredba o
identifikaciji, pripremi, ugovaranju i praćenju implementacije projekata javno-privatnog
partnerstva , kojom su detaljnije uređeni kriteriji za odabir potencijalnog projekta JPP-a,
postupak i sadržaj obrazaca na kojima se pripremaju godišnji i srednjoročni planovi
potencijalnih JPP projekata te obrazac za kratak opis potencijalnog JPP projekta, postupak
za učešće privatnog sektora u pripremi prijedloga JPP projekta, postupak i kriteriji za izbor
radnog tijela i konsultanata, prava i obveze članova radnog tijela, sadržaj studije
opravdanosti JPP projekta, postupak i kriteriji za izbor privatnog partnera, dodatni sadržaj
ugovora o JPP-u, registriranje ugovora o JPP-u, te nadzor i izvještavanje o provođenju
ugovora o JPP-u.
Konačno, usvojen je i Pravilnik o uspostavljanju i vođenju Registra ugovora o javno-
privatnom partnerstvu. U toku su i aktivnosti na izradi Kataloga projekata JPP u Tuzlanskom
kantonu. Cilj ovog dijela studije je kvantificirati ekonomske efekte realizacije potencijalnih
JPP projekta u Tuzlanskom kantonu. U tom smislu, najprije ćemo dati svrt na različite
tehnike i alate koje se koriste za tu namjenu. Nakon toga će izabrani alati biti primijenjeni
na slučaju Tuzlanskog kantona.
3.1. PREGLED ANALITIČKIIH TEHNIKA ZA PROCJENU EKONOMSKIH
EFEKATA PRAVNE REGULATIVE (PROPISA)
Na osnovu analize dostupne naučne i stručne literature, u ovome dijelu studije opisat ćemo
nekoliko standardnih analitičkih tehnika za empirijsku procjenu očekivanih efekata izmjene
pravne regulative na ekonomske varijable poput proizvodnje, bruto društvenog proizvoda -
5
7
USAID Strengthening Governing Institutions and Processes in Bosnia and Herzegovina (USAID-ov Projekt jačanja institucija vlasti i procesa u Bosni i Hercegovini) “Procjene ekonomskog uticaja pravne regulative u oblasti javno-privatnog partnerstva u tri kantona Federacije BiH“
BDP, zaposlenosti i poreznih prihoda. Pojedini modeli primjenjuju se za identifikaciju
parcijalnih efekata, odnosno efekata na samo jednu varijablu, dok neki složeniji modeli
rezultiraju simultanom procjenom svih varijabli od interesa (BDP, zaposlenost, porezni
prihodi). U slučaju značajnijih efekata svakako je poželjno koristiti složenije modele. Pregled
analitičkih tehnika koje se mogu koristiti za procjenu ekonomskih efekata pravne regulative
odnosno propisa dat je u Tabeli 8.
Tabela 8. Pregled analitičkih tehnika za procjenu ekonomskih efekata pravne regulative (propisa)
Očekivani
troškovi i
koristi
Očekivani
indirektni
efekti na
ekonomiju
Stepen
složenosti
analitičke
tehnike
Preporučena analitička tehnika
Nisu značajni
Ne Jednostavna Analiza literature Mišljenje eksperata
Umjereni
Ne Manje složena
Analiza elastičnosti Finansijsko programiranje Manje složene ekonometrijske tehnike vremenskih serija
(naivni model, deterministički i stohastički modeli s trendom, ARMA i ARIMA modeli
Da Vrlo složena Strukturni modeli (RBC i DSGE modeli) Input-output analiza
Značajni
Ne Manje složena
Složenije ekonometrijske tehnike vremenskih serija (VAR modeli, kointegracija, modeli dinamičkih faktora)
Mikroekonometrijske tehnike (analiza tretmana i učinka)
Da Vrlo složena Strukturni modeli (RBC i DSGE modeli) Input-output analiza
Izvor: Ekonomski institut Zagreb, 2014., str. 57.
Kod onih propisa za koje se temeljem preliminarne analize utvrdi da nemaju značajne
očekivane koristi i troškove na nivou ukupne privrede jedne zemlje ili regije, ili je njihov
efekat ograničen na uži segment jedinica (određenu manje značajnu djelatnost ili mali dio
populacije), odnosno za koje se očekuju manji indirektni efekti na ostatak privrede,
dovoljno je primijeniti jednostavne analitičke tehnike. Prije svega misli se na analizu
domaće i strane literature koja prikazuje dosadašnja saznanja o efektima promjene
posmatranih varijabli na, primjera radi, BDP, porezne prihode, zaposlenost. Pored toga
sugeriše se i korištenje mišljenja eksperata iz navedenog područja koji svoju ocjenu temelje
na prethodnom iskustvu, a ne primjeni ciljanih kvantitativnih metoda.
5
8
USAID Strengthening Governing Institutions and Processes in Bosnia and Herzegovina (USAID-ov Projekt jačanja institucija vlasti i procesa u Bosni i Hercegovini) “Procjene ekonomskog uticaja pravne regulative u oblasti javno-privatnog partnerstva u tri kantona Federacije BiH“
Ukoliko su očekivani makroekonomski efekti umjereni, procjena efekata zahtijeva primjenu
manje složenih tehnika analize poput empirijskog utvrđivanja elastičnosti promjena
makroekonomskih varijabli na kretanje varijabli na koje utiče prijedlog novog propisa,
finansijsko programiranje ili primjenu jednostavnijih ekonometrijskih tehnika vremenskih
serija.
Unutar ove grupe analitičkih tehnika najširu primjenu ima analiza elastičnosti. U ekonomiji,
elastičnost se definiše kao mjera osjetljivosti jedne ekonomske varijable na drugu i koristi se
za mjerenje efekata promjene cijene proizvoda/usluge na prihode od prodaje preduzeća,
mjerenje efekata indirektnog oporezivanja, analizu poreznog opterećenje potrošačevog i
proizvođačevog viška, i sl. Primjer primjene analize elastičnosti dat je u tekst okviru 2.
U slučaju kad preliminarna analiza ukaže na značajne očekivane efekte propisa (značajni
troškovi ili koristi za širu skupinu jedinica) ili značajne indirektne efekte na ukupnu privredu,
trebalo bi primijeniti složenije mikroekonometrijske analitičke tehnike i ekonometrijske
tehnike vremenskih serija, kao i složene strukturne makroekonomske modele. Također,
poželjno je procijeniti indirektne efekte putem cost benefit analize temeljene na input-
output analizi koja omogućava kvantifikaciju direktnih, indirektnih i induciranih efekata.
5
9
USAID Strengthening Governing Institutions and Processes in Bosnia and Herzegovina (USAID-ov Projekt jačanja institucija vlasti i procesa u Bosni i Hercegovini) “Procjene ekonomskog uticaja pravne regulative u oblasti javno-privatnog partnerstva u tri kantona Federacije BiH“
6
0
USAID Strengthening Governing Institutions and Processes in Bosnia and Herzegovina (USAID-ov Projekt jačanja institucija vlasti i procesa u Bosni i Hercegovini) “Procjene ekonomskog uticaja pravne regulative u oblasti javno-privatnog partnerstva u tri kantona Federacije BiH“
Općenito se može zaključiti da bi kod ove kategorije propisa koji zahtijevaju primjenu
složenih ekonometrijskih tehnika bilo uputno angažirati vanjske eksperte u slučaju da
institucija zadužena za izradu propisa nema dovoljno kadrova s odgovarajućom nivoom
predznanja iz ekonomskog modeliranja. U slučaju propisa koji imaju značajne efekte na
privredu, niveliranje prijedloga propisa u skladu sa očekivanim troškovima i koristima
opravdava eventualne dodatne troškove povezane s angažiranjem eksperata s potrebnim
analitičkim znanjima.
Najčešće korištene složene analitičke tehnike su strukturni ekonometrijski model i Input-
Output (IO) analiza.
Strukturni ekonometrijski modeli su najkompleksniji modeli za makroekonomsku analizu,
prognostiku i mjerenje efekata propisa ili promjene zakona. Iz ove skupine tehnika
rasprostrajnjenu primjenu imaju tzv. komputabilni modeli opće ravnoteže (engl.
Computable General Equilibrium ili CGE) koji podrazumijevaju da su resursi alocirani
efikasno i da su sva tržišta u ravnoteži. Parametri CGE modela se ne ocjenjuju kao što je to
slučaj kod ekonometrijskih modela, već se kalibriraju matematičkim metodama. Mogu biti
statički i dinamički, tako da ili omogućavaju uspoređivanje rezultata u dva različita
vremenska perioda, ili pokazuju razvoj od određenog vremenskog perioda do drugog. Snaga
CGE modela proizlazi iz njihove unutrašnje konzistentnosti što znači da je komparativna
analiza različitih scenarija ekonomske politike konzistentna jer je ekonomski sistem u općoj
ravnoteži u svim scenarijima. Ovi modeli su vrlo korisni kod evaluacije efekata distribucije,
javnih finansija, oporezivanja, socijalne politike te kod mjerenja uticaja strukturnih
promjena.
Input-Output analiza u principu kvantificira međuzavisnost industrija u ekonomiji. S tim u
vezi, ona omogućava detaljan prikaz multiplikativnog uticaja investicija u jednom sektoru na
cjelokupnu ekonomiju. Dakle, ne samo na taj sektor, nego i na druge direktno ili indirektno
povezane sektore. Input-output analiza se posebno primjenjuje u zemljama u razvoju za
koje je korištenje IO analiza, i na bazi njih izvedenih multiplikatora, u principu neizostavno i
konceptualno najprimjerenije.
Input-Output analiza omogućava ocjenu tri kategorije ekonomskih efekata određenih
egzogenih promjena (npr. novih investicija). To su:
(1) Direktni efekti - direktan uticaj investicije ili projekta na posmatrani sektor;
(2) Indirektni efekti - zbirni uticaj investicije ili projekta jednog sektora na sve direktno ili
indirektno povezane industrije – dobavljači/kupci prve, druge i svake naredne runde;
6
1
USAID Strengthening Governing Institutions and Processes in Bosnia and Herzegovina (USAID-ov Projekt jačanja institucija vlasti i procesa u Bosni i Hercegovini) “Procjene ekonomskog uticaja pravne regulative u oblasti javno-privatnog partnerstva u tri kantona Federacije BiH“
(3) Inducirani efekti - efekti dodatne potrošnje nastale usljed povećanja zarade
inducirane investicijom ili projektom (Slika 20).
Navedene tri kategorije efekata se procjenjuju na godišnjem nivou, te se mogu i prostorno
dezagregirati u cilju identifikacije regionalnih i lokalnih efekata.
Kada se egzogena promjena dogodi (egzogena na ekonomsku ravnotežu na kojoj je baziran
IO model) kao konsekvenca samo jedne aktivnosti (ili malog broja povezanih događaja) i
kada se promjene događaju u kratkom periodu (npr. promjene do godine dana), ovakva
vrsta analize se obično naziva ekonomska analiza uticaja.
Izvor: InterVISTAS (2014)
Slika 20. Pregled ekonomskih učinaka – direktni, indirektni, inducirani i katalitički
Kvantificiranje ekonomskog uticaja primjenom IO modela bazirano je na multiplikatorima
koji se izvode iz Input-Output tabela. Sam pojam multiplikatora počiva na razlici između
početnog efekta egzogene promjene i ukupnog efekta promjene. Input-Output
multiplikatori se mogu definirati kao sumarne mjere za predviđanje ukupnog uticaja na sve
Učinci povezani sa kapitalnim troškovima,
održavanjem i/ili operativnim
troškovima, i ukupna vrijednost za novac infrastrukturnih JPP
projekata
Učinci povezani sa industrijama dobavljačima
Suma direktnih, indirektnih i induciranih
učinaka
Učinci povezani sa trošenjem dohotka
direktnih i indirektnih radnika
uposlenika
Povećan BDP zbog veće konkurentnosti
regionalnih industrija uslijed
infrastrukturnih JPP projekata
Direktni
učinci
Indirektni
učinci
Inducirani
učinci
Ukupni
učinci
Katalitički
učinci
6
2
USAID Strengthening Governing Institutions and Processes in Bosnia and Herzegovina (USAID-ov Projekt jačanja institucija vlasti i procesa u Bosni i Hercegovini) “Procjene ekonomskog uticaja pravne regulative u oblasti javno-privatnog partnerstva u tri kantona Federacije BiH“
industrije u ekonomiji uzorokovane promjenom u potražnji za proizvode bilo koje
industrije.7 Input-Output multiplikatori se najčešće koriste za ocjenu ekonomske efikasnosti
pokretanja nove industrije ili ukidanje postojeće, poređenja industrija prema ekonomskim
efektima ulaganja, i uticaja novih investicija na, između ostalog, dohodak, zapošljavanje,
dodatnu vrijednost i porezne prihode.
Ovdje je bitno naglasiti da su gore elaborirani ekonomski efekti prevashodno vezani za
izgradnju javne infrastrukture, ne i za njeno korištenje. Kako bi se obuhvatili i ovi tzv.
katalitički ili sistemski efekti u posljednje su vrijeme razvijeni sofisticirani modeli (Smetanin i
Yusuf, 2016) koji takođe inkorporiraju: (1) potrošnju javne infrastrukture od strane
industrije kao jedan od inputa za proizvodnju roba i usluga, kao i za njihov transport, (2)
indirektnu potrošnju javne infrastrukture od strane industrije i državnih organa za kretanje
njihovih zaposlenika, kao i (3) indirektnu potrošnju javne infrastrukture od strane industrije
i vlasti a u kontekstu poboljšanja nivoa zdravlja i vještina njihovih zaposlenika. Sve su ovo
faktori koji u konačnici utiču na povećanje konkurentnosti i BDP-a jedne zemlje ili regije.8
Pojednostavljen prikaz Input-Output tabele dat je na slici ispod. Može se uočiti da se ova
tabela sastoji se od tri osnovna bloka: I blok - matrica međusektorskih potrošnji; II blok -
blok finalne potražnje ; III blok – blok bruto dodane vrijednosti i uvoza.
Osnovne informacije koje su potrebne pri konstrukciji IO modela odnose se na tokove
proizvoda iz svake industrije, posmatrane kao proizvođača, ka ostalim industrijama (i sebi)
kao potrošačima. Ovi podaci su sadržani u prvom bloku, u tzv. međusektorskoj
transakcionoj tabeli (I blok u tabeli 9). Redovi u ovoj tabeli pokazuju distribuciju
proizvođačevog outputa kroz ekonomiju, dok kolone opisuju sastav inputa potrebnih da bi
sektor proizveo svoj output.
7 Oni opisuju prosječne efekte (ne marginalne efekte) te tako ne uzimaju u obzir ekonomiju obima, nivo
neiskorištenih kapaciteta ili tehnološke promjene. 8 Nažalost, podaci potreni za razvoj ovih modela nisu dostupni za BiH.
6
3
USAID Strengthening Governing Institutions and Processes in Bosnia and Herzegovina (USAID-ov Projekt jačanja institucija vlasti i procesa u Bosni i Hercegovini) “Procjene ekonomskog uticaja pravne regulative u oblasti javno-privatnog partnerstva u tri kantona Federacije BiH“
Tabela 9. Skraćena verzija IO tabele
PROIZVOĐAČI I POTROŠAČI FINALNA POTRAŽNJA
Poljop. Rudar. Građev. Trgov. Transp. Usluge Druge
Izdaci za finalnu
potrošnju
domaćinstava
Bruto
privatne
domaće
investicije
Državne
kupovine
dobara i
usluga
Neto izvoz
dobara i
usluga
PR
OIZ
VO
ĐA
ĆI
Poljoprivreda
Rudarstvo
Građevinarstvo I BLOK
II BLOK
Trgovina
Transport
Usluge
Druge industrije
DO
DA
NA
VR
IJED
NO
ST
Kompenzacije
zaposlenih
BRUTO DOMAĆI PROIZVOD Indirektni
porezi III BLOK
Dohodak
vlasnika
kapitala
Izvor: Vlastita elaboracija
Dodatne kolone u tabeli 9 predstavljaju blok finalne potražnje (II blok) u kojem se evidentira
finalna prodaja proizvoda svakog sektora na tržištu. Čine ga izdaci domaćinstava za krajnju
potrošnju, izdaci države na potrošnju roba i usluga, bruto investicije i neto izvoz dobara i
usluga. Dodatni redovi u tabeli 9. predstavljaju blok bruto dodane vrijednosti (blok III) i blok
uvoza. U njima se evidentira učešće rada i kapitala u novostvorenoj vrijednosti, zatim
amortizacija, indirektni porezi i uvoz.
Analizirajući dostupnu literaturu iz oblasti JPP, mišljenje eksperata i vrijednost potencijalnih
JPP projekata u Zeničko-Dobojskom kantonu (oko 270 miliona KM)9, zaključak projektnog
tima EIS je da bi adekvatno dizajnirana i implementirana pravna regulativa iz domena JPP u
analizirana tri kantona mogla imati značajne efekte na ekonomiju. S tim u vezi,
9 Katalog pontencijalnih JPP projekata je bio pripremljen u momentu pisanja ovog izvještaja i stavljen na
raspolaganje projektnom timu Ekonomskog instituta u Sarajevu.
6
4
USAID Strengthening Governing Institutions and Processes in Bosnia and Herzegovina (USAID-ov Projekt jačanja institucija vlasti i procesa u Bosni i Hercegovini) “Procjene ekonomskog uticaja pravne regulative u oblasti javno-privatnog partnerstva u tri kantona Federacije BiH“
opredjeljenje je da se za potrebe realizacije ovog projekta, tj. ocjenu potencijalnih
ekonomskih efekata JPP regulative primijeni međusektorska analiza bazirana na Input-
Output tabeli koja će biti razvijena tj. dorađena za potrebe izrade multiplikatora koji
omogućavaju procjenu direktnih, indirektnih i induciranih efekata na proizvodnju, bruto
društveni proizvod, radna mjesta i poreske prihode.
3.2. Direktni, indirektni i inducirani efekti potencijalnih JPP projekata
u Tuzlanskom kantonu
Kako bismo procijenili efekte nove regulative javno-privatnog partnerstva u Tuzlanskom
kantonu primjenom input-output okvira neophodno je bilo uraditi dva prethodna koraka
koraka:
1. Procijeniti Input-Output tabelu za Bosnu i Hercegovinu i izračunati multiplikatore
(proizvodnje, dodane vrijednosti, plaća) po pojedinim djelatnostima;
2. Identificirati potencijalne JPP projekte - njihovu ukupnu vrijednost i raspored po
industrijama.
Nakon toga možemo pristupiti izračunu ekonomskih efekata potencijalnih JPP projekta.
Kako je ranije naglašeno, radi se o efektima vezanim za izgradnju kapaciteta za pružanje
javnih usluga. Pored navedenih tu su i određeni dodatni efekti koji nastaju kao rezultat
prednosti JPP modela u odnosu na klasičnu javnu nabavku koji se iskazuju kroz „vrijednost
za novac“, o čemu će više riječi biti u narednom poglavlju.
Za razliku od većine drugih zemalja, statističke agencije u Bosni i Hercegovini ne pripremaju
Input-Output tabelu. Kako bi riješio ovaj problem tim eksperata Ekonomskog instituta
Sarajevo je pristupio izradi iste kombinirajući metod procjene i statistički metod sa
direktnim istraživanjem. Kao ulazni podaci pri procjeni Input-Output tabele BiH korišteni su
tehnički koeficijenti iz dostupne IO tabele BiH za 1990. godinu, zatim rezultati sličnog
istraživanja provedenog od strane Ekonomskog instituta iz 2014. godine, kao i rezultati istih
ili sličnih istraživanja u drugim zemljama komparatorima. Kako bi se dodatno unaprijedio
kvalitet podataka, napravljeno je i direktno istraživanje (anketiranje kompanija) kroz koje su
prikupljene informacije o strukturi nabavki i isporuka kompanija u građevinskom sektoru u
BiH.10 Na ovaj način finalizrana je matrica tehničkih koeficijenata. Da bi se kompletirao
Input-Output okvir (II i III kvadrant tabele) iskorištena je sva raspoloživa statistička i druga
10 Ovo iz razloga što je građevinska komponenta posebno izražena u većini identificiranih potencijalnih JPP
projekata.
6
5
USAID Strengthening Governing Institutions and Processes in Bosnia and Herzegovina (USAID-ov Projekt jačanja institucija vlasti i procesa u Bosni i Hercegovini) “Procjene ekonomskog uticaja pravne regulative u oblasti javno-privatnog partnerstva u tri kantona Federacije BiH“
građa (objavljenja ili u formi internih materijala ovlaštenih institucija), potrebna bi se
moglo izvršiti ažuriranje matrice reprodukcione potrošnje.
Osnovni izvori podataka su bili sljedeći:
Bruto domaći proizvod prema proizvodnom pristupu 2016. koji kompilira i publikuje
Agencija za statistiku BiH;
Bruto domaći proizvod prema dohodovnom pristupu 2016. koji kompilira i publikuje
Agencija za statistiku BiH;
Bruto domaći proizvod prema rashodovnom pristupu 2016. koji kompilira i publikuje
Agencija za statistiku BiH;
Robna razmjena BiH sa inostranstvom za 2016. godinu prema NACE i HS klasifikaciji
koju kompilira i publikuje Agencija za statistiku BiH;
Statistika platnog bilansa BiH za 2016. godinu koju kompilira i publikuje Centralna
Banka Bosne i Hercegovine;
Podaci o realizovanim investcijama za FBiH i RS objavljeni u Statističkom godišnjaku
FBiH za 2016. godinu i Statističkom biltenu RS za 2016. godinu;
Disagregirani rezultati ankete o potrošnji domaćinstava u BiH za 2014. godinu prema
COICOP klasifikaciji;
Statistika državnih finansija za 2016. godinu koju kompilira i objavljuje Centralna
Banka Bosne i Hercegovine
Podaci o potrošnji države Ministarstva finansija u FBiH i RS za 2016. godinu prema
ekonomskoj i funkcionalnoj klasifikaciji;
Brojna statistička istraživanja iz područja koja su relevantna za ovaj rad, kao što su
statistike vanjske trgovine, prometa na malo i veliko, proizvodnje i prometa
individualnog sektora, prevoza, opšte i zajedničke potrošnje i dr.
Obzirom da su navedena istraživanja obavljena za različite namjene i da nisu u potpunosti
metodološki usklađena, prvi zadatak nakon prikupljanja podataka bio je svođenje
prikupljanih podataka na zajedničku metodološku osnovu, koliko je to bilo moguće, a tek
nakon toga obrada tih podataka u cilju konačne izrade međusektorske tabele i na njoj
zasnovanog modela.
Prikupljeni podaci su uključeni u procjenjenu IO tabelu nakon ćega je apliciran tzv. hibridni
RAS metod. U pitanju je metod koji se najčešće koristi pri ažuriranju “stare” matrice
tehničkih koeficijenata s novim dostupnim podacima. Kao podloga za formiranje modela, ali
i za potrebe dalje analize, izračunate su matrice tehničkih koeficijenata, koeficijenata
isporuka, te matrica sektorskih multiplikatora.
6
6
USAID Strengthening Governing Institutions and Processes in Bosnia and Herzegovina (USAID-ov Projekt jačanja institucija vlasti i procesa u Bosni i Hercegovini) “Procjene ekonomskog uticaja pravne regulative u oblasti javno-privatnog partnerstva u tri kantona Federacije BiH“
Naravno, treba istaći da na ovaj način pripremljena Input-Output tabela ima određenih
nedostataka, ali bez sumnje ista osigurava osnovu za razumijevanje procesa i učinaka
integriranja. Takođe, ona predstavlja preduslov za dalja unapređenja i povećanje
pouzdanosti inkorporiranjem rezultata primarnih istraživanja u drugim industrijama.
Matrica tehničkih i koeficijenata nam je omogućila sagledavanje aspekata tehnološke
međuzavisnosti različitih djelatnosti i to sa aspekta potrošnje reprodukcionih dobara unutar
privrede BiH. Sektori kod kojih je utvrđeno da preko 50% potrošnje čini intermadijalna
potrošnja proizvoda iz BiH su: Građevinarstvo; Proizvodnja koksa i goriva; Proizvodnja
proizvoda od drveta; Proizvodnja baznih metala; Ostala prerađivačka industrija; Vađenje
ruda kamena osim energetskih sirovina.
S druge strane, sa stanovišta isporuka, djelatnosti koje pokazuju najveći stepen
integrisanosti su: Građevinarstvo; Proizvodnja saobraćajnih sredstava; Proizvodnje ostalih
proizvoda od nemetalnih minerala; Proizvodnja proizvoda od gume i plastičnih masa;
Proizvodnja koksa i der. nafte; Vađenje ruda kamena osim energetskih sirovina.
Sintetička mjera integrisanosti služi za zbirno posmatranje proizvodne povezanosti
djelatnosti kao isporučioca i potrošača reprodukcionih dobara. Ova mjera predstavlja
aritmetičku sredinu tehničkih koeficijenata i koeficijenta realizacije. Primjera radi, za sektor
građevinarstvo iznosi: 0,8126 što znači da je ovaj sektor preko 80% svojih isporuka i nabavki
realizuje u privredi BiH. Pregled djelatnosti sa najvećim stepenom inegriranosti dat je na
slici ispod.
Izvor: Vlastiti izračun
Slika 21 . Djelatnosti najvše integrirane u privredu BiH
0,81
0,68
0,61
0,59
0,57
0,55
0,55
Građevinarstvo
Proizvodnja koksa, der. nafte i nukl gor
Vađenje ruda kamena osim energetskihsirovina
Proizv ostalih proizvoda od nemetalnihminerala
Proizvodnja drveta i proizvoda od drveta
Proizvodnja proizvoda od gume i plastmasa
Proizvodnja baznih metala i metalnihproizvoda
6
7
USAID Strengthening Governing Institutions and Processes in Bosnia and Herzegovina (USAID-ov Projekt jačanja institucija vlasti i procesa u Bosni i Hercegovini) “Procjene ekonomskog uticaja pravne regulative u oblasti javno-privatnog partnerstva u tri kantona Federacije BiH“
Na osnovu matrice sektorskih multiplikatora izračunati su ukupni multiplikatori po
djelatnostima koji uključuju direktne, indirektne i inducirane efekte, koje finalna potrošnja
proizvoda sektora 𝑗 stvara u kompletnom proizvodnom sistemu. Djelatnosti sa najvećim
multiplikatorima proizvodnje razloženi na direktne, indirektne i inducirane efekte su dati
na slici ispod.
Izvor: Vlastiti izračun
Slika 22. Djelatnosti sa najvišim proizvodnim multiplikatorima
Možemo primijetiti da je prema vrijednosti ukupnog proizvodnog multiplikatora djelatnost
građevinarstva rangirana kao prva. Vrijednost ukupnog multiplikatora za ovu djelatnosti
iznosi 2,984 i to prema sljedećoj strukturi:
Ukupni multiplikator proizvodnje = 1 + 1,2155526 + 0,768817 = 2,984371
Pri ćemu su 1 direktni efekti, 1,215 ukupni indirektni efekti, a 0,768 ukupni inducirani efekti.
Ovo praktično znači da ukupne investicije od recimo 100 miliona KM u građevinske radove
rezultiraju povećanjem ukupne proizvodnje svih sektora za 298,44 miliona KM, od čega je:
100 miliona KM direktna dodatna potrošnja ili investicije u građevinskom sektoru
(direktni efekti),
1 1 1 1 1
1,21560,9992
1,2168
0,4558
1,1605
0,76880,9105 0,6684
1,3049
0,5117
Građevinarstvo Vađenje rudakamena osim
energetskih sirovina
Proizv. drveta iproizv. od drveta
Državna uprava iodbrana, obaveznosocijalno osiguranje
Proizv. baznihmetala i metalnih
proizv.
Inicijalni efekti Indirektni efekti Inducirani efekti
6
8
USAID Strengthening Governing Institutions and Processes in Bosnia and Herzegovina (USAID-ov Projekt jačanja institucija vlasti i procesa u Bosni i Hercegovini) “Procjene ekonomskog uticaja pravne regulative u oblasti javno-privatnog partnerstva u tri kantona Federacije BiH“
121,55 miliona KM povećanje potrošnje svih direktno ili indirektno povezanih
sektora (dobavljači prve, druge i svake naredne runde) potrebnih da bi se ostvarila
dodatna proizvodnja ili investicije u građevinskom sektoru (indirektni efekti), i
76,88 miliona KM dodatna proizvodnja potrebna da bi se zadovoljila povećana
potrošnja stanovništva kao rezultat većeg dohotka (inducirani efekti).
Jedna od bitnih komponenti međusektorske analize je i analiza društvenog proizvoda
(dodane vrijednosti) i njegovih komponenti. Učešće dodane vrijednosti u ukupno ostvarenoj
proizvodnji predstavlja direktne koeficijente dodane vrijednosti tj. društvenog proizvoda.
Prosti multiplikatori dodane vrijednosti nam daju informaciju koliko se poveća ukupna
dodana vrijednost ako se finalna isporuka nekog sektora poveća za 1. Prema vrijednosti
ovog multiplikatora (ukupni multiplikator = 1,06), građevinarstvo se nalazi na osmom
mjestu. Međutim, potrebno je istaći da djelatnost građevinarstva ima najveće indirektne I
inducirane efekte. Drugim riječima, jedinično povećanje dodane vrijednosti u djelatnosti
građevinarstva donosi najveći multiplikativni efekat (u iznosu od 2,34).
Konačno, moguće je izračunati i efekte realizovane potrošnje/investicija u građevinarstu na
isplaćene plaće u BiH - multiplikatori plaća. Prema ovomu tipu efekata, sektor
građevinarstva je rangiran kao šesti. Međutim, primjetno je da su indirektni i inducirani
efekti u građevinarstvu puno veći nego kod ostalih djelatnosti (omjer indirektnih i
induciranih prema direktnim efektima je 2,04).
Nakon što smo procijenili Input-Output tabelu za BiH za 2016. godinu, pristupili smo
utvrđivanju vrijednosti (ukupno i po djelatnostima) potencijalnih JPP projekata u
Tuzlanskom Kantonu. Ova aktivnost je trebala biti obavljena uz podršku konsultanata USAID
SGIP projekta, a u sklapu pripreme kataloga potencijalnih JPP projekata za 2018., odnosno
za period 2018-2020. godina. Nažalost, do momenta finaliziranja ovog izvještaja još uvijek
nisu prikupljeni i sistematizirani podaci o potencijalnim JPP projektima na području
Tuzlanskog kantona. Kako bi riješio ovaj problem tim Ekonomskog instituta ja analizrao
projekte iz Programa javnih investicija Tuzlanskog kantona za period 2018-2020. godina.
Identificirani su projekti čija realizacija još uvijek nije započeta. U pitanju su projekti ukupne
vrijednosti 124,4 miliona KM. Raspored projekata po sektorima dat je u tabeli ispod. U
tabeli je takođe data i komparacija projekta (ukupno i po strukturi) u Tuzlanskom kantonu
sa Zeničko-dobojskim i Srednjobosanskim kantonom. Može se vidjeti značajno veći broj
identificiranih projekta u Zeničko-dobojskom kantonu u kojem je finalizirana aktivnosti na
izradi kataloga projekata i u kojem se trenutno radi na njenom revidiranju.
6
9
USAID Strengthening Governing Institutions and Processes in Bosnia and Herzegovina (USAID-ov Projekt jačanja institucija vlasti i procesa u Bosni i Hercegovini) “Procjene ekonomskog uticaja pravne regulative u oblasti javno-privatnog partnerstva u tri kantona Federacije BiH“
Tabela 10. Potencijalni JPP projekti u tri kantona (u hiljadama KM)
Sektor Zeničko-dobojski kanton
Tuzlanski kanton Srednjobosanski kanton
Zdravstvo 75.000 480 11.939
Proizvodnja i snadbijevanje energijom 72.400 15.880 -
Vodosnadbijevanje i sanitacija 47.200 11.687 48.928
Ostale usluga i socijalna infrastruktura 49.420 8.313
Obrazovanje - 2.564 -
Turizam 30.310 14.000 -
Transport i skladištenje - 79.106 7.851
Vladin sektor i civilna društvo - - 2.150
UKUPNO 274.330 124.430 79.182
Izvor: Katalog JPP projekta ZDK, Program javnih investicija Tuzlanskog i Srednjobosanskog kantona
Kada su identificirani potencijalni JPP projekti, a na osnovu utvrđenih multiplikatora,
pristupilo se utvrđivanju očekivanih ekonomskih efekata njihove realizacije. Obzirom da
većina identificiranih projekata ima izraženu komponentu građevinskih radova, za procjenu
efekata korišteni su multiplikatori u ovoj djelatnosti. Rezultati su prezentirani u tabeli ispod.
Tabela 11. Efekti potencijalnih JPP projekata na ukupnu proivodnju, dodanu vrijednost i plaće (u hiljadama KM)
Zeničko-dobojski kanton
Tuzlanski kanton
Srednjobosanski kanton
UKUPNO
UKUPNO INVESTICIJE 274.330 124.430 79.182 477.942
Efekti na ukupnu proizvodnju
818.710 371.348 236.310 1.426.370
Efekti na dodanu vrijednost
290.789 131.895 83.932 506.618
Efekti na plaće 159.111 72.169 45.925 277.206
Izvor: Vlastiti izračun
Vidimo da su efekti vrlo značajni i da su veći što je veća vrijednost realizaovanih projekata.
Uz pretpostavku da se realiziraju identificirani potencijalni projekti u Tuzlanskom kantonu
(124,4 miliona KM), očekivani efekti na ukupnu proizvodnju bi bili oko 370 miliona KM. Od
ovog iznosa 124,4 milona KM predstavljaju direktne efekte kao rezultat većeg angažmana
građevinskog sektora, 151,2 miliona KM predstavljaju indirektne efekte, dok su inducirani
efekti procijenjeni na 95,6 miliona KM.
7
0
USAID Strengthening Governing Institutions and Processes in Bosnia and Herzegovina (USAID-ov Projekt jačanja institucija vlasti i procesa u Bosni i Hercegovini) “Procjene ekonomskog uticaja pravne regulative u oblasti javno-privatnog partnerstva u tri kantona Federacije BiH“
Takođe, vidimo da su očekivani efekti na isplaćene plaće i druge naknade zaposlenih
procijenjeni na oko 72 miliona KM. Ako ovu vrijednost stavimo u odnos prema prosječnoj
bruto plaći, možemo zaključiti da bi za vrijeme realizacije navedenih projekata bilo
podržano (direktno i indirektno) 5.327 radnik godina.
Mnogo bolju sliku o značaju potencijalnih JPP projekata za privredu Tuzlanskog katona
dobit ćemo ako u odnos stavimo iznad identificirane efekte i ukupne vrijednosti ostvarene
proizvodnje, dodane vrijednosti i isplaćenih plaća i drugih naknada zaposlenih u ovom
kantonu. Navedeni odnosi dati su u tabeli ispod.
Tabela 12. Relativni značaj realizacije potencijalnih JPP projekata u tri kantona
Indikatori
Zeničko-
dobojski
katnon
Tuzlanski
kanton
Srednjobosanski
kanton
Ukupna proizvodnja (milioni KM)* 4.641,4 5.559,0 2.599,0
Ukupna dodana vrijednost (BDP) (milioni KM)* 2.220,9 2.660,0 1.243,6
Ukupna izdvajanja na plaće i druge naknade (milioni KM)
1.298,9 1.555,7 727,4
Očekivani doprinos potencijalnih JPP projekata ukupno ostvarenoj proizvodnji (%)
17,64 6,68 9,09
Očekivani doprinos potencijalnih JPP projekata ukupnoj dodanoj vrijednosti (%)
13,09 4,96 6,75
Očekivani doprinos potencijalnih JPP projekata ukupno isplaćenim plaćama i drugim naknadama zaposlenih (%)
12,25 4,64 6,31
Broj podržanih radnih mjesta (radnik/godina) 11.999 5.327 3.759
*Procjena za 2016. Godinu na bazi učešća kantona u ukupnoj zaposlenosti i prosjećne place u kantonu. ** Vrijednost bez poreza Izvor: Vlastiti izračun na bazi podataka Federalnog zavoda za statistiku
Na osnovu podataka iz tabele da se zaključiti da bi doprinos potencijalnih JPP projekata u
Tuzlanskom kantonu bio značajan. Prema parametrima iz 2016. godine kretao bi se od
4,64% godišnje isplaćenim plaćama i drugim naknadama zaposlenih u ovom kantonu, do
6,68% ukupne godišnje ostvarene proizvodnje.
Dostupni statistički podaci nude i mogućnost procjene efekata potencijalnih JPP projekata
na ukupne prihode države11. Prema podacima Centralne banke BiH u 2016. godini ukupni
prihodi sektora države konsolidovano na nivou BiH iznosili nešto preko 12,8 milijardi KM.
Isti su prikupljeni temeljem ukupno registrovane proizvodnje od oko 46,6 milijardi KM (bez
11 Svi nivoi vlasti (općine, kantoni, entiteti i državni nivo) i sve kategorije prihoda (porezi, doprinosi, itd.)
7
1
USAID Strengthening Governing Institutions and Processes in Bosnia and Herzegovina (USAID-ov Projekt jačanja institucija vlasti i procesa u Bosni i Hercegovini) “Procjene ekonomskog uticaja pravne regulative u oblasti javno-privatnog partnerstva u tri kantona Federacije BiH“
direktno procjenjene vrijednosti sive ekonomije – oko 10%). Obzirom da su efekti
potecijalnih JPP projekata u Tuzlanskom kantonu na ukupnu proizvodnju procjenjeni na 371
milion KM, uz pretpostavku istog omjera registrovane proizvodnje i ostvarenih prihoda
države, dolazimo do zaključka da bi efekti na prihode države iznosili oko 101 milion KM.
Radi se o vrlo značajnom izvorima prihoda koji čine oko 0,8% ukupno ostvarenih
konsolidovanih prihoda na nivou BiH. Ako ove prihode stavimo u odnos prema ukupnoj
vrijednosti JPP projekata u Tuzlanskom kantonu (124 miliona KM), dolazimo do zaključka da
bi se po raznim osnovama oko 80 posto realizovanih sredstava vratilo u budžete na svim
nivoima tokom perioda realizacije projekata.
Na kraju ovog dijela studije potrebno je ukazati na još nekoliko momenata. Prvo,
procjenjeni efekti u tekstu iznad odnose se samo na period izgradnje javne infrastrukture. U
kalkulaciju nisu uključeni troškovi njenog održavanja i funkcionisanja koji su u princiupu
sastavni dio JPP projekata.
Drugo, u iznad prezentiranu analizu nisu uključeni ekonomski efekti vezani za korištenje
javne infrastrukture, tzv. katalitički ili sistemski efekti. Kako smo ranije naveli, ovi efekti
takođe inkorporiraju: (1) potrošnju javne infrastrukture od strane industrije kao jedan od
inputa za proizvodnju roba i usluga, kao i za njihov transport, (2) indirektnu potrošnju javne
infrastrukture od strane industrije i državnih organa za kretanje njihovih zaposlenika, kao i
(3) indirektnu potrošnju javne infrastrukture od strane industrije i državnih organa, a u
kontekstu poboljšanja nivoa zdravlja i vještina zaposlenika. Sve su ovo faktori koji u
konačnici utiču na povećanje konkurentnosti i BDP-a jedne zemlje ili regije. Međutim, za
njihovu procjenu neophodno je razviti vrlo sofisticirane modele za koje u BiH ne
raspolažemo neophodnim podacima.
Primjera radi, Kanadski centar za ekonomske analize (2016) procjenjuju ekonomske efekte
JPP projekata u Kanadi dodajući u kalkulaciju i sistemske efekte. Kao rezultat, dolazi do
značajnog porasta ukupnih multiplikatora, koji u slučaju nekih pokrajina dostižu vrijednost
4. Sistemski efekti su najviši u zemljama/regijama gdje je identificiran nedostatak
odgovarajuće infrastrukture i gdje ona predstavlja ograničenje rastu. U slučaju Kanade,
najviše vrijednosti sistemskih efekata utvrđene su kod JPP projekata u oblastima
transporata, javnih komunalnih djelatnosti i zdravstva gdje čine od 20 do 30 posto ukupnih
efekata. Dodatno, prema rezultatima iste studije, kao indirektan rezultat povećanja javnih
investicija od 1$ došlo je do porasta privatnih ulaganja od 0,5 do 1,9$, zavisno od
pokrajine.12
12 Radi se o tzv. „crowding in“ efektima privatnih investicija. O ovome je bilo riječi u prvom poglavlju rada.
7
2
USAID Strengthening Governing Institutions and Processes in Bosnia and Herzegovina (USAID-ov Projekt jačanja institucija vlasti i procesa u Bosni i Hercegovini) “Procjene ekonomskog uticaja pravne regulative u oblasti javno-privatnog partnerstva u tri kantona Federacije BiH“
Konačno, većina iznad prezentiranih ekonomskih efekata prisutna je neovisno da li se radi o
JPP ili klasičnim javnim nabavkama (za situaciju da ne postoje budžetska ograničenja, što je
vrlo često slučaj). Ipak, postoje i određene koristi eksplicitno vezane za JPP kao model
isporuke javne infrastrukture. O njima će više biti riječi u nastavku studije.
3.3. Vrijednost za novac u JPP projektima
JPP projekti u principu podrazumijavaju rizike za privatne kompanije (konzoricije) koje oni
ne snose u slučaju tradicionalnih nabavki. Viši troškovi u odnosu na inicijalno planirane i
prekoračenje rokova realizacije projekata karakteristični su za velike infrastrukturne
projekte. Transferiranje nekih od ovih rizika na privatni sektor stvara poticaj kod privatnog
sektora da identificira i upravlja rizicima po njihov kapital. Naravno, transferiranje rizika na
privatni sektor podrazumijeva i plaćanje odgovarajuće „premije rizika“. Otuda je na
privatnog partnera optimalno prenijeti one rizike kojima može efektivno upravljati kako
„premija rizika“ ne bi bila previsoka.
Tradicionalna nabavka infrastrukture primarno je bazirana na dizajniraj-ponudi-izgradi
metodu (engl. design-bid-build) prema kojem javni sektor definira detaljne specifikacije
projekta, kao i dizajn imovine. Privatne organizacije se onda takmiče za priliku da izgrade
datu imovinu, koju postupno plaća javni sektor. Iako se generalno koriste ugovori sa
unaprijed utvrđenom cijenom, prekoraćenje troškova i probijanje rokova česta su pojava
kao rezultat brojnih riziko faktora, uključujući izmjene dizajna – koje su vrlo vjerovatne
budući da u principu različiti timovi rade na dizajnu i izgradnji objekata. Dalje, budući da su
garantni periodi često vrlo kratki (npr. jedna do tri godine) javni sektor mora snositi
dugoročnu odgovornost za funkcionisanje imovine. U tom kontekstu, javni sektor često
ulazi u nove ugovore vezana za njeno održavanje i korištenje.
Suprotno ovome, JPP projekti uglavnom sadrže na outputima bazirane specifikacije koje
definiraju koje kriterije određena imovina mora zadovoljiti – pri čemu je privatnom
ponuđaču ostavljena odluka o tome kako će se to napraviti. Ovo zbog toga što bi se uspjeh
nekog infrastrukturnog projekta trebao mjeriti standardom usluge bazirane na određenoj
imovini, a ne na samim inputima. Time se osigurava idealno okruženje za ponuđače da
predlože inovativan dizajn i rješenja u vezi isporuke.
Konačno, jedna velika (izvjesna) korist mnogih JPP projekata, posebno onih koja uključuju
komponentu održavanja – jeste osiguranje efektivnog planiranja i upravljanja imovinom
tokom cijelog njenog životnog ciklusa, što često nedostaje kod imovine kojom upravlja javni
7
3
USAID Strengthening Governing Institutions and Processes in Bosnia and Herzegovina (USAID-ov Projekt jačanja institucija vlasti i procesa u Bosni i Hercegovini) “Procjene ekonomskog uticaja pravne regulative u oblasti javno-privatnog partnerstva u tri kantona Federacije BiH“
sektor. Kada je privatni partner (ili konzorcijum) koji projektuje i gradi imovinu takođe
odgovoran i za njeno dugoročno održavanje, on ima izražen motiv da je naprije dizajnira i
izgradi kvalitetno, a zatim i da poduzima redovne preventivne mjere kako bi ista uredno
funkcionisala tokom cijelog njenog životnog ciklusa. Drugim riječima, ako privatni partner
nije odgovoran na bilo koji način za dugoročno održavanje objekta, on nema mnogo
podsticaja da je "izgradi kako bi trajala".
Kako je ranije navedeno, JPP projekti su finansirani (u cjelini ili dijelom) od strane privatnog
sektora koji sredstva posuđuje po stopama koje su dostupne privatnim kompanijama, ali
koji su u konačnici plaćeni od strane javnog sektora. Jedna od ključnih razlika u odnosu na
tradicionalne nabavke je ta da su plaćanja javnog sektora zadržana do momenta dok
projekat nije u značajnoj mjeri završen. Pored toga, u projektima u kojima su uključeni
održavanje (ili funkcionisanje), plaćanja za te dijelove se vrše kroz regularna plaćanja usluga
tokom ugovornog perioda koji je često i nekoliko decenija.
Finansijski analitičari upozoravaju da su kamatne stope često više za privatni sektor u
odnosu na državu.13 Naravno, ovo ne mora biti uvijek slučaj, posebno ako se radi o nižim
nivoima vlasti ili u slučaju velike zaduženosti države. Dalje, treba imati u vidu da
prebacivanje određenih rizika na privatnog partnera ohrabruje veći prethodni due diligence
kreditora u vezi njegove sposobnosti da isporuči očekivane specifikacije outputa, kao i veći
nadzor u toku same realizacije projekta. Dodatno, privatne organizacije mogu odbiti
kamate, umanjujući poresko opterećenje, prenoseći na taj način dio troškova premije rizika
za neizvršenje ugovora nazad na državu.
Istraživači takođe ukazuju na više transakcijske troškove JPP projekata (npr. pravni troškovi,
upravljanje projektom) koji nastaju zbog kompleksnosti projekata (npr. broj kompanija
uključenih u konzorcij). Ipak, ovdje treba imati u vidu da postoji vremenska neusklađenost
JPP u odnosu na klasičnu nabavku. Naime, mnogi troškovi vezani za planiranje i upravljanje
koji nastaju u kasnijim fazama u slučaju konvencionalnih javnih nabavki iskazani su
unaprijed u JPP projektima.
Većina gore navedenih faktora kvantificira se kroz procjene vrijednosti za novac (engl. value
for money – VfM) koje često prave specijalizirani konsultanti za račun javnih organa
(ministarstva, agencije, lokalne zajednice) prije nege se donese odluka da će se ići u JPP.
Ove procjene često uključuju organizaciju radnih sastanaka na kojima su prisutne ključne
zainteresove strane i eksperti iz date oblasti koji pomažu da se izračunaju riziko-prilagođeni
troškovi realizacije JPP projekta u odnosu na komparator javnog sektora (engl. public sector
13 Obzirom na niži rizik posuđivanja budući da država ima mogućnost oporezivanja ili printanja novca.
7
4
USAID Strengthening Governing Institutions and Processes in Bosnia and Herzegovina (USAID-ov Projekt jačanja institucija vlasti i procesa u Bosni i Hercegovini) “Procjene ekonomskog uticaja pravne regulative u oblasti javno-privatnog partnerstva u tri kantona Federacije BiH“
comparator) – u principu isti projekat isporučen na tradicionalni način. U situacijama gdje
koristi prevazilaze troškove, preporuka je da se ide sa JPP modelom.
U diskusijama o metodu nabavke važno je primijetiti da vrijednost nije jednaka troškovima.
JPP projekti su rijetno najjeftinija varijanta ukoliko se u obzir uzmu samo bazični troškovi
izgradnje, finansiranja i transakcioni troškovi. Međutim, zaključak se često mijenja kada se u
obzir uzme čitav spektar povezanih rizika u toku životnog ciklusa projekta.
Obzirom na njen značaj, mnoge zemlje su razvile detaljne metodologije procjene vrijednosti
za novac. Burger i Hawkesworth (2011) nalaze da se u 19 od 20 analiziranih OECD zamalja
primjenjuje ex-ante procjena vrijednosti za novac.
Analizirajući iskustva ovih zemalja primjećujemo da procjena vrijednosti za novac sadrži
dvije vrste analize:
kvalitativnu analizu koja obuhvata sve faktore koji se teško mogu kvantificirati
odnosno iskazati u monetarnoj vrijednosti (npr. brzina realizacije projekta, kvalitet
usluge, i dr.), i
kvantitativnu odnosno monetarnu analizu koja obuhvata uporedbu ukupnih životnih
troškova realizacije projekta po JPP modelu i na tradicionalni način putem izračuna
neto sadašnje vrijednosti - NSV (eng. Net Present Value - NPV).
Prvo je potrebno provesti kvalitativnu analizu projekta u svrhu ocjene održivosti, poželjnosti
i izvodljivosti JPP modela. Tek ukoliko kvalitativni uslovi budu zadovoljeni pristupa se
kvantitativnoj analizi primjenom komparatora troškova javnog sektora (Ismail i Pendlebury,
2006).
U tabelama u Prilogu 1 dat je set potencijalnih pitanja na koje je potrebno pronaći odgovor
u fazi kvalitativne analize projekta. U principu, da bi JPP projekat bio održiv, investicijski
ciljevi i željeni ishodi trebaju biti oblikovani u rezultate koji će predstavljati osnovu za
definisanje ugovora i mehanizma plaćanja. Drugim riječima kazano, kvalitet i kvantitet
outputa moraju biti jasno definisani i mjerljivi. Svrha procjene poželjnosti JPP-a ogleda se u
razmatranju da li prednosti JPP-a nadmašuju dodatne troškove koji nastaju primjenom JPP-
a kao i potencijalne nedostatke JPP-a. Vezano za izvodljivost projekta procjenjuje se da li
postoji značajno tržište za ove usluge u privatnom sektoru, kao i da li privatni sektor ima
dovoljno kapaciteta da isporuči zahtijevanu uslugu. Potrebno je osigurati snažan
konkurentski pritisak kako bi JPP u potpunosti isporučio svoje prednosti.
Nakon što se na temelju kvalitativne analize utvrdi da JPP projekat ispunjava kriterij
održivosti, poželjnosti i izvodljivosti, pristupa se kvantitativnoj odnosno monetarnoj analizi
7
5
USAID Strengthening Governing Institutions and Processes in Bosnia and Herzegovina (USAID-ov Projekt jačanja institucija vlasti i procesa u Bosni i Hercegovini) “Procjene ekonomskog uticaja pravne regulative u oblasti javno-privatnog partnerstva u tri kantona Federacije BiH“
VfM. Cilj kvantitativne analize jeste testirati troškovnu efikasnost JPP projekata u odnosu na
tradicionalni način realizacije projekata. Metodologija testiranja troškovne efikasnosti JPP
projekata se zasniva se na izračunu tzv. „komparatora troškova javnog sektora“ sa kojim se
upoređuju ponude privatnog sektora14. Komparator troškova javnog sektora predstavlja
uporedbu neto sadašnje vrijednosti ukupnih životnih troškova u ugovorenom razdoblju
projekta po tradicionalnom budžetskom modelu finansiranja u odnosu na isti proveden po
modelu JPP-a. Komparator troškova javnog sektora uključuje i izračun naknade u novcu
potrebne za namirenje ukupnih troškova, rashoda i ciljeva projekta, alokaciju rizika između
ugovornih strana, te kvantifikaciju alociranih rizika. Za projekte je potrebno izračunati neto
sadašnju vrijednost koja se odnosi na diskontirani tok novca u ugovorenom roku trajanja
projekta JPP-a. Za izračun neto sadašnje vrijednosti (NSV) projekta JPP-a primjenjuje se
diskontna stopa. Javno tijelo koje pokreće postupak javne nabavke za izbor privatnog
partnera u dokumentaciji za nadmetanje određuje diskontnu stopu koju su ponuđači dužni
koristiti kod izračunavanja NSV-a u tom postupku.15
Elaboracija elemenata neopohodnih za izračun komparatora komparatora javnog sektora
data je u tekst okviru 3.
14 Svrha komparatora javnog sektora ogleda se u sljedećem: (1) utvrđivanje isplativosti projekta u ranim
fazama pripreme projekta; (2) testiranje „vrijednosti za novac“ određenog projekta; (3) obezbjeđenje veće
pouzdanosti u procesu nabavke; i (4) efikasnija komunikaciju sa partnerima. 15 U zavisnosti od kompleksnosti projekta, veličine investicije, nivoa rizika koji se zadržava i transferiše,
prethodnog iskustva u vezi sa planiranom nabavkom/investicijom, komparator javnog sektora priprema na
onom nivou detaljnosti koji će omogućiti senzitivniju analizu u kasnijim fazama pripreme projekta. Za veće
projekte, izračun komparatora javnog sektora može trajati i po nekoliko mjeseci.
7
6
USAID Strengthening Governing Institutions and Processes in Bosnia and Herzegovina (USAID-ov Projekt jačanja institucija vlasti i procesa u Bosni i Hercegovini) “Procjene ekonomskog uticaja pravne regulative u oblasti javno-privatnog partnerstva u tri kantona Federacije BiH“
Okvir 3. Osnovni elementi potrebni za izračun komparatora troškova javnog sektora
Za izračun komparatora javnog sektora neophodno je raspolagati podacima o sljedećim elementima projekta: troškovi (direktni i indirektni) tokom životnog vijeka projekta, rizici i matrica alokalcije rizika, diskontna stopa koja se koristi za izračun neto sadašnje vrijednosti ukupnih troškova projekata tokom životnog vijeka projekta.
Direktni i indirektni troškovi Kalkulacija komparatora javnog sektora zasniva se na izračunu neto sadašnje vrijednosti očekivanih troškova javnog sektora tokom životnog vijeka nekog projekta, definisanog specifikacijom projekta, koja daje detaljan opis u pogledu dizajna, izgradnje, funkcionisanja i održavanja. Komparator javnog sektora obuhvata sve hipotetičke troškove, koje bi javni sektor morao da snosi (direktni i indirektni), za navedene elemente (dizajn, izgradnja, funkcionisanje i održavanje), u toku trajanja projekta, ukoliko bi projekat realizovao samostalno, bez partnerstva sa privatnim sektorom. Zbrajanjem direktnih i indirektnih troškova za svaku godinu, u pretpostavljenom životnom vijeku projekta, i njihovim diskontovanjem, dobija se neto sadašnja vrijednost očekivanih ukupnih troškova projekta. Na ovaj način, dobija se komparator javnog sektora, koji služi kao osnova za evaluaciju finansijskih ponuda privatnih partnera, u toku procesa nabavke.
Direktni troškovi su oni koji mogu biti pripisani, odnosno alocirani na pojedinačne elemente projekta. Direktni troškovi se mogu podijeliti na direktne kapitalne i direktne operativne troškove. Direktni kapitalni troškovi obuhvataju sve troškove izgradnje i kasnijih rekonstrukcija. Ova grupa troškova uobičajeno uključuje troškove za: dizajn, zemljište, izgradnju, materijal, postrojenja i opremu, pribavljanje dozvola, eksterne usluge, inspekciju i druge vrste transakcijskih troškova. Procijenjena rezidulana vrijednost objekta na kraju perioda projekta, treba biti oduzeta od direktnih kapitalnih troškova.
Direktni operativni troškovi su oni koji su neophodni za funkcionisanje i održavanje objekta, u skladu sa odgovarajućim standardima izvršenja, definisanim u specifikaciji projekta i u ugovoru. Također, važno je previdjeti moguće izmjene u spektru usluga tokom perioda projekta, s obzirom da je u pitanju period, obično ne kraći od 20 godina. Direktni operativni troškovi uključuju troškove zarada., materijala, alata i opreme, zakupa, komunalnih usluga, održavanja i popravke, osiguranja, revizije i sl.
Indirektni troškovi su oni koji nisu u neposrednoj vezi sa pružanjem usluga. Indirektni troškovi obuhvataju: administrativne troškove (IT podrška, računovodstvo, služba ljudskih resursa, služba za projektovanje, menadžment i troškovi drugih zajedničkih usluga), pretpostavljene/skrivene troškove (troškovi opreme koju javni sektor obezbjeđuje privatnom sektoru po nižoj cijeni od tržišne; troškovi osiguranja za imovinu koju obično javni sektor ne osigurava; obezbjeđivanje usluga od drugih javnih službi po nižoj cijeni, nego što bi to mogao privatni sektor i dr.), troškove rizika (rizi izgradnje, rizik tražnje, rizik dizajna itd.), kao i očekivane prihode od trećih lica (komplementarne usluge koje se nude na datoj lokaciji – prihodi od zakupa dodatnog prostora, itd).
Troškovi rizika Prilikom kalkulacije komparatora javnog sektora, u njegovu vrijednost uključuju se i troškovi rizika. Može se kazati da se suština JPP ogleda u raspodjeli (alokaciji) rizika. Za uspjeh projekta, važno je pravilno utvrditi rizike povezane sa svakim elementom i fazom projekta i pravilno ih raspodijeliti, kako bi se minimizirali ukupni troškovi i maksimizirala vrijednost projekta. Izrada matrice rizika je od fundamentalnog značaja u postupku definisanja projekta JPP. Izrada matrice rizika obično obuhvata sljedeće korake: (1) identifikacija rizika vezanih za projekat; (2) analiza finansijskog efekta rizika; (3) procjena vjerovatnoće rizika; i (4) alokacija rizika.
7
7
USAID Strengthening Governing Institutions and Processes in Bosnia and Herzegovina (USAID-ov Projekt jačanja institucija vlasti i procesa u Bosni i Hercegovini) “Procjene ekonomskog uticaja pravne regulative u oblasti javno-privatnog partnerstva u tri kantona Federacije BiH“
Slika 23. predstavlja pojednostavljen grafički prikaz uporedbe troškova javnog sektora i
troškova JPP modela. Sa slike se može vidjeti kako bi u teoriji trebalo biti bazirano
odlučivanje da li određeni projekat finansirati putem modela JPP ili na tradicionalni način.
Prema ovom pristupu rizici se alociraju između javnog i privatnog partnera u projektu i na
taj način utvrđuje neto sadašnja vrijednost projekta. Osnovni komparator troškova javnog
sektora (osnovni PSC) predstavlja troškove kapitalnog ulaganja i zbirne troškove
operativnih troškova za predviđeni period trajanja ugovora. Kompetitivna neutralnost
predstavlja izdatke koje bi imao javni partner u realizaciji projekta po tradicionalnom
modelu javne nabavke. To su troškovi koji se ne pojavljuju u JPP modelu i ne mogu se
odnositi na privatne partnere, koje proizlaze iz vlasništva javnog sektora (iznose koje treba
dodati komparatoru javnog sektora) i uključuju izuzeće od nameta, rente koje naplaćuje
U okviru koraka Identifikacija rizika vezanih za projekat, neophodno je izraditi listu svih potencijalnih rizika koji bi mogli biti relevantni za projekat (rizik izgradnje, rizik tražnje, rizik dizajna, rizik, negativnog uticaja na životnu sredinu, finansijski rizik, rizik više sile, rizik regulative, rizik održavanja, politički rizik, makroekonomski rizik, rizik tehnologije, ...).
U koraku Analiza finansijskog efekta rizika neophodno je procijeniti finansijski efekat identifikovanih rizika koji su relevantni za projekat. Finansijski efekat rizika može biti izražen ili kao povećanje troškova ili umanjenje prihoda. Vrijednost koja se pridaje riziku je u stvari očekivani trošak, koji bi država morala da snosi, ukoliko bi projekat bio realizovan u okviru tradicionalne javne nabavke. U isto vrijeme, ta vrijednost predstavlja procijenjeni iznos koji je država voljna da plati da bi transferisala rizik na privatni sektor. U tom smislu, treba praviti razliku između rizika koji se transferišu privatnom sektoru i rizika koje javni sektor zadržava.
U trećem koraku Procjena vjerovatnoće rizika neophodno je procijeniti i vjerovatnoću dešavanja pojedinog rizika. Idelani izvor informacija za takvu procjenu, bila bi baza podataka sa troškovima i rizicima nekog sličnog projekta. Međutim, u većini slučajeva, takve visoko kvalitetne informacije ne postoje, te se ove procjene najčešće zasnivaju na znanju i procjenama eksternih eksperata.
U četvrtom koraku Alokacija rizika neophodno je odlučiti koji će rizici biti transferisani privatnom partneru, a koje će javni sektor zadržati. U tom smislu, svi rizici se grupišu na transferisane i zadržane. Cilj je da se postigne optimalna alokacija rizika. Prema istraživanjima Britanskog Trezora, efikasna alokacija rizika osigurava oko 60% svih ušteda na projektima JPP-a. Opći princip kod alokacije rizika je da se rizik alocira na onu ugovornu stranu koja može da upravlja tim rizikom po najnižem trošku, vodeći računa i o javnom interesu. Drugim riječima kazano, ugovorna strana koja će najbolje upravljati datim rizikom je ona koja je najsposobnija da smanji verovatnoću da će se rizik desiti i da, ukoliko se desi, minimizira njegove posljedice.
Test vrijednosti za novac Zbrajanjem direktnih i indirektnih troškova za svaku godinu, u pretpostavljenom životnom vijeku projekta, i njihovim diskontovanjem, dobija se neto sadašnja vrijednost očekivanih ukupnih troškova projekta. Na ovaj način se dobija komparator javnog sektora, koji služi kao osnova za evaluaciju finansijskih ponuda privatnih partnera, u toku procesa nabavke. Pod pretpostavkom zanemarivanja drugih (kvalitativnih) faktora prilikom poređenja ponuda privatnih partnera sa komparatorom javnog sektora, može se kazati da je „vrijednost za novac“ JPP projekta postignuta, ukoliko iz najbolje ponude privatnih partnera proizlazi da bi se projekat mogao realizovati za manji iznos od vrijednosti komparatora javnog sektora.
7
8
USAID Strengthening Governing Institutions and Processes in Bosnia and Herzegovina (USAID-ov Projekt jačanja institucija vlasti i procesa u Bosni i Hercegovini) “Procjene ekonomskog uticaja pravne regulative u oblasti javno-privatnog partnerstva u tri kantona Federacije BiH“
država, poreza, obaveza, naknada, troška zakonodavstva/regulative itd. Zadržani rizik je
onaj rizik koji se pojavljuje u obje varijante realizacije projekta, i po klasičnom modelu (PSC)
ili na temelju JPP-a. Trošak usluge predstavlja iznos koji bi javno tijelo plaćalo privatnom
partneru u JPP modelu. Prednost se daje onoj opciji čija je neto sadašnja vrijednost životnih
troškova niža.
Izvor: Dewulf, G., Blanken, A. i Bult. Spiering, M. (2012), Strategic issue in Public-Private Partnership
Slika 23. Odnos komparatora troškova javnog sektora i JPP-a
Ilustrativni primjer izračuna komparatora troškova javnog sektora dat je u Prilogu 2.
Potrebno je napomenuti da se (kvantitativna) procjena vrijednosti za novac može sprovoditi
u formi ex-ante ili ex-post analize. Ex-ante, procjena se provodi u fazi pripreme projekta,
prilikom izrade studije izvodljivosti projekta. Njen tržišni test sprovodi se kroz postupak
javne nabavke kako bi se odabrao najpovoljniji privatni partner. Ex-post analiza analiza
vrijednosti za novac se provodi u toku ili nakon realizacije JPP projekta i to na tri nivoa. Prvi
nivo uključuje direktno mjerenje isporučenih standarda usluga koju provodi javni partner
kontinuirano za vrijeme trajanja ugovora. Drugi nivo procjene odnosi se na kontrolu
ugovorene, usklađene i plaćene naknade kao i stanje sporova po ugovoru. Teći nivo analize
odnosi se na povremenu analizu konkretnih projekata od strane vladinog tijela za reviziju.
NSV osnovnog
komparatora
troškova javnog
sektora (PSC)
Dis
kon
tova
ni z
a sv
aku
go
din
u i
sab
ran
i
Tradicionalni model (PSC) JPP model
NSV kompetitivne
neutralnosti
NSV prenosivog
rizika
NSV zadržanog rizika
NSV
Troška usluge
NSV zadržanog rizika
Ušteda
7
9
USAID Strengthening Governing Institutions and Processes in Bosnia and Herzegovina (USAID-ov Projekt jačanja institucija vlasti i procesa u Bosni i Hercegovini) “Procjene ekonomskog uticaja pravne regulative u oblasti javno-privatnog partnerstva u tri kantona Federacije BiH“
Naravno, najpreciznije procjene su one koje se provode u okviru ex-post analize. Kako se
povećava broj pokrenutih ili realizovanih JPP projekata širom svijeta, sve je više analiza
ovog tipa. Treba primijetiti da su rezultati provedenih analiza različiti. U velikoj većini
studija utvrđeno je da JPP projekti rezultiraju većom vrijednošću za novac nego
tradicionalni modeli nabavke javne infrastrukture. Prikaz odabranih studija o efikasnosti
alternativnih modela nabavke javnih projekata dat je u tabeli ispod.
Tabela 13. Efikasnost JPP i tradicionanog modela nabavke javnih projekata
Studija Broj analiziranih JPP projekata, država
Sektor(i) Stopa uštede u odnosu na
konvencionalni model
NAO, 1998 4 projekta DFBO, Velika Britanija
Cestogradnja Prosječna stopa uštede od 13%*
LSE/Arthur Anderson, 2000 29 JPP projekata, Velika Britanija
Na Prosječna stopa uštede od 17%
NAO, 2001 15 JPP projekata, Velika Britanija
Na Prosječna stopa uštede od 20%
Parker i Hartley (2003) n/a, Velika Britanija Nacionalna
odbrana Prosječna stopa uštede u rasponu od 5% do 40%
Fitzgerald, 2004 8 JPP projekata, Australija
Građevinarstvo
Komunikacije
Ponderisana stopa uštede od 9%
IPA (Infrastruucture Partnership Australia), 2007
Australija N/A Prosječna stopa uštede od 11,5%
CANCEA Kanada, 130 projekata Prosječna ponderisana stopa uštede od 24%
Juričić i Marenjak, 2017 10 JPP projekata, Hrvatska
Sport
Obrazovanje Prosječna stopa uštede od 9,5%
* Prosječna ušteda odnosi se na prosječnu razliku između komparatora troškova javnog sektora (PSC model) i JPP modela
Izvor: Prilagođeno prema Grimsey, D. i Lewis, N. (2007), Public Private Partnerships and Public Procurement. Agensa, Vol. 14 No.2, pp. 171-188.
Na osnovu prezentiranih podataka možemo zaključiti da je prosječna stopa uštede u
principu veća od 10%, tj. između 10 i 20%. Uz pretpostavku da se isti očekivani rezultat
postigne u projektima u Tuzlanskom kantonu, a imajući u vidu vrijednost potencijalnih
projekata od oko 125 miliona KM, vrijednost za novac možemo procijeniti između 12 i 18
miliona KM.
8
0
USAID Strengthening Governing Institutions and Processes in Bosnia and Herzegovina (USAID-ov Projekt jačanja institucija vlasti i procesa u Bosni i Hercegovini) “Procjene ekonomskog uticaja pravne regulative u oblasti javno-privatnog partnerstva u tri kantona Federacije BiH“
ZAKLJUČNA RAZMATANJA
Primarni zadatak ove studije bila je procjena ekonomskih efekata nove pravne regulative
javno-privatnog partnerstva u Tuzlanskom kantonu, a sve kako bi se unaprijedio kvalitet
političkog odlučivanja i instrumenata poput zakona, regulacija i investicijskih programa u
oblasti javno-privatnog partnerstva. Predmet projekta JPP-a je građenje i/ili rekonstrukcija i
održavanje i/ili upravljanje javne infrastrukture i/ili javnih infrastrukturnih objekata s ciljem
pružanja javne usluge iz nadležnosti javnog partnera. Javna infrastruktura obuhvata sisteme
i objekte koji pružaju osnovne javne usluge koje omogućuju i/ili podupiru odvijanje
aktivnosti u primarnim, sekundarnim i tercijarnim ekonomskim djelatnostima. Javna
infrastruktura se može podijelit na „hard“ i „soft“ infrastrukturu. Prva obuhvata promet,
telekomunikacije i energiju, dok se druga odnosi na sektore zdravstva, obrazovanja i
kulture. Pod javnim uslugama smatraju se usluge koje javni sektor, barem dijelom, direktno
pruža građanima te (su)finansira i/ili reguliše njihovo pružanje od strane privatnog sektora.
Kada je u pitanju veza između javne infrastrukture i ekonomskgo rasta, ekonomska
literatura naglašava tri “konvencionalna” kanala putem kojih ona realizira. To su: (1)
direktan efekat produktivnosti na privatne proizvodne inpute; (2) komplementarni efekat
privatnih ulaganja/investicija; i (3) efekat istiskivanja (eng. crowding-out effect). Pored
navedenih tu su još i četiri dodatna kanala putem kojih javna infrastruktura može uticati na
rast, i to; (1) indirektni efekat na produktivnost rada; (2) efekat na troškove prilagođavanja;
(3) efekat na trajnost privatnog kapitala; i (4) efekat uvećanja ekonomskog rasta putem
obrazovanja i zdravstva.
Pažljivi pregled empirijskih istraživanja veze između ulaganja u javnu infrastrukturu i
ekonomskog rasta ukazuje na rastući konsenzus o značaju infrastrukture za ekonomski rast i
troškove proizvodnje, prije svega u zemljama u razvoju. Ipak, i u ovim zemljama nalazimo
dosta različite rezultate u pogledu veličine efekata. Nekoliko je faktora koji ovo
objašnjavaju. Jedan od najvažnijih je svakako vezan za problem endogenosti, odnosno
dvosmjerna relacija između infrastrukture i ekonomskog rasta. Infrastruktura utiče na
ekonomski rast, ali i ekonomski rast utiče na infrastrukturu. Drugo objašnjenje vezano je za
fenomen mrežnih eksternalija, tj. činjenicu da efekti ulaganja u infrastrukturu (putnu,
energetsku, telekomunikacionu, itd.) zavise od ukupnog stanja i veličine postojeće mreže.
Nejveće efekte ulaganja nalazimo onda kada je dostignut određeni nivo u razvoju mreže, ali
ona još uvijek nije gotova. Pored toga, efekti infrastrukture mogu varirati tokom vremena
8
1
USAID Strengthening Governing Institutions and Processes in Bosnia and Herzegovina (USAID-ov Projekt jačanja institucija vlasti i procesa u Bosni i Hercegovini) “Procjene ekonomskog uticaja pravne regulative u oblasti javno-privatnog partnerstva u tri kantona Federacije BiH“
obzirom da druge promjene u ekonomiji utiču na sposobnosti firmi da iskoriste njene
prednosti.
Tu je i stalno prisutno pitanje: Da li je svaki infrastrukturni projekat poseban? Naime,
nemoguće je a priori znati da li je izgrađena „prava“ infrastruktura, „u pravo vrijeme“ i „na
pravom mjestu“. S tim u vezi, neophodno je očekivati različite stope povrata na ulaganja u
različite infrastrukturne projekte. Konačno, ne smije se zaboraviti da je jedan dio
infrastrukturnih projekata prije svega politički motivisan. Ovi projekti će vjerovatno
pokazati niske (ili niže) stope povrata jer su njihovi ciljevi da donesu glasove, a ne da
maksimiziraju rast.
Analizirajući dostupne podatke za BiH, možemo konstatovati da su ulaganja u javnu
infrastrukturu na dosta niskom nivou. Ovo se posebno odnosi na Federaciju BiH. Unutar
Federacije BiH, ova ulaganja su posebno niska na nivou kantona. Ulaganja u Tuzlanskom
kantonu su značajno manja u odnosu na broj stanovnika koji živi u ovom kantonu.
Za finansiranje nove i održavanje postojeće javne infrastrukture/usluga mogu se koristiti tri
temeljna modela. To su javno (državno) finansiranje, privatno finansiranje i mješovito
finansiranje (partnerstvo javnog i privatnog sektora). U modelu javnog finansiranja
dominantnu ulogu u regulisanju proizvodnje i/ili ponude infrastrukture ima javni sektor.
Model privatnog finansiranja baziran je isključivo na korištenju privatnog kapitala koji je
privučen projektima koji osiguravaju povrat sredstava i ostvarenje zadovoljavajućeg profita.
Partnerstvo privatnog i javnog sektora zasniva se na dugoročnom sporazumu između
državnih subjekata i privatnog investitora kojim je privatnom partneru povjereno obavljanje
pojedinih funkcija u realizaciji projekta (projektiranje i planiranje, izgradnja, finansiranje,
upravljanje i održavanje, naplata prihoda).
Osnovna karakteristika JPP-a sastoji se u tome da javni i privatni nosioci projekta sarađuju i
dijele rizik radi ostvarenja zajedničkog interesa. Cilj takve saradnje je da se sredstva i znanje
privatnog sektora stave na raspolaganje javnom sektoru i da se time ostvari doprinos
privatnog sektora infrastrukturnoj i uslužnoj ponudi javnog sektora. Javna vlast određuje
ciljeve zajedničkih projekata vodeći računa o javnom interesu i kvaliteti usluga, a privatni
partner zatvara financijsku konstrukciju, projektira i gradi. Svoj interes privatni partner vidi
u naplati usluga od korisnika objekata kroz koncesiju ili neki drugi oblik dogovorene
naplate.
Kao ključne prednosti JPP u odnosu na klasičnu javnu nabavku navode se: ubrzanje
izgradnje infrastrukture, smanjenje troškova ukupnog životnog vijeka projekta, bolja
8
2
USAID Strengthening Governing Institutions and Processes in Bosnia and Herzegovina (USAID-ov Projekt jačanja institucija vlasti i procesa u Bosni i Hercegovini) “Procjene ekonomskog uticaja pravne regulative u oblasti javno-privatnog partnerstva u tri kantona Federacije BiH“
podjela rizika, bolji podsticaji za realizaciju projekta, poboljšanje kvaliteta usluga, stvaranje
dodatnih prihoda i proširenje javnog upravljanja.
Udio JPP–a u ukupnim ulaganjima u infrastrukturu u razvijenim zemljama je još uvijek
relativno skroman (u odnosu na javno i privatno finansiranje) i kreće se u rasponu od 5% do
10%. Prema podacima iz 2017. godine, ukupna vrijednost JPP projekata na europskom
tržištu iznosila je 14,4 milijarde EUR. Prosječna vrijednost JPP projekata u istoj godini bila je
oko 350 miliona EUR. Prema kriteriju ukupne vrijednosti JPP projekata u 2017. godini,
Turska je najveće tržište JPP-a u Europi (6.017 milijardi EUR).
Posmatrano po sektorima, najveća vrijednost JPP projekata tokom 2017. godine zabilježena
je u sektoru transporta (7,6 milijardi EUR), a potom slijedi sektor zdravstva (3,8 milijardi
EUR) te sektor telekomunikacija (1,7 milijardi EUR). Najveći broj projekata zabilježen je u
sektoru transporta (10 projekata), zdravstva (10 projekata) i obrazovanja (9 projekata).
Tuzlanski kanton je pred kraj 2017. godine usvojio novi Zakon o javno-privatnom
partnerstvu. Ovim zakonom uređeni su predmet javno-privatnog partnerstva, obilježja,
načela, modeli JPP-a, ostupak dodjele ugovora o JPP-u, provođenje zakona, pravna zaštita i
kaznene odredbe, kao i druga pitanja od značaja za JPP iz nadležnosti Tuzlanskog kantona i
jedinica lokalne samouprave sa područja Kantona. Pored Zakona, usvojena je i Uredba o
identifikaciji, pripremi, ugovaranju i praćenju implementacije projekata javno-privatnog
partnerstva, kao i Pravilnik o uspostavljanju i vođenju Registra ugovora o javno-privatnom
partnerstvu. U toku su i aktivnosti na izradi Kataloga projekata JPP u Tuzlanskom kantonu.
Kako bismo procijenili efekte nove regulative javno-privatnog partnerstva u Tuzlanskom
kantonu na ekonomske varijable kao što je ukupna proizvodnja, dodana vrijednost,
zaposlenost ili porezi neophodno je bilo prethodno procijeniti Input-Output tabelu za Bosnu
i Hercegovinu i izračunati multiplikatore po pojedinim djelatnostima. Takođe, potrebno je
bilo i identificirati potencijalne JPP projekte - njihovu ukupnu vrijednost i raspored po
industrijama.
Ukupna vrijednost potencijalnih projekata procijenjena je na oko 124 milona KM. Obzirom
da u većini identificiranih projekata dominira građevinska dimenzija, za izračun ekonomskih
efekata korišteni su multiplikatori u ovoj djelantost. Multiplikator proizvodnje za oblast
građevinarstva je najviši u odnosu na sve druge djelatnosti i iznosi 2,984. Od toga su 1
direktni efekti, 1,215 ukupni indirektni efekti, a 0,768 ukupni inducirani efekti.
Direktni efekti su vezani za aktivnost privrednih sektora (ili kompanija) koji su aktivno
angažovani na realizaciji projekata - direktna dodatna potrošnja ili investicije u
građevinskom sektoru. Indirektni efekti su vezani za povećanje potrošnje svih indirektno
povezanih sektora (dobavljači prve, druge i svake naredne runde) potrebnih da bi se
8
3
USAID Strengthening Governing Institutions and Processes in Bosnia and Herzegovina (USAID-ov Projekt jačanja institucija vlasti i procesa u Bosni i Hercegovini) “Procjene ekonomskog uticaja pravne regulative u oblasti javno-privatnog partnerstva u tri kantona Federacije BiH“
ostvarila dodatna proizvodnja ili investicije u građevinskom sektoru. Inducirani efekti
odnose se na dodatnu proizvodnju potrebnu da bi se zadovoljila povećana potrošnja
stanovništva kao rezultat većeg dohotka kojeg ostvaruju direktno ili indirektno angažovani
radnici.
Uz pretpostavku da se realiziraju identificirani potencijalni projekti u Tuzlanskom kantonu
(124,4 miliona KM), očekivani efekti na ukupnu proizvodnju bi bili oko 370 miliona KM.
Očekivani efekti na isplaćene plaće i druge naknade zaposlenih procijenjeni na oko 72
miliona KM. Ako ovu vrijednost stavimo u odnos prema prosječnoj bruto plaći, možemo
zaključiti da bi za vrijeme realizacije navedenih projekata bilo podržano (direktno i
indirektno) 5.327 radnik godina.
Doprinos potencijalnih JPP projekata u Tuzlanskom kantonu bio značajan. Prema
parametrima iz 2016. godine kretao bi se od 4,64% godišnje isplaćenim plaćama i drugim
naknadama zaposlenih u ovom kantonu, do 6,68% ukupne godišnje ostvarene proizvodnje.
Svi navedeni efekti vezani su isključivo za izgradnju javne infrastrukture, ne i za njeno
održavanje i funkcionisanje, iako je ono u principu sastavni dio JPP projekata. Takođe, treba
voditi računa i o efektima vezanim za korištenje novoizgrađene javne infrastrukture, tzv.
katalitički ili sistemski efekti. Ovi efekti su najviši u zemljama/regijama gdje je identificiran
nedostatak odgovarajuće infrastrukture i gdje ona predstavlja ograničenje rastu. U slučaju
Kanade, najviše vrijednosti sistemskih efekata utvrđene su kod JPP projekata u oblastima
transporata, javnih komunalnih djelatnosti i zdravstva gdje čine od 20 do 30 posto ukupnih
efekata. Dodatno, kao indirektan rezultat povećanja javnih investicija od 1 dolara u Kanadi
je došlo je do porasta privatnih ulaganja od 0,5 do 1,9 dolara, zavisno od pokrajine
Konačno, postoje i određene koristi eksplicitno vezane za JPP kao model isporuke javne
infrastrukture, u principu kao rezultat transferiranja dijela rizika projekta na privatnog
partnera. U pitanju je vrijednost za novac JPP projekta koja je u ex-post istraživanjima
procijenjena uglavnom između 10 i 20 posto u odnosu na vrijednost realizovanih projekata.
8
4
USAID Strengthening Governing Institutions and Processes in Bosnia and Herzegovina (USAID-ov Projekt jačanja institucija vlasti i procesa u Bosni i Hercegovini) “Procjene ekonomskog uticaja pravne regulative u oblasti javno-privatnog partnerstva u tri kantona Federacije BiH“
Literatura
1. Aralica, Z., Račić, D. & Šišinački, J. (2007). Projektno financiranje infrastrukture,
Privredna kretanja i ekonomska politika, 17(122), 52-87.
2. Aschauer, D.A. (1989). Is Public expenditure Productive? Journal of Monetary
Economics 23(2), 177–200.
3. Banister, D. & Barechman, J. (2000). Transport Investment and Economic Development,
Routledge.
4. Barro & Sala-i-Martin (2001). Infrastructure, economic growth and development
5. Binswanger H. P., Khandker, S. R. & Rosenzweig, M. R. (1993). How Infrastructure and
Financial Institutions Affect Agricultural Output and Investment in India. Journal of
Development Economics, 41, 337-366
6. Bougheas, S., P. O. Demetriades and T. Mamuneas, “Infrastructure, Specialisation and
Economic Growth.” Canadian Journal of Economics, forthcoming, 2000.
7. Briceño-Garmendia, Cecilia; Estache, Antonio; Shafik, Nemat. 2004. Infrastructure
Services in Developing Countries : Access, Quality, Costs and Policy Reform. Policy
Research Working Paper;No.3468. World Bank, Washington, D.C.
8. Cadot, Olivier, Céline Carrère and Christopher Grigoriou, 2006, “Landlockedness,
Infrastructure and Trade in Central Asia”, Mimeo.
9. Calderon, C. (2009). Infrastructure and Growth in Africa , World Bank, Working Paper
Series 4914.
10. Canadian Centre for Economic Analysis (CANCEA). Public Infrastructure Investment in
Ontario: The Importance of Staying the Course, Toronto: CANCEA, 2011.
11. Canadian Centre for Economic Analysis (CANCEA). The economic impact of Canadian P3
projects: Why building infrastructure on time matters. Toronto: CANCEA. 2016.
12. Canning et al. (2000). The Social Rate of Return on Infrastructure Investment.
13. Cantos, P., Gumbau- Albert, M., Maudos, J., (2005.), Transport Infrastructures, Spillover
Effects and Regional Growth: Evidence of the Spanish Cas, Transport reviews, 25(1), str.
25-50.
14. Chiara DEL BO & Massimo FLORIO, 2008. "Infrastructure and growth in the European
Union: an empirical analysis at the regional level in a spatial framework," Departmental
Working Papers 2008-37, Department of Economics, Management and Quantitative
Methods at Università degli Studi di Milano.
15. Chontanawat, J., Hunt, L. C., and Pierse, R. (2008). Does energy consumption cause
economic growth?: Evidence from a systematic study of over 100 countries. Journal of
Policy Modeling, 30 , 209-220
8
5
USAID Strengthening Governing Institutions and Processes in Bosnia and Herzegovina (USAID-ov Projekt jačanja institucija vlasti i procesa u Bosni i Hercegovini) “Procjene ekonomskog uticaja pravne regulative u oblasti javno-privatnog partnerstva u tri kantona Federacije BiH“
16. Chontanawat, J., Hunt, L.C., Pierse, R. (2006). Causality between Energy Consumption
and GDP: Evidence from 30 OECD and 78 Non-OECD Countries. Surrey Energy
Economics Discussion Paper Series, 1-50.
17. Crescenzi, R., Rodríguez-Pose, A., (2008.), Infrastructure Endo wment and Investment
as Determinants of Regional Growth in the European Union, EIB Papers, vol. 13
No.2, pp. 62-101.
18. Czernich N, Falck O, Kretschmer T, Woessmann L (2011). "Broadband Infrastructure and
Economic Growth”. The Economic Journal 121(May): 505-532.
19. Dintilhac, C., Ruiz-Nuñez, F. & Wei, Z. (2015). The Economic Impact of Infrastructure
and Public-Private Partnerships: Literature Review (Draft) World Bank Group
https://library.pppknowledgelab.org/documents/2384
20. Ekonomski institut Zagreb. (2014). Metodološki priručnik za procjenu učinaka propisa
na određene makroekonomske varijable.
21. Égert, B., T. Kozluk and D. Sutherland (2009). “Infrastructure and Growth: Empirical
Evidence”, OECD
22. Economics Department Working Papers, No. 685, OECD
23. Esfahani i Ramirez, 2003. Institutions, infrastructure, and economic growth. Journal of
Development Economics, 2003, vol. 70, issue 2, 443-477
24. Estache, A., Speciale, B. & Veredas, D. (2005). How much does infrastructure matter to
growth in Sub-Saharan Africa. European Center for Advanced Research in Economics
Working Paper.
25. Fagerberg, J., Verspagen, B. &Caniëls,M.(1997) Technology, growth and unemployment
across European regions, Regional Studies 31, 457-466.
26. Fay, Marianne; Yepes, Tito. 2003. Investing in infrastructure : What is Needed from
2000 to 2010?. Policy Research Working Paper;No. 3102. World Bank, Washington, DC.
© World Bank.
27. Felix K. Rioja, 2001. "Growth, Welfare, and Public Infrastructure: A General Equilibrium
Analysis of Latin American Economies," Journal of Economic Development, Chung-Ang
Unviersity, Department of Economics, vol. 26(2), pages 119-130, December.
28. Gabor Peteri, 2010, "Public-Private Partnerships:The Good and the Bad; In Dušan
Damjanovic, Tatijana Pavlovic-Križanic & Gábor Péteri
29. (2010) Public-Private Partnerships Successes and Failures in Central and South Eastern
Europe ," Budapest.
30. Ghali, K.H. and El-Sakka, M.I.T. (2004) Energy Consumption and Output Growth in
Canada: A Multivariate Co-Integration Analysis. Energy Economics, 26(2), 225-238.
31. Guy R. West (1995): Comparison of Input–Output, Input–Output +Econometric and
Computable General Equilibrium Impact Models at the Regional Level,Economic
Systems Research, 7:2, 209-227
8
6
USAID Strengthening Governing Institutions and Processes in Bosnia and Herzegovina (USAID-ov Projekt jačanja institucija vlasti i procesa u Bosni i Hercegovini) “Procjene ekonomskog uticaja pravne regulative u oblasti javno-privatnog partnerstva u tri kantona Federacije BiH“
32. Jiwattanakulpaisarn, P. Noland, R. B., Graham, D. J. & Polak, J. (2009). Highway
Infrastructure Investment and County Employment Growth: A Dynamic Panel
Regression Analysis (2008-04). Journal of Regional Science, 49(2) pp. 263-286
33. Johan Fourie (2006). Economic infrastructure: A review of definitions, theory and
empirics. South African Journal of Economics 74(3):530-556
34. Jones, Charles I. (2002). “Sources of U.S. Economic Growth in a World of Ideas,”
American Economic Review, March 2002, 92 (1), 220–239.
35. Jorgenson, Dale, W., Mun S. Ho, and Kevin J. Stiroh. 2008."A Retrospective Look at the
U.S. Productivity Growth Resurgence."Journal of Economic Perspectives, 22(1): 3-24
36. Kačer, H. Kružić, D. & Perković, A. (2008). Javno - privatno partnerstvo: Atraktivnost
DBFOOT modela. Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, 45(3), pp. 603-640.
37. Kraft, J. & Kraft, A.. (1978). On the Relationship between Energy and GNP. Journal of
Energy and Development 3, 401-403.
38. McMahhon, W. W. (2002). Education and Development: Measuring Social Benefits,
Oxford University Press,
39. Munnell, A.H. (1990). Policy Watch - Infrastructure Investment and Economic Growth.
Journal of Economic Perspectives, 6(4), 189-198.
40. OECD (2008). Building an Institutional Framework for Regulatory Impact Analysis (RIA):
Guidance for Policy Makers http://www.oecd.org/gov/regulatory-policy/40984990.pdf
41. Ostrom, E. (2007b) A diagnostic approach for going beyond panaceas. Proceedings of
the National Academy of Sciences 104(39): 15181– 15187.
42. Pârvu, D. &Voicu-Olteanu, C. (2009). Advantages and limitations of the public private
partnerships and the possibility of using them in Romania. Transylvanian Review of
Administrative Sciences, (27 E), 189–198.
43. Roller, L. H. & Waverman., L. (2001). Telecommunications Infrastructure and Economic
Development: A Simultaneous Approach.American Economic Review, 91(4): 909-923.
44. Sari,R. & Soytas,U. (2004). Disaggregate energy consumption, employment and income
in Turkey. Energy Economics, 26, 335-344.
45. Sari,R. & Soytas,U. (2007). The growth of income and energy consumption in six
developing countries. Energy Policy, 35(2), 889-898.
46. Shediac, R.,Abouchakra, R., Hammam, M. & Najjar, M. R. (2008). “Public–Private
Partnerships A New Catalyst for Economic Growth” Booz & Co.
47. Solow, Robert M., “A Contribution to the Theory of Economic Growth,” Quarterly
Journal of
48. Economics, February 1956, 70 (1), 65–94
49. Straub, Stephane, 2008. "Infrastructure and growth in developing countries : recent
advances and research challenges," Policy Research Working Paper Series 4460, The
World Bank.
8
7
USAID Strengthening Governing Institutions and Processes in Bosnia and Herzegovina (USAID-ov Projekt jačanja institucija vlasti i procesa u Bosni i Hercegovini) “Procjene ekonomskog uticaja pravne regulative u oblasti javno-privatnog partnerstva u tri kantona Federacije BiH“
50. Tokarski, S. & iMayhew, A. (2000). Impact Assessment and European Integration policy,
Sussex European Institute, Warsaw.
51. Turner & Johnson (2017). Global Infrastructure Networks: The Trans-national Strategy
and Policy Interface. Edward Elgar Publishing Inc.
52. Quiang (2009). Broadband Infrastructure Investment in Stimulus Packages:
53. Relevance for Developing Countries
Ostali izvori (web stranice):
1. Projekt "Javno privatno partnerstvohttp://www.jpp.ba/site/Default.aspx
2. Europski centar znanja za javno-privatno partnerstvo (European PPP Expertise Center)
http://www.eib.org/epec/
3. PPP Knowledge Lab https://pppknowledgelab.org/guide/sections/83-what-is-the-ppp-
reference-guide
4. http://ppi.worldbank.org/data
5. http://data.eib.org/epec
8
8
USAID Strengthening Governing Institutions and Processes in Bosnia and Herzegovina (USAID-ov Projekt jačanja institucija vlasti i procesa u Bosni i Hercegovini) “Procjene ekonomskog uticaja pravne regulative u oblasti javno-privatnog partnerstva u tri kantona Federacije BiH“
Prilog I Kvalitativna analiza vrijednosti za novac JPP modela
ODRŽIVOST PROGRAMA/PROJEKTA
Da bi JPP projekat bio održiv, investicijski ciljevi i željeni ishodi trebaju biti oblikovani u rezultate
koji će predstavljati osnovu za definisanje ugovora i mehanizma plaćanja. Drugim riječima kazano,
kvalitet i kvantitet outputa moraju biti jasno definisani i mjerljivi.
Područje Pitanja (primjeri)
Ciljevi i outputi na
nivou programa
Da li je ugovorne rezultate moguće definisati i tako da mogu biti objektivno mjerljivi?
Da li je zahtijevanu uslugu moguće isporučiti u formi dugoročnog ugovornog aranžmana?
Da li je moguće ugovorom definisati standarde pružanja usluga i ciljeve, koji su objektivni i mjerljivi?
Da li je moguće objektivno i nezavisno procijeniti kvalitetu ugovorene usluge?
Da li postoji dobra usklađenost između potreba i ugovorenih ishoda?
Da li se ugovor može sastaviti tako da se izbjegnu neželjeni poticaji i osigura isporuka kvalitetne usluge?
Da li će doći do značajnih ulaganja u novu kapitalnu opremu?
Ukoliko postoje „preklapanja“ sa drugim projektima, da li su „preklapanja“ jasno identifikovana i da li je uspostavljen adekvatan mehanizam upravljanja projektima koji se „preklapaju“?
„Soft“ usluge
Postoje li opravdani strateški razlozi da se pružanje „soft“ usluga realizuje u kući (in-house) npr. dugoročne implikacije transfera vještina?
Koje su relativne prednosti i nedostaci? Da li je postignuta optimalna alokacija rizika?
Operativna
fleksibilnost
Koja je vjerovatnoća da će biti potrebne izmjene u ugovoru tokom životnog vijeka projekta?
Postoji li ravnoteža između željene stope operativne fleksibilnosti i dugoročnog ugovaranja?
Pravednost,
efikasnost i Da li je iz perspektive pravednosti, efikasnosti i odgovornosti poželjnije da se isporuka usluge realizira putem tradicionalnog modela, a ne JPP-a?
8
9
USAID Strengthening Governing Institutions and Processes in Bosnia and Herzegovina (USAID-ov Projekt jačanja institucija vlasti i procesa u Bosni i Hercegovini) “Procjene ekonomskog uticaja pravne regulative u oblasti javno-privatnog partnerstva u tri kantona Federacije BiH“
odgovornost Postoje li regulatorna ili zakonska ograničenja koja zahtijevaju da se usluga isporuči putem tradicionalnog modela?
POŽELJNOST PROGRAMA/PROJEKTA
JPP može pružiti bolje upravljanje rizicima i kreirati poticaje za razvoj inovativnih pristupa u pružanju usluga. Pružanje visoko kvalitetnih usluga može se poticati putem mehanizama plaćanja. Svrha procjene poželjnosti JPP-a ogleda se u razmatranju da li prednosti JPP-a nadmašuju dodatne troškove koji nastaju primjenom JPP-a kao i potencijalne nedostatke JPP-a
Područje Pitanja (primjeri)
Upravljanje rizikom
Koliko je vjerovatno da je privatni sektor u mogućnosti upravljati generičkim rizicima povezanim s programom/projektom efikasnije od javnog sektora?
Imajući u vidu relevantne rizike programa/projekta kojima je potrebno upravljati, koji je nivo sposobnosti privatnog sektora da procijeni i upravlja tim rizicima?
Može li mehanizam plaćanja i uslovi ugovora poticati dobro upravljanje rizikom?
Inovacije
Postoji li mogućnost za inovacijom bilo u dizajnu rješenja ili pružanju usluge?
Postoji li određeni nivo fleksibilnosti u prirodi tehničkog rješenja/usluge i/ili obimu projekta?
Da li preliminarna procjena projekta ukazuje da program/projekat uključuje određenu inovaciju?
Trajanje ugovora i rezidualna vrijednost
Za koji vremenski period u budućnosti je opravdano izraditi projekcije/predviđanja potražnje za uslugom koja se isporučuje?
Koji je očekivani životni vijek imovine?
Koji su nedostaci dugoročnih ugovora?
Postoje li određena ograničenja na status imovine nakon što JPP ugovor istekne?
Inicijative i monitoring
Mogu li se ishodi ili rezultati investicijskog programa/projekta opisati ugovornim terminima koji bi bili objektivni, specifični i mjerljivi?
Da li je moguće isporučenu uslugu nezavisno procijeniti?
Da li je moguće ugovorenim mehanizmom plaćanja unaprijediti kvalitet
9
0
USAID Strengthening Governing Institutions and Processes in Bosnia and Herzegovina (USAID-ov Projekt jačanja institucija vlasti i procesa u Bosni i Hercegovini) “Procjene ekonomskog uticaja pravne regulative u oblasti javno-privatnog partnerstva u tri kantona Federacije BiH“
isporučene usluge ?
Troškovi životnog vijeka
Da li je moguće integrisati dizjan, izgradnju i izvođenje programa/projekta?
Postoje li značajni troškovi održavanja?
Da li su troškovi održavanja osjetljivi na vrstu modela izgradnje (JPP nasuprot tradicionalni model)?
IZVODLJIVOST PROGRAMA/PROJEKTA
Iako JPP može omogućiti efektivnije i efikasnije korištenje vještina javnog i privatnog sektora, utvrđivanje pravila kojima će se regulisati odnos između ova dva sektora rezultira značajnim transakcijskim troškovima. Konkretno, proces nabavke može biti složen i zahtijevati značajne resurse. Kapacitet i sposobnosti vlasti i privatnog sektora imaju direktne efekte na vrijeme realizacije procesa nabavke te na kvantitet i kvalitet tržišnog interesa. JPP treba biti snažan konkurentni proces kako bi u potpunosti isporučio svoje prednosti.
Područje Pitanja
Tržišni interes
Da li postoji dokaz da je privatni sektor sposoban da isporuči željeni (zahtijevani) ishod?
Da li postoji značajno tržište za ove usluge u privatnom sektoru? Da li privatni sektor ima dovoljno kapaciteta da isporuči zahtijevanu uslugu?
Da li su slični programi/projekti ponuđeni na tržište?
Da li na tržištu postoji dokazi o neuspjehu sličnih projekata?
Ostala područja
Da li je nabavka izvodljiva u traženom vremenskom roku?
Ima li dovoljno vremena za rješavanje problema koji mogu nastati u procesu nabavke?
Da li je ukupna vrijednost ugovora značajna (dovoljna za javni i privatni sektor da opravdati svoje transakcijske troškove?)
Da li priroda ugovora i / ili strateški značaj projekta i / šalje tržišni signal da je projekat potencijalno profitabilan poduhvat?
Da li ugovorni organ za postupke javne nabavke posjeduje vještine i resurse za definisanje, pružanje i podršku tokom provođenja nabavke i isporuke usluge?
Izvor: HM Treasury, Value for Money Assessment Guidance, 2006, str. 23 -25.
9
1
USAID Strengthening Governing Institutions and Processes in Bosnia and Herzegovina (USAID-ov Projekt jačanja institucija vlasti i procesa u Bosni i Hercegovini) “Procjene ekonomskog uticaja pravne regulative u oblasti javno-privatnog partnerstva u tri kantona Federacije BiH“
Prilog II Ilustrativni primjer izračuna komparatora troškova
javnog sektora
Projekat modernizacije dijela sistema javne rasvjete Općine putem javno-privatnog partnerstva16
Opis projekta
Predmet JPP-a jeste sprovođenje mjera poboljšanja energetske efikasnosti dijela sistema javne rasvjete s ciljem efikasnijeg korištenja energije i odgovarajućeg smanjenja emisije CO2, kao i smanjenja operativnih troškova dijela sistema javne rasvjete. Privatni partner se obavezuje da takve mjere energetske efikasnosti s kojima će obezbjediti finansijske uštede dijela sistema javne rasvjete u periodu garantovanja (6 godina). Shodno tome, privatnom partneru se povjeravaju poslovi rekonstrukcije, finansiranja i održavanja dijela sistema javne rasvjete u Općini, uz preuzimanje rizika postizanja finansijske uštede tokom funkcionisanja rekonstruisanog dijela sistema javne rasvjete.
Osnovni ciljevi dodjele javnog ugovora o JPP su:
povećanje investicionih ulaganja u komunalnu djelatnost javne rasvjete
angažovanjem privatnog kapitala i korištenjem budžetskih prihoda i primanja Općine
za finansiranje drugih kapitalnih projekata sa višim nivoom hitnosti i prioriteta za
građane,
poboljšanje komunalne djelatnosti javne rasvjete na dijelu teritorije Općine
povećanjem kvaliteta usluge građanima u skladu sa propisanim standardima,
primjena mjera energetske efikasnosti na dijelu sistema javne rasvjete, uz uštede
tekućih rashoda budžeta za električnu energiju i održavanje dijela sistema javne
rasvjete.
Ugovorom o JPP biće predviđene sljedeće faze izvršenja ugovornih obaveza različitog
trajanja:
Pripremni period je period obavljanja pripremne aktivnosti, i traje od započinjanja
ugovornog perioda do potvrde potpisom i pečatom Dnevnika aktivnosti od strane
ugovornih strana;
16 Prijedlog projekta javno-privatnog partnerstva: Projekat rekonstrukcije dijela sistema javnog osvjetljenja,
juni 2015.
Dostupno na http://varvarin.org.rs/wp-content/uploads/2015/11/Predlog-JPP_VARVARIN_JO_ESCO-1.pdf
9
2
USAID Strengthening Governing Institutions and Processes in Bosnia and Herzegovina (USAID-ov Projekt jačanja institucija vlasti i procesa u Bosni i Hercegovini) “Procjene ekonomskog uticaja pravne regulative u oblasti javno-privatnog partnerstva u tri kantona Federacije BiH“
Period implementacije jeste period sprovođenja mjera energetske efikasnosti koji
počinje od datuma završetka pripremnog perioda i završava se kada ugovorne strane
potvrde potpisom i pečatom Dnevnik aktivnosti u periodu implementacije;
Period garantovanja jeste period korištenja potencijala uštede u toku kojeg se
ostvaruje finansijska ušteda na osnovu sprovedenih mjera energetske efikasnosti.
Traje od završetka perioda implementacije do kraja ugovornog perioda.
Predviđeno je da rok trajanja pripremnog perioda i perioda implementacije ne bude duži od
6 mjeseci, a najduži rok trajanja perioda garantovanja iznosi 6 godina
Komparator troškova javnog sektora (PSC)
Osnovni koraci u toku izrade komparatora troškova javnog sektora su:
obračun osnovnih troškova rekonstrukcije, upravljanja i održavanja dijela sistema
javne rasvjete u okviru komparatora troškova javnog sektora, kada Općina sprovodi
projekat putem javne nabavke radova, dobara i usluga, finansiranih iz kredita i
prihoda budžeta;
obračun osnovnih troškova Općine u okviru JPP, kada privatni partner vrši
rekonstrukciju, upravljanje i održavanje dijela sistema javne rasvjete iz privatnih
sredstava (kapitala i kredita),
identifikovanje, vrednovanje i raspodjela rizika između Općine i privatnog partnera u
toku sprovođenja projekta po modelu JPP,
obračun neto sadašnje vrijednosti ukupnih troškova Općine u okviru komparatora
troškova javnog sektora i JPP diskontovanjem novčanog toka ukupnih osnovnih
troškova projekta i troškova zadržanih rizika i transferiranih rizika na privatnog
partnera, uz primjenu diskontne stope od 7.25% ;
obračun vrijednosti na uloženi novac.
Osnovni troškovi projekta u okviru komparatora troškova javnog sektora
U tabeli ispod prikazana je neto sadašnja vrijednost ukupnih osnovnih troškova projekta,
koja je obračunata diskontovanjem novčanog toka ukupnih rashoda projekta u toku perioda
pripreme i implementacije i perioda garantovanja od 6 godina, po diskontnoj stopi od
7.25%.
9
3
USAID Strengthening Governing Institutions and Processes in Bosnia and Herzegovina (USAID-ov Projekt jačanja institucija vlasti i procesa u Bosni i Hercegovini) “Procjene ekonomskog uticaja pravne regulative u oblasti javno-privatnog partnerstva u tri kantona Federacije BiH“
Tabela II 1. Sažetak osnovnih troškova projekta (PSC)
Trošak Neto sadašnja vrijednost (NSV)
Osnovni kapitalni troškovi 345,256.84
Troškovi javne nabavke 45,526.84
Troškovi pripreme i verifikacije projekta 12,800.00
Troškovi opreme i montaže 286,930.00
Osnovni operativni troškovi 378,808.39
Troškovi za električnu energiju 282,519.79
Troškovi održavanja javne rasvjete 96,288.60
Osnovni troškovi finansiranja 31,601.85
Troškovi finansiranja 31,601.85
Ukupno 755,667.08
Neto sadašnja vrijednost ukupnih osnovnih troškova projekta iznosi 755,667.08 EUR i
predstavlja zbir neto sadašnjih vrijednosti osnovnih kapitalnih, osnovnih operativnih i
osnovnih troškova finansiranja projekta iz kredita.
Osnovni troškovi Općine u okviru JPP-a
U Tabeli ispod prikazana je neto sadašnja vrijednost ukupnih osnovnih troškova Općine u
toku JPP, koji su obračunati diskontovanjem novčanog toka ukupnih rashoda Općine u toku
perioda pripreme i implementacije i perioda garantovanja od 6 godina, po diskontnoj stopi
od 7.25%.
9
4
USAID Strengthening Governing Institutions and Processes in Bosnia and Herzegovina (USAID-ov Projekt jačanja institucija vlasti i procesa u Bosni i Hercegovini) “Procjene ekonomskog uticaja pravne regulative u oblasti javno-privatnog partnerstva u tri kantona Federacije BiH“
Tabela II 2. Sažetak osnovnih troška javnog partnera u JPP modelu
Trošak Neto sadašnja vrijednost (NSV)
Osnovni kapitalni troškovi 25,063.42
Troškovi javne nabavke 22,763.42
Troškovi pripreme projekta 2,300.00
Osnovni operativni troškovi 672,932.95
Troškovi za električnu energiju 282,519.79
Naknade privatnom partneru iz finansijskih ušteda 323,011.14
Naknade privatnom partneru za održavanje javne rasvjete
67,402.02
Osnovni troškovi finansiranja 0.00
Troškovi finansiranja 0.00
Ukupno 697,996.37
Neto sadašnja vrijednost osnovnih troškova Općine u toku JPP iznosi 697,996.37 EUR i
predstavlja zbir sadašnje vrijednosti osnovnih kapitalnih i sadašnje vrijednosti osnovnih
operativnih troškova projekta.
Identifikovanje, vrednovanje i raspodjela rizika između Opčine i privatnog partnera u toku
sprovođenja projekta po modelu JPP
U tabeli ispod prikazani su rizici koji su identifikovani u fazama pripreme, realizacije i
korištenja projekta, kao i njihova podjela između ugovornih strana u okviru PSC i JPP.
9
5
USAID Strengthening Governing Institutions and Processes in Bosnia and Herzegovina (USAID-ov Projekt jačanja institucija vlasti i procesa u Bosni i Hercegovini) “Procjene ekonomskog uticaja pravne regulative u oblasti javno-privatnog partnerstva u tri kantona Federacije BiH“
Tabela II 3. Identifikacija rizika vezanih uz projekat
Kategorija
rizika
Opis rizika Ritici
javnog
partnera
u PSC
Podjela
rizika u
okviru
JPP
Vjerovatno
ća rizika
Osnovni trošak
projekta
Rizik pripreme projekta (faza pripreme projekta)
Rizik projektovanja
Projekat energetskih usluga nije adekvatan zbog grešaka u historijskim podacima i tehničkoj specifikaciji
JP JP 50% Trošak projektovanja
Greška izvođača u izradi Projekta energetskih usluga
JP PP 5% Trošak projektovanja
Izmjena Projekta energetskih usluga na zahtjev JP nakon zaključenja ugovora
JP JP 10% Trošak projektovanja
Nisu pribavljene dozvole za sprovođenje Projekta energetskih usluga
JP PP 5% Trošak projektovanja i javne nabavke
JP ne odobrava Projekat energetskih usluga (ili kasni)
JP JP 10% Godišnja ušteda troškova javne rasvjete
Rizik nabavke i montaže opreme (faza implementacije projekta)
Rizik nabavke
Rizik kašnjenja isporuke opreme JP PP 5% Vrijednost nabavke opreme
Rizik lokacije
Otežan pristup ili bezbjednost dijela sistema javne rasvjete
JP JP 10% Godišnja ušteda troškova javne rasvjete
Rizik demontaže i odlaganja
Prekoračenje troškova zbog problema tokom demontaže dijela javne rasvjete (svetiljki i/ili instalacija)
JP PP 5% Troškovi montaže
Prekoračenje troškova zbog problema tokom montaže JO
JP PP 20% Troškovi montaže
Prekoračenje troškova zbog kašnjenja montaže
JP PP 10% Troškovi montaže
Kašnjenje podugovarača JP PP 5% Troškovi montaže
Rizik finansiranja (faza implementacije projekta)
Rizik finansiranja
Sredstva za finansiranje projekta nisu obezbjeđena
JP PP 30% Troškovi projektovanja i javne nabavke
Rast kamatne stope i kursa prije JP PP 30% Troškovi
9
6
USAID Strengthening Governing Institutions and Processes in Bosnia and Herzegovina (USAID-ov Projekt jačanja institucija vlasti i procesa u Bosni i Hercegovini) “Procjene ekonomskog uticaja pravne regulative u oblasti javno-privatnog partnerstva u tri kantona Federacije BiH“
zaključenja ugovora o kreditu finansiranja
Rast kamatne stope i kursa u toku korištenja i otplate kredita
JP PP 100% Troškovi finansiranja i otplate duga
Rizik puštanja u rad (faza implementacije projekta)
Rizik puštanja u rad/primopredaje javne rasvjete
Neispunjavanje kriterijuma za puštanje u rad i primopredaje novog sistema javne rasvjete i odlaganje početka garantnog perioda
JP PP 10% Ukupni troškovi investicija
Rizik funkcionisanja dijela sistema javne rasvjete
Prekoračenje operativnih troškova zbog tržišnih okolnosti (dostupnost rada, opreme, rad podizvođača, oštećenja imovine, vandalizam
JP PP 50% Troškovi održavanja
Rizik tehnologije
Rizik ispunjavanja izmijenjenih zahtjeva i uslova
JP PP 5% Ukupne finansijske uštede
Politički rizik Rizik da JP odustane od realizacije projekta
JP PP 50% Ukupne finansijske uštede
U okviru PSC javni partner je nosilac svih identifikovanih rizika. U okviru JPP javni partner
planira prijenos na privatnog partnera svih onih rizika kojima on može efikasno da upravlja i
za to je spreman da vrši plaćanje naknade u skladu sa modelom ugovora o JPP. Javni
partner zadržava upravljanje sa sljedećim rizicima: dijelom rizika pripreme projekta u
Pripremnom periodu koji se odnose na kvalitet historijskih podataka o funkcionisanju dijela
sistema javne rasvjete, izmjenu Projekta energetskih usluga nakon zaključenja ugovora na
sopstveni zahtjev i odobravanje Projekta energetskih usluga koji je uređen u skladu sa
zakonom, ponudom i ugovorom, rizikom lokacije u Periodu implementacije projekta i
rizikom promjene cijene električne energije u Periodu garantovanja, koji ne može da se
vrednuje iz razloga što očekivano povećanje cijene električne energije neće proizvesti
dodatni trošak za projekat, već povećanje finansijskih ušteda javnog partnera.
U Tabeli ispod prikazan je obračun vrijednosti rizika na osnovu: vjerovatnoće rizika,
procjene uticaja rizika na troškove projekta i sadašnje vrijednosti osnovnog troška projekta.
9
7
USAID Strengthening Governing Institutions and Processes in Bosnia and Herzegovina (USAID-ov Projekt jačanja institucija vlasti i procesa u Bosni i Hercegovini) “Procjene ekonomskog uticaja pravne regulative u oblasti javno-privatnog partnerstva u tri kantona Federacije BiH“
Tabela II 4. Vrijednost rizika vezanih uz projekat
Vrijednost rizika Ukupni PSC Prenijeti na PP u okviru JPP
Ukupna vrijednost rizika kapitalnog troška u Pripremnom period i Periodu implementacije
9,020.42 4,390.14
- vrijednost zadržanog rizika JP u okviru JPP 4,630.28
Ukupna vrijednost rizika finansiranja u Periodu implementacije 27,018.88 27,018.88
- vrijednost zadržanog rizika JP u okviru JPP 0.00
Ukupna vrijednost rizika operativnog troška u Periodu garantovanja
11,200.35 11,200.35
- vrijednost zadržanog rizika JP u okviru JPP 0.00
Ukupni troškovi u okviru komparatora troškova javnog sektora i u okviru JPP
Nakon vrednovanja rizika utvrđena je sadašnja vrijednost ukupnih troškova PSC i ukupnih
troškova javnog partnera u okviru JPP. Diskontovanjem novčanog toka ukupnih troškova
projekta u toku pripreme, implementacije i 6 godina korištenja, kao i procijenjenih troškova
rizika, obračunata je neto sadašnja vrijednost ukupnih troškova za PSC projekta
rekonstrukcije dijela sistema javne rasvjete u visini od 802,906.73 EUR.
Tabela II 5. Neto sadašnja vrijednost projekta
Trošak Neto sadašnja vrijednost (NSV)
Osnovni kapitalni troškovi 25,063.42
Rizici 4,630.28
Ukupno (I) 29,693.69
Osnovni operativni troškovi 672,932.95
Rizici 0.00
Ukupno (II) 672,932.95
Osnovni troškovi finansiranja 0.00
Rizici 0.00
Ukupno (III) 0.00
UKUPNO 702,626.65
9
8
USAID Strengthening Governing Institutions and Processes in Bosnia and Herzegovina (USAID-ov Projekt jačanja institucija vlasti i procesa u Bosni i Hercegovini) “Procjene ekonomskog uticaja pravne regulative u oblasti javno-privatnog partnerstva u tri kantona Federacije BiH“
Vrijednost za novac
U tabeli ispod prikazan je obračun vrijednosti u odnosu na uložena sredstva/vrijednost za
novac (VfM) projekta rekonstrukcije dijela sistema javne rasvjete dodjelom ugovora o JPP.
Vrijednost u odnosu na uložena sredstva iznosi 100,280.08 EUR i predstavlja razliku između
sadašnje vrijednosti ukupnih troškova PSC i sadašnje vrijednosti ukupnih troškova Općine u
okviru JPP.
Tabela II 6. Vrijednost za novac projekta
Trošak PSC JPP VfM
1 2 (1-2)
I
Osnovni kapitalni troškovi
345,256.84 25,063.42 320,193.42
Rizici 9,020.42 4,630.28 4,390.14
Ukupno (I) 354,277.26 29,693.69 324,583.56
II
Osnovni operativni troškovi
378,808.39 672,932.95 -294,124.56
Rizici 27,018.88 0.00 27,018.88
Ukupno (II) 405,827.27 672,932.95 -267,105.68
III
Osnovni troškovi finansiranja
31,601.85 0.00 31,601.85
Rizici 11,200.35 0.00 11,200.35
Ukupno (III) 42,802.20 0.00 42,802.20
UKUPNO (I+II+III) 802,906.73 702,626.65 100,280.08
Pozitivna i visoka vrijednost VfM (100,280.08 EUR) potvrđuje opravdanost dodjele javnog
ugovora o JPP privatnom partneru za sprovođenje projekta rekonstrukcije dijela sistema
javne rasvjete. Obračunata vrijednost PSC (802,906.73 EUR) će biti korištena kao osnova za
ocjenu privatnih partnera u toku dodjele javnog ugovora o JPP kroz postupak javne
nabavke.
9
9
USAID Strengthening Governing Institutions and Processes in Bosnia and Herzegovina (USAID-ov Projekt jačanja institucija vlasti i procesa u Bosni i Hercegovini) “Procjene ekonomskog uticaja pravne regulative u oblasti javno-privatnog partnerstva u tri kantona Federacije BiH“
Slika II 1. Grafički prikaz uporedbe PSC i JPP
0,00
100000,00
200000,00
300000,00
400000,00
500000,00
600000,00
700000,00
800000,00
900000,00
PSC JPP
Osnovni kapitalni troškovi Osnovni operativni troškovi
Osnovni troškovi finansiranja Zadržani rizici
1
0
0
USAID Strengthening Governing Institutions and Processes in Bosnia and Herzegovina (USAID-ov Projekt jačanja institucija vlasti i procesa u Bosni i Hercegovini) “Procjene ekonomskog uticaja pravne regulative u oblasti javno-privatnog partnerstva u tri kantona Federacije BiH“
Prilog III Teorijske osnove input – output modela
U svom najosnovnijem obliku, IO model se sastoji od sistema linearnih jednačina, pri čemu
svaka opisuje distribuciju industrijskih proizvoda u ekonomiji. Razvijaju se i brojna
proširenja modela ugradnjom dodatnih informacija vezanih za ekonomske aktivnosti,
vrijeme i prostor. Radi bolje preglednosti podaci su smješteni u tabele tzv. IO tabele. IO
model se formira posmatrajući ekonomske podatke za specifičan region u određenom
vremenskom periodu (najčešće jedna godina).
Predmet posmatranja je otvoreni proizvodni sistem kojeg sačinjavaju proizvodni sektori
povezani međusobnim isporukama i nabavkama sirovina, poluproizvoda, energije i
proizvodnih usluga u samom sistemu, ali i nabavkama izvana. Proizvodni sistem je, dakle,
povezan sa okruženjem putem finalnih isporuka i nabave dobara izvana, za proizvodnu
potrošnju. Međusobnim isporukama sektora unutar samog proizvodnog sistema ostvaruju
se proizvodne veze koje uzrokuju promjene proizvodnje putem direktnih nabava i isporuka
ili indirektno putem nabava i isporuka drugih sektora.
Proizvodni sektor mora predstavljati zaokruženu tehnološko - ekonomsku cjelinu koja
proizvodi samo jedan tip proizvoda. Svaki tip proizvoda se klasificira u samo jedan
proizvodni sektor. Prva pretpostavka implicira potpunu homogenost proizvodnih sektora, a
druga potpunu jednoznačnost klasifikacije proizvoda koje oni proizvode.
U praksi se ove dvije pretpostavke ne mogu uvijek ostvariti, što utiče na pouzdanost
analitičkih rezultata dobivenih primjenom IO modela. Kako bi se dobili pouzdaniji analitički
rezultati i zadovoljile pretpostavke homogenosti i jednoznačnosti proizvoda, proizvodni
sistem se dezagregira na veći broj proizvodnih sektora. Trošak izrade IO tabele
proporcionalan je s njenom veličinom. Za kvalitetnu i podrobnu IO tabelu potrebna su
obuhvatna statistička istraživanja o strukturi intermedijarne i finalne potrošnje. „Nerijetko
se sastavljači i korisnici input-output tabela nađu pred dilemom: imati što podrobnije tabele
ali skuplje ili obratno“.
Proizvodni sistem, sa stanovišta korištenja metoda IO analize može biti privreda jedne
zemlje ili regije kao i preduzeće. U prvom slučaju se radi o primjeni input-output analize na
makronivou, a u drugom o primjeni na mikronivou. Na makronivou input – output tabele
predstavljaju sastavni dio Sistema nacionalnih računa (SNA).
Input-output tabela sastoji se od tri osnovna bloka (naredna tabela): I blok - matrica
međusektorskih potrošnji; II blok - blok finalnih potrošnji; III blok – blok bruto dodane
vrijednosti i uvoza.
1
0
1
USAID Strengthening Governing Institutions and Processes in Bosnia and Herzegovina (USAID-ov Projekt jačanja institucija vlasti i procesa u Bosni i Hercegovini) “Procjene ekonomskog uticaja pravne regulative u oblasti javno-privatnog partnerstva u tri kantona Federacije BiH“
Tabela III 1. Transakciona IO tabela
PROIZVOĐAČI I POTROŠAČI FINALNA POTRAŽNJA
Poljop. Rudarst. Građev. Trgov. Transp. Usluge Druge
Izdaci za finalnu
potrošnju
domaćinstava
Bruto
privatne
domaće
investicije
Državne
kupovine
dobara i
usluga
Neto izvoz
dobara i
usluga
PR
OIZ
VO
ĐA
ĆI
Poljoprivreda
Rudarstvo
Građevinarstvo I BLOK
II BLOK
Trgovina
Transport
Usluge
Druge industrije
VA
LUE
AD
DED
Zaposlenici Kompenzacije zaposlenih
BRUTO DOMAĆI PROIZVOD Vlasnici
kompanija i
kapitala
Dohodak u vidu profita i
naknade za korištenje kapitala III BLOK
Država Indirektni porezi
Osnovne informacije koje su potrebne pri konstrukciji IO modela se odnose na tokove
proizvoda iz svakog industrijskog sektora, posmatranog kao proizvođača, ka ostalim
sektorima (i sebi) kao potrošačima. Ovi podaci su sadržani u prvom bloku, u tzv.
međusektorskoj transakcionoj tabeli (I blok u tabeli 5). Redovi u ovoj tabeli pokazuju
distribuciju proizvođačevog outputa kroz ekonomiju, dok kolone opisuju sastav inputa
potrebnih da bi sektor proizveo svoj output.
Dodatne kolone u tabeli 5 predstavljaju blok finalnih potrošnji (II blok) u kojima se
evidentira prodaja proizvoda svakog sektora na vanjskom tržištu, kao što je kupovina
proizvoda za ličnu potrošnju, prodaja proizvoda za potrebe države, prodaja van
posmatranog sistema. Blok finalnih potrošnji se može raščaniti na vektor lične potrošnje,
vektor državne potrošnje, vektor bruto investicija i vektor neto izvoza dobara i usluga.
Dodatni redovi u tabeli 5. predstavljaju blok bruto dodane vrijednosti (blok III) i blok uvoza.
U njima se evidentiraju vrijednosti za ostale inpute proizvodnje, kao što su rad,
amortizacija, indirektni porezi i uvoz. Blok dodane vrijednosti se najčešće i raščlanjuje na
vektore bruto naknade zaposlenima, poreze, amortizaciju i poslovni višak.
Input – Output tabela: notacija i osnovne relacije
Razmjena robe među sektorima predstavlja kupovinu i prodaju fizičkih jedinica a IO model
se može koristiti u dvije forme, formi kojom se vrši obračun fizičkih jedinica ili u novčanom
iskazu. Novčani iskaz je puno lakši za praćenje i evidentiranje jer se zbog praktičnih razloga
1
0
2
USAID Strengthening Governing Institutions and Processes in Bosnia and Herzegovina (USAID-ov Projekt jačanja institucija vlasti i procesa u Bosni i Hercegovini) “Procjene ekonomskog uticaja pravne regulative u oblasti javno-privatnog partnerstva u tri kantona Federacije BiH“
veličina IO tabele ograničava, pa često imamo sektore koji prodaju više od jednog dobra i
novčani iskaz nam omogućava prilagođavanje ovih veličina. S druge strane treba primjetiti
da promjene cijena mogu uputiti na zaključak o promjenama koeficijenata u IO tabeli, iako
u stvarnosti nije došlo do promjene korištenja fizičkih dobara. U nastavku ćemo prezentirati
transakcionu IO tabelu, prikazanu u tabeli III 2.
Posmatra se proizvodni sistem sastavljen od n proizvodnih sektora: 1, 2, ..., n. Dio
proizvoda svakog proizvođača se koristi u proizvodnoj tj. reprodukcionoj potrošnji17 tog i
ostalih proizvođača kao interni input, a dio se troši izvan proizvodnog sistema kao finalne
potrošnje (finalne isporuke ili neto proizvodnje).18
Tabela III 2. Dijelovi transakcione input – output tabele
Sektori kao potrošači Finalna potrošnja
Uku
pn
a
pro
izvo
dn
ja
1 2 3 ... N ∑ Lična
potrošnja
C
Državna
potrošnja
G
Inves
ticije
I
Izvoz
E ∑
Y
Sekt
ori
1 z11 z12 z13 ... z1n ∑z1j c1 g1 i1 e1 x1
2 z21 z22 z23 ... z2n ∑z2j c2 g2 i2 e2 x2
3 z31 z32 z33 ... z3n ∑z3j c3 g3 i3 e3 x3
... ... ... ... ... ... ... ... ... ... ... ...
n zn1 zn2 zn3 ... znn ∑znj cn gn in en xn
Do
dan
a
vrije
dn
ost
Rad D1 D2 D3 ... Dn ∑Dj
Višak,
porezi
N1 N2 N3 ... Nn ∑Nj
Uvoz M1 M2 M3 ... Mn ∑Mj
Vrijednost
proizvodnje
x1 x2 x3 ... xn ∑xj
Veličina proizvodnje (ukupna proizvodnja, output) sektora 𝒊 će se označavati sa 𝒙𝒊, gdje 𝒊 uzima
vrijednost od 1 do 𝒏 ni ,...,1 , a kolona koja sadrži informacije o ukupnoj proizvodnji svih
sektora predstavlja vektor 1nX .
17 Termini proizvodna potrošnja, reprodukciona potrošnja i intermedijarna potrošnja će se u tekstu
upotrebljavati kao sinonimi. 18 Termini finalna potrošnja, finalna isporuka, neto proizvodnja, izvoz će se u tekstu upotrebljavati kao
sinonimi.
1
0
3
USAID Strengthening Governing Institutions and Processes in Bosnia and Herzegovina (USAID-ov Projekt jačanja institucija vlasti i procesa u Bosni i Hercegovini) “Procjene ekonomskog uticaja pravne regulative u oblasti javno-privatnog partnerstva u tri kantona Federacije BiH“
n
n
x
x
x
X...
2
1
1
Označimo sa 𝒛𝒊𝒋 transakciju između sektora 𝑖 i 𝑗 (isporuku intermedijalnih proizvoda
sektora 𝑖 sektoru 𝑗 odnosno utrošak proizvoda sektora 𝑖 u sektoru 𝑗) njni ,...,1;,...,1
. Matrica Z je matrica intermedijalnih isporuka i ona je dimenzije 𝑛 × 𝑛.
nnnn
n
n
nn
zzz
zzz
zzz
Z
.
....
.
.
21
22221
11211
Proizvodi koji se ne koriste kao inputi sektora u proizvodnom sistemu čine finalnu
potrošnju. Finalna potrošnja sektora i će biti označena sa Yi ni ,...,1 gdje pod finalnom
potrošnjom podrazumjevamo sve proizvode sektora i koji nisu iskorišteni u reprodukcionoj
potrošnji sistema. Vektor finalne potrošnje 1nY sadrži informacije o finalnoj potrošnji svih
sektora i predstavlja zbir vektora lične potrošnje, vektora državne potrošnje, vektora bruto
investicija i vektora neto izvoza.
n
n
Y
Y
Y
Y...
2
1
1
Način na koji sektor 𝒊 distribuira svoj output, kroz prodaju drugim sektorima i kroz finalnu
potrošnju se može iskazati linearnom jednačinom 2. 2. 1,
𝑥𝑖 = 𝑧𝑖1 + 𝑧𝑖2 + ⋯ + 𝑧𝑖𝑛 + 𝑦𝑖 (2. 2.1.)
dok se raspodjela outputa za sve sektora unutar sistema može prikazati sljedećim sistemom
linearnih jednačina:
𝑥1 = 𝑧11 + 𝑧12 + ⋯ + 𝑧1𝑛 + 𝑦1 = ∑ 𝑧1𝑗
𝑛
𝑗=1
+ 𝑦1
1
0
4
USAID Strengthening Governing Institutions and Processes in Bosnia and Herzegovina (USAID-ov Projekt jačanja institucija vlasti i procesa u Bosni i Hercegovini) “Procjene ekonomskog uticaja pravne regulative u oblasti javno-privatnog partnerstva u tri kantona Federacije BiH“
𝑥2 = 𝑧21 + 𝑧22 + ⋯ + 𝑧2𝑛 + 𝑦2 = ∑ 𝑧2𝑗
𝑛
𝑗=1
+ 𝑦2 (2. 2. 2)
. . .
𝑥𝑛 = 𝑧𝑛1 + 𝑧𝑛2 + ⋯ + 𝑧𝑛𝑛 + 𝑦𝑛 = ∑ 𝑧𝑛𝑗
𝑛
𝑗=1
+ 𝑦𝑛
Ili kraće,
𝑥𝑖 = ∑ 𝑧𝑖𝑗
𝑛
𝑗=1
+ 𝑦𝑖; 𝑖 = 1, 𝑛̅̅ ̅̅ ̅ (2. 2. 2′)
Sistem jednačina 2. 2. 2' predstavlja jednačine namjenske raspodjela proizvoda sektora
𝑖 (𝑖 = 1, 𝑛̅̅ ̅̅ ̅). Matrični zapis sistema 2. 2. 2 je oblika 2. 2. 3, gdje smo sa 1n označili vektor
dimenzije 1Xn koji sadrži jedinice.
𝑋 = 𝑍 ∙ 1𝑛 + 𝑌 (2. 2. 3)
Ličnu potrošnju proizvoda sektora 𝑖 ćemo označiti sa ci ni ,...,1 , a odgovarajući vektor sa
𝐶𝑛×1. Državnu potrošnju sektora 𝑖 označit ćemo sa gi a odgovarajući vektor sa 𝐺𝑛×1. Bruto
investicije sektora 𝑖 označit ćemo sa 𝑖𝑖 a odgovarajući vektor sa 𝐼𝑛×1. Izvoz sektora 𝑖 označit
ćemo sa 𝑒𝑖 a odgovarajući vektor sa 𝐸𝑛×1.
n
n
c
c
c
C...
2
1
1
n
n
g
g
g
G...
2
1
1
n
n
i
i
i
I...
2
1
1
n
n
e
e
e
E...
2
1
1
Ukupnu ličnu potrošnju označimo sa 𝐶(𝐶 = ∑ 𝑐𝑖𝑛𝑖=1 ), ukupnu potrošnju vlade sa
𝐺(𝐺 = ∑ 𝑔𝑖𝑛𝑖=1 ), ukupne unvesticije svih sektora sa 𝐼(𝐼 = ∑ 𝑖𝑖
𝑛𝑖=1 ), te ukupan izvoz sa
𝐸(𝐸 = ∑ 𝑒𝑖𝑛𝑖=1 ). Sada možemo zapisati da vrijedi sljedeća relacija za vektor finalne
potrošnje:
𝑌 = 𝐶 + 𝐺 + 𝐼 + 𝐸 (2. 2. 4)
Razmotrimo informacije koje nam daje kolona 𝑗 matrice 𝑍,
1
0
5
USAID Strengthening Governing Institutions and Processes in Bosnia and Herzegovina (USAID-ov Projekt jačanja institucija vlasti i procesa u Bosni i Hercegovini) “Procjene ekonomskog uticaja pravne regulative u oblasti javno-privatnog partnerstva u tri kantona Federacije BiH“
jn
j
j
z
z
z
...
2
1
Ovo su elementi prodaje sektoru 𝑗, odnosno sektor 𝑗 kupuje od ostalih sektora potrebne
resurse za vlastitu proizvodnju. Dakle, ova kolona predstavlja izvore i količinu internih
inputa za proizvodnju sektora 𝑗. Matrica intermedijalnih isporuka Z, dakle daje prikaz
outputa sektora 𝑖 ali i prikaz inputa za sektore 𝑗, odatle i naziv input – output tabela.
Ukupna vrijednost internog inputa za sektor 𝑗 iznosi:
∑ 𝑧𝑖𝑗
𝑛
𝑖=1
(2. 2. 5)
Naravno sektor 𝑗 koristi i ostale inpute osim inputa iz sistema, kao na primjer rad, kapital,
zalihe ali i inpute iz uvoza. Ovi inputi se mogu grupisati i predstavljaju sektore isplata.
Generalno u sektor isplata spadaju uvoz i dodana vrijednost, pri čemu dodanu vrijednost
sačinjavaju: naknade zaposlenima, isplate poreza, kamate, isplate najma, profit,
amortizacija .
Neka je 𝑉1×𝑛 vektor – red koji predstavlja dodanu vrijednost za sektor 𝑗 i njegovi elementi
su označeni sa 𝑉𝑗. Vektor dodane vrijednosti je u tabeli 2 razdvojen na vektor rada 𝐷1×𝑛 sa
elementima 𝐷𝑗 i vektor ostalih isplata 𝑁1×𝑛 sa elementima 𝑁𝑗.
[𝑉]1×𝑛 = [𝑉1 𝑉2 … 𝑉𝑛]
[𝐷]1×𝑛 = [𝐷1 𝐷2 … 𝐷𝑛]
[𝑁]1×𝑛 = [𝑁1 𝑁2 … 𝑁𝑛]
Ukupnu dodanu vrijednost sistema označimo sa 𝑉 = ∑ 𝑣𝑖𝑛𝑖=1 , ukupne isplate za rad
označimo sa 𝐷 = ∑ 𝑑𝑖𝑛𝑖=1 te isplate za ostale kategorije sa 𝑁 = ∑ 𝑛𝑖
𝑛𝑖=1
Vrijedi relacija
𝑉 = 𝐷 + 𝑁
Prilikom sastavljanja međusektorske tabele, pojavljuje se problem kako u nju uključiti
uvozne tokove. Primjenjuju se dva osnovna postupka:
1
0
6
USAID Strengthening Governing Institutions and Processes in Bosnia and Herzegovina (USAID-ov Projekt jačanja institucija vlasti i procesa u Bosni i Hercegovini) “Procjene ekonomskog uticaja pravne regulative u oblasti javno-privatnog partnerstva u tri kantona Federacije BiH“
a) Po jednom postupku uvozni tokovi se iskazuju odvojeno, razvrstani po sektorima
porijekla (u odvojenim redovima) raspoređuju se na reprodukcionu potrošnju
pojedinih sektora i na pojedine komponente finalne potrošnje. Na taj se način dobija
matrica uvoznih tokova.
b) Po drugom postupku, uvozni tokovi se agregiraju sa domaćim tokovima, kao što je
prikazano u tabeli 2. Svi se uvozni proizvodi razvrstavaju po sektorima porijekla i
pribrajaju se domaćoj proizvodnji odgovarajućih sektora. Tako se dobije raspoloživa
količina proizvoda pojedinih sektora, koja se u odgovarajućim redovima tabele
raspodjeljuje na reprodukcionu potrošnju i na pojedine komponente finalne
potrošnje.
Evidentiranje na prvi način daje mnogo više informacija, i pruža mnogo više mogućnosti u
formulaciji i kasnijoj analizi medjusktorskog modela. Obzirom da ovaj način zahtijeva
mnogo veći obim primarnih statističkih podataka i samim tim uzrokuje i veće troškove
izrade međusektorske tabele, u praksi postoje i medjuvarijante, od kojih spominjemo
model retka koeficijenata, pri čemu se tokovi vanjskih nabavki prikazuju odvojeno od
domaćih tokova, ali se ne dezagregiraju po sektorima porijekla, nego samo po sektorima
nabavljačima, u vidu retka - vrste u međusektorskoj tabeli. Mi ćemo u našim prikazima
koristiti upravo ovaj oblik međusektorske tabele.
Označimo sa [𝑀]1×𝑛 vektor uvoznih inputa, pri čemu njegovi elementi 𝑀𝑗 predstavljaju
ukupnu vrijednost uvoznih inputa za sektor 𝑗.
[𝑀]1×𝑛 = [𝑀1 𝑀2 … 𝑀𝑛]
Detaljnija struktura uvoza se može dobiti ukoliko se uvoz prikazuje po sektorima onda bi
smo imali matricu uvoza
pnpp
n
n
np
MMM
MMM
MMM
M
.
....
.
.
21
22221
11211
Ukupna vrijednost inputa van sistema za sektor 𝑗 iznosi:
𝑣𝑗 + 𝑀𝑗 = 𝑙𝑗 + 𝑛𝑗 + 𝑀𝑗 = 𝑙𝑗 + 𝑛𝑗 + ∑ 𝑀𝑖𝑗
𝑝
𝑖=1
(2. 2. 6)
Ukupnu vrijednost uvoza u cijeli sistem označimo sa 𝑴 = ∑ 𝑀𝑖𝑛𝑖=1
1
0
7
USAID Strengthening Governing Institutions and Processes in Bosnia and Herzegovina (USAID-ov Projekt jačanja institucija vlasti i procesa u Bosni i Hercegovini) “Procjene ekonomskog uticaja pravne regulative u oblasti javno-privatnog partnerstva u tri kantona Federacije BiH“
Jednačina vrijednosne strukture proizvoda sektora 𝑗 se dobija sabiranjem ukupne
vrijednosti internih inputa (2. 2. 5) i vrijednosti inputa van sistema (2. 2. 6)
𝑥𝑗 = ∑ 𝑧𝑖𝑗
𝑛
𝑖=1
+ 𝑣𝑗 + 𝑀𝑗 (𝑗 = 1, 𝑛̅̅ ̅̅ ̅) (2. 2. 7)
Jednačine (2. 2. 2') i (2. 2. 7) opisuju namjensku raspodjelu odnosno vrijednosnu strukturu
proizvodnje sektora𝑖 (𝑖 = 1, 𝑛̅̅ ̅̅ ̅)i sektora 𝑗 (𝑗 = 1, 𝑛̅̅ ̅̅ ̅), respektivno.
Ako saberemo jednačine namjenske raspodjele svih sektora u sistemu 2. 2. 2, dobit ćemo
jednačinu namjenske raspodjele cjelokupne privrede:
∑ 𝑥𝑖
𝑛
𝑖=1
= ∑ ∑ 𝑧𝑖𝑗
𝑛
𝑗=1
𝑛
𝑖=1
+ ∑ 𝑦𝑖
𝑛
𝑖=1
(2. 2. 8)
Isto tako ako saberemo jednačine vrijednosne strukture 2. 2. 7 po indeksu 𝑗, dobit ćemo
vrijednosnu strukturu proizvoda sistema.
∑ 𝑥𝑗
𝑛
𝑗=1
= ∑ ∑ 𝑧𝑖𝑗
𝑛
𝑖=1
𝑛
𝑗=1
+ ∑ 𝑣𝑗
𝑛
𝑗=1
+ ∑ 𝑀𝑗
𝑛
𝑗=1
(2. 2. 9)
Lijeve strane jednačina 2. 2. 8 i 2. 2. 9 su jednake a ukupna intermedijalna potrošnja se
pojavljuje na desnim stranama u obje jednačine ( ∑ ∑ 𝑧𝑖𝑗𝑛𝑖=1
𝑛𝑗=1 ), pa izjednačavanjem desnih
strana i oduzimanjem intermedijalne potrošnje imamo relaciju:
∑ 𝑦𝑖
𝑛
𝑖=1
= ∑ 𝑣𝑗
𝑛
𝑗=1
+ ∑ 𝑀𝑗
𝑛
𝑗=1
(2. 2. 10)
Odnosno,
𝑌 = 𝑉 + 𝑀
Ova relacija nam govori da su finalne isporuke sistema jednake zbiru nabavki izvana i
dodane vrijednosti sistema. Ako izvršimo rasčlanjivanje finalnih isporuka na osnovne
dijelove te dodane vrijednosti na plaće i ostalo, jednačina 2. 2. 10 poprima oblik:
𝐶 + 𝐼 + 𝐺 + 𝐸 = 𝐷 + 𝑀 + 𝑁
odnosno
𝐷 + 𝑁 = 𝐶 + 𝐼 + 𝐺 + (𝐸 − 𝑀) (2. 2. 11)
1
0
8
USAID Strengthening Governing Institutions and Processes in Bosnia and Herzegovina (USAID-ov Projekt jačanja institucija vlasti i procesa u Bosni i Hercegovini) “Procjene ekonomskog uticaja pravne regulative u oblasti javno-privatnog partnerstva u tri kantona Federacije BiH“
Lijeva strana predstavlja bruto nacionalni dohodak (isplate u ekonomiji) a desna strana
bruto nacionalni proizvod (potrošnja, investicije i neti vrijednost izvoza). Navedena
jednačina pokazuje upotrebu IO u sistemu nacionalnih računa.
Proizvodni sistem od 𝑛 sektora ima 𝑛 jednačina namjenske raspodjele proizvodnje.
Napišimo sistem 2. 2. 2 ponovo:
{
𝑥1 = 𝑧11 + 𝑧12 + ⋯ + 𝑧1𝑛 + 𝑦1
𝑥2 = 𝑧21 + 𝑧22 + ⋯ + 𝑧2𝑛 + 𝑦2
…𝑥𝑛 = 𝑧𝑛1 + 𝑧𝑛2 + ⋯ + 𝑧𝑛𝑛 + 𝑦𝑛
Posmatrani sistem ima 𝑛 jednačina sa 2𝑛 + 𝑛2 varijabli, i to 𝑛 promjenljivih 𝑥𝑖 , 𝑛
promjenljivih 𝑦𝑖 i 𝑛2 promjenljivih oblika 𝑧𝑖𝑗. Takav sistem nema jednoznačno rješenje, što
rezultira zaključkom da na odredjen način moramo eliminisati 𝑛 + 𝑛2 promjenljivih da
bismo prišli rješavanju modela.
Tehnički koeficijenti
Intermedijalne raspodjele 𝑧𝑖𝑗 nam daju informaciju koliki je input sektora 𝑖 utrošen pri
proizvodnji ukupnog outputa 𝑥𝑗 sektora 𝑗. Iznos inputa iz sektora 𝑖 utrošen pri proizvodnji
jedinice outputa sektora 𝑗 se može odrediti kao količnik 𝑧𝑖𝑗
𝑥𝑗. Ova veličina se naziva
koeficijent direktnih utrošaka ili tehnički koeficijent i označit ćemo je sa 𝑎𝑖𝑗. Naziv tehnički
koeficijent potiče jer se ovim količnikom izražava tehnologija proizvodnje sistema - koristi
se pretpostavka da sektor koristi inpute u fiksnoj proporciji. Dakle, relacija kojom
definišemo 𝑛2 tehničkih koeficijenata je
𝑎𝑖𝑗 =𝑧𝑖𝑗
𝑥𝑗; 𝑖, 𝑗 = 1, 𝑛̅̅ ̅̅ ̅ (2. 2. 11)
odnosno,
𝑧𝑖𝑗 = 𝑎𝑖𝑗 ∙ 𝑥𝑗; 𝑖, 𝑗 = 1, 𝑛̅̅ ̅̅ ̅ (2. 2. 11′)
Matrica tehničkih koeficijenata se označava sa 𝐴 i u pitanju je kvadratna matrica dimenzije
𝑛 × 𝑛. Kolone ove matrice daju informaciju o strukturi inputa potrebnih za jedinicu
outputa.
1
0
9
USAID Strengthening Governing Institutions and Processes in Bosnia and Herzegovina (USAID-ov Projekt jačanja institucija vlasti i procesa u Bosni i Hercegovini) “Procjene ekonomskog uticaja pravne regulative u oblasti javno-privatnog partnerstva u tri kantona Federacije BiH“
𝐴 = [
𝑎11
𝑎21
𝑎12
𝑎22
⋯…
𝑎1𝑛
𝑎2𝑛
⋮𝑎𝑛1
⋮𝑎𝑛2
⋮⋯
⋮𝑎𝑛𝑛
]
Napominjemo da je najčešće u upotrebi vrijednosna interpretacija pa nam kolone matrice 𝐴
daju informaciju o vrijednosnoj strukturi inputa potrebnih za proizvodnju outputa u
vrijednosti jedne novčane jedinice. Veličine u matrici 𝐴 su sastavljene od količinske i
cjenovne komponente. Ovo ima značajne implikacije u nestabilnim privredama sa visokom
stopama promjena relativnih cijena. O stabilnosti tehničkih koeficijenata će biti govora u
nastavku.
Sistem jednačina 2. 2. 2 će uvođenjem tehničkih koeficijenata poprimiti oblik 2. 2. 12. To je
sistem linearnih jednačina u kojem je proizvodnja svakog sektora 𝑖 izražena kao funkcija
proizvodnje svih sektora i finalnih isporuka sektora 𝑖.
{
𝑥1 = 𝑎11 ∙ 𝑥1 + 𝑎12 ∙ 𝑥2 + ⋯ + 𝑎1𝑛 ∙ 𝑥𝑛 + 𝑦1
𝑥2 = 𝑎21 ∙ 𝑥1 + 𝑎22 ∙ 𝑥2 + ⋯ + 𝑎2𝑛 ∙ 𝑥𝑛 + 𝑦2
…𝑥𝑛 = 𝑎𝑛1 ∙ 𝑥1 + 𝑎𝑛2 ∙ 𝑥2 + ⋯ + 𝑎𝑛𝑛 ∙ 𝑥𝑛 + 𝑦𝑛
(2. 2. 12)
Matrična interpretacija modela 2. 2. 12 ima oblik:
𝑋 = 𝐴𝑋 + 𝑌 (2. 2.12′)
Ako su nam poznati tehnički koeficijenti onda ovaj sistem ima 2𝑛 varijabli: 𝑛 varijabli 𝑥𝑖
i 𝑛 varijabli 𝑦𝑖, odnosno posmatrani sistem ima 𝑛 stepena slobode. Ovim se osigurava
velika fleksibilnost modela, jer polovinu varijabli možemo egzogeno odrediti, npr. za
poznatu potražnju Y koliki bi trebao biti output za svaki sektor da bi se zadovoljila
predviđena potražnja ili koliki se očekuje uvoz.
Model 2. 2. 12' nam omogućava analizu međuzavisnosti proizvodnje i finalnih isporuka,
analizu odnosa vanjskih nabavki i proizvodnje sistema, analizu dodane vrijednosti i analizu
vrijednosti strukture proizvodnje.
Analiza zavisnosti proizvodnje i finalnih isporuka – sektorski multiplikatori
Ako je poznata proizvodnja svakog sektora, tj. poznat vektor X, model 3. 2. 2. nam
omogućuje da jednoznačno odredimo vrijednosti finalne isporuke svakog sektora.
𝑋 = 𝐴𝑋 + 𝑌 ⟹ 𝑌 = 𝑋 − 𝐴𝑋 ⟹
1
1
0
USAID Strengthening Governing Institutions and Processes in Bosnia and Herzegovina (USAID-ov Projekt jačanja institucija vlasti i procesa u Bosni i Hercegovini) “Procjene ekonomskog uticaja pravne regulative u oblasti javno-privatnog partnerstva u tri kantona Federacije BiH“
𝑌 = (𝐼 − 𝐴)𝑋 (2. 2 . 13)
gdje je 𝐼 jedinična matrica dimenzije 𝑛 × 𝑛.
Za analizu je značajnije kad su poznate finalne isporuke, 𝑌. Tad model treba da omogući
određivanje veličina proizvodnje da bi se zadovoljila potražnja 𝑌.
Odgovor na ovo pitanje ćemo dobiti ako riješimo matričnu jednačinu 2.2.13 po vektoru 𝑌.
Jedinstveno rješenje ove jednačine postoji ako kvadratna matrica (𝐼 − 𝐴) nije singularna
odnosno ako je det (𝐼 − 𝐴) ≠ 0. Dakle, ako je det (𝐼 − 𝐴) ≠ 0 onda postoji (𝐼 − 𝐴)−1 pa
množenjem 2.2.13 sa lijeve strane sa (𝐼 − 𝐴)−1 dobijamo rješenje:
𝑋 = (𝐼 − 𝐴)−1𝑌 (2. 2. 14)
Matrica (𝐼 − 𝐴)−1 se naziva Leontieva inverza matrica ili matrica sektorskih multiplikatora.
Za element 𝑖, 𝑗 matrice (𝐼 − 𝐴)−1 uvedimo oznaku 𝑙𝑖𝑗, tada se 2. 2. 14 u razvijenom obliku
može zapisati kao sistem 2. 2. 15. čime je jasno vidljiva zavisnost ukupnog outputa svakog
sektora od finalnih potražnji svih ostalih sektora.
{
𝑥1 = 𝑙11 ∙ 𝑦1 + 𝑙12 ∙ 𝑦2 + ⋯ + 𝑙1𝑛 ∙ 𝑦𝑛
𝑥2 = 𝑙21 ∙ 𝑦1 + 𝑙22 ∙ 𝑦2 + ⋯ + 𝑙2𝑛 ∙ 𝑦𝑛
…𝑥𝑛 = 𝑙𝑛1 ∙ 𝑦1 + 𝑙𝑛2 ∙ 𝑦2 + ⋯ + 𝑙𝑛𝑛 ∙ 𝑦𝑛
(2. 2. 15)
Objašnjenje značenja sektorskog multiplikatora možemo dobiti ako odredimo parcijalna
derivacija jednačine 𝑥𝑖 po varijabli 𝑦𝑗, ova derivacija će nam dati vrijednost koeficijenta 𝑙𝑖𝑗.
𝑙𝑖𝑗 =𝜕𝑥𝑖
𝜕𝑦𝑗
Sektorski multiplikator nam pokazuje proizvodnju sektora 𝑖 koja je uzrokovana jedinicom
finalnih isporuka sektora 𝑗, odnosno uticaj finalne potrošnje sektora 𝑗 na ukupnu
proizvodnju sektora 𝑖. Dakle, u sektorskom multiplikatoru 𝑙𝑖𝑗 je sadržan ukupni efekat što
ga na proizvodnju sektora 𝑖 putem složenog sistema proizvodnih veza čini jedinica finalnih
isporuka sektora j. On se sastoji iz direktnih i indirektnih efekata.
Direktni efekat je određen koeficijentom 𝑎𝑖𝑗, što znači da veličinu indirektnih efekata
pretstavlja razlika 𝑙𝑖𝑗 − 𝑎𝑖𝑗 𝑧𝑎 𝑖 ≠ 𝑗 ili 𝑙𝑖𝑗 − (𝑎𝑖𝑗 + 1) 𝑧𝑎 𝑖 = 𝑗. Slijedi obrazloženje.
Na osnovu jednačine YAXX množeći posljednju jednačinu s lijeva matricama I, A, A2,
A3, … , redom , slijedi beskonačan niz matričnih jednačina:
1
1
1
USAID Strengthening Governing Institutions and Processes in Bosnia and Herzegovina (USAID-ov Projekt jačanja institucija vlasti i procesa u Bosni i Hercegovini) “Procjene ekonomskog uticaja pravne regulative u oblasti javno-privatnog partnerstva u tri kantona Federacije BiH“
...............................
343
232
2
YAXAXA
YAXAXA
YAXAXA
YIXAXI
Sabirajući gornje jednačine (poslije poništavanja na lijevoj strani) dobiva se matrična
funkcija:
YAAAIX ..)( 32
Uspoređujući ovu jednačinu sa jednačinom (2. 2.14), zaključujemo da bi ovaj bekonačan red
mogao predstavljati aproksimaciju inverzne matrice (𝐼 − 𝐴)−1.
...321
AAAIAI .
Zaista kako vrijedi, (𝐼 − 𝐴) ∙ (𝐼 − 𝐴)−1 = 𝐼, pogledajmo proizvod (𝐼 − 𝐴) ∙ (𝐼 + 𝐴 + 𝐴2 +
𝐴3 + ⋯ + 𝐴𝑆) = 𝐼 + 𝐴 + 𝐴2 + 𝐴3 + ⋯ + 𝐴𝑆 − 𝐴 − 𝐴2 − 𝐴3 − ⋯ − 𝐴𝑆+1 = 𝐼 − 𝐴𝑆+1
Ako vrijedi 𝐴𝑆+1 → 0 𝑧𝑎𝑆 → ∞ onda je ova aproksimacija dobra.19
Kako je proizvod nenegativnih matrica nenegativna matrica, to su elementi matrica As
nenegativni pa se za elemente matrice (𝐼 − 𝐴)−1 dobija da su njene vrijednosti na glavnoj
dijagonali veće ili jednake 1 a ostale vrijednosti su pozitivne.
0)0(;
1)1(;
s
s
jijiji
s
s
iiiiii
aalji
aalji
.
Kada smo govorili o direktnim proizvodnim međuzavisnostima, rekli smo da tehnički
koeficijent 𝑎𝑖𝑗 pokazuje direktnu proizvodnu međuzavisnost sektora 𝑖 i sektora 𝑗 tj. tehnički
koeficijent 𝑎𝑖𝑗 smo definisali kao tehničku relaciju koja pokazuje veličinu proizvodnje
sektora 𝑖 koja se troši kao interni input u proizvodnji sektora 𝑗. Zbir elemenata u 𝑗 -toj
koloni matrice tehničkih koeficijenata 𝐴, ∑ 𝑎𝑖𝑗𝑛𝑖=1 ; (𝑗 = 1, 𝑛̅̅ ̅̅ ̅) pokazuje udio internih inputa
cijelog proizvodnog sistema u jedinici proizvodnje sektora 𝑗. Međutim, uticaj povećanja
proizvodnje j-tog sektora, namijenjenog finalnim isporukama ne iscrpljuje se samo tim
direktnim efektima. 19Definišimo normu N(A) matrice kao maksimalnu sumu elemenata u koloni matrice. Kako je matrica A
matriica tehničkih koeficijenata to se u koloni nalaze informacije o vrijednosti inputa sadržanih u jednoj jedinici
outputa,pa zaključujemo da je 𝑁(𝐴) ≤ 1. Na osnovu teorema iz matrične algebre, proizvod normi nije manji
od norme proizvoda imamo 𝑁(𝐴𝑛) ≤ 𝑁(𝐴)𝑛 , pa kako je 𝑁(𝐴) ≤ 1 to 𝑁(𝐴)𝑛 → 0, 𝑛 → ∞.
1
1
2
USAID Strengthening Governing Institutions and Processes in Bosnia and Herzegovina (USAID-ov Projekt jačanja institucija vlasti i procesa u Bosni i Hercegovini) “Procjene ekonomskog uticaja pravne regulative u oblasti javno-privatnog partnerstva u tri kantona Federacije BiH“
Razlika ijij al predstavlja sumu svih indirektnih efekata jediničnog povećanja finalnih
isporuka sektora j na nivo proizvodnje sektora 𝑖. Sumu svih indirektnih efekata jediničnog
povećanja finalnih isporuka sektora 𝑖 na nivo njegove proizvodnje, naći ćemo tako da od
ukupnog efekta tog povećanja iil oduzmemo 1+ iia . Naime da bi sektor 𝑖 proizveo jedinicu
svoje proizvodnje za finalne isporuke, mora osim te jedinice proizvesti i reprodukcioni
materijal za vlastitu potrošnju u veličini koeficijenta iia . Prema tome, direktni efekt jedinice
finalnih isporuka tog sektora je iia1 . Razlika )1( iiii al predstavlja sumu njegovih
indirektnih efekata. Zato su elementi na glavnoj dijagonali matrice (𝐼 − 𝐴)−1, 1iil , a svi
ostali vandijagonalni 0ijl .
Efekt jedinice povećanja finalnih isporuka sektora 𝑗 na ukupnu proizvodnju sistema je
∑ 𝑙𝑖𝑗𝑛𝑖=1 . Pošto je direktni efekt jedinice finalnih isporuka sektora 𝑗 na proizvodnju čitavog
sistema 1 + ∑ 𝑎𝑖𝑗𝑛𝑖=1 , to je suma indirektnih efekata ∑ 𝑙𝑖𝑗
𝑛𝑖=1 − (1 + ∑ 𝑎𝑖𝑗
𝑛𝑖=1 ).
Objašnjenje koje smo dali za značenje elemenata matrice (𝐼 − 𝐴)−1 primjenjuje sei za
svaku dodanu jedinicu povećanja finalne potrošnje 𝑗-tog sektora pa vrijedi relacija:
niYlXn
j
jiji ,...,1;1
.
Analiza odnosa vanjskih nabavki i proizvodnje sistema – multiplikatori uvoza
Utvrđivanje zavisnosti proizvodnog sistema o nabavama dobara izvana za proizvodnu
potrošnju je sljedeće bitno područje u analizi strukture proizvodnog sistema.
Pretpostavimo da je potrebna veličina nabavki izvana direktno proporcionalna sa veličinom
proizvodnje, pa taj koeficijent proporcionalnosti označimo sa 𝑚𝑗.
𝑚𝑗 =𝑀𝑗
𝑥𝑗
Koeficijent 𝑚𝑗 se naziva direktni koeficijent vanjskih nabavki i on pokazuje koliki je utrošak
vanjskih dobara proizvodne potrošnje po jedinici proizvodnje sektora 𝑗.
Izračunavanjem direktnih koeficijenata vanjskih nabavki za svaki sektor dobijamo vektor
direktnih koeficijenata vanjskih nabavki.20
20Ako su uvozi specificirani po sektorima porijakla, onda se dobija matrica direktnih koeficijenata vanjskih
nabavki.
1
1
3
USAID Strengthening Governing Institutions and Processes in Bosnia and Herzegovina (USAID-ov Projekt jačanja institucija vlasti i procesa u Bosni i Hercegovini) “Procjene ekonomskog uticaja pravne regulative u oblasti javno-privatnog partnerstva u tri kantona Federacije BiH“
𝑚 = (𝑚1 𝑚2 ⋯ 𝑚𝑛)
Ukupne vanjske nabavke se mogu izraziti jednačinom 𝑀 = 𝑚1𝑥1 + 𝑚2𝑥2 + ⋯ + 𝑚𝑛𝑥𝑛,
odnosno
𝑚𝑋 = 𝑀 (2. 2. 16)
Jednačina 2. 2. 16 nam daje zavisnost vanjskih nabavki i proizvodnje sistema. Sada možemo,
koristeći relaciju 2. 2. 14 odrediti zavisnost vanjskih nabavki i finalnih isporuka. Zamjenom
𝑋 = (𝐼 − 𝐴)−1𝑌 u 2. 2. 16 dobijamo relaciju koja izražava nabavke izvana kao funkciju
finalnih isporuka.
𝑚(𝐼 − 𝐴)−1𝑌 = 𝑀 (2. 2.17)
Vektor 𝑚(𝐼 − 𝐴)−1 je vektor ukupnih koeficijenata vanjskih nabavki i omogućava nam
izračun efekata finalnih isporuka na potrebe vanjskih nabavki.
Opšti član rezultirajućeg vektora je
𝑚𝑗∗ = ∑ 𝑚𝑖𝑙𝑖𝑗
𝑛
𝑖=1
pa se jednačina 2. 2. 17. može napisati kao
𝑀 = 𝑚1∗𝑦1 + 𝑚2
∗𝑦2 + ⋯ + 𝑚𝑛∗𝑦𝑛
a odavde vidimo da vrijedi
𝑚𝑗∗ =
𝜕𝑀
𝜕𝑦𝑗
Dakle, koeficijent 𝑚𝑗∗ pokazuje promjenu ukupnog uvoza (uvoz svih sektora sistema)
uzrokovanu jedinicom finalne isporuke sektora 𝑗. Osim toga, jedan sabirak u koeficijentu
𝑚𝑗∗, na primjer član 𝑚𝑘𝑙𝑘𝑗 pokazuje potrebe vanjske nabavke koje su utrošene u
proizvodnji sektora 𝑘 a uzrokovane su jedinicom finalnih isporuka sektora 𝑗.
Analiza dodane vrijednosti – multiplikatori dodane vrijednosti
U vrijednosti proizvodnje svakog sektora je sadržana i dodana vrijednost. U Input output
tabeli dadana vrijednost se zapisuje u redovima tabele i prema ranije uvedenoj notaciji,
dodanu vrijednost sektora 𝑗 označavat ćemo sa 𝑉𝑗. Kao što smo i ranije napomenuli dodana
1
1
4
USAID Strengthening Governing Institutions and Processes in Bosnia and Herzegovina (USAID-ov Projekt jačanja institucija vlasti i procesa u Bosni i Hercegovini) “Procjene ekonomskog uticaja pravne regulative u oblasti javno-privatnog partnerstva u tri kantona Federacije BiH“
vrijednost se može razdvojiti na svoje sastavne komponente, kao što su iznos plaće, višak
proizvoda, porezi, amortizacija, ...
Ako dodanu vrijednost posmatramo samo kao jedan red u tabeli (koji sadrži agregirane sve
sastavne dijelove dodane vrijednosti) onda imamo vektor dodane vrijednosti 𝑉 =
(𝑉1 𝑉2 ⋯ 𝑉𝑛). Dodanu vrijednost po jedinici proizvoda označit ćemo 𝑣𝑗 i ona se računa
djeljenjem dodane vrijednosti sektora 𝑗 sa vrijednosti proizvodnje sektora 𝑗.
𝑣𝑗 =𝑉𝑗
𝑥𝑗
Ovaj koeficijent pokazuje veličinu dodane vrijednosti sektora 𝑗 koji se formira u jedinici
njegove proizvodnje i naziva se direktni koeficijent dodane vrijednosti. Izračunavanjem
direktnih koeficijenata dodane vrijednosti za svaki sektor dobijamo vektor direktnih
koeficijenata dodane vrijednosti.
𝑣 = (𝑣1 𝑣2 ⋯ 𝑣𝑛)
Ukupna dodana vrijednost sistema se može izraziti jednačinom 𝑉 = 𝑣1𝑥1 + 𝑣2𝑥2 + ⋯ +
𝑣𝑛𝑥𝑛 odnosno
𝑣𝑋 = 𝑉 (2. 2. 18)
Analogno, kao i kod vanjskih nabavki, koristeći relaciju 2. 2. 14 možemo odrediti zavisnost
dodane vrijednosti i finalnih isporuka. Zamjenom 𝑋 = (𝐼 − 𝐴)−1𝑌 u 2. 2. 18 dobijamo
relaciju koja izražava dodanu vrijednost kao funkciju finalnih isporuka.
𝑣(𝐼 − 𝐴)−1𝑌 = 𝑉 (2. 2.19)
Vektor 𝑣(𝐼 − 𝐴)−1 je vektor ukupnih koeficijenata dodane vrijednosti i omogućava nam
izračun efekata finalnih isporuka na dodanu vrijednost sistema.
Ukupni koeficijent dodane vrijednosti je
𝑣𝑗∗ = ∑ 𝑣𝑖𝑙𝑖𝑗
𝑛
𝑖=1
(2. 2.20)
i pokazuje dodanu vrijednost formiranu u svim sektorima sistema koja je sadržana u jedinici
finalnih isporuka sektora 𝑗 . Osim toga, jedan sabirak u koeficijentu 𝑣𝑗∗, na primjer član 𝑣𝑖𝑙𝑖𝑗
izražava dodanu vrijednost formiranu u sektoru 𝑖 koja je sadržana u jedinici finalnih
isporuka sektora 𝑗.
1
1
5
USAID Strengthening Governing Institutions and Processes in Bosnia and Herzegovina (USAID-ov Projekt jačanja institucija vlasti i procesa u Bosni i Hercegovini) “Procjene ekonomskog uticaja pravne regulative u oblasti javno-privatnog partnerstva u tri kantona Federacije BiH“
Analogno kao i za vektor dodane vrijednosti možemo odrediti direktne koeficijente rada i
direktne koeficijente ostalih isplata, navedene zasebno u redovima tabele 2.
𝑑𝑗 =𝐷𝑗
𝑥𝑗; 𝑛𝑗 =
𝑁𝑗
𝑥𝑗
Vektori direktnih koeficijenata plaća i ostalih isplata
𝑑 = (𝑑1 𝑑2 ⋯ 𝑑𝑛); 𝑛 = (𝑛1 𝑛2 ⋯ 𝑛𝑛)
Kako vrijedi
𝑑𝑋 = 𝐷 𝑖 𝑛𝑋 = 𝑁
to koristeći relaciju 2. 2. 14 dobijamo plaću kao funkciju finalnih isporuka i ostale isplate
kao funkciju finalnih isporuka.
𝑑(𝐼 − 𝐴)−1𝑌 = 𝐷; 𝑛(𝐼 − 𝐴)−1𝑌 = 𝑁; (2. 2. 21)
Analogno, dobijamo i vektore 𝑙(𝐼 − 𝐴)−1 kao vektor ukupnih koeficijenata plaća i
𝑛(𝐼 − 𝐴)−1 kao vektor ukupnih koeficijenata ostalih isplata i ovi vektori nam omogućavaju
izračun efekata finalnih isporuka na ove komponente dodane vrijednosti sistema.
Ukupni koeficijent plaća sektora 𝑗 je
𝑑𝑗∗ = ∑ 𝑑𝑖𝑙𝑖𝑗
𝑛
𝑖=1
(2. 2.22)
a ukupni koeficijent ostalih isplata sektora 𝑗 je
𝑛𝑗∗ = ∑ 𝑛𝑖𝑙𝑖𝑗
𝑛
𝑖=1
(2. 2. 23)
Ovi koeficijenti pokazuju pomenute dijelove dodane vrijednosti formirane u svim sektorima
sistema koja je sadržana u jedinici finalnih isporuka sektora . Sabirak 𝑑𝑖𝑙𝑖𝑗 izražava plaću
formiranu u sektoru 𝑖 koja je sadržana u jedinici finalnih isporuka sektora 𝑗 i sabirak 𝑛𝑖𝑙𝑖𝑗
izražava ostale isplate formirane u sektoru 𝑖 koje su sadržane u jedinici finalnih isporuka
sektora 𝑗.
Analiza vrijednosti strukture proizvodnje
1
1
6
USAID Strengthening Governing Institutions and Processes in Bosnia and Herzegovina (USAID-ov Projekt jačanja institucija vlasti i procesa u Bosni i Hercegovini) “Procjene ekonomskog uticaja pravne regulative u oblasti javno-privatnog partnerstva u tri kantona Federacije BiH“
U kolonama IO tabele prikazana je struktura vrijednosti proizvodnje za svaki proizvodni
sektor.
.,...,1;1
njVMzx jj
n
i
ijj
(2. 2. 24)
Ako jednačinu 2. 2. 24 podijelimo sa 𝑥𝑗 dobićemo strukturu vrijednosti jedinice proizvodnje
sektora 𝑗.
1 = ∑ 𝑎𝑖𝑗
𝑛
𝑖=1
+ 𝑚𝑗 + 𝑣𝑗𝑗 = 1, 𝑛̅̅ ̅̅ ̅ (2. 2. 25)
Obzirom da jednačina 2. 2. 25 vrijedi za svaki sektor to se ova jednačina može zapisati i u
matričnoj notaciji
𝑖 = 𝑖𝐴 + 𝑚 + 𝑣 (2. 2.26)
gdje je 𝑖 = (1 1 ⋯ 1). Ova relacija izražava polaznu strukturu vrijednosti proizvodnje.
Odgovarajućom transformacijom („prebacivanjem“ 𝑖𝐴 na lijevu stranu, izdvajanjem faktora
𝑖 te množenjem sa (𝐼 − 𝐴)−1 dobijamo izraz
𝑖 = 𝑚(𝐼 − 𝐴)−1 + 𝑣(𝐼 − 𝐴)−1 (2. 2.27)
koji takođe pokazuje strukturu vrijednosti proizvodnje sektora. Razlika je u tome što prva
izražava strukturu kao zbir direktnih koeficijenata a druga na zbir ukupnih koeficijenata
vanjskih nabavki i ukupnih koeficijenata dodane vrijednosti. Druga relacija ne sadrži vlastitu
proizvodnu potrošnju sistema, već je vrijednost proizvodnje svakog sektora potpuno
dekomponirana na proizvodnu potrošnju dobara iz uvoza i na dodanu vrijednost formiranu
u proizvodnom sistemu.
Analiza uticaja finalne potrošnje
Posmatrano uz drugog ugla, možemo analizirati uticaj ukupne finalne potrošnje i pojedinih
njenih komponenti na proizvodnju cijele privrede. Ukupna potrošnja determiniše
proizvodnju proizvodnog sistema po obrascu 𝑋 = (𝐼 − 𝐴)−1𝑌 dok se indirektni efekti
utvrdjuju odbijanjem finalne potrošnje od gornjeg izraza, što predstavlja reprodukcionu
potrošnju proizvodnog sistema:
𝑋 − 𝑌 = (𝐼 − 𝐴)−1𝑌 − 𝑌 = ((𝐼 − 𝐴)−1 − 𝐼)𝑌
1
1
7
USAID Strengthening Governing Institutions and Processes in Bosnia and Herzegovina (USAID-ov Projekt jačanja institucija vlasti i procesa u Bosni i Hercegovini) “Procjene ekonomskog uticaja pravne regulative u oblasti javno-privatnog partnerstva u tri kantona Federacije BiH“
Efekte finalne potrošnje na proizvodnju moguće je dekomponovati na pojedine
komponente finalne potrošnje, tako da bi ukupni efekti pojedinih komponenti finalne
potrošnje na proizvodnju privrede bili:
𝑋 = (𝐼 − 𝐴)−1(𝐶 + 𝐼𝑛𝑣 + 𝐺 + 𝐸)
pri čemu je, naravno, potrebno izračunati sve podsabirke. Indirektni efekti svake
komponente na proizvodnju dobijaju se analogno indirektnim efektima ukupne finalne
potrošnje, odbijanjem konkretne komponente finalne potrošnje od ukupne proizvodnje
uvjetovane tom komponentom finalne potrošnje. Možemo posmatrati i odnos ukupnih i
indirektnih efekata komponenti finalne potrošnje na proizvodnju. Kod sektora koji manje ili
nikako ne isporučuju robe za finalnu potrošnju, biti će zabilježeno veće učešće indirektnih
efekata. Međusektorski model pokazuje da svi sektori, direktno ili indirektno učestvuju u
proizvodnji roba namijenjenih finalnoj potrošnji, što je i logično, obzirom da je osnovni cilj
proizvodnje, finalna potrošnja proizvedenih roba.
RAS metod i Hibridni metod
Problem stabilnosti tehničkih koeficijenata je jedan od najosjetljivijih prilikom korištenja
input output modela za potrebe projiciranja. Razloga za ovakvu konstataciju ima više.
Obzirom da je tehnički koeficijent definisan kao količnik vrijednosti utroška proizvoda
sektora 𝑖 i vrijednosti proizvodnje sektora 𝑗, slijedi da do promjene tehničkih koeficijenata
može doći iz sljedećih osnovnih razloga:
a) zbog promjene količinskih utrošaka proizvoda sektora 𝑖 u proizvodnji sektora 𝑗
b) zbog promjene relativnih cijena proizvoda sektora 𝑖 i 𝑗.
Slijedeći tu logiku, dalje možemo konstatovati da do promjene količinskih utrošaka (slučaj
pod a)) može doći zbog:
- tehničkog napretka u sektoru 𝑖 i/ili u sektoru 𝑗,
- promjena u produktivnosti proizvodnih faktora,
- promjena u ekonomičnosti poslovanja sektora 𝑗.
Do promjene relativnih cijena može doći zbog brojnih razloga, od kojih su neki identični sa
uzrocima promjene količinskih utrošaka, a pored ovih javljaju se i brojni drugi od kojih
spominjemo: promjene u režimu cijena, promjene u spoljnotrgovinskom režimu,
elastičnosti ponude i potražnje i dr.
1
1
8
USAID Strengthening Governing Institutions and Processes in Bosnia and Herzegovina (USAID-ov Projekt jačanja institucija vlasti i procesa u Bosni i Hercegovini) “Procjene ekonomskog uticaja pravne regulative u oblasti javno-privatnog partnerstva u tri kantona Federacije BiH“
Iz izloženog je jasno da je teško, odnosno u praksi nemoguće, kvantificirati sve ove faktore.
Dakle, postoji potreba za metodama ažuriranja tehičknih koeficijenata koje će udovoljiti
kontradiktornim ciljevima, što veće preciznosti i praktične upotrebljivosti, ekonomičnosti i
racionalnosti.
U praksi se primjenjuje dosta veliki broj metoda kao što su metodi ekstrapolacije trenda
tehničkih koeficijenata, evaulacijom uticaja konkretnih velikih investicionih projekata na
promjene koeficijenata, primjenom koncepta graničnih kapitalnih koeficijenata oblika:
𝛼𝑖𝑗 =𝑑𝑧𝑖𝑗,𝑡
𝑑𝑥𝑗
koji proizilaze iz početne formulacije osnovne regresione jednačine
𝑧𝑖𝑗,𝑡 = 𝛼𝑖𝑗𝑥𝑗 + 𝛽𝑖𝑗
Primjena metode podrazumjeva testiranje hipoteze da je 𝛽𝑖𝑗 = 0 što bi odgovaralo hipotezi
o jednakosti graničnih i prosječnih tehničkih koeficijenata21. U praksi najčešće
upotrebljavana metoda je biproporcionalna RAS metoda22, koja se zasniva na
ravnomjernom rasprostiranju efekta supstitucije i efekta fabrikacije
RAS metoda je metoda ažuriranja matrice tehničkih koeficijenata (intermedijarne potrošnje) iz nekog baznog razdoblja, informacijama izrađenih na osnovi tekućih podataka (statističkih istraživanja, anketa itd.). Ona pripada skupini biproporcionalnih metoda, a to znači da se njome istovremeno korigiraju i kolone i redovi bazne matrice. Ažuriranje već postojeće, stare input-output tablele je osnovni razlog primjene ove metode i to zato što je potrebno dvije do pet godina nakon završetka referentne godine da bi se iz prikupljenih podataka napravila i publicirala nova input-output tablica za tu godinu, a ona je već tada prilično zastarjela.
Osnovna pretpostavka RAS metode jest da je promjena svakog tehničkog koeficijenta u toku vremena rezultanta uticaja dva efekta, i to “efekta supstitucije” i “efekta fabrikacije”.
Efekat supstitucije je prouzrokovan najčešće promjenom relativnih cijena i tehničkim
progresom. Uticaj ovog efekta kvantificira se parametrom r, kojim se množe redovi bazne
matrice tehničkih koeficijenata.
21 A.J. Middlehoeck: Tests of the Marginal Stability of Input-Output Coefficients u : A.P.Carter i A.Brody:
Applications of Input-Output Analysis Nort Holand Amsterdam 1969 22 Autori ovog metoda su R.Stone i A.Brown: A Computable Model of Economic Growth ( A Programe for
Growth, 1), Chapman & Hall London, 1962. Metoda je razvijena prilikom konstrukcije modela privrednog rasta
Velike Britanije.
1
1
9
USAID Strengthening Governing Institutions and Processes in Bosnia and Herzegovina (USAID-ov Projekt jačanja institucija vlasti i procesa u Bosni i Hercegovini) “Procjene ekonomskog uticaja pravne regulative u oblasti javno-privatnog partnerstva u tri kantona Federacije BiH“
Efekat fabrikacije, prouzrokovan je najčešće tehničkim progresom i kvantificira se
parametrom s, kojim se množe stupci bazne matrice.
Osnovni elementi (informacije) potrebni za primjenu RAS metode su :
a) Matrice tehničkih koeficijenata za neko prijašnje (bazno) razdoblje𝐴0, ovu matricu
želimo ažurirati na sadašnji period i tako dobiti novu matricu tehničkih koeficijenata
za koju pretpostavljamo da leži u osnovi međusektorskih odnosa koji su se formirali
u sadašnjem periodu ;
b) Vektor ukupne proizvodnje 𝑋 u sadašnjem periodu za koji procjenjujemo matricu 𝐴;
c) Vektor ukupne proizvodnje intermedijanih proizvoda u sadašnjem periodu 𝑢, koji
dobijamo ako od vektora ukupne proizvodnje 𝑋odbijemo vektor finalne potrošnje;
d) Vektor ukupne potrošnje intermedijalnih proizvoda 𝑣 u sadašnjem periodu koji
možemo dobiti ako od vektora ukupne proizvodnje 𝑋 odbijemo vektor dodane
vrijednosti.
Oznake za vektore 𝑢 i 𝑣 su oubičajene u literaturi i zbog toga su i ovdje navedene u
izvornom obliku. Da ne bi došlo do zabune zbog preklapanja sa oznakama koje smo ranije
uveli a vezane za notaciju u IO modelu, daćemo i formalnu matematsku definiciju
komponenti vektora 𝑢 i 𝑣.
𝑢𝑖 = ∑ 𝑧𝑖𝑗
𝑛
𝑗=1
𝑣𝑗 = ∑ 𝑧𝑖𝑗
𝑛
𝑖=1
Dakle, da bismo izvršili procjenu tehnološke matrice potrebni su nam podaci ukupnih
intermedijarnih isporuka i ukupnih intermedijarnih nabavki, kao i bazna tehnološka
matrica.
Prema vezama koje postoje između matrica 𝐴, 𝑢, 𝑣, 𝑋 vidimo da se zadatak svodi na
rješavanje sistema jednačina datih u matričnom obliku:
𝑢 = 𝐴𝑋 (2. 3. 1)
𝑣 = 𝑖𝐴�̂� (2. 3. 2)
gdje je �̂� dijagonalna matrica sa elementima 𝑋𝑖 na glavnoj dijagonali.
1
2
0
USAID Strengthening Governing Institutions and Processes in Bosnia and Herzegovina (USAID-ov Projekt jačanja institucija vlasti i procesa u Bosni i Hercegovini) “Procjene ekonomskog uticaja pravne regulative u oblasti javno-privatnog partnerstva u tri kantona Federacije BiH“
U ovom sistemu nepoznata je matrica A, što znači da imamo 2𝑛 jednačina sa 𝑛2
nepoznatih. Da bi se mogao riješiti ovaj sistem uvode se i dodatne pretpostavke,
pretpostavke o uniformnosti djelovanja pomenutih efekata. To ustvari znači da je efekat
supstitucije isti za sve potrošače tog proizvoda, tj. da se cijeli red 𝑖 množi sa istim faktorom
efekta supstitucije 𝑟𝑖 i da je efekat fabrikacije sektora 𝑗 jednak u svim inputima tog sektora,
tj. da se cijela kolona množi sa istim faktorom efekta fabrikacije 𝑠𝑗.
Na ovaj način se procjena matrice 𝐴 sastoji od utvrđivanja 𝑛 faktora efekata supstitucije i 𝑛
faktora efekata fabrikacije, pri čemu na procjenu svakog elementa matrice 𝐴 utiče i 𝑟𝑖 i 𝑠𝑗.
𝑎𝑖𝑗 = 𝑟𝑖𝑎𝑖𝑗0 𝑠𝑗
Ili za čitavu matricu tehničkih koeficijenata
𝐴 = �̂�𝐴0�̂� (2. 3.3)
gdje su �̂� i �̂� dijagonalne matrice sa elementima 𝑟𝑖 i 𝑠𝑗 na glavnoj dijagonali.
Postupak procjene se može formulirati na sljedeći način:
Na osnovu 2. 3. 1 i 2. 3. 3 imamo
𝑢 = 𝐴𝑋 = �̂�𝐴0�̂�𝑋 = �̂�𝐴0�̂�𝑠 (2. 3.4)
Dalje iz 2. 3. 2 i 2. 3. 3 imamo
𝑣 = 𝑖𝐴�̂� = 𝑖�̂�𝐴0�̂��̂� = 𝑟𝐴0�̂��̂� (2. 3.5)
jer je 𝑖�̂� = 𝑟 , �̂�𝑋 = �̂�𝑠 i �̂��̂� = �̂��̂�.
Jednačine 2. 3. 4 i 2. 3. 5 predstavljaju sistem od 2𝑛 jednačina sa 2𝑛 nepoznatih i
rješavanjem sistema dobićemo faktore efekta supstitucije 𝑟1, 𝑟2, … , 𝑟𝑛 i faktore efekta
fabrikacije 𝑠1, 𝑠2, … , 𝑠𝑛
Postupak procjene parametara 𝑟𝑖 i 𝑠𝑗 je iterativan i sastoji se u naizmjeničnom
izračunavanju korekcionih vrijednosti parametara 𝑟𝑖 i 𝑠𝑗.
Praktična iskustva pokazuju da je konvergencija sume korekcionih parametara prema broju
𝑛 (broj sektora), pa time i konvergencija vektora 𝑢𝑡 𝑖 𝑣𝑡 prema vektorima 𝑢 𝑖 𝑣 dosta brza,
te se ova metoda dosta često primjenjuje, pri čemu je veliki značaj u primjeni odigrao
napredak računarske tehnike.
1
2
1
USAID Strengthening Governing Institutions and Processes in Bosnia and Herzegovina (USAID-ov Projekt jačanja institucija vlasti i procesa u Bosni i Hercegovini) “Procjene ekonomskog uticaja pravne regulative u oblasti javno-privatnog partnerstva u tri kantona Federacije BiH“
Modificirana ili hibridna RAS metoda polazi od istog koncepta, sa tom razlikom što se ne
izračunavaju svi koeficijenti, jer se ova varijanta metode primjenjuje u slučaju da nam je
jedan broj koeficijenata poznat. Ostvaruje se nešto brža konvergencija.
Ažuriranje ostalih elemenata međusektorske tabele vrši se u praksi odredjenom
kombinacijom direktnih statističkih snimanja i djelimičnih primjena nekih metoda za
procjenu - aproksimiranje nedostajućih elemenata tabele.
Iako, veoma ekonomičan, RAS postupak ima veoma velike manjkavosti suštinske prirode,
koji proizilaze iz činjenice, da ne postoji teoretska fundiranost pretpostavke o
ravnomjernom rasprostiranju promjena u odnosu na baznu tabelu na kvadrante finalne
potrošnje i dodane vrijednosti.