Prof.dr.sc.A.Brkić – Bolesti i traume zglobova u malih životinja
Prof.dr.sc. Antun Brkić
BOLESTI I TRAUME ZGLOBOVA U MALIH ŽIVOTINJA
(ARTHROPATHIAE)
Displazija kuka u pasa (Dysplasia coxae )
Bolest podrazumijeva razvojnu anomaliju kučnog zgloba koja se očituje lošom prilagodbom
glave bedrene kosti uz acetabulum, klinički smetnjama u hodu s protuprirodnom
pokretljivošću glave femura u acetbulumu, reakcijom mekih tkiva i pripadajućih zglobnih
tijela na kontinuirane mikrotraume.
Bolest je idiopatskog karaktera, a javlja se u pasa. Postoje različiti stupnjevi bolesti s obzirom
na stupanj promjena koje su nazočne, te se ova stupnjuje od A do E2 stupnja.
Patogeneza kokso-femoralne displazije mehanički je problem tj. stupanj displazije kuka u
direktnoj je svezi s tjelesnom masom životinje. U životinja naime nižih rastom i manje
tjelesne mase nije toliko važno da kučni zglob bude savršeno sukladan (kongruentan) jer nije
ni predviđeno da nosi veliku težinu. Tako u pasa granična težina iznosi 10 – 12 kg. Psi lakši
od tih vrijednodnosti nikako ili iznimno rijetko obolijevaju od ove bolesti. Displazija kuka
predstavlja hereditarno oboljenje. Donedavno se isticalo da se bolest prenosi dominantnim
genom s nepotpunom penetracijom, a danas se smatra da je posljedica polifaktorijelnog
nasljeđivanja.
I neki vanjski činitelji (odnos tjelesne mase, veličine zdjelice i mišićne mase) mogu pod
određenim okolnostima biti važan činitelj u razvoju ove bolesti. Uloga nasljeđivanja
procjenjuje se na 40 – 60%. Drugim riječima polovina varijacija nastaje zbog genetskih
činitelja, dok su vanjski čimbenici odgovorni za ostatak 50% u varijaciji težine displazije.
____________Copyright Klinika za kirurgiju, ortopediju i oftalmologiju 2009.____________
Prof.dr.sc.A.Brkić – Bolesti i traume zglobova u malih životinja
Stupanj izobličenja dakle, ne ovisi samo o labavosti i slabosti zgloba, što je genetski
predodređeno, nego u jednakoj mjeri i o aktivnosti psa. Iz toga razloga klinički simptomi se i
javljaju u vrijeme dresure ili tijekom uvođenja životinje u rad.
U spolno zrelih jedinki ne mora uvijek postojati korelacija između stupnja displazije i
kliničkih znakova bolesti. Stariji pas može imati veoma opsežne sekundarne promjene sa
slabo izraženim kliničkim simptomima. U mladog pak psa mogu postojati oštećenja, vrlo
malog stupnja s izrazito jakom šepavošću.
Radiološki nalaz displastičnog kuka govori da je acetabulum manje konkavan i plići, zbog
nedovoljnog razvoja acetabularnog svoda. Acetabulum ne stvara polukružnu udubinu da bi
obuhvatio glavicu bedrene kosti. On nije, kako se obično opisuje fiziološki, sličan polovini
naranče u poprečnom presjeku, nego odaje sliku uzdužno prerezanog limuna. Glavica femura
je spljoštena i ne odgovara oblikom, a ni veličinom acetabulumu. Bolest je progresivnog
tijeka te postupno može dovest do subluksacije, a ponekad i kompletne luksacije.
Artikulacijska ploha je nejednake širine, te je povećana i proširena u kranijalnom dijelu.
Sekundarne promjene koje se događaju uzrokovane displazijom kukova usko su povezane uz
degeneracijske promjene zgloba. Na acetabulumu dolazi do hondralne skleroze, napose na
mjestu gdje glavica vrši pritisak na prednji rub acetabuluma. Rubno se na acetabulumu se
mogu oblikovati osteofiti, naročito na mjestu gdje se zglobna čahura hvata na oss ilium.
Dolazi do sklerozacije zglobne hrskavice ali i hrskavice na glavi bedrene kosti. Postupno se
smanjuje glava femura, te se stiče dojam da se povećava vrat. Bolest se javlja se obostrano na
oba uda životinje istovremeno. Bolest u konačnici može završiti koksartrozom. Obzirom da se
radi o hereditarnoj bolesti selekcija roditeljskih parova jedini je nužan i učinkovit način u
borbi s ovom bolešću, te se pse svih pasmina u kojih se bolest javlja mora testirati na tu
bolest prije nego im se odobri parenje.
Liječenje: Jedini način učinkovita liječanja ove bolesti treba tražiti u odabiru operacije kao
terapije. U tu svrhu nudi se nekoliko operacijskih metoda s različitim uspjehom i različitim
vijekom trejanja boljitka. Jedna od njih je presjecanje m. pectineusa kao rješenja za
privremeno popuštanja boli uzrokovane displazijom. Miotomija se može načiniti na
njegovom tetivastom hvatištu na ossis pubis ili na trbuhu mišica. Obje ove metode ne
polučuju zadovoljavajuće rezultate. Nešto je vrijednija metoda miektomije u koje se isti mišić
uklanja u cijelosti na tetivastim hvatištima pubične i bedrene kosti, te se smanjuju primične
sile pa se posljedično omogućava dublji smještaj glave bedrene kosti u acetabulumu. Naredna
meroda je varus osteotomija u koje se osteotomijom femura ispravlja kot između podužne osi
bedrene kosti i vrata bedrane kosti. Tako se opet preusmjerava glava femura u acetabulum.
____________Copyright Klinika za kirurgiju, ortopediju i oftalmologiju 2009.____________
Prof.dr.sc.A.Brkić – Bolesti i traume zglobova u malih životinja
Slijedeća je metoda acetabuloplastika u koje se periacetabularno na kosti načina prostor
(kanal) u koji se fiksira spongioza uzeta sa zdjelice i na taj način načini acetabulom učini
dubljim. Obje ove metode nažalost često ne mogu spriječiti progresiju bolesti te se u
konačnosti pribjegne ekscizijskoj artroplastici glave i vrata bedrene kosti kako bi se popravila
kvaliteta opterećenja noge i uklonila bol. Najidealnije bi bilo učiniti kompletnu zamjenu kuka.
Legg – Calve - Perthesova bolest u pasa (Necrosis avascularis epiphisae capitis osis
femoris)
Simptomi: Aseptična nekroza, idiopatska nekroza subhondralna nekroza, osteohondritis,
osteohondrosis, coxa plana, Morbus Leg-Calve-Perthes, avaskularna nekroza glave bedrene
kosti.
Bolest se opisuje kao ishemična (avaskularna) nekroza glave bedrene kosti u pasa malih
pasmina mlađe životne dobi, a karakterizira ju kronična hromost nastala odjednom, bez
vidljivih uzroka. Schnelle ju opisuje 1937. g. prvi puta i nalazi iste promjene u pasa kao Legg
1909. g.
Javlja se u onih životinja čija tjelesna masa ne prelazi 10 – 12 kg. Bolest se u 90% slučajeva
nalazi unilateralno, na jednom kučnom zglobu, a obolijevaju životinje od 4 - 11 mjeseca
starosti. U životinja u rastu epifizna se hrskavica nalazi između glave i metafize bedrene kosti,
a okoštavanje epifize završava u dobi od 7 – 8 mjeseci starosti. Tek tada po okončanju
okoštavanja moguće je da metafizne arterije prodru u sve proksimalne dijelove bedrene kosti.
Krv u glavi bedrene kosti štenadi u rastu do završetka okoštavanja pristiže isključivo putem
epifiznih arterija koje vaskulariziraju zglobnu čahuru. Postojeća naime epifizna hrskavica
predstavlja ozbiljnu smetnju u cirkulaciji koja pristiže iz metafize, dok se u odraslih jedinki,
nakon osifikacije epifizne hrskavice ova smetnja gubi. Razlog postojećih vaskularizacijskih
smetnji nije još potpuno istražena, a eventualni mogući uzroci ovih poremetnji mogu biti
infekcija, trauma, toxemija, alergija, te hormonski, metabolički ili genetski činitelji.
Zglobna površina primarno promjenama nije zahvaćena jer se njena prehrana vrši putem
sinovijske tekućine zgloba. U samom početku bolesti oblik glave bedrene kosti je očuvan. U
fazi jačeg opterećenja ekstremiteta spongioza, koja nosi zglobnu hrskavicu se lomi, te
podliježe nekrozi. Nastala oštećenja popunjavaju granulacijskim tkivom te se u
rentgenogramu projiciraju kao svjetlija mjesta.
____________Copyright Klinika za kirurgiju, ortopediju i oftalmologiju 2009.____________
Prof.dr.sc.A.Brkić – Bolesti i traume zglobova u malih životinja
U ovoj fazi bolesti, kada nepostoje izobličenja glave bedrene kosti, nakon duže aktivnosti
oboljela životinja obično može šepati, a uzrok tome moguće je ustanoviti jedino
rentgenološki. Izrazitija hromost javlja se između 3 i 6 tjedna poslije prvih znakova bolesti.
Tada je, u pravilu, kao posljedica fiziološkog opterećenja zone defekta spongioze, napukla i
hrskavica zgloba. Činom pucanja zglobne hrskavice, praktički započinje proces izobličavanja
glave bedrene kosti. Ulamanje zglobne hrskavice potiče reparacijske procese u vidu stvaranja
spongioznog i endoostalnog vlaknastog koštanog tkiva u području epifize koji se nerijetko širi
i na vrat bedrene kosti te izobliči i njega. Oblik glave bedrene kosti se mijenja, a istovremeno
dolazi i do prilagodbe acetabuluma. Sekundarno, javlja se koksartroza kojoj se uzrok, već
nakon nekoliko mjeseci može samo pretpostavljati.
Znakovitost bolesti je da se hromost javlja naglo, bez vidljiva uzroka. Životinja ne
opterećuje bolesni ud ili to čini samo povremeno i nesolidno. Mogućnosti pokreta bolesne
noge bitno su ograničene, dobro se uočava spazam bedrenih mišića, a noga se doima kraćom.
Pritiskom u području kuka dade se isprovocirati bol. Abdukcija noge izrazito je bolna, a
ponekad je osjetna i krepitacija. Ubrzo dolazi do atrofije glutealne muskulature. Hromost
različitog intenziteta javlja se u periodu od 3 – 6 mjeseci od početka bolesti, a potom dolazi
do stanovitog poboljšanja. Određeni stupanj hromosti i atrofije muskulature ostaju međutim
doživotno.
Dvadeset pet posto oboljelih životinja u cijelosti se spontano oporavi. U radiološkoj slici
vidljive su znakovite promjene glave bedrene kosti. U ranoj fazi promjene se sastoje u
smanjenoj gustoći sjene glave femura sa širenjem zglobne pukotine. Javljaju se mjesta
žarišne dekalcifikacije na prijelazu glave u vrat bedrene kosti u blizini epifizne linije. Tipičan
Rtg. nalaz u kasnijoj fazi bolesti uključuje zadebljanje vrata različite gustoće sjene sa
izobličenjem i sploštenjem glave femura. Finalno, 3 – 4 mjeseca kasnije uočava se proces
kondenzacije (zgušnjavanja), a izobličenja rezultiraju trajnom osteoartrozom kučnog zgloba.
Liječenje: Životinje sa prvim znacima bolesti trebalo bi poštedjeti fizičke aktivnosti kolio
god je to moguće jer i temperament igra vežnu ulogu u razvoju i napredovanju bolesti. Tako
se može ili umanjiti razvoj ili napredovanje bolesti ili pak potaknuti rani oporavak. Ne treba
zaboraviti da se veliki postotak pasa oporavi spontano. Od ponuđenih metoda liječenja
najbolje rezultate daje ekscizijska artroplastika glave i vreta bedrene kosti.
____________Copyright Klinika za kirurgiju, ortopediju i oftalmologiju 2009.____________
Prof.dr.sc.A.Brkić – Bolesti i traume zglobova u malih životinja
Iščašenje bedrene kosti pasa i mačaka(Luxatio femoris)
Pojavljivanje i klinička slika: Iščašenju bedrene kosti najčešće prethodi djelovanje tupe
traume.Praksa govori da je to najčešće prometna nesreća, udarac, pad, skok a ponekad, iako
rjeđe nastanku boleti prethodi neko prijašnje patološko stanje. Teorijski, glava bedrene kosti
može luksirati u svim smjerovima iako se najčešće događa u kranio-dorzalnom smjeru. Tako
iščašena, u pravilu se smjesti intimno priljubljena, uz lateralnu površinu crijevne kosti.
Traumatska luksacija glave bedrene kosti gotovo je uvijek združena sa naprslinom
(laceracijom) zglobne čahure, uz trganje ligamenta glave bedrene kosti (lig. capitis ossis
femoris). Pored toga česta su oštećenja različitog stupnja mišićja neposredne okoline.
Asimetrija područja kuka uz pojavu krepitacije prilikom pasivnih kretnji te skraćenje uda
(luxatio femoris supraglenoidalis), ili produženja uda (luxatio femoris retro odnosno
infraglenoidalis) tipični su znakovi iščašenja. Kako je već naprijed spomenuto, najveći broj
iščašenja (90%) otpada na supraglenoidalis anterior, s promjenom polažaja glave bedrene
kosti prema naprijed i gore uz ilijačnu kost. Oboljela noga je skraćena do te mjere da životinja
njome jedva da može dotaći tlo. Noga je aducirana i rotirana prema van. Dok stoji križa noge,
a pri tome će bolesna biti ispred ili iza zdrave.
Zamjetno rjeđi oblik luksacije je supraglenoidalis posterior, s dislokacijom glave prema gore i
unazad. U tim slučajevima kučni, koljenski i skočni zglobovi su maksimalno ipruženi, a
zglobovi šape su flektirani. Pasivne kretnje pri ovakovom nalazu svedene su na minimum.
Luxatio retroglenoidalis, infraglenoidalis i obturatoria jednako kao i njihovi prelazni oblici
susreću se vrlo rijetko. U svim se ovim slučajevima bolesni ud, u usporedbi sa zdravim doima
dužim. Životinja u hodu neopterećuje nogu, a koljenski i i skočni zglob maksimalno su
ispruženi a dorzumom flektirane šape stružu po tlu. Pasivne abdukcija i adukcija pokazuju
prekomjernu pokretljivost.
I kod životinje koja leži moguće je ustvrditi smjer luksacije temeljem položaja i držanja
oboljelog uda. Veliki mišići kuka koji hvatište imaju na velikom trohanteru ili u njegovoj
blizini za vrijeme luksacije fiksiraju trohanter čineći uporište oko kojega se pomiče luksirana
slava bedrene kosti.
U dijagnistici iščašenja od velike je važnosti palpacija. Sastoji se u tome da u stojećem stavu
životinje palpatorički utvrdi položaj velikog trohantera koji se fiziološki nalazi otprilike u
polovini linije povučene od kriste ilijake i tubera ishi. Kod luksacije trohanter se pipa iznad, a
sasvim rijetko ispod nje.
____________Copyright Klinika za kirurgiju, ortopediju i oftalmologiju 2009.____________
Prof.dr.sc.A.Brkić – Bolesti i traume zglobova u malih životinja
Druga metoda jeste da se palac utiskuje u udubljenje između velikog trohantera i tubera ishi.
Kod pojave luksacije biti će uočena zamjetna razlika u veličini ovoga prostora (udubljenja) a
jačim pritiskom u to područje bolesni će se ud blago rotirati prema van. U koliko je kuk u
svom prirodnom položaju tada će kaudalni pomak trohantera istisnuti palac iz spomenute
udubine.
Naredna i vrlo vrijedna dijagnostička metoda jeste poredbena. Njome se uspoređuju stražnji
udovi u dužini. Psa se polegne bočno, a maksimalno se ispruže zglobovi (kuk i koljeno), te se
noge istegnu u kaudalnom smjeru. Pri tome treba paziti da se ne zarotira zdjelica. Kod ovako
izvedene usporedbe dužine nogu, oboljela će noga pokazivati očigledno skraćenje u odnosnu
na zdravu. Usporedbu dužine nogu moguće je izvesti tako da obje stražnje noge vise preko
stola, a životinju se položi na trbuh.
Diferencijalno dijagnostički treba isključiti lom vrata i glave bedrene kosti ili zdjelice, te je
stoga uputno načiniti Rtg. pretragu.
Liječenje: Od velike je važnosti za uspješno liječenje brza i točna dijagnostika. U tu svrhu
uputno je načiniti i Rtg. pretragu kako bi dobio uvid u karakter nastalih primjena i isključili
lomovi kostiju. Tada se pristupa repoziciji. Temeljni principi svake repozicije jeste da se
slijedi isti onaj put kojim je nastalo iščašenje ali pri tome koristi obrnuti smjera od smjera
nastanka istoga. Tako se izbjegavaju, ili se svode na minimum, oštećenja koja mogu nasti na
zglobnoj hrskavici ali i na drugim unutar zglobnim strukturama i njegove bliže okoline.
Vrijeme koje se smatra najpogodnijim za repoziciju je ono unutar prvog sata od nastanka
luksacije jer su tada sve strukture u fazi tuposti (stupor), smanjenog osjeta bola i u relativnoj
relaksaciji. Treba imati na umu da je vrijeme za preživljavanje hrskavice izvan prirodnog
položaja ograničeno i maksimalno je 9 sati. Nakon toga vremena nastupaju ireverzibilna
degeneracijske promjene. Što vrijeme više odmiče od prvog sata šanse za ozdravljenje bitno
se smanjuju a lokalne progresivne promjene sve su ne samo prognosticki nepovoljnije nego i
bitno otežavaju uspješnu repoziciju. Lokalna bol uvjetuje spazam koji priječi nužnu slobodnu
manipulaciju zglobnim tijelima te se stoga treba koristiti ili lokalnom anestezijom,
epiduralnim blokom ili općom narkozom. U svježih slučajeva repozicija omogućava
momentalnu mogućnost korištenja bolesne noge bez ikakovih smetnji.
____________Copyright Klinika za kirurgiju, ortopediju i oftalmologiju 2009.____________
Prof.dr.sc.A.Brkić – Bolesti i traume zglobova u malih životinja
Izobličavajuća upala kučnog zgloba ( Coxarthrosis )
Upala kučnog zgloba nastaje zbog poremećaja u mehaničkoj otpornosti unutarzglobnih
struktura, i silama kojima je zglob izložen. Starenje tkiva, kao prirodni biološki proces
predstavlja preduvjet za nastanak ove bolesti. Promjene koje nastaju zbog poremećaja brzine i
uvijeta između procesa trošenja i procesa obnavljanja (regeneracije) dovode do pojave
bolasti. Taj gotovo neizmjenjeni proces trošenja kako brzinom tako ni intenzitetom ne prati
proces obnavljanja, predstavlja primarne ili esencijalne, odnosno idiopatske koksartroze.
Spomenute promjene istodobno se događaju i na ostalim zglobovima te predstavljaju znakove
staračkih promjena kako ukupnog skeleta tako i zglobova. Takva stanja zapravo prirodnih
promjena ne očituju se na svim zglobovima jednako, jer im ni funkcija a ni važnosti nisu
jednake. Promjene u smislu primarne koksartroze, treba smatrati prirodnim procesima
starenja.
One koksartroze koje uslijede nakon nekog poznatog uzročnika, a koji na bilo koji način
mehanički oštećuju zglob, nazivaju se sekundarnim koksartrozama, a u pravilu su posljedica
prethodno oštećenog kuka. Obzirom da starenje tkiva predstavlja istovjetan proces u nastanku
obje ove vrste koksartroza ponekad je teško razlučiti primarnu od sekundarne. Temeljne
značajke koksartroze vezane su za primarne degeneracijske promjene u smislu propadanja
tkiva, i sekundarne regeneracijske promjene, kao rezultata funkcijske adaptacije. Primarni
uzrok promjena predstavlja narušena funkcijska ravnoteža kučnog zgloba, uzrokovana
mehaničkim činiteljima. Poremećeni odnosi između sila opterećenja i nosivosti, rezultirati će
poremećajem trošenja, i prirodnog obnavljanja tkiva. Mehanički činitelji dakle, imaju
presudnu ulogu u etiopatogenezi koksartroze.
Preartrotično stanje primarno je karakterizirano kako morfologijskim tako i funkcijskim
promjenama u zglobu. Strukturne promjene zgloba, predstavljaju glavnu značajku pre artroze
kuka zbog kojih dolazi do promjena u opterećenju, a s tim u vezi i do mehaničkog oštećivanja
zgloba. Do promjena unutarzglobnih biomehaničkih sila dolazi prvenstveno radi promjena u
kongruenciji zglobnih tijela. Bez obzira koji su ih činitelji uzrokovali, primarne patološke
promjene dobivaju u evolucijskom procesu neke jedinstvene značajke te postupno prelaze u
združeni patološki proces. Značajke biomehaničkih zbivanja dobivaju obilježja poremećaja
funkcijske ravnoteže zgloba sa zonama slabijih i jačih opterećenja zglobnih površina.
Reakcija tkiva zgloba na pojačan mehanički podražaj očituje se u početku subhondralnom
sklerozacijom.
____________Copyright Klinika za kirurgiju, ortopediju i oftalmologiju 2009.____________
Prof.dr.sc.A.Brkić – Bolesti i traume zglobova u malih životinja
Kasnije, radi pojačanog lokalnog opterećenja dolazi do destrukcije tkiva što za posljedicu
ima nastajanje degeneracijskih procesa. U nastavku, napredovanjem koksartroze događaju se
promjene mehaničkih i bioloških zbivanja s posljedičnim degeneracijskim i regeneracijskim
procesima.
Proces degeneracije u zoni prekomjernog opterećenja započinje promjenama na zglobnoj
hrskavici, da bi se u kasnijoj fazi promjene događale i na subhondralnoj kosti. U zoni
povećanog opterećenja događa se koštana skleroza, koju kasnije zamjenjuju cistične promjene
različite veličine i oblika. Sve je očitija diferencijacija zone pojačanog opterećenja od zone
smanjenog opterećenja uz očite reparatorne promjene koje progrediraju uz morfologijske
značajke pojave rubnih egzostoza. Istovremeno sa opisanim primarnim promjenama zbivaju
se promjene i na zglobnoj čahuri u smislu fibrozacije, skvrčavanja i hiperplazije sinovijske
membrane, ali i na drugim strukturama zgloba i njegove okoline. Finalno se javlja neposredna
artikulacija između glave bedrene kosti s jedne i acetabuluma s druge strane, bez hrskavice
kao posrednika, što rezultira trenjem kosti o kost.
Razorena hrskavica glave bedrene kosti, nazočnost osteofita, izobličen vrat bedrene kosti te
splošten rub acetabuluma direktni su uzroci nastanku boli visokog stupnja te reducirane i
otežane pokretljivosti.
Terapija: Sve gore opisane bolesti kučnog zgloba u konačnosti mogu završiti koksartrozom,
te i njihovo liječenje treba promatrati u tom svjetlu. Temelj odluke o izboru liječenja
predstavlja dob oboljele životinje, kondicija, raspoložive tehničke pretpostavke za obavljanje
pojedinih operacijskih zahvata i platežna sposobnost tražitelja usluge. Sve metode koje se
nude u svrhu terapije su operacijske.
A) Metode kojima se poboljšava stabilnost kučnog zgloba
1. Varus osteotomija
2. Acetabuloplastika
B) Ekscizijska artroplastika glave i vrata bedrene kosti
C) Operacije kuka s parcijalnom i totalnom protezom
1. Proteza glave bedrene kosti
2. Totalna proteza kuka
____________Copyright Klinika za kirurgiju, ortopediju i oftalmologiju 2009.____________
Prof.dr.sc.A.Brkić – Bolesti i traume zglobova u malih životinja
Uganuće (Distorsio)
Predstavlja kratkotrajno (trenutno) razmicanje zglobnih površina što uzrokuje rastezanje ili
trganje zglobnih veza i zglobne čahure uz veće ili manje gnječenje i drugih dijelova zgloba.
Razmaknuta ili trenutno razdvojena zglobna tijela vraćaju se odmah u svoj prvotni, prirodni
položaj. Pojam uganuće koristi se dvoznačno. Jedan put za sam inzult, a drugotno i kao
dijagnoza.
Mehanizam nastanka je raznovrstan:
1. Tako se razdvajanje zglobnih tijela dogodi u smjeru prirodnih kretnji zgloba u
zglobovima ginglimusima zbog hiperekstenzije ili hiperfleksije. Najčešće
nastaju na zglobovima ekstremiteta zbog iznenadnog preopterećenja zglobova
za skoka ili pada životinje.
2. Pomicanjem zglobnih površina u stranu u suprotnom smjeru od smjera
prirodnog pokretanja zgloba. Nastaje u pravilu utjecajem vanjskih sila koje
djeluju postrance.
3. Prekomjerna torzija (rotacija) zgloba oko uzdužne osi kosti. Nailazi se često na
ovu bolest u zglobova ekstremiteta kao posljedica naglog zaokreta i promjene
pravca kretanja na opterećenoj nozi u akciji i dr.
Promjene nastale uganućem svode se uglavnom na zglobnu čahuru te strukture njene bliže
okoline. Čahura zgloba se rasteže, ponekad i rupturira, što izaziva unutarzglobno krvarenje
(haemarthros). Rupturom mogu biti zahvaćeni samo neki slojevi zglobne čahure ili pak ova
rupturira u cijelosti. Zglobne veze ekstra i intraartikularno također se rastežu, pače mogu
naprsnuti ili rupturirati u cijelosti. Nije rijetkost da dolazi do prekida kontinuiteta tetive ili
mišića koji sudjeluje u akciji zgloba. U ekstremnim slučajevima dolazi do pojave naprsline na
zglobnoj hrskavici, avulzijskih lomova na rubovima zgloba ili hvatišta zglobne čahure.
Sklonost nastanaku bolesti predstavljaju slabi zglobovi, slabe zglobne veze, nepravilan
položaj zglobova, nepravilan potkov i dr.
____________Copyright Klinika za kirurgiju, ortopediju i oftalmologiju 2009.____________
Prof.dr.sc.A.Brkić – Bolesti i traume zglobova u malih životinja
Klinička slika bolesti ovisi o stupnju i prirodi morfologijskih promjena. Uganuće slabijeg
intenziteta često uzrokuje funkcijske smetnje koje trajanjem ne prelaze više od par minuta. Sa
momentom nastanka bol je izrazito snažna te je i hromost obično visokog stupnja. Bolovi se
opet pojavljuju, a time i funkcijske smetnje u smislu hromosti poslije 1 – 2 sata od momenta
nastanka, a u direktnoj su vezi sa nastankom otečenja. U opsežnijih ruptura zglobne čahure, a
prvenstveno nakon pucanja zglobnih ligamenata događaju se jače kliničke promjene za čija
izlječenja je potrebno od nekoliko tjedana do nekoliko mjeseci. Pokreti oštećenog zgloba su
ograničeni, opterećenje uzrokuje bol, te životinja štedi bolesni ekstremitet. Zglob je često
nejasnih kontura, a uzrok tomu su periartikularna krvarenja. U drugom slučaju kao što je
krvni izljev u šupljinu zgloba, zglobna čahura je ispupčena i napeta te se na potkožnim
dijelovima dobroo opipava. Otečenje je u pravilu temperirano, bolno, tvrdo elastične
konzistencije. Pasivnim kretnjama provocira se bol. Ukoliko je došlo do opsežnijeg puknuća
zglobne čahure i ligamenata prisutna je intraartikularna protuprirodna pokretljivost. Pojava
cirkumskriptne bolnosti na palpaciju ruba zgloba uz protuprirodnu pokretljivost upućuje na
rupturu zglobne čahure i odlamanja ruba pripadajuće kosti. Rtg. pretraga ne može dati
nikakovo uporište za distorziju osim eventualnih odlamanja i protuprirodne pokretljivosti u
momentu snimanja.
Promjene na zglobnoj čahuri dovode do njene upale. Zbog stalnog podraživanja izazvanog
kretnjama zgloba, zglobna čahura vezivnotkivno odeblja. Kasnije će tijekom bolest možda
doći do retrakcije ožiljka, što će za posljedicu ima reduciranu prostranosti i kroničnu smetnju
u smislu ograničene pokretljivosti zgloba. Upalni proces ponekad može zahvatiti i periost u
blizini zglobne čahure te nastaje periartritis osifikans koji će dodatno stvarati mehaničke
smetnje, a može zavrišti ankilozom (nepokretnošću) zgloba.
U nekim drugim slučajevima može doći do širenja sinovijskih strukutra kao posljedice jače
punjenosti zgloba te u takovom stanju trajno ostati (hidrops zgloba, zglobna žuč).
Liječenje: se sastoji u mirovanju i maksimalno mogućoj imobilizaciji zgloba. Akutna stanja
treba kupirati u prvoj fazi hladnim ili alkoholnim oblozima. U kasnijoj fazi resorpciju krvi
pospješuje se toplim oblozima. Idealno je postaviti sadreni ili škrobni povoj malim
životinjama 2 – 3 tjedna, a u konja i goveda 4 tjedna. Nakon uklanjanja imobilizacijskog
povoja unatoč činjenici o nepostojanju smetnji u korištenju ekstremiteta, neophodno je daljnje
mirovanje. U konja se preporuča aplikacija oštrih masti pa i prethodno točkasto paljenje. U
periodu oporavka, kretanje životinje u početku mora biti ograničeno, i pod kontrolom, uz
postupno odmjereno pojačavanje napora. Ponekad zaostaje locus minoris resistentiae koji
omogućuje nastanak dodatnih distorzija. Frick (1923) kaže da hramanje izazvano uganućem
____________Copyright Klinika za kirurgiju, ortopediju i oftalmologiju 2009.____________
Prof.dr.sc.A.Brkić – Bolesti i traume zglobova u malih životinja
koje ne prođe nakon 14 dana za izlječenje treba 4 tjedna, a ono koje se ne izliječi za 4 tjedna
treba 8 tjedana.
Iščašenje (Luxatio)
Iščašenje se naziva trajno potpuno protuprirodno razmicanje zglobnih tijela uz istovremeni
prekid kontinuiteta dijelova zglobne čahure ili ligamenata.
Subluksacija ili nepotpuno iščašenje nazivamo stanje kod kojega se koštani dijelovi
zglobnih površina još dodiruju. Pod pojmom luksacije ili dislokacija nazivamo i
protuprirodnu translokaciju tetiva, mišića i živaca.
Sve luksacije se imenuju zbog precizne identifikacije sijela bolesti, prema kosti koja leži
periferno od zgloba. Za točno opisivanje položaja iščašenog dijela zgloba treba označiti i
pravac u kome se odmaknulo zglobno tijelo. Anterior, posterior, dorsalis, pre, retro, infra,
supraglenoidalis itd. Luksacije mogu nastati primarno – traumatski i sekundarno – spontano
tijekom drugih bolesnih stanja.
Primarna luksacija. Mehanizam nastajanja sličan je onome kod distorzija, no da bi se
zglobna tijela međusobno potpuno udaljila potrebna je ipak veća direktna ili indirektna
kinetička energija. Luksacija je završena ako je kinetička energija traume iscrpljena ili ako
ligamenti i podraženi mišići neposredne okoline spriječe daljnje djelovanje traume.
Sekundarno-patološke luksacije nastaju kao posljedica razaranja zglobne čahure uslijed
gnojnih artritisa (destrukcijska luksacija). Obično je kompletno razaranje zglobne čahure
rijetko, pa je rijetka i totalna luksacija te govorimo samo o subluksaciji. Na ovu bolest se
često nailazi na zglobovima prsta u konja, a ponekad se javlja i nakon neurektomija. Istezanje
i olabavljenje zglobne čahure uz istovremeno punjenje zgloba (hidrops) dovodi do
distenzijske luksacije.
Habituelne luksacije su takove koje se same uzglobljuju i ponavljaju se. Najčešće ih
nalazimo na femuro-patelarnom zglobu ždrebadi i mlađih konja. Patela u fazi opterećenja
isklizne preko vanjskog kondila lateralno ili što je češće u najvišoj gornjoj točki prilikom
ekstenzije biva fiksirana na medijalnom gornjem grebenu. Obično se javlja istovremeno na
oba koljena.
Stacionirana luksacija za razliku od habitualne trajnog je karaktera s konačnim
protuprirodnim pomicanjem.
____________Copyright Klinika za kirurgiju, ortopediju i oftalmologiju 2009.____________
Prof.dr.sc.A.Brkić – Bolesti i traume zglobova u malih životinja
Komplicirane luksacije udružene su s lomovima kostiju ili opsežnim razaranjem tkiva.
Otvorene luksacije su one u kojih istovremeno postoji rana kojoj je otvoren iščašeni zglob.
Obično nastaje na perifernim zglobovima koji leže supkutano i koji nisu obloženi debljom
muskulaturom.
Pojavljivanje: Dok su uganuća češća u konja, u pasa su brojnošću značajnije luksacije.
Luxatio femoris najčešći se događa u psa i mačke ali se nalaze i kod goveda i konja. U konja
su luksacije patele najčešće dorzalne, a daleko su rjeđe medijalne i lateralne. U pasa,
posebice malih pasmina najčešća je medijalna a mnogo rjeđa lateralna luksacija patele.
U pasa su luksacije kao posljedica traume moguće na svim zglobovima, a pored spomenutih
javlja se i luksacija antebrahija. U mačke pored femoralne luksacije česta je i luksacija
mandibule. U konja najčešće traumatska luksacija javlja se na putšnom zglobu, dok su na
krunskom i kopitnom zglobu većinom patološke subluksacije.
Simptomi: Obično se prepoznaju po načinu nošenje te izmijenjenoj uzdužnoj osi
ekstremiteta. Zbog protuprirodnog položaja kosti obično se konstatira i skraćenje
ekstremiteta. Svježe iščašeni zglob u pravilu je otečen, temperiran i bolan. Ponekad je moguće
palpatorički utvrditi razmaknuta zglobna tijela i artikulacijske plohe. Iščašenje zgloba u
pravilu je praćeno hromošću visokog stupnja. Pasivnim kretnjama iščašenog zgloba provocira
se snažna bol uz protuprirodne zvukove (strugnje, škripanje i krepitacija). Zglob je značajno
reduciranog motiliteta. Zbog snažne kontrakcije mišića nakon pasivnog pomicanja zglob se
ponovno vraća u položaj tipične luksacije. Često je pokretljivost ograničena u jednom smjeru,
a u drugom je moguća više nego je to prirodno. Nedostatak tipične krepitacije isključuje
mogućnost loma kosti. Siguran nalaz daje Rtg. pretraga.
Tijek bolesti: Ukoliko se iz bilo kojeg razloga luksacija ne liječi otečenje uzrokovano krvnim
izljevom splasne kroz nekoliko tjedana. Bolnost se postupno smanjuje, a mogućnost
pokretanja zgloba povećava no nikada ne dosiže stupanj prirodne pokretljivosti. Čašice
kuglastih zglobova popunjavaju se čvrstim granulacijskim tkivom te se njihove površine
postupno izravnavaju. Na mjestu dodira dislocirane glave zgloba ova pritiskom i trenjem
stvara novu utlinu nalik na čašicu zgloba. Na taj je način stvara neoartroza koja ipak dopušta
samo ograničene pokrete. U pasa nakon ovakovog incident na kuku moguća je sasvim solidna
funkcija. Posljedično skraćenje ekstremiteta koje najčešće prati iščašenje femura u pasa,
kompenzira se jačom ekstenzijom zglobova (kučni, koljenski i tarzalni).
____________Copyright Klinika za kirurgiju, ortopediju i oftalmologiju 2009.____________
Prof.dr.sc.A.Brkić – Bolesti i traume zglobova u malih životinja
Liječenje: se sastoji u ranoj repoziciji luksiranih zglobnih tijela. Optimalno vrijeme za
preživljavanje svih dijelova zgloba je 1 -2 sata, a posebice zglobne hrskavice je maksimalno 9
sati od nastanka luksacije. Do tog bi vremena trebalo očekivati, kako anatomski tako i djelatni
povrat funkcija ukoliko se repozicija izvede uspješno i stručno. Najlakše ju je načiniti u
prvom satu od nastanka luksacije kada su meka tkiva u fazi tuposti (stupora), a nakon toga
vremena dolazi do posljedičnog spazma muskulature što značajno otežava manipulaciju
zglobom. Važno načelo u repoziciji predstavlja način na koji će se ova izvesti, a to mora biti
isti onaj put, ali obrnutog smjera kojim je luksacija i nastala. Na taj način izbjegavaju se
dodatne lezije tkiva što bi značajno moglo ugroziti kako anatomski ustroj zgloba tako i
njegovu funkciju. Pošto repozicija predstavlja izrazito bolan zahvat korisno je potpuno
isključiti osjet bola anestezijom - provodnom, epiduralnom, ili općom. Ponovno uzglobljenje
zglobnih tijela nekada je i jasno čujno, a odmah se po repoziciji uočavaju malih životinja
uglavnom dobro liječe. Najveći broj luksacija u goveda i konja dovode do nemogućnosti
prirodnih kretnji zgloba. Ukoliko se repoziciji nije pristupilo na vrijeme ponekad ju kasnije
onemogućuju fibrinske ili fibrozne naslage ili granulacije te se uzglobljavanje ne može izvršiti
solidno što opet pogoduje pojavi reluksacije.
Nakon repozicije neke zglobove dobro je imobilizirati. Dok lukacije velikih zglobova goveda
i konja predstavljaju indikaciju za gospodarsko iskorištavanje zbog nemogućeg ili
neučinkovitog liječenja koje bi životinji vratile prvotnu fiziološku funkciju zgloba, u pasa i
mačaka prognoza je daleko povoljnija.
Iščašenje ivera u pasa i mačaka (Luxatio patelae)
Pojavljivanje: Bolest se javlja u pasa dok je u mačaka iznimno rijetka ali ipak poznata.
Najčeši oblik u pasa i mačaka je medijalna luksacija, lateralna je neusporedivo rijeđa dok je
dorzalna nepoznata. Uzroci nastanku ove bolesti su raznoliki. Na prvom su mjestu lokalne
traume zbog prometnih nezgoda, udaraca, padova, ugriza, nezgoda prilikom promjene pravca
kretanja životinje u brzoj akciji idr. Kao drugi, češći uzrok ove bolesti su prirođeni nedostaci
posebice u pasa malih pasmina.
Životinja oboljela od ove bolesti ili ne opterećuje bolesnu nogu što je češći nalaz kod pasa
velikih pasmina, ili pak kvaliteta opterećenja bolesne noge nije primjerena pasminskoj
odnosno tjelesnom ustroju i veličini, te je vrijeme opterećenja noge bitno smanjeno, a uočava
se i nestabilnost noge.
____________Copyright Klinika za kirurgiju, ortopediju i oftalmologiju 2009.____________
Prof.dr.sc.A.Brkić – Bolesti i traume zglobova u malih životinja
Takove životinje često sjede ili leže, a pri tomu je bolesna noga nešto otvorenijega kuta u
koljenskom zglobu. U hodu se primjeti, kod habitelnih jednostranih luksacija povremeni
izostenak opterećenja bolesne noge i umjesto koraka životinja na specifičan način poskoči i
izbjegne opteretiti bolesnu nogu. Ovakav nalaz uz povremeni “poskok” često se opaža u onih
životinja u kojih se neredovito događa habituelna lusacija.
Liječenje: Nekada su se koristile konzervativne metode liječenja no nikada nisu uspjele
zadovoljiti kriterije objektivne prosudbe ozdravljenja životine. Luksacija patele naime u
konačnosti, prije ili poslije dovode do kroničnih izobličavajućih promjena koljenskog zgloba
kada su male koristi i od dobro odabranih i vrhunski izvedenih operacijskih metoda liječenja.
Stoda je od osobite važnosti pored brze dijagnostike jednako brz izbor najpogodnije
operacijske metode liječenja. Od operacijskih načina liječenja luksacije patele treba
spomenuti tehniku kojom se jedan tračak fascije geni koja se peihvaća za lateralni rub ivera
ispreparira, te se provede ispod lateralne koljenske fabele i toliko napne koliko je potrebito da
se patela vrati u trohleu kako bi se njome kao prirodnim putom gibala za vrijeme kretanja
životinje.
Druga operacijska metoda je transpozicija tuberozitasa tibije, za koji se hvata ligamentum
patelae, na novo mjesto, lateralno od kriste tibije. Tim se zahvatom također reponira patela na
prirodno mjesto ka trohlei. Treća operacijska metoda repozicije patele sastoji se u tome da se
produbi preplitka trohleja na način sa se na tom mjestu klinasto isječe pripadajući dio femura
te se u tako produbljeno mjesto vrate trohlea i pripadajuće joj koštane strukture.
Odvajanje epifize na glavi bedrene kosti (Epiphiseolysis)
Bolest se javlja u ždrebadi i mlađih konja teških pasmina te pasa, a najznačajnije ekonomske
štete javljaju se u tovne junadi i svinja. Bolest nastaje postupno stoga što razvoj skeleta ne
prati intenzivan i brzi rast životinja, te nagli prirast. Prisutnost dakle takovih, težinom
izazvanih sila koje nikad nisu toliko snažne da bi izazvale frakturu, nastaju pretpostavke koje
potiskuju epifizu do njenog odvajanja od koštanog tkova u cijelosti.
Na početku bolesti prisutni su znakovi mješovite hromosti nižeg stupnja, a napredovanjem
bolesti hromost se pojačava do nemogućnosti korištenja bolesnog uda. Bolesni je ud nešto
predveden i usmjeren pod tijelo, sapi su strmije, a pasivnim kretnjama čujno je struganje i
krepitacija. Epifiza se odvaja od femura unutar zglobne čahure na kojoj nema naročitih
promjena. Patoanatomskom pretragom se uočava da glava bedrene kosti ostaje čvrsto u
____________Copyright Klinika za kirurgiju, ortopediju i oftalmologiju 2009.____________
Prof.dr.sc.A.Brkić – Bolesti i traume zglobova u malih životinja
acetabulumu gdje je fiksirana s lig. capitis ossis femoris. Acetabulum, i artikulacijska
hrskavica na glavi bedrene kosti u potpunosti su intaktne. Bolesne životinje (naročito svinje i
goveda) više leže, izrazito teško ustaju, naročito ako su oboljela oba kuka , kretnje su im
ograničene, a korak skraćen u oba smjera. Bolest je ne izlječiva, osim u pasa, gdje je uspjeh
liječenja uglavnom zadovljavajući.
Lakatna displazija pasa (Displasio procesus anonei)
Bolest je razvojnog karaktera a anomalija se sastoji u izostanku koštanog spajanja
ankonealnog izdanka sa hrskavičnim prihvatištem na ulni. U fazi okoštavanja ankonealni
izdanak je povezan sa zglobnom čahurom i nalazi se unutar zgloba, a postupno se od nje
odvaja i izaziva sekundarne promjene oštećujući zglobnu hrskavicu što dovodi do kroničnih
izobličavajućih lokalnih promjena. Bolest je nasljedna, a znakovi bolesti javljuju se u
životinja od 4. mjeseca starosti na više.
Kao prirođeni razvojni nedostatak koji uvjetuje zglobnu nestabilnost javlja se u pasa velikoh
pasmina jednostrano ili obostrano.
Klinička slika: Javlja se hromost uz skraćenje koraka prema naprijed, lakat životinja drži u
abdukciji a aktivnošću se hromost povećava. Pasivnim kretnjama provocira se bol uz osjetnu
krepitaciju. Finalno se dogodi jača punjenost lakatnog zgloba uz atrofiju pripadajuće
muskulature. Dijagnoza se postavlja na temelju kliničke slike, a potvrđuje radiološkom
pretragom lakatnog zgloba u položaju maksimalne fleksije. Obzirom na činjenicu da je bolest
nasljednog karaktera treba voditi računa o tome da se jedinke, nosioci genske malformacije
isključuju iz uzgoja, a operacijsko liječenje u smislu uklanjanja izoliranog ankonealnog
procesusa shvati kao palijativna metoda pomoći oboljeloj životinji.
Iščašenje lakatnog zgloba (Luxatio antebrachi)
Bolest se najčešće javlja u pasa obično kao posljedica prometne nezgode ali i kao posljedica
pada, udarca, skoka, ugriza ili pak traume neke druge etiologije. Često je bolest udružena sa
epikondilarnim lomom. U mačaka se pojavljuje samo iznimno.
____________Copyright Klinika za kirurgiju, ortopediju i oftalmologiju 2009.____________
Prof.dr.sc.A.Brkić – Bolesti i traume zglobova u malih životinja
Simptomi: Životinja drži lakatni zglob poluflektiran i malo osmjeren od tijela (abdukcija). Ne
uspjeva ga ispružiti, u hodu ga ni ne predvodi niti ga spušta na tlo i kreće se na tri noge.
Prognoza: Ukoliko iščašenje nije vezano uz kostolom tada je pod pretpostavkom da je
saliječenjem započelo pravovremeno, prognoza dobra, dok je sasvim drugačija prognostička
situacija ako se uz ovu bolest nađe i lom. Tada je za uspjesno izlječenje nužan operacijski
zahvat.
Liječenje: Liječenje se sastoji u repoziciji razglobljenih zglobnih tjela na način da je noga u
laktu u polufleksiji a životinja anestezirana ili u narkozi. Važnost bezbolne repozicije je u
tome što se životinju pošteđuje od bolova a lokalno područe relaksira te se obišno isključujući
spastičke učinke repoziciju može učiniti brzo i učinkovito uz najmanju ugrozu po hrskavic i
zglob i sve lokalne strukture. Nakon repozicije noga je momentalno u funkciji no valjalo bi
neko vrijeme ograničiti kretnje životinji i omogućiti joj samo kontrolirane napore. U nekim
slučajevima indicirana je i imobilizacija kroz 8 – 10 dana.
Iščašenje donje vilice u psa i mačke (Luxatio mandibulae)
Pojavljivanje: Bolest se javlja u pasa i mačaka a uzrokovana je udarcem, padom, ugrizom ili
prometnom nezgodom. Osim toga, ponekad se može se javiti kao posljedica čvrstog zagriza
tvrđe hrane aboralnim dijelom čeljusti. Iščašenje može biti jednostrano ili obostrano. Iščašenje
je gotovo u pravilu usmjereno prema naprijed.
Simptomi: Oboljela životinja usta drži otvorenima, obilno slini, a u nemogućnosti je uzeti
hranu i vodu. Zatvoriti joj usta ne uspjeva ni kada se to pokuša učiniti rukom.
Terapija: Cilj terapije reponirati iščašeni zglob te tako omogućiti prirodno zatvaranje ustiju.
Najbolje je to učiniti u općoj narkozi da se isključi osjet bola pri manipulaciji te u usta
poprijeko postaviti kakav okrugao prut u maksimalno aboralnom dijeli čeljucti. Tada laganim
stiskom čeljusti u smjeru zatvaranja ustiju razmiče zglobna tijela a uz istovremeno lagano
okretanje drvenog pruta u ustima dogodi se repozicija. Uspjeh liječenja vidljiv je po tome što
životinja odmah može otvarati i zatvarati usta kao prije inzulta.
____________Copyright Klinika za kirurgiju, ortopediju i oftalmologiju 2009.____________