DVA IZBORApisac nepoznat

Jerry je poslovođa u restoranu. Uvijek je dobro raspoložen.

Kadgod bi ga netko pitao kako je, odgovor bi uvijek bio:

»Da sam bolje ne bi bilo dobro!«

Mnogi konobari u njegovom restoranu dali su otkaz kada je

promijenio posao

da bi mogli otići zajedno s njim.

Zbog čega?

Jerryu je bilo urođeno buditi u drugima nadu.

Ako je zaposlenik imao loš dan, Jerry je uvijek bio tu kazati mu

da treba gledati na ljepšu stranu života.

Vidjevši to postao sam znatiželjan te jednoga dana otišao do Jerrya

i pitao ga:

»Ne shvaćam! Nitko ne može biti dobro cijeli

dan. Kako ti to uspijeva?«

Odgovorio mi je:

»Svakog se jutra probudim

i kažem sam sebi

da danas imam dva izbora:

loše ili dobro raspoloženje.

Uvijek izaberem dobro raspoloženje. Svaki put

kad se dogodi nešto loše mogu izabrati biti žrtva ili učiti iz toga.

Uvijek biram učenje.

Kadgod mi se netko dođe žaliti, mogu prihvatiti njegove pritužbe

ili mogu isticati ljepšu stranu života. Uvijek izaberem ovo drugo.«

»Ali to nije uvijek tako lako,« rekao sam mu.

»Jest, lako je«,odgovorio mi je.

»Sve se u životu vrti oko izbora. Kad ne možeš odbaciti sve gluposti,

svaka okolnost je izbor.

Biraš kako ćeš odgovoriti na okolnosti.

Biraš kako će drugi utjecati na tvoje raspoloženje.

Biraš dobro ili loše raspoloženje.

Kako živiš svoj život, to je samo tvoj izbor.«

Nekoliko godina kasnije

čuo sam da je Jerry slučajno učinio nešto što u njegovom poslu

nikako nije dopušteno činiti.

Ostavio je stražnja vrata restorana otvorena.

Opljačkala su ga trojica naoružanih muškaraca.

Dok je pokušavao otvoriti blagajnu,

njegova ruka, koja se tresla od napetosti,

spala je s brojeva.Pljačkaš se uspaničio

i pucao u njega.

Srećom, brzo je pronađen

i prevezen u bolnicu.

Nakon 18 sati operacije i tjedana brižne njege,

otpušten je kući s komadićima naboja u tijelu.

Susreo sam ga

šest mjeseci nakon nesreće.

Kad sam ga pitao kako je,odgovorio je:

»Da sam bolje, ne bi bilo dobro.Želiš li vidjeti ožiljke?«

To sam odbio,

ali sam ga pitao

što mu je bilo na pameti

tijekom pljačke.

»Prvo što mi je proletjelo kroz glavu bilo je da sam trebao

zaključati stražnja vrata.

Nakon što su pucali na mene, dok sam ležao na podu,

sjetio sam se da imam dva izbora: živjeti ili umrijeti.

Odlučio sam živjeti.«

»Zar te nije bilo strah«,

upitao sam ga?

Nastavio je:

»Bolničari su bili odlični.

Stalno su mi govorili

da će sve biti u redu.

Ali kada su me unijeli u kola

i kad sam im vidio izraze na licima,

prestrašio sam se.

Čitao sam im u očima: „On je mrtav”.

Znao sam da je vrijeme za djelovanje.«

»Što si napravio«, upitao sam?

»Pa, tamo je bila jedna velika medicinska sestra

koja me stalno ispitivala. Pitala me, između ostaloga,jesam li na nešto alergičan.«

„Da, na naboje”,bio je moj odgovor.

Kroz njihov smijeh, rekao sam im:„Biram živjeti.

Molim vas, odnosite se prema menikao da sam živ, ne mrtav.”«

Jerry je preživio

zahvaljujući sposobnosti liječnika,

ali i zbog svog zadivljujućeg stava.

Od njega sam naučio

da svaki dan imaš izbor

uživati u životu ili ga mrziti.

Jedina stvar koja je tvoja – koju nitko osim tebe ne može nadzirati –

jest tvoj stav.

Zbog toga ako se pobrineš za to,

sve ostalo u životu postaje lakše.

Sad ti imaš dva izbora:

1. Izbrisati ovu poruku;

2. Poslati je nekome do koga ti je stalo.

Nadam se da ćeš izabrati ono drugo.

Ja već jesam.

http://www.miljenko.info/