Georg Bchner

Dantonova smrtDrama u etiri ina Preveo: Vladimir Kova i U redakciji: Zvonimira Mrkonji a LICA

Zastupnici Nacionalnog Konventa: GEORGES DANTON LEGENDRE CAMILLE DESMOULINS HRAULT - SCHELLES LACROIX PHILIPPEAU FABRE D'EGLANTINE MERCIER THOMAS PAYNE lanovi Odbora javnog spasa: ROBESPIERRE ST. JUST BARRE COLLOT D'HERBOIS BILLAUD VARENNES CHAUMETTE, prokurator Op inskog odbora DILLON, general FOUQUIER TINVILLE, javni tu ilac Predsjednici Revolucionarnog tribunala: HERMAN DUMAS lanovi Odbora za sigurnost: AMAR VOULAND PARIS, Dantonov prijatelj SIMON, apta LAFLOTTE JULIE, Dantonova supruga

LUCILE, supruga Camillea Desmoulinsa Grizete: ROSALIE ADELAIDE MARION NARODNI ZASTUPNICI ZATVORENICI TAMNI ARI KO IJA I VOJNICI KRVNICI PROSJAK ULI NI PJEVA GRIZETE ENE DJE AK GRA ANI PRVI IN (HRAULT SCHELLES i nekoliko dama za karta kim stolom. DANTON i JULIE malo dalje od njih, DANTON na klupi ici do JULENIH nogu) DANTON Pogledaj onu krasnu damu, kako spretno barata kartama! Zaista, razumije se u posao; pri a se da svome mu u daje uvijek coeur, a ostalima uvijek carreau. Vi, ene, mo ete ovjeka navesti da se zaljubi u la . JULIE Vjeruje li ti u mene? DANTON to ja znam! Malo mi znamo jedni o drugima, Mi smo debeloko ci, pru amo ruke jedni za drugima, ali to je uzaludan trud, mi samo taremo grubu ko u jedni o druge vrlo smo osamljeni. JULIE Ti me poznaje , Danton. DANTON Da, to se obi no tako ka e. Ti ima tamne o i, i valovite uvojke, i vrlo nje nu put, i uvijek mi veli : "Dragi Georges!" Ali (on pokazuje na elo i na o i) tu, tu, to se iza toga krije? Pusti, na a su osjetila gruba. Uzajamno se poznavati? Trebalo bi da probijemo svoje tjemene kosti i da jedno drugom i cupamo misli iz mo danih stanica. JEDNA GOSPO A (Hraultu) to to radite prstima? HRAULT

Ni ta! JEDNA GOSPO A Ne uvla ite tako palac, to se ne mo e gledati! HRAULT Pogledajte samo, ta stvar ima svoju vlastitu fizionomiju, DANTON Ne, Julie, ja te ljubim kao grob. JULIE (Odvra aju i ga) Oh! DANTON Ne! uj me! Ljudi ka u da je u grobu mir i da su grob i mir isto. Ako je tako, onda ja i u tvom krilu le im vec pod zemljom Ti slatki grobe, tvoje su usne mrtva ka zvona, tvoj glas moje pogrebno zvono, tvoje grudi moj grobni humak, a tvoje srce moj lijes. GOSPO A Izgubili ste! HRAULT To je bila ljubavna avantura, a stoji novaca kao i sve druge. GOSPO A Onda ste vi kao mutavac izjavili ljubav prstima. HRAULT A za to ne? Neki dapa e tvrde da je upravo njih najlak e razumjeti. Zapo eo sam ljubav s damom u kartama; prsti su mi bili prin evi preobra eni u pauke. Vi ste, Madame, bili vila. Ali po lo je po zlu; dama je stalno bila pred porodom, svaki je as dobivala po jednog puba. Ne bih ja pustio svoju k er da se tako karta, gospoda i dame padaju tako nepristojno jedni na druge, a zatim smjesta dolaze pubi. (Ulaze CAMILLE DESMOULINS i PHILIPPEAU) HRAULT Philippeau, kako su ti o i sumorne! Jesi li izbu io rupu u svojoj crvenoj kapi? Zar se sveti Jakov namrgodio? Je li za vrijeme giljotiniranja padala ki a? Ili si imao lo e mjesto, pa nisi ni ta vidio? CAMILLE Parodira Sokrata. A zna li jo i ono to je Bo anski zapitao Alkibijada, kad ga je jednoga dana na ao tmurna i utu ena: Jesi li izgubio tit na bojnom polju? Je li tko bolje pjevao ili bolje svirao na kitari? Jesu li te pobijedili u tr anju ili ma evanju? Kakvi klasi ni republikanci! A sad poredi na u giljotinsku romantiku! PHILIPPEAU Danas je opet palo dvadeset rtava. Bili smo u zabludi; hbertiste su poslali na strati te samo zato to nisu postupili dovoljno sistematski, a mo da i zato to su decemviri smatrali da su izgubljeni ako samo tjedan dana bude takvih ljudi kojih bi se svijet vi e bojao nego njih.

HRAULT Oni bi nas htjeli na initi stvorovima iz antediluvija. St. Just ne bi nerado gledao kad bismo opet puzali etverono ke, pa da nam onaj advokat iz Arrasa izumi, po mehanici enevskog urara, dje ja kolica, kolske klupe i gospodina boga. PHILIPPEAU Ne bi se oni acali da na Maratov ra un u tu svrhu objese jo nekoliko ni tica. Kako emo jo dugo biti prljavi i krvavi kao novoro en ad, imati lijesove mjesto kolijevki i igrati se glavama? Mi moramo naprijed: treba izboriti odbor za pomilovanje i primiti natrag izba ene narodne zastupnike! HRAULT Revolucija je dospjela do stadija reorganizacije. Revolucija mora prestati, i Republika mora po eti. U na im osnovnim dr avnim zakonima mora na mjesto du nosti stupiti pravo, na mjesto vrline blagostanje i na mjesto kazne obrana u nu di. Svatko mora mo i pokazati svoju vrijednost i ispoljiti svoju narav. Bio on razuman ili nerazuman, naobra en ili nenaobra en, dobar ili zao, to se dr ave ni ta ne ti e. Svi smo mi lu aci, i nitko nema prava nametnuti drugome svoju vlastitu ludost. Svakome neka bude omogu eno da u iva na svoj na in, ali tako da nitko ne smije u ivati na tetu drugoga ili ga smetati u njegovu u ivanju. CAMILLE Oblik dr ave mora biti prozirno ruho koje tijesno prianja uz tijelo naroda. Svaka nabreklost ila, svaka napetost mi i a, svaki trzaj tetiva mora se odraziti na njemu. Bilo tijelo lijepo ili ru no, ono ima pravo da bude takvo kakvo jest; mi nemamo prava da mu po svojoj volji krojimo haljinicu. Ljude, koji preko golih ramena Francuske, najdra e gre nice, ho e prebaciti koprenu redovnice, mi emo lupiti po prstima. Mi ho emo gole bogove, Bakantice, olimpijske igre i s raspjevanih usana: oh, razornu gre nu ljubav! Ne emo Rimljanima braniti da sjednu u kut i kuhaju repu, ali neka nam vi e ne prire uju nikakvih gladijatorskih igara. Bo anstveni Epikur i Venera sa svojom lijepom stra njicom moraju umjesto svetaca Marata i Chaliera postati uvari vrata Republike. Danton! Ti ce izvr iti napad u Konventu! DANTON Ja u, ti e , on e. Ako do onda budemo jo ne, mladi u moj?

ivi, ka u babe! Za jedan sat e pro i ezdeset minuta. Zar

CAMILLE emu to sada? Pa to se samo po sebi razumije. DANTON O, sve se samo po sebi razumije. Ali tko e sve te lijepe stvari pokrenuti? PHILIPPEAU Mi i po teni ljudi. DANTON To i izme u toga duga ka je rije , malo nas previ e razdvaja, put je dug, a po tenje gubi dah prije nego se sastanemo. Pa sve da je i tako! Po tenim ljudima mo e posuditi novac, mo e im kumovati, mo e udavati svoje k eri za njih, ali to je sve. CAMILLE

Kada to zna , za to si zapo eo borbu? DANTON Bili su mi odvratni. Nikada nisam mogao gledati takve nadmene Katone, a da ih ne raspalim nogom. Takva mi je narav. (Ustane) JULIE Odlazi ? DANTON (Juliji) Moram oti i. Jo e me sahraniti svojom politikom. (stoje i na vratima) Prori em vam onako uzgred: kip slobode jo nije saliven, pe je ra arena, i svi jo mo emo na njoj ope i prste. (Ode) CAMILLE Pustite ga! Mislite li da bi on mogao ostati skr tenih ruku kada bi trebalo djelovati? HRAULT Da, ali samo za razonodu, kao kad se igra ah. 2. ULICA - SIMON I NJEGOVA ENA SIMON (tu e enu) Ti svodnice, ti sme urana pilulo sublimata, ti crvoto na jabuko grijeha! ENA U pomo ! U pomo ! LJUDI (dolaze tr e i) Rastavite ih, rastavite ih! SIMON Ne, pustite me, Rimljani! Ho u da razlupam taj kostur! Ti vestalko! ENA Ja vestalka? SIMON S ramena zderat u ti ruho Na sunce bacit goli tvoj le . Ti leglo bluda, u svakoj se bori tvoga tijela ugnijezdio razvrat! (rastave ih) PRVI GRA ANIN to se tu doga a? SIMON Gdje je djevica? Govori! Ne, ne mcgu tako re i. Djevojka! Pa ni tako ne. Gospo a, ena! Ni to ne, ni tako ne! Samo jo jedno ime, a ono me, ah, gu i! Ponestaje mi daha za to. DRUGI GRA ANIN Dobro je da je tako, ina e bi to ime mirisalo na rakiju.

SIMON Stari Virginije, pokrij elavu svoju glavu na njoj sjedi gavran sramote i ho e da ti iskljuje o i. Dajte mi no , Rimljani! (sru i se) ENA Ah, ina e je dobar ovjek, ali, eto, ne mo e puno podnijeti. Rakija mu odmah podmetne nogu. DRUGI GRA ANIN Onda ide na tri. ENA Ne, pada. DRUGI GRA ANIN Tako je. Isprva hoda na tri noge, a onda se sru i na tre u, dok i ta tre a ne padne. SIMON Ti si vampir, koji mi jezikom vrelu krv iz srca si e. ENA Pustite ga. Sada je doba kad se uvijek raznje i. Ali to e ve pro i. PRVI GRA ANIN to se dogodilo? ENA Evo, sjedjela sam tu na kamenu na suncu i grijala se; evo jer nemamo drva, evo... DRUGI GRA ANIN Vuci ti svoga mu a za nos. ENA A moja k erka je oti la tamo za ugao dobra je to djevojka, ona prehranjuje svoje roditelje. SIMON Ha! Ona priznaje! ENA Ti, Judo! Zar bi ti ikakve hla e obla io, kad mlada gospoda ne bi kod nje hla e svla ila? O ispi uturo, zar ti se krepava od e i, ako taj bunar i presahne? A? Mi radimo svim udima, pa to ne bismo i tim; i majka joj se njime slu ila kad ju je ra ala, a boljelo je. Zar da ona za svoju majku ne u ini to isto, he? Pa sve ako je pri tom i boli, he? Ti, glupane! SIMON Aha, Lukrecijo! No , dajte mi no . Rimljani! Aha! Apije Klaudije! PRVI GRA ANIN

Da, no , ali ne za sirotu bludnicu. to je u inila? Ni ta! Njezina glad bludni i i prosja i. No za one koji kupuju meso na ih ena i k eri! Jao njima! Tako se kurvati s k erima naroda! Vi se svijate od gladi, a oni od prepuna eluca, vi imate poderane kapute, a oni tople ogrta e, vi imate uljeve na rukama, a oni bar unaste ruke. Ergo, vi radite, a oni ne rade ni ta; ergo, vi ste privredili, a oni su pokrali; ergo; ako elite da opet dobijete koju paru od svoje pokradene imovine, morate se kurvati i prosja iti, ergo; oni su lupe i i treba ih ubiti! TRE I GRA ANIN Svu krv u svojim ilama iz nas su isisali. Rekli su nam: ubijte aristokrate, to su vukovi! Mi smo aristokrate objesili na kandelabre. Rekli su: veto vam pro dire kruh! I mi smo ubili veto. Rekli su: irondisti vas izgladnjuju, a mi smo irondiste giljotinirali! Ali oni su svukli mrtvace, a mi smo bosonogi kao i prije i zebemo. Zderat emo im ko u s butina i od nje na initi hla e, iscijedit emo iz njih mast i sebi zamastiti juhu. Naprijed! Smrt svakome, tko nema proderan kaput! PRVI GRA ANIN Smrt svakome, tko zna itati i pisati! DRUGI GRA ANIN Smrt svakome tko se izdvaja! SVI (vi u) Smrt! Smrt! (Nekolicina njih dovu e nekog mladog ovjeka) NEKOLIKO GLASOVA Ovaj ima rup i ! To je aristokrat! Na kandelabar! Na kandelabar! DRUGI GRA ANIN to? Zar se ne useknjuje prstima? Na kandelabar! (Spu taju jedan kandelabar) MLADI OVJEK Ah, moja gospodo! DRUGI GRA ANIN Nema tu gospode: na kandelabar! NEKOLICINA (pjevaju) One to u zemlji le e crv e, crv e da po dere. Bolje visjeti u zraku, no trunut u grobnom mraku. MLADI OVJEK Smilujte se! TRE I GRA ANIN Poigrat emo se samo malo om om od konoplje oko vrata! To traje samo trenutak, mi smo milosrdniji od vas. Mi se itav ivot ubijamo radom. ezdeset dugih godina visimo na u etu i koprcamo se, ali mi emo ga prekinuti. Na kandelabar!

MLADI OVJEK Kako ho ete, ali time ne ete ni ta rasvijetliti. ONI TO STOJE NAOKOLO Bravo! Bravo! NEKOLIKO GLASOVA Pustite ga! (On umakne) ROBESPIERRE to se tu doga a, gra ani? TRE I GRA ANIN to bi se doga alo? Od ono par kapi krvi u kolovozu i rujnu ljudima nisu crveniji obrazi. Giljotina je prespora. Nama treba pljusak, PRVI GRA ANIN Na e ene i djeca tra e kruha, ho emo da ih nahranimo mesom aristokrata! Hej! Smrt svakome tko nema proderan kaput! SVI Smrt! Smrt! ROBESPIERRE U ime zakona! PRVI GRA ANIN to je to zakon? ROBESPIERRE Volja naroda. PRVI GRA ANIN Narod smo mi, a mi ho emo da ne bude nikakva zakona. Ergo, ta je volja zakon; ergo, u ime zakona nema vi e zakona; ergo: ubijajmo! NEKOLIKO GLASOVA ujte Aristida! ujte Nepodmitljivoga! JEDNA ENA ujte mesiju koji je poslan da prosu uje i da sudi; on e udariti po zlima o tricom ma a, njegove su o i o i prosude, a njegove ruke ruke osude! ROBESPIERRE Jadni, kreposni narode! Ti vr i svoju du nost, rtvuje svoje neprijatelje. Narode, ti si velik! Objavljuje se pod strijelama i gromovima. Ali, narode, tvoji udarci ne smiju raniti tvoje vlastito tijelo. Ti sam sebe ubija u svom gnjevu. Ti mo e pasti samo od vlastite snage, tvoji neprijatelji to znadu. Tvoji zakonodavci

bdiju, oni e voditi tvoje ruke. Njihove se o i ne mogu prevariti, tvojim se rukama ne mo e uma i. Po ite sa mnom Jakobincima! Va a e vas bra a do ekati ra irenih ruku, sudit emo krvnim neprijateljima. MNOGO GLASOVA Jakobincima! ivio Robespierre! (Svi odu) SIMON Jao meni, ostavljen sam! (Poku ava da se uspravi) ENA (Podupire ga) Na! SIMON Ah, moja Baukido, zlo mi vra a dobrim. ENA Stani! SIMON Ti se odvra a od mene? Ah, mo e li mi oprostiti, Porcijo? Jesam li te tukao? To nije bila moja ruka, to nije bila moja mi ica, to je moja ludost u inila. (recituje) Ludost je neprijatelj jadnoga Hamleta./Hamlet to nije u inio, Hamlet to pori e. Gdje je na a k erka, gdje je moja k erkica? ENA Tamo za uglom. SIMON Po imo k njoj! Do i, moja kreposna suprugo! (Oboje odlaze) KLUB JAKOBINACA JEDAN LIONAC alju nas bra a iz Lyona, da u va e grudi ulijemo njihovu gorku zlovolju. Mi ne znamo da li su kola na kojima se Ronsin vozio na giljotinu bila mrtva ka kola slobode, ali znamo, da od onoga dana Chalierove ubojice hodaju opet tako sigurno po zemlji, kao da za njih nema groba. Zar ste zaboravili da je Lyon ljaga na zemlji Francuskoj, ljaga koju treba prekriti kostima izdajica? Zar ste zaboravili da ta kraljevska bludnica mo e oprati svoju gubu samo u vodama Rhone? Zar ste zaboravili da ova revoluciona struja mora u Sredozemlju nasukati Pittovu flotu na le inama aristokrata? Va e milosr e ubija Revoluciju. Disanje svakog aristokrata zna i hropac slobode. Samo kukavica umire za Republiku, jakobinac za nju ubija. Znajte, ne bude li u vama vi e snage ljudi 10. kolovoza, ljudi rujna i 31. svibnja, onda nam kao rodoljubu Gaillardu preostaje je ino Katonov bo e . (pljesak i mete ) JEDAN JAKOBINAC Ispit emo s vama Sokratov vr ! LEGENDRE (Popne se na tribinu) Nije nam potrebno upirati svoje poglede u Lyon. Ljudi koji nose svilene haljine, voze se u ko ijama, u kazali tu sjede u lo ama i govore rje nikom Akademije, ve nekoliko dana nose

glave vrsto na ramenu. Duhoviti su i govore da bi Maratu i Chalieru trebalo pribaviti dvostruko mu eni tvo, te giljotinirati i njihova poprsja. (Veliko kome anje u skupu) NEKOLIKO GLASOVA To su mrtvaci, njihov ih jezik giljotinira. LEGENDRE Krv tih svetih ljudi neka padne na njih! Ja pitam ovdje nazo ne lanove Odbora javnog spasa, otkada su im u i tako oglu ile. COLLOT D'HERBOIS (Prekine ga) A ja pitam tebe, Legendre, iji glas nadahnjuje takme misli da o ive i da se usu uju govoriti? Vrijeme je da se strgnu maske. ujte! Uzrok optu uje posljedicu, glas jeku, Odbor za javno blagostanje mnogo je logi niji, Legendre. Budi miran! Poprsja svetih ostat ce netaknuta, te e ko Meduzine glave pretvoriti izdajnike u kamen. ROBESPIERRE Tra im rije . JAKOBINCI ujte, ujte Nepodmitljivoga! ROBESPIERRE ekali smo na krik negodovanja koji odjekuje sa svih strana, pa da progovorimo. Na e su o i bile otvorene, vidjeli smo kako se neprijatelj oru a i di e, ali nismo dali znak za uzbunu. Pustili smo da narod sam bdije nad sobom, a on nije spavao, njegovo je oru je zazve alo. Pustili smo da neprijatelj nahrupi iz zasjede, pustili smo da se pribli i. Sad stoji slobodan i neza ti en sred bijela dana. Svaki e ga udarac pogoditi. Mrtav je im ga ugledate. Ve sam vam jednom rekao: unutra nji su se neprijatelji Republike raspali u dvije stranke, kao u dvije ratni ke rulje. Svi se oni, pod zastavama razli nih boja i najrazli nijim putovima ure istom cilju. Jedna od tih stranaka vi e ne postoji. U svojoj je afektiranoj ludosti nastojala odbaciti najproku anije rodoljube kao istro ene slabice, ne bi li otela Republici njene najsna nije mi ice. Navijestila je rat bo anstva i vlasni tvu da stvori diverziju u korist kraljeva. parodirala je uzvi enu dramu Revolucije da je smi ljenim skretanjima obezvrijedi. Hbertov bi triumf pretvorio Republiku u kaos, a despotizam bi bio zadovoljen. Ma zakona je posjekao izdajicu. Ali to je tu incima do toga kad im preostaju zlo inci druge vrste da postignu isti cilj? Ni ta nismo u inili dok nam preostaje uni tenje druge stranke. Ona je protivnost one prve. Ona nas nagoni na slabost, njezin je bojni pokli : Milosr e! Ona ho e da otme narodu njegovo oru je, i snagu koja se tim oru jem slu i, da ga gola i izmo dana preda kraljevima. Oru je Repubiike je strah, snaga Republike je krepost krepost, jer je strah bez nje poguban, strah, jer je krepost bez njega nemo na. Strah je izvor kreposti, on nije ni ta drugo nego brza, stroga i nepokolebljiva pravednost. Oni govore da j e strah oru je despotske vlade, pa da prema tome na a vlada nalikuje na despotizam. Dakako, ali tako, kao to mac u rukama borca za slobodu nalikuje na sablju kojom je naoru an satelit tiranina! Vlada li despot pomo u straha nad svojim podanicima koji su sli ni ivotinjama? On kao despot ima pravo; smrvite pomo u straha neprijatelje slobode i ne ete kao stvaraoci Republike imati manje pravo. Revolucionarha je vlada despotizam Slobode uperen protiv tiranije. Milost rojalistima - vi u stanoviti ljudi. Da se smilujemo zlo incima? Ne! Smilujmo se nevinima, smilujmo se nejakima, smilujmo se nesretnima, smilujmo se ovje anstvu! Samo miroljubiv gra anin ima pravo na to da ga dru tvo za titi. U Republici su samo republikanci gra ani, a rojalisti i stranci su neprijatelji. Kazniti ugnjetava e ovje anstva je milost, oprostiti im to je barbarstvo. Svi znakovi la ne

osje ajnosti ine mi se uzdisajima to lete prema Engleskoj ili Austriji. Ali kad se narodu ne mo e istrgnuti oru je iz ruke, nastoji se porocima otrovati i najsvetija vrela njegove snage. To je najprepredeniji, najopasniji i najodvratniji napadaj na slobodu. Porok ja Kainov ig aristokracije. U Republici nije on samo moralni, nego i politi ki zlo in; poro an je ovjek politi ki neprijatelj slobode i on je za nju to opasniji to su ve e usluge koje joj je tobo e u inio. Najopasniji je onaj gra anin koji radije potro i tucet crvenih kapa, negoli u ini koje dobro djelo. Lako ete me razumjeti ako pomislite na ljude koji su prije stanovali u potkrovlju, a sada se voze u ko ijama i ive razvratno s biv im markizama i barunicama. I mi zaista smijemo zapitati; je li oplja kan narod ili se muzlo zlato iz ruku kraljeva, kad vidimo kako narodni zakonodavci paradiraju svim porocima i svim luksuzom nekada njih dvorjana, kako se ti markizi i grofovi Revolucije ene bogatim enama, prire uju rasko ne gozbe, kartaju se, dr e slu in ad i nose skupocjena odijela? Mi se zaista mo emo uditi kad ih ujemo kakve im dosjetke pa aju na pamet, kakvi su estete, i kako su nau ili bonton. Do nedavna se na besraman na in parodirao Tacit, a ja bih mogao odgovoriti Salustijem i travestirati Katilinu, no mislim da mi vi e ne treba ni poteza, portreti su gotovi. Nema ugovora, nema primirja s ljudima koji su ra unali samo na plja kanje naroda, koji su se nadali da ce bez kazne izvr iti to plja kanje, za koje je Republika bila samo pekulacija, a Revolucija obrt! Zastra eni stra nom bujicom primjera, poku avaju sada posve neprimjetno zauzdati pravdu. I moglo bi se povjerovati da svaki sam sebi ka e: "Mi nismo toliko kreposni, da bismo bili tako stra ni. Filozofski zakonodavci, smilujte se na oj slabosti! Ne usu ujem se re i da sam poro an; re i u vam dakle radije: ne budite okrutni!" Umiri se, kreposni narode! Umirite se, rodoljubi! Recite svojoj bra i u Lyonu: Ma zakona ne r a u rukama kojima ste ga povjerili! Mi emo Republici dati velik primjer. MNOGO GLASOVA ivjela Republika! ivio Robespierre! PREDSJEDNIK Sjednica je zavr ena! ULICA - LACROIX, LEGENDRE LACROIX to si u inio, Legendre? Zna li kome ti skida glavu svojim poprsjima? LEGENDRE Nekim kico ima i elegantnim enama. To je sve. LACROIX Ti si samoubojica, sjena, koja ubija svoj original, a time i samoga sebe. LEGENDRE Ne razumijem. LACROIX Mislim da je Collot dosta jasno govorio. LEGENDRE Pa to onda? Bio je opet pijan. LACROIX

Ludaci, djeca i no? Pijanci govore istinu. to misli , na koga je Robespierre mislio spomenuv i Katilinu? LEGENDRE Na koga? LACROIX Pa stvar je jednostavna. Ateiste i ultrarevolucionare odvedo e na strati te, ali se time nije pomoglo narodu, on jo uvijek hoda bosonog ulicama i ho e od ko e aristokrata na initi sebi cipele. Termometar giljotine ne smije pasti. Samo jo nekoliko stupnjeva i Odbor javnog spasa mo e sebi potra iti postelju na Trgu Revolucije. LEGENDRE A u kakvoj je to vezi s mojim poprsjima? LACROIX Zar jo ne vidi ? Ti si slu beno objavio kontrarevoluciju, primorao si decimvire da budu energi ni, vodio si im ruku. Narod je Minotaur koji svakog tjedna mora dobiti svoje le ine da ne pro dere njih same. LEGENDRE Gdje je Danton? LACROIX Nemam pojma! Upravo sastavlja Medicejsku Veneru od dijelova svih grizeta u Palais-Royalu; sla e mozaik, kako on to ka e. Sam bog zna kod kojeg je sada dijela. alosno je to je priroda, kao Medeja brata, raskomadala ljepotu, i tako je u fragmentima ugradila u razli ita tijela. Po imo u Palais-Royal! SOBA - DANTON, MARION MARION Ne, pusti me! Tako, kraj tvojih nogu. Ho u da ti pri am. DANTON Mogla bi svoje usne bnlje upotrebiti. MARION Ne, pusti me tako. Majka mi je bila pametna ena. Stalno mi je govorila da je nevinost lijepa vrlina. Kad bi ljudi dolazili k nama i po eli o koje emu razgovarati, slala bi me iz sobe. Kad bih pitala to su ti ljudi htjeli, rekla bi mi nek se stidim. Kad bi mi dala kakvu knjigu da je itam, morala bih gotovo uvijek presko iti nekoliko stranica. No bibliju sam smjela itati po miloj volji, tu je sve bilo sveto. Ali u njoj je bilo ne to to nisam shva ala. Nisam htjela nikoga pitati, u sebi sam premi ljala. I do e prolje e: posvud oko mene zbivalo se ne to u emu ja nisam sudjelovala. Na la sam se u nekoj naro itoj atmosferi, skoro me ugu ila. Promatrala sam svoje udove; kadikad mi se u inilo da sam dvostruka, a onda kao da se opet stapam u jedno. U to doba nai e neki mladi u na u ku u. Bio je zgodan i esto je govorio gluposti. Nisam pravo shva ala to on to ho e, ali sam se morala smijati. Moja majka mu je rekla da e ce dolazi, a to nam je oboma bilo po volji. Napokon nismo mogli uvidjeti za to ne bismo smjeli skupa le ati me u plahtama, kad smijemo skupa sjedjeti na stolicama. To mi je pru alo ve i u itak od njegovih razgovora, pa nisam mogla shvatiti za to su mi manji u itak htjeli dopustiti, a ve i uskratiti. inili smo to kriomice. Tako je to trajalo. Ali ja sam postala kao more to je sve pro diralo i sve dublje i dublje vrelo. Nasuprot meni postojalo je samo jedno bi e, svi su se mu karci stopili u jedno tijelo. Takva mi je bila narav, a tko

mo e iz sebe? On je to kona no opazio. Do ao je jednoga jutra i ljubio me kao da e me zagu iti. Rukama mi je stegao vrat, spopao me neizreciv strah. Tada me pusti i nasmije se i re e: da umalo nije po inio ludost. Neka samo zadr im svoju haljinu i neka je nosim, rekao mi je, jer e se i onako sama od sebe otrcati, a on ne e da mi prije vjen anja pokvari veselje, kad je to ipak jedino to imam. I onda je oti ao, a ja opet nisam shva ala to je htio. Te sam ve eri sjedjela kraj prozora. Vrlo sam razdra ljiva i za sve to me okru uje ve e me samo jedan osje aj. Utonula sam u valove sutona, u to niz ulicu nai e gomila. Djeca su tr ala naprijed, a ene gledale s prozora. Pogledam dolje: oni ga nose u nekoj ko ari, mjesec je obasjavao njegovo blijedo elo, uvojci mu bijahu vla ni. Utopio se. Proplakala sam.To je bio jedini slom u mom bi u. Drugi ljudi imaju praznike i radne dane, est dana rade, a sedmi dan mole; svake su godine jedanput ganuti, na svoj ro endan, i svake se godine jedanput zamisle, na Novu Godinu. Ja od svega toga ni ta ne shva am: ne znam ni za predah, ni za promjenu. Uvijek sam samo jedno: neprekidna e nja i grabljenje, ar, bujica. Majka mi je svisnula od bola. Ljudi upiru prstom na me. To je glupo. Svejedno je u emu tko u iva, u tijelu, u Kristovim slikama, u cvije u ili dje jim igra kama. Isti je to osje aj; tko najvi e u iva, najvi e moli. DANTON Za to me tvoja ljepota ne mo e preplaviti, za to je ne mogu svu obujmiti? MARION Danton, tvoje usne imaju o i. DANTON Htio bih da sam dio etera, da te kupam u svojoj bujici i da se razbijam o svaki val tvoga lijepog tijela. (Ulaze LACROIX, ADELAIDE, ROSALIE) LACROIX (Ostane na vratima) Moram se smijati, moram se smijati. DANTON (Nevoljko) No? LACROIX Pala mi ulica na pamet. DANTON Pa? LACROIX Na ulici su bili psi, doga i bolonje ko psetance, pa su se mrcvarili. DANTON Pa to onda? LACROIX Upravo mi je palo na pamet, pa sam se morao nasmijati. Bilo je zabavno! Djevojke su izvirivale kroz prozore. Treba biti oprezan, pa ih ne pu tati ni da sjede na suncu, ina e e im se muhe naganjati po rukama, a to navodi na svakakve misli. Legendre i ja pro li smo gotovo kroz sve elije, a male su nam se opatice reda putenog otkrivenja vje ale o skutove kaputa i tra ile blagoslov. Legendre je jednu

ispovijedio, ali e zato dobiti mjesec dana posta. Dovodim vam, evo, dvije sve enice puti. MARION Dobar dan, demoiselle Adelaide! Dobar dan, demoiselle Rosalie! ROSALIE Ve dugo nismo imale to zadovoljstvo. MARION Bilo mi je zaista ao ADELAIDE Ah, bo e, zaposlene smo dan i no . DANTON (Rosalie) Ej , mala, dobila si dobre bokove! ROSALIE O, da: ovjek se stalno usavr ava. LACROIX Koja je razlika izme u anti kog i jednog modernog Adonisa? DANTON A Adelaide je postala edno-interesantna. To je pikantna promjena. Lice joj izgleda kao smokvin list koji dr i pred cijelim svojim tijelom. Takva smokva na tako prometnoj cesti daje hladovinu koja osvje uje, ADELAIDE Bila bih put to vodi doma em ognji tu, kad bi Monsieur DANTON Razumijem. Ne ljutite se, draga gospo ice! LACROIX Ma uj me! Modernog Adonisa ne e razderati vepar, nego krma e; njegove rane ne e biti na bedru, nego u slabinama, a iz njegove krvi ne e niknuti ru e, nego iknuti cvjetovi od ive. DANTON Pusti to! Gospo ica Rosalie je restaurirani torzo na kojemu su anti ki samo bokovi i noge. Ona je magnetska igla: to pol glava odbija, to pol noga privla i; sredina je ekvator, tko ga pre e biva kr ten ivom. LACROIX Dvije milosrdne sestre. Svaka slu i u jednoj bolnici, to jest u svom vlastitom tijelu. ROSALIE Stidite se, zacrvenili ste nam u i!

ADELEAIDE Morali biste se pristojnije pona ati! (Adelaide i Rosalie odu) DANTON Laku no , dra esna djeco! LACROIX Laku no , vi rudnici ive! DANTON ao mi ih je. Izgubile su svoju ve eru. LACROIX Slu aj, Danton! Dolazim od jakobinaca. DANTON Samo to? LACROIX Lionci su pro itali proklamaciju. Oni dr e da im ne preostaje ni ta drugo nego da se ogrnu togom. Svaki je napravio lice kao da eli re i svome susjedu: "Paetus, to ne boli!" Legendre je vikao da se eli razbiti Chalierovo i Maratovo poprsje. Ja mislim da on ho e ponovno ocrveniti svoj obraz. Sasvim se povukao iz Terora, djeca ga na ulici pote u za kaput. DANTON A Robespierre? LACROIX Lupkao je prstima po tribini i rekao: "Krepost treba da vlada pomo u straha." Zaboljela me ija od te fraze. DANTON Ta fraza te e daske za giljotinu. LACROIX A Collot se derao kao mahnit da treba zderati maske. DANTON A s njima e oti i i lica. (Ulazi PARIS) LACROIX to se zbiva, Fabricije? PARIS Od jakobinaca sam po ao Robespierreu. Zahtijevao sam razja njenje. Poku ao je napraviti lice kao Brut koji rtvuje svoje sinove. Govorio je op enito o du nostima; rekao je, da on, kad se radi o slobodi, ne poznaje nikakvih obzira i da bi za nju sve rtvovao: sebe, svoga brata, svoje prijatelje.

DANTON To je bilo jasno re eno. Potrebno je samo obrnuti ljestvicu, i on stoji dolje i pridr ava ljestve svojim prijateljima. Moramo biti zahvalni Legendreu, on ih je nagnao da progovore. LACROIX Hbertisti jo nisu mrtvi, narod je u materijalnoj bijedi, a to je strahovita poluga. Zdjelica se ne smije vi e puniti krvlju da ne bi prevagnula i podigla Odbor javnog spasa na kandelabar. Odboru je potreban protuteg, treba mu jedna te ka glava. DANTON Znam. Revolucija je kao Saturn, ona dere vlastitu djecu. (nakon kratka razmi ljanja) Ipak se ne e usuditi. LACROIX Danton, ti si mrtvi svetac. Ali Revolucija ne zna za relikvije; ona je pobacala na ulicu kosti svih kraljeva, a iz crkava sve kipove. Zar misli da e tebe ostaviti da stoji kao spomenik? DANTON A moje ime! A narod! LACROIX Tvoje ime! Ti si jedan od umjerenih, a i ja sam takav, pa Camille, Philippeau, Hrault. Za narod je slabost i umjerenost ista stvar; on ubija neodlu ne. Kroje i iz sekcije crvenih kapa udjenut e u iglu cijelu rimsku povijest, ako otkriju da je ovjek rujna u odnosu na njih bio umjeren. DANTON To je sasvim to no. A osim toga narod je dijete. Mora sve razbiti da vidi to je unutra. LACROIX A mi smo osim toga poro ni, kako ka e Robespierre, to jest, mi u ivamo. A narod je krepostan, to jest, ne u iva, jer mu rad otupljuje organe za u ivanje. Narod se ne opija, jer nema novaca i ne ide u javne ku e, jer zaudara po siru i sle evima, a djevojkama se to gadi. DANTON On mrzi one koji u ivaju, kao to eunuh mrzi mu karce. LACROIX Nazivaju nas vjetropirima i (Dantonu u uho), me u nama re eno, ima ne to istine u tome. Robespierre i narod e biti kreposni. St. Just e napisati roman, a Barrre e skrojiti karmanjolku i ogrnuti Konvent tim krvavim kaputi em i sve mi je jasno. DANTON Sanja . Bez mene nisu nikada imali hrabrosti, a ne e je imati ni protiv mene. Revolucija jo nije zavr ena, mogli bi me jo trebati. Pohranit e me u arsenalu. LACROIX Moramo djelovati.

DANTON Bit e prilike. LACROIX Bit e prilike, kad budemo izgubljeni. MARION (Dantonu) Tvoje su usne postale hladne. Rije i su ti ugu ile poljupce. DANTON (Marioni) Izgubiti toliko vremena! I to mi je bilo vrijedno truda! (Lacroixu) Sutra idem Robespierreu. Ljutit u ga, a on onda ne umije utjeti. Do sutra, dakle! Laku no , prijatelji, laku no ! I hvala vam! LACROIX Tornjajte se, dragi prijatelji, tornjajte se! Laku no , Danton! Bedra gospo ice su tvoja giljotina, a mons Veneris e biti tvoja Tarpejska pe ina. (Ode s Parisom) SOBA - ROBESPIERRE, DANTON, PARIS ROBESPIERRE Ka em ti, tko mi zaustavlja ruku kad potegnem ma , taj mi je neprijatelj. Njegova namjera nije va na. Tko me prije i da se branim, ubija me kao da me napada. DANTON Gdje prestaje samoobrana, po inje umorstvo. Ne vidim nikakva razloga koji bi nas silio da i dalje ubijamo. ROBESPIERRE Socijalna revolucija jo nije zavr ena; tko izvr i Revoluciju napola, sam sebi kopa grob. Visoko dru tvo jo nije mrtvo. Zdrave narod ne snage treba da zamijene tu, u svakom pogledu, olinjalu klasu. Porok mora biti ka njen, a krepost mora vladati pomo u straha. DANTON Ne razumijem rije "kazna". I ta tvoja krepost, Robespierre! Ti nisi uzimao novaca, nisi se zadu ivao, ni s jednom enom nisi spavao, uvijek si pristojno odjeven i nikad se nisi opijao. Robespierre, ti si upravo odvratno uzoran. Mene bi bilo sram trideset godina hodati izme u neba i zemlje s takvom moralnom fizionomijom samo zbog bijednog u itka da mogu druge smatrati gorima od sebe. Zar nema ni ta u tebi to bi ti katkad sasvim tiho, potajno reklo: "La e , la e !" ROBESPIERRE Moja savjest je ista. DANTON Savjest je ogledalo pred kojim se mu i majmun. Svatko se kiti kako zna i pri tom u iva na svoj na in. Zar je vrijedno po upati se zbog toga! Svatko neka se brani ako mu itko kvari veselje. Ima li prava da giljotinu pretvara u abar za prljavo rublje drugih ljudi i da od njihovih odsje enih glava pravi sredstvo za i enje mrlja s njihovih zamazanih haljina, i to zato to je tvoj kaput uvijek bri ljivo o etkan? Da, ti se mo e braniti ako ti pljunu na nj ili ti ga poderu. Ali to te se ti e dok te ostavljaju na miru? Ako njih ne

smeta da tako hodaju svijetom, ima li zbog toga prava da ih strpa u grob? Zar si nebeski policajac? Ako to pak ne mo e gledati, kao ni tvoj dragi gospod bog, a ti svojim rup i em pokrij o i. ROBESPIERRE Ti pori e krepost? DANTON I porok. Postoje samo epikurejci, i to prosti ili profinjeni, a Krist je bio najprofinjeniji. I to je jedina razlika koju ja uspijevam prona i me u ljudima. Svaki postupa po svojoj naravi, to jest, radi ono to mu godi. Zar ne, Nepodmitljivi, okrutno je to smo ti ovako stali na ulj? ROBESPIERRE Danton, porok je u stanovitom asu veleizdaja. DANTON Ne smije ga proskribirati, za ime bo je, to bi bila nezahvalnost. Previ e mu duguje , zbog kontrasta naime. Uostalom, da ostanemo kod tvojih pojmova, na e nepodop tine mogu Republici samo koristiti, zajedno s krivcima ne smiju stradati nevini. ROBESPIERRE Tko ti ka e da je netko nevin stradao? DANTON uje li, Fabricije? Nije umro nijedan nevini! (Po e izlaze i Parisu) Ne smijemo gubiti ni trenutka. Moramo se pokazati! ROBESPIERRE (Sam) Idi samo! Taj misli pred javnom ku om zaustaviti konje Revolucije, kao ko ija svoju dresiranu kljusad. Imat e oni dovoljno snage da ga odvuku do Trga Revolucije. Meni stati na ulj! Da ostanemo kod tvojih pojmova! ekaj! ekaj! Je li to ba tako? Re i e da me je njegov gigantski lik previ e zasjenio, pa sam ga zbog toga dao maknuti sa sunca. A to ako imaju pravo? Zar je to uistinu tako potrebno? Jest, Republika! On mora nestati, Smije no je kako mi misli nadziru jedna drugu. On mora nestati. Tko se zaustavlja usred mase koja hrli naprijed, taj joj se suprostavlja kao da joj se isprijecio: bit e zga en. Ne emo dopustiti da brod Revolucije zaglibi u plitkim prora unima i blatu tih ljudi; moramo odsje i ruku koja se usu uje da ga zaustavi pa makar ga on i zubima dr ao! Dolje dru tvo koje je mrtvoj aristokraciji svuklo haljine i nasljedilo njenu gubu! Nema kreposti! Krepost je ulj na mojoj nozi! Moji pojmovi! Kako se to stalno vra a. Za to se ne mogu otarasiti te misli? Ona stalno krvavim prstom upire onamo, onamo! Ma koliko ga ja omatao krpama, krv ipak uvijek probija. (Nakon stanke) Ja ne znam to je to u meni to onom drugom la e. (Po e na prozor) No hr e nad zemljom i valja se u pustim snovima. Misli, elje, jedva naslu ene, zbrkane i bez oblika, to su se pla ljivo skrile pred danjim svijetlom, dobivaju sad oblik i ruho, pa se uljaju u tihu ku u sna. Otvaraju vrata, vire kroz prozore, postaju napola meso, udovi se u snu prote u, usne mrmljaju. A nije li na a java samo jasniji san? Nismo li mi mjese ari? Nije li na e djelanje kao u snu, samo jasnije, odre enije, dosljednije? Tko da nas zbog toga prekorava? U jednom satu posvr ava duh vi e misaonih djela, nego to ih tromi organizam na eg tijela mo e izvesti tokom godina. Grijeh je u misli. Da li e misao postati djelo, da li e je tijelo izvesti, pitanje je slu aja. (Ulazi ST. JUST) ROBESPIERRE

E, tko je tu u mraku? E, svijetla, svijetla! ST. JUST Poznaje li moj glas? ROBESPIERRE Ah, ti si, Stjust! (SLU AVKA donosi svjetlo) ST. JUST Jesi li bio sam? ROBESPIERRE Upravo je oti ao Danton. ST. JUST Sreo sam ga usput u Palais-Royalu. Revolucionarno je namr tio elo i govorio u epigramima; bratimio se sa sankilotima, grizete su tr ale za njim, a ljudi su se zaustavljali i jedni drugima aputali ono to je rekao. Izgubit emo prednost napada. Kani li jo dugo oklijevati? Radit cemo bez tebe. Odlu ni smo. ROBESPIERRE to ete poduzeti? ST. JUST Sazvat emo sve anu sjednicu Zakonodavnog odbora, Odbora za sigurnost, i Odbora javnog spasa. ROBESPIERRE Previ e ceremonija. ST. JUST Veliku le inu moramo sahraniti doli no, kao sve enici, a ne kao ubojice. Ne smijemo je osakatiti, svi njezini udovi moraju u grob zajedno s njom. ROBESPIERRE Govori jasnije! ST. JUST Moramo ga pokopati u njegovoj punoj bojnoj opremi i na njegovom grobu poklati njegove konje i robove: Lacroix ROBESPIERRE Savr en vjetropir, biv i advokatski pisar, a sada generallajtnant Franeuske. Dalje! ST. JUST Hrault-Schelles. ROBESPIERRE Krasna glava!

ST. JUST On je bio lijepo naslikano po etno slovo na ustavnom aktu. Takav nam ukras nije vi e potreban. Bit e izbrisan. Philippeau. Camille. ROBESPIERRE I on? ST. JUST (Pru i mu neki papir) To sam i mislio. Evo itaj ! ROBESPIERRE Aha, "Stari franjevac"! I ni ta drugo? On je dijete, on vas je ismijavao. ST. JUST Tu itaj, ovdje! (Pokazuje mu jedno mnesto) ROBESPIERRE ( ita) "Taj krvavi mesija Robespierre, na svojoj Kalvariji gdje on rtvuje, a sam nije rtvovan, izme u dva razbojnika, Couthona i Collota, Giljotine-bogomoljke stoje pod njim kao Marija i Magdalena. St. Just mu le i kao Ivan na srcu i upoznaje Konvent s apokalipti nim otkrivenjem svoga u itelja; on dr i svoju glavu kao da je monstranca." ST. JUST Ja u se ve pobrinuti da on nosi svoju kao sv. Dionizije. ROBESPIERRE ( ita dalje) "Tko da povjeruje, da je onaj isti mesijin frak mrtva ka ko ulja Francuske i da su njegovi tanki prsti kojima lupka po tribini no evi giljotine? A, ti, Barrre, ti, koji si rekao da e se na Trgu Revolucije kovati novac! Ali ne elim eprkati po toj staroj vre i. On je udovica koja je ve imala pola tuceta mu eva i pomogla da ih sahrane. to se tu mo e? U njega je dar da vidi na ljudima hipokratsko lice pola godine prije njihove smrti. Pa tko bi drugi mogao sjesti uz le ine i udisati smrad? Dakle i ti, Camille? Maknimo ih! Brzo! Jedino se mrtvaci ne vra aju. Jesi li pripremio optu nicu? ST. JUST Lako za to. Ti si je kod Jakobinaca nagovijestio. ROBESPIERRE Htio sam ih zastra iti. ST. JUST Treba samo ds je provedem. Krivotvoritelji e dati meso, a stranci za in. Od toga ce jela umrijeti, dajem ti svoju rije . ROBESPIERRE Onda brzo. sutra! Samo nikakve duge samrtne borbe! Ve sam nekolik dana osjetljiv. Samo brzo. (St. Just ode) ROBESPIERRE

(Sam) Da, krvavi mesija, koji rtvuje, a sam nije rtvovan. On ih je otkupio svojom krvlju, a ja ih otkupljujem njihovom vlastitom. Oni su zgrije ili zbog njega, a ja uzimam grijeh na sebe. On je osjetio slasti bola, a ja muke krvnika. Tko je sebe vi e zatajio, ja ili on? Pa ipak je ne to ludo u toj misli. Za to uvijek upiremo o i samo u jednoga? Zaista, u svima nama razapinju sina ovje jega, svi se mi borimo u Getsemanskom vrtu u krvavu znoju, ali nitko svojim ranama ne otkupljuje druge. Moj Camille! Svi me ostavljaju, sve je pusto i prazno, ja sam sam. DRUGI I N SOBA - DANTON, LACROIX, PHILIPPEAU, PARIS, CAMILLE DESMOULINS CAMILLE Brzo, Danton. Ne gubimo vrijeme. DANTON (Obla i se) Ali vrijeme gubi nas. Vrlo je to dosadno; uvijek najprije ko ulju i onda na to navu i hla e, nave e le i u krevet, a ujutro opet izmiliti iz njega i uvijek tako stavljati jednu nogu pred drugu. Pa tu uop e nema nikakva izgleda da bude druk ije. Vrlo je to tu no, i da su ve milijuni tako radili, i da e milijuni opet tako raditi, i da se mi jo povrh toga sastojimo iz dviju polovica, koje obje rade isto, pa se tako sve zbiva dvostruko to je vrlo tu no. CAMILLE Govori u nekom potpuno djetinjastom tonu, DANTON Samrtnici postaju esto djetinjasti. LACROIX Svojim oklijevanjem ti se baca u propast i povla i za sobom sve svoje prijatelje. Obavijesti kukavice da je vrijeme da se okupe oko tebe; pozovi i one s brda, i one s dola! Vi i protiv tiranije decemvira, govori o bode ima, zazovi Bruta, pa e onda zastra iti tribune i okupiti oko sebe i one kojima prijete kao Hbertovim sukrivcima! Mora se prepustiti svcm gnjevu. Ne dajte barem da umremo razoru ani i poni eni kao sramotni Hbert! DANTON Ima slabo pam enje. Nazvao si me mrtvim svecem. Imao si pravo i vi e nego to si slutio. Bio sam kod sekcija; bili su puni po tovanja, ali kao pogrebnici. Ja sam relikvija, a relikvije se bacaju na ulicu. Imao si pravo. LACROIX Za to si pustio da do e do toga? DANTON Do toga? Da, zaista. Na kraju mi je postalo dosadno. Stalno hodati naokolo u istom kaputu i jednako mr titi elo! To je jadno. Biti takav bijedni instrument na kojem jedina ica daje uvijek isti ton! To se ne da izdr ati. Htio sam malo lagodnosti. To sam postigao. Revolucija me stavlja u pokoj, ali na drugi na in nego to sam mislio. Uostalom, na to se osloniti? Samo bi se na e drolje mogle jo mjeriti s giljotinamabogomoljkama; ina e ne znam ni ta. Dalo bi se to na prste nabrojati: jakobinci su izjavili da je krepost na

dnevnom redu; kordelijeri me nazivaju Hbertovim krvnikom. Op inski odbor ini pokoru, Konvent to bi jo bio neki izlaz, ali to bi dovelo do novog 31. svibnja, i oni ne bi dobrovoljno uzmaknuli. Robespierre je dogma Revolucije, ona ne smije da bude izbrisana. A ne bi se ni moglo. Nismo mi stvarali Revoluciju, Revolucija je stvorila nas. A kad bi se i moglo radije da mene giljotiniraju, nego da ja giljotiniram. Sit sam toga. emu da se mi, ljudi, borimo jedni protiv drugih? Trebalo bi da sjednemo jedni uz druge i da ivimo u miru. U ne emu se pogrije ilo kad su nas stvarali; ne to nam nedostaje, ne znam kako da to nazovem. Ali mi to ne emo jedni drugima i upati iz utrobe, za to da onda sebi raskoljujemo tijela? Pustite, mi smo jadni alkemi ari. CAMILLE Pateti nije re eno to bi zna ilo: dokle e ovje anstvo u vje noj gladi derati vlastite udove? Ili dokle emo mi, brodolomci na tom razbijenom brodu, u neugasivoj e i sisati jedni drugima krv iz ila? Ili dokle emo mi, algebristi u mesu, tra e i nepoznati, vje no uskra ivani X, pisati svoje ra une osaka enim udovima? DANTON Ti si sna na jeka. CAMILLE Zar ne, hitac iz pi tolja odjekuje jednako kao i udarac groma? To bolje za te, trebalo bi da me uvijek ima uza se. PHILIPPEAU A Francuska neka ostane svojim krvnicima. DANTON Pa to onda? Ljudi se pri tom sasvim dobro osje aju. Prati ih nesre a, a mo e li se vi e zahtijevati da se bude ganut, plemenit, krepostan ili duhovit, ili da se uop e ne osje a dosadu? Svejedno je umiru li na giljotini, ili od groznice, ili od starostil A bolje se prili i, tako barem odlaze gipkih udova za kulise i odlaze i mogu jo zgodno gestikulirati i uti pljesak gledalaca. To je sasvim pristojno i pristaje nam. Uvijek stcjimo na pozornici, pa i onda ako nas na kraju ozbiljno probodu. Vrlo je dobro to e dob ivota biti malo skra ena; kaput je bio preduga ak, na e ga tijelo nije moglo ispuniti. ivot e tako biti epigram, a to je ipak ne to, Uostalom, tko ima dovoljno daha i duha za ep od pedeset ili ezdeset pjevanja? Vrijeme je da se ono malo esencije ne pije vi e iz vjedra, nego iz a ice za liker; tako nam se gubica ipak napuni, a ina e bi se jedva moglo skupiti nekoliko kapi u onoj nezgrapnoj posudi. Kona no morao bih vikati, a to je prevelik napor za mene. Zivot nije vrijedan truda to ga ula emo da bismo ga odr ali, PARIS Pa onda bje i, Danton! DANTON Mo e li domovinu ponijeti na potplatima? I kona no, a to je najva nije: oni se ne e usuditi. (Camilleu) Do i, mladi u moj. Ka em ti, oni se ne e usuditi. Zbogom, zbogom! (Danton i Camilie odu) PHILIPPEAU Odlazi. LACROIX

I ne vjeruje ni jednu rijec od onoga to je rekao. To je samo lijenost. On e radije pustiti da ga giljotiniraju, nego da odr i govor. PARIS to da se radi? LACROIX Oti i ku i i kao Lukrecija razmi ljati o po tenju. ETALI TE ETA I GRA ANIN Dobra moja Jacqueline htio sam re i: Korn.... Htio sam re i: Kor.... SIMON Kornelija, gra anine, Kornelija, GRA ANIN Moja me dobra Kornelija obradovala dje a i em. SIMON Republici je rodila sina. GRA ANIN Republici, to zvu i previ e opcenito. Moglo bi se re i SIMON lo je upravo ono. Pojedina no se mora op enitomu GRA ANIN Ah, to isto veli i moja ena. ULI NI PJEVA (Pjeva) Zar na svijetu i ta budi / Slast i radost sviju lju i? GRA ANIN Ah, s imenima nikako da budem na istu. SIMON Krsti ga Koplje, Marat! ULI NI PJEVA Muke, brige neprestane / Mu e ih od zore rane, /Dok im dan ne pro e hudi. GRA ANIN Volio bih tri imena ipak ima ne ega u tom broju tri, a osim toga, ne to to je korisno i valjano. Sad sam se sjetio: Plug, Robespierre, i onda tre e?

SIMON Koplje. GRA ANIN Hvala vam, susjede: Koplje, Plug, Robespierre to su lijepa imena, to lijepo zvu i. SIMON Velim ti, da e grudi tvoje Kornelije biti kao vime rimske vu ice ne, to ne valja: Romul je bio tiranin, to ne valja. (Pro u) PROSJAK (Pjeva) " aka zemlje i malo mahovine... Draga gospodo, lijepe dame! PRVI GOSPODIN Na! (Daje mu novac) Ruka mu je kao bar un. To je bezobrazno. DRUGI GOSPODIN Radi, klipane, sasvim si dobro uhranjen! PROSJAK A otkuda vam va kaput, gospodine? DRUGI GOSPODIN Treba raditi, raditi! I ti bi mogao imati takav kaput. Dat u ti posla: do i do mene, ja stanujem..... PROSJAK Gospodine, a za to ste radili? DRUGI GOSPODIN Budalo, da imam kaput. PROSJAK Mu ili ste se da u ivate. Imati takav kaput, to je u ivanje, ali i dronjak ga pru a. PRUGI GOSPODIN Svakako, druk ije ne ide. PROSJAK Eh, da sam lud. To se me usobno poni tava. Sunce grije i na uglu, a to mo e imati sasvim lako. (Pjeva) " aka zemlje i malo mahovine.... " ROSALIE (Adelaidi) Mi i se, eno dolaze vojnici! Od ju er nismo ni ta toplo stavile u se. PROSJAK ... "To mi je na zemlji svr etak sudbine! Draga gospodo, moje dame! '" VOJNIK

Stoj! Kamo, djeco moja? (Rosalie) Koliko ti je godina? ROSALIE Koliko i mome malom prstu. VOJNIK Ti si vrlo o tra. ROSALIE A ti vrlo tup. VOJNIK Pa u se na tebi nabrusiti. (Pjeva) Kristinko, Kristinko moja, / Zar je taj kvar lo , kvar lo , / Kvar lo , kvar lo ? ROSALIE (Pjeva) Ah, ne , gospodo vojnici, / Ta ja bih rado jo , rado jo , / Rado jo , rado jo ! DANTON Zar nije veselo? Nju im ne to u atmosferi; kao da sunce le e razvrat. Pa da ovjeku ne do e da sko i me u njih, da strgne hla e i po ne se pariti odo straga kao psi na ulici. (Prolaze) MLADI GOSPODIN Ah, Madame, glas zvona, ve ernje rumenilo na drve u, treperenje zvijezda MADAME Miris cvijeta! O, te bezazlene radosti, to isto u ivanje u prirodi! (Svojoj k erki) Pogledaj, Eugenie, samo krepost ima o i za to. EUGENIE (Poljubi svoju majku u ruku) Ah, mama, ja vidim samo vas. MADAME Dobro dijete! MLADI GOSPODIN ( ap e u uho Eugenie) Vidite li tamo onu lijepu damu sa starim gospodinom? EUGENIE Poznajem je. MLADI GOSPODIN Pri a se da joj je njezin frizer napravio frizuru la beba. EUGENIE (Smije se) Zli jezici! MLADI GOSPODIN

Stari gospodin ide uz nju; on vidi kako taj pupolj i bubri, vodi ga na etnju po suncu i misli da je njegov pljusak uzrokovao taj rast. EUGENIE Kako je to nepristojno! Najradije bih pocrvenjela. MLADI GOSPODIN A ja bih od toga poblijedio. (Odlaze) DANTON (Camilleu) Samo ne o ekuj od mene ni ta ozbiljno! Ne shva am za to ljudi na ulici ne stanu i ne po nu se smijati jedni drugima u lice. Mislim da bi se morali smijati sa prozora i iz grobova, nebesa bi morala pucati, a zemlja se valjati od smijeha. (Odu) PRVI GOSPODIN Uvjeravam vas, izvanredno otkri e! Sve tehni ke vje tine dobit e pomo u toga sasvim drugu fizionomiju. ovje anstvo juri gigantskim koracima prema svom visokom odre i tu. DRUGI GOSPODIN Jeste li vidjeli novu dramu? Kula babilonska! Neka zbrka svodova, malih stepenica, hodnika, a sve je to tako lako i smjelo dignuto u zrak. ovjeku se vrti pri svakom koraku. Neobi na glava! (On zastane smeten) PRVI GOSPODIN to vam je? DRUGI GOSPODIN Ah, ni ta! Dajte mi ruku, gospodine! Ova lokva tako! Hvala vam. Jedva sam je obi ao. Moglo je biti opasno! PRVI GOSPODIN Zar vas je strah? DRUGI GOSPODIN Da, zemlja je tanana kora. Uvijek mi se ini da bih mogao propasti kad nai em na ovakvu rupu. Treba oprezno kro iti, mo e se prosjesti. Ali u teatar po ite, savjetujem vam! SOBA - DANTON, CAMILLE, LUCILE CAMILLE Ka em vam, ako ne dobiju sve u drvenim kopijama, razdrobljeno u kazali te, koncerte i umjetni ke izlo be, onda nemaju ni vida ni sluha za to. Ako tko izdjelja nekakvu marionetu kojoj se vidi uzica za koju je povla e i kojoj pri svakom koraku kloparaju zglobovi u peterostopnim jambima kakav karakter, kakva dosljednost. Uzme li tkogod neki osje aj i neku sentenciju, neki pojam, pa mu navu e hla e i kaput, napravi mu noge i ruke, nama e lice i pusti da se ta tvorevina kroz tri ina mu i, dok se napokon ne o eni ili ustrijeli to je ideal! Zagudi li netko neku operu, koja upravo tako izra ava ushit i o aj u ljudskoj du i, kao to zemljana lula puna vode opona a slavulja ah, kakve li umjetnosti! Prenesite ljude iz kazali ta na ulicu: jadne li zbilje! oni zaboravljaju svoga stvoritelja zbog njegova lo eg kopista. Od stvaranja to se svakog trenutka oko njih i u njima arko, bu no i blistavo ra a, oni ne vide i ne uju ni ta. Oni idu u

kazali te, itaju pjesme i romane, opona aju te nakaze, a bo jim stvorovima vele da su obi ni! Grci su znali to govore, kad su pri ali da je Pigmalionov kip o ivio, ali da nije imao djece. DANTON A umjetnici postupaju s prirodom kao David, kad je u rujnu one umorene to su iz zatvora La Porce bili ba eni na ulicu, hladnokrvno crtao i rekao: "Hvatam, evo, u tim zlo incima posljednje trzaje ivota!" CAMILLE to veli ti? Lucile? LUCILE Ni ta. Tako te rado gledam kad govori . CAMILLE A da li me i uje ? LUCILE Dakako. CAMILLE Imam li pravo? Zna li ti uop e to sam rekao? LUCILE Ne, zaista ne znam. (Danton se vra a) DANTON Odbor javnog spasa odlu io je da me uhapsi. Upozorili su me i ponudili mi uto i te. Ho e moju glavu. Nek im bude. Sit sam tog petljanja. Nek je uzmu. Pa ta? Znat u hrabro umrijeti. To je lak e nego ivjeti. CAMILLE Danton, jo ima vremena. DANTON Nemogu e, ali nisam ni pomi ljao.... CAMILLE Tvoja tromost! DANTON Nisam trom, nego umoran. Peku me tabani. CAMILLE Kamo e ? DANTON Eh, a tko bi to znao! CAMILLE

Ozbiljno te pitam, kamo? DANTON U etnju, mladi u moj, u etnju. (Odlazi) LUCILE Ah, Camille! CAMILLE Umiri se, drago dijete! LUCILE Kad pomislim da e tu glavu Moj Camille! To je ludost, zar ne, ja sam luda? CAMILLE Umiri se, Danton i ja nismo isto. LUCILE Zemlja je prostrana, i toliko stvari ima na njoj pa za to ba tu jednu? Tko da mi je uzme? To bi bilo stra no. A i to e im? CAMILLE Ponavljam ti: mo e biti mirna. Ju er sam govorio s Robespierreom. Bio je ljubezan. Malo smo u napetim odnosima, to je istina. Razli iti nazori, ni ta drugo! LUCILE Potra i ga! CAMILLE U istoj smo klupi sjedjeli u koli. Bio je uvijek mrk i osamljen. Samo sam ja prilazio njemu i ponekad ga nasmijao. Uvijek je pokazivao veliku naklonost prema meni. Idem. LUCILE Tako brzo, prijatelju moj? Idi! Do i! Samo to (Poljubi ga) i to! Idi! Idi! (Camille ode) Stra no je to doba. Ali tako je. Tko tu mo e i ta u initi? Treba se sabrati. (Pjeva) Ah rastanak, ah rastanak, ah rastanak, / Tko je izmislio rastanak? Kako mi je uprrvo to palo na um? Nije dobro da je to tako samo od sebe do lo? Kad je iza ao, bilo mi je kao da se ne mo e vi e vratiti i kao da mora neprestano i i sve dalje od mene, sve dalje. Kako je ova soba prazna. Prozori su otvoreni kao da je mrtvac le ao u njoj. Ne mogu tu vi e izdr ati. (Ode) U POLJU DANTON Ne u dalje. Ne u remetiti ovu ti inu agorom svojih koraka i umom disanja. (Sjedne. Nakon stanke) Pri ali su mi o nekoj bolesti od koje se gubi pam enje. Smrt kao da je tome sli na. A onda se kadikad ponadam da ona mo da jo ja e djeluje i ini da ovjek sve izgubi. Kad bi bilo tako! Onda bih potr ao kao kr anin da spasim neprijatelja, to jest svoje pam enje. A ovdje moje pam enje ivi i ubija mene. Ja ili ono? Odgovor je lak. (Ustane i krene natrag) Koketiram sa smr u. Sasvim je ugodno ovako izdaleka

o ijukati s njom kroz lornjon. Zapravo se moram svemu tome smioati. Ima u meni neki osje aj stalnosti koji mi veli: sutra e biti kao i danas, i prekosutra, i kasnije e sve biti kao i sada. To je prazna vika, ho e da me zastra e. Ne e se oni usuditi. (Ode) SOBA - DANTON, JULIE - NO DANTON (Na prozoru) Zar to ne e nikada prestati? Zar svjetlost ne e ni kada dogorjeti i zvuk nikada zamrijeti? Zar nikad ne e biti tiho i tamno da vi e ni jedni ni drugi ne ujemo i ne vidimo svoje gadne grijehe? Rujan! JULIE (Zove iznutra) Danton! Danton! DANTON He? JULIE (U e) to vice ? DANTON Zar sam vikao? JULIE Govorio si o gadnim grijesima, a onda si zastenjao: "Rujan!" DANTON Ja, ja? Ne, ja nisam govorio.. Jedva da sam to mislio. Bile su to sasvim tihe, skrovite misli. JULIE Ti dr e , Danton! DANTON Kako da ne dr em kad su zidovi progovorili? Kad mi je tijelo tako rastrgano da moje misli lutaju i nemirno razgovaraju s usnama kamenja. To je udno. JULIE Georges, moj Georges! DANTON Da, Julie, to je vrlo udno. Ne u vi e da mislim kad to odmah progovara. Ima misli, Julie, za koje ne bi smjele postojati nikakve u i. Nije dobro da one odmah pri porodu vi u kao djeca; nije to dobro. JULIE Bog ti o uvao pamet Georges, Georges prepoznaje li me? DANTON E, a za to ne bih! ovjek si, pa zatim ena, i napokon moja ena, a zemija se sastoji od pet dijelova svijeta Evropa, Azija, Afrika, Amerika, Australija i dva puta dva je etiri. Pri sebi sam, vidi li? Nije li ne to vikalo

"rujan"? Nisi li ti tako ne to rekla? JULIE Da, Danton, ula sam to kroz sve sobe. DANTON Kad sam do ao do prozora (gleda vani) grad je miran, sva su svijetla uga ena JULIE U blizini pla e neko dijete. DANTON Kad sam do ao do prozora kroz sve je ulice vikalo i zapomagalo: "Rujan!" JULIE Ti si sanjao, Danton. Saberi se! DANTON Sanjao? Da, sanjao sam. Ali to je bilo druk ije, odmah u ti re i. Moja jadna glava je slaba odmah! Da, sad sam se sjetio. Podamnom je jurila i dahtala zemaljska kugla. Zgrabio sam je kao divljeg konja. Orija kim udovima gnje io sam njenu grivu i stiskao joj rebra, glavu sam zabacio natrag, kosa mi je lepr ala nad ponorom. Tako me vuklo. Tada kriknuh od straha i probudih se. Pristupih prozoru i tada sam uo ono, Julie. to samo ho e ta rije ? I za to upravo ta? to se ona mene ti e? Za to pru a za mnom svoje krvave ruke? Nisam je tukao. O pomozi mi, Julie, moja pamet je tupa! Nije li to bilo u rujnu, Julie? JULIE Kraljevi su bili jo samo etrdeset sati od Pariza.... DANTON Tvr ave su pale, aristokrati u gradu JULIE Republika izgubljena. DANTON Da, izgubljena. Nismo mogli ostaviti neprijatelja u zale u, bili bismo budale: dva neprijatelja na jednoj daski; mi ili oni, ja i obara slabijega zar to nije pravo? JULIE Da, da. DANTON Potukli smo ih to nije bilo umorstvo, to je bio unutarnji rat. JULIE Ti si spasio domovinu.

DANTON Da, jesam. Bila je to obrana u nu di. Morali smo. ovjek na kri u je to sebi zgodno udesio: mora do i do neda a, ali jao onome tko neda e izazove! Mora, to je ono kad se "mora". Tko e proklinjati ruku na koju pade prokletstvo toga "mora"? Tko je izgovorio to "mora" tko? to je to to u nama la e, bludni i, krade i ubija? Lutke smo mi to ih nepoznate sile pote u na ici. Ni ta, ni ta nismo mi sami! Ma evi smo kojima se bore duhovi samo se ne vide ruke, kao u pri i. Sad sam miran. JULIE Sasvim miran, dragi? DANTON Da, Julie. Do i, idemo u krevet. ULICA PRED DANTONOVOM KU OM - SIMON, GRA ANI, VOJNICI SIMON Koliko je ve u no i? PRVI GRA ANIN to u no i? SIMON Koliko je odmakla no ? PRVI GRA ANIN Koliko od zalaza do izlaza sunca. SIMON Huljo, koliko je sati? PRVI GRA ANIN Pogledaj na svoj broj anik. Vrijeme je kad se u krevetima pod pokrivacima nji u klatna. SIMON Moramo gore. Naprijed, gradani. Mi jam imo svojim glavama, ivoga ili mrtvoga! U njega su jake mi ice. Ja u i i na elu, gra ani. Dajte mjesta slobodi! Brini se za moju enu! Ostavit u joj krunu od hrastova drveta. PRVI GRA ANIN Krunu od hrastova ira? I onako neka joi pada svaki dan dosta ira u krilo. SIMON Naprijed, gra ani; bit cete zaslu ni za domovinu! DRUGI GRA ANIN Volio bih kad bi domovina bila zasluzna za nas. Unato svim rupama to ih otvaramo u tijelu drugih ljudi, na na im se hla ama nije jo ni jedna zatvorila. PRVI GRA ANIN

Ho e li da ti se prorez na hla ama zatvori? Ha, ha, ha! OSTALI Ha, ha, ha! SIMON Naprijed! Naprijed! (Provale u Dantonovu ku u) NACIONALNI KONVENT SKUPINA NARODNIH ZASTUONIKA LEGENDRE Zar ne e prestati to klanje narodnih zastupnika? Tko je jo siguran ako Danton padne? NEKI NARODNI ZASTUPNIK to da radimo? NEKI NARODNI ZASTUPNIK On mora biti saslu an pred sudom Konventa. Uspoeh toga sredstva je siguran. to bi mogli suprostaviti njegovu glasu? NEKI NARODNI ZASTUPNIK To je nemogu e, to nam brani jedan dekret. LEGENDRE Onda ga treba povu i ili dopustiti da se na ini izuzetak. Ja u podnijeti zahtjev. Ra unam na va u podr ku PREDSJEDNIK Sjednica je otvorena. LEGENDRE (Uspne se na tribinu) etiri su lana Nacionalnog Konventa protekle no i uhap ena. Znam da je Danton jedan od njih. Imena ostalih ne poznajem. Neka uostalom budu tko mu drago, ja zahtijevam da se saslu aju. Gra ani, izjavljujem: smatram da je Danton isto tako ist kao i ja sam, a ne vjerujem da se meni mo e i ta predbaciti. Ne u da napadam nijednog lana Odbora javnog spasa ili Odbora za sigurnost, ali se iz osnovanih razloga bojim da li na mr nja i li ne strasti ele oteti slobodi one mu eve, koji su joj iskazali najve e usluge. ovjek koji je godine 1792. svojom energijom spasio Francusku, zaslu uje da se uje njegova rije . Mora mu se dopustiti da se izjasni kad ga optu uju za veleizdaju. ( estoko reagiranje prisutnih) NEKOLIKO GLASOVA Podr avamo Legendreov prijedlog! NEKI NARODNI ZASTUPNIK Mi smo ovdje u ime naroda. Nitko nas bez privole na ih izbornika ne mo e odvu i s na ih mjesta. NEKI NARODNI ZASTUPNIK Va e rije i zaudaraju na le ine. Uzeli ste ih irondistima iz usta. elite li privilegije? Sjekira zakona visi nad svim glavama.

NEKI NARODNI ZASTUPNIK Ne mo emo dopustiti svojim odborima da alju na giljotinu zakonodavce kojima zakon pru a uto i te. NEKI NARODNI ZASTUPNIK Nema uto i ta za zlo in. Samo okrunjeni zlo inci nalaze ga na prijestolju. NEKI NARODNI ZASTUPNIK Samo nitkovi apeliraju na pravo uto i te. NEKI NARODNI ZASTUPNIK Samo ga ubojice ne priznaju. ROBESPIERRE Ova zbrka, kakve ve dugo nije bilo u ovoj skup tini, dokazuje da se radi o velikim stvarima. Danas e se odlu iti ho e li nekoliko ljudl odnijeti pobjedu nad Domovinom. Kako biste mogli svoja naoela toliko zatajiti, da danas nekim individuama dopustite ono to ste ju er uskratili Chabotu, Delaunaiu i Fabreu? to zna i ta razlika u prilog nekih ljudi? to je meni do pohvala kojima neki obasipaju sebe i svoje prljatelje? I premnoga su nam iskustva pokazala koliko to vrijedi. Ne pitamo da li je netko u inio ovo ili ono patriotsko djelo, mi pitamo kakav je njegov cijeli politi ki ivot. ini se da Legendreu nisu poznata imena uhap enih, a cijelom su Konventu poznata. Me u njima je njegov prijatelj Lacroix. Za to to Legendre tobo e ne zna? Jer dobro zna da samo bestidnost mo e braniti Lacroixa. Spomenuo je samo Dantona, jer je uvjeren da je uz to ime povezan neki privilegij. Ne, ne emo nikakvih privilegija, ne emo nikakvih idola! (Pljesak) U emu je Danton bolji od Lafayetta, od Dumourieza, od Brissota od Fabrea, od Chabota, od Hberta? to se to govori o njima to se i o njemu ne bi moglo re i? Jeste li i njih isto tako tedjeli? Po emu zaslu uje on neku prednost pred svojim sugra anima? Mo da zato to se nekoliko prevarenih individua, i nekoliko drugih koji se nisu dali prevariti, skupilo oko njega da bi u njegovoj pratnji pojurili u naru aj sre i i mo i? to je vi e prevario one rodoljube koji su se u njega pouzdavali, to ja e treba da osjeti strogost prijatelja slobode. eli vam se uliti strah pred zloupotrebom sile koju ste sami izvr ili. Vi e se protiv despotizma odbora, kao da povjerenje koje vam je narod poklonio i koje ste vi na te odbore prenijeli, ne bi bilo sigurna garancija va ega patriotizma. Pretvaraju se kao da drhte. Ali ja vam ka em, tko u ovom trenutku drhti, taj je kriv; jer nevinost nikada ne drhti pred javnom budnosti. (Sveop i pljesak) I mene se htjelo zastra iti. Nagovje teno mi je, da opaenost, prijete i Dantonu, mo e i do mene doprijeti. Dobivao sam pisma o tome kako me Dantonovi prijatelji salije u misle i da bi me uspomene na neku staru vezu, slijepo vjerovanje u licemjerne kreposti, mogle skloniti da ubla im svoju gorljivost i svoju strast za slobodom. Zato, dakle, izjavljujem: ni ta me ne e zadr ati, pa makar opasnost koja prijeti Dantonu zaprijetila i meni. Svima nama treba malo sr anosti i vrstine du e. Samo zlo inci i niske du e strahuju od toga da vide kako uz njih pada netko tko je njima jednak, jer znaju da e ih obasjati svijetlo istine kad ih ne bude vi e prikrivala rulja sukrivaca. Ali ako u ovoj skup tini ima takvih du a, ima u njoj i herojskih. Broj nitkova nije velik. Treba posje i samo nekoliko glava i domovina je spa ena. (Pljesak) Zahtijevam da se Legendreov zahtjev odbije. (Svi narodni zastupnici ustaju u znak op eg odobravanja) ST. JUST ini se da u ovoj skup tini ima nekoliko osjetljivih u iju koje ne mogu podnijeti rije "krv". Neka ih nekoliko op enitih razmatranja uvjeri da mi nismo okrutniji od prirode, ni od vremena. Priroda se mirno i neodoljivo pokorava svojim zakonima; gdjegod se s njima sukobi, ovjek je uni ten. Promjena u sastavu zraka, buktanje telurskog ognja, poreme a ravnote e vodenih masa i po ast, provala vulkana ili poplava,

pokapaju na tisu e ljudi. to je rezultat? Neznatna, i u velikom jedna primjetljiva promjena fizicke prirode, koja bi pro la gotovo bez tragova kad na njenu putu ne bi le ale le ine. Ja sada pitam: treba li da duhovna priroda bude u svojim revolucijama obzirnija od fizi ke prirode? Zar ne smije ideja, jednako kao i neki zakon fizike, uni titi ono to jo se usprotivi? Zar da uop e doga aj koji mijenja itavo ustrojstvo moralne prirode. to jest, ovje anstva, ne smije pro i kroz krv? Duh svijeta slu i se u du evnoj sferi na im rukama upravo onako, kao to u fizickoj sferi upotrebljava vulkane i poplave. to zato ho e li umrijeti od po asti ili Revolucije? Koraci ovje anstva su polagani, mogu se brojiti samo po stole ima, a za svakim se uzdi u grobovi itavih generacija. Dok se do lo do najjednostavnijih izuma i nazora, stajalo je to ivota milijune ljudi koji su putem poumirali. Nije li prirodno da u vremenu u kojemu je korak povijesti br i i mnogo vi e Ijudi ostane bez daha? Zaklju it emo kratko i jasno: budu i da su svi stvoreni pod istim uvjetima, svi su i jednaki, izuzev razlika to ih je sama priroda na inila. Zato svatko smije imati prednosti, a nitko ne smijje imati povlastica, niti pojedinac, a niti manja ili ve a klasa individua. Svaki je dio te re enice, primjenjene u stvarnosti, ubijao svoje ljude: 14. srpnja, 10. kolovoza, 31. svibnja, sve su to znakovi njezine interpunkcije. Trebalo je etiri godine da se ona otjelotvori, a u obi nim bi prilikama trebalo za to stotinu godina i itave bi jo generacije slu ile kao interpunkcija. Pa zar je onda ikakvo udo to rijeka Revolucije kod svakog zastoja, kod svake nove okuke, izbacuje svoje le ine? Morat emo svojoj re enici dodati jo nekoliko zaklju aka. Zar e nas nekoliko stotina le ina sprije iti da je ne provedemo u djelo? Mojsije je vodio svoj narod preko Crvenog mora i kroz pustinju sve dotle, dok se stara pokvarena generacija nije istro ila jo prije nego to je on osnovao novu dr avu. Zakonodavci! Mi nemamo ni Crvenog mora, a ni pustinje, ali mi imamo rat i giljotinu! Revolucija je kao Pelijine k eri: ona komada ovje anstvo, da bi ga pomladila. I ovje anstvo e se uzdi i iz kotla krvi s iskonski sna nim udovima, isto kako se i zemlja uzdigla iz valova op eg potopa, kao da je tek sada prvi put stvorena. (Dugi, neprekidni pljesak. Neki lanovi u entuzijazmu i ustaju) Pozivamo sve potajne neprijatelje tiranije, koji u Europi i na cijelom svijetu nose pod svojim haljinama Brutov bode , da podijele s nama ovaj uzvi eni trenutak. (Slu aoci i narodni zastupnici zapjevaju marseljezu) ULICA PRED DANTONOVOM KU OM - SIMON, GRA ANI, VOJNICI SIMON Koliko je ve u no i? PRVI GRA ANIN to u no i? SIMON Koliko je odmakla no ? PRVI GRA ANIN Koliko od zalaza do izlaza sunca. SIMON Huljo, koliko je sati? PRVI GRA ANIN Pogledaj na svoj broj anik. Vrijeme je kad se u krevetima pod pokrivacima nji u klatna. SIMON Moramo gore. Naprijed, gradani. Mi jam imo svojim glavama, ivoga ili mrtvoga! U njega su jake mi ice. Ja u i i na elu, gra ani. Dajte mjesta slobodi! Brini se za moju enu! Ostavit u joj krunu od hrastova

drveta. PRVI GRA ANIN Krunu od hrastova ira? I onako neka joi pada svaki dan dosta ira u krilo. SIMON Naprijed, gra ani; bit cete zaslu ni za domovinu! DRUGI GRA ANIN Volio bih kad bi domovina bila zasluzna za nas. Unato svim rupama to ih otvaramo u tijelu drugih ljudi, na na im se hla ama nije jo ni jedna zatvorila. PRVI GRA ANIN Ho e li da ti se prorez na hla ama zatvori? Ha, ha, ha! OSTALI Ha, ha, ha! SIMON Naprijed! Naprijed! (Provale u Dantonovu ku u) NACIONALNI KONVENT SKUPINA NARODNIH ZASTUONIKA LEGENDRE Zar ne e prestati to klanje narodnih zastupnika? Tko je jo siguran ako Danton padne? NEKI NARODNI ZASTUPNIK to da radimo? NEKI NARODNI ZASTUPNIK On mora biti saslu an pred sudom Konventa. Uspoeh toga sredstva je siguran. to bi mogli suprostaviti njegovu glasu? NEKI NARODNI ZASTUPNIK To je nemogu e, to nam brani jedan dekret. LEGENDRE Onda ga treba povu i ili dopustiti da se na ini izuzetak. Ja u podnijeti zahtjev. Ra unam na va u podr ku PREDSJEDNIK Sjednica je otvorena. LEGENDRE (Uspne se na tribinu) etiri su lana Nacionalnog Konventa protekle no i uhap ena. Znam da je Danton jedan od njih. Imena ostalih ne poznajem. Neka uostalom budu tko mu drago, ja zahtijevam da se saslu aju. Gra ani, izjavljujem: smatram da je Danton isto tako ist kao i ja sam, a ne vjerujem da se meni mo e i ta predbaciti. Ne u da napadam nijednog lana Odbora javnog spasa ili Odbora za sigurnost, ali se iz osnovanih razloga bojim da li na mr nja i li ne strasti ele oteti slobodi one mu eve,

koji su joj iskazali najve e usluge. ovjek koji je godine 1792. svojom energijom spasio Francusku, zaslu uje da se uje njegova rije . Mora mu se dopustiti da se izjasni kad ga optu uju za veleizdaju. ( estoko reagiranje prisutnih) NEKOLIKO GLASOVA Podr avamo Legendreov prijedlog! NEKI NARODNI ZASTUPNIK Mi smo ovdje u ime naroda. Nitko nas bez privole na ih izbornika ne mo e odvu i s na ih mjesta. NEKI NARODNI ZASTUPNIK Va e rije i zaudaraju na le ine. Uzeli ste ih irondistima iz usta. elite li privilegije? Sjekira zakona visi nad svim glavama. NEKI NARODNI ZASTUPNIK Ne mo emo dopustiti svojim odborima da alju na giljotinu zakonodavce kojima zakon pru a uto i te. NEKI NARODNI ZASTUPNIK Nema uto i ta za zlo in. Samo okrunjeni zlo inci nalaze ga na prijestolju. NEKI NARODNI ZASTUPNIK Samo nitkovi apeliraju na pravo uto i te. NEKI NARODNI ZASTUPNIK Samo ga ubojice ne priznaju. ROBESPIERRE Ova zbrka, kakve ve dugo nije bilo u ovoj skup tini, dokazuje da se radi o velikim stvarima. Danas e se odlu iti ho e li nekoliko ljudl odnijeti pobjedu nad Domovinom. Kako biste mogli svoja naoela toliko zatajiti, da danas nekim individuama dopustite ono to ste ju er uskratili Chabotu, Delaunaiu i Fabreu? to zna i ta razlika u prilog nekih ljudi? to je meni do pohvala kojima neki obasipaju sebe i svoje prljatelje? I premnoga su nam iskustva pokazala koliko to vrijedi. Ne pitamo da li je netko u inio ovo ili ono patriotsko djelo, mi pitamo kakav je njegov cijeli politi ki ivot. ini se da Legendreu nisu poznata imena uhap enih, a cijelom su Konventu poznata. Me u njima je njegov prijatelj Lacroix. Za to to Legendre tobo e ne zna? Jer dobro zna da samo bestidnost mo e braniti Lacroixa. Spomenuo je samo Dantona, jer je uvjeren da je uz to ime povezan neki privilegij. Ne, ne emo nikakvih privilegija, ne emo nikakvih idola! (Pljesak) U emu je Danton bolji od Lafayetta, od Dumourieza, od Brissota od Fabrea, od Chabota, od Hberta? to se to govori o njima to se i o njemu ne bi moglo re i? Jeste li i njih isto tako tedjeli? Po emu zaslu uje on neku prednost pred svojim sugra anima? Mo da zato to se nekoliko prevarenih individua, i nekoliko drugih koji se nisu dali prevariti, skupilo oko njega da bi u njegovoj pratnji pojurili u naru aj sre i i mo i? to je vi e prevario one rodoljube koji su se u njega pouzdavali, to ja e treba da osjeti strogost prijatelja slobode. eli vam se uliti strah pred zloupotrebom sile koju ste sami izvr ili. Vi e se protiv despotizma odbora, kao da povjerenje koje vam je narod poklonio i koje ste vi na te odbore prenijeli, ne bi bilo sigurna garancija va ega patriotizma. Pretvaraju se kao da drhte. Ali ja vam ka em, tko u ovom trenutku drhti, taj je kriv; jer nevinost nikada ne drhti pred javnom budnosti. (Sveop i pljesak) I mene se htjelo zastra iti. Nagovje teno mi je, da opaenost, prijete i Dantonu, mo e i do mene doprijeti. Dobivao sam pisma o tome kako me Dantonovi prijatelji salije u misle i da bi me uspomene na neku staru vezu, slijepo vjerovanje u licemjerne kreposti, mogle skloniti da ubla im svoju

gorljivost i svoju strast za slobodom. Zato, dakle, izjavljujem: ni ta me ne e zadr ati, pa makar opasnost koja prijeti Dantonu zaprijetila i meni. Svima nama treba malo sr anosti i vrstine du e. Samo zlo inci i niske du e strahuju od toga da vide kako uz njih pada netko tko je njima jednak, jer znaju da e ih obasjati svijetlo istine kad ih ne bude vi e prikrivala rulja sukrivaca. Ali ako u ovoj skup tini ima takvih du a, ima u njoj i herojskih. Broj nitkova nije velik. Treba posje i samo nekoliko glava i domovina je spa ena. (Pljesak) Zahtijevam da se Legendreov zahtjev odbije. (Svi narodni zastupnici ustaju u znak op eg odobravanja) ST. JUST ini se da u ovoj skup tini ima nekoliko osjetljivih u iju koje ne mogu podnijeti rije "krv". Neka ih nekoliko op enitih razmatranja uvjeri da mi nismo okrutniji od prirode, ni od vremena. Priroda se mirno i neodoljivo pokorava svojim zakonima; gdjegod se s njima sukobi, ovjek je uni ten. Promjena u sastavu zraka, buktanje telurskog ognja, poreme a ravnote e vodenih masa i po ast, provala vulkana ili poplava, pokapaju na tisu e ljudi. to je rezultat? Neznatna, i u velikom jedna primjetljiva promjena fizicke prirode, koja bi pro la gotovo bez tragova kad na njenu putu ne bi le ale le ine. Ja sada pitam: treba li da duhovna priroda bude u svojim revolucijama obzirnija od fizi ke prirode? Zar ne smije ideja, jednako kao i neki zakon fizike, uni titi ono to jo se usprotivi? Zar da uop e doga aj koji mijenja itavo ustrojstvo moralne prirode. to jest, ovje anstva, ne smije pro i kroz krv? Duh svijeta slu i se u du evnoj sferi na im rukama upravo onako, kao to u fizickoj sferi upotrebljava vulkane i poplave. to zato ho e li umrijeti od po asti ili Revolucije? Koraci ovje anstva su polagani, mogu se brojiti samo po stole ima, a za svakim se uzdi u grobovi itavih generacija. Dok se do lo do najjednostavnijih izuma i nazora, stajalo je to ivota milijune ljudi koji su putem poumirali. Nije li prirodno da u vremenu u kojemu je korak povijesti br i i mnogo vi e Ijudi ostane bez daha? Zaklju it emo kratko i jasno: budu i da su svi stvoreni pod istim uvjetima, svi su i jednaki, izuzev razlika to ih je sama priroda na inila. Zato svatko smije imati prednosti, a nitko ne smijje imati povlastica, niti pojedinac, a niti manja ili ve a klasa individua. Svaki je dio te re enice, primjenjene u stvarnosti, ubijao svoje ljude: 14. srpnja, 10. kolovoza, 31. svibnja, sve su to znakovi njezine interpunkcije. Trebalo je etiri godine da se ona otjelotvori, a u obi nim bi prilikama trebalo za to stotinu godina i itave bi jo generacije slu ile kao interpunkcija. Pa zar je onda ikakvo udo to rijeka Revolucije kod svakog zastoja, kod svake nove okuke, izbacuje svoje le ine? Morat emo svojoj re enici dodati jo nekoliko zaklju aka. Zar e nas nekoliko stotina le ina sprije iti da je ne provedemo u djelo? Mojsije je vodio svoj narod preko Crvenog mora i kroz pustinju sve dotle, dok se stara pokvarena generacija nije istro ila jo prije nego to je on osnovao novu dr avu. Zakonodavci! Mi nemamo ni Crvenog mora, a ni pustinje, ali mi imamo rat i giljotinu! Revolucija je kao Pelijine k eri: ona komada ovje anstvo, da bi ga pomladila. I ovje anstvo e se uzdi i iz kotla krvi s iskonski sna nim udovima, isto kako se i zemlja uzdigla iz valova op eg potopa, kao da je tek sada prvi put stvorena. (Dugi, neprekidni pljesak. Neki lanovi u entuzijazmu i ustaju) Pozivamo sve potajne neprijatelje tiranije, koji u Europi i na cijelom svijetu nose pod svojim haljinama Brutov bode , da podijele s nama ovaj uzvi eni trenutak. (Slu aoci i narodni zastupnici zapjevaju marseljezu) CONCIERGERIE. HODNIK - LACROIX, DANTON, MERCIER i drugi zatvorenici e u gore dolje LACROIX (Jednom zatvoreniku) Toliko nesretnika, i u tako bijednom stanju? ZATVORENIK Pa zar vam taljige koje voze ha giljotinu nisu rekle da je Pariz klaonica? MERCIER Zar ne, Lacroix, jednakost vitla svojim srpom nad svima glavama; lava Revolucije te e, giljotina

republikanizira? Galerije plje u, a Rimljani trljaju ruke; ali oni ne uju da je svaka od tih rije i hropac jedne rtve. Slijedite svoje fraze ve do one to ke gdje se one otjelovljuju. Pogledajte oko sebe, sve ovo ste vi govorili; ovo je mimi ki prijevod va ih rije i. Ovi bijednici, njihovi krvnici i giljotina, sve su to va i govori koji su se o ivotvorili. Vi ste gradili svoje sisteme iz ljudskih glava, kao Bajazit svoje piramide. DANTON Ima pravo dandanas se sve izra uje iz ljudskog mesa. To je prokletstvo na eg doba. Sada e biti upotrijebljeno i moje tijelo. Upravo je godina dana otkako sam stvorio Revolucionarni tribunal. Molim boga i ljude da mi to oproste. Htio sam sprije iti nova rujanska krvoproli a, nadao sam se spasiti nevine; ali ovo polagano ubijanje sa svim svojim formalnostima stra nije je i jednako neizbje no. Gospodo moja, nadao sam se da u posti i da svi napustite ovo mjesto. MERCIER O, iza i ho emo. DANTON Ja sam sada uz vas. Samo nebesa znaju kako e to zavr iti. REVOLUCIONARNI TRIBUNAL HERMAN (Dantonu) Va e ime, gra anine? DANTON Revolucija kazuje moje ime. Moj e stan doskora biti u ni tavilu, a moje ime u Panteonu povijesti. HERMAN Danton, Konvent vas optu uje da ste konspirirali s Mirabeauom, s Dumouriezom, s Orleansom, sa irondistima, sa strancima i sa strankom Luja XVII. DANTON Moj e glas, koji sam tako esto podigao za obro naroda, lako suzbiti tu klevetu. Neka se bijednici koji me optu uju pojave ovdje i ja u ih zasuti sramotom. Neka do u ovamo Odbori, samo u pred njima odgovarati. Trebam ih kao tu itelje i kao svjedoke. Neka se poka u. Uostalom, to mi je do vas i do va e presude? Ve sam vam rekao: ni tavilo e doskora biti moje uto i te ivot mi je na teret, neka mi ga oduzmu. Ja eznem za tim da ga odbacim. HERMAN Danton, smionost je svojstvo zlo inca, a mir je osobina nevinosti. DANTON Privatnu smionost treba bez sumnje osu ivati, ali ona nacionalna smionost, koju sam ja tako esto pokazivao, kojom sam se tako cesto borio za slobodu, ona je najzaslu nija od svih vrlina. Ona je moja smionost; ona je ta kojom se ovdje slu im za dobro Republike protiv svih bijednih tu itelja. Mogu li se svladati kad vidim kako su me podlo oklevetali? Od revolucionara kakav sam ja ne treba o ekivati hladnu obranu. Ljudi mojega kova neprocjenljivi su u revolucijama, na njihovu celu lebdi genij slobode. (Me u slu aocima se vide znakovi odobravanja) Optu uju me da sam konspirirao s Mirabeauom, s Dumouriezom, s Orleansom, da sam puzao pred nogama bijednih despota. Pozivaju me da odgovaram

pred neizbje nom, nepokolebljivom pravdom. Ti e , bijedni St. Just, biti odgovoran potomstvu za to klevetanje. HERMAN Pozivam vas da mirno odgovarate. Sjetite se Marata, on je sa strahopo tovanjem stupio pred svoje suce. DANTON Digli su ruke na sav moj ivot, neka se on dakle uspravi i suprostavi; pokopat u ih te inom svakog svog ina. Ne ponosim se time. Sudbina vodi na e ruke, ali samo su sna ne prirode njeni organi. Ja sam na Martovu polju navijestio kraljevstvu rat, ja sam ga 10. kolovoza potukao, ja sam ga 21. sije nja ubio i kraljevima dobacio kraljevsku glavu kao rukavicu. (Ponovni znakovi odobravanja. On uzme optu nicu) Bacim li pogled na ovaj sramotni spis, osje am kako mi cijelo bi e dr e. Tko su ti koji su Dantona morali natjerati da se poka e onog znamenitog dana, 10. kolovoza? Tko su ta privilegirana bi a od kojih je on posudio svoju energiju? Neka se pojave moji tu itelji! Ja sam sasvim pri sebi kad to zahtijevam. Raskrinkat u te bezna ajne nitkove i bacit u ih natrag u ni tavilo iz kojeg nisu ni smjeli nikada izmiljeti. HERMAN (Zvoni) Ne ujete li zvonce? DANTON Glas ovjeka koji brani svoju ast i svoj ivot mora nadglasiti tvoj praporac. Ja sam u rujnu nahranio sjeme Revolucije raskomadanim tjelesima aristokrata. Moj glas je kovao narodu oru je od zlata aristokrata i bogata a. Moj glas je bio orkan to je pokopao satelite despotizma pod valovima bajuneta. (Glasno odpbravanje) HERMAN Danton, glas vam je klonuo. Previ e ste uzbu eni. Idu i put ete zakljuciti svoju obranu. Potreban vam je mir. Sjednica je zaklju ena. DANTON Sad poznajete Dantona. Jo samo nekoliko sati i on e usnuti u narucju Slave. LUXEMBURG. ZATVORSKA ELIJA - DILLON, LAPLOTTE, UVAR ZATVORA DILLON Ne svijetli mi, mom e, svojim nosom toliko u lice. Ha, ha, ha! LAFLOTTE Ne brbljaj; tvoj mladi mjesec ima ogrlicu oko vrata. Ha, ha, ha! UVAR Ha, ha, ha! Mislite li, gospodine, da biste pri njegovu svijetlu mogli itati? (Pokazuje listi koji dr i u ruci) DILLON Daj to amo! UVAR Gospodine, mom je mladom mjesecu oseka.

LAFLOTTE A tvoje hla e izgledaju kao da je plima. UVAR Ne, on privla i vodu. (Dillonu) On se sakrio pred va im suncem, gospodine. Morali biste mi ne to dati da se opet u ari, ako elite itati pri njegovu svijetlu. DILLON Evo ti, mom e! Tornjaj se! (Daje mu novaca. uvar odlazi, Dillon ita) Danton je zastra io Tribunal, porotnici su se kolebali, slu aoci su gun ali. Bila je ogromna navala. Narod se gurao oko sudske palace, i stajao sve do mostova. aka novaca, jake ruke kona no hm, hm! (On ide gore dolje i od vremena do vremena pije iz boce) Da mi je samo staviti nogu na ulicu! Ne bih se dao tek tako zaklati. Da mi je samo staviti nogu na ulicu! LAFLOTTE I na taljige. To ti je isto. DILLON Misli ? Pa i tada bi preostalo jo nekoliko koraka dovoljno duga kih da budu izmjereni le evima decemvira. Vrijeme je napokon da cestiti ljudi dignu glavu. LAFLOTTE (za sebe) To bolje, tako ju je lak e pogoditi. Dr ' se samo stari, jo nekoliko a a i bit u veseo. DILLON Ti nitkovi, ti lu aci. Oni e na kraju krajeva giljotinirati sami sebe. (Tr i gore dolje) LAFLOTTE (za sebe) ovjek bi ponovno mogao zavoljeti ivot, kao svoje dijete, da ga je sam sebi dao. Ne doga a se tako esto da ovjek po ini rodoskvrnu e nad slu ajem i da postane svoj vlastiti otac. Otac i dijete ujedno. Divan Edip! DILLON Narod se ne hrani le inama. Trebalo bi da Dantonova i Camilleova ena bace me u narod asignate, bolje to nego glave. LAFLOTTE (za sebe) Ja poslije toga ne bih sebi iskopao o i; mogle bi mi ustrebati da oplakujem dobroga generala. DILLON Ruku na Dantona! Tko je jo siguran? Strah e ih ujediniti. LAFLOTTE (za sebe) Pa on je ionako izgubljen. Kakvo je zlo u tome ako stanem na le inu da ispu em iz groba? DILLON

Da mi je samo staviti nogu na ulicu! Na ao bih dosta ljudi, starih vojnika, irondista, biv ih plemi a, Provalit emo u zatvore, moramo se sporazumjeti sa zatvorenicima. LAFLOTTE (za sebe) Istina je, to smrdi pomalo na lopovluk. Ni ta zato! Imao bih volje da i to poku am. Bio sam dosad previ e jednostran. ovjek dobiva gri nju savjesti, a to je ipak nekakva promjena, pa i nije tako neugodno nju iti svoj vlastiti smrad. Ve mi je dosadilo imati izgleda za giljotinu. Tako dugo ekati na to! U duhu sam je ve dvadeset puta isku ao. Nema u tome vi e ni ta pikantnog, postalo je posve obi no. DILLON Treba Dantonovoj eni poslati pisamce. LAFLOTTE (za sebe) I onda ja se ne bojim smrti, nego bola. Moglo bi boljeti, tko mi jam i da ne e? Ka u dodu e da to traje samo trenutak; ali bol ima osjetljiviju mjeru sa vrijeme, on sjecka i ezdeseti dio sekunde. Bol je jedini grijeh, a patnja jedini porok. Ostat u krepostan. DILLON uj, Laflotte, kamo je oti lo ono mom e? Imam novaca, to mora uspjeti. Moramo kovati eljezo. Moj plan je gotov. LAFLOTTE Odmah, odmah! Ja poznam tamni ara, govorit u s njim. Mo e na mene ra unati, generale, iza i emo mi iz rupe (za sebe izlaze i) da u emo u drugu: ja u naj iru, u svijet, a on u naju u, u grob. ODBOR JAVNOG SPASA - ST.JUST, BARRE, COLLOT D'HERBOIS, BILLAUD VARENNES BARRE to pi e Fouquier? ST. JUST Drugo je preslu avanje pro lo. Zatvorenici tra e da do e vi e lanova Konventa i Odbora javnog spasa. Oni su apelirali na narod zbog toga to im uskra uju svjedoke. Navodno su duhovi neopisivo uzbu eni. Danton je parodirao Jupitera i tresao uvojcima. COLLOT D'HERBOIS To lak e e ga Samson za njih pograbiti. BARRE Mi se ne smijemo pokazati. Prodava icama riba i skuplja ima prnja mogli bismo se uciniti premalo impozantni. BILLAUD VARENNES Narod ima instinkt za to da se dade gaziti, pa makar samo pogledima; takve drske fizionomije mu se svi aju. Takva ela su gora od plemi kog grba, na njima je fini aristokratizam prezira prema ljudima. I svatko kome je mrsko da ga gledaju s visoka morao bi pripomo i da se ta ela razmrskaju. BARRE On je kao neranjivi Siegrifried, krv rujanskih rtava ucinila ga je neranjivim. to ka e Robespierre?

ST. JUST Pona a se kao da ima ne to da ka e. Porotnici moraju izjaviti kako su dovoljno upu eni, te zaklju iti debatu. BARRE Nemogu e. To ne ide. ST. JUST Treba ih ukloniti pod svaku cijenu, pa makar ih i vlastitim rukama zadavili. Odva ite se! Nek se vidi da nam Danton nije uzalud bio ucitelj. Revolucija se ne e spotaknuti o njihove le ine. Ali, ostane li Danton na ivotu, pograbit e je za haljinu; a on daje utisak kao da bi mogao silovati Slobodu. (St.Justa pozovu van. Ulazi TAMNI AR.) TAMNI AR U sv. Pelagiji le e zatvorenici na samrti. Tra e lije nika. BILLAUD VARENNES To nije potrebno. Bit e barem manje posla za krvnika. TAMNI AR Ima i trudnica me u njima. BILLAUD VARENNES To bolJe. Barem njihovoj djeci ne e trebati lijes. BARRE Su ica nekog aristokrata pri te uje Revolucionarnom tribunalu jednu sjednicu. Svaki bi lijek bio kontrarevolucionaran. COLLOT D'HERBOIS (Uzima neki papir) Neka molba, neko ensko ime! BARRE Sigurno jedna od onih koje bi htjele da budu prisiljene birati izme u dasaka giljotine i kreveta kojeg jakobinca, jedna od onih koje poput Lukrecije umiru po to im je okaljana ast, ali ne to kasnije nego ta Rimljanka: u porodu, ili od raka, ili od stara ke nemoci. Mora da i nije ba tako neugodno istjerati jednog Tarkvinija iz kreposne republike kakve djevice. COLLOT D'HERBOIS Prestara je. Madame tra i smrt ona se umije izra avati: zatvor le i na njoj kao poklopac od lijesa, a sjedi tek etiri tjedna. Odgovor je lak. (On pi e i ita) Gra anko, ne eli jo dovoljno dugo smrt. (Tamni ar ode) BARRE Dobro re eno! Ali, Collot, nije dobro da se giljotina po ne smijati ina e je se ljudi vi e ne e bojati; ne smijemo sebi dopustiti toliku prisnost. (St. Just se vra a)

ST. JUST Upravo sam primio jednu denuncijaciju. U zatvorima konspiriraju. Neki je mladi po imenu Laflotte, sve otkrio. On je sjedio s Dillonom u istoj sobi, a Dillon je pio i brbljao. BARRE On e sebi svojom buteljom prerezati vrat. To se ve vi e puta dogodilo. ST. JUST Dantonova i Camilleova ena trebale bi bacati novac me u narod, Dillon da e pobje i; namjeravaju osloboditi zatvorenike, a Konvent dignuti u zrak. BARRE To su bajke. ST. JUST Ali mi emo ih tom bajkom uljuljati u san. Prijavu imam u rukama, treba jo samo dodati drskost optu enih, negodovanje naroda, zaprepa tenje porotnika ja u sastaviti izvje taj. BARRE Da, St.Just, ni u svoje re enice, u kojima je svaki zarez udarac sabljom, a svaka to ka odsje ena glava! ST. JUST Konvent mora odrediti da Tribunal bez prekida dalje vodi raspravu i da smije isklju iti iz debate svakog optu enika koji se ogrije i o du no po tovanje prema sudu ili koji pravi ispade. BARRE Ti ima revolucionarni instinkt. To zvu i sasvim umjereno, a ipak e djelovati. Oni ne mogu utjeti. Danton mora vikati. ST. JUST Ra unam na va u podr ku. U Konventu ima ljudi koji su isto tako bolesni kao i Danton, i koji se boje istoga lijeka. Ponovno su stekli hrabrost, derat e se protiv povrede sudskog postupka..... BARRE (prekidaju i ga) Ja u im reci: u Rimu su konzula koji je otkrio Katilininu urotu i na mjestu kaznio zlo ince smr u, optu ili zbog povrede formalnosti. A tko su bili njegovi tu itelji? COLLOT D HERBOIS (s patosom) Po i, Stjust! Lava Revolucije te e. Sloboda e one slabi e koji su htjeli da oplode njezino mo no krilo, zadaviti u svojim zagrljajima; Veli anstvo naroda prikazat e im se kao Jupiter Semeli uz grmljavinu i strijele i pretvoriti ih u pepeo. Po i, St. Just, mi emo ti pomo i da gromovima pogodi glave stra Ijivaca! (St. Just odlazi) BARRE Jesi li uo rije "lijek"? Oni e jo od giljotine na initi lijek protiv sifilisa. Ne bore se oni protiv umjerenih, nego protiv poroka. BILLAUD VARENNES

Do sada nam je put zajedni ki. BARRE Robespierre ho e da Revoluciju pretvori u predavaonu za moral, a giljotinu da upotrebi kao katedru. BILLAUD VARENNES Ili kao klecalo. COLLOT D'HERBOIS Ali takvo, na kojem on sam jednog dana ne e stajati, nego le ati. BARRE To e i i lako. Svijet hi morao stajati naglavce kad bi takozvane lupe e vje ali takozvani pravednici. COLLOT D'HERBOIS (Barreu) Kad e opet do i u Clichy? BARRE Kad lije nik ne bude vi e dolazio k meni. COLLOT D'HERBOIS Zar ne, nad tim je mjestom zvijezda repatica, a pod njenim arkim zrakama potpuno e ti se osu iti mo dina u futroli? BILLAUD VARENNES Uskoro e je dra esni prsti ljupke Demaly izvu i iz hrptenja e i objesiti kao pletenicu preko le a. BARRE (slegne ramenima) Pst"! O tome ne smije Kreposni ni ta saznati. BILLAUD VARENNES On je impotentni komentator Biblije. (Billaud i Collot odlaze) BARRE (sam) Nemani! "Ne eli jo dovoljno dugo smrt!" Te bi rije i morale sasu iti jezik koji ih je izrekao. A ja? Kad su ljudi rujna provalili u zatvore, neki zatvorenik trgne no , progura se me u ubojice, zarine ga u prsi jednog sve enika, i on je spa en! Tko to mo e osuditi? Da se guram me u ubojice ili da sjednem u Odbor za javno blagostanje, da uzmem sjekiru giljotine ili d epni no i ? To je isto, samo su okolnosti ne to zamr enije; osnovni su uvjeti jednaki. I ako je smio ubiti jednoga, smije li dvojicu, i trojicu, pa i vi e njih? Gdje je tu kraj? Pa to je kao i kod je menih zrna, ine li hrpu dva, tri, etiri, koliko li? Do i, savjesti moja, do i pilence moje, do i, pi, pi, pi, evo hrane! Ipak jesam li ja bio zatvorenik? Bio sam sumnjiv, a to se svodi na isto. Smrt mi je bila sigurna. (Ode) CONCIERGERIE - LACROIX, DANTON, PHILIPPEAU, CAMILLE LACROIX Dobro si vikao, Danton! Da si se ne to prije tako brinuo za svoj ivot, bilo bi sad druga ije. Zar ne, kad se smrt ovako bestidno pribli i, i zaudara joj iz usta, i sve vi e dodijava?

CAMILLE Da te barem siluje i u gr evitoj borbi istrgne iz vru eg tijela svoj plijen! Ali o ako, uz sve formalnosti, kao da se eni nekom starom enom, pa se pravi enidbeni ugovor, pa se pozovu svjedoci, pa se rekne "amen", i onda podignu pokriva sa kreveta, a ona polako dopu e svojim hladnim tijelom! DANTON Kad bi to bila borba, da se pograbimo rukama i zubima! Ali meni je kao da sam pao pod rvanj i kao da mi udove polako sistematski drobi hladna fizi ka sila. Biti tako mehani ki ubijen! CAMILLE I onda le ati sam, hladan, uko en, u vla noj pari raspadanja osje ati mo da kako ti smrt mrcvare i te polako izvla i ivot iz vlakana i mo da sa svije u trunu i nestajati. PHILIPPEAU Budite mirni, prijatelji moji! Mi smo poput mrazove sestrice, koja tek poslije zime donosi sjeme. Od cvije a to se presa uje, razlikujemo se samo time to pri tom pokusu malo zaudaramo. Zar je to tako stra no? DANTON To je doista utje na budu nost! S jednog smetli ta na drugo! Bo anska razredna teorija, zar ne? Iz prvog razreda u drugi, iz drugoga u treci, i tako dalje? Sit sam kolskih klupa, na njima sam dobio uljeve na stra njici kao majmun. PHILIPPEAU Pa to ho e ? DANTON Mir! PHILIPPEAU On je u bogu. DANTON U ni tavilu. Utoni u ne to to je mirnije od ni tavila, a ako je najve i mir bog, nije li onda ni tavilo bog? Ali ja sam ateist. Proklete li re enice: ne to ne mo e postati ni ta! A ja sam ne to, u tome je zlo! Stvaranje se toliko ra irilo, da ni ta nije praz no, da svuda samo vrvi. Ni tavilo je po inilo samoubojstvo, stvaranje je njegova rana, mi smo kapi njegove krvi, a svijet grob gdje trune. To zvu i suludo, ali ipak ima istine u tome. CAMILLE Svijet je V e ni id, ni t vilo je smrt, ali ona je nemoguJa. 0, ne mo i umrijeti, ne mo i umrijeti! kako ka e pjesma. DANTON Mi smo ivi pokopani i kao kraljevi sahranjeni u trostrukim ili etverostrukim lijesovima, pod nebom, u na im ku ama, u na im odijelima i ko uljama. Pedeset godina grebemo mi po pokrovu lijesa. Da, onaj tko bi mogao povjerovati u uni tenje, bio bi spa en! Nema nikakve nade u smrti; ona je samo

jednostavnije, a ivot zamr enije, organiziranije raspadanje u tome je sva razlika! Ali ja sam upravo navikao na takvu vrstu raspadanja; vrag bi ga znao kako u s onom drugom vrsti izi i na kraj. O, Julie! Kad bih barem oti ao sam! Kad bi me pustila sama! I kad bih se potpuno raspao, posvema rasplinuo: bio bih aka izmu ena praha, i svaki bi moj atom mogao na i samo mira pokraj nje. Ja ne mogu umrijeti; ne, ja ne mogu umrijeti. Moramo vikati; oni e mi morati i upati iz tijela svaku kap ivota. SOBA FOUQUIER, AMAR, VOULAND FOUQUIER Ne znam vi e to da odgovorim. Oni zahtijevaju komisiju. AMAR Sad ih imamo, lupe e! Evo ti to tra i . (Preda Fouquieru papir) VOULAND To e ih zadovoljiti. FOUQUIER Zaista, to nam je bilo potrebno. AMAR Pobrini se da i oni i mi skinemo tu stvar s vrata. REVOLUCIONARNI TRIBUNAL DANTON Republika je u opasnosti, a on nema instrukcija! Apeliramo na narod. Moj glas je jo dovoljno jak da decemvirima odr i nadgrobni govor. Ponavljam, mi tra imo komisiju; otkrit emo va ne injenice. Povu i u se u tvr avu razuma, provalit u s topom istine i smlaviti svoje neprijatelje. (Znakovi odobravanja. Ulaze FOUQUIER, AMAR, VOULAND) FOUQUIER Mir u ime Republike! Po tujte zakon! Konvent odlu uje ovo: S obzirom da se u zatvorima javljaju tragovi pobune, s obzirom da Dantonova i Camilleova ena bacaju novac me u narod, i da je general Dillon trebao pobjeci i stati na elo pobunjenika da oslobodi optu ene, i kona no, s obzirom na to da su oni sami nastojali izazvati nemir i poku ali uvrijediti Tribunal opunomo en da istragu bez prekida nastavi i da svakog optu enog, koji zaboravi du no strahopo tovanja prema zakonu, isklju i iz debate. DANTON Pitam nazo ne, da li smo mi izvrgli ruglu Tribunal, narod ili Nacionalni Konvent? MNOGO GLASOVA Ne! Ne! CAMILLE Bijednici, ho e da ubiju moju Lucile! DANTON Jednog e se dana saznati istina. Vidim, kako se na Francusku svaljuje velika nesre a. To je diktatura. Ona

je strgla svoju krinku, visoko je uzdigla elo, kora a preko na ih le eva. (Pokazuju i na Amara i Voulanda) Pogledajte ove kukavne ubojice, pogledajte te gavranove Odbora javnog spasa. Optu ujem Robespierrea, St. Justa i njihove krvnike za veleizdaju. Oni ho e da u krvi ugu e Republiku. Kolote ine taljiga za giljotinu su vojni drumovi, po kojima treba da stranci provale u sr