m u z e o l o g i j a 4 0 muzeologija 40.,...

1

M U Z E O L O G I J A 4 0

MUZEOLOGIJA 40., 2003.Zagreb, Hrvatska, ISSN 0353-7552


2

Glavni i odgovorni urednik / Editor – in – ChiefUrednik / EditorVišnja Zgaga

Lektura / Language AdvisorIvana Sor

Prijevod / TranslationTomislav Pisk

Uredništvo / Editor s OfficeMuzejski dokumentacijski centar, Ilica 44/II, Zagreb, Hrvatskawww.mdc.hr

Dizajn korica / Cover DesignBoris Ljubičić / Studio International

Priprema i tisak / Printed bySveučilišna tiskara, Zagreb

Naklada / Impression500

ISBN 953-6664-06-2

Ovaj broj Muzeologije objavljuje prerađeni magistarski rad Gorana Zlodija obranjen na Filozofskomfakultetu Sveučilišta u Zagrebu, Odsjek za informacijske znanosti, 14. srpnja 2003. godine. Mentormagistarskog rada bio je prof. dr. sc. Ivo Maroević.

3

M U Z E O L O G I J A 4 0PREDGOVOR (Višnja Zgaga) 9

GORAN ZLODI:MUZEJSKA VIZUALNA DOKUMENTACIJAU DIGITALNOM OBLIKUSADRŽAJ 3UVOD 9MUZEJSKA VIZUALNA DOKUMENTACIJA I PROMJENEU RAČUNALNOM OKRUŽENJU 11

Općenito o muzejskoj dokumentaciji 12Uloga i mjesto vizualne dokumentacija kao sastavnog dijela muzejskedokumentacije 13

Muzeološke funkcije i uloga vizualne dokumentacije 14Zaštita muzejskih predmeta 14Istraživanje 15Komunikacija 15

Mjesto vizualne dokumentacije u cjelini dokumentacije 17Dokumentacija i klasifikacija muzejskih i galerijskih predmeta 18Model dokumentacije za izradu povijesno umjetničketopografije na području Hrvatske s mogućnošću primjeneautomatske obrade podataka 19Pravilnik o sadržaju i načinu vođenja muzejske dokumentacijeo muzejskoj građi 20

Muzejska vizualna dokumentacija u digitalnom obliku 20Suživot digitalnih i tradicionalnih vizualnih dokumentacijskih fondova 21Vizualna dokumentacija u sklopu integriranog muzejskoginformacijskog sustava 21

Mogućnosti uporabe muzejske vizualne dokumentacije u digitalnomobliku u akademskoj i široj zajednici 22

Korisnici muzejske vizualne dokumentacije u digitalnom obliku 22Analiza korisnika muzejskih informacija 23Korisnički zahtjevi u akademskom okruženju 25Korisnički zahtjevi i tehnološko okruženje 26

Uporaba muzejske vizualne dokumentacije u akademskoj zajednici 26POSEBNOSTI VIZUALNE GRAĐE U DIGITALNOM OBLIKUI NJENO DOKUMENTIRANJE 28

Ključne posebnosti vizualne građe 30Razlikovanje slojeva prisutnih u vizualnoj dokumentacijskoj građi 31Dokumentiranje vizualne građe u digitalnom obliku 34Dokumentiranje tradicionalne vizualne građe 35Dokumentiranje muzejskih predmeta kao sadržaja vizualne dokumentacije 36


4

Formalna dokumentacijska obrada 37Sadržajna dokumentacijska obrada 38

Metode ispitivanja dokumenata, određivanja njihovasadržaja i izbora indeksnih termina 38Dvojna priroda vizualnog simbola 41Sadržajna analiza 42

Indeksiranje nadziranim jezicima i automatsko indeksiranje 46

PODATKOVNI STANDARDI I SMJERNICE VAŽNI ZA MUZEJSKUVIZUALNU DOKUMENTACIJU U DIGITALNOM OBLIKU 47Podatkovni standardi za strukturu podataka 47

Prikaz i usporedba važnijih propisa, normi i smjernica zastrukturu podataka za dokumentiranje vizualne građe 48

Dokumentacija i klasifikacija muzejskih i galerijskihpredmeta 48UNIMARC 49CIDOC-ove podatkovne kategorije - međunarodne smjerniceza podatke o muzejskom predmetu 49ObjectID 50VRA osnovne kategorije (VRA Core Categories) 51Kategorije za opis umjetničkih djela (CDWA - Categoriesfor the Description of Works of Art) 53Osnovni skup metapodataka Dublin Core 53Pravilnik o sadržaju i načinu vođenja muzejske dokumentacijeo muzejskoj građi 55

Podatkovni standardi za sadržaj i vrijednost podataka 55Temelji izrade i održavanja tezaurusa 56

Indeksni nazivi 57Višečlani nazivi 59Veze između naziva u tezaurusu 60Prikaz naziva i njihovih odnosa 64Sastavljanje tezaurusa 64Održavanje tezaurusa 65

Prikaz ključnih izvora za nadzor nad nazivljem 66Ikonografska klasifikacija ICONCLASS - ključni izvorza sadržajnu obradu 66Klasifikacija za društvenu povijest i industriju (SHIC - SocialHistory and Industrial Classification) 67Tezaurus za umjetnost i arhitekturu(AAT - Art & Architecture Thesaurus) 68ODABRANI RAZVOJNI PROJEKTI DOKUMENTIRANJAI DISTRIBUCIJE VIZUALNE GRAĐE 69

RAMA (Remote Access to Museum Archives) 69VAN EyCK (Visual Arts Network for Exchange of Cultural Knowledge) 69ELISE (Electronic Library Image Service for Europe) 69SPIRO (Slide and Photograph Image Retrieval Online) 69

5

M U Z E O L O G I J A 4 0MESL (The Museum Educational Site Licensing Project) 70AMICO (The Art Museum Image Consortium) 71Bildindex 73ARTstor 73Pilot projekt digitalizacije i obrade vizualne dokumentacijena Katedri za muzeologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu 73

Oblikovanje podatkovnog modela 74Nadzor nazivlja 75Digitalizacija i dokumentacijska obrada 76Mogućnosti uporabe 76Mrežni pristup vizualnoj dokumentaciji projekta“Zaštita i komuniciranje kulturne baštine u Hrvatskoj” 76Mrežni pristup donaciji dr. Josipa Kovačića “Hrvatske slikarice rođeneu 19. stoljeću” 77

PERSPEKTIVE RAZVOJA I UPORABE INFORMACIJSKIHSUSTAVA ZA PRETRAŽIVANJE I UPRAVLJANJE MUZEJSKOMVIZUALNOM DOKUMENTACIJOM U DIGITALNOM OBLIKU 81Sustavi za pretraživanje vizualnih informacija 81

Sustavi za pretraživanje vizualnih informacija prve generacije 81Sustavi za pretraživanje vizualnih informacija nove generacije 82

Web kao radno okruženje i mjesto pristupa distribuiranim zbirkamavizualne građe 84Zaštita autorskih i srodnih prava u mrežnom okruženju 86Nadzor nazivlja u mrežnom okruženju 87

ZAKLJUČAK 89LITERATURA 90DODATAK A: Digitalizacija vizualne građe 94

Slika u digitalnom obliku 94Razlučivost 94Dubina boje 96Modeli za opis boja 96

Digitalizacija 98Preporučeni postupci pri digitalizaciji vizualne građe 100

Master-slika 100Izvedene slike 101Formati slikovnih datoteka i mogućnosti sažimanja 101

Nadzor nad kvalitetom 102Dugoročna zaštita i arhiviranje slikovnih datoteka 103Slikovne baze podataka 104

SAŽETAK / SUMMARY 105

6. str. prazna

7

M U Z E O L O G I J A 4 0PREDGOVOR

Suvremena informacijska infrastrukturastvorila je gotovo idealne mogućnosti zakonverziju muzejskih tekstualnih i vizu-alnih izvora. Digitalizacija muzejske gra-đe, muzejskog predmeta i muzejske doku-mentacije logičan je odgovor zahtjevu zaotvorenošću i pristupačnošću baštine.Muzeji više ne moraju biti gotovo zatvo-rena skladišta rijetkih i važnih predmeta/znanja već je omogućena elektronička pri-stupačnost cjelokupnoj muzejskoj građi.Svjedoci smo, a i sami u tome aktivnosudjelujemo, golemog proširenja muzej-skih sadržaja na najvećoj, globalnoj mrežiwebu.Riječ je o različitim kategorijama i kvali-tetama podataka koji se nude putem novihtehnologija, ovisno o politici muzeja, te-hničkim i financijskim mogućnostima ilipak o široj viziji kulturnih napora odre-đene sredine.Muzejska vizualna dokumentacija složenje korpus unutar dokumentacije. Stoga ćese njezino transponiranje u elektroničkičitljiv i vjerodostojan oblik – digitalizi-ranje, zbivati na poštovanje mnogih dato-sti, od protokola do normi i standarda,

uvjeta korištenja i zaštite autorstva. Magi-starski rad Gorana Zlodija u najboljoj jemaniri pokazao koliko su duboki problemii izazovi koji stoje pred naoko jednostav-nim projektom – digitaliziranjem vizualnedokumentacije. Ističući posebnosti i sloje-vitosti te dokumentacije te naglašavajućivažnost strukture, sadržaja i vrijednostipodataka, autor prikazuje međunarodneprojekte dokumentiranja i diseminacijevizualne građe, kao i projekte realiziraneu akademskom okruženju, na Katedri zamuzeologiju, Filozofskog fakulteta u Za-grebu i u muzejskom okruženju u Muzej-skome dokumentacijskom centru.Zakonom o muzejima i Pravilnikom o sa-držaju i načinu vođenja muzejske doku-mentacije o muzejskoj građi ustanovljenasu osnovna polazišta za daljnju razraduobrade i diseminacije muzejskih podata-ka; ova studija, koja teoretski i konceptu-alno smještava pojam vizualne muzejskedokumentacije, svojim smjernicama ipreporukama ide korak dalje kako bi mu-zejski digitalni podaci mogli činiti mrežuvirtualne baštine, osnažujući tako i pojamkulturne baštine i informacijskog društva.

Višnja Zgaga, urednica


8

PREFACE

Contemporary information infrastructurehas created almost ideal possibilities forthe conversion of textual and visualsources in museums. The digitalisation ofmuseum holdings, museum objects andmuseum documentation is a logicalresponse to the demand for openness andaccessibility of the heritage. Museums nolonger need to have the greatest part oftheir rare and important objects andknowledge in closed storerooms but canmake them accessible electronically. Weare witnessing, and therefore actively par-ticipating in a vast expansion of museumcontents on the largest global net, theweb.Here we are dealing with various cate-gories of information of varying degreesof quality that are offered through newtechnologies, depending on the policy ofa given museum, on technical and finan-cial possibilities and the broader visionof cultural efforts made by a given milieu.Visual museum documentation is a com-plex body within documentation as a who-le. For this reason, its transposition intoan electronically legible and credible form– digitalisation – will include the respectof many specific conditions, from proto-cols to norms and standards, conditionsof use and copyright protection. Goran

Zlodi’s master’s thesis has shown in thebest possible way the extent of the pro-blems and challenges that face a seemin-gly simple project – the digitalisation ofvisual documentation. By drawing atten-tion to the specific nature and complexityof this type of documentation and stressingthe importance of the structure, contentsand value of the information, the authorpresents international projects for thedocumentation and dissemination of visu-al holdings, as well as projects developedin academic circles, at the Department ofMuseology of the Zagreb Faculty of Artsand the museum surroundings of theMuseum Documentation Centre.The Museum Act and the Rules Governingthe Contents and Means of Keeping Mu-seum Documentation Concerning Muse-um Holdings have laid down the basicfoundations for the further developmentof the treatment and dissemination ofmuseum information; this study, whichtheoretically and conceptually places theconcept of visual museum documentation,through its guidelines and recommen-dations represents a step forward tomaking digital museum objects a part ofthe virtual heritage network, and thus alsostrengthening the concept of culturalheritage and the information society.

Višnja Zgaga

9


MUZEJSKA VIZUALNADOKUMENTACIJA UDIGITALNOM OBLIKU

UVOD

Ubrzanim razvojem informacijske tehno-logije u posljednjih nekoliko godina po-većala se propusnost računalnih mreža temogućnosti i snaga računala i opreme zadigitalizaciju, stoga su računalne slikovnedatoteke postale pogodan i lako dostupanmedij za pohranu i distribuciju vizualnihinformacija, a višekorisnički sustavi zaupravljanje i pristup vizualnim zbirkamaisplativi. U svjetlu spomenutih tehnolo-ških promjena, discipline koje su tradicio-nalno okrenute vizualnim izvorima (povi-jest umjetnosti i arhitektura), ali i sve višedrugih disciplina (povijest, sociologija,etnologija, antropologija itd.) iznova pre-poznaje vizualne zbirke kao izvore čita-vog niza informacija i značenja, koji mogupoduprijeti njihova istraživanja i eduka-ciju. U akademskoj, ali i široj zajednici,upravo se muzeji (uz konzervatorske za-vode i grafičke zbirke knjižnica) prepo-znaju kao jedan od najznačajnijih izvorai pružatelja takve vrste sadržaja.Unutar muzejske institucije, ključna jeuloga vizualne građe u sklopu muzejskedokumentacije koja je nezaobilazni pra-titelj muzeoloških funkcija zaštite, istraži-vanja i komunikacije. No, s razvojem in-formacijske tehnologije rastu i moguć-nosti distribucije vizualnih sadržaja premaširoj zajednici, a tako i daljnji iskorakizvan prostornih (zidovi muzeja, veličinaizložbenog prostora) te vremenskih ogra-ničenja (radno vrijeme) muzeja. S moguć-

nošću simultanog pristupa različitim pro-storno udaljenim zbirkama vizualne građei dijeljenja informacija sa srodnim djelat-nostima poput arhiva i knjižnica, nadilazese ograničenja muzeja kao institucije teostvaruje još jedan korak prema virtual-nom povezivanju baštine.Posebice je važna mogućnost distribucijemuzejskih informacija prema akademskojzajednici te njihovo integriranje u nastavui znanstveno-istraživački rad. U akadem-skom okruženju ne smiju se zanemaritiniti postojeće zbirke vizualne građe (pri-mjerice, fototeke i dijateke pojedinih od-sjeka, katedri ili znanstveno-istraživačkihprojekata). Uže područje primjene vizu-alne građe u akademskom okruženju, uovom će se radu odnositi na znanstvenapolja i grane poput muzeologije i zaštitekulturne baštine te povijesti umjetnosti iarhitekture, vodeći računa i o mogućiminterdisciplinarnim povezivanjima s disci-plinama poput, primjerice, povijesti iliantropologije.Cilj ovog rada je sustavno prikazati pro-bleme i ponuditi moguća rješenja dobi-vena kritičkim sagledavanjem postojećihprojekata te stručnih i teorijskih radova.U skladu s analizom različitih profila zbir-ki vizualne građe, utvrdit će se njihovezajedničke i specifične osobine, što ćeomogućiti razvitak generičkog modelapodataka te implementiranje lokalnihrazličitosti bez narušavanja interopera-bilnosti između zbirki. Pomoću deskrip-tivne i komparativne metode prikazat ćese i usporediti relevantni razvojni projektite aktualne norme i smjernice važne zadokumentacijsku obradu vizualne građe.Sagledavanjem njihova razvoja, ukazat ćese na promjenu osobina i uloge muzejskevizualne dokumentacije.


10

U prvom će poglavlju biti obrađeni ključnipojmovi i problemi vezani uz vizualnu do-kumentaciju u muzejima te će se ukazatina promjene njenih osobina i uloge uzro-kovane novim oblicima obrade, pohranei diseminacije, posebice primjenom inte-griranih muzejskih informacijskih sustavate utjecajem Interneta kao dominantnogmodela distribucije digitalnog sadržaja.Prikazat će se i mogućnosti višestruko po-novljive uporabe muzejske vizualne do-kumentacije u digitalnom obliku u muzej-skom i akademskom okruženju.U sljedećem poglavlju obrazložit će se nakoje načine neke posebnosti vizualne gra-đe te njena pojava u digitalnom oblikuutječu na mogućnosti njene dokumen-tacijske obrade, pristupa i korištenja.U trećem poglavlju će se prikazati i kriti-čki razmotriti standardi i smjernice ključniza dokumentacijsku obradu vizualne gra-đe te interoperabilnost vizualnih zbirki sa

srodnim informacijskim resursima u kon-tekstu globalnog informacijskog okruženja.U četvrtom poglavlju prikazati će seodabrani svjetski razvojni projektidokumentiranja i distribucije vizualnegrađe. Posebno će se prikazati i primjeriiz naše sredine; Zaštita i komuniciranjekulturne baštine u Hrvatskoj i donacijaHrvatske slikarice rođene u 19.st. dr.Josipa Kovačića.U petom poglavlju naznačit će se perspek-tive u razvoju i uporabi informacijskih su-stava za upravljanje i distribuciju vizualnegrađe, a u zaključnim će se razmatranjimasažeti iskustva istraživanja.U dodatku će se pružiti pregled temeljnihosobina i postupaka vezanih uz vizualnisadržaj u digitalnom obliku. Tako će serazmotriti postupci digitalizacije, pohrane,nadzora nad kvalitetom te dugoročnezaštite i upravljanja vizualnom građom udigitalnom obliku.

11

M U Z E O L O G I J A 4 0MUZEJSKA VIZUALNADOKUMENTACIJA I PROMJENEU RAČUNALNOM OKRUŽENJUMuzejski je predmet dokument realnostiiz koje je izdvojen i k tome još uvijek diote realnosti koji nije transponiran u nekidrugi medij.1 U muzejskim teorijamaZbyn#ka Z. Stranskog tako se sam oda-brani muzejski predmet i nastali zbirnifond smatra primarnom dokumenta-cijom stvarnosti, a ostala se dokumen-tacija smatra sekundarnom, odnosno,popratnom dokumentacijom.2 Predmetovog rada bit će prema muzejskim teorija-ma Stranskog, sekundarna dokumentacija,dakle dokumentacijao o predmetima i mu-zejskoj djelatnosti, odnosno njezin vizu-alni dio koji se danas, s razvojem infor-macijske tehnologije, sve više seli (s tradi-cionalnih nositelja kao što su dijapozitivili fotografija) u digitalni oblik ili u njemuizvorno nastaje (razne vrste crteža obliko-vanih uz pomoć računala). Kada govori-mo o vizualnoj dokumentaciji, tada pod-razumijevamo onu vrstu dokumentacijekoju percipiramo osjetilom za vid, a kojanije tekstualna, odnosno ono što bi se, pre-ma standardu ISO 5127-11:19873, unutaršire klasifikacije audio-vizualnih doku-menata (engl. audio-visual documents)nazivalo nepokretnim slikama (engl. stillimages). Tako unutar vizualne dokumen-tacije možemo obuhvatiti i slikovnu (foto-

grafije, dijapozitivi...) i crtačku građu (na-crti i planovi te arhitektonski, arheološki,geodetski, fotogrametrijski i ostali tehni-čki crteži). U vizualnu građu mogle bi seuvrstiti i karte, no posebnosti obrade i no-ve mogućnosti elektroničkih karata4 osi-guravaju kartografskoj građi posebanpristup i posebne standarde.5Proliferacijom vizualne građe u digital-nom obliku (bilo one nastale digitalizaci-jom ili one koja je izvorno u digitalnomobliku) povećava se važnost te, nekada spravom nazivane nekonvencionalnom, asada sve uobičajenije građe koja, uz velikemogućnosti obrade i distribucije, zahtijevai nove oblike upravljanja i zaštite.Iz posebnosti stvaranja i obrade vizualnegrađe u digitalnom obliku proizlazi i noviniz problema. Gubitke informacija, kojinastaju prilikom digitalizacije (zbog nesa-vršenosti opreme ili neadekvatno vođenogpostupka) te prilikom pohrane (kada seslikovna datoteka sažima kako bi se sma-njila njezina veličina), treba smanjiti našto je moguće manju mjeru želimo li odr-žati određenu razinu preciznosti i egzakt-nosti. Kada sliku jednom pohranimo udigitalnom obliku, tada se, za razliku odklasične građe poput fotografija ili dijapo-zitiva, znatno olakšava njezino umnoža-vanje, sigurnosno pohranjivanje te mo-gućnost distribucije jer se, primjerice,jedna slikovna datoteka nebrojeno putamože kopirati iz izvornika ili prethodnekopije, a svaka će kopija biti identična iz-vorniku. Nažalost, otuda proizlaze i novi1 Maroević, Ivo. Uvod u muzeologiju. Zagreb:

Zavod za informacijske studije, 1993. Str. 10.2 Stránsky, Z. Zbyn#k. Temelji opće muzeo-

logije. // Muzeologija. 8 (1970), str. 45. Prema:Maroević, Ivo. Uvod u muzeologiju. Zagreb :Zavod za informacijske studije, 1993. Str. 16.

3 ISO 5127-11 : 1987, Documentation andinformation - Vocabulary - Part 11: Audio-visual documents. Geneva : ISO, 1987. Str. 7.

4 U elektroničkih karata moguća je integracijaslikovnih i tekstualnih podataka pomoću GIS-a (Geographical Information Systems)

5 Za obradu kartografske građe knjižnice primje-njuje se međunarodni standard ISBD (CM).


12

problemi druge prirode, a to su pitanjaautentičnosti građe u digitalnom obliku tepitanje zaštite autorskih prava.Općenito o muzejskoj dokumentacijiDokumentacija je pratitelj gotovo svakeljudske djelatnosti, a u muzejskoj djelat-nosti njezina je uloga presudna. Gotovomožemo reći kako muzejski predmet nijemuzejski predmet ako nije dokumentiran.Konačno, tek upisom muzejskog predme-ta u inventarnu knjigu dokazujemo vlas-ništvo ili trajnu povjeru predmeta muzeju.Kao polazište za promišljanje muzejskedokumentacije i njezinog vizualnog dijelamožemo navesti definiciju dokumentira-nja kulturne baštine Ive Maroevića: “Do-kumentiranje kulturne baštine organi-zirani je proces bilježenja informacija štoih posjeduju i emitiraju predmeti i cjelinebaštine. Taj se proces temelji na dogo-vorom ili standardom (propisom) utvrđe-nom broju i kvaliteti podataka o nekompredmetu ili cjelini baštine, koji su, iakoraznovrsne naravi, opsega i intenziteta uizradi, pregledno i sustavno obrađeni iarhivirani, s ciljem da nam pruže štotočniju predodžbu o nekom predmetu ilicjelini, sa svih stručnih i znanstvenih as-pekata vremena u kome se dokumentacijaizrađuje, kako bismo ih mogli bolje upo-znati, dalje proučavati, vrednovati i saču-vati za buduće naraštaje.”6Iz navedene definicije uvodno možemoizdvojiti neke ključne odrednice i ulogemuzejske dokumentacije. Kako bi se spo-menuti organizirani proces bilježenja in-formacija mogao kvalitetno provoditi ijamčiti iskoristivost zabilježenih podataka

on se mora temeljiti na nekom od oblikastandarda7 koji mogu propisivati potrebnepostupke (engl. procedural standards), alii kategorije odnosno strukturu podataka(engl. data structure) te sadržaj (engl. datacontent), vrijednost i kvalitetu podataka(engl. data value) kako bi se osigurala nu-žna konzistentnost i preciznost te inter-operabilnost sadržaja dokumentacije.Važnost precizne i egzaktne dokumenta-cije neprocjenjiva je kada govorimo o slu-čajevima krađe odnosno fizičkog unište-nja u ratnim razaranjima ili elementarnimnepogodama jer tada ona postaje jedinouporište i temelj za izradu nekog od oblikanadomjestaka te “nastavak” života nesta-log predmeta baštine, njegova daljnjeg is-traživanja i sudjelovanja u komunikacij-skim procesima. Naravno, sustavna ob-rada i arhiviranje, koje uz pohranu na pri-mjerene medije obuhvaća i dislociranje iredovito periodično premještanje zbogpromjene tehnologije i medija, nužni sumehanizmi funkcioniranja dokumenta-cije.U Međunarodnim smjernicama za podatkeo muzejskom predmetu, koje je izdaoICOM-ov komitet za dokumentaciju CI-DOC, navode se sljedeći ciljevi muzejskedokumentacije koje Smjernice podržavaju:- osiguravanje odgovornosti za pred-

mete (engl. accountability): Smjerni-ce mogu biti usredotočene na određi-vanje predmeta u vlasništvu muzeja,njihovo identificiranje i bilježenjesmještaja

- doprinos sigurnosti predmeta (engl.security): mogu biti usmjerene na

6 Maroević, Ivo. Nav. dj., str. 1907 David Bearman određuje stupnjeve potrebne

standardizacije u rasponu od neobveznihsmjernica do strogih protokola.

13

M U Z E O L O G I J A 4 0stvaranje podataka o statusu predmetate omogućivati opise i dokaze o vla-sništvu u slučaju krađe

- stvaranje povijesnog arhiva o pred-metima (engl. historic archive): mogubiti upotrijebljene za stvaranje infor-macija o izradi, skupljanju, vlasništvui uporabi predmeta te kao sredstvozaštite dugotrajne vrijednosti podataka

- omogućivanje fizičkog i intelektual-nog pristupa predmetima (engl.access): mogu služiti kao pomoć pri-stupu samin predmetima kao i infor-macijama o njima.8

Kategorije podataka koje Smjernice pre-poručuju za tekstualni opis muzejskogpredmeta dopunjuju se vizualnom doku-mentacijom, za što služi posebna skupinapodataka o vizualnoj dokumentaciji9 kojana osobit način također podržava nave-dene ciljeve dokumentacije: važna je ulo-ga vizualne dokumentacije pri identifici-ranju predmeta, dokazivanju vlasništva ilikao podloga za traženje ukradenog pred-meta.10 Ona omogućuje precizno doku-mentiranje muzejskog predmeta na teme-lju njegove povijesti i olakšava pristuppredmetima i drugoj dokumentaciji.Kako pod pristupom podrazumijevamo,prema Elizabeth Orni11, i fizički i intelek-

tualni pristup predmetu, vizualna doku-mentacija, posebice uz pomoć računalnetehnologije, nudi velike mogućnosti pre-traživanja, odabira i pristupa dokumen-taciji, a time posredno i samim predme-tima. Računalna tehnologija omogućujepristup prostorno udaljenim zbirkama teusporedbu pretraživanjem dobivene vizu-alne informacije, što dodatno poboljšavavizualnu identifikaciju i mogućnosti kori-štenja vizualnom građom u muzejskoj iširoj zajednici, posebice u obrazovnim iistraživačkim djelatnostima.Muzejska dokumentacija obuhvaća širokspektar informacija, zabilježenih na razli-čitim medijima, a danas je pomoću raču-nala i informacijske tehnologije omogu-ćena njezina integracija. Iako su danasdokumentacija i informatizacija u muzej-skoj djelatnosti gotovo sinonimi, ipak bitrebalo uložiti dodatan napor kako bi samsadržaj dokumentacije ostao neovisan opojedinim medijima, odnosno tehnologiji.Uloga i mjesto vizualnedokumentacija kao sastavnog dijelamuzejske dokumentacijeVažnost vizualne dokumentacije kao klju-čnog dijela muzejske dokumentacije mož-da se najjasnije očituje kada govorimo odokumentiranju onih oblika suvremeneumjetnosti koji se ostvaruju u vremenu,kao što su primjerice instalacija, perfor-mans, happening ili akcija, a za kojimačesto nakon izvedbe ne ostaje nikakavdrugi materijalni trag već samo pritom za-bilježena vizualna dokumentacija. Kaoprimjer promotrimo video instalaciju Sa-nje Iveković Resnik (sl. 1), u kojoj se krozkućne biljke na zid projicira videosnimka.Nakon završetka izložbe pohranjuje se samovideo-kaseta sa snimkom projiciranom na

8 Međunarodne smjernice za podatke o muzej-skom predmetu: CIDOC-ove podatkovne kate-gorije. // Vijesti muzealaca i konzervatora. 1-4(1999), str. 8.

9 Isto, str. 18.10 ObjectID standard je nastao u suradnji Interpola

i muzejske zajednice, a propisuje, uz minimal-nu razinu od devet kategorija podataka za opispredmeta baštine, i obvezno fotografiranje kaodrugi ključni element za identifikaciju nestalihi ukradenih predmeta

11 Orna, Elizabeth. U tijeku zbivanja. // Informa-tica Museologica. 1-4 (1995), str. 51.


14

zid, a cjelina instalacije ostaje zabilježenasamo nizom fotografija.

Slika 1. Sanja Iveković: Resnik, videoinstalacija,1994.12

Muzeološke funkcije i uloga vizualnedokumentacijeMuzeološke funkcije nameću se kao pri-kladna podloga za promišljanje uloge do-kumentacije upravo stoga što kao jednood metodoloških uporišta muzeologijenajviše dolaze do izražaja u muzeju kaoinstituciji, dakle u provođenju aktivnostizaštite, istraživanja i komuniciranja mu-zejske građe. Dokumentacija je nezao-bilazni pratitelj provođenja muzeološkihfunkcija: od dokumentiranja stanja pred-meta te konzervatorskih i restauratorskihpostupaka i zahvata, bilježenja spoznajastečenih tijekom istraživanja, do doku-mentiranja izložbi i drugih komunika-cijskih oblika.

Zaštita muzejskih predmetaDubravka Osrečki ističe kako je doku-mentacija elementarni i najpostojaniji ob-lik zaštite muzejskog fundusa te kako jestupanj zaštićenosti simetrično proporcio-nalan razini i kvaliteti provedene stručnei znanstvene obrade muzejskih predme-ta.13Peter van Mensch uvodi termine ideali-stička i materijalistička zaštita: “Mate-rijalistička je zaštita ona koja se očituje uzaštiti materijala predmeta baštine i njego-vih svojstava, a idealistička se manifestirau čuvanju ideja pohranjenih u materijal-nom svijetu putem drugih medija.”14 Iz tedefinicije proizlazi ključna uloga doku-mentacije u zaštiti muzejskih predmeta ipredmeta baštine, odnosno svih njegovihsastavnica: materijala, oblika i značenja.Ključna je uloga dokumentacije u zaštitiznačenja muzejskog predmeta. Znače-nje se dokumentira ponajprije bilježenjeminterpretacije vrijednosti i značenja pred-meta, zatim dokumentacijom muzealnosti(kao jedinstva materijala, oblika i znače-nja pojedinoga muzejskog predmeta) ilionih značajki koje su očitane u predmetui po kojima se smanjuje polje njegove mu-zealne neodređenosti, a povećava poljemuzealne određenosti.15Dokumentacija nije vezana samo za zašti-tu značenja. Prema Ivi Maroeviću, njezinose značenje ističe upravo u zaštiti oblika

12 Sanja Iveković. Resnik, 1994., videoinstalacijana izložbi Akvizicije MSU-a 1991.-1996. vl.Muzej suvremene umjetnosti, Zagreb, snimioBoris Cvjetanović

13 Osrečki, Dubravka. Dokumentacija kao oblikzaštite muzejskog fundusa. // InformaticaMuseologica. 3-4 (1990), str. 27

14 Mensch, Peter van. Muzeji i autentičnost. //Informatica Museologica. 3-4 (1985), str. 2-4.

15 Maroević, Ivo. nav. dj., str.177.

15

M U Z E O L O G I J A 4 0muzejskog predmeta: “Zato dokumen-taciju oblika provodimo prvenstveno nje-govom vizualizacijom u drugim mediji-ma, snimanjem onih elemenata oblika pokojima neki predmet postoji i po čemu jevidljiv i prepoznatljiv za posjetitelje ilistručnjake. To znači da neki muzejskipredmet, čak kad se izgubi ili nestane, mo-žemo pomoću dokumentacije i dalje nositiu svijesti, uzimati u obzir njegovu vrijed-nost i njegov oblik i pratiti ga u vizuali-ziranom obliku na papiru, filmu ili ma-gnetskoj vrpci. Tada dokumentacija preu-zima na sebe dio značenja izvornog mu-zejskog predmeta.”16 Iz navedenoga jevidljivo kako je uloga vizualne građe naj-važnija upravo pri dokumentiranju oblikamuzejskog predmeta te pri mogućoj re-stauraciji ili rekonstrukciji.Dokumentacija nam može pomoći i u za-štiti materijala ili tvari od koje su muzej-ski predmeti načinjeni. Uz analitičko bi-lježenje vrsta materijala i njihovih odnosau materijalnoj strukturi predmeta, važnonam je i vizualno dokumentiranje mate-rijalne strukture, precizne snimke karakte-rističnih detalja te eventualnih tragovaraznih vrsta oštećenja (napuknuća, djelo-vanja korozije i sl.). Takva je dokumen-tacija ključna za pripremu i izvođenjekonzervatorskih i restauratorskih postu-paka i njihov je nezaobilazni pratitelj.IstraživanjeDokumentacijom svakog istraživanja umuzejskoj djelatnosti prate se i fiksirajuradni procesi i postupci te bilježe rezultati

istraživanja. Oni su elementi za stvaranjenovog znanja različitih znanstvenih pred-znaka. Razvoj dokumentacijsko-komuni-kacijskih formata za stvaranje i obradutako širokog spektra podataka vrlo hete-rogene dokumentacijske građe koja na-staje pri istraživanju u muzejskoj djelat-nosti veliko je iskušenje za informacijskestručnjake.KomunikacijaRazličiti oblici komunikacije, kao što sustalni i povremeni muzejski postavi teizložbe i ostala događanja u muzejima,redovito se dokumentiraju i to najčešće uvizualnom (fotografija), a sve češće i uaudiovizualnom obliku (video). Tome tre-ba dodati kako je posebice važan dopri-nos dokumentacije pri stvaranju različitihkomunikacijskih oblika: od tradicionalnihpublikacija (kataloga, deplijana, postera,razglednica i ostale tiskane građe koje da-nas gotovo isključivo nastaju uz pomoćračunala) do novih interaktivnih multi-medijskih sadržaja u digitalnom obliku narazličitim nosačima (online katalozi, vir-tualni muzeji na web stranicama ili infoki-oscima itd.). Višestruko ponovljiva upora-ba jednom obrađenih informacija (bilotekstualnih, bilo vizualnih) u procesimadokumentiranja ključna je mogućnostkoju pruža informacijska tehnologija (v.sl. 2). Nova iskušenja donijet će pokušajiprevladavanja razlika između dokumen-tacijskog pristupa muzejskoj građi kaoskupa tradicionalno krutih postupakafiksiranja različitih identiteta muzejskogpredmeta i muzejske komunikacije u in-formacijskom okruženju, koja podrazumi-jeva fleksibilan pristup putem interaktiv-nosti i multimedije.16 Isto, str. 178.


16

Slika 2. Primjer višestruko ponovljive uporabe digitalne slike:1. digitalna slika, 2. informacijski sustav za vođenje dokumentacije, 3. računalni ispis predmetnekartice, 4. tiskani katalog, 5. web stranice

1

2

4 5

3

17

M U Z E O L O G I J A 4 0Mjesto vizualne dokumentacije ucjelini dokumentacijePrema Ivi Maroeviću, muzejsku doku-mentaciju možemo podijeliti, s obziromna sadržaj i funkciju, na primarnu, se-kundarnu i tercijarnu dokumentaciju.17Primarna dokumentacija prikuplja se iizrađuje u neposrednom dodiru s pred-metom, te kao dokumentacijska građa opredmetu ili cjelini nastaje pri provođenjufunkcija istraživanja, zaštite i komunici-ranja predmeta baštine te se može bilježitina različitim medijima, a najčešći je papir,odnosno pisani tekst. U skupinu primarnedokumentacije autor uvrštava i vizualnudokumentaciju te nagovještava integracij-sku ulogu informacijske tehnologije uprocesima dokumentiranja: “Tu su nadaljecrteži svih vrsta, od prostoručne skice dopreciznog fotogrametrijskog snimka, fo-tografija od obične do specijalne, saspecifičnostima fotografskog negativa ilidijapozitiva [...], a kompjutorska tehno-logija sa svim svojim oblicima, postupnozamjenjuje mnoge ranije tradicionalnematerijale i oblike dokumentiranja pove-zujući razne grupe dokumentacije u inte-griranu cjelinu.”18Zbog razlika pri sređivanju i organizacijirazličitih vrsta dokumentacijske građe istipodaci mogu biti sređeni prema mogućimpodskupinama dokumentacije, stoga se utu grupu mogu svrstati i dokumentacijskezbirke poput planoteke, fototeke, hemero-teke, zbirke uzoraka, fonoteke, filmoteke,videoteke ili dijateke.19

Sekundarna dokumentacija obuhvaćaprijenos primarne dokumentacije u drugemedije (mikrofilm, magnetne vrpce, di-skete), a tercijarnu dokumentaciju činepregledi, kartoteke, katalozi, indeksi i dru-gi oblici pregleda dokumentacije.20Sam autor upozorava na nestajanje grani-ca između primarne i sekundarne doku-mentacije prouzročeno promjenama priobradi u digitalnom okruženju: “Kompju-torska tehnologija polako briše graniceizmeđu primarne i sekundarne dokumen-tacije, jer se koristi i u njenom stvaranju(baze podataka, računalna grafika i sl..) iu daljem procesiranju dokumentiranih po-dataka.”21 No, ta je podjela i dalje važnajer rasvjetljava dvojakost funkcije vizu-alne dokumentacije u digitalnom obliku.Naime, ona, kao i klasična vizualna doku-mentacija, nastaje u neposrednom dodirus predmetom (izravnim snimanjem digi-talnim fotoaparatom ili računalnim obli-kovanjem crteža raznih vrsta), a istodobnokao sekundarna dokumentacija na sebeprenosi primarnu dokumentaciju procesi-ma digitalizacije klasične vizualne doku-mentacijske građe kako bi se omogućilolakše upravljanje građom te dodatni oblikzaštite. Sada, dakle, vizualnom dokumen-tacijom u digitalnom obliku posredno(npr. preko fotografije muzejskog pred-meta) dokumentiramo muzejski predmet,ali ujedno i samu fotografiju. Vizualnudokumentaciju te vrste u sekundarnomobliku djelomično možemo usporediti i smikrofilmom, što se dobro uočava kadagovorimo o digitalizaciji hemeroteke. He-merotečna građa (obrađeni novinski član-

17 Isto, str. 191.18 Isto, str. 192.19 Isto.

20 Isto, str. 191.21 Isto.


18

ci i sl.) skenira se i pohranjuje u oblikuslikovne datoteke. Ako želimo da tekstbude strojno čitljiv, dodatno ga moramoobraditi programskom podrškom zaprepoznavanje teksta (engl. OCR - opticalcharacter recognition) ili jednostavnoprepisati. Mogućnost pretraživanja tekstate pripadajućih podataka za opis hemero-tečne jedinice višestruko povećava mo-gućnosti pristupa i upravljanja tim seg-mentom muzejske dokumentacije.Već je rečeno kako računalna tehnologijabriše granice između primarne i sekun-darne dokumentacije te medija kao fizi-čkih nositelja. Stoga se prikladnijom činisljedeća podjela dokumentacije prema IviMaroeviću koja u prvi plan ističe sadržajdokumentacije, a možemo je primijeniti ina promišljanje vizualne dokumentacije:“Dokumentacija u muzejima i galerijamasvodi se na dvije kategorije dokumenta-cije. Jednom se dokumentira muzejskizbirni fond, predmeti koji se u muzejusabiru, izučavaju i štite, a drugom se doku-mentira djelatnost muzeja kao kulturneinstitucije.”22Prva kategorija dokumentacije, ili stru-čno-znanstvena, temelji se na opisu, vre-dnovanju, istraživanju i komparativnomproučavanju muzejskoga zbirnog fonda,a usporedna je dokumentacija ona koja seodnosi na dokumentiranje stanja pojedi-nog predmeta i konzervatorskih zahvatana predmetima te se može nazvati konzer-vatorskom dokumentacijom.23

Druga kategorija dokumentacije, muzeo-loška u užem smislu, jest ona koja doku-mentira djelatnost muzeja, a odnosi se na

izložbe, publikacije, komunikacije, odno-se s javnošću, marketing, administraciju isve ostale oblike specifične muzejske dje-latnosti s kojima se muzejski zbirni fondoviintegriraju u društvo.24 Razlog što je kon-zervatorska dokumentacija svrstana u prvukategoriju dokumentacije (stručno-znan-stvenu), a ne u drugu kategoriju, koja bidokumentirala konzervatorsku djelatnostkao još jednu od djelatnosti muzeja, može-mo pronaći u velikom utjecaju konzerva-torskih i restauratorskih zahvata na muzej-ski predmet kao nedjeljivu cjelinu njegovihsastavnica: materijala, oblika i značenja.25Pogled na ulogu i mjesto vizualne doku-mentacije možemo razmotriti na osnovitri relevantna modela.Dokumentacija i klasifikacija muzejskihi galerijskih predmetaUpute za organizaciju fototeke (kao oblikadokumentacije muzejskih predmeta) usklopu Dokumentacije i klasifikacije mu-zejskih i galerijskih predmeta26, objavljene1987. godine u Muzeologiji 25, jedan suod temeljnih projekata kojima se sustavnopočeo definirati okvir za organizaciju vi-zualne dokumentacijske građe. Uputamase određuju podatkovne kategorije i razinakvalitete podataka za organizaciju foto-

22 Isto.23 Isto.

24 Isto, str. 198.25 Maroević, Ivo. Muzeologija i znanost u

virtualnom okruženju. // 2. i 3. seminar Arhivi,knjižnice, muzeji : mogućnosti suradnje uokruženju globalne informacijske infra-strukture / uredile Mirna Willer i Tinka Katić.Zagreb : Hrvatsko muzejsko društvo, 2000. Str.91-98.

26 Dokumentacija i klasifikacija muzejskih i gale-rijskih predmeta. // Muzeologija. 25 (1987), str.24-26.

19

M U Z E O L O G I J A 4 0teke te vezani dokumentacijski postupci:svrstavanje i obilježavanje negativa te vo-đenje inventarne knjige negativa, karticepozitiva i kartica odnosno inventarnihknjiga dijapozitiva. Istaknuta je važnostuspostave identifikacijske veze izmeđunegativa i pozitiva u oba smjera, a zaklju-čno se napominje kako će i u budućnosti,kada sustav pretraživanja bude računalan,precizno praćenje signatura biti preduvjetda se pomoću dobro arhiviranih podatakašto prije postignu rezultati.27

Model dokumentacije za izradupovijesno umjetničke topografije napodručju Hrvatske s mogućnošćuprimjene automatske obradepodatakaIvo Maroević još je davne 1987. godineosmislio “Model dokumentacije za izradupovijesno umjetničke topografije na po-dručju Hrvatske s mogućnošću primjeneautomatske obrade podataka”28 (dalje utekstu Model) u kojemu se klasificirajuosnovni oblici dokumentacije. Podaci odokumentaciji koji se unose prema Mode-lu po pravilu su referentni (pokazuju ko-jom se dokumentacijom raspolaže o poje-dinom djelu i upućuju gdje se dokumen-tacija nalazi i kako do nje doći). Uz tek-stualnu (obuhvaća sav pisani i tiskani ma-terijal) i tehnološku (obuhvaća, uz ostalo,i posebne zbirke uzoraka materijala),navedene su, za ovaj rad važne, sljedeće

vrste dokumentacije: crtačka i slikovnate nekonvencionalna dokumentacija.Crtačka dokumentacija obuhvaća prosto-ručni crtež, tehnički crtež (arhitektonski,arheološki, geodetski, fotogrametrijski iostale tehničke crteže), arhivski crtež tekarte (zemljopisne, katastarske, urbanisti-čke). Slikovna dokumentacija obuhvaćasve ostale oblike dvodimenzionalnoga li-kovnog prikaza djela, bez obzira na medijnosača zapisa29, a to su: slika, fotografija,dijapozitiv, film, videotraka i ostala sli-kovna dokumentacija. Pojmom vizualnedokumentacije možemo obuhvatiti i sli-kovnu i crtanu dokumentaciju, dok ćemovizualnu dokumentaciju u digitalnomobliku potražiti u nekonvencionalnoj do-kumentaciji. Nekonvencionalna doku-mentacija navedena je prema vrsti nosačate (sukladno vremenu nastanaka modelai stupnju razvoja tadašnje tehnike)obuhvaća mikrofilm, magnetnu traku, ma-gnetni disk, video disk te ostalu nekon-vencionalnu dokumentaciju. U Modelu setočno anticipira dvojakost nekonvencio-nalne dokumentacije koja će u računal-nom okruženju postati još izraženija:“Nekonvencionalna dokumentacija obu-hvaća sekundarnu dokumentaciju kojomse arhivira ili zgusnuto čuva primarnadokumentacija. Stoga ona veoma čestooznačava duplikat crtane ili slikovne do-kumentacije. Međutim, ona može imati iunikatni karakter, kada se na njoj čuvajutonski zapisi, kompjutorski programi ipodaci sređeni prema takvim programima,koji čine novu kvalitetu dokumentacije.”30

27 Isto, str. 25.28 Maroević, Ivo. Model dokumentacije za izradu

povijesno umjetničke topografije na područjuHrvatske s mogućnošću primjene automatskeobrade podataka. // Vijesti muzealaca i konzer-vatora. 2-3 (2001), str. 82-117.

29 Isto, str. 100.30 Isto.


20

Pravilnik o sadržaju i načinu vođenjamuzejske dokumentacije o muzejskojgrađiPravilnik o sadržaju i načinu vođenja mu-zejske dokumentacije o muzejskoj građi31

iz 2002. godine (dalje u tekstu Pravilnik)ostaje pri podjeli dokumentacije na pri-marnu, sekundarnu i tercijarnu, ali premadrugim načelima. Primarna muzejskadokumentacija “obuhvaća prvu i najvećuskupinu podataka o muzejskoj građi”, a“dobiveni podaci rezultat su evidentiranja,analize i stručne obrade predmeta.”32Vizualni fondovi pripadaju sekundarnojmuzejskoj dokumentaciji koja “obuhvaćapopratne i dopunske fondove muzejskedjelatnosti”.33 Pravilnik navodi sljedećefondove koji čine sekundarnu muzejskudokumentaciju: “Inventarne knjige audio-vizualnih fondova, inventarna knjiga he-meroteke, knjiga evidencije o izložbama,evidencija o konzervatorsko-restaura-torskim postupcima, evidencija o peda-goškoj djelatnosti, evidencija o stručnomi znanstvenom radu, evidencija o izdavač-koj djelatnosti, dokumentacija o marke-tingu i odnosima s javnošću te dokumen-tacija o osnivanju i povijesti muzeja.”34Prema Pravilniku, audiovizualni se fon-dovi se sastoje od fizičkih jedinica fono-teke, fototeke, dijateke, videoteke, filmo-teke, planoteke, fonda dokumentacijskihcrteža i fonda digitalnih i magnetnih za-pisa, a za svaki se audiovizualni fond vodi

zasebna inventarna knjiga, po sustavutekućih brojeva.35U ovom se radu razmatraju samo vizualnifondovi36, a fondovi digitalnih zapisa pro-matrati će se izdvojeno. Prema Pravilniku,u audiovizualne fondove ubraja se i fonddigitalnih i magnetskih zapisa, iako se udigitalni oblik može prenijeti i pohranitibilo koja vrsta audiovizualne građe bezobzira na nosač digitalnog zapisa. Ni ter-min magnetski zapis nije posve sretnoodabran jer digitalni zapis može biti zabi-lježen na različitim nosačima: magnetnim(čvrsti i savitljivi diskovi, DAT vrpce),optičkim (CD-ROM, CDWR, DVD) ilimagnetooptičkim (MO) nosačima.Muzejska vizualna dokumentacija udigitalnom oblikuUvodno možemo navesti neke od pred-nosti vizualne dokumentacije u digital-nom obliku:- digitalizacijom postojećih fondova pro-

vodi se njihova dodatna zaštita u smisluizrade još jedne sigurnosne kopije (udigitalnom obliku) te poštede od nepo-trebnog rukovanja

- omogućuje se lakše upravljanje građom(ručno vođeni fondovi vizualne građekrajnje su složeni sustavi koji zahtije-vaju posebnu pozornost pri odabiru iodlaganju fizičkih jedinica te su podlož-ni pogreškama)

31 Pravilnik o sadržaju i načinu vođenja muzejskedokumentacije o muzejskoj građi. // Narodnenovine. 108 (2002).

32 Isto, članak 5.33 Isto, članak 23.34 Isto.

35 Isto, članak 25.36 Posebnosti organizacije i dokumentiranja

audiofondova i audiovizualnih fondova poputfonoteke, videoteke i filmoteke te posebnostiobrade samih jedinica građe zahtijevale bibrojna dodatna istraživanja i znatno proširenjepodručja ovog rada.

21

M U Z E O L O G I J A 4 0- građa se ne troši prilikom uporabe- više korisnika može istodobno pristupiti

istoj jedinici građe- postupak digitaliziranja je jednostavan

a može ga provoditi tehničar (za razlikuod dokumentiranja)

- moguća je višestruka uporaba slikovnedatoteke (iz jednom digitalizirane slikeizvode se slike za različite potrebe:tisak, ekranski prikaz i dr.).

Činjenica da digitalizacija nije samo pro-lazni trend te da će sve više građe izvornonastajati izvorno u digitalnom obliku upu-ćuje na nužnost sustavnog bavljenja i stva-ranja novog niza pravila i standarda kakobi se ostvarila primjerena skrb toj novojvrsti građe u muzejima. Važnost vizualnedokumentacijske građe u digitalnom obli-ku očituje se upravo u slučajevima kadasliku originalnog predmeta stvaramo iz-ravno u digitalnom obliku (npr. digital-nim fotoaparatom) ili kada je riječ o raz-nim vrstama crteža koji se nastaju uz po-moć računala. Tada nema posrednika (me-dija poput fotografije ili dijapozitiva) tedigitalna slikovna datoteka ostaje jedinavizualna dokumentacija, stoga o njoj trebavoditi odgovarajuću brigu.Valja napomenuti i činjenicu kako digi-talna građa nije samo dokumentacijskeprirode, već će ona kao novi umjetničkimedij (npr. računalna umjetnost) sve višeulaziti i u funduse muzeja, što dodatno na-glašava problem zaštite digitalne građe jerje pritom riječ o samim muzejskim pred-metima.Suživot digitalnih i tradicionalnihvizualnih dokumentacijskih fondovaKada govorimo o digitalizaciji postojećihtradicionalnih vizualnih fondova, trebanaglasiti kako oni neće biti zamijenjeni

svojom digitalnom inačicom. Iako danasnije nemoguće zamisliti noviji muzej kojiu svojoj dokumentaciji neće imati nijednuklasičnu dokumentacijsku fotografiju ilidijapozitiv, ipak će, barem još neko vrije-me, ta dva dokumentacijska fonda ostati usuživotu. Konačno, nakon obavljenog pro-cesa digitalizacije podrazumijeva se pravil-no odlaganje i arhiviranje svakog izvornika.Vizualna dokumentacija u digitalnom obli-ku obuhvaća vizualnu dokumentacijskugrađu izvorno nastalu u digitalnom obliku,ali i onu koja je postupno nastala procesi-ma digitalizacije, te stare vizualne dokumen-tacijske fondove. Posljednjim procesomnova će dokumentacijska građa preuzimatii na stanovit način dokumentirati postojećevizualne dokumentacijske fondove, aliposredno i ono što je u njima zabilježeno(predmeti, konzervatorski postupci, izložbei sl.), te oboje učiniti još dostupnijim, uzznatno veće mogućnosti pretraživanjafondova, pristupanja i upravljanja njima.Ne možemo zanemariti nijedan od ta dvaoblika dokumentiranja. Dok će se jedni ko-risnici (npr. kustosi) služiti prednostima ra-čunalnog sustava za upravljanje građom ka-ko bi brže došli do, primjerice, originalnogdijapozitiva, druge će korisnike (npr. stu-dente, posjetitelje web stranica), zanimatiupravo podaci o djelu čiju su sliku dobilipretraživanjem informacijskog sustava. Tošto je slika koju gleda na svom ekranu,digitalizirani dijapozitiv iz postojećega tradi-cionalnog vizualnog fonda, za posljednjegkorisnika najčešće sasvim nebitno.Vizualna dokumentacija u sklopuintegriranoga muzejskoginformacijskog sustavaO dokumentacijskoj obradi vizualne gra-đe podrobnije će se govoriti u poglavlju ,


22

a ovdje samo naznačiti mjesto vizualnedokumentacije u računalnom okruženju,odnosno u sklopu muzejskih informa-cijskih sustava.Govoreći o situacijama kada digitalizira-mo postojeće vizualne fondove, HowardBesser i Jennifer Trant upozoravaju: “I onikoji razvijaju i oni koji se koriste slikov-nim bazama podataka za dokumentacijumoraju razlikovati informacije koje seodnose, kao prvo, na originalno djelo, kaodrugo, na fotografske reprezentacije djela,i kao treće, na tehnička obilježja slike udigitalnom obliku.”37 U duhu 1:1 načelapoznatoga iz projekata koji primjenjujuDublin Core, svaka će od navedene trirazine informacija imati svoj zapis. Prili-kom dokumentiranja novonastale jedinicevizualne građe u digitalnom obliku, u in-tegriranome muzejskom informacijskomsustavu (dalje u tekstu IMIS) morapostojati mogućnost uspostave veza spostojećim zapisima o odgovarajućemumuzejskom predmetu i fotografskoj repre-zentaciji. Unakrsne veze između doku-mentacijskih fondova unutar IMIS-a mo-raju biti dvosmjerne, stoga je mogućedopunjavanje informacija jednoga doku-mentacijskog fonda informacijama iz dru-gih fondova, što je osobito važno za vizu-alnu dokumentaciju, koja osim dokumen-tiranja muzejskih predmeta, dodatnopomaže dokumentiranju ostalih aktivnostiu muzeju, od konzervatorskih postupakado izložbi.

Ideja o ponovljivoj uporabi sadržaja u di-gitalnom obliku (engl. reuse of digitalcontents) veliki je izazov informacijskimstručnjacima u smislu integriranja takoraznolikih izvora kakve susrećemo opće-nito u muzejima, unutar pojedinih muze-ja, ali i u okruženju šire zajednice insti-tucija koje se brinu o baštini.Mogućnosti uporabe muzejskevizualne dokumentacije u digitalnomobliku u akademskoj i široj zajedniciS razvojem informacijske tehnologijerastu i mogućnosti prijenosa vizualnihsadržaja prema zajednici, a ostvaruje se idaljnji iskorak izvan prostorne (zidovimuzeja, veličina izložbenog prostora i sl.)te vremenskih granica (radnog vremena)muzeja. S mogućnošću simultanog pristu-pa različitim prostorno udaljenim zbirka-ma vizualne građe i razmjene informacijasa srodnim ustanovama (arhivima, knji-žnicama, konzervatorskim zavodima...),svakako se nadilaze ograničenja muzejakao institucije, no, što je i te kako važno,ostvaruju se i značajni koraci premadaljnjem virtualnom povezivanju baštine.Prije no što nastavimo raspravu o moguć-nostima uporabe muzejske vizualne doku-mentacije u digitalnom obliku valja raz-motriti i neka važna pitanja o samim kori-snicima koji će se pomoću informacijskihsustava za obradu, upravljanje i pristupvizualnim zbirkama, građom konačno ikoristiti.Korisnici muzejske vizualnedokumentacije u digitalnom oblikuU projektima digitalizacije i omogućiva-nja pristupa vizualnoj građi u digitalnomobliku vrlo su važna istraživanja korisni-čkih zahtjeva. O njima ovise tijek i ključne

37 Besser, Howard; Trant, Jennifer. Introductionto imaging : issues in constructing an imagedatabase. Santa Monica : The Getty Art HistoryInformation Program, 1995. Str. 15.

23

M U Z E O L O G I J A 4 0značajke projekta, među kojima možemoizdvojiti:- kvalitetu slike (određivanje veličine,

razlučivosti i sažimanja)- složenost modela podataka- dubinu dokumentiranja i indeksiranja- složenost razvoja interaktivnog

okruženja za uporabu slika .Istraživanja korisnika važna su i kako bise predvidjele mogućnost te upoznale na-vike i želje korisnika u različitim etapamai razinama istraživanja ili učenja. I dok seza neke projekte zahtjevi mogu svesti nasamo jednu od mogućih uporaba (pregle-davanje, istraživanje, analiza) ili samo od-ređenu kvalitetu slike, u muzejskom i aka-demskom okruženju to je teško jer kori-snici (npr. kustosi, istraživači i studenti)prolaze kroz različite etape rada. Tako ćeih, primjerice, u određenoj etapi zanimatipristup što većem broju slika (ne nužnovisoke kvalitete), a u drugoj etapi lakorukovanje odabranim manjim skupomslika, pri čemu se podrazumijeva većakvaliteta slike.Još jedan problem u kojemu bi muzeolo-gija trebala odigrati posredničku i korek-tivnu ulogu, a to je briga za različite tipovekorisnika koji se služe nazivljem kako bipristupili zbirkama. Kako znamo da in-deksiranje najčešće obavljaju sami ku-stosi, dakle stručnjaci u svojim temeljnimdisciplinama, bit će potrebna posebna svi-jest i napor da se ne zaboravi i na onogamanje stručnog korisnika. Stoga se govorii o uspostavi različitih paralelnih sustavai paralelnih tezaurusa: za stručnjake i zakorisnike.Tako Tate kao jedan od većih javnihmuzeja u Velikoj Britaniji, koji obuhvaćanekoliko galerija smještenih u različitimdijelovima zemlje, razvija informacijski

sustav koji se sastoji od sustava za upra-vljanje zbirkama (CMS - The CollectionsManagement System) i sustava za uprav-ljanje slikama (IMS - Image ManagementSystem) koji predstavljaju primarne repo-zitorije podataka o zbirkama i vizualnimnadomjescima (engl. visual surrogateobjects), ali ujedno ima Servis za davanjeinformacija o zbirkama (CIS - CollectionsInformation Service) koji osigurava pola-zište za objavljivanje na webu.38 Takosustav za pretraživanje, ovisno o sadržaju,pruža korisniku pojednostavnjeni tezau-rus u tri hijerarhijske razine. Na prvoj surazini osnovni koncepti vizualizirani od-govarajućim piktogramima, na drugoj jesljedeća podjela osnovnih koncepata, a natrećoj se razini mogu odabrati pojedini na-zivi prema kojima se može obaviti pretra-živanje.Spomenuti sustav pokazuje kako je mogu-će uskladiti jaz između dokumentacijskogpristupa kao skupa tradicionalno krutihpostupaka fiksiranja različitih identitetamuzejskog predmeta u kontroliranome iograničenom dokumentacijskome mediju,ali i muzejske komunikacije u informa-cijskom okruženju, koja prema definicijipodrazumijeva fleksibilan pristup uteme-ljen na interaktivnosti, multimediji iotvorenosti pristupa.Analiza korisnika muzejskih informacijaKada govorimo o analizi korisnika muzej-skih informacija nastalih postupcimadokumentiranja, možemo navesti, i premavizualnoj dokumentacijskoj građi poku-

38 Tate Information System, URL: http://www.tate.org.uk/collections/insightdel.htm(2002-10-10)


24

šati modificirati, dva hrvatska i jedanstrani prikaz.U Muzeologiji 25 (Dokumentacija i kla-sifikacija muzejskih i galerijskih pred-meta) dan je analitički pregled karakte-ristika korisnika dokumentacije muzej-skih i galerijskih predmeta39 iz kojega mo-žemo, iako nisu analizirane potrebe poje-dinih korisnika prema vrstama dokumen-tacije, izdvojiti neke kojima je vizualnagrađa (iako je intenzitet i učestalost nje-zine uporabe vrlo za navedene korisnikevrlo različit) nezaobilazan izvor kompa-rativnog materijala i materijala za publi-ciranje. Takvu građu sadržavaju oveustanove:- muzej u kojemu se čuvaju predmeti što

se vizualno dokumentiraju te ostali mu-zeji u zemlji i svijetu

- muzejski dokumentacijski centri- restauratorske radionice i zavodi (utvr-

đivanje stanja predmeta, prijedlozi za-štitnih mjera)

- sveučilišta i fakultet pojedinih matičnihstruka a) za nastavu (planiranje obila-zaka, seminarske teme, pedagoška istra-živanja, komparativni materijal) i b)istraživački rad

- instituti (za pojedine znanstvene disci-pline)

- srednjoškolske ustanove- osnovne škole i dječje ustanove- knjižnice- arhivi- izdavačke kuće.“Model40 iz 1987. godine donosi sličnekarakteristike korisnika dokumentacijeprilagođene specifičnom području umjet-ničke topografije.Kako bismo lakše analizirali potrebe ko-risnika muzejskih informacija (u tekstual-nom i vizualnom obliku) možemo se po-služiti prikazom informacijske piramide41

kojom Elisabeth Orna i Charles Pettitprikazuju broj korisnika određenih vrstainformacija (sl. 3). Dok se na dnu izokre-nute piramide nalazi najmanji broj kori-snika (kustosa i stručnjaka koji trebajuneobrađene informacije), na njezinu jevrhu široka populacija posjetitelja koju nezanimaju šture informacije o predmetimaveć žele prilagođenu informaciju kojaobuhvaća interpretaciju i kontekst. Bilobi poželjno da se pristup vizualnoj građišto više prilagodi tim korisnicima i da sepovećaju mogućnosti interaktivnog pri-stupa: primjerice, da su već ponuđeni(engl. hotspot) važni detalji koji se koris-niku nude kao poveznica prema uveća-nom detalju i njegovoj interpretaciji.

39 Dokumentacija i klasifikacija muzejskih i galerij-skih predmeta. // Muzeologija. 25 (1987) Zagreb:Muzejski dokumentacijski centar. Str 11-13.

40 Maroević, Ivo. Model dokumentacije za izradupovijesno umjetničke topografije na područjuHrvatske s mogućnošću primjene automatskeobrade podataka. // Vijesti muzealaca i konzer-vatora. 2-3 (2001), 82-117.

41 Orna, Elizabeth; Pettit, Charles. Informationmanagement in museums. 2nd ed. Hempshire: Gower, 1998. Str 35.

25


Razrada stupnjeva informacija kojima ćekorisnik moći pristupiti posebice je važnapri određivanju stupnja integracije slike stekstualnim informacijama koje je muzejprikupio i obradio u postupcima doku-mentiranja. Kvaliteta, ali i složenost su-stava znatno raste ako uz sliku i osnovneinformacije o predmetu integriramo i,primjerice, bibliografske podatke, bio-grafske podatke o autorima ili kritičkečlanke iz stručne periodike.Korisnički zahtjevi u akademskomokruženjuDokumentiranje građe sastavni je dio mu-zejske prakse i za taj je postupak predvi-đeno određeno vrijeme, dok se na projek-tima izvan muzejskih institucija (čestoograničenih financijskim, ljudskim i vre-menskim činiteljima) opseg tog vremen-ski i stručno zahtjevnog rada mora defini-rati ovisno o ciljanim zahtjevima korisni-ka. Stoga se mora definirati minimum ka-tegorija podataka i dubina njihove obrade.

To je i jedini način da se, uz probni upis ivrednovanje, predvide opseg i rokovi pro-jekta. U računalnom okruženju ne bi tre-bale postojati veće zapreke da se za mo-guću buduću primjenu model proširi i pro-dubi dodatnom obradom.Iako su istraživanja ciljne skupine korisnikaključna za uspjeh i održivost projekta, ipakbi, barem u početnoj etapi digitalizacijegrađe, trebalo postupati kao da je skupinakorisničkih zahtjeva šira te izbjeći potrebuda se građa mora iznova digitalizirati u većojrazlučivosti. Zato je važno da sedigitaliziacija provodi u što kvalitetnijojrazlučivosti, jer je uvijek moguće iz veće(kvalitetnije) slikovne datoteke izvestimanju, a obrnut je postupak nemoguć bezponovne digitalizacije, što podrazumijeva iponovno izlaganje građe svjetlu, nepo-trebnom rukovanju i mogućim oštećenjima.Izvođenje slika može se i automatiziratiza pojedine uporabe (npr. automatsko ge-neriranje thumbnail slika ili slika za prikazpreko cijelog ekrana) kako bi se zadovo-ljile različite potrebe korisnika te različititehnološki uvjeti (npr. slike optimirane zaekranski prikaz, za prikaz na web strani-cama, za prijenos putem mreže i sl.).

5. Korisnici prilagoenih informacija

(engl. users of mediated information)

4. Informacije koje su prilagodili kustosi,

istraæivaËi, pisci i prireivaËi (engl.

mediated by curators, researchers,

writers and presenters)

3. Korisnici obraenih informacija (engl.

users of refined information)

2. Informacije πto su ih obradili kustosi

i istraæivaËi (engl. refined by curators

and researchers)

1. Neobraene informacije (engl. raw

information)

Slika 3. Informacijska piramida42

42 Isto.


26

Korisnički zahtjevi i tehnološkookruženjeVažno je uskladiti korisničke zahtjeve ipotrebno tehnološko okruženje (mrežu,snagu računala te opremu za digitalizaciju iispis). Valja odrediti potrebe za ispisom ipregledom (ekranski prikaz ili ispis na pi-saču) te za lokalnim ili udaljenim pristupom.Pri digitalizaciji postojećih vizualnih fon-dova u novom sustavu za upravljanje sli-kama u računalnom okruženju moraju sepredvidjeti i funkcije koje će podržavati iunaprijediti mogućnosti rada s postojećimfondom bilježenjem lokacija fizičkih jedi-nica vizualne građe, izrade signatura i sl.U računalnom okruženju moguće je podr-žati zahtjeve vrlo različitih skupina koris-nika - stručnjaka, amatera, osoba s poseb-nim potrebama, djece, mladih itd. Vrlosložena rješenja tako mogu sadržavati, uzrazličito prilagođen sadržaj i prilagodljivakorisnička sučelja, čak i posebno prilago-đena pomagala za pretraživanje i pristupkao što su paralelni i vizualni tezaurusi.Uporaba muzejske vizualnedokumentacije u akademskoj zajedniciVrlo je važna mogućnost distribucije mu-zejske dokumentacije (i vizualne i tek-stualne) prema akademskoj zajednici tenjezino integriranje u nastavu i znanstve-noistraživački rad. Upravo su mogućnostipristupa i uporabe vizualne građe u digi-talnom okruženju potaknule velik brojznanstvenih disciplina na još veću usmje-renost prema vizualnoj građi smatrajućije značajnim izvorom velikog rasponarazličitih informacija.Neposredni kontakt s muzejskim predme-tom idealna je prilika za njegovo istraži-vanje. Doduše, to nije idealna situacija iza sam muzejski predmet: moguća su

oštećenja pri rukovanju, odlaganju, pre-komjernom izlaganju svjetlu i sl. I dok jekontakt s izvornim predmetom mogućeostvariti u muzeju (ako je predmet iz vla-stitog fundusa), u akademskom okruženjuto je nemoguće. Tako je vizualna građana različitim medijima (dijapozitivi, foto-grafije i sl.) kao svojevrsni surogat pred-meta tradicionalno bila ključnim poma-galom u izučavanju povijesti umjetnosti,arhitekture i ostalih vizualno usmjerenihdisciplina.Michael Ester ističe kako su zbirke foto-grafskih reprodukcije vjerojatno najne-spretniji obrazovni resurs za izučavanjepovijesti umjetnosti koji zahtjeva posebnoodržavanje i arhiviranje, a kako njihovosređivanje ovisi o fizičkom redoslijedu, pri-stup je moguć samo prema jednoj ili dvijekategorije (npr. prema temi ili umjetniku).43Sudeći prema projektima započetim uakademskoj zajednici u svijetu, krenulose u stvaranje alternative postojećem su-stavu užurbanom digitalizacijom vizualnegrađe te njezinim integriranjem, putem in-formacijske tehnologije, u nastavu i znan-stveno-istraživački rad. U akademskom seokruženju digitaliziraju postojeće zbirkevizualne dnograđe (primjerice, fototeke idijateke pojedinih odsjeka, katedri iliznanstveno-istraživačkih projekata), apostoji snažna potreba za vizualnim nado-mjescima građe iz muzejskih zbirki. Udigitalne zbirke vizualne građe moraju bitiuključeni i crteži, dijagrami i sheme kojenastaju tijekom znanstvenoistraživačkihaktivnosti. Dio takve građe digitalizirat ćese iz postojećih udžbenika i stručne lite-

43 Ester, Michael. Digital images in the contextof visual collections and scholarship. // VisualResources. 10, 1 (1994), str. 11-24.

27

M U Z E O L O G I J A 4 0rature, a sve veći dio izvorno nastaje udigitalnom obliku.Internet je dominantni model mrežne di-stribucije digitalnih sadržaja, a jedan odnjegovih ključnih servisa, World WideWeb (dalje u tekstu web) nametnuo se kaouniverzalno grafičko korisničko sučelje(engl. GUI - graphical user interface) kojeje ujednačilo interakciju softvera s koris-nikom, a ujedno je svojim mogućnostimaprikaza multimedijskih sadržaja te inter-aktivnim pristupom, pružilo nebrojenenove mogućnosti komunikacije. Mogu-ćnost pristupa bazama podataka pretvaraweb u moćno radno okruženje, u kojemuje uz prikaz podataka moguće i njihovododavanja i sređivanje. Sve su to značajkekoje web čine ključnim komunikacijskimsredstvom za posredovanje muzejskihinformacija u računalnom okruženju.Mogućnost distribucije vizualnih sadržajau akademskom okruženju u današnjemumreženom svijetu nije osobit tehničkiproblem. No, razvoj specijalizirane pro-gramske podrške koja će u računalnomokruženju pružiti nove mogućnosti iskori-štavanja vizualne građe u održavanju na-stave i individualnom radu studenta, kaskaza vrlo razvijenim tehničkim i telekomu-nikacijskim rješenjima.Nabrojimo neke od poželjnih mogućnostiintegriranja i uporabe digitalne vizualnegrađe u nastavnim i istraživačkim progra-mima u akademskoj i muzejskoj zajed-nici. To su:- pregled većeg broja slika odjednom (npr.

pretraživanjem dobiveni skupovi slika)- uspoređivanje dviju ili više slika- stvaranje vlastitog rasporeda (kao na

radnom stolu)- povećavanje odabranih detalja- stvaranje vlastitih zbirki pojedinih

korisnika

- stvaranje “prezentacija”, odnosno nizaslika za potrebe nastave i sl.

- stvaranje ad hoc virtualnih izložbi (oda-brana djela mogu se poredati prema ne-kom načelu i pratećem tekstu)

- mogućnost izrade vlastitih bilješki- preuzimanje zapisa i slika u program za

obradu ili prijelom teksta (podrška priobjavljivanju stručnih i znanstvenihradova)

- mogućnosti dodatne obrade slike (pro-mjena boja, kontrasta, izrezivanje dije-lova slike)

- pretraživanje prema osnovnim pristup-nim točkama, uz mogućnost primjenelogičkih operatora

- mogućnost integriranja bibliografskih ibiografskih podataka

Informacijska tehnologija pruža velike mo-gućnosti korištenja muzejskim vizualnim tepripojenim tekstualnim informacijama uakademskom okruženju, što će snažnoutjecati i na muzeje te osnažiti i proširiti nji-hovu ulogu u zajednici. Roger Bruce na-vodi primjer promjene uloge muzeja u aka-demskom okruženju: “Povijest fotografije,na način kako joj se pristupalo u muzejskojinstituciji kao što je George Eastman Hou-se, prikazuje fotografiju kao umjetničkudisciplinu. Ipak, umjetnički predmeti sku-pljani da bi podržali takvo izučavanje mogubiti preusmjereni u akademsko okruženjekako bi omogućili interdisciplinaran pristuppostignut upravo mrežnim pristupommuzejskim informacijama.”44

44 Bruce, Roger. Altering the culture and identityof the museum : the risks and benefits ofproviding networked information. // Imagesonline: Perspectives on the Museum Educa-tional Site Licensing Project / eds. C. Stephen-son, P. McClung. Los Angeles : The GettyInformation Institute, 1998. Str. 60.


28

POSEBNOSTI VIZUALNE GRAĐEU DIGITALNOM OBLIKU INJEZINO DOKUMENTIRANJEVizualna je građa kao izvor informacijapo mnogočemu jedinstvena. Stoga ćemou ovom poglavlju pokušati istražiti na kojinačin posebnosti vizualne građe te njezinapojava u digitalnom obliku utječu na mo-gućnosti njezine dokumentacijske obrade,pristupa i uporabe.Sažeto bismo mogli reći kako je vizualnadokumentacijska građa ona koju percipi-ramo osjetilom vida, a nije tekstualna, od-nosno ona koja, prema standardu ISO5127-11:198745, unutar šire klasifikacijeaudiovizualnih dokumenata (engl. audio-visual documents), pripada nepokretnimslikama (engl. still images).Muzejske institucije posjeduju značajnezbirke vizualne dokumentacijske građeupravo stoga što je zbog prirode njihovihfundusa ključni način dokumentiranjavizualni. Vizualna dokumentacija na svojosobit način, zajedno s dokumentacijomu tekstualnom obliku, podržava provođe-nje muzeoloških funkcija zaštite, istraži-vanja i komunikacije.Spomenimo za ovo poglavlje važno obi-lježje vizualne dokumentacijske građe, ato je da uspijeva vizualno prezentirati mu-zejski predmet, odnosno biti njegovimvizualnim nadomjeskom, što se posebiceiskorištava u različitim oblicima muzejskekomunikacije. Iako je temeljni oblik mu-zejske komunikacije muzejska izložba, ukojoj ponajprije “sudjeluju” izvorni pred-meti, sve je češća njihova zamjena razli-čitim oblicima nadomjestaka, najčešće

onima vizualne prirode. No pri nastajanjuostalih oblika komuniciranja kao što sukatalozi, brošure, razglednice, multime-dijska izdanja i sl., ključna je uloga upravovizualne dokumentacijske građe. U spo-menutim će oblicima komuniciranja su-djelovati i umjetnički interpretirana vizu-alna građa, no za razliku od dokumentarnegrađe, koja katkad može imati dvojstrukuulogu (i u dokumentacijskim i u komuni-kacijskim procesima), umjetnička vizu-alna građa neće biti prikladna za doku-mentacijske svrhe, jer se pri fotografiji sumjetnički interpretiranom građom čestoodstupa od objektivnog prikaza. To neznači da će u dokumentacijskim fondovi-ma biti nepoželjna građa potpisana odslavnih umjetničkih fotografa, naprotiv,ona podrazumijeva i vrhunski zanatskipristup fotografiji. Važno je osigurati raz-likovanje (stvaranjem podzbirki ili pri-mjernim indeksiranjem) između umjetnič-ke i dokumentarne vizualne građe, što jeposebice bitno u integriranim informacij-skim sustavima, u kojima se često pomoćuistoga programskog modula upravljasvom vizualnom građom.Kao primjer promotrimo dvije fotografijeiste Meštrovićeve skulpture Bogorodicas djecom Toše Dapca. Dok je prva foto-grafija neutralna i može se koristiti u do-kumentacijske svrhe (sl. 4), za drugu nemožemo reći kako je riječ samo o pove-ćanom detalju glave, već je riječ o autor-skoj interpretaciji Toše Dapca (naglašenesjene, pozadinska struktura i sl.) (sl. 5).U ovom ćemo poglavlju pokušati uočitiprobleme i moguća rješenja pri provo-đenju ključnog postupka prenošenja vizu-alne građe u digitalno okruženje te pri nje-zinoj dokumentacijskoj obradi. Za razlikuod relativno jednostavnih postupaka

45 ISO 5127-11: 1987, Documentation and infor-mation - Vocabulary - Part 11: Audio-visualdocuments. Geneva : ISO, 1987. Str. 7.

29


digitalizacije građe, znatno je složenijanjezina dokumentacijska obrada te samopovezivanje metapodataka i vizualne in-formacije. Ester ocjenjuje kako je vi-zualnu informaciju relativno lako i jeftinodobiti te kako je proces digitalizacije, prikojemu su već razvijeni mnogi mehanizminadzora kvalitete, više pitanje vještine noznanja, za razliku od skupog katalogi-ziranja koje obuhvaća sadržajnu analizu,kontrolu nazivlja te intelektualno vredno-vanje i odlučivanje.48 Slična iskustva,stečena na projektu digitalizacije Zbirke46 Grum, Željko. Ivan Meštrović. Zagreb : Matica

hrvatska : Grafički zavod Hrvatske, 1969.47 Isto.48 Ester, Michael. Digital Images in the Context

of Visual Collections and Scholarship. // VisualResources. 10, 1 (1994), str. 15.

Slika 5. Ivan Meštrović: Bogorodica s djecom,detalj (fotografija: Tošo Dabac)47

Slika 4. Ivan Meštrović: Bogorodica s djecom(fotografija: Tošo Dabac)46

fotografija Franka S. Matsure KnjižniceDržavnog sveučilišta Washington u SAD-u, iznosi i Laila Miletić-Vejzović: “Potvr-đeno je da je skeniranje relativno jeftinpostupak, a integriranje metapodataka udigitalnu sliku najskuplje i iziskuje najviševremena.”49Pri proučavanju posebnosti vizualne gra-đe u digitalnom obliku važno je razliko-vati njezine dvije osnovne vrste. Prva jeona koja nastaje digitalizacijom posto-jećih tradicionalnih vizualnih dokumen-

49 Miletić-Vejzović, Laila. Integriranje meta-podataka u digitaliziranu sliku na primjeruDublin Corea. // 4. seminar Arhivi, knjižnice,muzeji : mogućnosti suradnje u okruženjuglobalne informacijske infrastrukture. / Willer,Mirna; Katić, Tinka (ur.). Zagreb : Hrvatskoknjižničarsko društvo, 2001. Str. 107.


30

tacijskih fondova poput fototeke ili dija-teke, te se na taj način seli u novi medij slakšim pristupom i upravljanjem te osi-gurava dodatnu zaštitu. Druga je ona vrstagrađe koja izvorno nastaje u digitalnomobliku, primjerice snimanjem digitalnimfotoaparatom, te kao prvi surogat poprimasve osobitosti tradicionalne vizualne do-kumentacije, osim samog medija. Pritomse kao važno pitanje nameće ravnoprav-nost digitalne i tradicionalne vizualne gra-đe, odnosno pitanje želi li korisnik, pri-mjerice, digitalnu fotografiju, obraditi pre-ma istim kategorijama i s jednakom kva-litetom podataka.Za tradicionalne fondove vizualne doku-mentacije znamo da su vrlo vrijedni mu-zejski resursi, stoga se ni u projektima di-gitalizacije ne smiju svesti na pukog po-srednika između izvornog predmeta i no-ve vizualne dokumentacije u digitalnomobliku. Nužnost primjerene obrade važnaje u dokumentacijskom smislu, ali i u smi-slu očuvanja vrijedne fotografske baštine.I, konačno, ključno je uspostaviti veze iosigurati pristupne točke prema podacimao izvornome muzejskom predmetu, jer ćeupravo sloj podataka o vizualno prezen-tiranome muzejskom predmetu najčešćebiti u središtu interesa većine korisnika.Moramo razlikovati pojedine entitete iomogućiti korisniku pristup preko infor-macija za svaki pojedini entitet: originalnodjelo (izvorni muzejski predmet), foto-grafsku reprodukciju (vizualni nadomje-stak djela), te slikovnu datoteku. U duhu1:1 načela poznatoga iz projekata kojiprimjenjuju Dublin Core, svaka će od na-vedene tri razine informacija imati svojzapis. Naravno, nužno je uspostaviti vezeizmeđu navedenih zapisa. Tako uz zapispodataka o slikovnoj datoteci nije potre-

bno, uz pretpostavku postojanja primje-renoga integriranog informacijskog susta-va, stvarati novi zapis o djelu, već se onpreuzima, odnosno povezuje s postojećimzapisom podataka o muzejskom pred-metu.Posljednjih godina pokreću se mnogiprojekti, posebice u akademskoj zajednici,kojima se postojeće zbirke vizualne građe(fototeke, dijateke i sl.) nastoje učinitidostupnijima digitalizacijom te njezinimdokumentiranjem u tekstualnom obliku,a ne mogu se, kao u slučaju muzeja, oslo-niti na postojeću dokumentaciju. Za takvevizualno usmjerene zbirke (prema temiovog rada, to je upravo građa čiji je sadržajpokretna i nepokretna baština, a vrlo čestoi sami muzejski predmeti), za koje suupravo podaci o muzejskim predmetima/predmetima baštine ključne pristupnetočke, mora se osigurati obrada informa-cija koje opisuje taj entitet. Logično je daće se ta obrada temeljiti i provoditi upravoprema smjernicama i standardima razvije-nim u muzejskoj zajednici. Stoga će se uovom poglavlju, uz vizualnu dokumenta-cijsku građu, obraditi i neke posebnostimuzejske građe koje utječu na njezinodokumentiranje.Ključne posebnosti vizualne građeKada pokušavamo identificirati posebno-sti vizualnoga dokumentacijskog pristupa,u usporedbi s dominantnim tekstualnimdokumentiranjem riječima, možemo poćiod razlika u prikazu, percipiranju i inter-pretiranju. Prisjetimo se, za početak, po-slovice kako slika govori s tisuću riječi.Poslovica nas na jednostavan način pod-sjeća na ono što smo svi već nebrojenoputa doživjeli, a što malokad osvješta-vamo. Sara Shatford kao samu srž proble-

31

M U Z E O L O G I J A 4 0ma identificira uvriježeno mišljenje kakosu djela izražena u vizualnom i tekstual-nom obliku potpuno usporediva, napomi-njući kako riječi malokad mogu prispo-dobiti predmet koji opisuju.50 Iako i riječii slike pretendiraju (u dokumentacijskomsmislu) nadomjestiti predmet, one to ipakčine na različite načine. Prema James J.Gibsonu, riječi su tako nadomjesci po kon-venciji, a slike nadomjesci po projekciji51,što moramo razlikovati i poštovati pridokumentacijskoj obradi.U literaturi se često ističe problem nesu-mjerljivosti vizualnoga i prirodnog jezika,što nam pri dokumentiranju često stvaraprobleme kada se vizualne informacijetrebaju opisati jezikom, odnosno tekstom.Stoga je sadržajna obrada vizualne građe,za razliku od formalne, znatno složenijazbog same prirode dokumenta. On se nesastoji od riječi koje bismo mogli iščitati,već je njegovo značenje kodirano ponaj-prije u vizualnom sustavu, koji treba znatiočitati, izabrati i konačno prevesti u naziv-lje kojim će djelo biti opisano i pomoćukojega će se omogućiti pretraživanje ipristup podacima.No vizualni jezik daje slikama jedinstvenuprednost. Michael Ester ističe kako je sa-držaj slika “višejezičan”52, što je velika

komparativna prednost u usporedbi s tek-stom koji mora biti kodiran u nekom odjezika, a za bilo koju drugu jezičnu zajed-nicu on mora proći skup i dugotrajan po-stupak prevođenja. Ta značajka vizualnegrađe (za razliku od tekstualne), pokazatće svoju punu važnost u globalnom infor-macijskom okruženju poput Interneta jerće, kao neovisna o jeziku, znatno lakšeiskoristiti mogućnosti distribucije infor-matičke mreže.Razlikovanje slojeva prisutnih uvizualnoj dokumentacijskoj građiKao što je već rečeno, svaki će se entitet,odnosno fizička jedinica građe (slikovnadatoteka, fotografska reprodukcija, izvor-ni predmet) obraditi prema 1:1 načelu.Prema Pravilniku, svaka će jedinica ući(po sustavu tekućih brojeva) u zasebnu in-ventarnu knjigu.53Za svaku od tih jedinica mora se stvoritiodgovarajući opis te osigurati točke kojeće svim korisnicima omogućiti pristuppodacima, ali i samoj građi, neovisno okojem je entitetu riječ. Iako to nije sasvimočito, i digitalna slika ima svoje fizičkeodrednice (doduše, one se očituju brojemmegabajta koje slikovna datoteka zauzimana nekom digitalnom mediju), i ona jenegdje fizički smještena, a za pristup jevažna mogućnost njezina lociranja. Vrlovažna pristupna točka za korisnike je i sa-držaj reprezentiranoga izvornog predmetakoji ćemo ovdje, iako se njegova analiza,identifikacija i indeksiranje provodi na ra-zini obrade izvornog predmeta, promatrati

50 Shatford, Sara. Describing a picture: a thousandwords is seldom cost-effective. // Cataloging andClassification Quarterly. 4, 4 (1984), str. 18.

51 Gibson, James, J. A. Theory of pictorialperception. // Sign, image, symbol / ed Kepes,Gyorgy. New York : George Braziller, 1966.Prema: Shatford, Sara. Describing a picture: athousand words is seldom cost-effective. //Cataloging and Classification Quarterly. 4, 4(1984), str. 18.

52 Ester, Michael. Digital Images in the Contextof Visual Collections and Scholarship. // VisualResources. 10, 1 (1994), str. 13.

53 Pravilnik o sadržaju i načinu vođenja muzejskedokumentacije o muzejskoj građi. // Narodnenovine 108 (2002), čl. 25.


32

kao izdvojen sloj kako bismo lakše shva-tili što je potrebno poduzeti pri obradi.I dok se pri obradi muzejskih predmetamože uvjetno govoriti o formalnoj i sadr-žajnoj obradi (mnoštvo muzejskih pred-meta nema sadržaj u takvom smislu), zavizualnu dokumentacijsku građu kaooblik vizualne reprezentacije (engl. visualrepresentation) uvijek imamo određenisadržaj uhvaćen u kadar klasičnoga ilidigitalnog fotoaparata. U muzejskom kon-tekstu vizualna će dokumentacija najčešćereprezentirati muzejske predmete (npr.umjetničke predmete, predmete tehničkekulture ili pak naturalije), a u širem kon-tekstu (kontekstu ovog rada koji u aka-demskom okruženju obuhvaća vizualnousmjerene discipline) bit će riječi još oarhitekturi, odnosno nepokretnoj baštini.Kako bismo omogućili pretraživanje pre-ma sadržaju vizualne građe, moramo gaidentificirati te označiti (npr. ulje na plat-nu, lokomotiva, školjka). Kada su pakposrijedi oni umjetnički predmeti koji suna svoj način vizualna reprezentacija (alii interpretacija!) raznih sadržaja, ta seobrada provodi na razini obrade samogpredmeta. Primjerice, kada je riječ o foto-grafiji koja se nalazi u osnovnome muzej-skom fundusu, ona se obrađuje kao mu-zejski predmet, a ne kao dokumentacija.Promotrimo li kao primjer fotografiju To-še Dapca na kojoj je snimljena čuvenaMeštrovićeva skulptura Marka Marulića(sl. 6), možemo reći kako je sadržaj repro-dukcije Marko Marulić, ali i to da je sa-držaj reprodukcije Meštrovićeva skulptu-ra. reprodukcije. Obje su tvrdnje istinite,no svaka u svom kontekstu: prva s obzi-rom na skulpturu, a druga s obzirom nareprodukciju.Sara Shatford navodi i drugi mogući pri-stup kojim se odnos između djela (npr.

skulpture) i reprodukcije može opisati kaoodnos između djela i povezanog djela(engl. related work). Logično. Tada bi iskulptura bila djelo s kojim je povezanafotografija, a ne sadržaj fotografije. Auto-rica ističe kako nas ni jedan od ta dva pri-

Slika 6. Ivan Meštrović: Marko Marulić, 1924.(fotografija: Tošo Dabac)54

54 Grum, Željko. Ivan Meštrović. Zagreb : Maticahrvatska : Grafički zavod Hrvatske. 1969.

33

M U Z E O L O G I J A 4 0stupa potpuno nezadovoljava. Unašem primjeruskulptura MarkaMarulića je i sa-držaj fotografije,ali i djelo premakojemu je fotogra-fija povezana. Pri-tom treba napo-menuti, kao jošjedan argumentkoji ne ide u prilogterminu poveza-nog djela, kakodokumentacijskistandardi poputVRA osnovnih ka-tegorija55 ili CD-WA - Kategorija za opis umjetničkih dje-la56, rabe termin povezanost u smislu po-vezivanja odljeva i gipsa ili skice i kona-čnog djela ili za slične povezanosti međupredmetima.Kako bi riješila taj problem, Sara Shatfordkonačno uvodi koncept reprezentiranogdjela (engl. represented work), koji uzimau obzir posebnosti prirode reprezentacij-skih slikovnih djela (engl. representationalpictorial works): “Na slici se nalazi nekifizički predmet, ona reprezentira tajpredmet, ona stoji umjesto tog predmeta:nadomjestak (engl. surrogate) nekog pre-dmeta postoji u slici koja ga reprezentira.”57

Na primjeru iz područja arhitekture, foto-grafiji katedrale sv. Jakova u Šibeniku Ne-nada Gattina (sl. 7), šibensku katedralu mo-žemo promatrati kao sadržaj slike, ali jetočnije reći kako fotografija reprezentiraizvorno djelo - katedralu sv. Jakova uŠibeniku, rad Jurja Dalmatinca i NikoleFirentinca.Ako nemamo na umu razlike između ra-zina, pri dokumentiranju nam se mogupotkrasti pogreške koje kasnije mogu re-zultirati nemogućnošću točnog pristupapodacima, odnosno predmetima, ili po-grešnim interpretiranjem podataka (npr.miješanjem autorstva ili vremena nastan-ka fotografije i samog djela).

55 VRA Core Categories. URL: http://www.vraweb.org/vracore3.htm#core (2002-03-10)

56 Categories for the Description of Works of Art(CDWA). URL: http://www.getty.edu/research/institute/standards/cdwa/index.html (2001-10-10)

57 Shatford, Sara. Describing a picture : a thousandwords is seldom cost-effective. // Cataloging andClassification Quarterly. 4, 4 (1984), str. 18

58 Gattin, Nenad. Juraj Dalmatinac / fotografijeNenad Gattin ; suradnici na fotografiji MarijaGattin, Vinko Nikolić ; tekst Cvito Fisković.Zagreb : Liber, 1982.

Slika 7. Juraj Dalmatinac i Nikola Firentinac: Katedrala Sv. Jakova u Šibeniku,(fotografija: Nenad Gattin)58


34

Dokumentiranje vizualne građe udigitalnom oblikuSve češća uporaba vizualne građe u digi-talnom obliku (od digitaliziranih preslikatradicionalne vizualne građe do jedinstve-nih jedinica nastalih izravno u digitalnomobliku) dovela je do toga da danas, iakonekada opravdano nazivana nekonvencio-nalnom, građa u digitalnom obliku postajeravnopravan, a sve češće i prevladavajući,dakle posve uobičajen, oblik vizualnedokumentacije.I dok se u muzejskoj zajednici zasadauglavnom samo raspravlja o digitalizacijiostalih audiovizualnih fondova, do njiho-ve će digitalizacije nedvojbeno doći, te sestoga postavljaju neka opća pitanja oupravljanju heterogenom digitalnomgrađom i njezinom zaštitom.U knjižničarstvu se digitalna odnosnoelektronička građa promatra i obrađujeprema zasebnim pravilima. ISBD(ER) -Međunarodni standardni bibliografskiopis elektroničke građe (InternationalStandard Bibliographic Description forElectronic Resources)59 pod elektronič-kom građom razumijeva građu koja serabi pomoću računala i njegovih vanjskihdijelova.60 Prema ISBD(ER)-u elektroni-čku građu čine podaci (koji mogu biti uobliku brojeva, slova, grafičkih prikaza,

slika, zvuka ili njihovih kombinacija),programi (naredbe ili upute za izvođenjeodređenih zadataka) i kombinacija poda-taka i programa (npr. interaktivna multi-medijska građa), a dostupna može bitimjesno ili udaljenim pristupom.61Skupina podataka koja se obično upotre-bljava za opis tradicionalnih vizualnihnadomjestaka (engl. surrogate image)originalnog predmeta (snimatelj, vrijemei mjesto) upotrebljava se i za digitalnu sli-ku kada ona izvorno nastaje u digitalnomobliku (npr. snimanje digitalnim fotoapa-ratom) stoga što je tada ona prvi vizualninadomjestak izvornog predmeta. O tojskupini podataka više će se govoriti upoglavlju o tradicionalnoj vizualnoj građi,a ovdje navodimo one podatke koji su odpresudnog značenja za samu slikovnudatoteku, njezino pronalaženje, korištenjei zaštitu.Ključna obilježja slikovne datoteke kojamoraju biti zabilježena prilikom njezinadokumentiranja jesu:- podaci koji su nam potrebni kako bi se

slika mogla učitati i pregledati, a obu-hvaćaju osnovnu podjelu (slikovna gra-fika, vektorska grafika), format (TIFF,GIF, JFIF), podatke o sažimanju (shemai stupanj sažimanja: JPEG, LZW, Qu-ickTime), veličini i dubini slike te modelopisa boja (CMYK, RGB)

- podaci o izvorniku (tip izvornika, iden-tifikacija izvornika, institucija odgovor-59 ISBD(ER): International Standard Bibliogra-

phic Description for Electronic Resources.München: Saur, 1997.

60 Klarin, Sofija. Elektronička građa u knjižnici:s primjerima zapisa daljinski dostupne elektro-ničke građe u CROLIST-u. // 2. i 3. seminarArhivi, knjižnice, muzeji: mogućnosti suradnjeu okruženju globalne informacijske infra-strukture / uredile Mirna Willer i Tinka Katić.Zagreb: Hrvatsko muzejsko društvo, 2000. Str.160.

61 Klarin, Sofija. Formalna obrada omeđenihpublikacija i elektroničke građe: ISBD(M) iISBD(ER). // Arhivi, knjižnice, muzeji: mogu-ćnosti suradnje u okruženju globalne informa-cijske infrastrukture / uredile Mirna Willer iTinka Katić. Zagreb: Hrvatsko muzejsko dru-štvo, 1998. Str. 116.

35

M U Z E O L O G I J A 4 0na za kreiranje slikovne datoteke) kojise mogu ponavljati ako su slike digita-lizirane ili izvedene iz drugih slika

- podaci o procesu digitalizacije (vrstauređaja, model uređaja, datum, osobakoja digitalizira) i samim postavkamadigitalizacije (razlučivost, tip digitali-zacije, povećanje, dubina boje)

- podaci o autorskim i drugim pravima(bilježe se prava za reproduciranje ori-ginala, surogata, digitalne slike, ime no-sitelja prava te ograničenja vezana zapregled, ispis ili reprodukciju)

- podaci o lokaciji slikovne datoteke (sta-za i ime slikovne datoteke, URN, URL).

Robin Wendler definira tri vrste meta-podataka: deskriptivne, administrativne istrukturalne.62 I dok se deskriptivni meta-podaci najčešće obrađuju na razini obradesamoga muzejskog predmeta, za doku-mentaciju slikovne datoteke važni su namadministrativni i strukturalni metapodaci.Podskup podataka koji nazivamo admini-strativnim metapodacima moramozabilježiti već pri stvaranju (digitalizaciji),odnosno pohrani slikovne datoteke. Oniobuhvaćaju informacije o samom procesudigitaliziranja (tip uređaja, postavke digi-taliziranja), slikovnoj datoteci (format,razlučivost, model boja), odnosno sve onošto može trebati korisnicima (i onim po-tencijalnima) pri pregledavanju, preno-

šenju ili nekom drugom obliku uporabe.Administrativnim metapodacima obu-hvaćeni su i podaci o izvorniku, autorskimpravima, vlasništvu te odgovornosti zaskeniranje i unos podataka.Strukturalne metapodatke možemoidentificirati kao središnji dio digitalnogdepozita odgovoran za dugoročnu zaštituelektroničke građe, čiji je zadatak opisatidijelove kompleksnog informacijskogobjekta: intelektualni sadržaj, medij nakojemu je taj sadržaj pohranjen i uređajkoji omogućuje njegovu realizaciju.63 Oniuspostavljaju veze između slike u digital-nom obliku, skeniranog izvornika (dijapo-zitiv, fotografija), izvornog predmeta izbirke te stoga omogućuju pravilnu inter-pretaciju i integraciju pojedinih slojevainformacija, ali i kretanje kroz razineopisa.I dok se podaci katkad mogu integrirati usamo zaglavlje slikovne datoteke, struk-tura takvih podataka razlikuje se i ovisi orazličitim formatima (vrstama slikovnihdatoteka). Nas zanima obrada metapoda-taka u integriranim informacijskim susta-vima, stoga ćemo o strukturi podataka na-mijenjenoj za opis digitalne građe više go-voriti u poglavlju o standardima za struk-turu podataka.Dokumentiranje tradicionalnevizualne građeAko je riječ o digitalizaciji postojećih tra-dicionalnih vizualnih fondova (fototeke,dijateke i sl.), uspostavlja se veza s posto-jećim ili novim zapisom o digitaliziranoj

62 Wendler, Robin. LDI update : metadata in thelibrary. // Library notes. 1286, July/August(1999), str. 4-5., Prema: Willer, Mirna.Metapodaci za dugoročnu zaštitu elektroničkegrađe. // 5. seminar Arhivi, knjižnice, muzeji:mogućnosti suradnje u okruženju globalneinformacijske infrastrukture / uredile MirnaWiller i Tinka Katić. Zagreb: Hrvatskoknjižničarsko društvo, 2002, str. 56.

63 Willer, Mirna. Metapodaci za dugoročnu zašti-tu elektroničke građe. Nav. dj., str. 56.


36

jedinici građe. Pri tom je fizička jedinicanekoga vizualnog fonda svojevrstan po-srednik između izvornog predmeta i novevizualne dokumentacije u digitalnom obli-ku, ali se njezina obrada ne smije zane-mariti stoga što će određen broj korisnikazanimati upravo taj tradicionalni fizičkimedij. Tako se uz osnovne podatke o sni-matelju, mjestu i vremenu snimanja temotivaciji, odnosno svrsi snimanja, mo-raju zabilježiti i podaci o perspektivi,orijentaciji te vezi između detalja i cjeline.Dokumentiranje muzejskih predmetakao sadržaja vizualne dokumentacijeVeć je istaknuta važnost uspostavljanjaveza i davanja pristupnih točaka premapodacima o muzejskom predmetu ilipredmetu baštine koji je vizualno repre-zentiran u određenome vizualnom mediju(fotografija, dijapozitiv, slikovna dato-teka), jer će upravo taj sloj podataka bitiu središtu interesa većine korisnika. Kakoje istaknuto, sve je više i projekata digita-lizacije izvan muzejskih institucija, uinstitucionaliziranim zbirkama vizualnegrađe vrlo slične muzejskoj građi (pokre-tna i nepokretna baština), a koji se nemogu osloniti na prethodnu obradu kao umuzejima gdje su ti podaci obrađeni većradi vođenja dokumentacije muzejskegrađe. Stoga je potrebno posebnu pozor-nost pridati upravo dokumentacijskojobradi muzejskih predmeta.Kako bismo lakše shvatili neke speci-fičnosti dokumentacijske obrade muzej-skih predmeta, podijelit ćemo je, premapodjeli iz knjižničarstva64, na formalnu

(deskriptivnu) i sadržajnu dokumentacij-sku obradu. Treba imati na umu da je tapodjela uvjetna i stoga joj pri dokumen-tiranju muzejske građe (iako se ono naj-češće povodi, metodološki gledano, ana-litičkim postupcima očitavanja i bilježenjaodređenih kategorija podataka) treba prićis posebnom pozornošću i poštovanjemmuzejskog predmeta kao nedjeljive cje-line njegovih sastavnica: materijala,oblika i značenja.65 U knjižničarstvu se,kada je riječ o obradi neknjižne, posebicevizualne građe, ističe potreba za jasnimodređivanjem formalnih i sadržajnih ele-menta, ali se istodobno napominje kakoje nužna i veća usklađenost formalne isadržajne obrade. Elaine Svenonius pri-mjećuje kako upravo ograničenja sadr-žajne obrade upućuju na atribute koji nepripadaju sadržajnoj obradi (npr. oblik ižanr)66. Mikica Maštrović, promišljajućiprobleme predmetne obrade neknjižnegrađe, ističe kako je prikazano djelo po-sebna vrsta predmeta (nap. aut. sadržaja),koji je jedinstven za slike, pa je nužnakoordinacija predmetne analize i formalnakatalogiziranja.67 Autorica navodi i pri-

64 Tadić, Katica. Rad u knjižnici : priručnik zaknjižničare. Opatija : Naklada Benja, 1994.

65 Maroević, Ivo. Muzeologija i znanost u virtu-alnom okruženju. // 2. i 3. seminar Arhivi, knji-žnice, muzeji : mogućnosti suradnje u okru-ženju globalne informacijske infrastrukture /uredile Mirna Willer i Tinka Katić. Zagreb:Hrvatsko muzejsko društvo, 2000, Str. 91-98.

66 Svenonius, Elaine. Access to nonbook materials:the limits of subject indexing for visual and aurallanguages. // Journal of the American Societyfor Information Science. 45, 8(1994), str. 605.

67 Maštrović, Mikica. Problemi predmetne obradeneknjižne građe s posebnim osvrtom na obraducrteža i grafika. // 4. seminar Arhivi, knjižnice,muzeji: mogućnosti suradnje u okruženjuglobalne informacijske infrastrukture / uredileMirna Willer i Tinka Katić. Zagreb : Hrvatskobibliotekarsko društvo, 2001. Str. 175.

37

M U Z E O L O G I J A 4 0mjer utjecaja informacija dobivenih for-malnom obradom na korisnikovu pro-cjenu vrijednosti predmetne (sadržajne,nap.aut.) informacije, na ikonografskuanalizu prikaza, te na samo značenje na-vodeći kako slika iz 19. st. o događaju iz18. st. može biti manje točna od onodobneskice.68

Formalna dokumentacijska obradaFormalna obrada obuhvaća podatkovnekategorije poput autora ili autorske sku-pine, naslova djela, mjesta i vremena izra-de i informacije o fizičkim značajkamapredmeta (dimenzijama, materijalu i te-hnikama). Tradicionalno, pristup uz po-moć formalnih elementa djela bio je ogra-ničen na ime autora, vrstu predmeta ilinaslov, a danas se, s razvojem normi ismjernica za strukturu podataka te moguć-nostima informacijske tehnologije, svečešće nude i drugi elementi, poput sadr-žaja, stila i sl.Većinu informacija koje je potrebno za-bilježiti pri formalnoj obradi građe mogu-će je iščitati izravno iz same jedinice građe(dimenzije, materijal i sl.). Zabilježit ćemoi one informacije koje dobivamo pratećimaterijal i oblik kroz vrijeme, od procesaizrade, preko starenja i uništavanjade tije-kom uporabe, sve do mogućih konzerva-torskih i restauracijskih zahvata. Kate-gorije poput autora, naslova, mjesta i vre-mena izrade, načina stvaranja, mjesta ivlasništva relativno su objektivne infor-macije koje se ne izvode iz sadržaja sameslike, već iz povijesti predmeta.

Prisjetimo se važnosti uloge vizualnog do-kumentiranja nekih oblika suvremene um-jetnosti u muzejima. Spomenimo, primje-rice, instalaciju, akciju, performans, ha-ppening ili neko drugo nepermanentnodjelo koje se ostvaruje u vremenu. Vrločesto nakon njihove izvedbe ne ostajemuzejski predmet, niti ikakav materijalni

68 Isto.

69 The misfits: conceptualist strategies in Croatiancontemporary art = Neprilagođeni : koncep-tualističke strategije u hrvatskoj suvremenojumjetnosti / urednik Tihomir Milovac. Zagreb: Muzej suvremene umjetnosti, 2002.

Slika 8 . Tomislav Gotovac: Prošenje (Molim milo-dar, hvala), 26. prosinac 1980. 10.30-11.30sati Ilica 1a, ispred crkve Ranjenog Isusa69


38

trag, već samo tijekom njihova trajanjazabilježena dokumentacija, koja katekadpreuzima ulogu surogata djela. Tada naformalnoj razini nailazimo na različiteprobleme poput određivanja autorstva ilvrste djela, što otvara i problem redefini-cije samog muzejskog predmeta. Tako se,primjerice, autorizirana fotografija akcijekoju je izveo Tomislav Gotovac 26. pro-sinca 1980. godine ispred crkve RanjenogIsusa u Ilici 1a u Zagrebu, s naslovom“Prošenje (Molim milodar, hvala)” (sl. 8)vodi u fundusu Muzeja suvremene umje-tnosti u Zagrebu pod inventarnim brojem3026. Ona stoji kao surogat djela (akcije),kao autor se vodi Tomislav Gotovac, a po-daci o samom fotografu nisu zabilježeni.Sadržajna dokumentacijska obradaU mnogim projektima istraživanja koris-ničkih upita postavljenih muzejskiminformacijskim sustavima, pokazalo sekako je sadržaj vrlo važna pristupna točkaza većinu korisnika, dok je samo mali po-stotak (uglavnom stručnih korisnika) zain-teresiran za formalne karakteristike mu-zejskih predmeta. To su pokazatelji kojinas upućuju na daljnje bavljenje tom kom-pleksnom tematikom.Spomenimo, na početku, raznolikost mu-zejske građe i nedjeljivost njenih sastav-nica (materijala, oblika i značenja) pojedi-nog muzejskog predmeta kao dva najvaž-nija razloga, kako ih je identificirala ŽarkaVujić, koja određuju specifičnosti sadr-žajne obrade muzejske građe70. Te bismo

specifičnosti trebali držati na umu pri dalj-njom razmatranju sadržajne obrade vizu-alne građe.Metode ispitivanja dokumenata,određivanja njihova sadržaja i izboraindeksnih terminaKada govorimo općenito o sadržajnojobradi, prikladno je krenuti od odgovara-juće međunarodne norme. Norma ISO5963:1985 opisuje dokumentacijske me-tode za ispitivanje dokumenata, određiva-nje njihova sadržaja i izbora indeksnihnaziva71 (dalje u tekstu Norma ISO 5963).Definicija dokumenta u Normi ISO 5963ne odnosi se samo na pisanu ili tiskanugrađu na papiru ili mikroformama (npr.knjige, časopisi, dijagrami, karte) nego ina druge medije (primjerice, na strojnočitljive zapise, filmove, zvučne zapise) itrodimenzionalne predmete ili stvari kojese upotrebljavaju kao uzorci. Takav gene-rički okvir, u kojemu možemo promatratii vizualnu građu i muzejske predmete,pruža mnoge pogodnosti, posebice u pro-cesu dokumentiranja. Upravo s razvojemInterneta i potrebom opisivanja i pretra-živanja heterogene građe u digitalnomobliku, sve se češće rabe koncepti u koji-ma se takva građa opisuje kao “predmetislični dokumentima” (engl. document-likeobjects). Muzeolozima je takav pristuppoznat u muzeološkoj teoriji i šire, u in-formacijskim znanostima, u kojima mu-zejske predmete/predmete baštine može-

70 Vujić, Žarka. Možemo li govoriti o sadržajnojobradi muzejske građe? // Arhivi, knjižnice,muzeji: mogućnosti suradnje u okruženjuglobalne informacijske infrastrukture. / uredile

Mirna Willer i Tinka Katić. Zagreb : Hrvatskobibliotekarsko društvo, 1998. Str. 179.

71 ISO 5963:1985. Documentation - Methods forexamining documents, determining theirsubject, and selecting indexing terms, 1985.

39

M U Z E O L O G I J A 4 0mo na više načina promatrati kao doku-mente72, što će zasigurno pomoći u dalj-njoj informatizaciji vizualnih, ali i jošraznovrsnijih muzejskih zbirki.U Normi ISO 5963 navode se tri etape prisadržajnom indeksiranju dokumenta:1) ispitivanje dokumenta i određivanje

njegova predmetnog sadržaja;2) prepoznavanje glavnih pojmova u

sadržaju (dokumenata);3) izražavanje tih pojmova indeksnim je-

zikom (analiza i prijevod pojma naindeksnu riječ ili naziv, engl. subjectindex term).

Ipak je vidljivo kako se unutar Norme ISO5963 većina primjera odnosi upravo natekstualnu građu, stoga će se pristup sadr-žajnoj obradi vizualne građe morati done-kle modificirati kako bi se uzele u obzirnjezine posebnosti.U prvoj etapi sadržajne obrade (ispi-tivanje dokumenta i određivanje njegovapredmetnog sadržaja) osoba koja obrađujetekstualni dokument posebnu će pozor-nost pridati ključnim dijelovima teksta -naslovu, sažetku, sadržaju, uvodu, zaklju-čku. Izvorni jezik vizualnog dokumentanije lako čitljiv, on zahtijeva osobu kojavlada vizualnim jezikom, koja će moćiprepoznati vizualne znakove i simbolespecifične za određeni kontekst. Pri ana-lizi vizualnog dokumenta katalogizatormora najprije prevesti ono viđeno u poj-move koji se mogu prevesti u riječimapredočeno značenje.U literaturi su česti primjeri koji upozo-ravaju na nesumjerljivosti vizualnoga i

verbalnog sustava. Elaine Svenonius usvom tekstu o pristupu neknjižnoj građi73istražuje utjecaj i navodi mnoge primjereneprevodivosti netekstualnih medija utekstualni medij sadržajnog indeksiranjariječima. Ona kritizira pozitivističke pri-stupe koji u svom nastojanju da opišu svi-jet jezikom nailaze na velike problemeupravo u umjetničkom kontekstu. Takonavodi Wittgensteinovu misao da “ukup-nost istinitih tvrdnji tvori sliku svijeta”koja jednostavno ne vrijedi u umjetni-čkom kontekstu jer “...umjetnika ne mo-žemo optužiti da laže, ma koliko njegovaslika iskrivljava stvarnost, pri čemu seupravo iskrivljavanje stvarnosti možeiskoristiti kako bi se otkrila prava istina”.74Ipak, autorica smatra da vizualni jezik,iako u osnovi različit od verbalnog sustavapredstavljanja, ima svoj leksikon, svojstrukturirani sustav značenja pomoćukojega se može izvesti sadržajna analiza.75Vizualni je jezik, prema Elaine Svenonius,ikonografski sustav znakova i simbolakoji predočuju pojmove i ideje, na sličannačin kao i riječi. Problemi koji se pojav-ljuju u takvom ikonografskom sustavuproizlaze iz činjenice da značenje znakaili simbola uvelike ovisi o kontekstu ikorisnikovu znanju o tom sustavu. Pred-metni stručnjak mora vladati vizualnimjezikom i mora ga znati prevesti u verbalnisustav koji će omogućiti pristup onimakojima slika treba, a ne moraju nužnopoznavati vizualni jezik.

72 Maroević, Ivo. Uvod u muzeologiju. Zagreb :Zavod za informacijske studije, 1993. Str. 132-144.

73 Svenonius, Elaine. Access to nonbook mate-rials : the limits of subject indexing for visualand aural languages. // Journal of the AmericanSociety for Information Science. 45, 8(1994),str. 602.

74 Isto.75 Isto.


40

U drugoj etapi sadržajne obrade (pre-poznavanje glavnih pojmova u sadržajudokumenta) predmetni stručnjak moraodabrati ključne pojmove kojima će do-kument indeksirati. Norma ISO 5963 upu-ćuje navodi bi pri odabiru pojmova glavnikriterij uvijek trebala biti potencijalna vri-jednost pojma kao elementa u izražavanjupredmetnog sadržaja dokumenta te njego-va pronalaženja. Pri stvaranju izbora poj-mova klasifikator treba imati, koliko je tomoguće, na umu pitanja koja potencijalnikorisnici mogu postaviti informacijskomsustavu. Prema Jadranki Lasić-Lazić, kri-terij prepoznavanja i izdvajanja predmet-ne oznake upravo je onaj korisnički:“Predmetna oznaka ili indeksni zapisdokumenta je koncizna reprezentacija ilisurogat dokumenta, s određenog aspekta,kojeg klasifikator izdvaja, razmišljajući omogućem zahtjevu korisnika ili imajućina umu karakteristike svojih korisnika.”76John Burnett upozorava kako i onaj tkoobavlja označivanje i korisnik koji postav-lja upit pri pretraživanju, moraju u misli-ma izvesti jednako razlaganje komplek-snih koncepata na jednostavne77, što jeposebice važno pri indeksiranju unutarračunalnih informacijskih sustava koji semahom koriste poslijekoordiniranimoblikom spajanja višečlanih naziva. Riječje o pojmovima izraženim kombinacijomviše samostalnih preporučenih termina,

pri čemu se spajanje obavlja naknadno,prilikom samog pretraživanja.Znatan broj muzejskih predmeta vizual-nog je karaktera, stoga je obradi takve gra-đe potrebno pridati dodatnu pozornost.Prisjetimo se još jedanput poslovice daSlika govori s tisuću riječi. Ona svjedočio komunikacijskoj snazi slike, a istodobnonas suočava s problemom na koji naila-zimo kada sliku želimo označiti riječimaodnosno indeksirati. Doslovno, sliku bi-smo morali indeksirati s tisuću riječi kakobi je netko mogao pronaći prema bilokojoj od riječi kojom slika, prema poslo-vici, govori! Mikica Maštrović piše kakobi svako predmetno označivanje perifer-nih tema bilo nepotreban luksuz78, a samotraženje i odabir “razumno djelotvornih”indeksnih naziva Helen E. Roberts identi-ficira kao pravi cilj predmetnog stru-čnjaka.79Često pri prvoj etapi obrade, u kojoj ispi-tujemo vizualni dokument i prepoznajemodijelove njegova sadržaja ne nailazimo naposebne probleme, ali nam izmiče pojamkojim bismo odredili cjelinu, a koja je usvojoj složenosti interakcije između dije-lova slike i njihova simbolizma jedno-stavno više od zbroja dijelova. Tako smosuočeni s nemogućnošću odabira dovolj-no ekonomičnoga indeksnog naziva štoga za takav predmetni sadržaj zahtijevadokumentacijski jezik.

76 Lasić-Lazić, Jadranka. Znanje o znanju.Zagreb: Zavod za informacijske studije Filo-zofskog fakulteta, 1996. Str. 108.

77 Burnett, John. An introduction to terminologiesfor decorative art, social history, and the historyof science. // Terminology for museums / ed.Roberts, D. Andrew. Cambridge : The MuseumDocumentation Association, 1990. Str. 307.

78 Maštrović, Mikica. Nav. dj., str. 179.79 Roberts, Helene E. Naming, defining, ordering

: an evolving and never-ending process. //Terminology for museums / ed. by D. AndrewRoberts. Cambridge : The Museum Documen-tation Association, 1990. Str 232.

41

M U Z E O L O G I J A 4 0U trećoj etapi sadržajne obrade oda-brani se pojmovi izražavaju indeksnimjezikom, tj. slijede analiza i prijevod poj-ma na indeksnu riječ ili naziv. Kad se poj-movi prevode u indeksne riječi, pojmovikoji su već zastupljeni u indeksnom jezikutrebaju se prevesti u preporučene izraze(deskriptore), a izraze koji čine nove poj-move radi točnosti i prihvatljivosti trebaprovjeriti u referentnim pomagalima kaošto su rječnici i enciklopedije za pojedinapodručja, tezaurusi ili klasifikacijske she-me. U toj etapi ključnu ulogu ima tezauruskao pomagalo koje predmetnim stručnja-cima olakšava odabir preporučenih nazivai uopće nadzor nazivlja (rješavanje proble-ma istoznačnica i višeznačnica i sl.).U Normi ISO 5963 kao oblici kojima semože reprezentirati sadržajni naziv zaindeksiranje navode se pojmovi izvedeniiz prirodnog jezika (uređeni, na primjer,pomoću tezaurusa), ili klasifikacijskeoznake (simboli).80 U knjižničarstvu supoznata, sukladno navedenoj podjeli, dvatemeljna postupka za sadržajnu obradugrađe: klasifikacija i predmetizacija. “Kla-sifikacija je postupak razvrstavanja sadr-žaja prema unaprijed određenim kriteri-jima (struka/predmet) koji se provodioznačivanjem umjetnim jezikom određe-noga klasifikacijskog sustava, a njezin jerezultat iskazan kroz stručne skupine ipodskupine poredane u stručnom kata-logu. Predmetizacija počinje s klasifika-cijom prema predmetu/predmetima kojisu sadržani u dokumentu, a označivanjese provodi prirodnim jezikom pa je njezin

rezultat iskazan poretkom prema pravili-ma za predmetno označivanje ili pravili-ma jezika za označivanje.”81 Jednu od te-meljnih razlika možemo prepoznati i usljedećim definicijama: “Klasificiranje jegrupiranje predmeta ili događaja u stručneskupine na osnovi njihovih osobina. Pred-metno označivanje je iskazivanje osobinapredmeta ili događaja korištenjem jezgro-vitih deskriptora, pojmovnih oznaka,predmetnica ili indikatora.”82 Obje nasdefinicije upućuju na pomagala za nadzornad nazivlja, stoga će u muzejskom kon-tekstu prva definicija uputiti na ICON-CLASS83 kao najpoznatiji ikonografskiklasifikacijski sustav, a druga na AAT84

kao najpoznatiji tezaurus za područjeumjetnosti i arhitekture.Dvojna priroda vizualnog simbolaNo vratimo se posebnostima sadržajneobrade karakteristične za predmete čiji jetemeljni oblik komunikacije vizualan.Složenosti analiziranja slike pridonosi idvojna priroda vizualnog simbola: onpredočuje i fizički predmet i ideju. Oba

80 ISO 5963:1985. Documentation - methods forexamining documents, determining theirsubject, and selecting indexing terms, 1985.odj. 3.4

81 Lasić-Lazić, Jadranka. Sadržajna obrada uknjižnici. // Arhivi, knjižnice, muzeji: mogu-ćnosti suradnje u okruženju globalne informa-cijske infrastrukture / uredile Mirna Willer iTinka Katić. Zagreb : Hrvatsko muzejskodruštvo, 1998. Str. 167.

82 Lasić-Lazić, Jadranka. Sadržajna obrada danasi pravci razvoja. // Predmetna obradba : isho-dišta i smjernice / Jadranka Lasić-Lazić (ur.).Zagreb : Hrvatsko knjižničarsko društvo, 1998.Str. 25.

83 ICONCLASS. URL: http://iconclass.let.ruu.nl/(2001-11-11)

84 AAT - Art and Arcihtecture Thesaurus. URL:http://shiva.pub.getty.edu/aat_browser/ (2002-11-07)


42

su aspekta bitna za pristup jer će korisnikezanimati građa zbog različitih razloga.Christine Jack navodi primjer u kojemuće jedan korisnik željeti pronaći sve prika-ze lavova u renesansi i taj se upit temeljina vizualnom predstavljanju fizičke po-javnosti, odnosno lava). Nasuprot tome,drugi će korisnik biti zainteresiran za pri-kaz ideje ponosa u istom razdoblju pričemu se upit temelji na vizualnom predo-čavanju određene ideje (lav koji simbo-lizira ponos).85Pri obradi umjetničkih predmeta zapaža-mo svojevrsnu dvojnost sadržaja: onog štoneposredno vidimo, primjerice na slici, ionog što dobijemo interpretacijom. Priodabiru odgovarajućih indeksnih nazivamože nam pomoći već spomenuti sustavikonografske klasifikacije ICONCLASSkoji omogućava prevladavanje problemakakve donosi takva dvojnosti. Primjerice,slika žene u zagrljaju snažnog ratnika, zanekoga tko ne zna za romansu Marsa iVenere iz mitološkog konteksta, samo jegenerički pojam “zagrljaja”86. Sličan jeprimjer razlikovanja teme “Bogorodica idijete” i bilo kojeg portreta žene s djete-tom. ICONCLASS upućuje na oba naziva,ne prisiljavajući nas na odabir izmeđuopćeg i specifičnog, ili pak bilježenja obakoncepta prilikom sadržajne obrade pred-meta. O važnosti oba aspekta pri sadr-žajnoj obradi govori i Mikica Maštrović:“Većina prikaza je “o nečem”, prikazujuosobu, mjesto ili neki objekt koji se mogu

identificirati. Iznimku čine apstraktnaumjetnička djela koja prikazuju različiteobjekte viđene očima različitih gledatelja.Likovna su djela katkada “o nečem” uširem smislu riječi, odnosno postoji temakoja je izražena uz konkretne objekte kojisu prikazani. Predmetno označivanje mo-ra uzeti u obzir oba aspekta da bi se odgo-vorilo na što više pitanja.”87

Sadržajna analizaKada je riječ o sadržajnoj obradi umjet-ničkih predmeta, još se težim pokazujuproblemi vezani za interpretaciju te razlu-čivanje slojeva značenja u sadržaju poje-dinog djela. Kao mogućnost rješavanjaspomenutih problema uvriježilo se tuma-čenje Erwina Panofskog, koji razlikuje trirazine na kojima možemo identificirati sa-držaj ili značenje (predikonografska de-skripcija, ikonografska analiza i ikono-loška interpretacija).88 U nas su o tomeopširnije pisale Žarka Vujić89 i MikicaMaštrović90.Iako je tumačenje nastalo u sklopu uvoda ustudij renesansne umjetnosti, ono se temeljina analizi načina na koje percipiramo,analiziramo i interpretiramo viđeno. Tuma-čenje je općeprihvaćeno i u stručnoj literaturiizvan povijesti umjetnosti kao dragocjenapomoć pri razlučivanju sadržaja slike te sečesto navodi u radovima vezanim uz sliko-vne baze podataka i vizualnu građu uopće.

85 Jack, Christine. State of the arts : currentapplications for indexing images. URL: http://www.slis.ualberta.ca/599/cjack/599.htm(2001-10-10)

86 Fuchs, R.H. Henri van de Waal, 1910-1972 //Simiolus: Netherlands quarterly for the historyof art, 6 (1972/73). Str.7.

87 Maštrović, Mikica. Nav. dj., str. 195.88 Panofsky, Erwin. Meaning in the visual arts.

London : Penguin Group, 1993. Str. 66.89 Vujić, Žarka. Što je ICONCLASS i možemo li

ga primijeniti u našim muzejima i galerijama?// Bilten o informatizaciji muzejske djelatnosti,1-4 (1998).

90 Maštrović, Mikica. Nav. dj., str. 195.

43

M U Z E O L O G I J A 4 0Prema Panofskom, razlikujemo tri razinena kojima možemo identificirati sadržajili značenje.- Na prvoj razini utvrđujemo činjenično

i ekspresivno značenje, što su zapravokategorije kojima opisujemo primarniili prirodni sadržaj. Nastojimo identi-ficirati čiste forme, odnosno prirodnepredmete poput osoba, elemenata krajo-lika, artefakata itd., ali isto tako i izražaj-ne osobine na osnovi kojih možemo go-voriti o patosu poze, gestama tragičnostiili radosti, ugođajnosti nekog ozračja.Svi ti predmeti i obilježja tvore popisumjetničkih motiva, a njihovo nabraja-nje na pojedinom umjetničkom djelučini predikonografsku deskripciju.

- Na drugoj razini utvrđujemo odnosnoprecizno identificiramo prikazani motivte tako otkrivamo sekundarno ili kon-vencionalno značenje. Drugim riječima,povezujemo umjetničke motive s

određenim temama ili idejama koje semogu nazvati prikazima, odnosno pri-čama i alegorijama. Takvim utvrđi-vanjem sadržaja umjetničkog djela bavise ikonografija u užem smislu.

- Suštinsko ili sadržajno značenje onaj jebitni dio sadržaja umjetničkog djela kojise može definirati kao objedinjavajućenačelo što leži u osnovi te ujednoobjašnjava i vidljivi događaj i razumomshvaćeno značenje. To je načelo kojeodređuje čak i formu u koju će se vidlji-vi događaj oblikovati i njime tumačimosimboličke vrijednosti djela. To je pred-met ikonografije u dubljem smislu, štopodrazumijeva metodu interpretacijekoja je više sinteza nego analiza.91

91 Panofsky, Erwin. Meaning in the visual arts.London : Penguin Group, 1993. Str. 53-55.


44

U skladu s iznesenom teorijom možemoreći kako predikonografska razina osigu-rava objektivnost pri bilježenju egzaktnihvizualnih opažaja i njihova kasnijegpretraživanja. Već na sljedećoj razini, kojase nadovezuje na tu preciznu predikono-grafsku deskripciju, pojavljuje se ikono-grafska analiza tema koja unosi neke kul-turološki uvjetovane koncepte u tuma-čenje interpretacije sadržaja. Ikonološka,pak, interpretacija suštinskog značenjsvojim pristupom nužno unosi mnogo više

subjektivnosti osobe koja obrađuje građu.No kako bi se osim predikonografske ra-zine i ikonografske razine u užem smislu(popis motiva i popis tema) mogla doku-mentirati i ikonološka interpretacija su-štinskog značenja, ona se može obrađivatizasebno u neindeksiranim poljima za opissadržaja. Na taj način možemo razlučitiobjektivne kategorije koje će služiti kaopristupne točke građi i subjektivan pristupinterpretaciji, bez nepoželjnog miješanja.Dodatan uvid u postojeće interpretacije ikritike ostvaruje se vezom s relevantnimbibliografskim jedinicama.

Tablica 1. Interpretacija vizualnog sadržaja prema Panofskom92

Predmet Čin Pomagala za Korektivni principiinterpretacije interpretacije interpretaciju interpretacije

(povijest tradicija)primarno iliprirodno (naturalsubject matter)-(A) činjenično, (B)izražajno - tvorisvijet motiva uumjetnosti

predikonografskadeskripcija(i pseudo-formalnaanaliza)

praktičnoiskustvo(poznavanjeobjekata idogađaja)

povijest stila (uvid unačine kako su, urazličitim povijesnimuvjetima, predmeti idogađaji bili izraženipomoću formi)

sekundarno ilikonvencionalnoznačenje koji tvorisvijet slika, priča ialegorija

ikonografskaanaliza

poznavanjeknjiževnih izvora(poznavanjespecifičnih temai koncepata)

povijest tipova (uvid unačine kako su u raz-ličitim povijesnim uvje-tima specifične teme ikoncepti bili izraženipomoću predmeta idogađaja)

suštinsko značenjeili sadržaj kojitvori svijet“simboličkih”vrijednosti

ikonološkainterpretacija

sinteza/intuicija(poznavanjebitnih tendencijaljudskog mišlje-nja) uvjetovanaosobnom psiho-logijom i Wel-tanschaungom

povijest kulturnihsimptoma ili simbola(uvid u načine kako su urazličitim povijesnimuvjetimbitne tendencijeljudskog mišljenja bileizražene pomoću specifi-čnih tema i koncepata)

I.

II.

III.

92 Isto, str. 166.

45


Linda H. Armitage i Peter G. B. Enserpreuzeli su shemu koju je već prema Pa-nofskome modificirala Sara Shatford, akoja može poslužiti kao pomagalo uprocesu sadržajne analize.93Navedena shema može služiti kao poma-galo pri sadržajnoj analizi, no ona je i pre-dložak prema kojemu se mogu analiziratiupiti jer je svakoj ćeliji dodijeljen kôdprema kojemu se mogu jednostavnijeanalizirati i prikazati čak i složeni upiti.Autori navode ove primjere:- karnevali: G2- karnevali u Riju: S2- karneval u Riju, 1986: S2 + S4.94

Tablica 2. Analiza vizualnog sadržaja Panofsky-Shatford

Predikonografija Ikonografija Ikonografija(Generičko) (Specifično) (Apstraktno)

Tko? vrsta/tip predmeta, osobe imenovana osoba, mitsko, fiktivno bićeskupina ili stvar

(G1) (S1) (A1)Što? tip događaja, akcije imenovani događaj emocija ili

ili akcija apstrakcija (G2) (S2) (A2)

Gdje? tip mjesta: zemljopisno, imenovana simbolizirano mjestoarhitektonski zemljopisna lokacija (G3) (S3) (A3)

Kada? ciklično vrijeme: linearno vrijeme: emocije, apstrakcijegodišnje doba, sat datum ili razdoblje simbolizirane

vremenom(kroz vrijeme)

(G4) (S4) (A4)

Tako se uz analizu sadržaja slika može iz-vesti i opća kategorizacija korisničkih upi-ta. Rezultati provedenog istraživanja u ko-jemu je obuhvaćeno sedam vizualnih zbirki(s uzorkom od prosječno 200 upita za sva-ku zbirku) pokazali su kako je postavljenonajviše ovih vrsta upita: S1 (imenovana oso-ba, skupina ili stvar), S3 (imenovana ze-mljopisna lokacija) i G1 (vrsta/tip predmeta,osobe). Podaci se razlikuju s obzirom navrstu zbirke, no osnova su za daljnji razvojsustava i strategije analize i indeksiranja,bliži pravim korisničkim zahtjevima. Autoriističu i potencijalnu vrijednost te sheme,koja bi mogla biti od iznimne pomoći kadabi se integrirala u korisničko sučelje zapretraživanje vizualnih informacija.95

93 Armitage, Linda; Enser, Peter. Analysis of userneed in image archives. Journal of InformationScience 23, 4 (1997), str 290.

94 Isto, str. 291. 95 Isto, str. 290.


46

Indeksiranje nadziranim jezicima iautomatsko indeksiranjeNakon provedenih postupaka analize i od-ređivanja sadržaja konačno trebamo iza-brati odgovarajuće indeksne riječi kojimaćemo zabilježizi odabrane pojmove. Kakobismo odredili pouzdane pristupne točkeputem indeksiranja, preporučuje se upo-raba nadziranih jezika, koji će pri pretra-živanju, za razliku od slobodnog teksta,omogućiti veću preciznost. Nadzirani je-zik obično upućuje na podskup riječi iza-branih iz prirodnog jezika, uređenih, naprimjer, pomoću tezaurusa, ili upućuje napojmove prikazane radi pretraživanja sim-bolima izabranim iz popisa neke klasifi-kacijske sheme.To važno područje podrobnije ćemo obra-diti u sljedećem poglavlju, u kojem će sepozornost pridati postojećim izvorima zanadzor nazivlja, ali i normama i smjerni-cama koje se odnose na samo stvaranje iupravljanje nazivljem. Tako će se detalj-nije obraditi tezaurus kao važno pomagalopri indeksiranju, ali i kao dragocjena po-moć korisnicima pri pretraživanju i stjeca-nju uvida u predmetno područje.Informacijska tehnologija obećava velikemogućnosti na području automatskogprepoznavanja i indeksiranja samogavizualnog sadržaja - boje, oblika, uzora-ka, predmeta i tekstura. Riječ je o tehni-kama automatskog indeksiranja kojestvaraju nove mogućnosti pretraživanjai u kojima bi se izbjeglo problematičnoopisivanje slike jezikom. Indeksiranjem

samog sadržaja, umjesto tekstualnogopisa sadržaja, dobile bi se novekategorije za pristup građi. Primjerice,pronalaženje koje se temelji na teksturiomogućilo bi stručnjacima i ostalimzainteresiranim korisnicima da pretražeslike koje karakterizira određeni potezkista u slikarstvu ili određeni način obra-de materijala.Vizualno pronalaženje informacija (engl.visual information retrieval) u slikovnojgrađi omogućeno je njezinom pojavom udigitalnom obliku. Mogućnosti prepozna-vanja boja, tekstura, oblika i prostornihodnosa vrlo su važne za daljnju obradu ikorištenje muzejske vizualne, ponajprijeslikovne dokumentacije. Vizualno prona-laženje informacija omogućuje automat-sko indeksiranje, koje će kao postupakkomplementaran tekstualnom pretraživa-nju znatno unaprijediti proces pretraži-vanja i pronalaženja vizualne građe.Tehnike strojnog prepoznavanja vizualnihelemenata (oblika, boja i dr.) vezane suza modele matematičke analize digitalnogsadržaja, a projekti automatskog indek-siranja slika u području kulturne baštinezasada su još u eksperimentalnoj fazi.Stoga treba pričekati da univerzalno pri-mjenjivi algoritmi, razvijeni za druge dje-latnosti, postanu dostupni i za primjenu umuzejskoj zajednici. O tomu će se višegovoriti u sedmom poglavlju, koje govorio perspektivama razvoja i primjene infor-macijskih sustava za pretraživanje i uprav-ljanje muzejskom vizualnom dokumenta-cijom u digitalnom obliku.

47

M U Z E O L O G I J A 4 0PODATKOVNI STANDARDI ISMJERNICE VAŽNI ZAMUZEJSKU VIZUALNUDOKUMENTACIJU UDIGITALNOM OBLIKUTehnički standardi vezani za digitaliza-ciju, obradu i pohranu vizualne građe udigitalnom obliku prikazani su u prvompoglavlju, a u ovom ćemo poglavlju datiprikaz i usporedbu podatkovnih standardai smjernica važnih za muzejsku vizualnudokumentaciju u digitalnom obliku.Standard možemo definirati kao zajedni-čki dogovoreno određenje koje pomažeosiguranju konzistentnog rezultata. Stan-dardi postaju posebice važni kada se višeaktivnosti mora provoditi u suglasju, a ra-čunalno okruženje danas podrazumijevavišekorisničke mrežne sustave, od lokal-nih do globalnih informacijskih mreža.Ovisno o potrebama zbog kojih je stan-dard razvijen, njegova se uloga može raz-likovati u rasponu od strogih tehničkihstandarda i protokola do neobvezujućihsmjernica. Za potrebe dokumentacijskeobrade ključni su podatkovni standardikako bi se osigurala nužna konzistentnosti preciznost podataka unutar informacij-skog sustava te interoperabilnost doku-mentacijskih sadržaja u široj zajedniciinstitucija koje se brinu o baštini.Kada govorimo o informacijskim susta-vima, na podatkovnoj razini razlikujemostrukturu podataka i same podatke. Stogaćemo u ovom poglavlju prikazati podat-kovne standarde koji definiraju strukturu(engl. data structure), odnosno kategorijepodataka koje čine zapis i njihove odred-nice poput ponovljivosti ili obveznosti, teodnose između samih kategorija u struk-turi. Osim toga, prikazat ćemo one stan-darde koji definiraju sadržaj podataka(engl. data content) i vrijednost podataka

(engl. data value), odnosno koji određujunačin na koji su podaci zabilježeni (npr.format bilježenja datuma ili osobnih ime-na) i otkrivaju kolika je njihova vrijednostza pojedine kategorije.Podatkovni standardi za strukturupodatakaPosebnosti vizualne građe i njihov utjecajna obradu pokazali su kako se, ni u mu-zejskome ni u akademskom okruženju, vi-zualna dokumentacijska građa ne možepromatrati izdvojeno od građe koju doku-mentira, tj. ponajprije od muzejskih pred-meta ili predmeta baštine. Upravo će tipodaci o izvornoj građi biti u središtu ko-risničkog interesa i stoga se u procesu do-kumentacijske obrade moraju odgovara-juće indeksirati kako bi se osigurale klju-čne točke pristupa i dokumentaciji i pred-metima. Moramo opisati i fotografsku re-produkciju kao svojevrsni vizualni nado-mjestak djela, ali i kao ravnopravnu vrstugrađe jer dio korisničke populacije zanimaupravo taj fizički entitet (zbog fotografa,samog medija i sl.). Konačno, postupcimadigitalizacije ili izravnog snimanja nastajei nova vrsta vizualne građe - ona u digi-talnom obliku, koja također zahtijeva pri-mjerenu dokumentacijsku obradu.Govoreći o digitaliziranum postojećih vi-zualnih fondova, Jennifer Trant i HowardBesser upozoravaju: “I oni koji razvijajui oni koji se koriste slikovnim bazamapodataka za dokumentaciju moraju razli-kovati informacije koje se odnose, kao pr-vo, na umjetničko djelo, kao drugo, nafotografske reprezentacije djela i, kao tre-će, na tehničke osobitosti slike u digital-nom obliku.”96 (sl. 9).96 Besser, Howard; Trant, Jennifer. Introduction

to imaging: issues in constructing an image


48

Slika 9. Tri vrste informacija u slikovnoj bazipodataka97

Podatkovne standarde i smjernice za stru-kturu podataka prikazane u ovom poglav-lju možemo, u skladu s obrazloženomkoncepcijom, okvirno podijeliti u tri os-novne skupine:1) oni koji se ponajprije odnose na iz-

vorne muzejske predmete, a njihovuvizualnu reprezentaciju obuhvaćajusamo kao još jedan dio muzejske do-kumentacije djela (npr. CIDOC-ovesmjernice, Kategorije za opis umjet-ničkih djela - CDWA - ili ObjectID),

2) oni koji se poglavito odnose na vizu-alnu reprezentaciju građe (npr. VRA),

3) oni koji su prije svega namijenjeni zaopisu digitalne građe poput Dublin Co-

rea, osmišljen kako bi se jednostavnimopisom omogućilo pronalaženje hete-rogenih informacijskih resursa.

Prikaz i usporedba važnijih propisa,normi i smjernica za strukturupodataka za dokumentiranje vizualnegrađePrikaz i usporedbu važnijih propisa, normii smjernica za strukturu podataka za do-kumentiranje vizualne građe kronološkićemo izložiti zajedno s popisima rele-vantnih kategorija podataka.Dokumentacija i klasifikacija muzejskihi galerijskih predmetaUpute za organizaciju fototeke (kao oblikadokumentacije muzejskih predmeta) usklopu Dokumentacije i klasifikacije mu-zejskih i galerijskih predmeta98 objavljene1987. godine u Muzeologiji 25 jedan suod temeljnih projekata kojima je sustavnodefiniran okvir za organizaciju vizualnedokumentacijske građe.U uputama se određuju ove podatkovnekategorije za inventarnu knjigu inventaranegativa:1. naziv ustanove i oznaka veličine nega-

tiva,2. redni broj negativa (označava signa-

turu i smještaj negativa),3. sadržaj snimke (negativa); ident. broj

predmeta koji je snimljen, ili kratkuidentifikaciju negativa s nazivom lo-

database. Santa Monica : The Getty Art HistoryInformation Program, 1995. Str. 15.

97 Isto.

98 Dokumentacija i klasifikacija muzejskih igalerijskih predmeta. // Muzeologija. 25(1987). Zagreb : Muzejski dokumentacijskicentar. Str. 24-26.

49

M U Z E O L O G I J A 4 0kaliteta ili objekta koji je snimljen (akona negativu nije muzejski predmet),

4. datum snimanja,5. autor negativa,6. signatura pozitiva,Pozitiv se izrađuje za arhiv fototeke i lijepise na karticu koja sadržava ove kategorijepodataka:1. ident. broj predmeta,2. broj negativa,3. signatura pozitiva,4. predmet snimanja,5. opis fotografije (u toj rubrici treba na-

glasiti one pojedinosti na fotografijikoje su važne, a teže se uočavaju),

6. svrha snimanja,7. autor fotografije,8. datum snimanja.Za dijapozitive se također može izraditikartica, ali postoji i druga mogućnost: dase u inventarnu knjigu dijapozitiva odmahupisuju svi podaci koji su navedeni nakartici, pa se inventarna knjiga dijapozi-tiva razlikuje od knjige negativa time štosadržava i sve podatke s kartice.99

UNIMARCZnačajne zbirke vizualne građe često senalaze u sastavu knjižnica. Spomenimosamo domaći primjer bogatog fonda Gra-fičke zbirke Nacionalne i sveučilišne knji-žnice koja posjeduje različitu građu, kakopo vrsti, npr. crteže, grafike, plakate, raz-glednice, grafičke mape, ekslibrise i dr.,tako i po načinu prikaza, od umjetničkedo dokumentarne građe.100

U takvim se zbirkama gotovo redovito ko-risti MARC (engl. MARC - MAachineReadable Cataloguing), odnosno UNI-MARC kao standardni bibliotečni strojnočitljivi formati. Nakon pokušaja da se zarazličite vrste građe oblikuju svojevrsnizasebni formati (primjerice, MARC VisualArts Format - Draft -), 1999. godineMARC21, kao novi jedinstveni format,harmonizirao je dotadašnje MARC for-mate za različite tipove građe.101 U Hr-vatskoj se primjenjuje format UNI-MARC, koji u izdanju iz 1994. godinesadržava označitelje sadržaja za obradugrafičkih listova, slika i crteža, umjetninai realija.102

CIDOC-ove podatkovne kategorije -međunarodne smjernice za podatkeo muzejskom predmetuMeđunarodne smjernice za podatke o mu-zejskom predmetu: CIDOC-ove podatkov-ne kategorije103 donose 22 skupine poda-taka za opis muzejskog predmeta, a jednaod skupina je i ona o podacima o vizualnojdokumentaciji. Podaci o vizualnoj doku-mentaciji podržavaju sva četiri cilja doku-

99 Isto.100 Maštrović, Mikica. Primjena bibliotečnih stan-

darda na obradu građe iz fonda Grafičke zbir-

ke Nacionalne i sveučilišne knjižnice. // Arhivi,knjižnice, muzeji : mogućnosti suradnje u okru-ženju globalne informacijske infrastrukture /uredile Mirna Willer i Tinka Katić. Zagreb :Hrvatsko bibliotekarsko društvo, 1998. Str. 179.

101 MARC21. URL: http://www.loc.gov/marc/annmarc21.html (2001-11-11)

102 Willer, Mirna. UNIMARC u teoriji i praksi.Rijeka: Naklada Benja, 1996. Str. 89.

103 Međunarodne smjernice za podatke o muzej-skom predmetu: CIDOC-ove podatkovnekategorije. // Vijesti muzealaca i konzervatora.1-4 (1999).


50

mentacije koja su identificirana u Smjerni-cama: doprinos sigurnosti predmeta, osi-guravanje odgovornosti, omogućivanjepristupa predmetima te bilježenje povi-jesti predmeta. Kada se određuje svrha tepodatkovne skupine, ističe se: “Vizualnadokumentacija iznimno je korisna u izradireplike izgubljena ili otuđena predmeta.Ponekad je bez slike nemoguće dokazativlasništvo ili identificirati predmet. Jed-nako tako slikovni podaci vizualno nado-punjavaju drugdje zabilježene tekstualneinformacije.”104Unutar skupine podataka o vizualnoj do-kumentaciji navedene su sljedeće dvijepodatkovne kategorije: vrsta slike i njezinidentifikacijski broj. U Smjernicama jenaveden ovakav primjer:

Vrsta slike: digitalna

Identifikacijski broj slike: 765123.23

Napominje se kako ta podatkovna skupinamože biti zabilježena koliko je puta potre-bno jer jedan predmet može imati više sli-ka, a identifikacijski broj služi kao refe-renca koja povezuje zapis o predmetu saslikom predmeta pohranjenom izvan iliunutar dokumentacijskog sustava.ObjectIDObjectID međunarodni je standard kojipropisuje minimum potrebnih podataka zaidentifikaciju umjetničkih i arheološkihpredmeta i antikviteta, a razvijen je u sura-dnji muzejske zajednice i Interpola kakobi se olakšalo pronalaženje i identifikacijaukradenih predmeta baštine.

Ključni su postupci propisani u podsjet-niku ObjectID105:- fotografiranje (vizualno je dokumenti-

ranje od ključne važnosti pri pronalaženjui identificiranju nestalih predmeta baštine)

- dokumentiranje (prema devet ObjectIDkategorija podataka)

- bilježenje kratkog opisa predmeta- pohrana i zaštita dokumentacijeStandard se preporučuje za ove uporabe:- kao podsjetnik za podatkovne kategorije

nužne da bi se uspostavila minimalnarazina informacija potrebna za identi-fikaciju ukradenih ili nestalih predmeta

- kao dokumentacijski standard za koji seuspostavlja minimalna razina podataka

- kao ključna karika u izgradnji informa-cijskih mreža za razmjenu i dijeljenjepodataka o predmetima

- kao ključna komponenta u obuci iz do-kumentiranja predmeta baštine.106

Tablica 3. ObjectID kategorije podataka1 Vrsta predmeta (Type of Object)2 Materijali i tehnike (Materials &

Techniques)3 Mjere (Measurements)4 Natpisi i oznake (Inscriptions &

Markings)5 Razlikovna obilježja

(Distinguishing Features)6 Naslov (Title)7 Tema (Subject)8 Vrijeme (Date or Period)9 Stvaratelj (Maker)

104 Isto, str. 18.105 ObjectID. URL: http://www.object-id.com/

checklist/check_eng.html (2002-10-10).106 Isto.

51

M U Z E O L O G I J A 4 0VRA osnovne kategorije (VRA CoreCategories)Ključne smjernice za opis vizualnih izvo-ra jesu VRA osnovne kategorije (VRACore Categories, Version 3.0) koje razvijaKomitet za podatkovne norme Udruženjaza vizualne izvore (Visual ResourcesAssociation Data Standards Committee).VRA osnovne kategorije sastoje se od je-dinstvenog skupa elemenata koji se možeprimijeniti koliko je puta potrebno kakobi se omogućio standardizirani opis djelavizualne kulture (engl. visual culture), kaoi njihovih slikovnih nadomjestaka (engl.surrogate image) kojima su djela doku-mentirana.107Razvoj VRA osnovnih kategorija umno-gome su odredili mehanizmi i načela kojavrijede unutar Dublin Core zajednice. Tajje utjecaj ključan kada govorimo o dostu-pnosti podataka o zbirkama, posebice uokruženju globalne informacijske infra-strukture, stoga što je Dublin Core raz-vijen ponajprije za spomenuto okruženje.Tako se primjerice, slijedi “1:1 načelo”prema kojemu se svaki resurs (predmetili njegova slika) opisuju odvojenim za-pisima. Stoga se u aktualnoj inačici 3.0uvodi jedinstveni, univerzalno primjenjivskup elemenata za svaki takav zapis me-

tapodataka, za razliku od inačice 2.0, kojaje razlikovala zasebne skupove elemenataza djelo (engl. work) i vizualni dokument(engl. visual document). Kako bi se razli-kovali zapisi o djelima i vizualnim doku-mentima, dodan je novi element - Tip za-pisa (engl. Record Type) koji određuje jeli riječ o zapisu za djelo ili zapisu za sliku,odnosno vizualni surogat, pa taj elementmože poprimiti samo jednu od dvijevrijednosti (work ili image).Sastavljači Kategorija napominju kakoone nisu mišljene kao gotova aplikacija,već kao polazišna točka za definiranjemodela podataka za opis vizualnih izvora.Slijed kategorija unutar skupa je dogovo-ran, a u lokalnim se implementacijama po-tiče utvrđivanje njihova redoslijeda poljakako bi se što primjerenije opisale njihovezbirke. I sami elementi mogu biti ponov-ljeni koliko je puta potrebno unutar zapisa(što je još jedna sličnost s Dublin Coreom)kako bi se djelo ili slika zadovoljavajućeopisali.U sljedećoj su tablici navedeni kategorijepodataka, odnosno elementi i kvalifikatorikojima se dodatno određuje njihovo zna-čenje te njihovo mapiranje u nekvalifici-rani Dublin Core osnovni skup metapo-dataka.


52

Tablica 4. VRA osnovne kategorije podatakaVRA Dublin CoreRECORD TYPE TYPETYPE TYPETITLETitle.VariantTitle.TranslationTitle.SeriesTitle.Larger Entity TITLEMEASUREMENTSMeasurements.DimensionsMeasurements.FormatMeasurements.Resolution FORMATMATERIALMaterial.MediumMaterial.Support FORMATTECHNIQUE FORMATCREATORCreator.RoleCreator.AttributionCreator.Personal nameCreator.Corporate name CREATOR, CONTRIBUTORDATEDate.CreationDate.DesignDate.BeginningDate.CompletionDate.AlterationDate.Restoration DATE, COVERAGELOCATIONLocation.Current SiteLocation.Former SiteLocation.Creation SiteLocation.Discovery SiteLocation.Current RepositoryLocation.Former Repository CONTRIBUTOR, COVERAGEID NUMBERID Number.Current RepositoryID Number.Former RepositoryID Number.Current AccessionID Number.Former Accession IDENTIFIERSTYLE/ PERIODStyle/Period.StyleStyle/Period.PeriodStyle/Period.GroupStyle/Period.SchoolStyle/Period.DynastyStyle/Period.Movement COVERAGE, SUBJECTCULTURE COVERAGESUBJECT SUBJECTRELATIONRelation.IdentityRelation.Type RELATIONDESCRIPTION DESCRIPTIONSOURCE SOURCERIGHTS RIGHTS

53

M U Z E O L O G I J A 4 0Kategorije za opis umjetničkih djela(CDWA - Categories for the Descriptionof Works of Art)Kategorije za opis umjetničkih djela108

(CDWA - Categories for the Descriptionof Works of Art) (sl. 10) koje je razvioAITF (AITF - Art Information Task For-ce), a financirao J. Paul Getty Trust, opi-suju model podataka kojim je određenkonceptualni okvir za opis i pristup poda-cima o predmetima. Unutar spomenutogokvira određeni su odnosi između umje-tničkog predmeta/djela i vezane vizualnedokumentacije te tekstualnih referenci.Omogućene su i veze jednoga umjetni-čkog predmeta/djela s drugima. Ključnesu veze s normativnim datotekama (umje-tnici, mjesta, sadržaj, te generički konceptikoji obuhvaćaju materijale, tehnike, vrstupredmeta, stil itd.), za koje Kategorije od-ređuju i strukturu i identificiraju osnovneizvore za nadzor nazivlja.

Slika 10. CDWA model entitet - odnos (ER)model109

U CDWA modelu entitet-odnos kao jedanod ključnih odnosa istaknut je onaj izme-đu predmeta i vezane vizualne dokumen-tacije (engl. related visual documen-tation).

Tablica 5. CDWA kategorije za vizualnu doku-mentaciju

Relationship type Image ownershipImage type • owner’s nameImagemeasurements • owner’s numbers

• value Image source• unit • name

Image format • numberImage date Copyright/restrictionsImage color RemarksImage view Citations

• indexing terms

Osnovni skup metapodataka DublinCoreDublinski skup od 15 osnovnih eleme-nata, razvijen kao pomoć u pronalaženjuelektronički izvora informacija na Inter-netu, namijenjen je stvaranju jednostavnihopisa različitih vrsta građe.Kao podsjetnik na elemente Dublin Co-rea, navodimo tablicu Juhe Hakale u kojojih je on razvrstao na one kojima se odre-đuje sadržaj, intelektualno vlasništvo isama pojavnost izvora.110

107 VRA Core Categories. URL: http://www.vraweb.org/vracore3.htm#core (2002-03-10).

108 Categories for the Description of Works of Art(CDWA). URL: http://www.getty.edu/research/institute/standards/cdwa/index.html (2001-10-10).

109 CDWA Entity-relationship diagram. URL:http://www.getty.edu/research/institute/stan-dards/cdwa/6_entity/index.html (2001-10-10)

110 Hakala, Juha. Dublinski osnovni skup eleme-nata metapodataka. // Vjesnik bibliotekaraHrvatske. 43, 1-2 (2000), str. 49-68.

Artist

Identification

Generic

Concept

Identification

Place/Location

Identification

Subject

Identification

OBJECT / WORK

CATEGORIES

(for museum object,

artifact, architecture,

volume, group)

Related Works

Related Visual

Documentation

Related Textual

References

Links include

� main object/work to

another object/work

� related “authorities”

� possibly related images,

texts, or other entities


54

Tablica 6.Podjela Dublin Core elemenata premaJuhi Hakali

Sadržaj Intelektualno Instancijavlasništvo

naslov stvaratelj Datumtema nakladnik tipopis suradnik formatizvor vlasnička prava identifikatorjezikodnosobuhvat

Iako se 15 elemenata dublinskog skupaustalilo i neće se uvoditi novi niti odba-civati postojeći, Dublin Core je kao formatvrlo fleksibilan. Fleksibilnost je bila ijedno od prvih načela pri njegovu razvoju,a najvažniji mehanizmi kojima je onaomogućena jesu: mogućnost primjenekvalifikatora i mogućnost lokalnog pro-širivanja.Dublinski skup od 15 elemenata jedno-stavan je format, no uz primjenu kvali-fikatora on može postati onoliko složenkoliko je to potrebno. Osnovno je praviloda kvalifikator ne smije imati šire zna-čenje od elementa kojemu pripada.111 Ra-zlikujemo tri vrste kvalifikatora: kvalifi-kator za jezik, shemu i tip.Kvalifikatorom za jezik omogućena jevišejezičnost Dublin Corea, što je za nasu Hrvatskoj posebno važno. Osim što sepovećava kvaliteta opisa, povećava se iprimjenjivost elemenata za naslov, temui opis i to posebice u kontekstu Internetakao svjetske računalne mreže. Kvalifi-kator shema definiran je kao formalni

standard za sadržaj podataka ili standardza kodiranje uz koji je vezana autori-tativna služba za održavanje kvalitetesadržaja.112 Za nas su važni klasifikacijskisustavi i popisi predmetnica ili desktrip-tora poput Tezaurusa za umjetnost i arhi-tekturu (AAT).Svrha kvalifikatora tip jest suženje zna-čenja pojedinog elementa, stoga se takvikvalifikatori nazivaju i podelementima.Osmišljeno je i tzv. “Dumb-down” načelokoje omogućuje ignoriranje kvalifikatoraako ga pretraživač ne zna obraditi, pa nepostoji bojazan da će kvalifikatori unijetizbrku ili onemogućiti interoperabilnost.Pri specifičnoj dodatnoj primjeni seman-tika Dublin Corea lako se može proširitidodavanjem lokalnih elemenata, a kakotakvi elementi počinju s “X-”, pretraži-vački ih programi zanemaruju ako ih neznaju obraditi.Posljednjih godina zabilježen je velik brojpokušaja uspostave veza između raznihpodatkovnih modela i Dublin Corea. Noprevođenje i mapiranje tako složenih po-datkovnih modela kakvi su potrebni zaopis muzejskih predmeta nije posve je-dnostavno. Usporedne tablice, poput onekoja je nastala na trećem seminaru AKM-a kao rezultat rada radionice za DublinCore i zajedničke radne grupe AKM-a113,pomoću koje se pokušala uspostaviti se-mantička veza između elemenata Dublin

111 Isto, str. 49-68.

112 Dublin Core Qualifiers. URL: http://purl.oclc.org/dc/documents/rec/dcmes-qualifiers-20000711.htm (2000-07-11)

113 Usporedna tablica: Dublin Core, EAD,UNIMARC, CIDOC. // 2. i 3. seminar Arhivi,knjižnice, muzeji: mogućnosti suradnje u okru-ženju globalne informacijske infrastrukture /ur. Mirna Willer i Tinka Katić. Zagreb :Hrvatsko muzejsko društvo, 2000. Str. 217.

55

M U Z E O L O G I J A 4 0Corea i elemenata podatkovnih standardai smjernica u arhivističkoj, knjižničarskoji muzejskoj zajednici, trebalo bi obogatitipravilima koja bi dinamički, ovisno o vrstigrađe ili vrijednosti pojedinih elemenata,adekvatno odražavala pojedine koncep-te.114

Pravilnik o sadržaju i načinu vođenjamuzejske dokumentacije o muzejskojgrađiPrema Pravilniku o sadržaju i načinu vo-đenja muzejske dokumentacije o muzej-skoj građi115 iz 2002. godine (dalje u tek-stu Pravilnik), vizualni fondovi pripadajuu sekundarnu muzejsku dokumentaciju.Prema Pravilniku, audiovizualni se fon-dovi sastoje od fizičkih jedinica fonoteke,fototeke, dijateke, videoteke, filmoteke,planoteke, fonda dokumentacijskih crtežai fonda digitalnih i magnetnih zapisa, aza svaki audiovizualni fond vodi se zase-bna inventarna knjiga po sustavu tekućihbrojeva.116Tako će vizualni fondovi biti opisani pre-ma istim kategorijama podataka kao iostali audiovizualni fondovi, tj. premasljedećim kategorijama inventarne knjigeaudiovizualnih fondova:

1. podaci o ustanovi (naziv ustanove,ulica i broj, mjesto, kodna oznakaustanove),

2. inventarna oznaka (negativa, pozitivaili audiojedinice),

3. autor, 4. datum, 5. predmet snimanja,

- inventarna oznaka predmeta - naziv predmeta, 6. opis predmeta,

- prijepis natpisa, 7. svrha snimanja, 8. stalni smještaj, 9. napomena,10. osoba odgovorna za unos podataka.Podatkovni standardi za sadržaj ivrijednost podatakaU potrazi za određenim muzejskim pred-metima ili njihovom dokumentacijom,pri pretraživanju klasičnih katalogamuzejskih zbirki u slučaju teškoća mo-žemo se obratiti kustosu koji vodi zbirkuili odgovarajućem predmetnom stručnja-ku. Budući da digitalne zbirke (primje-rice, ako im pristupamo od kuće prekoon-line kataloga) ne zahtijevaju posredo-vanje čovjeka, sustav za pretraživanje ukoji je uključen tezaurus nameće se kaoosnovna pomoć korisniku pri odabirunazivlja kojim će se služiti pri obliko-vanju upita, ali i kao mogućnost dodat-nog uvida u predmetno područje. Iakosu danas razvijene mogućnosti pretraži-vanja slobodnog teksta, kao i zasada jošu razvoju, projekti automatskog prepo-znavanja i indeksiranja elementa slike(boje, oblika i sl.), kvalitetan tezauruszasada je rješenje koje daje najpouz-danije pristupne točke informatiziranimmuzejskim zbirkama.

114 Zlodi, Goran. CIDOC-ove Međunarodnesmjernice za podatke o muzejskom predmetu iDublin Core : problemi i perspektive. // 4. se-minar Arhivi, knjižnice, muzeji: mogućnostisuradnje u okruženju globalne informacijskeinfrastrukture. / uredile Mirna Willer i TinkaKatić. Zagreb : Hrvatsko knjižničarsko društvo,2001. Str. 73-81.

115 Pravilnik o sadržaju i načinu vođenja muzejskedokumentacije o muzejskoj građi. // Narodnenovine. 108 (2002).

116 Isto, članak 25.


56

Temelji izrade i održavanja tezaurusaKada se danas govori o dokumentiranjumuzejskih zbirki, svakako se misli na do-kumentiranje uz pomoć računalnih infor-macijskih sustava za upravljanje i pristupmuzejskim zbirkama, a podrazumijevanaje i mogućnost on-line pristupa. Iako Me-đunarodne smjernice za podatke o muzej-skom predmetu: CIDOC-ove podatkovnekategorije nastoje dati opći model zapraktične dokumentacijske sustave, kojimogu biti manualni ili računalni, s podat-kovnim kategorijama usporedivim s rubri-kama na kataloškim listićima ili poljimau računalnom sustavu117, iz mnoštva je pri-mjera vidljivo kako su mišljene upravoza implementaciju u računalnom informa-cijskom sustavu. Jedna od ključnih od-rednica i očekivana zadaća svakog infor-macijskog sustava, pa tako i muzejskoga,jest da njegovim pretraživanjem korisnikdobije pouzdane informacije, a upravo jekontrola nazivlja koje upotrebljavamo pridokumentiranju presudna za kvalitetupretraživanja. Kako su nestrukturiraneliste nazivlja nedostatne za kvalitetnopretraživanje specifično strukturiranihpodataka o muzejskoj građi, kao dovoljnokvalitetno pomagalo za nadzor nazivljanameće se tezaurus.Tako će za ovo razmatranje biti ključnameđunarodna, usvojena (za sada u prije-vodu) kao hrvatska, norma HRN ISO2788:1999 Dokumentacija – Smjernice zaizradu i razvoj jednojezičnih tezaurusa118

(dalje u tekstu Norma ISO 2788), koja se

temelji na općim načelima primjenjivimaza većinu predmetnih područja.119 Uvodnomožemo izdvojiti i referencu Izrada i upo-raba tezaurusa: praktični priručnik120

(dalje u tekstu Izrada i uporaba tezau-rusa) kao još jedno opće mjesto u literaturio tezaurusima koje u svojem četvrtom iz-danju potpisuje troje autora: Jean Aitc-hison, Alan Gilchrist i David Bawden, tedvije reference iznimne važnosti za mu-zejsku zajednicu. Prva je nastala u samojzajednici - Smjernice za izradu tezaurusanaziva za muzejske predmete121 (dalje utekstu Smjernice MDA), a razvio ju je Stu-art Holm i Radna skupina za nazivljeMDA (Museum Documentation Associa-tion). Druga, koja je važna upravo zbogmogućnosti prevođenja ili razvoja višeje-zičnih tezaurusa, a izravno se temelji na

117 Međunarodne smjernice za podatke o muzej-skom predmetu: CIDOC-ove podatkovnekategorije. // Str. 9.

118 HRN ISO 2788:1999 Dokumentacija – Smjer-nice za izradu i razvoj jednojezičnih tezaurusa.

119 Ovdje možemo napomenuti kako je Norma ISO2788, vrlo kompleksna norma i bavi setezaurusima kao pomagalima za nadzornazivlja. Stoga se ponajprije odnosi nastandardizaciju vrijednosti podataka. No onapreporučuje i određene postupke (navedenemetode sastavljanja, promjene, odabira nazivai sl.) pri izgradnji, upravljanju i održavanjutezaurusa. Navođenjem određenih vrsta nazivate odnosa i veza koje se mogu ostvariti izmeđunaziva definirana je i podatkovna strukturatezaurusa. Preciznost takvih uputa koje Norma2788 donosi omogućuje oblikovanjepodatkovnog (primjerice, relacijskog) modelaza tezaurus kao zasebnoga informacijskogsustava. Ona definira i neka sintaktička pravilaza navođenje naziva (višečlani nazivi, kratice,uporaba jednine ili množine i sl.), čime utječei na sadržaj podataka.

120 Aitchison, Jean; Gilchrist, Alan; Bawden,David. Thesaurus construction and use: apractical manual. 4th ed. London : Aslib, 2000.

121 Guidelines for constructing a museum objectname thesaurus. URL: http://www.mda.org.uk/holm.htm (2001-10-10).

57

M U Z E O L O G I J A 4 0Normi ISO 2788 jest Norma ISO5964:1985 (dalje u tekstu Norma ISO5964). Ona daje smjernice za izradu i raz-voj višejezičnih tezaurusa.122I kao što Norma ISO 2788 dopušta da seza pojedina predmetna područja katkadodstupi od općih preporuka (što mora bitinaznačeno na odgovarajućemu mjestu), uSmjernicama MDA napominje se kako semora slijediti Norma ISO 2788 sve dokne postoji vrlo jak muzeološki razlog zaodstupanje od nje.123Kako bismo pri dokumentacijskoj obradišto više poštovali specifičnosti koje zahti-jeva muzejska građa i tako muzejskimzbirkama osigurali odgovarajući pristup,potrebno nam je pomagalo koje će i oso-bama koje indeksiraju i samim korisni-cima pružiti primjerenu pomoć. Tezaurusmora unutar određenoga informacijskogsustava osigurati nadzor nazivlja i takoomogućiti njegovu dosljednu uporabu priobradi i pretraživanju, a ujedno posebnimfunkcionalnostima mora dodatno proširitimogućnosti pretraživanja (uključivanjehijerarhija, upućivanje na preporučenenazive i sl.), kao i pružanjem uvida upredmetno područje. Unutar informacijskog sustava tezaurusima zadaću da za pojedine kategorije po-dataka nadzire sadržaj i vrijednost poda-taka. Na taj način on čuva konzistentnostpodataka (a time i integritet baze poda-taka) te, naposljetku, omogućuje pouz-dano pretraživanje podataka.

Norma ISO 2788 identificira dva osnovnanačina kojima se postiže kontrola rječnikapomoću tezaurusa. Prvi je način onaj pre-ma kojemu se svaki naziv svodi na samojedno značenje koje zadovoljava potrebesustava za indeksiranje, što ga razlikujeod leksikografskog pristupa, u kojem seu rječniku navodi više značenja riječi.Drugi se način primjenjuje kad se istipojam može izraziti s dvije ili više istozna-čnica.124 Tada se jedan od tih naziva izabe-re kao preporučeni naziv (engl. preferredterm), a zatim se dosljedno upotrebljavaza indeksiranje. Svi istoznačni nazivi osta-ju u sustavu kao nepreporučeni nazivi(engl. nonpreferred) i za svaki se izrađujeuputnica na preporučeni naziv te takomogu služiti korisniku kao dodatne pristu-pne točke pri pretraživanju.Indeksni naziviU Normi ISO 2788 detaljno su obrazlo-ženi, primjerima potkrijepljeni i navede-nim izuzecima popraćeni poželjni oblicinaziva s obzirom na vrstu riječi koje tvoreodređeni jednočlani ili višečlani naziv zaindeksiranje. Za potrebe ovog rada okvir-no ćemo prenijeti najvažnije smjernice priodabiru oblika riječi za indeksni naziv.Oblici nazivaOpćenito je poželjno da se naziv za indek-siranje sastoji od imenice ili imeničke sku-pine (pridjev i imenica ili prijedlog i ime-nica), a ne preporučuje se uporaba prilogai pridjeva kao naziva za indeksiranje, nitiuporaba glagola, već se nazivi za određene122 ISO 5964:1985 Documentation - Guidelines for

the establishment and development ofmultilingual thesauri. Geneva : InternationalOrganization for Standardization, 1985.

123 Guidelines for constructing a museum objectname thesaurus. URL: http://www.mda.org.uk/holm.htm (2001-10-10).

124 HRN ISO 2788:1999 Dokumentacija –Smjernice za izradbu i razvoj jednojezičnihtezaurusa, odj. 5.1.


58

radnje ili procese trebaju izraziti u oblikuglagolskih imenica. “Kratice i složenekratice ne treba upotrebljavati kao prepo-ručene nazive, osim kad su u općoj upora-bi i lako razumljivi na području koje po-kriva tezaurus. Uvijek je potrebno punioblik naziva i njegovu kraticu povezatiuputnicama.”125

Izbor jednine ili množineMnogo se raspravljalo o izboru jednineili množine za nazive u tezaurusu, a samaNorma ISO 2788 identificira dva čimbe-nika koja mogu utjecati na odluku o pri-hvaćanju jednine ili množine. Prvi je čim-benik oblik indeksiranja, koji može bitiposlijekoordiniran ili pretkoordiniran.Primjerice, pri pretkoordiniranom indek-siranju uporaba jednine ili množine možebitno utjecati na značenje i razumljivostnaziva kao cjeline. Drugi je čimbenik kul-turološke prirode, i on je pod utjecajemrazličitih jezičnih tradicija i postupakaindeksiranja. Dok se na engleskome go-vornom području prema pravilima kojepropisuje Norma ISO 2788 nazivi moguizražavati i u množini i u jednini, u drugimjezičnim zajednicama, npr. u francuskojili njemačkoj, osobe koje indeksirajuodlučuju se, kad god je moguće, zajedninu.126U muzejskoj zajednici ne postoji općepri-hvaćeno mišljenje o tom problemu. Smjer-nice MDA preporučuju jedninu kao kon-cept utemeljen u muzejskoj praksi: “Da-našnji sustavi koji služe za pridruživanjenaziva muzejskim predmetima gotovoredom koriste jedninu. Kako bi se očuvala

uskladivost s postojećom tradicijom ipraksom, i dalje će se slijediti uobičajenimuzejski pristup. Svi nazivi muzejskihpredmeta trebaju se stoga izražavati ujednini, osim za predmete kao što su sao-nice ili škare, koje su i u prirodnom jezikuu množini, i onda kada se odnose na jedankomad. Množina se može, ako je potreb-no, bilježiti kao alternativni naziv na istinačin kao i AAT (koji se koristi množi-nom) a nudi jedninu kao alternativninaziv.”127Suprotno tome, AAT kao jedan od najzna-čajnijih muzejskih tezaurusa koristi semnožinom, ali upravo kako bi se prevla-dao problem jednine i množine, u njemuse uvodi sljedeći mehanizam: “Primjerice,“deskriptori” za predmete uobičajeno sumnožini, dok se “zamjenski deskriptori”(engl. alternate descriptor) navode ujednini. Muzej koji želi dosljedno rabiti istinaziv za određeni koncept može odabrati“zamjenski deskriptor” jer je jednina - slika(engl. painting) prikladniji naziv kojim bise indeksiralo van Goghovo platno negomnožina - slike (engl. paintings).”128Argument koji Leonard Will iznosi u ko-rist oblika u množini, pozivajući se naobvezu muzeja da se prilagodi korisniku,jest to da upravo korisnici razmišljaju nataj način, postavljajući pitanje: “Kakvisatovi postoje u vašemu muzeju?”129

125 Isto, odj. 6.2.5126 Isto, odj. 6.3.1.

127 Guidelines for constructing a museum objectname thesaurus, URL: http://www.mda.org.uk/holm.htm (2001-10-10).

128 AAT - Art and Arcihtecture Thesaurus FAQ,URL: http://www.getty.edu/research/tools/vocabulary/aat/faq.html (2001-11-11)

129 Will,Leonard. Thesaurus principles andpractice. URL: http://www.willpower.demon.co.uk/thesprin.htm (2001-11-11)

59

M U Z E O L O G I J A 4 0Homografi ili polisemiPri izradi tezaurusa nailazimo i na riječikoje se jednako pišu, ali imaju različita zna-čenja (homografi ili polisemi), a u skladus funkcijom tezaurusa kao pomagala zakontrolu nazivlja, neprihvatljivo je da takvinazivi ostanu u sustavu. Norma ISO 2788navodi kako svaki takav naziv treba pratitirazličnica (engl. qualifier) te kako nazivza indeksiranje treba dodatno razlikovatiod njegove različnice, npr. uporabom razli-čitoga tipa slova ili umetanjem različniceu okrugle zagrade, a, za razliku od napo-mene o primjeni, koja se bilježi odvojenood naziva, i naziv i njegova različnica tre-baju biti navedeni u tezaurusu kao cjelina.130

Izbor nazivaNorma ISO 2788 tako navodi kako seimena osoba i institucija te zemljopisninazivi često ne uključuju u tezauruse.131Razloge možemo pronaći u brojnosti tak-vih naziva (što bi često opterećivalo teza-urus) te u specifičnim pravilima za bilje-ženje osoba i institucija. To se potvrđuje iu muzejskoj praksi gdje je spomenuto na-zivlje obrađeno u zasebnim popisima itezaurusima kao što su ULAN (Union Listof Artists Names)132- za osobna i korpora-tivna imena autora, i GTN (Getty Thesa-urus of Geographic Names)133 - za ze-mljopisno nazivlje.

Napomena o primjeni nazivaNapomena o primjeni bilježi se kada jepotrebno dodatno odrediti značenje nazivaunutar jezika za indeksiranje. Za razlikuod različnice koja je sastavni dio naziva,napomena o primjeni bilježi se unutar za-pisa za određeni naziv, ali odvojeno odsamog naziva. Napomena može obuhva-ćati smjernice za uporabu naziva pri inde-ksiranju (namjeravana uporaba, ograniče-nja i sugestije pri uporabi), administrativ-ne informacije (datumi prihvaćanja termi-na, izvori) te definicije termina (ako jetermin rijedak ili postoji mogućnost za-bune i sl.).U tezaurusu se takva napomena bilježikraticom:

SN (od engl. Scope notes)/N(od napomena o primjeni).

Višečlani naziviNorma ISO 2788 utvrđuje mnoge po-stupke radi postizanja dosljednosti u upo-rabi višečlanih naziva, a pri tome razlikujedva osnovna pristupa. Ako je višečlani na-ziv koji je kombinacija pojmova (primje-rice, složenice u njihovu običnom obliku)odobren kao preporučeni naziv, govori seo pretkoordiniranom obliku. Predočuje lise, nasuprot tomu, kombinacija pojmovapomoću više preporučenih naziva (mogufunkcionirati i kao jednočlani nazivi upretkoordiniranom kazalu), koji se tek zavrijeme pretraživanja sastavljaju jedan sdrugim da bi se pronašao traženi pojamriječ je o poslijekoordiniranom obliku.134

130 HRN ISO 2788:1999 Dokumentacija –Smjernice za izradbu i razvoj jednojezičnihtezaurusa, odj. 6.4

131 Isto, odj. 6.5.8132 ULAN (Union List of Artists Names). URL: http:/

/shiva.pub.getty.edu/ulan_browser/ (2002-10-10).133 GTN (Getty Thesaurus of Geographic Names).

URL: http://shiva.pub.getty.edu/tgn_browser/(2001-11-11).

134 HRN ISO 2788:1999 Dokumentacija –Smjernice za izradbu i razvoj jednojezičnihtezaurusa, odj. 7.1.1.


60

Govoreći o višečlanim nazivima JohnBurnett upozorava kako i osoba koja inde-ksira i sam korisnik koji prilikom pretra-živanja postavlja upit, moraju u svojimmislima izvesti istu analizu kompleksnihkoncepata u jednostavne te navodi primjerstolarskog metra, koji je ujedno i mjerniinstrument i jedan od osnovnih stolarskihalata. Tako u pretkoordinaciji složenitermin sadržava spoj dvaju ili više razli-čitih koncepta. No u poslijekoordiniranomobliku termini se reduciraju do razine nakojoj svaki pojedini izražava samo jedankoncept, primjerice “mjerni instrumenti”i “drvodjeljstvo”.135 Isti autor napominjekako upravo automatizacija, koja, za razli-ku od velikih manualnih sustava, omogu-ćuje znatno jednostavnije pretraživanjepomoću Booleovih operatora, povećavavažnost poslijekoordinacije136.Važne su i smjernice u kojima Norma ISO2788 određuje redoslijed riječi u višečla-nim nazivima. Navodi se kako pridjevnei prijedložne skupine treba u tezaurusubilježiti redoslijedom prirodnoga jezika,a ne u inverziji.137 Istodobno, korisnicimaračunalnih baza podataka, naviklima napolja s padajućim listama (engl. combobox) iz kojih izabiru nazive, inverzni oblikmože pomoći tako što će nazivi biti abece-dno poredani te će, primjerice, nazivi zasve vrste litografija biti jedni iza drugih

na listi. Norma ISO 2788 tako dopušta dai obrnuti oblik prijedložne skupine možeući u sustav kao nepreporučeni izraz, notreba izraditi uputnicu na preporučeni ob-lik u njegovu prirodnome jezičnom obli-ku.138

Veze između naziva u tezaurusuNorma ISO 2788 razlikuje dvije temeljnevrste veza koje se mogu pojaviti u tezau-rusu:a) veze među pojedinačnim pojmovima

(istovrijedni, asocijativni i hijerarhij-ski odnosi pomoću kojih se naziviorganiziraju u skupine, podskupine isl., ovisno o njihovim značenjima);

b) veze među skupinama i podskupinama(u tezaurusu koji ima sustavni raspo-red, sastavljač treba uzeti u obzir nesamo odnose među nazivima već i od-nose među skupinama i podskupi-nama).139

U Izradi i uporabi tezaurusa prva se vrstaveza (veze među nazivima) naziva veza-ma na mikrorazini, a druga vrsta veza (onuizmeđu skupina i podskupina), koje obli-kuju osnovnu strukturu, naziva se vezamana makrorazini, uz upozorenje kako jeproblematično određivati veze na mikro-razini bez prethodnog uspostavljanjastrukture tezaurusa na makrorazini.140 Ne-sumnjiva je važnost veza koje, određujućiveze između skupina, na makrorazini obli-kuju osnovnu strukturu tezaurusa, no uovom ćemo radu opisati samo veze među135 Burnett, John. An introduction to terminologies

for decorative art, social history, and the historyof science. // Terminology for museums / ed.Roberts, D. Andrew. Cambridge : The MuseumDocumentation Association, 1990. Str. 307.

136 Isto.137 HRN ISO 2788:1999 Dokumentacija – Smjer-

nice za izradbu i razvoj jednojezičnih tezaurusa,odj. 7.4.

138 Isto.139 Isto, odj. 8.1.2140 Aitchison, Jean; Gilchrist, Alan; Bawden,

David. Nav. dj., str. 49.

61

M U Z E O L O G I J A 4 0nazivima, upravo zbog njihove ključneuloge pri uspostavljanju kontrole nazivljate, posljedično tome, i važne ulogu upretraživanju.Za razliku od jednostavnih (nestruktu-riranih) terminoloških lista, u tezaurusuje obvezno prikazivanje odnosa izmeđupojmova određivanjem odnosa međunjihovim nazivima. U tezaurusu postojetri takve osnovne vrste (recipročnih) veza:a) istovrijedne veze,b) hijerarhijske veze,c) asocijativne veze.Istovrijedne vezeIstovrijedna (ekvivalentna) veza uspo-stavlja se u tezaurusu između naziva kojise odnose na isti pojam. Odabirom jedno-ga povlaštenog naziva od svih naziva kojise odnose na isti pojam, taj naziv postajepreporučeni naziv. Ostali nazivi tadapostaju nepreporučeni nazivi te ostaju usustavu kao pristupnice. Taj se recipročniodnos u tezaurusu bilježi, uz poželjnografičko isticanje preporučenog naziva,sljedećim kraticama.

UF (od engl. use for)/UZ (od uporabiza), bilježi se uz preporučeni nazivkada se navode i svi nepreporučeninazivi umjesto kojih će se on rabiti.USE (od engl. use)/U (od uporabi),bilježi se uz nepreporučeni naziv, aupućuje na upotrebu drugoga, prepo-ručenog naziva za indeksiranje.

Primjer:sitotisak

UF/UZ svilotisaksvilotisak

USE/U sitotisak

Tako dolazimo do ključnog koncepta zatezauruse: od svih naziva koji se odnosena određeni pojam odabire se samo jedankoji će dosljedno zamjenjivati taj pojam.Te dvije osnovne vrste naziva, koje NormaISO 2788 naziva preporučenim i nepre-poručenim, u literaturi se često nazivaju ideskriptorima, odnosno nedesktiptorima,a rjeđe i povlaštenim i upitnim nazivima141,te opisnicima i neopisnicima142 ili opisni-cama i neopisnicama.143

Kao što je već rečeno u poglavlju o više-članim nazivima, Norma ISO 2788 odre-đuje kako se pridjevne i prijedložne skupi-ne u višečlanim nazivima koji se odabiruza indeksiranje kao preporučeni nazivimoraju u tezaurusu bilježiti redoslijedomprirodnoga jezika, a ne u inverziji, no ipakdopušta da i takvi inverzni uđu u tezauruskao nepreporučeni nazivi. U tom slučajupotrebno je izraditi uputnicu na preporu-čeni oblik u njegovu prirodnome jezičnomobliku. Nakon izrade uputnice informa-cijski sustav ne dopušta uporabu takvoganepreporučenog naziva pri indeksiranjuveć pri obradi i pretraživanju upućuje oso-bu koja indeksira ili korisnika na prepo-ručeni naziv. Inverzni oblik poželjan jekao oblik pristupnice i zbog samoga raču-nalnog okruženja u kojemu se tezaurusinajčešće rabe, pri čemu korisnici često

141 Mikačić, Mira. Teorijske osnove sustava zapredmetno označivanje. Zagreb : Hrvatskobibliotekarsko društvo, 1996. Str. 224.

142 Europski prosvjetni pojmovnik / urednicahrvatskog izdanja Maja Bratanić. Zagreb:Ministarstvo kulture Republike Hrvatske,1996. Str. X.

143 Pojmovnik Eurovoc/ urednica hrvatskogizdanja Maja Bratanić. Zagreb: Hrvatskainformacijsko-dokumentacijska referalnaagencija - HIDRA, 2000. Str. 6.


62

odabiru nazive iz abecedno poredanihpadajućih lista (engl. combo box) u kojimasu nazivi s istim glavnim dijelom abece-dno poredani.Primjer...krajolik, močvarni USE/U močvarnikrajolikkrajolik, planinski USE/U planinskikrajolikkrajolik, riječni USE/U riječni krajolik...Hijerarhijske vezeUz mogućnost svrstavanja u ekvivalentneklase, pojmovi144 se mogu vezati i uz nad-ređene pojmove više općenitosti. Takviopćenitiji pojmovi nazivaju se širi pojmo-vi, a oni na nižoj razini uži pojmovi.Kao kratice upotrebljavaju se:

BT (od engl. broader term)/ŠP (od širipojam), bilježi se kao prefiks širempojmuNT (od engl. narrower term)/UP (oduži pojam), bilježi se kao prefiks užempojmu.

Primjerbakropis

BT/ŠP grafika...drvorez

BT/ŠP grafika...grafika

NT/UP drvorez

NT/UP bakropisNT/UP bakrorezNT/UP litografija

Takvo povezivanje širih i užih pojmovaomogućuje hijerarhijsko uređenje tezau-rusa, što donosi višestruke pogodnosti prikorištenju informacijskim sustavom pot-pomognutim tezaurusom.Hijerarhijsko povezivanje pojmova imapresudnu važnost pri ispunjavanju primar-ne funkcije tezaurusa kao pomagala zaindeksiranje i pretraživanje. Ono omogu-ćuje da se pretraživanje proširi (obuhva-tom svih užih naziva u određenoj hijerar-hiji) kako bi se postigao veći odziv ili suzi(uporabom određenog užeg naziva) radipostizanja veće preciznosti. Tako namtezaurus posredno omogućuje da se priobradi dokumentima mogu pridruživati ivrlo specifični, usko definirani pojmovi,a da se pritom pri pretraživanju, ti pojmovimogu lako obuhvatiti i širim pojmom naodređenoj višoj razini u hijerarhiji.Osim toga hijerarhijsko povezivanje omo-gućuje bolji pregled tezaurusa u grafi-čkom prikazu, a time i pomaže korisnikuu proučavanju predmetnog područja. Uračunalnom okruženju često susrećemoprikaz u obliku stabla (engl. tree-view),pri čemu nazivima (a katkad istodobno igrađi) pristupamo prebiranjem (engl.browse), što je posebice korisno ako neznamo kojim bismo pojmom točno defi-nirali informacijski upit, već ćemo pojmuprilaziti krećući se od širih prema užima.Hijerarhijski odnos može biti rodni (gene-rički) i dijelni (partitativni). Generičkiodnos je onaj u kojemu niži pojam u hije-rarhiji nasljeđuje sva svojstva višega (rod-nog) pojma, uz najmanje jedno svojstvokoje ga čini različitim od bilo kojeg pojmau iste hijerarhijske razine te od zajed-

144 Kao i u Normi ISO 2788, u radu se “pojam” i“naziv” smjenjuju zbog praktičnih razloga.

63

M U Z E O L O G I J A 4 0ničkog višeg pojma. Dijelni je odnos onaju kojemu viši pojam u hijerarhiji odgovaracjelini, a niži pojam nekom dijelu te cje-line. Stoga su dijelni odnosi vrlo važni zabilježenje zemljopisnog nazivlje, tijelaodređenog sustava te područja znanja.Daljnje se razlike tako mogu postići upo-rabom ovih kratica:

BTG/ŠPR, od engl. broader term (ge-neric)/širi pojam(rodni)BTP/ŠPD, od engl. broader term(partitive)/širi pojam (dijelni)NTG/UPR, od engl. narrower term(generic)/uži pojam (rodni)NTP/UPD, od engl. narrower term(partitive)/uži pojam (dijelni).

Kad su nazivi u sustavnom tezaurusu raz-vrstani hijerarhijski, istovrsni se naziviipak mogu grupirati na istoj hijerarhijskojrazini umetanjem čvornih oznaka u hije-rarhiju. Takvi “lažni” nazivi (engl. dummyterms) ne rabe se pri indeksiranju već seumeću u hijerarhijsku strukturu kako biobjasnili logiku prema kojoj su terminipodijeljeni (primjerice, prema funkciji).Dakle, čvorna je oznaka je naziv za logi-čku osnovu prema kojoj je izvedena dioba(lat. principium divisionis).145 Kako bi serazlikovali od ostalih termina, mora ju sejasno grafički označiti. Kratica za čvornuoznaku je:

NL (od engl. node labels) - čvornaoznaka; katkada se naziva indikatoromfasete.

Kada je riječ o facetnim tezaurusima, naj-šire kategorije (one koje u određenom te-

zaurusu nemaju nadređenih, viših poj-mova) označavaju se kao najviši poj-movi.

Kao kratica služi:TT (od engl. Top term)/NP (od najvišipojam), što označava najšire skupinekojoj pojedini pojam pripada; katkadse upotrebljava u abecednome dijelutezaurusa.

Osim jednohijerarhijskih, tezaurus možesadržavati i višehijerarhijske odnose takošto pojmovi mogu imati više od jednognadređenog pojma i tako pripadati u višehijerarhija ili klasa. Norma ISO 2788navodi kako se u nekim primjerima više-hijerarhijske veze mogu temeljiti na di-jelnim vezama.146 Razlog za takav pri-stup možda bi se mogao naći i u vrlo slo-ženom održavanju polihijerarhijskihtezaurusa.Asocijativne vezeAsocijativne veze, ili veze srodnosti, pre-ma toj su podjeli sve ostale veze (ne moguse izraziti hijerarhijski), a uvode se kakobi se povezali srodni pojmovi za koje mo-žemo pretpostaviti da će biti potrebni pripretraživanju. Među mnogovrsnim odno-sima srodnosti razlikujemo: suprotnost,istorednost, rodbinstvo, pojmove koji sečesto upotrebljavaju zajedno, uzrok iposljedicu, insturmentalni odnos, odnossirovine i proizvoda, sličnost.147

145 Mikačić, Mira. Nav. dj., str. 218


147 Mikačić, Mira. Nav. dj., str. 215.


64

Kratica za asocijativne odnose je:RT (od engl. related term)/SP (od sro-dni pojam) - povezani termini, svoje-vrsne unakrsne reference između na-ziva.

Prikaz naziva i njihovih odnosaNorma ISO 2788 navodi kako se nazivi injihovi međusobni odnosi u tezaurusumogu prikazati na različite načine, a iz-dvaja tri temeljna koja su u općoj uporabi:a) abecedni prikaz s napomenama o pri-

mjeni i označivanjem veza među na-zivima,

b) sustavni prikaz podržan abecednimkazalom,

c) grafički prikaz s abecednim dijelom.U abecednom prikazu svi su nazivi (ipreporučeni i nepreporučeni) poredaniabecedno, a one nepreporučene običnoprate samo uputnice na njihove prepo-ručene nazive. Norma ISO 2788 navodikako pomoćne obavijesti dodane usvoje-nom nazivu trebaju biti navedene ovimredoslijedom:1. SN/N (scope notes/napomene o pri-

mjeni) napomena o primjeni ili defi-nicija,

2. UF/UZ (use for/uporabi za) uputnicena nepreporučene istovrijedne nazive,

3. TT/NP (top term/najviši pojam) uput-nice na najviši naziv u hijerarhiji (akoje potrebno),

4. BT/ŠP uputnice na šire nazive,5. NT/UP uputnice na uže nazive,6. RT/SP uputnice na srodne nazive.148

Norma ISO 2788 preporučuje da se su-stavni prikaz tezaurusa treba sastojati oddvaju dijelova:a) kategorije ili hijerarhije naziva razvr-

stane prema njihovu značenju i logi-čkim odnosima,

b) abecednoga kazala koje upućuje kori-snika na odgovarajući(e) dio(dijelove)sustavnoga dijela tezaurusa.149

U grafičkom prikazu nazivi za indeksi-ranje te njihovi međusobni odnosi vizua-liziraju se u obliku dvodimenzionalnogcrteža koji korisnicima (i osobama kojeindeksiraju i korisnicima koji pretražuju)omogućuje bolji uvid u predmetno po-dručje. Norma ISO 2788 navodi kako setezaurusi koji obuhvaćaju grafičke prikazemoraju sastojati od dva dijela:a) grafičkog prikaza (taj je prikaz obično

ograničen na usvojene nazive, a nijeprikladan za napomene o opsegu i sl.),

b) abecednog kazala (sadržava potpunniz napomena o primjeni i uputnicaizmeđu usvojenih i neusvojenih nazi-va, a može imati i uputnice na šire,uže i srodne pojmove).150

Sastavljanje tezaurusaNorma ISO 2788 navodi dvije osnovnemetode sastavljanja tezaurusa koje se upraksi najčešće primjenjuju u pojedinimfazama izrade.151 Deduktivnom meto-dom se prethodno prikupljene nazivepregledava skupina stručnjaka (osobe kojeindeksiraju i predmetni stručnjaci) te se


149 Isto, odj. 9.3.1.1.150 Isto, odj. 9.4.2

65

M U Z E O L O G I J A 4 0najprije utvrđuju nazivi koji određuju naj-šire kategorije pojmova, a zatim se dodajuuži pojmovi. Induktivnom metodomnovi se nazivi uključuju u tezaurus brzi-nom kojom se pojavljuju u dokumentima,a rječnički se nadzor provodi od početka.Tako se, za razliku od deduktivne metodetezaurus sastavlja od užih prema širimnazivima.152U literaturi se takvi tezaurusi, čiji sastav-ljači počinju od najopćenitijeg naziva iizvode ostale prema dolje, do najspecifi-čnijega, nazivaju još i konceptualno ute-meljenim tezaurusima (engl. concept-based). Ako sastavljači započinju od naj-specifičnije razine i kreću se od dna nagore, tražeći šire grupiranje, tezaurus jepredmetno utemeljen (engl. object-ba-sed)153. Dok se predmetno utemeljenimtezaurusima uglavnom mogu služiti samou institucijama u kojima su i razvijeni (nasvojevrstan će način odražavati fond usta-nove), tezaurusi utemeljeni na konceptumnogo su otvoreniji (utemeljeni na zajed-ničkim općim kategorijama predmetnogpodručja) i stoga se mogu primjenjivati iu različitim institucijama i zbirkama.Iz navedenoga je vidljivo kako su koncep-tualno utemeljeni tezaurusi primjerenijerješenje koje u perspektivi olakšava raz-mjenu podataka i omogućuje pretraži-vanje više sustava odjednom pomoćujedinstveno strukturiranog nazivlja. Kako

obrada ne može čekati dugotrajan razvojtakvoga zajedničkog tezaurusa, pojedinimustanovama ne preostaje drugo do razvojvlastitih tezaurusa induktivnom metodom.No i takva nastojanja, prikupljenim naziv-ljem, mogu uvelike pridonijeti izradi bu-dućega zajedničkog tezaurusa.Održavanje tezaurusaProjekti koji se bave razvojem nazivljanisu nikada potpuno završeni jer nazivljetreba održavati (dodavati nove nazive,uklanjati neprimjerene, održavati struk-turu i sl.). John Burnett u tom smislu na-vodi kako je osnovna razlika između AAT-a i SHIC-a (The Social History and Indu-strial Classification) što je radna grupakoja je razvila SHIC klasifikaciju postalapasivna i nije razvila mehanizme za održa-vanje nazivlja, dok AAT posjeduje strate-giju i osoblje koje dalje razvija i održavatezaurus, čime, za razliku od SHIC-a,učvršćuje svoju poziciju kao standarda.154Kada je u nekom informacijskom sustavuu primjeni tezaurus kao pomagalo za nad-zor nazivlja, lako se može odrediti uče-stalost pojavljivanja nekog naziva. Izuzet-no niska učestalost korištenja nekim nazi-vom pri uporabi upućuje nas na mogućiloš odabir naziva za indeksiranje, dokiznimno visoka učestalost upućuje na po-trebu dodavanja preciznijih užih naziva.Izuzetno korisne rezultate za daljnje odr-žavanje tezaurusa mogu dati istraživanjakorisničkih upita (upotreba nepreporu-čenih naziva, loš način postavljanja upitai sl.). Naravno, pri takvim istraživanjimane bi se smjela narušiti privatnost ko-risnika.

151 Isto, odj. 10.1.1152 Isto.153 Burnett, John. An introduction to terminologies

for decorative art, social history, and the historyof science. // Terminology for museums / ed.by D. Andrew Roberts. Cambridge : The Mu-seum Documentation Association, 1990. Str.306. 154 Isto, str. 308.


66

Kada govorimo o ograničenjima tezau-rusa kao dokumentacijskog pomagala,moramo spomenuti probleme koji se poja-vljuju u informacijskim sustavima zamnoštvo predmetnih područja. Jelica Le-ščić zamjećuje kako “nema tezaurusa kojibi bio tako univerzalan kao što je to npr.Univerzalna decimalna klasifikacija –tezaurusi se najčešće izrađuju za pojedinaznanstvena/stručna područja. Zato trebajudati pregled termina dane znanstvene di-scipline/stručnoga područja, a istodobnobiti pomagalo za uspješan informacijskirad”.155 Tako je u primjeni tezaurusa umuzejskoj praksi naglasak na njegovojuporabnoj vrijednosti, dakle na tezaurusukao pomagalu za indeksiranje i pretraži-vanje. I premda postoje mnogi makrote-zaurusi koji pokrivaju određena šira po-dručja znanja (za razliku od mikrote-zaurusa koji se razvijaju za uža predmetnapodručja u sklopu makrotezaursa ili kaosamostalni projekti), možemo reći kakotezaurus to bolje funkcionira što je užepodručje za koje je definiran.U poglavlju o definicijama prethodnogizdanja Norme ISO 2788 iz 1974. godinedano je osnovno polazište da se tezaurusmože definirati prema funkciji i premastrukturi: “U smislu funkcije, tezaurus jesredstvo terminološke kontrole prevođe-nja s prirodnog jezika dokumenta, pred-metnih obrađivača ili korisnika, u jedanograničeniji ‘sistemski jezik’ (dokumen-tacijski jezik, informacijski jezik). Usmislu strukture, tezaurus je nadzirani idinamički rječnik semantički i generički

povezanih naziva koji pokrivaju jednospecifično područje znanja.”156 Ta je defi-nicija istisnuta iz danas važeće Norme ISO2788 iz 1986. godine, vjerojatno kao su-više uska za suvremena shvaćanja tezau-rusa koja mogu sezati od pomagala zaoznačavanje i pretraživanje, strukturiranihjezičnih rječnika do pomagala za automat-sku izradu sažetaka i kazala u publika-cijama.U Izradi i uporabi tezaurusa navode sedvije osnovne namjene tezaurusa: “... pri-marna namjena tezaurusa je pomoć pripretraživanju informacija, što se može po-stići na različite načine. Sekundarne na-mjene uključuju pomoć u općem razumi-jevanju predmetnog područja, osigura-vajući ‘semantičke karte’ koje prikazujumeđuodnos koncepata, te osiguravajudefinicije naziva.”157

Prikaz ključnih izvora za nadzor nadnazivljemIkonografska klasifikacija ICONCLASS- ključni izvor za sadržajnu obraduICONCLASS je ikonografski klasifika-cijski sustav gotovih definicija predmeta,osoba, događaja, situacija i apstraktnihideja, koji mogu biti sadržaj (predmet)umjetničkog djela.Osnovna ICONCLASS hijerarhija izgledaovako:

155 Leščić, Jelica. O tezaurusu : načela, izradba,struktura: pregled. // Vjesnik bibliotekaraHrvatske. 44, 1-4 (2001), str. 173.

156 ISO 2788 1974. Prema: Mikačić, Mira. Teo-rijske osnove sustava za predmetno označiva-nje. Zagreb : Hrvatsko bibliotekarsko društvo,1996. Str. 210.

157 Aitchison, Jean; Gilchrist, Alan; Bawden, Da-vid. Nav. dj. str. 1.

67

M U Z E O L O G I J A 4 00. Apstrakcija,

nefigurativnau m j e t n o s t( A b s t r a c t ,Non-represen-tational Art),

1. Religija i ma-gija (Religionand Magic),

2. Priroda (Natu-re),

3. Ljudsko biće,čovjek opće-nito (Humanbeing, Man ingeneral),

4. Društvo, civilizacija, kultura (Society,Civilization, Culture),

5. Apstraktne ideje i koncepti (AbstractIdeas and Concepts),

6. Povijest (History),7. Biblija (Bible),8. Književnost (Literature),9. Klasična mitologija i drevna povijest

(Classical Mythology and AncientHistory),

U sklopu sadržajne obrade muzejske gra-đe posebice nas zanima ikonografska kla-sifikacija ICONCLASS (sl. 11).158 I dok jenjegova primjena u umjetničkim zbirka-ma očita, krug korisnika ICONCLASS-asve se više širi (povjesničari, sociolozi...)te jača interes za različitu vizualnu građu(razglednice, etikete, plakati...) koja jeprepoznata kao nositelj dragocjenih kon-tekstualnih informacija. Postoji još jednobitno obilježje ICONCLASS-a, klasifi-kacijski kodovi koje korisniku omogućuju

prevladavanje jezičnih barijera, što jeposebno zanimljivo za govornike malihjezika poput hrvatskoga.159

Klasifikacija za društvenu povijest iindustriju (SHIC - Social History andIndustrial Classification)Vrlo utjecajnom za spomenute vrste zbirkipokazala se SHIC - klasifikacija za dru-štvenu povijest i industriju161 kojoj je os-novni cilj opis konteksta u kojemu supredmeti uporabljeni. No u znanstvenimi tehničkim muzejima kustosima je SHIC-ov strogi društveni pristup (osnovne faceteSHIC-ove klasifikacijske sheme su: 1 -život u zajednici, 2 - obiteljski život, 3 -

158 ICONCLASS, URL: http://iconclass.let.ruu.nl/(2001-11-11)

Slika 11. Primjer klasificiranja u ICONCLASS-u160

159 O ICONCLASSU je opširno i uz navođenjeprimjera pisala Žarka Vujić u “Što je ICON-CLASS i možemo li ga primijeniti u našimmuzejima i galerijama?” - Bilten o informa-tizaciji muzejske djelatnosti 9 (1-4) ’98, Mu-zejski dokumentacijski centar, Zagreb.

160 ICONCLASS, URL: http://iconclass.let.ruu.nl/(2001-11-11)

161 SHIC Working Party. SHIC - Social Historyand Industrial Classification, 1983.


68

osobni život i 4 - radni život) često besko-ristan kada žele pronaći tehnički sličnepredmete. Sve to pokazuje kako je sadr-žajnoj obradi potrebno prići s više strana,razmotriti različite relevantne aspekte pri-stupa muzejskom predmetu. Za navedenediscipline potreban je komplementarnipristup, i s tehničkoga i s društvenog staja-lišta.Tezaurus za umjetnost i arhitekturu(AAT - Art & Architecture Thesaurus)AAT - Art & Architecture Thesaurus162

ponajprije je namijenjen opisu predmeta,slika, arhitekture te artefakata materijalnekulture prošlosti i sadašnjosti. Osim nazi-vlja koje opisuje što neki predmet jest, sa-država i materijale i tehnike korištene priizradi predmeta, pojmove za opis fizičkihatributa predmeta, stilova ili razdobljakada su nastali. Taj je tezaurus vrlo kori-stan pri formalnoj obradi muzejskog pred-meta (određivanje vrste predmeta, mate-

162 AAT - Art and Arcihtecture Thesaurus. URL:http://shiva.pub.getty.edu/aat_browser/ (2002-11-07).

rijala i tehnika) i pri uspostavljanju vezas drugim predmetima.AAT sadržava 120.000 naziva organizi-ranih u sedam faceta (koje su dalje razra-đene u 33 pothijerarhije). Facete su:1. Aktivnosti (Activities),2. Osobe/organizacije (Agents),3. Srodni pojmovi (Associated Concepts),4. Materijali (Materials),5. Predmeti (Objects),6. Fizičke osobine (Physical Attributes),7. Stilovi i razdoblja (Styles and Periods),O važnosti tezaurusa za obradu muzejskegrađe svjedoče i mnogobrojni tezaurusikoji se primjenjuju u svjetskoj muzejskogzajednici, a zanimljivo je kako se i u Izradii uporabi tezaurusa navode brojni primje-ri iz muzejske zajednice (primjerice cijelidodatak163 o višečlanim nazivima preuzetje iz AAT-a). Mnoga su napredna korište-nja tezaurusa (npr. uporaba čvornih ozna-ka) ponajbolje implementirana upravo uAAT-u, odnosno u muzejskom području.

163 Aitchison, Jean; Gilchrist, Alan; Bawden,David. Nav. dj., str. 185-195.

69

M U Z E O L O G I J A 4 0ODABRANI RAZVOJNI PROJEKTIDOKUMENTIRANJA IDISTRIBUCIJE VIZUALNE GRAĐEU ovom ćemo poglavlju dati kronološkipregled odabranih razvojnih projekatastvaranja, dokumentiranja i distribucije di-gitalnih zbirki vizualne građe. Navedenisu ključni svjetski razvojni projekti, čimesmo pokušali dati pregled razvoja tehno-loških rješenja i pristupa vizualnoj građiu digitalnom obliku. Među odabranimprojektima opisana su i dva hrvatska pro-jekta jer su izravno poslužila u provedbiistraživanja potrebnog za ovaj rad.

RAMA (Remote Access to MuseumArchives)Projekt RAMA (Remote Access to Muse-um Archives - Udaljeni pristup muzejskimarhivama) započet je 1992. kao trogodi-šnji projekt kojim će se, između ostaloga,ispitati mogućnosti udaljenog pristupa(engl. remote access) muzejskim arhiva-ma i vizualnoj dokumentaciji. Razvijenoje zajedničko sučelje za baze podatakasvakoga od sedam muzeja uključenih uprojekt, a osnovna su ispitivanja prove-dena na području primjene u ono vrijemevrlo naprednih i brzih telekomunikacija(ISDN-a i Janeta).

VAN EyCK (Visual Arts Network forExchange of Cultural Knowledge)Dok se RAMA razvijala u muzejskomokruženju, projekt VAN EyCK - VisualArts Network for Exchange of CulturalKnowledge (Mreža vizualnih umjetnostiza razmjenu znanja o kulturi) u početkuje (1993) svoje područje ograničio naumjetničke knjižnice. Ipak, oba su proje-

kta usredotočena na vrlo sličan skup pro-blema: mogućnost udaljenog pristupa (stim da se VAN EyCK koristi prethodnimiskustvima RAMA-e), razmjena reprodu-kcija, poboljšanje upravljanja zbirkama,informacijski standardi te prepoznavanjeslike (engl. image recognition).VAN EyCK baza podataka i danas jedostupna te sadržava oko 390.000 zapisa,od kojih je 240.000 o autorima, 70.000 seodnosi na umjetničke predmete, a do-stupno je i 80.000 slika.164

ELISE (Electronic Library ImageService for Europe)ELISE (Electronic Library Image Servicefor Europe) započet je 1993. da bi identi-ficirao tehničke zahtjeve slikovnih bazapodataka, istražio mogućnosti pohrane ipronalaženja potreba korisnika te kako bise oblikovalo grafičko korisničko sučeljei omogućilo međunarodna povezanost su-stava.165

Sustav je značajan stoga što je vrlo ranoprepoznao ulogu arhivskih (master-slika)koje će se pohranjivati nekomprimirane ibiti dostupne samo za posebnu uporabu,odnosno za izvođenje radnih slika i slikaza osnovnu identifikaciju.

SPIRO (Slide and Photograph ImageRetrieval Online).U Architecture Slide Library na Kali-fornijskom sveučilištu u Berkleyu radi sena poboljšanju pristupa njihovim 200.000

164 VAN EyCK. URL: http://www.vaneyck.org/(2002-10-10).

165 Black, Karen. ELISE: an online image retrievalsystem. // Aslib Information. July/August(1993), str. 293.


70

dijapozitiva tako što se razvija prototipVOPAC-a (engl. visual online publicaccess catalogue) pod nazivom SPIRO -Slide and Photograph Image RetrievalOnline.166 Krajem 1993. godine bilo je do-stupno 6.200 digitalnih reprodukcija (ske-niranih slajdova), zajedno s tekstualnimzapisima. SPIRO je dio većega fakultet-skog projekta na kojemu se razvijaju sli-kovne baze podataka, a koji je započeo1986. i ambiciozno planira omogućiti pri-stup predmetima sveučilišnih zbirki (dija-pozitivima s područja povijesti umjetnostii arhitekture, umjetničkim djelima u sveu-čilišnome muzeju te ostalome materijalu)putem digitalnih slikovnih nadomjestaka.

MESL (The Museum Educa tionalSite Licensing Project)Projekt MESL (The Museum EducationalSite Licensing Project) započet je 1994.kao dio inicijative Gettyeva informacij-skog instituta (The Getty Information In-stitute’s Initiative) ustanovljene kako bise istražile i unaprijedile mogućnosti raču-nalnih mreža glede povećanja dostupnostiinformacija o kulturnoj baštini (engl. cul-tural heritage information). Primarna za-daća projekta bila je definiranje prihvat-ljivih polazišta za distribuciju muzejskevizualne građe putem sveučilišnih mrežafakultetima za edukacijske potrebe.U projektu je sudjelovalo sedam muzej-skih institucija (Fowler Museum of Cultu-ral History, George Eastman House, Har-vard University Art Museums, Library ofCongress, The Museum of Fine Arts - Ho-

uston, National Gallery of Art, NationalMuseum of American Art) i 7 sveučilišta(American University, Columbia Univer-sity, Cornell University, University of Illi-nois at Urbana-Champaign, University ofMaryland, University of Michigan,University of Virginia).Sedam muzeja i knjižnica bilo je izabranokako bi što bolje oslikao širok spektartipova institucija: javne i privatne, velikei male, umjetničke i kulturno-povijesnezbirke. Obvezan uvjet za sudjelovanje bioje već postojeći informacijski sustav zaupravljanje zbirkama te uporaba elektro-ničke pošte.Kada je projekt završio u ljeto 1997.profilirala su se vrlo kompleksna pitanjavezana za naoko jednostavan problemdistribucije digitalnih slika. Velik brojtakvih problema koji su riješeni ili tekdefinirani za buduće projekte predstavljenje u dvije knjige koje su svojevrsna do-kumentacija MESL projekta. U prvoj suknjizi, Delivering Digital Images: Cul-tural Heritage Resources for Education167,predstavljeni ključni dijelovi projekta, ododabira sadržaja, uporabe i utjecaja namuzejsku i akademsku zajednicu, tehni-čkih pitanja do pravnih, administrativnihi ekonomskih problema. U drugoj knjizi,Images Online: Perspectives on the Mu-seum Educational Site Licensing Pro-ject168 mogu se naći individualna iskustvasudionika MESL- a, posebice u primjeni

166 SPIRO - Slide and Photograph Image RetrievalOnline. URL: http://www.mip.berkeley.edu/query_forms/browse_spiro_form.html (2002-10-10)

167 Delivering digital images: cultural heritageresources for education / eds. C. Stephenson,P. McClung. Los Angeles : The Getty Informa-tion Institute, 1998.

168 Images Online: Perspectives on the MuseumEducational Site Licensing Project / eds. C. Ste-phenson, P. McClung. Los Angeles : The GettyInformation Institute, 1998.

71

M U Z E O L O G I J A 4 0i integriranju distribuiranih slika u nastavu(putem interaktivnih sustava za pretra-živanje slikovnih zbirki, specijaliziranihsustava za istraživanje i podučavanje).Jedna od početnih premisa bila je da licen-ciranje prema mjestu (engl. site licensing)može služiti kao model za davanje muzej-skih sadržaja s područja kulturne baštine(engl. museum cultural heritage content)edukacijskim ustanovama.169 Sadržajeprojekta su odabrala uključena sveučilišta,koja su znala koje su teme potrebne zaodređene nastavne cjeline.MESL-ov tehnički plan bio je ambicio-zan: muzeji su imali na raspolaganju okošest mjeseci od početka projekta kako biodaslali prvi set podataka iz njihovih ra-čunalnih sustava za upravljanje zbirkama,mapirali ih prema podatkovnom rječnikuprojekta te povezali s nezavisno stvorenimdigitalnim slikama. Nakon primitka po-dataka sveučilišta su imala samo mjesecdana da obrade podatke, integriraju ih tepostave na svoju mrežu prije no što zapo-čne semestar.Iako je projekt bio usredotočen na distri-buiranje slika u digitalnom obliku (slikov-nih datoteka), iskrsnuli su znatni problemipri odašiljanju podataka iz postojećihmuzejskih informacijskih sustava upravozbog dugogodišnje muzejske prakse u ko-joj se primjenjuje različiti sustavi zaupravljanje muzejskim zbirkama te neko-liko standarda i smjernica za dokumen-tiranje zbirki.170

Svako je sveučilište razvijalo svoju pro-gramsku podršku za prihvat muzejskihpodataka o djelima te pripadajućih slikov-

nih datoteka. Odluka da se potiču hetero-gene implementacije pomogla je razja-sniti, gdje se mogu generalizirati zahtjeviza uporabom slika i dokumentacije iz mu-zeja, a gdje ne. Pretpostavljalo se da će setako moći dobiti odgovori na pitanja “štose može naučiti iz razvojnih strategija sva-ke lokalne implementacije, - kako će raz-ličite implementacijske strategije utjecatina prihvaćanje od strane korisnika i štonam mogu reći o generičkim funkcional-nim zahtjevima za sustave distribucijeslika.171

AMICO (The Art Museum ImageConsortium)AMICO (The Art Museum Image Consor-tium) neprofitna je organizacija koja oku-plja institucije što posjeduju umjetničkezbirke te koordinira njihovu suradnju ka-ko bi se omogućila uporaba muzejskemultimedije u edukacijske svrhe.Institucije članice zajedno grade AMICOdigitalnu knjižnicu, licencirani digitalniedukacijski resurs, koji je putem pretplatedostupan sveučilištima, javnim knjižnica-ma, osnovnim i srednjim školama te mu-zejima. Pri utemeljenju 1997. godine kon-zorcij je obuhvaćao 22 institucije članice(veće umjetničke muzeje u SAD-u i Kana-di i dvije nacionalne galerije), a već 2001.godine, kada mu se priključuju i prve eu-ropske članice, konzorcij obuhvaća 33institucije članice.U AMICO sustavu sudjeluju:1) institucije članice (engl. members),

koje osiguravaju sam sadržaj (uz slikeu digitalnom obliku, isporučuju se ikataloški zapisi i ostali multimedijski

169 Delivering Digital Images: Cultural HeritageResources for Education. Str 2.

170 Isto, str. 4. 171 Isto, str. 5.


72

sadržaj) što ga koji institucije ionakoproizvode u procesima dokumenti-ranja u vlastitim informacijskim susta-vima za upravljanje zbirkama;

2) AMICO, kao središnja institucija uskla-đuje rad sustava (osigurava mehanizmerazmjene podataka, nadzire kvalitetuslika, teksta i multimedije) te pružapotporu članicama i distributerima;

3) distributeri (engl. distributors), kojiosiguravaju različite oblike pristupa isučelja raznim zajednicama (AMICOThumbnail Catalog, kojim se na In-ternetu omogućuje slobodni javni pri-stup slikama manje razlučivosti, do-statnima za mali format identifikacij-ske sličice, pristup na sveučilištima ko-ji osigurava Research Libraries Group- RLG, pristupe preko nekih javnihknjižnica i škola).

4) pretplatnici (engl. subscribers), edu-kacijske ustanove koje uz godišnjupretplatu imaju neograničen pristuptom rastućem resursu (oko 800.000studenata na 140 fakulteta u Sjevernoj

Americi, više od 1,4 milijuna studentana 170 fakulteta u Velikoj Britaniji) tepilot projekti u osnovnim i srednjimškolama. Pristup je omogućen putemlokalnih sustava integriranih u nastavu,OPAC-a i web stranica;

5) korisnici (engl. users), mogu integri-rati slikovni sadržaj u programe nasta-ve i istraživanja, a mogu se koristiti ivlastitim analitičkim i istraživačkimsustavima za daljnju obradu slike.

Svako djelo u digitalnoj knjižnici AMICOdokumentirano je na ovim razinama (sl.12):1. kataloški zapis (engl. catalog record)2. pridružene računalne datoteke (engl.

associated digital files), od kojih jeobvezna najmanje jedna slikovna da-toteka, uz mogućnost pridruživanja bi-lo kojeg broja slikovnih, video i tekstu-alnih datoteka,

3. zapisi metapodataka za svaku računal-nu datoteku (engl. metadata record foreach sssociated multimedia file)

1. Kataloπki zapis

2. Pridruæene raËunalne

datoteke

3. Zapisi metapodataka

za svaku datoteku

Slika 12. Tri razine zapisa AMICO 172

172 AMICO. URL: http://www.amico.org (2001-10-10).

73

M U Z E O L O G I J A 4 0Kataloški zapis AMICO temelji se na Ka-tegorijama za opis umjetničkih djela.173

Takav neprofitabilni konzorcij koji licen-cira pristup sadržaju (dijelu muzejske do-kumentacije, ponajprije kataloškom zapi-su i vizualnoj dokumentaciji) pokazao sevrlo djelotvornim načinom distribuiranjainformacija u digitalnom obliku za potre-be edukacije, odnosno za potrebe akadem-ske zajednice.

BildindexBildindex174 je nekomercijalna besplatnausluga razvijena pod okriljem Arhiva sli-kovne građe Foto Marburga, odjela Zavo-da za povijest umjetnosti pri Philipps Uni-versität Marburg, a pruža pristup slikov-nom arhivu od 1,4 milijuna povijesnih foto-grafija. Stoga je Bildindex jedinstveni refe-rentni izvor i vodič za područje umjetnostii arhitekture u Njemačkoj. Foto Marburg,u suradnji s različitim ustanovama, priku-plja, obrađuje i čini dostupnom slikovnugrađu i podatke o europskoj umjetnosti unajširem smislu. Dokumentacijska obradaslikovne građe obavlja se u programuMIDAS (Marburger Informations-Doku-mentations und Administrationsystem).Bildindex je integrirani informacijski su-stav za pregled slikovne građe putem koje-ga je slikovna građa i mrežno dostupna.

ARTstorARTstor175 je neprofitna inicijativa čijamisija obuhvaća korištenje digitalnomtehnologijom kako bi se unaprijedila zna-

nost, nastava te izučavanje povijesti umje-tnosti i srodnih disciplina.Digitalna knjižnica ARTstor sastoji se od:• repozitorija stotina tisuća slika u digi-

talnom obliku i pripadajućih podataka• alata za aktivno korištenje tim slikama• uravnoteženog pristupa slikovnoj građi

koji jamči zaštitu autorskih prava te ve-like mogućnosti manipulacije slikama.

Pilot projekt digitalizacije i obradevizualne dokumentacije na Katedri zamuzeologiju Filozofskog fakulteta uZagrebuNa sljedećim stranicama pokušat ćeme pre-nijeti iskustva i rezultate stečene u pilot-projektu digitalizacije i dokumentacijevizualne građe u sklopu znanstveno-istra-živačkog projekta “Zaštita i komuniciranjekulturne baštine u Hrvatskoj” na Katedriza muzeologiju Odsjeka za informacijskeznanosti Filozofskog fakultetu u Zagrebu.Pilot-projektom je obuhvaćeno oblikova-nje podatkovnog modela, izrada baze po-dataka i digitaliziranje više od 1.500 dija-pozitiva te razvoj modula za pretraživanjeu lokalnoj mreži i na webu.Početni zadatak pilot-projekta bila je digi-talizacija postojeće dijateke projekta “Za-štita i komuniciranje kulturne baštine u Hr-vatskoj” te njezino dokumentiranje unutarračunalne baze podataka, da bi se omo-gućilo kvalitetnije upravljanje građom injezina dodatna zaštita (prenošenjem udigitalni oblik) te da bi se osigurao pristupgrađi pretraživanjem i prikazom rezultata(samih slika i pridruženih metapodataka).Iako zbirka uz pretežit broj snimaka gra-diteljskog naslijeđa sadržava i mnogesnimke muzejskih predmeta i predmetabaštine (od kojih su neki i umjetnički),

173 Categories for the Description of Works of Art(CDWA). URL: http://www.getty.edu/research/institute/standards/cdwa/index.html (2001-10-10).

174 Bildindex. http://www.bildindex.de/ (2003-05-04).

175 ARTstor. http://www.artstor.org/ (2003-05-05).


74

njihova je umjetnička ili pak muzeološkavrijednost u drugom planu jer su snimlje-ne za druge svrhe (primjerice, tadi prikazatehnika izlaganja ili zaštite muzejskihpredmeta i sl.). To je pri dokumentacijskojbradi posebno naznačeno unutar katego-rije koja određuje svrhu snimanja.U obradu je uključena i građa koja je tije-kom aktivnosti na projektu izvorno nasta-jala u digitalnom obliku, poput računalnooblikovanih dijagrama i shema, a koja če-sto služi za potrebe nastave ili za publici-ranje. Njezinim uključivanjem u tu digi-talnu zbirku znatno je olakšano njezinopronalaženje i upotreba.Oblikovanje podatkovnog modelaOblikovanje podatkovnog modela za po-trebe ovog pilot-projekta odredili su Du-blin Core (kao opći podatkovni model) i

Upute za organizaciju fototeke u sklopuDokumentacije i klasifikacije muzejskih igalerijskih predmeta,176 objavljene u

Muzeologiji 25 (kao interpretacija općegmodela unutar pilot-projekta).Dublin Core omogućuje, uz njegove te-meljne zadaće opisivanja i pronalaženjainformacijskih izvora na Internetu, i obli-kovanje općega te prilagodljivog okviraza opis različitih vrsta građe, uz očuvanjesemantičke interoperabilnosti. Prednostiuporabe Dublin Corea posebno se ističupri usklađivanju različitih sustava, primje-rice pri oblikovanju zajedničkog pretraži-vača kojim bi pretraživale različite zbirkevizualne građe obrađene u različitim su-stavima. Tada Dublin Core može poslužitikao nužna ishodišna struktura pri mapi-ranju (engl. mapping) shema metapodakasustava različitih namjena. Laila Miletić-Vejzović, opisujući iskustva na digitali-zaciji Zbirke fotografija Franka S. Mat-sure, knjižnice Državnog sveučilišta Wa-

shington, ističe kako jepri mapiranju uvijekvažno voditi brigu o vrstigrađe određene zbirke i omogućim korisnicima inamjeni177 (sl. 13). Upra-vo smo prema vrsti građeobuhvaćene pilot-projek-tom te očekivanim koris-ničkim skupinama, kaonajprimjereniji okvir zanjezin opis odabrali po-datkovne kategorije na-vedene u Uputama za or-

ganizaciju fototeke. Zatim su mapiranjemuspostavljeni odnosi između tih kategorijai elemenata Dublin Corea, čime je taj općimodel specificiran te učinjen prihva-

176 Dokumentacija i klasifikacija muzejskih i gale-rijskih predmeta. Str. 24-26.

Tablica 7. Mapiranje podatkovnih kategorija Uputa za organizacijufototeke u elemente Dublin Corea

1. Ident. broj predmeta DC.identifier (identifikator)2. Broj negativa DC.identifier (identifikator)3. Signatura pozitiva DC.identifier (identifikator)4. Predmet snimanja DC.subject (predmet/tema)5. Opis fotografije DC.description (opis)6. Svrha snimanja DC.description (opis)7. Autor fotografije DC.creator (stvaratelj)8. Datum snimanja DC.date (datum)

177 Miletić-Vejzović, Laila. Nav. dj., str. 107.

75


tljivijim unutar očekivane skupine koris-nika.178

Nadzor nazivljaNadzor nazivlja proveden je pomoću teza-urusa kao svojevrsnoga strukturiranogrječnika koji osim svoje primarne funkcijepri indeksiranju i pretraživanju daje i uvidu područje koje zbirka obuhvaća. Meha-nizmi koji omogućuju hijerarhijsko uređe-nje odnosa između naziva za indeksiranje(sl. 14), pokazali su se vrlo korisnima pridokumentacijskoj obradi građe projekta,jer je pojedine jedinice građe nerijetko

trebalo označitivrlo specifičnimpojmovima (npr.kapilarna vlaga), aujedno preko nji-ma nadređenih poj-mova omogućilidohvaćanje poj-mova na nekoj odviših hijerarhijskihrazina (npr. pri-rodni uzroci propa-danja). Uz prepo-ručene termine ko-je upotrebljavamoza indeksiranje, utezaurusu se bilje-že i zabranjeni si-

nonimi, odnosno nepreporučeni nazivi,koji se ne rabe za indeksiranje, ali ostajuu sustavu kao svojevrsne uputnice napreporučene nazive.

178 Zlodi, Goran; Skrletović, Ana; Maroević, Do-magoj. Digitalizacija i obrada vizualne građena projektu “Zaštita i komuniciranje kulturnebaštine u Hrvatskoj”. // 5. seminar Arhivi, knji-žnice, muzeji : mogućnosti suradnje u okruže-nju globalne informacijske infrastrukture / ur.Mirna Willer i Tinka Katić. Zagreb : Hrvatskobibliotekarsko društvo, 2002. Str. 134.

Slika 13. Korisničko sučelje za dokumentacijsku obradu vizualne građe(aplikacija u lokalnoj mreži)

Slika 14. Hijerarhijski prikaz tezaurusa


76

Digitalizacija i dokumentacijskaobradaNajveći dio zbirke koju je trebalo digita-lizirati bio je na 35-milimetarskim dijapo-zitivima. U početku pilot-projekta, priskeniranju prvih nekoliko stotina dija-pozitiva, činilo se kako je upravo taj pro-ces digitalizacije vremenski najzahtje-vniji. Ipak, za skeniranje jednog dija-pozitiva, osnovnu obradu slike te pohranuu format TIFF i JPEG nikada nije bilo po-trebno više od deset minuta, dok se do-kumentacijska obrada (uključujući prije-nos i prilagodbu podataka s naljepnicedijapozitiva i postojeće kartice te dodatnuanalizu sadržaja) znala neočekivano odu-ljiti. Stoga je dok je digitalizirano 1.500dijapozitiva, dokumentacijski obrađenotek 200-tinjak jedinica. Kao što LailaMiletić-Vejzović navodi, “potvrđeno je daje skeniranje relativno jeftin postupak, aintegriranje metapodataka u digitalnu sli-ku najskuplje i iziskuje najviše vreme-na”.179

Mogućnosti uporabeKako je građa digitalizirana unutar pilot-projekta obuhvatila dijapozitive što su slu-žili za izvođenje nastave predmeta Uvodu muzeologiju, Zaštita spomenika i Zaštita

muzejskih zbirki, zamišljeno je kako ćeinformacijski sustav podržavati i nove pri-mjene u nastavi i znanstvenoistraživa-čkom radu. Tako se razvija modul za izvozslika i pripadajućih tekstualnih podataka(kroz pretraživanje se mogu odabrati ad-hoc setovi podataka za izvoz) u različiteformate poput Power Point prezentacije,HTML mrežnih stranica ili RTF tekstu-alne datoteke.

Mrežni pristup vizualnojdokumentaciji projekta “Zaštita ikomuniciranje kulturne baštine uHrvatskoj”Jedan od krajnjih ciljeva pilot-projekta bi-lo je prenošenje određenih funkcionalno-sti aplikacije predviđene za rad u lokalnojmreži u web okruženje. Razvijeno je websučelje (sl. 15) koje integrira mogućnostipregledavanja (engl. browse) premahijerarhijskoj strukturi i pretraživanjr pre-ma osnovnim pristupnim točkama uz po-moć nadziranog nazivlja. Kako web okru-ženje zahtjeva drugačiji pristup pri pretra-živanju i prikazu rezultata, za pojedine sudijelove mrežne aplikacije potrebna dalj-nja istraživanja i razvoj, posebice kad jeriječ o zahtjevnim okruženjima koja omo-gućuju pristup distribuiranim vizualnimzbirkama, u kojima se mora voditi brigao usklađivanju podatkovnih modela irazličitog nazivlja kojim se zbirke opi-suju.179 Miletić-Vejzović, Laila. Nav. dj., str. 107.

77


Kako je i Odsjek za povijest umjetnostipočeo primjenjivati sustav za digitaliza-ciju fototeke, postavlja se pitanje istodob-nog pretraživanja obiju zbirki, a s moguć-nošću uključivanja još nekih odsjeka poja-vljuje se i ideja o zajedničkom pristupusvim vizualnim zbirkama Filozofskog fa-kulteta u Zagrebu, čime bi se stvorio jedin-stveni rastući resurs posebno zanimljivstudentima te nastavnome i istraživačkomosoblju uključenome u razna multidisci-

Slika 15. Web sučelje koje integrira mogućnosti pregledavanja prema hijerarhijskoj strukturi ipretraživanja prema nadziranom nazivlju180

plinarna i interdisciplinarna istraživanja.Tek će se u tom kontekstu vidjeti prava ulo-ga standarda prihvaćenih tijekom razvojapilot-projekta, a posebice Dublin Corea kaopreduvjeta za ostvarivanje nužne intero-perabilnosti između različitih sustava.

Mrežni pristup donaciji dr. JosipaKovačića “Hrvatske slikarice rođeneu 19. stoljeću”Posljednjih se godina mnogo govorilo otemi koja zadire i u muzejsku dokumen-taciju i u muzejsku multimedijsku komu-nikaciju – o mrežnom pristupu muzejskim

180 Vizualna dokumentacija. URL: http://infoz.ffzg.hr/VizDok (2003-05-05)


78

Slika 16. Pregled autorica s mogućnošću prikaza detaljnih biografskih podataka iz baze podatakaIzvor: Muzejski dokumentacijski centar, http://donacijegz.mdc.hr

79

M U Z E O L O G I J A 4 0bazama podataka. Prvi takav hrvatskiprojekt ostvaren je pod okriljem Muzej-skoga dokumentacijskog centra u Zagre-bu, a riječ je o mrežnom pristupu umjet-ničkoj zbirci, odnosno donaciji dr. JosipaKovačića Hrvatske slikarice rođene u 19.stoljeću.181 (sl. 16 i 17) Muzejska doku-mentacija nastala računalnom dokumen-tacijskom obradom donacije dr. JosipaKovačića Hrvatske slikarice rođene u 19.stoljeću te pripadajuća vizualna dokumen-

tacijska građa (veći dio vizualnoga doku-mentacijskog fonda odnosi se na djela, amanji na same autorice), sada je konačnodostupna svakome tko ima pristup Inter-netu na adresi http://donacijegz.mdc.hr/.Taj je projekt Muzejskog dokumenta-cijskog centra jedinstven je i stoga što jenjime stvoren svojevrstan virtualni muzejprije stvarnog muzeja, kako bi se na jošjedan način potaknulo njegovo osnivanje,za razliku od uobičajenog pristupa pri

Slika 17. Primjer pretraživanja djela prema tehnici izradeIzvor: Muzejski dokumentacijski centar, http://donacijegz.mdc.hr

181 Zgaga, Višnja; Nikola Albaneže; Goran Zlodi. Računalna obrada donacije “Hrvatske slikarice rođeneu 19. stoljeću” dr. Josipa Kovačića. // 5. seminar Arhivi, knjižnice, muzeji: mogućnosti suradnje uokruženju globalne informacijske infrastrukture / ur. Mirna Willer i Tinka Katić. Zagreb : Hrvatskoknjižničarsko društvo, 2002. Str. 150-157.


80

kojemu postojeći muzeji na webu stvarajusvoje virtualne inačice. (sl. 18).Projekt je primjer je napredne web apli-kacije pri kojoj se mrežne stranice dina-mički generiraju na temelju zaštićene ko-pije baze podataka koja sadržava muzej-sku dokumentaciju. Na taj način “živa”muzejska dokumentacija, odnosno njezini

odabrani i za krajnjem korisniku dostupandio, izravno sudjeluje u multimedijskojkomunikaciji. Tako će se novi, ali i onidopunjeni podaci, dobiveni daljnjom do-kumentacijskom obradom, jednostavnimpostupkom moći učiniti vidljivima namrežnim stranicama, bez potrebe doda-tnog ažuriranja stranica.

Slika 18. Pregled odabranog djela s mogućnošću daljnjeg povećanjaIzvor: Muzejski dokumentacijski centar, http://donacijegz.mdc.hr

81


PERSPEKTIVE RAZVOJA IUPORABE INFORMACIJSKIHSUSTAVA ZA PRETRAŽIVANJE IUPRAVLJANJE MUZEJSKOMVIZUALNOM DOKUMENTACIJOMU DIGITALNOM OBLIKUU ovom poglavlju naznačit ćemo se per-spektive razvoja i uporabe informacijskihsustava za pretraživanje i upravljanje vi-zualnom građom u digitalnom obliku, uzposeban osvrt na promjene što nastaju umrežnom okruženju.

Sustavi zapretraživanjevizualnihinformacijaKorisnik pristupadigitalnoj zbircivizualne građe po-stavljajući upite po-moću sustava zapretraživanje vizu-alnih informacija(visual informationretrieval systems), asustav prikazujepronađene rezul-tate, odnosno vizu-alizira ih prikazomsamih slika. Kadagovorimo o samomnačinu postavljanja upita, tada razliku-jemo sustave prve generacije i sustavenove generacije.182

Sustavi za pretraživanje vizualnihinformacija prve generacijeSustavi za pretraživanje vizualnih infor-macija prve generacije omogućuju pretra-živanje prema tekstualnim upitima, uklju-čujući pretraživanje slobodnog teksta ipretraživanje pomoću ključnih riječi ipristupnica poput autora, stila i sl. Diosustava koji služi za postavljanje upitavrlo je sličan bibliografskim elektronič-kim katalozima poput OPAC-a ili Web-PAC-a. U takvim je sustavima moguće i

182 Del Bimbo, Alberto. Visual information retri-eval. San Francisco : Morgan Kaufmann Pu-blishers, 2001. Str. 2.

Slika 19. Pregledavanje slika prema temama ikonografske klasifikacijeICONCLASS183

183 Bildarchiv Foto Marburg. URL: http://www.bildindex.de (2003-05-05)

pregledavanje slika (engl. browsing) kaonačin pristupa komplementaran pretraži-vanju koji se može uspostaviti pomoću


82

ponuđenih pove-znica predefiniranihna osnovi tezaurusaili klasifikacije.Primjerice, Bild-archiv Foto Mar-burg (http://www.-bildindex.de) u svo-joj zbirci umjetnostii arhitekture, uzuobičajene mogu-ćnosti tekstualnogpretraživanja, nudi imogućnost pregle-davanja slika prematemama ikonograf-ske klasifikacijeICONCLASS. (sl.19)

Sustavi za pretraživanje vizualnihinformacija nove generacijeTek su s mogućnošću stvaranja i pohranevizualne građe u digitalnom obliku stvo-reni preduvjeti za razvoj različitih metodana području automatskog prepoznavanjaelemenata samoga vizualnog sadržaja po-put boje, oblika, uzoraka ili tekstura. Ri-ječ je o tehnikama automatskog indek-siranja koje mogu pružiti nove mogu-ćnosti pretraživanja, a kojima bi se mogloizbjeći problematično opisivanje slikejezikom. Primjerice, pretraživanje koje setemelji na teksturi omogućilo bi stručnja-cima i ostalim zainteresiranim koris-nicima da pretraže slike koje karakterizirai određen potez kista u slikarstvu ili odre-đeni način obrade materijala, dok bi sepretraživanjem prema bojama mogli dobi-ti zanimljivi rezultati o različitim upora-bama kolorita i sl. (sl. 20)

Ključna novost uvedena u informacijskesustave za pretraživanje vizualnih infor-macija nove generacije jest mogućnostpostavljanja upita pomoću vizualnihprimjera (querying by visual example)različitih vrsta.Alberto Del Bimbo185 razlikuje sljedećetipove upita prema vizualnim primjerima.Upiti prema ikoni (iconic querying)temelje se na pretraživanju viših kon-cepata pri čemu ikone mogu predstavljatikategoriju predmeta, različite koncepte iliosobe. Složenije opcije omogućile bikorisniku izbor objekta iz vizualnogtezaurusa (engl. visual thesaurus).

184 Hermitagemuseum. URL: http://www.hermitagemuseum.org (2002-12-12).

185 Del Bimbo, Alberto. Visual informationretrieval. San Francisco: Morgan KaufmannPublishers, 2001. Str. 19.

Slika 20. Pretraživanje slika prema boji184

83

M U Z E O L O G I J A 4 0Upiti prema naslikanome (querying bypainting) temelje se na pretraživanju bojai prostornog rasporeda. Jednom kada digi-talna slika uđe u sustav u obliku “sirovih”podataka, program analizira strukturuslike, koja se zasniva na odnosima boja(sl. 21), stvarajući tako histogram boja -dijagram koji bilježi učestalost pojavljiva-nja boja na slici. Kako histogram ne ovisio razlučivosti ili veličini slike, on omogu-ćuje točan opis slike bez obzira na mogućepromjene u slikovnom zapisu.186 Korisnikpretražuje datoteku prema određenom hi-stogramu, te pronalazi slike sličnih obilje-žja boja. Taj je način pristupa uspješan zapronalaženje određenih slika, no uočenisu i neki problemi pri takvoj upotrebihistograma boja za indeksiranje slika.187

Naime histogrami nemaju mogućnostidentificiranja važnih informacija, npr.rasporeda boja. Oni mogu prepoznati uče-stalost pojavljivanja boja u slici, ali nemogu prepoznati prostorne odnose tihboja. To je poseban izazov zato što histo-gram neće, primjerice, uočiti razliku izme-đu jednog cvijeta i polja cvjetova, što ukonačnici može dovesti do netočne iden-tifikacije objekta. Druga mogućnost in-deksiranja prema boji jest uporaba tzv.karte nijansi boja (engl. hue maps). Ta sekarta dobiva bilježenjem suprotnosti RG

i BY kanala boje i njihovim pretvaranjemu odgovarajuće nijanse.188 Karte nijansiboja tada pretvaraju se u Gaussove pirami-de, koje se onda uspoređuju i analizirajuda bi se prikazala približna vrijednostenergije ili zasićenost (engl. saturation)svake boje. To će omogućiti identifikacijuvećih područja prekrivenih određenombojom. Primjerice, ako je razina energijeu određenoj karti nijansi visoka, to upu-ćuje na veliko područje određene boje.Upiti prema skici (querying by sketch)temelje se na prepoznavanju i pretraživa-nju oblika. Proces identifikacije oblikazasniva se na pronalaženju rubova (engl.edge detection) objekta. Osnovnu metodutog pronalaženja opisao je Cawkell.189

Kada je slika prevedena u digitalni format,primjenjuju se posebni postupci koji ističurubove objekta, izoštravajući ili zama-gljujući piksele do željene vrijednosti. Uskladu s tim, promijenjene su vrijednostisivih razina piksela - pikseli s vrijednošćumanjom od promijenjene razine pretvo-reni su u crno, a oni s vrijednošću većomod promijenjene razine, u bijelo. Promje-nom vrijednosti intenziteta na slici stvo-rena je bijela linija koja odgovara rubo-vima objekta.Upiti prema slici (querying by image)temelje se na obilježjima zadane slike kaopredloška za pretraživanje.Budući da su tehnike strojnog prepozna-vanja vizualnih elemenata vezane za mo-dele matematičke analize digitalnog sa-držaja, a projekti automatskog indeksi-ranja slika na području kulturne baštinejoš su u eksperimentalnoj fazi, još će tre-

186 Cawkell, A.E. Picture-queries and picturedatabases. // Journal of Information Science.19 (1993), str. 416.

187 Forsyth, David et al. Finding pictures of objectsin large collections of images. // Digital imageaccess and retrieval. / ed Heidorn, Bryan.Papers Presented at the 1996 Clinic on LibraryApplications of Data Processing, March 24-26,1996. University of Illinois School of Libraryand Information Science. Str. 125.

188 Isto, str.126-127189 Cawkell, A.E. Nav. dj., str. 414.


84

bati pričekati da univerzalno primjenjivialgoritmi razvijeni za druge djelatnostipostanu dostupni i za primjenu u muzej-skoj zajednici. Iako će automatsko inde-ksiranje iz temelja izmijeniti pristup vizu-

alnoj građi (sl. 22), ono neće istisnutiindeksiranje pomoću nadziranih jezika.Stoga možemo očekivati da će se koordi-niranom primjenom ravnopravno koristitiod čovjeka nadzirano tekstualno i auto-matsko indeksiranje prema vizualnomsadržaju kao svojevrsni uzajamni kore-ktivni mehanizam.

Web kao radno okruženje i mjestopristupa distribuiranim zbirkamavizualne građeDigitalizacija vizualne dokumentacijskegrađe nije sama sebi cilj. Njezin veliki po-tencijal, osim što podržava muzeološkefunkcije zaštite, istraživanja te tradicio-nalnih oblika komuniciranja, oslobodit ćese upravo u mrežnom okruženju. Mogu-ćnosti informacijskih mreža kakve danaspoznajemo preduvjet su za ispunjavanjeideje koju je 1986. godine iznio Ivo Ma-roević: “Etika dokumentacije i njezineuporabe zahtijeva da se dokumentacija okulturnoj baštini uključi u informacijskisustav uže ili šire društvene zajednice.Ona mora postati sastavni dio ne samoopćih sustava, nego i specijalističkih, kojise odnose na zaštitu i komuniciranjekulturne baštine u cjelini.”192

World Wide Web (dalje u tekstu: web) kaojedna od temeljnih internetskih usluga,danas je dominantan model globalne mre-žne distribucije digitalnog sadržaja. Web,kao jedinstveni sustav koji omogućujepregledavanje i povezivanje dokumenatana poslužiteljima spojenim na Internet,stvorili su 1991. Tim Berners-Lee i Robert

Slika 21. Korisničko sučelje sustava QBIC (IBM)za postavljanje upita prema obliku, bojii smještaju190

190 URL: http://www.hermitagemuseum.org(2002-12-12).

191 Isto.

Slika 22. Jedan od rezultata pretraživanja premaprethodno postavljenom vizualnomprimjeru191

192 Maroević, Ivo. Sadašnjost baštine. Zagreb:Društvo povjesničara umjetnosti SR Hrvatske,1986. Str. 264.

85

M U Z E O L O G I J A 4 0Cailliaou u CERN-u. Povezivanje doku-menata temelji se na hipertekstu (istaknutidijelovi teksta služe kao veze prema dru-gim dokumentima), a program Lynx bioje najpoznatiji tekstualni mrežni pregle-dnik (engl. browser) sve do 1993, kadase na Internetu pojavljuje Mosaic, prvipreglednik koji je imao mogućnost prika-za multimedijskog sadržaja na Internetute hipermedijskog povezivanja ( osim tek-sta, i slike mogu služiti kao veze na drugedokumente ili dijelove sadržaja), ozna-čivši tako početak razvoja weba u onomobliku u kakvom ga danas poznajemo. Nanjegovim su temeljima nastali današnjipreglednici, npr., Internet Explorer i Net-scape Navigator.Možemo istaknuti tri ključne odlike webakoje ga čine moćnim mrežnim multime-dijskim radnim okruženjem kakvo je po-trebno za vizualnu građu, a dostupno jesvakome tko na svojem računalu ima pri-stup Internetu te odgovarajući preglednik.Velike telekomunikacijske mogućnostitemeljna su odlika koju web “nasljeđuje”od Interneta. Stoga, kada iz navedenihCawkellovih zahtjeva izdvojimo poslje-dnje dvije točke koje se odnose na teleko-munikacijsku mrežu i tehnologiju kojomće korisnička zajednica pristupati zbir-kama i dodatno ih razmotrimo u svjetlupromjena nastalih u komunikacijskoj iinformacijskoj tehnologiji, postaje očitokako su one uvelike riješene s pojavomInterneta odnosno tehnologije weba. Pre-glednici, primjerice Internet Explorer iliNetscape, mogu dohvatiti te na osnoviHTML koda prikazati dokument ili raču-nalnu datoteku s bilo koje URL adrese naInternetu, a također mogu pristupati i do-kumentima na lokalnoj mreži ili samojradnoj stanici.

Drugu važnu prednost omogućuju jedin-stveni mehanizmi što ih web nudi kaografičko korisničko sučelje (GUI - grap-hical user interface), a koji omogućujuprikaz heterogenih multimedijskih sadr-žaja (datoteke sa slikovnim, zvučnim, vi-deo i sličnim sadržajima) te ujedno una-pređuju i ujednačuju interakciju korisnikasa sustavom. Ipak, posebnosti vizualnegrađe u digitalnom obliku nose dodatnezahtjeve glede standardnog sučelja weba.I, konačno, vrlo je važna mogućnost in-teraktivnog pristupa bazama podata-ka, odnosno mogućnost dinamičnog krei-ranja mrežnih stranica na osnovi sadržajaiz baza podataka. Pregledavajući stranice,koje mogu biti programirane uz pomoćraznih tehnologija (ASP-a, CGI-ja, PHP-a i sl.), korisnik pokreće skripta na straniposlužitelja koje komuniciraju s bazamapodataka pomoću SQL-a te preglednikuvraćaju standardni HTML kod prikazujućiodgovarajući sadržaj iz baza podataka.Mogućnost pristupa bazama podatakapretvara web u moćno radno okruženje iključni komunikacijski medij za prijenosmuzejskih informacija u mrežnomeračunalnom okruženju.Kao još jednu potvrdu potencijala webamožemo navesti riječi Lesliea Johnstona,koji objašnjava zašto je nastala ekspan-zijadaje muzejskih webstranica: “Zato štoje web jedan od najdjelotvornijih sustavaza širenje i preuzimanje sadržaja koji suikada razvijeni. Za muzeje web može biti iradno okruženje i mjesto daljnjeg iskora-ka prema zajednici. On je gotovo komple-tno rješenje za razmjenu informacija.”193

193 Johnston, Leslie. Imaging in museums : issuesin resource development. // Wired Museum .Washington : American Association of Muse-ums, 2001. Str. 105.


86

Zaštita autorskih i srodnih prava umrežnom okruženjuStvaranje i pohrana slika u digitalnomobliku, mogućnosti njihova umnožavanjai, posebice, distribucije na Internetu, uzro-kuju nove probleme pri zaštiti autorskih isrodnih prava. Kako takvi problemi nisujoš zadovoljavajuće riješeni, muzeji isrodne ustanove pribjegavaju različitimtehničkim rješenjima kako bi onemogućilikršenje tih prava.Kada govorimo o omogućivanju pristuparazmjerno maloj, strogo određenoj skupi-ni korisnika (primjerice, redovitim studen-tima), u mrežne se stranice može ugraditiprovjera korisničkih imena i zaporki.Kako takvo rješenje ima više nedostataka(zaporke se mogu “posuditi”, a potrebnaje i služba koja će dodjeljivati korisničkaimena i zaporke), kvalitetnije je rješenjeomogućivanje mrežnog pristupa samo ra-čunalima s određenim IP adresama (npr.pristup mrežnim stranicama može bitiomogućen samo onim računalima kojapristupaju stranicama iz lokalne mreže naFilozofskom fakultetu u Zagrebu, a čije IPadrese počinju brojevima 193.198.xxx).Kada je, pak, riječ o slobodnom pristupumrežnim stranicama, što i jest jedna odosnovnih ideja World Wide Weba, u tak-vom se okruženju slike u digitalnom obli-ku, odnosno autorska i vlasnička prava nate slike mogu zaštititi digitalnim vodenimžigovima. Njima je zadaća, slično kao iklasičnim vodenim žigovima na novča-nicama ili diplomama, da dokazuju izvor-nost i podrijetlo građe u koju su integri-rani. U digitalnom okruženju to je binarnikod umetnut u slikovnu datoteku koji, uzdokazivanje izvornosti, ujedno identifi-cira podatke o autorskim i srodnim pravi-ma. Digitalni vodeni žigovi mogu biti vi-

dljivi i nevidljivi. Oni vidljivi upozora-vaju krajnjeg korisnika na ograničena pra-va korištenja slikom a služe i kao svoje-vrsna uputnica na muzej čijem fundususlika pripada. Usto imaju i stanovitu mar-ketinšku zadaću promidžbe vlasnika pra-va. Digitalni vodeni žigovi trebaju biti ro-busni kako se ne bi mogli lako ukloniti ilipak uništiti pri uobičajenoj obradi slike.Nažalost, prema nekim vrednovanjimapostojećih algoritama i sustava za imple-mentaciju digitalnih vodenih žigova, onijoš ne zadovoljavaju potpuno zahtjevekoje nameću problemi zaštite autorskihprava u digitalnome mrežnom okruže-nju.194

Konačno, najčešći način distribucije slikana webu jest onaj pri kojemu se rabe slikeslabije kvalitete (male razlučivosti i veli-čine te male dubine boje), koje zadovo-ljavaju samo zahtjeve ekranskog prikazamalih dimenzija. Iako neuporabljive zatisak ili sličnu zahtjevniju namjenu,prednost im je to što se zbog male veličinevrlo brzo distribuiraju i prikazuju. Primje-rice, AMICO (The Art Museum ImageConsortium), kao neprofitna organizacijakoja okuplja ustanove što posjeduju umje-tničke zbirke i koordinira njihovu surad-nju kako bi se omogućila uporaba muzej-ske multimedije u edukacijske svrhe, dajeslobodan pristup svom katalogu (AmicoThumbnail Catalog, http://search.amico.org), u sklopu kojega sedistribuiraju samo male identifikacijske

194 Bissel, Torsten; Manfred Bogen; Volker Ha-damschek; Claus Reimann. Protecting a mu-seum’s digital stock through watermarks. //Museums and the Web 2000 / ed. by David Be-arman and Jennifer Trant. Pittsburgh : Archives& Museum Informatics, 2000. Str. 81.

87

M U Z E O L O G I J A 4 0sličice niske razlučivosti i ograničeni tek-stualni opis. Njihovi pak “pretplatnici”imaju pristup slikama visoke kvalitete tepunom kataložnom opisu.195

Nadzor nazivlja u mrežnomokruženjuMrežno okruženje, posebice Internet, od-nosno web kao danas dominantni medijmrežne distribucije informacija, pružaomogućuje nam pristup udaljenim digital-nim zbirkama muzejske građe. No mrežnipristup otvara i novi skup problema, aposebno su važni oni vezani za nadzornazivlja, upravo zbog velikog utjecaja namogućnosti pretraživanja.Liv Aasa Holm upozorava na problemena koje se nailazilo u projektu ONE(OPAC Network in Europe) pri pretraži-vanju različitih baza podataka preko In-terneta, pri čemu su odzivi za neke krite-rije pretraživanja bili niži nego u lokalnojmreži, upravo zbog različitog sadržajapodataka (neusklađenosti nazivlja, razli-čitih sintaksnih konvencija i sl.).196 Iakose u vezi s projektom ONE pokazalo daje točnost rezultata pretraživanja veća ka-da se za komunikaciju s udaljenim susta-vom rabi protokol Z39.50197 nego web ili

izravna modemska veza, problemi vezaniza nazivlje u to se vrijeme nisu mogliriješiti protokolom Z39.50.Uočavajući gorući problem pretraživanjabaza podataka preko mreže, grupa stru-čnjaka razvila je Zthes198 profil za naviga-ciju kroz tezaurus za protokol Z39.50. Timse profilom definira apstraktni model kojiomogućuje pretraživanje prema dodatnimfunkcionalnostima što ih tezaurus kaopomagalo za nadzor nazivlja ima (npr.pretraživanje svih podređenih pojmova uhijerarhiji, upute na preporučene termine)te specificira kako se model implementirapomoću protokola Z39.50. Taj profil omo-gućuje da se pomoću naziva iz bilo kojegtezaurusa (baze podataka koja sadržavatezaurus) pretražuje bilo koja ciljna bazapodataka koja podržava Z39.50. Zanim-ljivo je kako taj profil podržava i veze me-đu ekvivalentnim nazivima u drugim je-zicima koje propisuje Norma ISO 5964,što može imati iznimnu vrijednost u ma-lim jezičnim zajednicama poput hrvatske.Mrežno okruženje omogućuje istodobnipristup različitim distribuiranim susta-vima, a time i integraciju i pretraživanjeviše prostorno udaljenih zbirki. Pri takvojvrsti pristupa, osim već navedenih pro-blema na koje nailazimo mrežno pristu-pajući pojedinačnoj zbirci, pojavljaju se inovi problemi vezani za različite tezau-ruse za nadzor i upravljanje nazivljem urazličitim udaljenim sustavima. Stoga ječesto upravo nekompatibilnost tezaurusa

195 Trant, Jennifer; David Bearman; Kelly Rich-mond. Collaborative cultural resource creation: the example of the Art Museum Image Con-sortium. // Museums and the Web 2000 / ed.by David Bearman and Jennifer Trant. Pitt-sburgh : Archives & Museum Informatics,2000., str. 42.

196 Holm, Liv Aasa. Normativna kontrola u me-đunarodnom kontekstu u novome okruženju. //Vjesnik bibliotekara Hrvatske. 43, 1/2 (2000),str. 23-29.

197 ANSI/NISO Z39.50-1995. Information Re-trieval (Z39.50): Application Service Defi-

nition and Protocol Specification. URL: http://lcweb.loc.gov/z3950/agency/document.html(2002-11-07).

198 Zthes: a Z39.50 Profile for Thesaurus Navi-gation. URL: http://zthes.z3950.org/index.html(2002-10-29).


88

(uporaba različitih naziva, razlike u oda-biru preporučenih naziva između višeekvivalentnih, drugačija hijerarhijskastruktura i sl.) izvor problema koji nastajupri pretraživanju različitih distribuiranihbaza podataka.Ujednačivanje (engl. reconciliation) te-zaurusa jedan je od načina prevladavanjatakvih neusklađenosti, što je za muzejskuzajednicu iznimno važno, upravo radiusklađivanja različitog nazivlja nastalogzbog različitosti muzejske građe.U Izradi i uporabi tezaurusa u posebnomse poglavlju o ujednačivanju i integracijiidentificiraju i opisuju četiri osnovne me-tode ujednačivanja nekompatibilnih nad-ziranih jezika, koje se u praksi čestoprimjenjuju zajedno:- mapiranje (engl. mapping), kojim se

uspostavljaju poveznice izravno izme-đu ekvivalentnih naziva dvaju ili višenadziranih jezika

- prebacivanje (engl. switching), kojimse često mora uvesti posrednički jezikprema kojemu se kooperativni jezicirecipročno mapiraju

- spajanje (engl. merging), koje je čestopotrebno pri upotpunjavanju makrote-zaurusa određenim mikrotezaurusima

- integracija (engl. integration) koja semože provesti na više razina199

Značajnu perspektivu za uporabu teza-urusa u muzejskoj djelatnosti u mrežnomokruženju otvaraju metatezaurusi kao po-magala koja omogućuju sintezu različitihtezaurusa kombinacijom metoda povezi-vanja, spajanja i integriranja. Tako bi seusklađivanjem naziva i hijerarhijskih stru-ktura pojedinih tezaurusa omogućilo pre-traživanje različitih baza podataka pomo-ću više različitih tezaurusa.U radu koji se bavi upravo novim posti-gnućima u izradi tezaurusa David Bawdenupozorava na obnovljeno zanimanje zametatezauruse te navodi jedan od razra-đenijih sustava – Jedinstveni medicinskijezični sustav (Unified Medical LanguageSystem – UMLS). On sadržava meta-tezaurus kojim se može obuhvatiti višerječnika. Tako su u UMLS uključeni i oviterminološki izvori: MeSH (tezaurus zaindeksiranje bibliografske baze podatakaMedline), SNOMED (detaljna nomen-klatura patologije) te Međunarodna klasi-fikacija bolesti (International Classifica-tion of Diseases- ICD).200

199 Aitchison, Jean; Gilchrist, Alan; Bawden,David. Nav. dj., str. 174.

200 Bawden, David. Tezaurusi: nova postignuća. //Vjesnik bibliotekara Hrvatske. 44, 1-4 (2001),str. 185.

89

M U Z E O L O G I J A 4 0ZAKLJUČAKKada govorimo o muzejskoj vizualnoj do-kumentaciji u digitalnom obliku, možemozaključiti kako se ona ne može promatratini dokumentacijski obrađivati odvojenood muzejskih predmeta ili predmeta ba-štine koje ona, na svoj specifičan vizualninačin, dokumentira. Stoga se pri obradiuvijek uspostavljaju veze s postojećomdokumentacijom o muzejskom predmetuili predmetu baštine. Jednako se tako, akoje riječ o digitalizaciji postojećih fondovatradicionalne vizualne dokumentacijepoput fototeka ili dijateka, moraju uspo-staviti veze između sva tri entiteta: sliko-vne datoteke, fotografske reprodukcije imuzejskog predmeta.U muzejskim institucijana ključna je ulo-ga vizualne građe unutar sustava muzej-ske dokumentacije kao nezaobilaznogpratioca muzeoloških funkcija zaštite,istraživanja i komunikacije. No s razvo-jem informacijske tehnologije i mrežnihkomunikacija rastu i mogućnosti distribu-cije te višestruko ponovljive uporabe mu-zejske vizualne dokumentacije u digital-nom obliku i u široj zajednici te, posebice,u akademskom okruženju.Iskustva ovog istraživanja, nastala kriti-čkim proučavanjem relevantnih projekatau svijetu te teorijskim promišljanjem odanom području, mogla bi se primijenitiu hrvatskoj muzejskoj i akademskoj zaje-dnici u budućim projektima digitalizacijei stvaranja zbirki vizualnih izvora. Kakoje ovaj rad obuhvatio i praktična iskustvai rezultate stečene na pilot-projektu digita-lizacije i dokumentacije vizualne građe usklopu znanstvenoistraživačkog projekta“Zaštita i komuniciranje kulturne baštine

u Hrvatskoj” na Katedri za muzeologijuOdsjeka za informacijske znanosti Filo-zofskog fakultetu u Zagrebu, može se rećikako su neka od izloženih teorijskih pro-mišljanja provjerena i potvrđena u praksi.Danas je gotovo nedopustivo razvijatiikakav informacijski sustav na područjubrige o baštini, a da se ne konzultirajumeđunarodne norme i smjernice te do-maći propisi. Stoga ovaj rad posebno na-glašava ulogu standardizacije, čija se va-žnost posebno ističe pri danas neizbje-žnom iskoraku s lokalne na globalnu ra-zinu u mrežnom okruženju. Ovaj rad ističekako je web nedvojbeno mjesto tog isko-raka i samo je pitanje vremena kada ćepotpuno moći zadovoljiti visoke zahtjeveu vezi s vizualnom građom.U skladu s analizom različitih profila zbir-ki vizualne građe u muzejskome i aka-demskom okruženju te na temelju steče-nog uvida u njihove zajedničke i specifi-čne osobitosti, dolazimo do zaključka daje preporučljivo razvijati modele koji ćese temeljiti na generičkim obilježjima she-ma metapodataka kako bi se omogućilanužna interoperabinost među različitimprojektima. Takav bi pristup omogućiorazvoj generičkog modela podataka, ali iimplementiranje lokalnih različitosti beznarušavanja interoperabilnosti među zbir-kama, koja se u današnjem globalnom in-formacijskom okruženju podrazumijeva.Takvim pristupom omogućit će se inte-griranje različitih distribuiranih digitalnihzbirki vizualnih izvora, što će za krajnjekorisnike biti sve važniji informacijski re-surs s velikim obrazovnim potencijalomkoji će se moći ostvariti u akademskoj,ali i široj zajednici.


90

LITERATURA1. AAT - Art and Arcihtecture Thesaurus FAQ.

URL: http://www.getty.edu/research/tools/vocabulary/aat/faq.html (2001-11-11)

2. AAT - Art and Arcihtecture Thesaurus. URL: http://shiva.pub.getty.edu/aat_browser/ (2002-11-07)

3. Adobe Photoshop 7.0 Help4. Aitchison, Jean; Gilchrist, Alan; Bawden, Da-

vid. Thesaurus construction and use : a practicalmanual. 4th ed. London : Aslib, 2000.

5. ANSI/NISO Z39.50-1995. Information retri-eval (Z39.50) : Application service definitionand protocol specification. URL: http://lcweb.loc.gov/z3950/agency/document.html(2002-11-07)

6. Armitage, Linda; Enser, Peter. Analysis of userneed in image archives. Journal of InformationScience. 23, 4 (1997), str. 287-299.

7. Bawden, David. Tezaurusi : nova postignuća.Vjesnik bibliotekara Hrvatske. 44, 1-4 (2001),str. 185.

8. Besser, Howard. The changing role of photo-graphic collections with the advent of digiti-zation. // Wired Museum. Washington : Ameri-can Association of Museums, 2001, str. 116.

9. Besser, Howard; Trant, Jennifer. Introductionto imaging : issues in constructing an imagedatabase. Santa Monica : The Getty Art HistoryInformation Program, 1995.

10. Bissel, Torsten; Manfred Bogen; Volker Ha-damschek; Claus Reimann. Protecting a mu-seum’s digital stock through watermarks. //Museums and the Web 2000 / ed. by DavidBearman and Jennifer Trant. Pittsburgh : Ar-chives & Museum Informatics, 2000. Str. 81.

11. Black, Karen. ELISE : an online image retrievalsystem. // Aslib Information. July/August(1993), str. 293-295.

12. Bruce, Roger. Altering the culture and identityof the museum : the risks and benefits of pro-viding networked information. // Images online: Perspectives on the Museum Educational SiteLicensing Project / eds. C. Stephenson, P.McClung. Los Angeles : The Getty InformationInstitute, 1998, str. 60-72.

13. Burnett, John. An introduction to terminologiesfor decorative art, social history, and the historyof science. // Terminology for museums / ed.Roberts, D. Andrew. Cambridge : The MuseumDocumentation Association, 1990.

14. Categories for the Description of Works of Art(CDWA). URL: http://www.getty.edu/research/institute/standards/cdwa/index.html (2001-10-10)

15. Cawkell, Anthony E. Picture-queries and pic-ture databases. // Journal of Information Scien-ce. 19 (1993), str. 409-423.

16. CDWA Entity-relationship diagram. URL: http://www.getty.edu/research/institute/standards/cdwa/6_entity/index.html (2001-10-10)

17. Del Bimbo, Alberto. Visual information retrie-val. San Francisco : Morgan Kaufmann Publi-shers, 2001.

18. Delivering digital images : cultural heritageresources for education. / eds. C. Stephenson,P. McClung. Los Angeles : The Getty Informa-tion Institute, 1998.

19. Dokumentacija i klasifikacija muzejskih i gale-rijskih predmeta. // Muzeologija. 25 Zagreb :Muzejski dokumentacijski centar, 1987.

20. Dublin Core Qualifiers. URL: http://purl.oclc.org/dc/documents/rec/dcmes-qualifiers-20000711.htm (2000-07-11)

21. Ester, Michael. Digital images in the contextof visual collections and scholarship. // VisualResources. 10, 1 (1994), str. 11-24.

22. Europski prosvjetni pojmovnik / urednik hrvat-skog izdanja Maja Bratanić. Zagreb: Mini-starstvo kulture Republike Hrvatske, 1996.

23. Forsyth, David et al. Finding pictures of objectsin large collections of images. // Digital imageaccess and retrieval / ed Heidorn, Bryan. PapersPresented at the 1996 Clinic on LibraryApplications of Data Processing, March 24-26,1996. University of Illinois School of Libraryand Information Science.

24. Fuchs, R.H. Henri van de Waal, 1910-1972 //Simiolus: Netherlands quarterly for the historyof art. 6 (1972/73), str. 7.

25. Gandolfo, Jean-Paul; Lavédrine, Bertrand.Determination of light levels in a flat bed sca-nner using a gelatin-bromide photographic pa-per. URL: http://www.knaw.nl/ecpa/sepia/workinggroups/wp4/Scanlight.pdf (2003-01-05)

26. Gibson, James J. A Theory of pictorial percep-tion // Sign, image, symbol. / ed Kepes, Gyorgy.New York : George Braziller, 1966.

27. GTN (Getty Thesaurus of Geographic Names).URL: http://shiva.pub.getty.edu/tgn_browser/(2001-11-11)

91

M U Z E O L O G I J A 4 028. Guidelines for constructing a museum object

name thesaurus. URL: http://www.mda.org.uk/holm.htm (2001-10-10)

29. Hakala, Juha. Dublinski osnovni skup eleme-nata metapodataka. // Vjesnik bibliotekaraHrvatske. 43, 1/2 (2000), str. 49-68.

30. Holm, Liv Aasa. Normativna kontrola u među-narodnom kontekstu u novome okruženju. //Vjesnik bibliotekara Hrvatske. 43, 1/2 (2000),str. 23-29.

31. Horvat Pintarić, Vera. Miroslav Kraljević. Za-greb : Globus, 1985.

32. HRN ISO 2788:1999 Dokumentacija – Smjer-nice za izradbu i razvoj jednojezičnih tezaurusa.

33. ICONCLASS. URL: http://iconclass.let.ruu.nl/(2001-11-11)

34. Images online : Perspectives on the MuseumEducational Site Licensing Project / eds. C.Stephenson, P. McClung. Los Angeles : TheGetty Information Institute, 1998.

35. Informatički rječnik: cjelovit i detaljan priru-čnik za posao, školu, knjižnicu i dom. Zagreb :Znak, 1995.

36. International encyclopaedia of information andlibrary science / ed. Feather, John; Sturges,Paul. London and New York : Routledge, 1997.

37. ISBD(ER): International Standard Biblio-graphic Description for Electronic Resources.München: Saur, 1997.

38. ISO 5127-11 : 1987, Documentation and infor-mation - Vocabulary - Part 11: Audio-visualdocuments. Geneva: International Organizationfor Standardization, 1987.

39. ISO 5963:1985. Documentation - methods forexamining documents, determining theirsubject, and selecting indexing terms, Geneva:International Organization for Standardization,1985.

40. ISO 5964:1985 Documentation - Guidelines forthe establishment and development of multilin-gual thesauri. Geneva: International Organiza-tion for Standardization, 1985.

41. Jack, Christine. State of the arts : current appli-cations for indexing images. URL: http://www.slis.ualberta.ca/599/cjack/599.htm(2001-10-10)

42. Jain, Ramesh. Visual information retrieval indigital libraries. // Digital image access and re-trieval / ed Heidorn, Bryan. Illinois : Universityof Illinois School of Library and InformationScience,1996, str. 68-87.

43. Johnston, Leslie. Imaging in museums: issuesin resource development. // Wired Museum.Washington: American Association of Muse-ums, 2001, str. 93-107.

44. Klarin, Sofija. Elektronička građa u knjižnici:s primjerima zapisa daljinski dostupne elek-troničke građe u CROLIST-u. // 2. i 3. seminarArhivi, knjižnice, muzeji: mogućnosti suradnjeu okruženju globalne informacijske infra-strukture / ur. Mirna Willer i Tinka Katić. Za-greb : Hrvatsko muzejsko društvo, 2000. str.160.

45. Klarin, Sofija. Formalna obrada omeđenih pu-blikacija i elektroničke građe: ISBD(M) iISBD(ER). // Arhivi, knjižnice, muzeji: mogu-ćnosti suradnje u okruženju globalne informa-cijske infrastrukture / ur. Mirna Willer i TinkaKatić. Zagreb: Hrvatsko muzejsko društvo,1998. Str. 115-117.

46. Lasić-Lazić, Jadranka. Sadržajna obrada danasi pravci razvoja. // Predmetna obradba : ishodištai smjernice / Jadranka Lasić-Lazić (ur.). Zagreb :Hrvatsko knjižničarsko društvo, 1998, str. 25.

47. Lasić-Lazić, Jadranka. Sadržajna obrada u knji-žnici. // Arhivi, knjižnice, muzeji: mogućnostisuradnje u okruženju globalne informacijskeinfrastrukture / ur. Mirna Willer i Tinka Katić.Zagreb : Hrvatsko muzejsko društvo, 1998. Str.167.

48. Lasić-Lazić, Jadranka. Znanje o znanju. Za-greb: Zavod za informacijske studije Filo-zofskog fakulteta, 1996.

49. Leščić, Jelica. O tezaurusu: načela, izradba,struktura: pregled. // Vjesnik bibliotekaraHrvatske. 44, 1-4 (2001), str. 173.

50. Managing electronic records. URL: http://www.aa.gov.au/recordkeeping/er/manage_er/contents.html (2001-11-11)

51. MARC21. URL: http://www.loc.gov/marc/annmarc21.html (2001-11-11)

52. Maroević, Ivo. Model dokumentacije za izradupovijesno umjetničke topografije na područjuHrvatske s mogućnošću primjene automatskeobrade podataka. // Vijesti muzealaca ikonzervatora. 2-3 (2001), str. 82-117.

53. Maroević, Ivo. Muzeologija i znanost u virtu-alnom okruženju. // 2. i 3. seminar Arhivi, knji-žnice, muzeji : mogućnosti suradnje u okruže-nju globalne informacijske infrastrukture / ur.Mirna Willer i Tinka Katić. Zagreb : Hrvatskomuzejsko društvo, 2000. Str. 91-98.


92

54. Maroević, Ivo. Sadašnjost baštine. Zagreb :Društvo povjesničara umjetnosti SR Hrvatske,1986.

55. Maroević, Ivo. Uvod u muzeologiju. Zagreb :Zavod za informacijske studije, 1993.

56. Maštrović, Mikica. Primjena bibliotečnih stan-darda na obradu građe iz fonda Grafičke zbirkeNacionalne i sveučilišne knjižnice. // Arhivi,knjižnice, muzeji: mogućnosti suradnje u okru-ženju globalne informacijske infrastrukture /ur. Mirna Willer i Tinka Katić. Zagreb :Hrvatsko bibliotekarsko društvo, 1998, str. 179.

57. Maštrović, Mikica. Problemi predmetne obradeneknjižne građe s posebnim osvrtom na obraducrteža i grafika. // 4. seminar Arhivi, knjižnice,muzeji: mogućnosti suradnje u okruženjuglobalne informacijske infrastrukture / ur.Mirna Willer i Tinka Katić. Zagreb: Hrvatskobibliotekarsko društvo, 2001, str. 175-179.

58. Međunarodne smjernice za podatke o muzej-skom predmetu: CIDOC-ove podatkovnekategorije. // Vijesti muzealaca i konzervatora,1-4 (1999).

59. Mehrotra, Rajiv. Content-based image mode-lling and retrieval. // Digital image access andretrieval / ed Heidorn, Bryan. Illinois : Univer-sity of Illinois School of Library and Infor-mation Science, 1996. Str. 57-67.

60. Mensch, Peter van. Muzeji i autentičnost. //Informatica Museologica. 3-4 (1985), str. 2-4.

61. Mikačić, Mira. Teorijske osnove sustava zapredmetno označivanje. Zagreb : Hrvatskobibliotekarsko društvo, 1996.

62. Miletić-Vejzović, Laila. Integriranje metapo-dataka u digitaliziranu sliku na primjeru DublinCorea. // 4. seminar Arhivi, knjižnice, muzeji :mogućnosti suradnje u okruženju globalne in-formacijske infrastrukture. / Willer, Mirna; Ka-tić, Tinka (ur.). Zagreb : Hrvatsko knjižničarskodruštvo, 2001. Str. 107.

63. ObjectID. URL: http://www.object-id.com/checklist/check_eng.html (2002-10-10)

64. Orna, Elizabeth. U tijeku zbivanja. // Informa-tica Museologica. 1-4 (1995), str. 51.

65. Orna, Elizabeth; Pettit, Charles. Informationmanagement in museums. 2nd ed. Hempshire:Gower, 1998.

66. Osrečki, Dubravka. Dokumentacija kao oblikzaštite muzejskog fundusa. // InformaticaMuseologica. 3-4 (1990), str. 27-28.

67. Panofsky, Erwin. Meaning in the visual arts.London : Penguin Group, 1993.

68. Pojmovnik Eurovoc / urednica hrvatskog izda-nja Maja Bratanić. Zagreb : Hrvatska informa-cijsko-dokumentacijska referalna agencija -HIDRA, 2000.

69. Pravilnik o sadržaju i načinu vođenja muzejskedokumentacije o muzejskoj građi. // Narodnenovine. 108 (2002).

70. Roberts, Helene E. Naming, defining, ordering: an evolving and never-ending process. // Ter-minology for museums / ed. by D. Andrew Ro-berts. Cambridge : The Museum Documen-tation Association, 1990.

71. Sanja Iveković, Is this my true face. Zagreb :Muzej suvremene umjetnosti, 1998.

72. Shatford, Sara. Describing a picture: a thousandwords is seldom cost-effective. // Catalogingand Classification Quarterly. 4, 4 (1984), str.10-23.

73. SHIC Working Party. SHIC - Social Historyand Industrial Classification, 1983.

74. Stančić, Hrvoje. Arhiviranje digitalnih doku-menata // 4. seminar Arhivi, knjižnice, muzeji: mogućnosti suradnje u okruženju globalneinformacijske infrastrukture / Willer, Mirna;Katić, Tinka (ur.). Zagreb : Hrvatsko muzejskodruštvo, 2001, str. 211.

75. Stránsky, Zbyn#k Z. Temelji opće mu-zeologije. // Muzeologija. 8 (1970), str. 40-73.

76. Svenonius, Elaine. Access to nonbook mate-rials : the limits of subject indexing for visualand aural languages. // Journal of the AmericanSociety for Information Science. 45, 8 (1994),str. 605.

77. Tadić, Katica. Rad u knjižnici: priručnik zaknjižničare. Opatija : Naklada Benja, 1994.

78. Tate Information System. URL: http://www.tate.org.uk/collections/insightdel.htm(2002-10-10)

79. Trant, Jennifer; David Bearman; Kelly Rich-mond. Collaborative cultural resource creation: the example of the Art Museum Image Con-sortium. // Museums and the Web 2000 / ed.by David Bearman and Jennifer Trant. Pitts-burgh: Archives & Museum Informatics, 2000.

80. ULAN (Union List of Artists Names). URL:http://shiva.pub.getty.edu/ulan_browser/(2002-10-10)

93

M U Z E O L O G I J A 4 081. Usporedna tablica: Dublin Core, EAD, UNI-

MARC, CIDOC. // 2. i 3. seminar Arhivi,knjižnice, muzeji: mogućnosti suradnje u okru-ženju globalne informacijske infrastrukture /uredile Mirna Willer i Tinka Katić. Zagreb:Hrvatsko muzejsko društvo, 2000.

82. VAN EyCK. URL: http://www.vaneyck.org/(2002-10-10)

83. VRA Core Categories. URL: http://www.vraweb.org/vracore3.htm#core (2002-03-10)

84. Vujić, Žarka. Možemo li govoriti o sadržajnojobradi muzejske građe? // Arhivi, knjižnice,muzeji: mogućnosti suradnje u okruženjuglobalne informacijske infrastrukture / ur.Mirna Willer i Tinka Katić. Zagreb : Hrvatskobibliotekarsko društvo, 1998. Str. 179.

85. Vujić, Žarka. Što je ICONCLASS i možemo liga primijeniti u našim muzejima i galerijama?// Bilten o informatizaciji muzejske djelatnosti.1-4 (1998)

86. Wendler, Robin. LDI update: metadata in thelibrary. // Library notes. 1286, July/August(1999), str. 4-5.

87. Will, Leonard. Thesaurus principles and prac-tice. URL: http://www.willpower.demon.co.uk/thesprin.htm (2001-11-11)

88. Willer, Mirna. Metapodaci za dugoročnu za-štitu elektroničke građe. // 5. seminar Arhivi,knjižnice, muzeji: mogućnosti suradnje u okru-ženju globalne informacijske infrastrukture / ur.

Mirna Willer i Tinka Katić. Zagreb : Hrvatskoknjižničarsko društvo, 2002. Str. 55-69.

89. Willer, Mirna. UNIMARC u teoriji i praksi.Rijeka : Naklada Benja, 1996.

90. Zgaga, Višnja; Nikola Albaneže; Goran Zlodi.Računalna obrada donacije “Hrvatske slikaricerođene u 19. stoljeću” dr. Josipa Kovačića. //5. seminar Arhivi, knjižnice, muzeji: moguć-nosti suradnje u okruženju globalne informa-cijske infrastrukture / ur. Mirna Willer i TinkaKatić. Zagreb : Hrvatsko knjižničarsko društvo,2002. Str. 150-157.

91. Zlodi, Goran. CIDOC-ove Međunarodne smjer-nice za podatke o muzejskom predmetu i DublinCore: problemi i perspektive. // 4. seminar Arhi-vi, knjižnice, muzeji : mogućnosti suradnje uokruženju globalne informacijske infrastrukture/ uredile Mirna Willer i Tinka Katić. Zagreb :Hrvatsko knjižničarsko društvo, 2001. Str. 73-81.

92. Zlodi, Goran; Skrletović, Ana; Maroević, Do-magoj. Digitalizacija i obrada vizualne građe naprojektu “Zaštita i komuniciranje kulturne baštineu Hrvatskoj”. // 5. seminar Arhivi, knjižnice, mu-zeji: mogućnosti suradnje u okruženju globalneinformacijske infrastrukture / ur. Mirna Willer iTinka Katić. Zagreb : Hrvatsko bibliotekarskodruštvo, 2002, str. 131-139.

93. Zthes: a Z39.50 profile for thesaurus naviga-tion. URL: http://zthes.z3950.org/index.html(2002-10-29)


94

DODATAK A: Digitalizacija vizualnegrađe

S razvojem informacijske tehnologije napodručju muzejske vizualne dokumen-tacije smanjuje se udio tradicionalne vizu-alne građe poput fotografije ili dijapozi-tiva u korist vizualne dokumentacije udigitalnom obliku. Bilo da je riječ o digita-liziranoj građi ili o izravno digitalno snim-ljenim muzejskim predmetima, vizualnase građa danas našla u sasvim novome,digitalnom mediju. Za digitalnu sliku(engl. digital image) sada vrijede neka no-va pravila obrade i korištenja, kao i za raz-ličite formate slikovnih datoteka (engl.image file) u kojima će slika biti pohranje-na. Stoga će u ovom poglavlju biti izloženiosnovni pojmovi i problemi vezani uz vi-zualne sadržaje u digitalnom obliku.Kada govorimo o vizualnom sadržaju udigitalnom obliku, dakle onome namije-njeno obradi pomoću računala, krećemood pojma računalne grafike. Računalnagrafika, koja obuhvaća različite načinestvaranja, prikazivanja i spremanja grafi-čkih informacija u računalnom okruženju,postala je šire dostupnom tek s pojavomoperativnih sustava s grafičkim korisni-čkim sučeljem (engl. GUI - graphical userinterface), u kojemu se kao standardnielementi pojavljuju slike i drugi vizualniprikazi, a komunikacija sa sustavom mo-guća je (pomoću miša ili tipkovinice) pu-tem izbornika ili slikovnih simbola. Kadagovorimo o načinu stvaranja, pohrane iprikazivanja slika, razlikujemo dvije vrsteračunalne grafike: rastersku i vektorsku.Rasterska grafika je način stvaranja iprikaza slike kao skupa točaka, koje mogubiti u različitim bojama, poredanih u retkei stupce. Kako se rasterska slika sastojiod ograničenog broja točaka, tako se pri

određenom uvećanju pojavljuje “nazu-bljenost”.U vektorskoj grafici slike se stvaraju i pri-kazuju pomoću matematičkog opisa smje-štaja, duljine i smjera crta koje zatim uskupinama tvore pojedine objekte. Zatoje vektorska grafika posebice prikladna zacrtanje, odnosno za računalom podržanooblikovanje (engl. CAD - computer-aideddesign). Formati u kojima se pohranjujevektorska grafika uglavnom su usko ve-zani za programe pomoću kojih su nastali.Tako se i programi po svom osnovnomusmjerenju razlikuju prema oblikovanjutehničkih, arhitektonskih, dizajnerskih iznanstvenih modela. Spomenimo nekenajpoznatije: AutoCAD, ArchiCAD, Free-Hand, CorelDRAW i Visio.Konačno, sam prikaz na zaslonu uvijekje u obliku rastera, bez obzira na to da lije riječ o prikazu teksta, rasterske ili vek-torske grafike.Slika u digitalnom oblikuRazlučivostDigitalna je slika sastavljena od skupa pik-sela (engl. pixel) kao osnovnih elemenataslike. Piksel, (kratica od engl. pictureelement,) u svom je prvotnom značenjuoznačavao element koji je služio za stva-ranje televizijske slike, a sada označavanajmanji element rasterskoga vizualnogprikaza ili skenirane slike koji računalomože raspoznati.201

201 International encyclopaedia of information andlibrary science/ ed. Feather, John; Sturges, Paul.London and New York : Routledge, 1997. Str.370.

95

M U Z E O L O G I J A 4 0Broj piksela po određenoj površini odre-đuje razlučivost (engl. resolution) slike202i često se promatra kao mjera čistoće, de-finicije i vidljivosti detalja. Točnije je rećikako se razlučivost izražava kao broj pik-sela prikazanih po jedinici dužine slike, aobično se mjeri u pikselima po inču (engl.

PPI - pixel per inch) ili točkama po inču(engl. DPI - dots per inch).Primjerice, slika veličine 1 x 1 inča u ra-zlučivosti od 600 ppi predočena je poljemod 600 x 600, dakle s ukupno 360.000piksela, a slika iste veličine, ali u razlu-čivosti od 72 ppi predočena je poljem od

72 x 72, odnosnos ukupno 5.184piksela. Kada seobje slike ispišu usvojoj veličini (1 x1 inča), ona manjerazlučivosti bit ćezrnatija jer će nje-zini pikseli biti ve-ći kako bi u takoniskoj razlučivostipokrili istu povr-šinu, dok će slikaveće razlučivostiimati više pikselapo površini, kojiće stoga biti sitnijite će omogućivatikvalitetniji ispis ifinoću detalja.Slika MiroslavaKraljevića (sl. 23)skenirana je s pre-dloška (reproduk-cija u katalogu204)veličine 18,39 x22,93 cm, odnos-no 7,24 x 9,028inča, u razlučivo-sti od 600 dpi,Slika 23. Miroslav Kraljević: Autoportret s lulom, 1912, ulje na platnu,

40,5 x 33203

202 Besser, Howard; Trant, Jennifer. Introductionto imaging: issues in constructing an imagedatabase. Santa Monica: The Getty Art HistoryInformation Program, 1995. Str. 9.

203 Horvat Pintarić, Vera. Miroslav Kraljević.Zagreb : Globus, 1985. Str. 266.

204 Isto.


96

čime nastaje digitalna slika od 4.344 x5.417 piksela. (sl. 24)Dubina bojeDubina boje205 (engl. color depth) iskazujekoliko je informacija o boji moguće zabi-lježiti za svaki pojedini piksel slike. Dubi-nu boje zadajemo pri stvaranju (snimanju)digitalne slike, odnosno pri digitalizacijipostojeće slike (fotografije, dijapozitiva isl.). Ona se izražava brojem bitova kojimaće biti određena količina boja što će jemoći reprezentirati pojedini piksel. Onošto nazivamo 8-bitnom slikom omogućujeda svaki piksel reprezentira 28, odnosno256 različitih boja ili 256 nijansi sive boje.Slika u punoj boji (engl. true colour) ima24-bitnu dubinu boje, što omogućuje dasvaki piksel reprezentira 224, odnosno16.777.216 boja.Dubina boje određena pri digitalizaciji upromatranom primjeru reproducirane sli-ke Miroslava Kraljevića iznosi 24 bita popikselu (16,7 milijuna boja) što, zajednos navedenom veličinom slike od 4.344 x5.417 piksela, rezultira veličinom slikov-ne datoteke od 67,35 megabajta.Promotrimo li primjer snimanja digital-nim fotoaparatom, moramo znati da sni-majući neki predmet kulturne ili prirodne

baštine kroz objektiv hvatamo (engl. ima-ge capture) sliku što u prirodi ima besko-načno mnogo nijansi boja, koje se pri digi-talizaciji moraju aproksimirati te zabilje-žiti konačne vrijednosti za svaku točku.Aproksimacijom se tako pojavljuju odstu-panja od stvarne boje. No što je dubinaboje određena za sliku odnosno za svakipiksel veća, to su odstupanja manja.Modeli za opis bojaRGB (engl. RGB – red, green, blue) sustavmiješanja boja i način njihova opisa upo-trebljava se u medija zasnovanih na pro-lasku svjetlosti (npr. na zaslonu monitora),a koristi se zbrajanjem osnovnih boja: cr-vene, zelene i plave. Tako se za određi-vanje boje svakog piksela rabe 24 bita,odnosno po 8 bitova za svaku osnovnuboju. U RGB sustavu se pomoću16.777.216 mogućih kombinacija možereproducirati isto toliko boja (u praksi segovori o 16,7 milijuna). (sl. 25)CMY (engl. CMY - cyan, magenta, ye-llow) sustav miješanja i opisa boje upotre-bljavan u mnogim tiskarskim sustavima,a koristi se suptraktivnim bojama: modro-zelenom, purpurnom, žutom. Za dobiva-nje željene boje CMY postupak počinjeod bijele, od koje se oduzima određeni po-stotak modrozelene, purpurne i žute. Odu-zimanjem 100 postotaka svih triju sup-traktivnih boja dobiva se crna, a odu-zimanje 0 postotaka tih triju boja dobiva

300 ppi 150 ppi 60 ppi 30 ppi

205 U literaturi se još kao sinonimi pojavljuju izrazibitna dubina točke (engl. bit depth) i bitnadubina piksela (engl. pixel depth).

Slika 24. Primjer detalja slike u različitim razlučivostima

97

M U Z E O L O G I J A 4 0se bijela. Taj je pristup dobar za tisak jer sezasniva na apsorpcijskim svojstvima pi-gmenata.206 Kako se zbog nesavršenosti pi-sača i tiskarskog postupka miješanjem svihtriju boja ne dobiva kvalitetna crna boja (če-sto je zelenkasta, pogotovo u tintnih pisača),CMY modelu je, kao zasebna komponentadodana i crna boja (K). Time nastajeCMYK model, koji se primjenjuje i u ve-ćini modela tintnih pisača. Oni pri ispisumiješaju sve četiri boje (obično se isporu-čuju dvije kasete, jedna s CMY bojama, adruga s crnom bojom). Kod slika u CMYKsustavu za određivanje boje svakog pikselasluže se 32 bita, odnosno, po 8 bitova zasvaku od četiri komponente. (sl. 26)

CIELAB sustav prikaza boje temelji sena modelu koji je 1976. definirala Među-narodna komisija istraživača boje (CIE -Commission Internationale de l’Eclaira-ges). Sustav se sastoji od tri vrijednostikojima se opisuje smještaj boje unutarvidljivog prostora boja: L, odnosno uda-ljenost između A i D opisuje relativnusvjetlost (engl. lightness ili luminance),B označava relativan odnos između crve-ne i zelene, a C između žute i plave. Tajsustav boja ima široku paletu koja obu-hvaća sve boje modela RGB i CMYK.Zbog toga se slika opisana u CIELAB su-stavu može bez gubitaka konvertirati uRGB ili u CMYK sustav. Primjerice,Adobe Photoshop kao jedan od najraspro-stranjenijih programa za obradu slike,koristi se CIELAB sustavom kao internimmodelom boja pri konverziji slike iz jed-nog modela u drugi.209 (sl. 27)

Slika 27. L*a*b* sustav boja: A - svjetlost =100(bijelo), B - odnos između crvene i zele-ne, C - odnos između plave i žute, D -svjetlost = 0 (crno)210

Slika 25. RGB sustav boja207

206 Informatički rječnik: cjelovit i detaljan priru-čnik za posao, školu, knjižnicu i dom. Zagreb,Znak: 1995, str. 47.

207 Adobe Photoshop 7.0 Help208 Isto.

Slika 26. CMY sustav boja208

209 Isto.210 Isto.


98

DigitalizacijaDigitalizacija tradicionalne vizualne do-kumentacijske građe (npr. fotografija ilidijapozitiva) ili digitalno snimanje muzej-skih predmeta i predmeta baštine vrlo suintenzivni radni procesi u kojima se stvaranova vrsta građe - vizualna dokumenta-cijska građa u digitalnom obliku. (sl. 28)Pritom građu koju digitaliziramo izlažemoopasnosti od oštećenja pri nužnom ruko-vanju (priprema za digitalizaciju, sprema-nje građe) te je dodatno izlažemo svjetlo-sti. Upravo je zato nužno planski i kontro-lirano provoditi digitalizaciju kako bi seizbjegle pogreške i nepotrebno ponov-

ljanje postupaka digitalizacije. Nadalje,nova dokumentacijska građa zahtijevadokumentiranje, ali i povezivanje s posto-jećom dokumentacijom o predmetima te,kad je riječ o digitalizaciji postojećih foto-teka i dijateka, i povezivanje s njihovomdokumentacijom.211 Jennifer Trant i Ho-ward Besser ovako prikazali su taj zahtje-van proces na način predočen slikom 28.Sam postupak digitalizacije provodi sepomoću uređaja kao što su digitalni foto-aparati, kamere ili razne vrste skenera.Kada govorimo o skenerima, razlikujemonekoliko vrsta. Plošni skeneri (engl. flat-bed scanners) danas su jedan od najupo-

trebljavanijih ure-đaja za digitaliza-ciju upravo zbogsve većih razluči-vosti koje postižupri digitalizaciji tezbog njihove pri-hvatljive cijene. Po-godni su pretežnoza dvodimenzional-nu građu čije di-menzije ne prelazeformat A4 ili naj-više A3. Građa sepolaže licem premadolje i što je mogu-će više priljubi uzstaklenu površinuuređaja. Svjetlost sereflektira od slike i

sustavom zrcala i leća pada na CCD213 čipkoji je osjetljiv na svjetlost, očitava se211 O integriranju digitalizirane slike i tekstualnog

opisa nastaloga dokumentacijskom obradomgovorit ćemo u poglavlju o posebnostimavizualne građe u digitalnom obliku i njezinomdokumentiranju.

212 Besser, Howard; Trant, Jennifer. Nav. dj., str.10.

Slika 28. Ključni postupci pri skeniranju građe212

213 CCD čip (engl. Charged Coupled Device) jeelektronički sklop osjetljiv na svjetlost koji se,koristi se u skenerima i digitalnim fotoapa-ratima.

> > >

>>>

>> >

> > > > > >

> >

Slika Slika Tekst

PostojeÊe slike Izravno skenirana PostojeÊa dokumentacija

Nove fotografije umjetniËka djela Novo dokumentirane

Skeniranje Skeniranje Ulaz

Umetanje fotografija Priprema umjetniËkog djela

Skeniranje Skeniranje Unos podataka

Nadzor nad kvalitetom Nadzor nad kvalitetom Nadzor nad kvalitetom

Ugaanje boja Ugaanje boja

Nove umetane fotografije Pospremanje djela

Integracija slika i teksta

Dokumentacija

Unakrsno povezivanje

Verifikacija

99

M U Z E O L O G I J A 4 0razina svjetlosti kojoj je CCD čip izložen,te se konvertira u digitalnu vrijednost.Skeniranje boje nekada je obuhvaćalo triodvojena prolaska skenera - po jedan zacrvenu, zelenu i plavu. Danas CCD čipoviimaju ugrađen RGB filtar za razlučivanjetriju osnovnih boja, pa je dostatan jedanprolazak po skeniranju. Već pri digitaliza-ciji određujemo kvalitetu slike, odnosnouzorkovanja (engl. sampling), tj. odvoje-nih točaka očitavanja po nekoj jedinicipovršine (izraženo u ppi ili dpi). Brojodvojenih očitavanja (vertikalnih i hori-zontalnih) određuje razlučivost skeniraneslike, a broj mogućih vrijednosti boje štoih svaka točka može reprezentirati odre-đuje dubinu boje slike.Rotacijskim skenerima (engl. drumscanners) postiže se najveća kvalitetaslike, no osim što im je nedostatak visokacijena, njihova je uporaba ograničena sa-mo na građu koja je u obliku zasebnoglista i može se omotati oko bubnja ske-nera.Skeneri za dijapozitive (engl. slide sca-nners ili transparency scanners), za ra-zliku od plošnih skenera kojih se svjetlostreflektira od slike, emitiraju svjetlost takoda prolazi kroz dijapozitiv i usmjerava sena CCD čip.Za digitalizaciju izvornih predmeta razli-čitih dimenzija nekada su se često rabilevideokamere, koje su uz pomoć posebnihračunalnih sklopova (engl. video digitizerili frame-grabber) mogle “zamrznuti”videosnimku i proslijediti je računalu udigitalnom obliku. Danas je sve češćauporaba digitalnih fotoaparata, koji setakođer koriste CCD čipovima. Tako segrađa može snimiti iz različitih kutova(primjerice, skulptura, arhitektura), a foto-aparat se može i dodatno učvrstiti uz

pomoć posebnih stalaka (s mogućnošćupomicanja kako bi se građa što bolje obu-hvatila u polje snimanja).U skenera i digitalnih fotoaparata trebarazlikovati optičku i interpoliranu razlu-čivost. Iako se interpolirana razlučivostčesto ističe zbog marketinških razloga jerje obično višestruko veća od optičke, opti-čka je razlučivost ona stvarna razlučivostkoju skener može postići koristeći se CCDčipovima. Interpolirana razlučivost je onakoja se dobiva matematičkom metodominterpolacije u optičku razlučivost, kakobi se samo prividno povećala kvalitetaslike.Pri digitalizaciji slikovne građe trebaodrediti maksimalnu dopuštenu izloženostgrađe svjetlosti, te paziti da pri odabiruskenera i dodatnog osvjetljenja za snima-nje digitalnom kamerom (bljeskalice,reflektori) njihovi svijetleći elementi neproizvode ultraljubičastu (UV) kompo-nentu svjetlosti jer je ona uzrok većineblijeđenja i razgradnje fotografskog mate-rijala, slika i grafika. Tijekom digitaliza-cije plošnim skenerima pri većim je razlu-čivostima izloženost svjetlosti dulja, jerizvor svjetlosti putuje sporije obavljajućiviše očitavanja po jedinici površine. Istra-živanja su pokazala kako se izloženostsvjetlosti pri skeniranju u niskoj, odnosnovisokoj razlučivosti kreće u ekvivalentuod 5 do 30 minuta izloženosti predmetana 50 luksa.214 Daljnjim je istraživanjimautvrđeno da se efekt topline povećava i

214 Gandolfo, Jean-Paul; Lavédrine, Bertrand.Determination of light levels in a flat bedscanner using a gelatin-bromide photographicpaper. URL: http://www.knaw.nl/ecpa/sepia/workinggroups/wp4/Scanlight.pdf


100

zagrijavanjem stakla na koji polažemograđu pri skeniranju, ali se ističe kako jeriječ o minimalno štetnim količinama.Ipak, znajući kako je učinak svjetlosti ku-mulativan, trebalo bi pripaziti na foto-grafske albume i sličnu građu koja će sepri skeniranju višestruko osvjetljavati.Najveća oštećenja moguća su pri samomrukovanju građom, na što treba obratitiposebnu pozornost pri obučavanju osobljakoje će provoditi digitalizaciju ili ako sedigitalizacija ugovara s tvrtkama koje nisuposebno usmjerene na skeniranje mu-zejske građe.Preporučeni postupci pri digitalizacijivizualne građeNe postoj jedinstveni skup parametarakvalitete slike koji bi zadovoljio sve vrstegrađe koju digitaliziramo. Odluke o kvali-teti slike, odnosno o postavkama digitali-zacije moraju se donijeti u skladu s cilje-vima projekta, odnosno potrebama budu-ćih korisnika i načina na koji će se onikoristiti slikama. Parametri će ovisiti o te-hnološkom okruženju (kvaliteti računalnei opreme za digitalizaciju te, napokon, i osamoj građi koju digitaliziramo).Već je rečeno kako je digitalizacija vrlosložen i osjetljiv proces u kojemu se doku-mentacijska građa što je prenosimo u di-gitalni oblik ili pak muzejski predmeti ko-je izravno snimamo digitalnim fotoapa-ratom neizbježno izlažu opasnosti od ošte-ćenja pri rukovanju. Oni se moraju uzetis mjesta na kojem su smješteni, pripremitiza snimanje, izložiti dodatnom osvje-tljenju tijekom snimanja, te, napokon, vra-titi na svoje mjesto. Sve to zahtijeva i zna-tne vremenske i ljudske resurse, stoga jepreporučljivo da barem taj prvi, za građunajosjetljiviji, dio digitalizacije, tj. samog

skeniranja ili snimanja, ne bude vođensamo prema jednoj specifičnoj primjeniili uskim ciljevima nekog projekta, već gaje potrebno provesti na dovoljno dobarnačin kako bi se izbjeglo ponavljanje.Kako bi se vizualni sadržaj izvornika štovjernije prenio u digitalni oblik, on se mo-ra skenirati u visokoj razlučivosti najma-nje 600 dpi (engl. dpi – dots per inch), tj.600 točaka po kvadratnom inču) i u 24-bitnoj boji ako je riječ o manjim forma-tima, te od 300 dpi za veće formate. Takobi bilo preporučljivo da se, primjerice 35milimetarski dijapozitivi skeniraju u raz-lučivosti od najmanje 600 dpi, a uzimajućiu obzir današnje velike kapacitete podat-kovnih medija te mogućnosti široko do-stupnih skenera s visokom razlučivosti,može se reći kako bi optimalna razlučivostza 35 milimetarski dijapozitiv bila 1200dpi.215 Fotografije formata 13 x 10 cmpreporučljivo je digitalizirati u 600 dpi, aveće formate u 300 dpi.Master slikaSliku koju dobivamo kao izravan rezultatdigitalizacije u visokoj razlučivosti nazi-vamo master slikom (engl. master image).Dvije su osnovne funkcije master slike.Prema njezinoj prvoj osnovnoj funkciji,ona treba služiti kao arhivska slika i kaotakva treba biti pohranjena kao izravan re-zultat digitalizacije, bez dodatne obrade iprimjene postupaka sažimanja. Premanjezinoj drugoj osnovnoj funkciji, onamora služiti kao izvor za izvedene slike

215 Primjerice, Nacionalna knjižnica Australijepreporučuje razlučivost od 1500 dpi.(Digitisation of Pictorial and Map collectionmaterials for the National Library of Australia.National Library of Australia. 2000.)

101

M U Z E O L O G I J A 4 0(engl. derivate images), koje se mogu iz-vesti u različitoj kvaliteti za različite svrhei namjene.Čak i ako moramo obraditi sliku kakobismo obnovili izblijedjele boje, ukloniliodbljeske i sl., moramo spremiti mastersliku prije bilo kakve obrade. Tako ćemaster slika biti dostupna u budućnosti,kada ćemo bolje poznavati nepovoljneučinke obrade slike i kada će se razvitikvalitetniji postupci za obnavljanje boja,uklanjanje mrlja i sl.216 Pri skeniranjumaster slike ključno je da njezina kvalitetazadovoljava razinu najviše predviđenekvalitete za planiranu uporabu.Izvedene slikeOstale se slike izvode reduciranjem kva-litete i veličine master slike. Za pojedineuporabe ili prilagodbu tehnološkim uvje-tima (npr. slike za prikaz preko cijelogekrana ili slike optimizirane za prikaz naweb stranicama te za prijenos putem mre-že i sl.) izvođenje slika može se i automa-tiziratiGotovo se redovito izvodi i identifikacij-ska sličica (engl. thumbnail), koja ćeslužiti kao svojevrsna vizualna referencaili veza na kvalitetniju sliku ili zapis o slicite za prikaz rezultata pretraženih slika.Od načina poboljšavanja slike (engl. ima-ge enhancement) najčešće se primjenjujepovećanje kontrasta između svijetlih itamnih područja, filtriranje nepravilnostinastalih digitalizacijom, izglađivanjastepenastih crta kako bi izgledale ravnijeili izoštravanje zamagljenih rubova.

Parametri za izvedene slike ovisiti će onačinu na koji će biti korištene. Daljnjomobradom najčešće se smanjuje njihova ve-ličina i razlučivost. Za potrebe multime-dijskih CD-ROM-ova razlučivost se naj-češće smanjuje na 96 dpi, a veličina slikena onu koja je dostatna za reprodukcijuna cijelom ekranu (engl. full-screen), štose mijenja s razvojem tehnologije (nekadaje to bilo 640 x 480 piksela, a danas sepodrazumijeva da je to 800 x 600, odno-sno najmanje 1.024 x 768 piksela). Zapotrebe distribucije preko Interneta slikese, prema potrebi, mogu još više smanjiti.Stvaranje malih sličica za pregled i osnov-nu identifikaciju, koje nisu veće od 200piksela, može se izvesti i automatski, sku-pnom (engl. batch) konverzijom iz masterslika ili “u letu” (engl. on-the-fly) tako daih, kada je potrebno, rezidentni programgenerira, primjerice na zahtjev web pre-glednika.Formati slikovnih datoteka imogućnosti sažimanjaJednom digitaliziranu sliku moramo po-hraniti u slikovnu datoteku kako bi bilamoguća njezina daljnja obrada, umnoža-vanje i distribucija. Slikovne datotekevisoke razlučivosti i dubine boje, kakvezahtijeva muzejska vizualna dokumenta-cija, zauzimaju znatne količine prostorana medijima za pohranu te traže više vre-mena za učitavanje. Kako bi se omogućilanjihova jednostavna uporaba u mrežnomokruženju, datoteke se moraju sažeti.Upravo mogućnosti sažimanja određujunajveće razlike između formata slikovnihdatoteka. Sažimanje slika (engl. imagecompression) jest proces smanjivanja ve-ličine slikovne datoteke metodama kao štosu, izostavljanje informacija koje se

216 Primjerice, najnoviji kvalitetni skeneri, većdanas imaju strojno implementirane postupkeuklanjanja otisaka prstiju, čestica prašine i sl.sa slike.


102

ponavljaju ili uklanjanje informacija kojesu neprimjetne ljudskom oku.Metode sažimanje slika razlikujemo pre-ma mogućnosti očuvanja informacija:1) sažimanje bez gubitka informacija

(engl. lossless compression), pri koje-mu se slike nakon dekompresije moguvratiti u identično stanje u kojemu subile, a veličina datoteke može se sma-njiti za oko 50%

2) sažimanje s gubitkom informacija(engl. lossy compression), pri kojemuse datoteka ne može vratiti u stanjeprije sažimanja zbog nepovratnoguklanjanja određenih informacija.

Treba napomenuti kako stupanj sažetostineće ovisiti samo o veličini i dubini bojaslike već i o samom sadržaju odnosno za-lihosti oblika i boje na slici (npr. bolje ćese moći komprimirati slike s većim plo-hama iste boje).Iz mnoštva formata za pohranu slika zamuzejsku vizualnu dokumentaciju izdvo-jit ćemo TIFF i JPEG.TIFF (Tagged Image File Format); nje-gova inačica 6.0 preporučuje se za pohra-nu master-slika zbog značajki koje omo-gućuju visoke razlučivosti i dubinu boja,te zbog njegove rasprostranjenosti na PCi Macintosh platformi.Za izvedene slike koje najčešće zahtijevajusažimanje preporučuje se JPEG formatslikovnih datoteka. JPEG standard, kaonajčešće upotrebljavani mehanizam saži-manja, definiralo je Udruženje fotogra-fskih stručnjaka (Joint PhotographicExperts Group). Algoritam kompresijeJPEG uglavnom doseže omjere sažimanjaizmeđu 10:1 i 20:1, a može se prilagoditipotrebama (veća datoteka sadržavat ćekvalitetniju, a manja datoteka manje kva-litetnu sliku).

Nadzor nad kvalitetomČesto se smatra kako je kvaliteta slike od-ređena samo razlučivošću i dubinom boje.Nažalost, pojam kvalitete slike znatno jesloženiji i podrazumijeva mnoge razno-rodne čimbenike. Prema Howardu Besse-ru i Jennifer Trant, kvaliteta slike kumu-lativni je rezultat razlučivosti skeniranja,dinamičkog raspona (dubine boje, nap.aut.) slike, kvalitete izvornika, uređaja zadigitalizaciju, osobe koja skeniranje pro-vodi te, konačno, uređaja za prikaz.217Kvaliteta vizualne građe u nekoj digitalnojzbirci mora biti unaprijed određena premaciljevima projekta jer ovisi o svrsi i načinuna koji će se korisnici projekta koristitigrađom. U muzejskome, kao i u akadem-skom okruženju, određivanje stupnja kva-litete slike podrazumijeva svojevrsnu eti-ku digitaliziranja koja se temelji na vjer-nosti slike originalu. Moraju biti određenii načini provedbe nadzora kvalitete, jer sejednom određen stupanj kvalitete tijekomprovedbe projekta treba stalno i nadzirati.Kako bi se omogućila što objektivnija pro-cjena kvalitete slike, razvijeni su neki me-hanizmi kontrole koji se uvode posebicezbog nesavršenosti uređaja za digitalizi-ranje koji ne moraju uvijek vjerno pre-nijeti boju. Primjerice, isti skener možedavati drugačije boje kada je hladan ilikada je zagrijan zbog duljeg rada. Ipak,uključivanjem trake boja, koja se snimaili digitalizira zajedno s djelom, mogućeje unaprijediti mogućnosti korekcije boja.(sl. 29) Tako tvrtka Kodak proizvodi trakes nijansama sive i uzorcima u boji te ra-

217 Besser, Howard; Trant, Jennifer. Nav. dj., str.27.

103

M U Z E O L O G I J A 4 0vnalom u centimetrima i inčima (kako bikorisnik bio siguran koja je prava veličinapredmeta). (sl. 30 i 31)

Slika 29. Primjer uključivanja traka boja218

Slika 30. Q-13 KODAK kontrolni uzorci u nijan-sama sive boje

Slika 31. Q-13 KODAK kontrolni uzorci u boji sravnalom u centimetrima i inčima

Jedan od preduvjeta takve kontrole kva-litete jest i kalibracija uređaja koji sudje-luju u digitalizaciji, obradi i ispisu slika.Tako se na početku svake veće etape digi-talizacije moraju kalibrirati skeneri ili di-gitalne kamere te računalni zasloni na ko-jima će se pregledavati i obrađivati slike.Dugoročna zaštita i arhiviranjeslikovnih datotekaKada govorimo o dugoročnoj zaštiti digi-talne građe, ističe se važnost njezina pri-mjerenog dokumentiranja. Kako su za kori-štenje digitalnom građom presudne infor-macije o okolini u kojoj je stvorena (odgo-varajuća računalna oprema i programskapodrška), vrlo je važno da se podaci o tomezabilježe u odgovarajuću shemu metapo-dataka. Robin Wendler definira tri vrstemetapodataka: deskriptivne, administrati-vne i strukturalne,219 a strukturalne može-mo identificirati kao središnji dio digita-lnog depozita, bitan za dugoročnu zaštituelektroničke građe. Njihova je zadaća opi-sati dijelove kompleksnog informacijskogobjekta: intelektualni sadržaj, medij nakojemu je taj sadržaj pohranjen i uređaj kojiomogućuje njegovu realizaciju.220

218 ObjectID. URL: http://www.object-id.com/checklist/check_eng.html (2002-10-10).

219 Wendler, Robin. LDI update: metadata in thelibrary. // Library notes. 1286, July/August(1999), str. 4-5, prema: Willer, Mirna.Metapodaci za dugoročnu zaštitu elektroničkegrađe. // 5. seminar Arhivi, knjižnice, muzeji:mogućnosti suradnje u okruženju globalneinformacijske infrastrukture / uredile MirnaWiller i Tinka Katić. Zagreb: Hrvatskoknjižničarsko društvo, 2002, str. 56.

220 Willer, Mirna. Metapodaci za dugoročnuzaštitu elektroničke građe. // 5. seminar Arhivi,knjižnice, muzeji : mogućnosti suradnje u okru-ženju globalne informacijske infrastrukture /uredile Mirna Willer i Tinka Katić. Zagreb:Hrvatsko knjižničarsko društvo, 2002, str. 56.


104

U današnje vrijeme brzog razvoja i stalnihpromjena tehnologije trajnost nekog ele-ktroničkog zapisa (npr. slikovne datoteke)ne ovisi samo o trajnosti medija na kojemuje zabilježen. Stoga je radi dugoročne za-štite, osim njihova redovitog arhiviranja,nužno i periodički osvježavati medij tepreseljavati zapise na nove tehnološkeplatforme.Postupcima arhiviranja i migracije morase osigurati da zapisi ostanu vjerodostojni(pouzdanost izvora), potpuni (sadržaj iostali podaci o dokumentu poput vremenai mjesta nastajanja ili naslova), autentični(autentična povijest nastanka, prijenosa,korištenja i očuvanja) kako bi sačuvali do-voljno konteksta (veze među pojedinimzapisima i s okolinom u kojoj su zapisistvoreni).221

Slikovne baze podatakaSlikovne baze podataka jedan su od teme-ljnih modela upravljanja slikovnim sadr-žajem. Anthony E. Cawkell naznačio jekoje funkcije i mogućnosti mora imati dje-lotvorna slikovna baza podataka. To su:• zbirka slika visoke razlučivosti u punoj

boji, s mogućnošću ažuriranja, organi-zirana u odgovarajuće logičke sekcije

• metode koje omogućuju integracijunovih slika

• male kopije slika niske razlučivosti(engl. thumbnails) koje omogućuju br-zo pregledavanje (engl. browsing)

• mogućnosti postavljanja tekstualnihupita ili upita pomoću slika (engl. queryby picture)

• djelotvoran, odgovarajući sustav zaindeksiranje

• sustav za pretraživanje (engl. retrievalsystem) koji na određenu specifikacijuupita nudi odgovarajuće slike iz zbirke

• mogućnosti kompresije i dekompresijeslika

• sustav za pohranu koji osigurava dovo-ljno prostora za zbirku i njezino budućeširenje

• telekomunikacijsku mrežu koja omo-gućuje postavljanje upita i dohvaćanjas udaljenih lokacija

• korisničku zajednicu s odgovarajućomtehnologijom za pristup.222

Danas postoje različiti pristupi upravlja-nju vizualnom građom u digitalnom obli-ku.223 Ipak, možemo reći kako većina su-stava pokušava dosegnuti gore navedenefunkcije i zahtjeve koji su svojevrsna općanačela za sustave namijenjene upravljanjudigitalnim zbirkama vizualne građe.

221 Managing electronic records. URL: http://www.aa.gov.au/recordkeeping/er/manage_er/contents.html. Prema: Stančić, Hrvoje.Arhiviranje digitalnih dokumenata, u: 4.seminar Arhivi, knjižnice, muzeji, Mogućnostisuradnje u okruženju globalne informacijskeinfrastrukture, Zbornik radova, str. 211.

222 Cawkell, Anthony E. Picture-queries andpicture databases. // Journal of InformationScience. 19 (1993), str. 409.

223 U nekim su sustavima slike izvan bazepodataka, u drugima su pohranjene u bazi, asve se češće slikama upravlja pomoću sustavaza upravljanje sadržajem (engl. CMS - ContentManagement System).

105


SAŽETAKU radu se govori o muzejskoj vizualnoj dokumen-taciji u digitalnom obliku, njezinoj ulozi u sklopucjelokupne muzejske dokumentacije te o mogu-ćnostima njezine primjene u muzejima i akademskojzajednici, s ciljem opisivanja sadašnjeg stanja,upozoravanja na postojeće probleme te nazna-čivanja smjernica budućeg razvoja.U prvom su poglavlju obrađeni ključni pojmovi iproblemi vizualne dokumentacije u muzejima tenjezina uloga u provođenju muzeoloških funkcijazaštite, istraživanja i komunikacije. Naglašavajuse promjene nekih njezinih odrednica i zadaćanastalih novim oblicima obrade, pohrane i distribu-cije u računalnom okruženju. Prikazane su imogućnosti višestruko ponovljive uporabe muzej-ske vizualne dokumentacije u digitalnom obliku umuzejskome i akademskom okruženju.U drugom se poglavlju obrazlaže na koje načineodređene posebnosti vizualne građe te njezina po-java u digitalnom obliku utječu na mogućnosti nje-zine dokumentacijske obrade, pristupa i korištenja.U trećem su poglavlju prikazani i kritički razmo-treni standardi i smjernice važni za dokumentacij-sku obradu vizualne građe te interoperabilnost vi-zualnih zbirki sa srodnim informacijskim resursimau kontekstu globalnoga informacijskog okruženja.U četvrtom poglavlju prikazuju se i uspoređuju nekinajvažniji razvojni projekti relevantni za područjeistraživanja, te se opisuje razvoj pilot-projektadigitalizacije i obrade vizualne dokumentacije naKatedri za muzeologiju Filozofskog fakulteta uZagrebu te obrada donacije Hrvatske slikarice ro-đene u 19. stoljeću dr. Josipa Kovačića, Muzejskogdokumentacijskog centra.U petom su poglavlju naznačene perspektiverazvoja i uporabe informacijskih sustava za upra-vljanje i distribuciju vizualne dokumentacije uz po-seban osvrt na promjene koje su nastupile u mre-žnom okruženju.U posebnom dodatku razmatraju se temeljnaobilježja i postupci vezani za vizualne sadržaje udigitalnom obliku. Tako su obrađeni postupci digi-talizacije, pohrane, nadzora kvalitete te dugoročnezaštite i upravljanja vizualnom građom u digital-nom obliku.Ključne riječi: vizualna dokumentacija, muzeji,digitalizacija, digitalne slike, korisnik, standardi.

SUMMARYDigital visual documentation in museums will isdiscussed here, as well as its function within mu-seum documentation and the possibility of usagein museums and by scholarship community. Thepurpose is to describe present situation, in orderto point to existing problems and to mark thedirection of future development.The first chapter is about key concepts and problemsconsidering visual documentation in museums. Itsrole within museum functions of protection, researchand communication is discussed here. Changes insome of its characteristics in digital environment arepointed out. Due to the latest developments in dataprocessing, storage and global network distribution,some new tasks have appeared. Reuse of digitalcontent, and especially usage facility of museumvisual documentation in museums and byscholarship community, is presented here, too.The second chapter deals with how some featuresof visual material and its digitized form influenceits documentation processing, access and usage.In the third chapter some standards and trends arepresented and critically evaluated. They are keyfactor for documentation of visual material. In theglobal information environment, they are essentialfor relationship between visual collections andsimilar information sources such as library andarchive collections.In the fourth chapter the most important worldprojects are presented. The digitisation and regi-stration of visual documentation at the Departmentod museology at the Faculty of Philosophy inZagreb and Josip Kovačić bequest Croatian womenpainters born in 19th century are presented.In the fifth chapter some of the most importantdevelopmental projects relevant for researchdomain are presented and compared, and in thenext chapter some perspectives on development andusage of information systems for managing anddistribution of visual material are pointed out.Changes that occurred in global networkenvironment are, also, pointed out.The appendix A deals with basic procedures andcharacteristics of digitized visual material.Digitization, storage, quality control, long termprotection and management of digital visualmaterial are discussed here.Key words: visual documentation, museums,digitizing, digital image, users, standards.

106. str. prazna

m u z e o l o g i j a 4 0 muzeologija 40.,...

Documents