muzejska edukacija
DESCRIPTION
Skripta prevedenih članaka za kolegij Muzejska edukacijaTRANSCRIPT
MUZEJSKA EDUKACIJA
1) Eilean Hooper Greenhill: Education, communication and
interpretation: towards a critical pedagogy in museums
VAŽNOST EDUKACIJSKE ULOGE MUZEJA
- muzeji i galerije danas preispituju svoju ulogu i identitet
- nastoje razviti nov odnos prema publici (potencijalnoj, stvarnoj i virtualnoj)
- vidljiva društvena uloga muzeja opravdava financije koje dolaze od vlade,
sponzora ili pojedinaca
- muzeji su širok pojam, te kao rezultat imamo njegove razne varijante i
organizacijske oblike koji odgovaraju specifičnim zajednicama;
o velika internacionalna urbana mjesta kulture, mali prikazi lokalnog života,
muzeji farme, sela, interaktivni, high-tech muzeji, znanstveni centri
- za sve je muzeje ključna njihova edukacijska uloga
- ta se uloga jako promijenila i proširila posljednjih godina
- ondje gdje je muzejska edukacija bila ograničena na školarce ili odrasle turističke
posjetitelje, sada se shvaća šire i uključuje izložbe, prikaze, evente i radionice
- posao muzejskog edukatora je odgovarajuće proširen, te sada može uključivati rad
sa ekipom koja organizira izložbu, vođenje posjetitelja, upravljanje i sazivanje
edukacijskih sjednica
- kompleksnost edukacijske uloge muzeja: edukacija, interpretacija, komunikacija
- i dalje postoji predrasuda da je edukacija lekcija za školarce
ISTRAŽIVANJE MUZEJSKE PUBLIKE
- upravo je edukacijska uloga muzeja razlog za njihov rast i prihvaćanje u javnosti
- zadnjih godina provode se istraživanja kako publika reagira na određene izložbe,
te na muzej u cjelini
o postoje različiti stavovi publike
- koncept «generalne, opće publike» zamjenjen je konceptom «diferencirane
publike»
1
- istraživanja se temelje na metodama koje koristi i marketing u istraživanju tržišta
(prema sociolozima se to zove etnografsko ili naturalističko istraživanje)
- mnoga takva istraživanja koriste se fokus grupama
- često ne postoji jasna razlika između broja «posjeta» i «posjetitelja»
- također variraju definicije muzeja, koje mogu a i ne moraju uključivati umjetničke
galerije, muzejske lokalitete kao npr. baštinske lokalitete, povijesne kuće,
arheološka nalazišta
ČINJENICE I BROJKE: IGRANJE SA STATISTIKOM
- tu se priča o podacima koliko postotaka ljudi ide u umjetničke galerije, u kazalište
ili na izložbe – sve se to smatra baštinom, pa se navode razna istraživanja s
različitom brojkom ljudi (blahhh!!!)
VRIJEDNOST NOVOG KVALITATIVNOG ISTRAŽIVANJA I DVIJE STUDIJE
- posjetitelji u V. Britaniji:
o ljudi iz etničkih manjina (osobito crnci) ne posjećuju muzeje često
o djeca čine mnogo veću publiku nego što se mislilo (7-11 godina)
MUZEJI I ETNIČKE POPULACIJE U ENGLESKOJ
- istraživanje o slici o muzejima koje imaju etničke zajednice u Engleskoj
- fokus grupe: London, Midlands i Sj. Engleska
o koncept muzeja, iskustvo muzejskog posjeta, kako se posjeta muzeju
uklapa u slobodno vrijeme ljudi, te kako muzeji mogu bolje izaći u susret
tim zajednicama
- glavna metoda koja se koristila bile su fokus grupe
o njihovi članovi imali su između 25-50 godina, svi su imali djecu školskog
uzrasta, polovica ih je pripadala muzejskim ne-posjetiteljima (=nisu
posjetili muzej ili galeriju kroz 12 mjeseci), a polovica muzejskim
posjetiteljima (vjerna, privržena publika)
o etničke populacije: Afrikanci, crnci s Kariba, Indijci, Bagledeš, Kinezi
o kontrolna grupa (bijelci iz V. Britanije) bila je isto tako uključena u
istraživanje da pomogne u određivanju razlika između manjina i većine
- rezultati:
2
o Negativno - shvaćanje muzeja kao stare zgrade velebnog izgleda poput npr
British Museuma
o tipični sadržaji koje smatraju da mogu vidjeti u muzejima su kraljevi i
kraljice, krune, oružje i «razbijeni lonci i kamenje»
o atmosfera je opisana kao tiha, puna strahopoštovanja i neprijateljska
prema djeci
o smatraju da su muzeji za intelektualce i otmjene ljude
o umjetničke galerije smatraju još više distanciranima i elitističkima
o strahovali su da neće razumjeti izložbe i prikaze
o manjine smatraju da su muzeji «teritorij bijalaca»
o osjećaju se neugodno i loše u muzejima
o Pozitivno - opisali su glavne uloge muzeja kao: očuvanje prošlosti,
edukacija za djecu, širenje horizonta i povećavanje zajedničke tolerancije,
mjesto gdje se možemo emocionalno povezati sa lijepim stvarima
- Sveukupno – nedostatak vremena, pitanje cijene ulaznice, nedostatak
osvještenosti, napor, strah od nerazumijevanja
- Etničke manjine žele vidjeti stvari koje mogu povezati sa svojim životima,
kulturom i povijesti – ondje gdje su to dobili opisuju osjećaj bliskosti, osobne
važnosti i interesa prema iskustvu koje su proživjeli
o Zbog toga bi se opet vratili
- Druga tema je kako se ljudi osjećaju prema svojoj povijesti koju im muzej
prezentira kao stranac, jer u muzeju imaju malo znanja o tome kakva je ta etnička
zajednica
- Teško je i ljudima koji ne dolaze često u muzej, različiti npr sliku Afrike koju
dobiju kroz medije (bolest, prljavština, siromaštvo) i u muzeju
ISTRAŽIVANJE POTREBA I INTERESA DJECE I RODITELJA
- subjekti su obitelji s djecom dobi od 7-11 godina
- široki raspon interesa istraživanja: iskustvo posjeta muzeju, informacije za
marketing – kako vide muzej oni koji dolaze često i oni koji ne dolaze
- fokus grupe su bile male – 14 grupa/parova
- ispitani su i roditelji i djeca
3
- sve obitelji vodile su zaposlene živote, postojale su razlike između sjevera i juga
zemlje
- djeca «posjetitelji muzeja» dolazila su iz srednje klase ili «umjetnički» nastojenih
obitelji, kompjuterski pismena, uključena u širok raspon aktivnosti,
samopouzdana i pismena
- djeca «neposjetitelji» muzeja dolazila su iz niže klase, iz različitih životnih stilova
- obiteljski posjeti većinom se događaju nedjeljom i tijekom praznika
- interaktivnost i aktivnost su jako važni djeci, ponekad imaju teškoća u odabiru
mjesta kamo otići, djeca nekad žele posjetiti izložbe vezane uz ono što rade u
školama, i djecu i roditelje privlače «velike ideje» (npr. Star Trek, Tudori i sl.),
vode se idejom da će im posjet biti zabavan
- glavni faktori koji utječu na posjetu su iskusiti povijest, interaktivnost, ekikasni
pokusi, sofisticirane simulacije, taktilno iskustvo, crtanje i stvaranje, nevjerojatne
zgrade, fascinantni predmeti, također im je važno da ponesu kući suverir
- barijere koje ih spriječavaju u posjetu: nedostatak informacija, iskustva, vremena,
predrasude da su muzeji/galerije dosadne, troškovi, nedostupnost
- preporuke za unaprijeđenje iskustva za djecu: više dostupne izložbe, bolja
organizacija, kreativne radionice, kraći posjeti, fleksibilnost u naplaćivanju karata
NOVE ISTRAŽIVAČKE PARADIGME: MARGINALIZACIJA MUZEJA
- navika za analizu muzejskog iskustva je fokusirati se na ponašanje posjetitelja i na
ono što kažu o izložbi – taj pristup je dominantan još od 1930tih godina
- funkcionalisti – viđenje društva u cjelini određuje prirodu posla; svaki pojedinac
ima svoju ulogu u grupi i svaka grupa ima svoju ulogu u funkcioniranju društva
- pozitivistički pristup – dominira u Americi
o predpostavlja konsenzus da je priroda i uloga društva naivna u svom
ignoriranju skupina koje su bile povijesno u nepovoljnom položaju glede
strukture društva
o ne shvaća da muzeji mogu postati problematična mjesta za one koji se ne
vide u njima (svoje naslijeđe) ili se vide u nepovoljnom svijetlu
- skupljanje podataka o iskustvu posjete kroz upitnike i ostale metode promatranja i
mjerenja (evaluacije)
4
- malo se studija fokusira na dublje značenje podataka koje su prikupili
- u prošlosti, istraživanje publike je bilo u centrirano na muzeje:
o muzej je bio jezgra koja organizira koncept rada, aljudi su bili evaluirani
prema tome kako su reagirali na tu jezgru
o smatrali su kako (muzeji) kako igraju veliku ulogu u ljudskim životima
- kada se istraživanje publike prebacilo izvan muzeja (u domove, na posao ili
mjesta rekreacije) postalo je jasno da muzeji u svakodnevnom životu imaju
marginalnu ulogu
- ljudi kojima su muzeji centar svijeta su upravo oni koji rade u muzeju
- za ostale, muzeji znače uguravanje u njihove pretrpane rasporede, osobne i
društvene identitete, interese i ciljeve
- za sve osim muzejskih zaposlenika, muzeji su udaljene institucije koje mogu ili ne
moraju izbjegavati ako tako odluče
- muzeji su institucije koje se najlakše izbjegavaju (od svih društvenih ustanova)
- novi pristup istraživanja publike guraju oni koji žele demokratizirati muzej –
pomak se vidi i u prepravljanju koncepata edukacije i učenja u muzeju
- veliki interes u muzejima danas je stvaranje smisla, produbljivanje značenja koje
posjetitelj stvara
- jedan od prvih alata analize posjetitelja je razumijevanje interpretativnih procesa
koje oni koriste u muzeju dok gledaju izložbu
- posjetitelji stvaraju značenja koristeći širok raspon interpretativnih strategija
o stvoreno značenje je osobno, povezano s postojećim mentalnim
konstruktima, i u obrascima ideja koje pojedinac temelji na vlastitoj
interpretaciji svijeta
o na značenje utječe i njegova okolina (prijatelji, obitelj, kolege...)
o značenje koje pojedinac stvara je također i političko, u smislu da i osobno
i društveno značenje dolazi kao rezultat životnih prilika, društvenog
iskustva, znanja i ideja, stavova i vrijednosti
o kroz osobne, društvene i političke stavove vide se utjecaji klase, spola i
etniciteta
5
o sa ove je perspektive lako shvatiti koliko su duboko muzeji usađeni u
politiku i kulturu
ANALIZIRAJUĆI PROCES INTERPRETACIJE
- proces stvaranja značenja je proces stvaranja smisla za iskustvo, za objašnjavanje
ili interpretiranje svijeta samima sebi i drugima
- u muzejima je značenje konstruirano kroz predmete i lokalitete
- to uključuje susret između prošlosti i sadašnjosti, te interpretaciju materijalne
tvari
- procesi interpretacije koje posjetitelj slijedi mogu se objasniti kroz filozofski
pokret hermeneutike;
o riječ «interpretacija» korištena je da objasni kako pojedinci stvaraju
osjećaj za stvari
o proces interpretacije fokusira se na mentalnu aktivnost gledatelja
- u muzejima «interpretacija» znači «interpretirati nešto drugima»
- «interpretacija izložbe» je način na koji je izložba dizajnirana tako da ljudi shvate
ideje koje se žele nametnuti
- «interpretacija predmeta» je pokušaj interpretacije predmeta za druge, tako da se
stvaraju poveznice između predmeta i posjetitelja na način da ih posjetitelj može
prepoznati
- interpretator može biti: edukator, dizajner, kustos ( službenik za izložbe?
= exibitions officer )
- u muzeju interpretacija je napravljena za tebe ili tebi, a u hermeneutici TI
interpretiraš sam (sebi) – interpretacija je proces građenja značenja
- stvaranje značenja, građenje razumijevanja – doseže se kroz proces interpretacije
- hermeneutika objašnjava taj proces:
o općenito, proces interpretacije temelji se na stvaranju značenja iz teksta
o cjelina posla mora biti razumljiva kroz pojedine riječi i njihove
kombinacije, a razumijevanje detalja pretpostavlja razumijevanje cjelina
o «moramo razumijeti cjelinu u uvijetima detalja, te detalj u uvjetima
cjeline»
6
- Hermeneutika:
- Prilazimo objektu sa predrasudama ili predznanjem koje smo stekli kroz naš
položaj u prošlosti, te sa određenom otvorenošću
- Kada tako prihvatimo predmet, te dopuštamo da nam «govori za sebe», stvara se
ravnoteža ili dijalektika između predrasuda i otvorenosti
- Dijalektika nam dopušta da preispitamo naše predrasude prema većoj «istini», ali
ta je istina i dalje relativna, povijesna i društvena
- Ni jedna interpretacija ne može biti potpuno gotova; otkriće stvarnog značenja
nekog teksta ili umjetničkog djela nikada nije završeno (to je beskrajan proces)
- Kako se pogreške u shvaćanju eliminiraju, te dolazi do novih izvora znanja, tako
je značenje kontinuiran proces modifikacije, adaptacije i ekstenzije
(=HERMENEUTIČKI KRUG koji se nikada ne zatvara)
- Konstrukcija značenja pojedinačno ovisi o tome kakav odnos imamo prema
prošlosti (na položaj u prošlosti, naša kultura...)
- Značenja su konstruirana u i kroz kulturu
- Percepcija (ono što vidimo), memorija (ono što želimo pamtiti) i logično
razmišljanje (osjećaj kojim povezujemo stvari) razlikuju se kulturološki jer su
kulturni konstrukti
GRANICE OSOBNIH ZNAČENJA: AUTORITET INTERPRETATIVNIH
ZAJEDNICA (literarna/književna teorija)
- proces interpretacije uključuje predznanje, a znanje je društveno i kulturalno
utemeljeno, naša će interpretacija biti ona koja se uklapa u određeno mjesto na
svijetu
- samo određena značenja imaju smisla, a smisao koji je stvoren ovisit će o tome
koja ga «interpretativna zajednica» stvara
- interpretativne zajednice stvaraju značenja koristeći zajedničke interpretativne
strategije
- interpretativne strategije uključuju prioritet koji je dan određenim oblicima
analize, jezik koji se koristi da bi se opisao predmet, te pozadina ili specijalističko
znanje koje omogućuje određenim elementima (predmeta) da budu percipirani
7
o povjesničar umjetnosti govorit će o slici na drugačiji način od nekoga tko
ne zna ništa o umjetnosti
o stručnjaci sa različitih polja («interpretativne zajednice») koristit će svoje
usko specijalističko znanje, svoje kategorije razumijevanja, modele
klasifikacije, sebi poznate koncepte kako bi razumjeli ono što vide
o bez primjerene strategije (za razumijevanje), zbirke će biti beznačajne
- kroz interpretativne zajednice testira se, nadograđuje, preispituje, razvija i
podupire značenje koje ima neki pojedinac
KOMUNIKACIJSKE TEORIJE
- u muzejima je i dalje slučaj da se izložbe postavljaju bez razmišljanja o tome tko
će ih pogledati ili kako će se koristiti
- model postavljanja izložbe ovisi o tome kako je koncipirana publika i kako je
shvaćen proces komunikacije
- mogu se izdvojiti 2 pristupa za razumijevanje procesa komunikacije – i se
pristupi također mogu povezati s modelima postavljanja izložbe
- Pristup transmisije (Prijenosni pristup)
- Kulturalni pristup
- Prijenosni pristup:
- Poznatiji je većini ljudi (od 70tih godina, nastao u Americi)
- Koncentrira se na slanje informacija od jedne strane prema drugoj
- Nastao je iz želje da se poboljša efektivnost u masovnoj komunikaciji
- Temelj mu je stimulus-response edukacija koja shvaća znanje kao nešto što je
izvan učenika i preuzima zadatak poučavanja tako da efikasno prenosi informacije
- Bio je dominantni model muzejske komunikacije
- Prijenosni model vidi kominikaciju kao proces prijenosa informacija i slanje
posruke, prijenosa ideja kroz prostor i obrazovan izvor informacija prema
pasivnom primatelju
- Fokus ovog pristupa je na komunikaciji kao tehnologiji, kako funkcionira i koje
različite tehnike se koriste
- Društvene i kulturne implikacije se rijetko uzimaju u obzir
8
- Kulturalni pristup:
- Češće se koristi (dominantna paradigma u V. Britaniji)
- Shvaća komunikaciju kao društveno široki niz procesa i simbola kroz koji se
stvara, održava, popravlja i transformira stvarnost
- Kako predstavljamo naša vjerovanja i vrijednosti kroz kulturne simbole, tako se
stvara realnost
- Oslanja se na ideje hermeneutike i literarne/književne teorije o procesu
individualne i grupne interpretacije
- Koristi edukacijski model konstruktivizma koji je od velikog interesa današnjim
muzejskim edukatorima
- Sa perspektive kulturalnog pristupa, realnost nije nađena netaknuta, već je
oblikovana kroz proces neprestanih pregovora, koji uključuju pojedince koji se
pozivaju na svoja prošla iskustva tako da aktivno stvaraju vlastita značenja unutar
okvira interpretativnih zajednica
- Komunikacija je kulturna u srži, a kultura je nemoguća bez komunikacije
- Komunikacija je u ovom pristupu shvaćena kao proces dijeljenja, participacije i
udruživanja
o Shvaća se kao proces koji povezuje grupe i društvo zajedno u određenom
vremenskom okviru (socijalnost i uzajamnost su važni koncepti)
o Vjerovanja i vrijednosti se dijele i istražuju kroz komunikativne činove
- Komunikacije je kulturni proces koji stvara uredan i smislen svijet aktivnih ljudi
koji stvaraju značenja
- U ovom se pristupu značenje stvara kroz uzajamne aktivne procese – sve strane
rade zajedno u stvaranju interpretacije; vjerovanja i vrijednosti se uzajamno dijele
- Snaga je u priznavanju aktivne participacije u konstruiranju značenja svih strana
- Slabost je u neprepoznavanju nejednakosti društvenih procesa – ne postoji snažna
analiza u modelu
- u Prijenosnom pristupu snažne su veze preočite – izvor značenja u poruci je izvor
informacije komunikatora (ili prijenosnika) – primatelj poruke se shvaća kao
kognitivno pasivan objekt (posuda za informaciju koja se prenosi) – stvaranje
9
značenja ograničeno je na izvor iz kojeg ide poruka, a za primatelja se ne misli da
ima svoj način shvaćanja poruke (gdje postoji nerazumijevanje između
komunikatora i primatelja, pretpostavlja se da je poruka neispravno prenesena)
- Primjena u muzejima:
- Kulturalni pristup – u muzejima sa zbirkama koje se tiču društvene povijesti
o Muzejski komunikatori rade kroz kulturalno razumijevanje komunikacije,
a muzej uzvraća i samoreflektira svoj rad
o Procesi konzultacija i suradnje sa publikom i sudionicima trebaju biti
stabilni, a muzejski «proizvodi» kao izložbe i eventi trebaju biti
podvrgnuti evaluaciji
- Ondje gdje se muzeji ne pitaju o iskustvu publike, nisu samoreflektivni, ne koriste
evaluaciju i ne konzultiraju se i ne surađuju sa sudionicima, vrlo je moguće da
pristupaju prijenosnim tipom gledanja na komunikaciju
o Ondje se izložbe postavljaju za «opću publiku» (=neidentificirana masa), a
zadaća komunikatora (kustosa) je ograničena na stvaranje učinkovito
blijedo postavljen prikaz
o Polazi sa stajališta kustosa, koji nije svjestan da postoje drugačiji kutevi
gledanja od njegovog vlastitog
- Publika je uvijek aktivan sudionik, priznavao to muzej ili ne !!!
POSTAVLJANJE I DIZAJNIRANJE EFEKTIVNIH IZLOŽBI
- prilikom postavljanja izložbi treba uzeti u obzir što ljudi žele znati, za što su
zainteresirani, i načine na koje uče nove stvari
- treba se temeljiti na kulturalnom pristupu komunikacijske teorije (konzultacija i
suradnja sa publikom)
- postavljanje izložbe teče u stupnjevima, koji se mogu jasno definirati
- svaki stupanj karakterizira se specifičnim setom aktivnosti
- svaki stupanj može zahtjevati različitu vrstu stručnjaka, no neke uspješne izložbe
uključivale su tim stručnjaka koji su radili zajedno
- kako se izložba stvara nužno je tijekom rada provoditi evaluaciju, da se dozna
kako će publika reagirati i što misli (konzultiranje i suradnja)
o to je važno kod interaktivnih izložbi i kod legendi
10
- ti podaci pomažu u daljnjem oblikovanju izložbe, te u planiranju budućih izložbi
- ako muzej ima raznovrsnu publiku (školarci, penzići, različitog znanja,
obrazovanja, klase i sl.) trebalo bi ponuditi nešto što će biti važno svakom
pojedincu/individui
o publiku treba izanalizirati sa raznih stajališta (dob, spol, kulturna
pozadina, obrazovanje...)
o uvijek treba uzimati u obzir potrebe publike
UČENJE U MUZEJIMA
- većina publike dolazi u muzeje da prošire iskustvo i uživaju u društvenoj prilici
- drugi nemaju određene ciljeve – njima je učenje neformalno u muzeju (leisure-
learning)
- neki trebaju kustose, vodiče, edukatore – pa im to muzej i ponudi (uzimajući
proviziju većinom)
- učenje uključuje procese percepcije i memoriranja
- percepcija je pod utjecajem prošlog iskustva
- učenje je pod utecajem motivacije i stavova, prošlog iskustva, kulture i pozadine,
te posebice u muzejima – pod ujtecajem je prezentacije i fizičke okoline
- u muzejima- učenje činjenica, ali i iskustva i emocija
- potreban je individualni napor, kao i društveno iskustvo
- muzejsko učenje – uglavnom fokusirano na predmete (potiču znatiženju i sl.)
- metode učenja: pričanje priča kroz slike, kazališni pristup, umjetničke radionice,
znanstvene radionice, pisanje poezije i sl.
KRITIČKA PEDAGOGIJA U MUZEJIMA
- kritička pedagogija se zanima za način na koji učenici zapravo stvaraju značenja,
koje su kategorije značenja, te koja vjerovanja i vrijednosti učenik susreće
- prepoznaje da ljudi radije «pišu» značenja nego li ih primaju
- podsjeća da je znanje uvijek u vezi s moći, jezikom, slikom, društvenim odnosima
i etikom
- kako znanje i kultura stvaraju individualne identitete, identiteti se stvaraju kroz
navedene veze
11
- jedna od zadaća ove pedagogije je dati učenicima raspon identiteta i mogućnosti
da izaberu
- muzeji nisu uniformirana mjesta – može prikazivati različite stvavove, širok
raspon vjerovnja, povući paralele između toga kakvi su bili u prošlosti i kakvi su
danas
- pedagogija može legitimirati različitosti u muzeju
- pruža se mogućnost korištenja zbirke na nove načine
- bazira se na hermeneutici i kulturalnom pristupu
- filozofija (hermeneutika) i teorija učenja (konstruktivizam) inzistiraju da ljudi
stvaraju svoje vlastite svjetove, kroz vlastitu interpretaciju svog iskustva
- ljudi imaju različite potrebe, te im nekad i paše pasivna izložba, kao ekstenzija
nečega što već zanju
- aktivne izložbe – služe za bolje učenje
- da bi se ostvarila edukacijska uloga muzeja treba se prihvatiti konstruktivistički
pristup
o demokracija, uključiti cijelu zajednicu
o muzeji mogu surađivati zajedno s publikom da ojačaju svoje «učenike»
2) Eilan Hooper-Greenhill; Communication in theory and practice
Razmatra proces komunikacije sa stajališta prijenosnog modela komunikacije. Bavi se
razdobljem od 1960-1970. Pokušava se shvatiti kako muzej komunicira. Model razmatra
dugoročne načine kako postaviti dobru izložbu. Ipak model ima mana; ne objašnjava
kako komunikacija zapravo funkcionira. Predlaže se više holistički pristup muzejske
komunikacije.
MUZEJI I MASOVNA KOMUNIKACIJA
- Masovni komunikacijski sistemi su neprirodna forma komunikacije, jer rade na
udaljenosti te često u odsutnosti jedne ili dvije strane potrebne prije nego li se
uopće uspostavi komunikacija
- zato je teško shvatiti funkcionira li proces uopće, je li poruka shvaćena ???
12
- u prirodnoj komunikaciji (face-to-face razgovor između dvije osobe sličnog
podrijetla i pozadine) glavna poruka je interpretirana kroz zajedničku pozadinu
(nazori, stavovi)
- dijeljenje iskustva omogućuje dekodiranje poruke
- riječi koje se mogu koristiti oslanjaju se na druge kanale komunikacije (geste,
izrazi lica…)
- nerazumijevanje poruke može se riješiti postavljanjem pitanja ili ponavljanjem
neke tvrdnje
- u face-to-face komunikaciji poruka se može modificirati utjecajem druge strane
(može se reinventirati ili promijeniti)
- značajke prirodne komunikacije: interpretacija kroz dijeljenje iskustva,
modifikacija ili razvoj poruke kroz odgovor, i druge podupiruće metode
komunikacije
o ima potencijal da bude direktna, nudi odgovor i da bude u ravnoteži
- masovna komunikacija :
- npr. TV – jedna je strana prisutna (gledatelj), dok je druga odsutna (program nije
uživo, TV ekipa ga je snimala jučer i sl.)
- transmiter/prijenosnik (TV ekipa) pouzdaje se u svoju vještinu stvaranja poruke
za koju primatelj (koji sjedi kod kuće) može razviti interes
- poruka je jednosmjerna, ne postoji mogućnost trenutnog feedbacka
- ako nije jasna, neće biti pojašnjenja
- ako je poruka dosadna, neugodna – TV se ugasi
- masovna je komunikacija jednosmjerna, ne nudi odgovor, te se događa u
odsutnosti jedne strane (nije jednaka, nema ravnoteže)
13
- da bi komunikacija putem TV-a uspjela, ne uzima se u obzir veliko istraživanje
- istraživanje uključuje front-end istraživanje (što bi se moglo sviđati publici) i
sumativno istraživanje (efekti koje program ima na publiku)
- neuspješni se programi ukidaju, a uspješni ponavljaju i razvijaju
- istraživanje tržišta uzima se kao vitalan alat, te kao integrativni dio
komunikacijskog procesa
- U muzejima mnogi aspekti imaju zajedničke crte s masovnom komunikacijom, ali
postoje mogućnosti za face-to-face komunikaciju
- prednost muzeja – imaju širok raspon komunikacijskih metoda, te mogućnost
njihovog ukidanja
- metode tradicionalnog muzeja se modificiraju tako da uzimaju u obzir potrebe
publike, praksa se također mijenja, ali u prošlosti priroda izložbi je bila slična
iskustvu masovne komunikacije (jedna je strana prisutna, a druga nije)
- problemi masovne komunikacije u muzejima: nemogućnost prijenosa
namjeravane poruke, iskrivljena komunikacija, te nemogućnost uključivanja
publike
- muzeji imaju mogućnost za prirodnu komunikaciju kroz razgovore, vođene
obilaske, akcije tipa “upoznaj kustosa“, demonstracije, grupe za raspravu i sl.
- masovna komunikacija nudi mogućnost muzeju da dopre do ljudi : korištenjem
TV-a (reklame, ili kao dio izložbe ili eventa), kroz video (kao dio interpretacije,
kao suvenir koji će publika ponijeti kući), kroz novine i časopise (posteri, flayeri,
brošure)
- = mogućnost za komunikacijski mix
- za muzejske je radnike nužno da shvate opću prirodu komunikacijskog procesa,
da bi lakše shvatili prirodu komunikacije u muzeju
14
o postoji prostor za razvoj valjane teorijske osnove u metodama muzejske
komunikacije
- važno je i shvatiti kako ljudi vide muzeje (istraživanja od 1960tih, V. Britanija)
KOMUNIKACIJSKI PROCES
- cilj komunikacije – proizvesti efekt na drugu osobu
- ako nema tu namjeru, tada taj proces postaje skup, a ne komunikativan
- u muzejima, izložbe često imaju subjektivan element – izražavaju subjektivno
stajalište kustosa
o neke izložbe koje na taj način komuniciraju umjetničkim djelima, mogu se
pokazati uspješnima
o tada komuniciraju s onim ljudima koji dijele to isto/slično stajalište (uža
specijalistička publika)
o ako se želi privući šira publika, u tome može pomoći mehanika i
psihologija
- komunikacijski proces: komunikator, primatelj, odnos među njima (slanje poruke,
face-to-face, ili kroz medij, npr. telefon, sms)
- obuhvaća nekoliko elemenata: namjera sa strane komunikatora, subjekt poruke,
zajednički jezik, te kao demonstracija da je nešto iskomunicirano – neka aktivnost
ili promjena kao rezultat tog procesa
- u proces se može uplesti i „buka“ kao vanjski čimbenik koji može omesti prijenos
poruke („buka u komunikacijskom kanalu“)
- jednostavan model:
o komunikator – poruka/medij – primatelj
15
- Shannon-Weaver model:
o izvor – odašiljač – kanal (buka) – primatelj – destinacija
o npr. osoba – telefonska slušalica (donji dio) – telefonski kabel – telefonska
slušalica (gornji dio) – uho/mozak
- Shannon-Weaver model može se primijeniti na muzejsku izložbu; muzejski tim
(izvor), izložba (odašiljač, transmiter), predmeti, tekstovi, eventi (komunikacijski
kanal), glave posjetitelja (primatelji), razumijevanje publike (finalna destinacija)
- vanjski izvori buke na izložbi može biti iz gomile ljudi (posjetitelji), radnik u
susjednoj zgradi ili prostoriji
- unutarnji izvori „buke“ = zbunjujući signali (loše grafike, neprimjerene boje)
- vrijednost ovog modela je u tome što dijeli kompleksan proces na seriju dijelova
- svaki od tih dijelova može se analizirati kao zasebna jedinica, što može biti
korisno u shvaćanju nekog kompleksnog eventa (npr. u postavljanju izložbe)
- problem je što taj model pretpostavlja da je komunikacija jednostavan prijenos
poruke s jednog do drugog dijela, a to nije posve točno (komunikacija je više od
toga)
- Drugi način razmatranja komunikacije je kao „mrežu kontakata“ ili „hijerarhijski
lanac“
- „Mreža kontakata“
- oblik komunikacije kod obiteljskih odnosa ili neformalnih grupa
- poruke se prenose usmenim putem, pismom, telefonom, ne-hijerarhijski, nego u
slobodnom mobilnom načinu
- svaki element mreže može kontaktirati koji god drugi element želi – komunikacija
je otvorena i jednaka
16
- „Hijerarhijski lanac“
- komunikacija kakvu nalazimo u formalnim institucijama (npr. tradicionalni veliki
muzeji)
- bazira se na moći i autoritetu, komunikacija teče od gore prema dolje (nikako
obrnuto)
- komunikacijske karike su usko postavljene, te sprječavaju veliku količinu
komunikacije
- npr. ravnatelj, 2 zamjenika, te ogroman broj odjela podijeljenih na zbirke
(arheologija, etnologija, povijest…), sa možda edukacijskim odjelom ili
dizajnerskim odjelom postavljanima na samom kraju (dnu) lanca
- malo je komunikacije među odjelima na donjim razinama, a ako i dođe do
komunikacije među njima, često se shvaća kao „napad“ – rezultat je „obrana
teritorija“
- ovaj se model smatra skupim i ne-efikasnim
- Jednostavan komunikacijski model
- često na udaru kritike jer daje pretpostavke koje nisu često točne
- model je linearan – počinje izvorom koji ujedno definira značenje poruke koja se
prenosi, primatelj se smatra pasivnim, te ne doprinosi u procesu komunikacije
o njegova je uloga da „prima“ poruke, a ako se to ne dogodi – proces
propada
- uvodi se koncept feedbacka u proces = kako bi testirali sustav, moramo znati je li
poruka shvaćena, ako nije, modificiramo poruku dok ne postane jasna
- koncept feedbacka se mora uvesti jer se na taj način oponaša prirodna
komunikacija – što su aktivnije obje strane, to je vjerojatnost za efikasnom
komunikacijom veća
17
- može se provesti i preliminarno istraživanje sadržaja poruke (koji komunikacijski
kanal će se koristiti?, na koje je kanale publika navikla?, što će im možda biti
teško shvatiti?...)
o to bi trebalo provesti prije same komunikacije (kao pilot emisije na TV-u)
KOMUNIKACIJSKI MODELI U MUZEJIMA
- Jednostavan komunikacijski model (Amerika 1960te, Cameron)
- pretpostavlja da muzej treba koristiti više medija odjednom, jer ima puno
primatelja
- primarni medij ostaje i dalje muzejski predmet
- odašiljači = profesionalno muzejsko osoblje (kustos, dizajner, edukator)
- primatelji = publika
- Komunikacijski model prema Knazu i Wrightu
- u centar stavljaju ideju (intelektualnu spoznaju) = primarna funkcija muzeja,
primjenjiva kod znanstvenih muzeja
- kustos – izložba – publika (uključen je i feedback između kustosa i publike)
- pretpostavlja da je publika pasivni primatelj
- Miles:
- linearno shvaća komunikaciju u muzeju
- ovako vidi muzej: ljudi rade neovisno od drugih u svojim odjelima, nema timskog
rada i malo je koordiniranosti
o posao jednog odjela gotov je prije nego što je posao drugih započeo
o do promjena se teško dolazi – postoji otpor
18
o kustosi = generatori izložbi, imaju svu moć, oblikuju sadržaj poruke prema
vlastitom stavu i mišljenju, ne uzimaju u obzir stajalište svojih kolega iz
drugih odjela, ali ni publike
o od dizajnera se očekuje da ostvare ideje kustosa
o edukator se u posao uključuje zadnji, te se nastoji snaći u loše postavljenoj
izložbi
o nedostatak povratne informacije od strane publike, znači da je svako
nastojanje za napretkom temeljeno na intuiciji (model pokušaj-pogreška),
te je evaluacija nemoguća za provesti
o nedostatak preliminarnog istraživanja ne pomaže komunikacijskom
procesu
- Miles predlaže pristup koji bi izložbe učinio više fleksibilnima
o istraživanja na svim stupnjevima procesa, istraživanje tržišta prije početka
procesa, postavljanje prototipnih izložbi i provođenje sumativne evaluacije
nakon što se izložba otvori
o predlaže tiskanje kataloga, promo materijala, te uvođenje edukativnih
aktivnosti povezanih s izložbom
- ipak i dalje postoji linearna komunikacija, autoritativnost kustoskog stava u
interpretaciji i sl.
- mnogi muzeji i dalje doživljavaju svoju publiku kao pasivne primatelje poruka
- ne posjeduju znanje da je komunikacija uzajaman proces
HOLISTIČKI PRISTUP MUZEJSKOJ KOMUNIKACIJI
- smatra da trebamo postati svjesni širokog raspona muzejskih elemenata, aspekata
koji utječu na sliku (imidž) muzeja i na sveukupno iskustvo posjete
19
o muzejska zgrada, interijer, eksterijer, stavovi i aktivnosti muzejskog
osoblja, uključujući i ravnatelja, opća atmosfera u instituciji (utječe na stil
menadžmenta i radni moral), pažnja koja je pridodana da stvori osjećaj
ugode, orijentacije…
- muzeji komuniciraju kroz izložbe različitog tipa, funkcija, veličina i pristupa
interpretacije
- treba dobro isplanirati i razmisliti o ravnoteži između postavljanja skupe
popularne block-buster izložbe koja privlači turite i novac, te malih izložbi na
kojima bi se radilo s lokalnom zajednicom
- aktivnosti, eventi i edukativni programi postavljeni su u skladu s potrebama
određene publike, te trebaju uključivati širok raspon pristupa (mogu se zaposliti
glumci, demonstratori; razgovori, predavanja, filmovi, koncerti… - puno je
mogućnosti)
- otvaranje muzejskog dućana – omogućuje komunikaciju muzejskih predmeta, ali i
publikacija i sl. (muzej može otvoriti i knjižaru)
- muzej može komunicirati i izvan svoje zajednice, tj. internacionalno (povezuje se
s lokalnim i nacionalnim medijima, stvara mreže grupa za potporu među
lokalnom, stranom, poslovnom, edukativnim ili kulturnim zajdnicama)
- koristi širok raspon marketinških tehnika – istraživanje, slanje poštom,
oglašavanje
- može premjestiti aktivnosti van muzeja, npr. muzej organizira neku aktivnost za
lokalnu zajednicu koja se održi u gradskom parku, bolnici, umirovljeničkom
domu i sl.
- posuđuju predmete, zamijene = surađuju s drugim muzejima
20
- na taj način muzej ostvaruje svoju punu ulogu kao komunikatora – koristi se
različitim tehnikama, manifestira se na različite načine, dinamičan je (baš kao i
prirodna komunikacija)
- funkcije muzeja : komunikacija, sabiranje, konzervacija, upravljanje predmetima,
upravljanje aktivnostima (cijelom institucijom)
3) George E. Hein; Museum education
DEFINIRANJE MUZEJSKE EDUKACIJE
- muzeji su oduvijek imali edukacijsku ulogu, ali poslije 2. svj. rata edukacijska
uloga muzeja raste u priznatu profesiju
- rate literatura, programi za edukatore, profesionalne pozicije se otvaraju, osnivaju
se odbori unutar velikih muzejskih organizacija, osnivaju se časopisi posvećeni
edukaciji
- veza između muzejske edukacije, društvene promjene i društvene odgovornosti
proširuje teoretsku raspravu – John Dewey i njegove postavke za današnju
muzejsku edukaciju
RANA MUZEJSKA EDUKACIJA
- zbirke predmeta, čak i one pažljivo klasificirane, organizirane i sačuvane nisu
primarno edukativnog karaktera – jer postoje i privatne zbirke
- kada zbirke dođu u muzej postaju edukativnog karaktera iako ne uvijek efikasnog
- povijest edukacije europskih muzeja može se smjestiti u 2 reformna perioda:
sredina 19. st. – 1. svj. rat, te međuratno razdoblje (1919-1939)
- 1. period – karakterizira se isticanjem nacionalne ili imperijalne snage, kao i
služenje “kao instrument istraživanja različitosti specifičnih znanstvenih
problema, te kao instrument edukacije.”
- 2. period – raste broj muzeja i muzejske edukacije, kao i koncepata umjetničkih i
znanstvenih izložbi
- SAD – lider u razvoju edukacijske uloge muzeja
- Muzej 19. st. bio je edukacijska institucija, iako je edukacijski posao bio slučajan
i često nezadovoljavajući gledano sa perspektive edukacijske teorije
21
o Problem je bio nedovoljna povijesna pozadina, te ograničena teorija koja
bi vodila instituciju koja pokušava obrazovati veliki segment populacije
- Kritika muzeja 19. stoljeća – muzeji su bili ograničeni u transferu, manjkavi u
organizaciji predmeta, manjkavi u vođenju posjetitelja
- Formalna edukacija bila je ograničena na manjinu populacije (veliki broj djece
nije išao u školu, jer su morala raditi)
- O edukaciji su se brinuli kustosi i ravnatelji – nije bilo formalnog edukacijskog
osoblja
EDUKACIJA U MODERNIM MUZEJIMA
- propagira dostupnost edukacije širokoj publici (javno dobro) – ICOM
- raste važnost muzejske edukacije
- AAM isto propagira tu ideju (javno dobro, ugoda, oduševljenje, zabava – muzeji
moraju balansirati između edukcijske i zabavne uloge)
- AAM: “Muzeji su javne institucije javne službe i edukacije, termin koji uključuje
istraživanje, učenje, promatranje, kritičko razmišljanje, kontemplaciju i dijalog.”
- Edukacija naspram estetike i društvene odgovornosti:
- Zeller (1989) – smatra da se 3 muzejske filozofije mogu identificirati: edukacijski
muzej, estetski muzej i društveni muzej
- Muzej kao edukacijska institucija – prvi ju je opisao George Brown Goode
(kustos u Smithsonianu);
o Muzej treba biti institucija ideja i javne edukacije
- Muzej kao estetska institucija – Benjamin Ives Gilman (muzejski administrator);
o Primarna uloga muzeja je estetska, on je hram poimanja ljepote
- Muzej koji ima odgovornost prema društvu – John Cotton Dana (knjižničar,
muzealac)
- Sva tri pristupa priznaju muzejsku edukacijsku ulogu, ali priznaju i druge ciljeve
- Goode – smatra da muzeji nisu prikladni za obrazovanje djece
- Gilman (estetski muzej) – uključio je docente u galerije, smatrao da se treba
povećati osoblje koje će inteligentno komunicirati s posjetiteljima o slikama, uveo
22
je veliko tiskane legende u galrije da se izađe u susret potrebama velike opće
publike
o Smatrao da se treba posvetiti velika pažnja povremenim posjetiteljima,
tzv. “nedjeljnim posjetiteljima” – eufemizam za posjetitelje koji rade
tijekom tjedna
o Uključuje društvenu odgovornost muzeja isto kao i edukacijsku
- Dana isto tako prkosi jednostvanoj kategorizaciji: njegove metode za postizanje
društvenog cilja su edukativne – vjeruje da je društvena uloga muzeja obrazovati
zajednicu, uključio je ljude iz obrazovnog sustava (učitelje) u edukacijski plan za
muzeje
- Specifičan edukacijski posao:
- Progresivni društveno-politički pokreti u kasnom 19. st., te progresivni
edukacijski napori u većini zapadnih zemalja kombinirani s istraživanjem razvoja
kod djece, vodili su prema specijaliziranoj edukacijskoj aktivnosti i
profesionalnom osoblju koje imamo u muzeju 20. st.
- Metode koje su korištene usko su povezane s metodama progresivno edukacijskog
pokreta: učenje od i uz predmete, naglasak na pitanja, korištenje lokalnog
materijala i aktivnosti, naglasak na posjetiteljeve interese i prošlo iskustvo
- Bilo je popularno pričanje priča, predavanja ilustrirana slajdovima, distributivni
materijal
- Danas je edukacija primarna funkcija muzeja, kojju nosi predano osoblje, kustosi,
izložbe, dizajneri, i ostali muzejski profesionalci
- U velikim muzejima imaju osoblje veće od 50 ljudi koji se bave time
- Muzejski edukatori – područja posla : programi za vođenje; informalni galerijski
programi za učenje; programi za zajednicu, odrasle i obitelji; programi za škole,
partnerstvo s drugim organizacijama, školski programi, online edukacijski
programi
EDUKACIJSKA TEORIJA
- edukacijske teorije mogu se klasificirati prema dvije domene: teorije o učenju i
teorije o znanju
- sve edukacijske teorije obuhvaćaju obje domene
23
- teorije o učenju mogu biti “aktivne” i “pasivne”
o ekstremni pasivni primatelj – apsorbira, c+klasificira, uči
o ekstremni aktivni primatelj – aktivna uključenost u vanjski svijet, svejedno
stječe li znanje razmiljanjem ili djelovanjem na poticaj iz vanjskog svijeta
(response-stimulans)
- univerzalno mišljenje = učenje je aktivan proces koji traži uključenje, modulira se
pod utjecajem učenikovog prošlog iskustva, kulture i okoline u kojoj uči
- teorije o zanju – podrazumijevaju da učenje utječe na istine o prirodi ili
konstruiranom znanju, ili na osobnost i kulturalnost koji su “istina” za one koji ih
prihvaćaju
- edukacijske teorije uglavnom se temelje na klasičnoj biheviorističkoj postavci
stimulans-response (muzeji međuratnog razdoblja)
o pretpostavlja školsko učenje – kratki odgovori, pismeni ispiti (popuni
praznine i sl.) na način da memoriranje i dril mogu zamijeniti smisleno
iskustvo, da znanj i učenje mogu biti izolirani iz konteksta stvarnog svijeta
(škole)
- muzejski edukatori su svjesni da te teorije nisu primjerene za učenje u muzejima,
iako većina programa ide u tom smjeru
- praktičan problem – kratko trajanje većine muzejskih edukacijskih aktivnosti,
koje su uglavnom nerazumljive i nepoznate većini posjetitelja
- ako se posjetitelj gleda kao pasivan promatrač – onda je fokus pedagogije u
organiziranju predmeta materije i prezentiranju sadržaja na način kako se što bolje
može shvatiti
- ako se posjetitelj gleda kao aktivan promatrač – jedan je fokus na samoj izložbi,
koji vodi prema klasifikaciji posjetitelja
o te sheme uključuju binarne klasifikacije (analitično/globalno; lijeva
strana/desna strana mozga) i višekratne klasifikacije tipova stilova učenja,
umova ili inteligencije
- ova konstruktivistička koncepcija da učenje u muzejima predstavlja konstruiranje
značenja u posjetiteljima (ta značenja su posredovana ne samo kroz muzejske
24
predmete i način na koji su prezentirani, neko i kroz posjetiteljevo nasljeđe, prošlo
iskustvo i uvjetima njihova posjeta) – predstavlja temelj muzejske edukacije
KONSTRUKTIVISTIČKI MUZEJ
- konstruktivizam se može primijeniti na edukacijski rad kulturnih institucija jer
odgovara informalnoj, dobrovoljnoj prirodi učenja povezanoj s muzejima
- Izložbe:
- Edukacijska namjera muzeja – olakšati stvaranje značenja kod posjetitelja
- Ako posjetitelj sam treba doći do razumijevanj, onda je potrebno ublažiti i
modificirati autoritet kustosa
- Muzeji se nose s ovim problemom na više načina; neki nude višestruke
interpretacije predmeta na izložbi, neki uključuju u interpretaciju posjetiteljeve
komentare, postavljaju provokativna pitanja za posjetitelje
- Uključuju front-end evaluaciju, trude se uključiti zajednicu, ohrabruju publiku da
ostave komentare, da sudjeluju u interpretaciji
- Redefiniranje “učenja” i “edukacije”:
- Shvaćanje edukacije kao “smislenog iskustva”
- Definicije “učenja” nisu dovoljno široke da uključe ugodu, zabavu, zadovoljstvo,
i konstrukte koji se rađaju iz prošlog iskustva
- Evaluacija i istraživanje:
- Samo je ponašanje moguće promatrati i istraživati kroz znanstvene metode
- Mentalne je procese nemoguće istraživati
- Edukacija u školama:
- Isticanje iskustva i osobnog stvaranja značenja u muzejskoj zajednici povlači
velik broj pitanja koja se tiču specijalističnog edukacijskog posla u školama
- Škole se standardiziraju (testovi isti, mjerenje “uspjeha” i “pada”)
- Testovi nisu u skladu s trenutnim kurikulumom
- Neslaganje između politike muzejskih edukacijskih programa i školskog sustava
komplicira zadaće muzejskog edukatora
- Ocjena ishoda konstruktivističke edukacije:
25
- Ako se kkosristi konstruktivistička edukacijska teorija postavlja se pitanje koje
ishode mjeriti?
- Ako publika stvara osobna značenja, kako ih se može “izmjeriti”?
- Koje kriterije treba uzeti da procijenimo je li edukacijska aktivnost uspjela?
- 2 strategije: razvoj specijalnih procedura za procjenu učenja i redefinicija ishoda
muzejskog posjeta
DRUŠTVENA PROMJENA I DRUŠTVENA ODGOVORNOST
- muzejska edukacija se isprepliće s društvenom odgovornosti: javna služba koju
muzeji, kao javne institucije nude jest edukacija
- konstruktivistička progresivna edukacijska misija stavlja naglasak na društvenu
promjenu
- John Dewey – cilj progresivne edukacije je poboljšavanje društva
o Edukacija – pokretač napretka društva
o Vjera u demokraciju i učinkovitost edukacije u stvaranju još
demokratskijeg društva
- Dewey – smjernice za implementaciju progresivne muzejske edukacije:
o Stalno preispitivanje dualiteta; između primijenjene i lijepe umjetnosti,
teorije i prakse, kategorija posjetitelja. Takve se razlike stvaraju zbog
stvaranja vrijednosnih sudova, uzdizanja jednog iznad drugog u moralno
smislu – vodi prema nejednakostima u društvu
o Prepoznavanje da je cilj edukacije daljnja edukacija, da rješavanje jednog
problema znači da ima i drugih koji nisu komunicirani, da je posljedica
postavljanja pitanja – sljedeće pitanje. To sprječava muzejske edukatore
da prihvaćaju jednostavna rješenja, i navodi ih da stalno preispituju jesu li
koristili dobre metode i materijale.
o Univerzalno korištenje progresivne edukacije – edukatori se moraju
uhvatiti u koštac sa publikom – moraju si postavljati nove izazove,
preispitivati svoju praksu...
26
o Povezati edukacijski posao sa životom. Izložbe moraju doći iz živog
iskustva, te se trebaju povezati sa situacijama izvan muzeja.
- Dewey je prihvatio kompleksnost života – život nije lak ni jednostavan
4) EunJung Chang; Interactive Experiences and Contextual Learning
POMICANJE MUZEJSKE KULTURE
- muzeji 20. st. zabrinuti su više za svoje zbirke nego za posjetitelje i njihovu
edukaciju
- danas – pomiče se fokus na komunikaciju s posjetiteljima
- muzeji se mijenjaju od statičnih riznica predmeta prema okolišu koji nudi aktivno
učenje
- istražuju publiku da stvore efektivnu edukacijsku instituciju za opču publiku
- preispituju svoje poslanje kao javne edukacijske ustanove
- ohrabruje ih se da se više uključe u demokratsko društvo i raznolikost zajednice
- muzejski profesionalci moraju osvijestiti i poštovati rase, etničku pripadnost, spol,
ekonomski status, zanimanje i razlike u obrazovanju svih posjetitelja – moraju
ponuditi pluralizam
MUZEJSKI POSJETITELJI
- prije nego muzej moe odgovoriti na potrebe publike, mora ju upoznati
- većina istraživanja temelji se na demografskom pristupu definiranja publike
- istražuju se slijedeće varijable: demografija, psihografija, okoliš, osobna i
kulturna povijest
- Demografske varijable:
- Dob, spol, rasa, edukacija, prihodi, zanimanje, geografska pripadnost
27
- Demografski, muzejski posjetitelji mogu se definirati kao različite skupine koje
uključuju većinom žene i djecu
o Oni su dobro obrazovani odrasli ljudi srednjih godina, žive u gradovima
o Studenti češće posjećuju muzeje nego zaposleni odrasli ljudi
- Psihografijske varijable:
- Opisuju psihološke i motivacijske karakteristike ljudi
- Pomažu u identificiranju motivacije publike koja dolazi u muzej
- Ljudi prema vlastitim kriterijima dolaze u muzej, ovisno o tome hoće li posjet
zadovoljiti te kriterije
- Stalni posjetitelji cijene učenje, žele novo iskustvo, cijene korisno iskorišteno
slobodno vrijeme
- Ne-posjetitelji percipiraju muzeje kao formalne, udaljene, nepristupačne
institucije zato što smatraju da su nedovoljno obrazovani da shvate muzeje
- Povremeni posjetitelji traže opuštajuće iskustvo, ugodan prostor, te socijalnu
interakciju (većinom su to obiteljski posjeti)
- Osobna i kulturna povijest:
- Veza izmeu dječjeg iskustva i participacije u kulturnim institucijama
- Ukratko – oni koji su stvorili naviku odlaska u muzej kao djeca, posjećivat će ga i
u odrasloj dobi
- Okolišni faktori:
- Posjeti muzeju ovise i o okolišnim faktorima: usmena predaja, reklame, promo
kampanje, marketing
- 80% - utjecaj usmene predaje (susjedi, kolege, obitelj)
- 20% - utjecaj marketinga
PONAŠANJE PUBLIKE
- ponašanje nije slučajno, postoje obrasci
- posjetitelji stvaraju stavove o izložbama
- Vrijeme, pažnja i ponašanje publike:
- Istraživanja veze između vremena, pažnje i ponašanja posjetitelja, jer oni utječu
na muzejsko iskustvo i učenje
28
- Većina ljudi – manje od 20 minuta provodi na izložbi, te tipično provode manje
vremena na velikim izložbama nego na malima
- Čitanje legendi, društveni kontekst i ponašanje publike:
- Istraživanja su važna jer su legende primarno sredstvo za učenje
- 3 tipa ponašanja: ne-čitanje, kratko prelaženje preko teksta i koncentrirano čitanje
- ponašanje varira ovisno o tipu grupe, trajanju posjeta,i načinu na koji pristupaju
tekstu
- grupni posjeti – netko čita grupi naglas
- Društveni kontekst i ponašanje publike:
- Različiti obrasci ovisno o društvenom kontekstu
- Samci posvećuju puno pažnje čitanju legendi
- U interaktivnim aktivnostima sudjeluju žene, dok takve aktivnosti muškarci
izbjegavaju (čitaju legende uglavnom)
- Parovi –čitaju legende duže vremena nego ostale skupine, te je vrijeme posjeta
dulje
- Skupine ljudi – više se druže među sobom, nego to čitaju legende
o Radije su u komunikaciji s muzejskim osobljem
INTERAKTIVNO ISKUSTVO I KONTEKSTUALNO UČENJE
- interaktivni iskustveni model podrazumijeva da je svo iskustvo kontekstualno te
da uključuje interakciju između 3 konteksta: osobno, društveno i fizičko
- osobni kontekst uključuje motivaciju, očekivanja, interes, uvjerenja, prošlo znanje
i iskustvo
- društveni kontekst uključuje društvene interakcije unutar skupina, unutar
posjetitelja i osoblja
- fizički kontekst uključuje institucionalna ograničenja, politiku i pravila,
arhitekturu, aktivnosti, zbirke i sadržaje
- sva 3 konteksta tvore Interaktivni Iskustveni Model
- sva 3 konteksta doprinose posjetiteljevu muzejskom iskustvu, kroz ne uvijek
jednake omjere
29
- model pretpostavlja da ljudi stvaraju vlastita iskustva i značenja – biraju na što će
se fokusirati, te uključuju te faktore u svoje iskustvo
- iskustva se razlikuju jer svaki posjetitelj ima vlastite osobne i društvene kontekste
– te zato fizički kontekst različito utječe na njih (jer svatko bira na što će se
fokusirati)
- Kontekstualni Model Učenja rafinirana je verzija interaktivnog iskustvenog
modela
o Uključuje 3 praklapajuća konteksta: osobno, socio-kulturno i fizičko
- Učenje je i proces i produkt inetakcije ta 3 konteksta
- Ovaj model je «više opisan nego pokazajući» jer utjelovljuje ključne faktore koji
mogu direktno ili indirektno utjecati na učenje
- Osobni kontekst sastoji se od motivacije i očekivanja, prošlog znanja, interesa,
uvjerenja, izbora i kontrole
o Učenje se događa kad pojedinac može vježbati izabiranje toga što će učiti i
kada osjećaju da imaju kontrolu nad tim što uče
o Muzeji imaju postavke za slobodno učenje, te dopuštaju publici izbor i
kontrolu
- Socio-kulturni kontekst sastoji se od unutar-grupne socio-kulturne medijacije i
sadržaja medijacije
o Većina posjetitelja ide u grupama, te njihova interakcija s docentima,
vodičima i osobljem može povećati ili smanjiti učenje
- Fizički kontekst sastoji se od;
o organizacije unaprijed i orijentacije tako da se ljudi mogu sigurnije
osjećati i imati orijentaciju u svom okolišu,
o izložbe, programi i web stranice – učenje je pod utjecajem dizajna
o eventi i iskustva koja se događaju izvan muzeja
- Ljudi uče kroz akumulaciju razumijevanja kroz vrijeme, kroz razne izvore i na
razne načine
- Kontekstualni model sadrži i četvrtu vrlo važnu dimenziju – vrijeme
o Ljudi ne uče odjednom, nego kroz vrijeme
30
o Učenje se može shvatiti kao beskonačna aktivnost i interakcija svih
konteksta kroz vrijeme (u cilju stvaranja značenja)
- Implikacije modela:
- Posjetiteljevo je učenje kontekstualno zato što se ne može promatrati na drugi
način osim kroz vezu vrijeme-mjesto-situacija
- Muzejsko učenje je rezultat kompliciranih interakcija i odnosa između osobnih,
socio-kulturnih i fizičkih varijabli
ISTRAŽIVANJE MUZEJSKOG ISKUSTVA
- muzejsko iskustvo posjetitelja može se shvatiti kroz povezanost između
Interaktivnog Iskustvenog Modela i Kontekstualnog Modela Učenja, Mapiranje
Osobnih Značenja i Izvješća učenika = najnovija metodologija
- Mapiranje osobnog značenja (PMM, Personal Meaning Mapping) – dizajnirano je
da zamoli posjetitelje da zapišu u što više riječi svoje iskustvo učenja na izložbi ili
participacije u programu, a poslije ih se pita zašto su baš to napisali
- Izvješće učenika (LR , Learner Report ) – također zamoli posjetitelje da zapisšu
svoja prošla iskustva u obrasce kao npr. I have experienced/learned how/discover
that ....(pa dopunjavaju)
5) John H. Falk, Lynn D Dierking, Marianna Adams; Living in a
Learnin Society – Museums and Free-choice Learning
- znanje i informacije postaju glavni ekonomski proizvodi društva
- pogon koji pokreće nove transformacije je ekonomija, a gorivo koje ju hrani je
učenje
- postajemo learning societies
- učenje na temelju slobodnog izbora ( Free-choice learning ) = učenje koje je
potaknuto unutrašnjom motivacijom (učimo zato što želimo, a ne zato što
moramo)
- ono postaje moguće zato što ljudi provode većinu svog vremena učeći izvan
formalnih obrazovnih institucija – muzeji imaju u tome važnu ulogu
PROMJENE U PERCEPCIJI UČENJA
31
- svi mi učimo kontinuirano (to su radile sve civilizacije, pa tako i ova)
- ono to se dramatično promijenilo je – što ljudi uče;
o također i naše shvaćanje kako i zašto ljudi uče
- većina našeg shvaćanja zasniva se na biheviorističkom konceptualnom okviru:
o pretpostavlja se da učenik dok uči ne zna ništa, a rezultat učenja je znanje
«o nečemu»
o to «nešto» je znanje koje je netko izvana (instruktor/dizajner) odabrao
o prijašnje znanje, iskustvo, interesi i motivacija smatraju se nebitnima
o biheviorističke strategije pokušavaju biti didaktične i koncentrirane na
instruktora
o ovaj biheviorističko-pozitivistički pristup ima puno manjkavosti
- Kasnije zbog neurolingvističkih istraživanja mozga – učenje se smatra povezanim
i konstruktivnim procesom (konstruktivizam);
o Implicira da je učenje kontinuiran proces (visoko personaliziran)
o Učenici startaju sa različitih kognitivnih okvira i grade na temelju
individualnog iskustva jedinstvene, visoko vindividualizirane sheme
o Vidi učenje kao vrlo visoko kontekstualan proces
o Učenikovo prijašnje iskustvo, znanje, interesi i motivacija obuhvaćaju
osobni kontekst koji se povezuje s kompleksnim socio-kulturnim i
fizičkim kontekstom
o Učenje u muzeju odnosi se na značenja koja će posjetitelj izabrati u
ostvarivanju muzejskog iskustva
PREMA KORISNOM MODELU RAZUMIJEVANJA UČENJA U MUZEJIMA
- kontekstualni model učenja – napor koji simultano omogućuje holističku sliku
učenje kroz smještanje detalja koji obogaćuju proces učenja
- učenje u muzejima je drugačije od učenja u nekom drugom kontekstu zbog
jedinstvene prirode muzejskog konteksta; i na nakoj razini učenje u muzeju u
SAD-u bit će različito od učenja u muzeju u Hrvatskoj (npr. )
- i školsko i učenje slobodnim izborom može se primijeniti na muzeje
32
- ne postoji jednostavan, kontekstualan okvir za razumijevanje procesa učenja, jer
ono visoko ovisi o situaciji
- kontekstualni model učenja = dijalog je proces interakcije između pojedinčevog
osobnog, socio-kulturnog i fizičkog konteksta (sve piše u prošlom članku)
- učenje posjetitenja slijedi 2 paralelna puta:
o učenje golobalnih ideja (npr. znanost ili povijest su zabavni)
o učenje specifičnih činjenica i koncepata (npr. Picasso je slikao sve dok
nije umro)
- preporuča se korištenje kontekstualnog modela učenja u muzejima jer je korisno
za razumijevanje posjetiteljevom načina na koji uči
PROMJENE U ISTRAŽIVANJU MUZEJSKOG UČENJA
- free-choice learning
- istraživanje sa Instituta za inovacije u učenju ima 2 primjene:
o informira praksu o free-choice učenju, utemeljuje krug teorije koja će
stalno informirati praksu
o teorije koje nastaju na temelju istraživanja proizvode nove istraživačke
metode
- istraživači s Instituta razvili su 6 karakteristika koje svaka metodologija mora ima
da bi omogućila iskustvo free-choice učenja:
o dopusti pojedincu da stvori jedinstven cilj učenja
o odnosi se na efekt vremena u učenju
o poštiva prirodu učenja koje je uvijek kontekstualizirano i ovisi o situaciji
o otvoreno je za širok raspon ishoda učenja
o (u istraživanju) naglasi valjanost prije pouzdanosti
RAZVOJ ODGOVORNE METODOLOGIJE
- PMM (Personal meaning mapping) – mjeri kako specifično iskustvo učenja
jedinstveno utječe na individualno razumijevanje procesa stvaranja značenja
- Ne pretpostavlja da svi imamo usporedivo znanje, niti traži da pojedinac stvori
specifičan «ispravan» odgovor da bi se učenje dokazalo
- Ono što će pojedinac naučiti ovisi o njemu samom (konteksti bla bla)
33
- Zaključak PMM-a jest da kvalitetno iskustvo učenja mijenja ljude – što je bolje
iskustvo, veća je promjena
- PMM zanima što osoba uči, ali se fokusira na ono «jedinstveno nešto», a ne na
pripisan ishod
- PMM procjenjuje edukacijsko iskustvo koje ujteče na posjetiteljevo osobno,
konceptualno, emocionalno razumijevanje (ali i ono koje se tiče njegovih stavova)
kroz 4 dimenzije učenja:
o Prva dimenzija mjeri promjenu u kvantiteti rječnika koji publika koristi
Predstavlja indikaciju «proširenja» posjetiteljevog znanja i osjećaja
o Druga dimenzija mjeri «širinu» posjetiteljevog razumijevanja
Mjeri se promjena u kvantiteti korištenja odgovarajućih koncepata
o Treća dimenzija mjeri «dubinu» razumijevanja (koliko duboko i bogato
posjetitelj shvaća koncepte koje koristi)
«dubina» je definirana kao promjena u bogatstvu svakog koncepta
koja je posjetitelj opisao
o Četvrta dimenzija mjeri «vještinu» pojedinca koja se tiče tematike, bez
obzira je li posjetiteljevo shvaćanje amatersko ili profesionalno
Obuhvaća sve 3 dimenzije u jednu cjelinu
MUZEJI U 21. STOLJEĆU
- postoje 3 povezana, ali razlikujuća socio-ekonomska trenda
- Promjena u prirodi proizvoda i usluga:
- Proizvodi i usluge se gomilaju
- Uspjeh na tržištu se mjeri sposobnošću zadovoljenja kupčevih osobnih želja i
životnog stila
- Po prvi put u povijesti ponuda premašuje potražnju
- Rezultat – konzumuramo stvari ne da bi zadovoljili svoje potrebe, nego da di
zadovoljili svoj životni stil i vrijednosti koje imamo
- Ključni aspekt je mijenjanje prirode proizvoda i usluga da ne zadovoljavaju
masovne, već individualne potrebe
34
- Muzejska ponuda treba se prilagoditi jedinstvenim potrebama i interesima
pojedinaca
- Uspon free-choice učenja:
- Usluge i proizvodi koji imaju najveću vrijednost su oni koji podupiru učenje
- U muzejima free-choice učenje postat će centar i fokus, a ne «neto usput»
- Potreba za odgovornošću:
- Svi akteri – povjerenici, financijeri, publika – očekuju od institucije da ispuni
obećano i podnese dokaze svog postignuća
- Prije se uspijeh mjerio brojem posjetitelja
- Danas – važna je kvaliteta, a ne kvantiteta, ne «broj nečega», već «promijenjeni
životi»
- Muzeji moraju prisvojiti novi poslovni model – moraju investirati u povećavanje
kvalitete edukacijskog iskustva koji nude
- Ključ je free-choice učenje, poticanje pojedinaca u njihovoj potrazi za znanjem i
razumijevanjem
6) Jovana Milutinović: Humanistički pristup obrazovnoj ulozi
muzeja
- Treba postojati mogućnost da učenici izaberu ono što najviše odgovara njihovom
znanju, vrijednosnom sistemu i mogućnostima shvaćanja stvarnosti
- Danas – novi oblici AV medija omogućavaju posjetiteljima odabrati vlastiti put
razgledanja izložbe, pružajući im mogućnost da se vrate na pretkodnu sekvencu
razgledanja ili da izostave ono što ih ne interesira
o Prednost tog pristupa je što muzeji izlaze u susret potrebama i interesima
publike
- Orijentacija u kombinaciji sa slobodom izbora u kretanju omogućuje posjetitelju
da odabereiskustva koja će stjecati, te put razgledavanja koji će biti usklađen s
njegovim interesima
- Preuređivanje odnosa muzeja i publike na osnovu dijaloga i partnerstva
35
- Primjena konstruktivističkog pristupa zahtjeva uvažavanje prethodnih iskustava
posjetitelja
o Sadržaj se treba povezati s njihovim prijašnjim znanjem
- Određene izložbe treba usmjeriti prema određenoj publici – javlja se termin
«ciljana publika»
- Kriterij za uključivanje određenog sadržaja na muzejskoj izložbi, prema
konstruktivističkoj perspektivi je određen njegovim pedagoškim kvalitetama
MOGUĆNOSTI PRIMJENE TEORIJA UČENJA U OBRAZOVNOM RADU
MUZEJA
- 4 najutjecajnije kognitivne teorijske koncepcije : Deweyeva teorija iskustva,
mišljenja i učenja, Piageteova razvojna teorija, socio-kulturna teorija Vigotskoga i
Brunerova koncepcija učenja, kategorizacije i potrage za učenjem
- u okviru ovih teorija usvojena je konstruktivistička koncepcija akktivnog
mentalnog funkcioniranja
- ovi teoretičari gledaju na učenje kao na aktivan, konstruktivan proces u kojem
ljudi selekcioniraju, transformiraju i elaboriraju pristupačne informacije (ne
apsorbiraju ih u danom obliku)
- Kognitivizam – zajednički izraz za brojne filozofske i psihološke teorije koje
nastoje objaniti prirodu, mehanizme i vrijednosti saznanja putem istraživanja
odnosa između subjekta i objekta, mišljenja i svijeta
- U temelj objašnjavanja stavljaju kogniciju ili saznanje
- Razvili su složenije oblike unutrašnjih procesa učenja na osnovu stvaranja
konceptualnih shema, putem asimilacije novog znanja i prihvaćanjem i
usklađivanjem struktura znanja koje su učenici već posjedovali
- Kognitivisti gledaju na učenje kao na tranziciju unutra kontinuuma koji se kreće
od početnika do stručnjaka
- Poučavanje nije samo prenošenje znanja, nego mora obuhvatiti i konceptualne
promjene
- Smatraju da su ljjudi aktivni obrađivači informacija
36
o Svjesno selektiraju infromacije u odnosu na postojeće potrebe, zadatke,
djelatnosti kojima se bave
- Iz toga proizlazi da je glavna briga pedagoga – organizacija znanja
- Kognitivni pristup omogućuje djetetu aktivnu ulogu u obrazovnom procesu
- Zajedničko svim kognitivnim teorijama – stav da će se čovjek razviti u ono što će
vlastitim postupcima stvoriti od sebe
Dewey – dominantna ličnost filozofije pragmatizma
- Obrazovanje je takva rekonstrukcija ili reorganizacija iskustva koja uvećava
značaj iskustva i sposobnost da upravlja tijekom daljeg iskustva
- Učenik stalno vrednuje iskustva i na osnovu toga redefinira svoje ciljeve
- Iz centra pažnje je izvukao nastavnika i nastavne sadržaje, te stavio dijete
- Prenošenje osjećaja, uvjerenje i znanja vrši se posredstvom socijalne sredine
- Protivio se gotovom davanju znanja istina se saznaje putem rješavanja problema
tijekom čega se prolazi kroz nekoliko faza: definiranje problema, promatranje
pojava kojima probleb pripada, formuliranje hipoteze, predviđanje posljedica i
provjera rješenja
- Interes – proizlazi iz umutrašnje motivacije
- Glavni zadatak nastavnika – iskoristiti dječje postojeće interese i navike, te
proizvesti iz njih nešto šire i bolje uređeno
- Sadržaje nastave treba transformirati iz statusa nastavnog predmet u status
iskustva, eksperimentiranja i rješavanja životnih problema
- Za njega je intelektualni razvoj = razvoj mišljenja
- Poučavanje treba ići paralelno s razvojem, motivacija kognitivnog učenja treba
biti neposredno povezana s učenikovim misaonim razvojem
- 2 međusobno povezana aspekta obrazovanja – psihološki i socijalni
o daje prednost psihološkom
o ukazuje na značaj djetetovih potreba i interesa
o sve dječje težnje oblikuju se u interakciji s kulturom, djelatnostima i
ljudima lokalne sredine
37
- težnja je da se u učenju polazi od iskustva i sposobnosti učenika, a posebno je
naglašena vrijednost dječjih urođenih težnji za istraživanjem, rukovanjem alatima
i materijalima, za konstruiranjem
o = osnovno načelo nastave – Učenje putem djelatnosti
- osnovni izvor znanja treba biti rad !!!
- iskustveni aspekt učenja;
o istraživanje – praksa kojom se mijenja i spoznaje svijet
o znanje je moguće samo kao rezultat istraživanja
o mišljenje nije mentalni proces koji se odvija neovisno od ove praktične
djelatnosti, već predstavlja namjeran napor da se otkriju veze između
nečega što činimo i posljedica tog rada !
- vjerovao je da se učenje i istraživanje ne mogu isprogramirati – potrebno je
slobodno i nestrukturirano vrijeme da bi učenici mogli slijediti istraživanja
- na bazi prijašnjeg iskustva, osoba radeći na novim iskustvima daje smisao tim
iskustvima
- u muzeju – teško primjenjiva teorija, jer sugerira kako da se izložba oblikuje da
bi pružila obrazovni utjecaj na budućnost i osnovu za dalji rast iskustva – muzej
bi se morao nositi s velikom heterogenošću (različitošću) svojih posjetitelja
- Deweyeva pedagoška koncepcija je:
o Generička – dijete se razvija, podiže iznutra
o Funkcionalna – aktivnosti djeteta promatraju se kao instrumenti u službi
održavanja života
o Socijalna – iako daje prednost psihološkom aspektu obrazovanja, ističe i
njegov socijalni aspekt (čovjek je ovisan o svom socijalnom okruženju)
Piaget:
- Pojedinac konstruira sebe i teorije o svijetu kroz interakciju sa sredinom
- Suštinu kognitivnog razvoja čini proces obrazovanja cjelovite operacijske
strukture putem progresivnog uravnotežavanja
- Centralno mjesto daje kognitivnim strukturama
38
- Strukture (sheme) predstavljaju sisteme mentalnih operacija, unutrašnjih i
reverzibilnih akcija koje se razvijaju vrlo sponatno kroz akciju ili mišljenje djeteta
o One su okviri koje dijete stvara da bi osmislilo svijet oko sebe i smjestilo
informacije iz okruženja, i imaju vlastitu genezu (nastajanje)
- Zato mu se teorija i naziva strukturno-generička
- Subjekt neka znanja usvaja oslanjajući se na iskustvo (asimilacija)
- Da bi se nova informacija prihvatila, struktura mora akomodirati svoje sheme
kako bi primila tu novu informaciju, i ravnotežu tih asimilacija i akomodacija
Piaget naziva kognitivnom adaptacijom
- Ravnoteža = proces autoregulacije kojoim strukture prelaze iz jednog u drugo
stanje
- Ravnoteža se stalno narušava zbog dolaženja novih informacija, te se narušena
ravnoteža između asimilacije i akomodacije naziva kognitivni konflikt
- Za uspješno su učenje potrebni umjereno teški zadaci i informacije
- = kognitivni/intelektualni razvoj je neprestani proces postupnog uravnotežavanja,
neprestano prelaženje iz stanja manje u stanje veće ravnoteže
- sva djeca prolaze kroz iste stadije razvoja pri čemu se struktura dječjeg mišljenja
na svakom od njih razlikuje
- razvojni stupnjevi:
o senzomotorni (do 2. godine) – znanje se stječe putem akcije
o predoperacijska faza (2-7. g.) – pojmovni razvoj i razvoj govora
o konkretno-operacijska faza (7-11.g.) – mišljenje
o formalno-operacijsko razdoblje (11- nadalje) – najviši stupanj razvoja
spoznajnih struktura (apstraktno mišljenje, logika)
- nakon zadnjeg perioda - kvalitativan razvoj shema
- Učenje – aktivan proces, učenik u njemu sudjeluje
- Osnovu razumijevanja svijeta dijete stvara samostalnim otkrićem ili
rekonstrukcijom putem ponovnog otkrića, a ne direktnom instrukcijom !!!
- Svako društveno poticanje razvoja djeteta djelovat će samo kada je dijete u
odgovarajućoj fazi spremnosti za promjenu
39
- Utjecaj na stvaranje muzejskih izložbi:
o Muzeji mogu razviti okolinu koja potiče istraživanje i stimulira kognitivni
razvoj i individualno učenje
o Muzej ne smije inzistirati na naglim izmjenama mišljenja posjetitelja
o Treba proći vrijeme da se posjetitelj pažljivo saslušaju da bi se utvrdilo
njihovo mišljenje o prezentiranim predmetima, jer se novo uvijek doznaje
u svijetlu onoga što se već zna
- Piagetovo shvaćanje razvojnih stadija primjenjuje se tijekom oblikovanja izložbi
u smislu nastojanja da obuhvate upotrebu različitih senzornih i motoričkih
vještina, prezentiranja realnih konkretnih predmeta i pružanja mogućnosti
rukovanja sa predmetima, tj. eksperimentiranjem sa konkretnim i apstraktnim
idejama
- Razvoj se može pokrenuti izvana, ali se ne može upravljati njime !!!
- Smatrao je da je dječja misao u početku egocentrična, te da se u većoj mjer razvija
unutar pojedinca, a ne u društvenom okruženju
- Smatrao je da se puno može postići verbalnom komunikacijom, jer je držao da je
jezik odraz kognitivnog razvoja
Vigotsky (socio-kulturna teorija kognitivnog razvoja) – interakcionistička teorija
učenja:
- ističe značaj socijalnih i kulturnih faktora u kognitivnom razvoju pojedinca
- proces stjecanja znanja je socio-povijesno-kulturni proces
- načini mišljenja, osjećanja, ponašanja koji predstavljaju rezultat povijesnog
razvoja ljudske vrste, tako postaju sastavan dio kulture koja se prenosi s
generacije na generaciju
- kroz socijalizaciju dijete či akumulirane načine mišljenja i aktivnosti, označene
kao relevantne u njegovoj kulturi
- zato socijalna sredina predstavlja nužan izvor razvoja
- porijeklo znanja je društveno, razvoj djeteta je socijalno posredovan i u velikoj
mjeri predstavlja produkt njegove participacije u društvu
40
- biološki razvoj i sazrijevanje pomažu u razvoju djeteta, ali drušvo ima odlučuuću
ulogu
- smatrao da razvoj teče društvenim djelovanjem (izvana) prema složenim
unutrašnjim oblicima mentalnog života
- smatra da primarni izvor restrukturiranja prethodnog znanja dolazi iz socijalnih
interakcija
- tvrdio da djeca imaju spontane i naučne koncepte koji se ne nalaze u konfliktu,
nego u jednom jedinstvenom procesu (teku od dolje prema gore)
- razvoj mišljenja zavisi od govora i socio-kulturnog iskustva djeteta
- zona budućeg razvoja – imamo 2 nivoa dječjeg razvoja
o jedan je aktualan nivo – odnosi se na ono što je dijete u stanju učiniti
samostalno
o drugi nivo je zona budućeg razvoja – dijete je u stanju doseći nešto uz
asistenciju odrasle osobe
- Vigotsky je smatrao da obuka mora ići ispred razvoja dijeteta
- Muzeji i teorija Vigotskog:
o Pojam zone budućeg razvoja sugerira da je glavni zadatak odraslih da
potiču one psihičke procese koji još ne postoje u djetetu, ali se mogu
pojaviti ako se osiguraju adekvatni uvjeti učenje
o Materijal treba biti predočen kao sistem pojmova i biti obogaćen
primjerima iz svakodnevnih životnih situacija, kako bi dijete lakše
povezalo svoje svakodnevno iskustvo sa sistemom naučnih pojmova
o Znanje stečeno na bazi suradnje i razmjene ideja i pojmova sa vršnjacima
donosi novu perspektivu gledanja
Rad na zajedničkom projektu, zadatku i sl. (socijalni kontekst)
= kooperativno učenje (najsnažnije učenje)
Bruner
- tumačenje kognitivnih procesa usredotočeno je na 2 načela koja se tiču prirode
spoznajnog procesa:
41
o znanje jedne osobe o svijetu i razvoj njenih kognitivnih sposobnosti
zasniva se na njenim konstruiranim modelima realnosti koji provo
proizlaze iz čovjekove sredine, a zatim se prilagođavaju njegvom
individualnom korištenju
- ističe se značaj prethodnog znanja i vještina na uspjeh u učenju
- učenje smatra aktivnim procesom u kojem učenik konstruira nove ideje ili
pojmove temeljene na njegovom prethodnom znanju
- učenje obuhvaća usvajanje novih informacija, transformaciju znanja i procjenu
rezultata
- učenik selektira podatke, transformira ih i provjerava kako ih može koristiti
- učenje je povezivanje srodnih stvari – ljudi interpretiraju svijet na temelju
sličnosti i razlika koje primjećuju među objektima i događajima
- da bi neka osoba mogla shvatiti svoju cjelinu, mora biti u stanju da iz velikog
broja objekata i događaja izabere one koji imaju nešto zajedničko i da ih svrste u
određenu kategoriju ili niz kategorija
o taj proces Bruner naziva kategorizacijom ili konceptualizacijom
- razvoj ovisi o tome koliko je pojedinac trajno usvojio i uskladištio bitne činjenice,
koliko ih je internalizirao u svrhu građenja svog modela svijeta
- Bruner govori o 3 sistema korištenja i obrade informacija preko kojih ljudi
konstruiraju modele realnosti: akcija, jezik, slika
- Akcijski način reprezentacije – čovjekovo reprezentiranje prošlih događaja preko
usvojenih motornih odgovora
- Ikonička reprezentacija iskazuje se nizom transformiranih slika (predstava) koje
stoje umjesto objekta koji se predstavlja
- Kako se približava adolescenciji, jezik postaje sve važniji kao sredstvo misli, te
simbolički sistem reprezentira stvari preko označenih karakteristika, što
podrazumijeva udaljavanje od konkretnog i arbitrarnost
- Razvoj čovjeka je, smatra, u velikoj mjeri uvjetovan kulturnom sredinom
- Zato veliku važnost daje jeziku, jer se njime konkretiziraju i razmjenjuju misli
42
- «Svakom djetetu, na svakom stupnju njegovog razvoja, može se sfikasno
predavati bilo koji predmet u odgovarajućem, intelektualno prihvatljivom obliku»
- naglašava se važnost unutrašnje motivacije u učenju
- Brunerov utjecaj na muzeje:
o Važnost stvaranja povoljnih okolnosti za učenje, izvođenju eksperimenata
o Uvažavanje stadija kognitivnog razvoja i učenja otkrivanjem
o Istaknuo je socijalne i kulturne aspekte učenja, što je važno za
organiziranje muzejske sredine za učenje
o Formulirao je 4 načina sjecanja znanja kroz iskustvo:
Agency – preuzimanje odgovornosti za vlastito učenje
Reflekcija – podsjećanje na događaje, njihovo rekonstruiranje da bi
se došlo do njihovog značenja, i njihovo poamćenje
Suradnja – znanje koje se socijalno izgrađuje kroz diskurz
Kutura – leća kroz koju gledamo da bismo došli do značenja iz
naših iskustava
o U pripremanju situacije učenja u muzeju, potrebno je imati na uu runerove
ideje o načinima na koji učenici dolaze do značenja, jer ukazuju na
mogućnosti kreiranja situacija koje će omogućiti njihovo očitovanje
o Treba primjenjivati učenje otkrićem lada stvaraju uvjete za stjecanje
otvorenih iskustava koja ohrabruju indikativno zaključivanje
43