paterson james - kuca na jezeru

141
Džejms Paterson KUĆA NA JEZERU Direktor Darko Ribnikar Glavni i odgovorni urednik Milan Mišić Ureduju Radivoje Mikić Vaša Pavković Dizajn korica Natalija Petrović Tehnički urednik Dejan Mladenović •----------•—^==^= Džejms Paterson KUĆA NA JEZERU ПОЛНТНО NARODNA KNJIGA 2005. Naslov originala: James Patterson THE LAKE HOUSE Prevod Dragan Golubović Copyright © 2003 by James Patterson Translation copyright © za SCO KLUB ČITALACA, 2005. Za izdavača Miličko Mijović Sva prava zadržana ISBN 86-331-1927-7 Ova knjiga se ne srne bez dozvole autora, ni u celini ni u delovima, umnožavati, preštampavati niti prenositi ni u jednom obliku niti ikakvim sredstvom. Ona se bez odobrenja izdavača ne srne ni na koji drugi način niti ikakvim drugim sredstvom distribuirati niti pak umnožavati- Sva prava na objavljivanje ove knjige zadržavaju autor i izdavač prema odredbama Zakona o autorskim i srodnim pravima. Ovo je za onu, drugu Maks, Maksin Petro, koja je od početka bila vezana za decu-ptice. Ona ih poznaje i voli kao i ja. I oni joj uzvraćaju ljubav! Neki čitaoci su iznenađeni time da je Kada vetar duva (o Maks i družini) moj u svetu najpopularniji roman. Ko zna zašto je to tako, ali ja pretpostavljam da je zbog toga što veoma mnogo ljudi, uključujući i mene, često mašta o tome kako lete. I uživaju u tome. Sa druge strane, mnogi ne maštaju, niti se pretvaraju. Oni ne bi mogli sa Petrom Panom da uđu u Nedođiju. Nešto drugo bi moglo biti zanimljivo čitaocima ove knjige. Tokom istraživanja sam razgovarao sa desetinama naučnika. Svi oni su tvrdili da će se stvari poput onih koje se događaju u Kući na jezeru desiti još tokom naših života. U stvari, jedan naučnik iz Nove Engleske tvrdi da već sada može da usavrši ljude dajući im krila. Kladim se da je to tačno. Dakle, opustite se, vernici, pa i ti, Maglse. I poletite.

Upload: ceca92

Post on 26-Nov-2015

206 views

Category:

Documents


9 download

TRANSCRIPT

  • Dejms Paterson KUA NA JEZERUDirektor Darko RibnikarGlavni i odgovorni urednik Milan MiiUreduju Radivoje Miki Vaa PavkoviDizajn korica Natalija PetroviTehniki urednik Dejan Mladenovi----------^==^=Dejms PatersonKUA NA JEZERUNARODNA KNJIGA 2005.Naslov originala:James PattersonTHE LAKE HOUSEPrevod Dragan GoluboviCopyright 2003 by James PattersonTranslation copyright za SCO KLUB ITALACA, 2005.Za izdavaa Miliko MijoviSva prava zadranaISBN 86-331-1927-7Ova knjiga se ne srne bez dozvole autora, ni u celini ni u delovima, umnoavati, pretampavatiniti prenositi ni u jednom obliku niti ikakvim sredstvom. Ona se bez odobrenja izdavaa ne srneni na koji drugi nain niti ikakvim drugim sredstvom distribuirati niti pak umnoavati- Sva pravana objavljivanje ove knjige zadravaju autor i izdava prema odredbama Zakona o autorskim isrodnim pravima.Ovo je za onu, drugu Maks, Maksin Petro,koja je od poetka bila vezana zadecu-ptice.Ona ih poznaje i voli kao i ja.I oni joj uzvraaju ljubav!Neki itaoci su iznenaeni time da je Kada vetar duva (o Maks i druini) moj u svetu najpopularniji roman. Ko zna zato je to tako, ali ja pretpostavljam da je zbog toga to veoma mnogo ljudi, ukljuujui i mene, esto mata o tome kako lete. I uivaju u tome. Sa druge strane, mnogi ne mataju, niti se pretvaraju. Oni ne bi mogli sa Petrom Panom da uu u Nedoiju. Neto drugo bi moglo biti zanimljivo itaocima ove knjige. Tokom istraivanja sam razgovarao sa desetinama naunika. Svi oni su tvrdili da e se stvari poput onih koje se dogaaju u Kui na jezeru desiti jo tokom naih ivota. U stvari, jedan naunik iz Nove Engleske tvrdi da ve sada moe da usavri ljude dajui im krila. Kladim se da je to tano.Dakle, opustite se, vernici, pa i ti, Maglse.I poletite.

  • Bolnica, negde u MerilenduOko devet sati uvee, doktor Itan Kejn se gegao niz hodnik okreen u sivo-plavo, prema privatnom liftu. Glava mu je bila puna slika smrti i patnje, ali i napretka, velikog dostignua koje e izmeni-ti svet.Jedna mlada i sasvim neprivlana bolniarka izae iza ugla hodnika i sa potovanjem klimnu glavom, pribliavajui se. Doktor Kejn joj se sviao i u tome nije bila jedina.Doktore", ree mu, jo uvek radite."Ester, ti sada idi kui, molim te", ree Itan Kejn, pretvarajui se da je paljiv i brian, to nije imalo nikakve veze sa istinom. Tu bolniarku je smatrao niom u svakom pogledu, ukljuujui tu i injenicu da je ena.Bio je i iscrpljen od hirurkog maratona: pet tekih operacija toga dana. Lift najzad stie, vrata se otvorie i on ue unutra.Laku no, Ester", ree i pokaza bolniarki vei broj svojih vrlo belih zuba, ali bez iskrene topline, jer je nije ni oseao.Zatim se ispravi i umorno proe rukom kroz svoju duu, plavu kosu, obrisa naoare tankog okvira o rub svog belog mantila, pa pro-trljao oi pre nego to je opet stavio naoare, silazei na drugi podzemni sprat.Jo jednu stvar treba proveriti... uvek treba uraditi jo jednu stvar.12Dejms PatersonU desetak brzih koraka prie debelim, elinim vratima i gurnu ih otvorenim dlanom.Zatim ue u tamno i hladno podzemno skladite. Doeka ga otar miris.Tu je, na dvostrukom redu pokretnih kreveta, lealo est golih tela; etiri muka i dva enska, sva neto ispod ili iznad dvadeset godina. Svima su mozgovi bili mrtvi, kao da su ispustili duu; meutim, sva su bila posveena vanoj stvari, vioj svrsi. Na plastinim narukvicama na zglobovima njihovih ruku pisalo je DAVALAC.Vi ete svet uiniti boljim", apnu Kejn prolazei pored tela. Neka vam to bude uteha."Doktor Kejn proe na suprotnu stranu prostorije i otvori sledea elina vrata, potpuno ista kao ona, prva. Tu ga, umesto hladnoe, doekae udar vrelog vazduha, zagluujua buka plamena i neza-menljivi zadah smrti*Ove veeri radile su sve tri pei krematorijuma. Dvojica njegovih radnika none smene, miiavih tela obloenih gareom i znojem, digoe poglede kada je Doktor Kejn uao u tu komoru od klinker-blokova. Pozdravie ga sa potovanjem klimnuvi glavama, ali u pogledima im je bio strah.Hajde da pourimo, gospodo. Ovo predugo traje", doviknu im Kejn. Bre, bre! Dobro ste plaeni za taj nikakav posao. Predobro."Pogleda golo ensko telo na cementnom podu. Bila je svetla plavua, poput onih iz muzikih video-spotova. Radnici mora da su se zabavljali njome. Zbog toga verovatno i kasne sa poslom.Kreveti su bili bez reda nagurani u jedan ugao, poput praznih kolica na parkinzima samoposluga. Pravi spektakl. I to avolski.

  • Dok je on gledao, jedan od njegovih znojem oblivenih ljubimaca gurnu drvenu lopatu ispod tela jednog od mladih mukaraca, a drugi otvori teka staklena vrata pei. Zatim zajedno gurnue, nagurae i ubacie telo u pe, kao da je pia.Kua na jezeru13Vatra se za trenutak umanji, pa, kada su radnici zatvorili vrata, 1 pakao opet planu. Komore za kremaciju su nazivali retortama." U njima je vladala temperatura od dve hiljade stepeni, i za samo petnaestak minuta su ljudsko telo pretvarale u obian pepeo.Za doktora Itana Kejna to je znailo jednu stvar: unitavanje dokaza o onome to se deava u toj bolnici. Nije vie bilo nikakavih dokaza o Uskrsnuu.Pourite malo!" dreknu on opet. Spaljujte te leeve!"Davaoce.Prvi deoaMajkom svih suenja za starateljstvo nad decom" nazvan je dogaaj, koji bi mogao objasniti zato je jo pedeset hiljada ljudi pohrlilo u Denver toga toplog dana, poetkom prolea.Sluaj je takoe oznaen kao mogue nezgodniji i opasniji nego borba bebe M, Elijana Gonzalesa ili O. Dej Simpsona protiv istine i pristojnosti. Ja sluajno smatram da su predrasude medija ovoga puta moda ispravne i odgovarajue, ak i nedovoljne.U pitanju je bila sudbina estoro izvanredne dece.estoro dece koja su stvorena u laboratoriji i ula u istoriju, i nauno i filozofski.estoro predivne i dobre dece, koju volim kao da su moja roena.Maks, Metju, Ikar, Ozimandijas, Piter i Vendi.Suenje je trebalo da pone za jedan sat, u zgradi gradske i okrune vlade, u blistavobeloj, neoklasinoj sudnici. Projektovana tako da izgleda nedvosmisleno sudski, bila je krunisana istaknutim nad-vratkom, poput onoga na zgradi vrhovnog suda Sjedinjenih Drava. Sada to vidim.Kit i ja sedimo srozani na prednjim seditima mog pranjavog i ulubljenog, plavog kombija saburbana". Parkiran je u istoj ulici, neto nie od zgrade suda, odakle moemo da vidimo, a da ne budemo primeeni, bar do sada.16Dii'jms PatersonJa sam izgrizla nokte do mesa, a na Kitovom obrazu jedan mii uporno treperi.Znam, Freni", upravo je rekao. Vratio mi se tik."Traili smo preko suda staratcljstvo nad tom decom, iako smo znali da zakon uopte nije na naoj strani. Nismo bili venani, nismo u srodstvu sa decom. a i njihovi bioloki roditelji bili su u osnovi dobri ljudi. Nita strano za nas.Na naoj strani, meutim, bila je naa neunitiva ljubav prema toj deci, sa kojom smo proli vie nivoa pakla, kao i njihova ljubav prema nama.Sada je trebalo samo da dokaemo da je ivot sa nama u najboljem interesu te dece, to je znailo da u morati da ispovedim priu koja je zvuala aavo i mojim najbliim prijateljima, a ponekad ak i meni.Ali istinita je "o zadnje reci, tako mi boga.

  • Ta neverovatna pripovest poela je pre est meseci u gradiu po imenu Ber Blaf, u Koloradu, na autoputu oko osamdeset kilometara severozapadno od Boldera.Kasno jedne noi vozila sam se kui, kad primetih kako promie neto belo - i shvatih da to neka devojica tri kroz umu, nedaleko od moje kue.Ali to je bilo samo deo onoga to sam videla. Ja sam veterinar, doktor Freni, i poto moj um nije mogao da prihvati ono to su mi oi saoptile, zaustavila sam kola i izala napolje.Ta udna devojica je izgledala kao da ima jedanaest ili dvanaest godina, imala je dugu, plavu kosu i iroku bluzu, svu krvavu i razder-anu. Seam se da sam uzdahnula u neverici i bukvalno se naslonilaKua na jezeru17na jedno drvo. Jasno i svesno sam pomislila kako to to vidim ne moe biti tano.Ali oi me nisu varale. Devojica je imala par proporcionalno kraih ruku i krila!Tano - krila! Raspona od oko dva i po do tri metra. Ispod krila, nekako uvrene, stajale su joj ruke. Imala je duple udove, a krila su joj bila savreno uklopljena. Izvanredno, sa naune i estetske take gledita. Stvarnost koja uvre um.Bila je povredena, zbog ega sam je naposletku i uhvatila, u maglenu mreu", i dala joj sredstvo za smirenje, uz pomo agenta FBI-a, po imenu Tomas Brenan, koji mi je bio poznatiji kao Kit. Doneli smo je u bolnicu za ivotinje koju sam ja vodila, gde sam je pregledala. Otkrila sam vrlo snane grudne miie vezane za preveliku grudnu kost, prednju i zadnju vazdunu kesu i srce veliko poput konjskog.Napravljena" je tako. Savrena konstrukcija, zaista. Apsolutno sjajna.Ali zato? I ko?Zvala se Maks, skraeno od Maksimum, i u poetku je bilo strahovito teko zadobiti njeno poverenje. Ali kada je sama odluila, ispriala mi je stvari koje su mi se zgadile i razbesnele me. Rekla mi je za mesto nazvano kola, u kome je drana kao zatvorenik od samog dana roenja.Uzgred, sve to ete ovde saznati, ve se deava. Odvija se po divljim laboratorijama irom Sjedinjenih Drava, kao i drugih zemalja. Sada, za naeg ivota! Ako vam je teko da to shvatite, mogu vam rei samo da zakopate pojas na svojoj fotelji. Ovo se desilo Maks, kao i jo nekolicini slinih njoj.Biolozi su, pokuavajui da proire granicu ljudskog ivota, pomeali ptiju DNK sa ljudskim zigotima. To je mogue uiniti. Stvorili su Maks i jo nekoliko dece. Jato. Naalost, naunici ne mogu18Dejms Patersonda uzgajaju bebe u epruveti, pa su ti, genetski modifikovani, embrioni moralr biti implantirani u materice svojih majki.Kada bi dolo vreme da se majke porode, trudovi su veslaki izazivani. Jadnim majkama je reeno da su njihova prerano roena deca umrla. Ta prerano roena deca su prebaena u podzemnu laboratoriju, nazvanu kolom. Ta kola je, prema bilo kakvoj definiciji, bila zatvor sa maksimalnim obezbeenjem. Deca su

  • drana u kavezima, a neuspeli su uspavljivani", to je jezivo ublaen izraz za hladnokrvno ubistvo.Kao to rekoh, zakopajte pojaseve!U svakom sluaju, zbog toga je Maks i uinila ono to je bilo zabranjeno. Pobegla je iz kole. Za divno udo, uspeli smo. ak smo uspeli da ivimo sa tom decom nekoliko meseci na jednom arobnom mestu, koje smo svi nazivali Kuom na jezeru.Kit i ja smo sasluali ono to nam je Maks priala, a zatim poli da pokuamo da oslobodimo i ostalu decu, jo uvek zarobljenu u koli.Kada se dim raziao (doslovno), estoro preivele dece, ukljuujui i Maks i njenog brata, razaslati su da ive sa svojim biolokim roditeljima - ljudima koje nisu poznavali ni jedan jedini dan u ivotu.Valjda je to trebalo da bude u redu, meutim, ta bajka iz stvarnog ivota nije imala srean kraj.Deca, koja su bila uzrasta od etiri do dvanaest godina, javljala su se Kitu i meni svakog bojeg dana. Priali su nam kako su strahovito utueni, ugnjavljeni, uplaeni, i jadno i samoubilaki raspoloeni - a ja sam znala zbog ega. Kao veterinar, shvatila sam ono to, izgleda, nije niko drugi.Deca su se ponaala kao to bi i ptice: vezala su se za Kita i mene.Mi smo bili jedini roditelji koje oni znaju i vole.Kuu na jezeru19Oko mog starog saburbana", masa poput lave tee niz ulicu Banok. Negde sam proitala da stanovnitvo Denvera pristaje u bilo koji od velikih gradova Amerike. Uvek sam ga volela - do sada. Upravo sam htela da kaem neto na silu duhovito, kad Kit ree: Dri se, Freni. Evo dece."On mi pokaza jednu limuzinu koja se lagano probijala kroz guvu i naposletku se zaustavila u zoni zabranjenog parkiranja, tano ispred ulaza u zgradu suda. Ja se najeih po vratu jo i pre nego to je masa poela da izgovara njeno ime. Srce mi se popelo u grlo.Maks! Maks! Maks! Hoemo Maks!" viknu neko.Stigao je cirkus nakaza!" zau se neki glas sa naglaskom iz druge drave.Vrata na limuzini se otvorie, pa se telohranitelji ozbiljnih izraza, u sivim odelima i advokati izvukoe na trotoar. Zatim se i druga kola zaustavie iza prvih.Covek kratkog, debelog vrata, u tesnoj jakni, otvori vrata saput-nika sitnoj plavui mojih godina. Ona otvori druga vrata automobila i prui ruku prema zadnjem seditu.Iz limuzine izae Maks. Masa odjednom zauta. ak i ja zadrah dah. Izgledala je apsolutno zapanjujue. Zapanjujua devojica izvanredne inteligencije i snage - i sa krilima koja su ve imala raspon do tri metra. Perje je bilo potpuno belo, sa plavim i srebrnim odsjajem ispod gornjeg sloja.Boe, prelepa je", apnuh ja. Nedostaje mi, Kite. Nedostaju mi sva deica. Srce mi se epa zbog ovoga."Seam se kako sam bila zapanjena kada sam je videla prvi put, a masa je sada reagovala na isti nain.20

  • Dejtns PatersonMaks! Maks! Maks!" poeli su da uzvikuju.Blicevi su sevali. Ovamo, Maks, pogledaj ovamo!" Maks, ovamo!" Maks, osmeh!" Maks, poleti za nas!"etvoro ljudi probi policijsku liniju, drei visoko transparent na kome je pisalo: SAMO BOG MOE DA STVORI DRVO. TO VAI I ZA DECU.Na drugim transparentima pisalo je: NE ELIJA! i RECITE NE KLONIRANJU!Na jednom od transparenata bile su odtampane ptice i na njemu je pisalo: ISPECITE IH ZA PITU.Tada se pojavio helikopter vesti, pa je postalo vrlo buno i vetro-vito. Maks se osvrtala, obuhvatajui pogledom sav taj zapanjujui prizor. Moje srce prqAoci otkucaj.Nas dvoje dohvatismo svoje dokumente za sudnicu, a Kit zakljua vrata kola i ree tiho: Ona gleda gde smo mi, Freni."Uplaena je. Vidim joj to u oima."Maks je imala ultraotra ula grabljivca. Mogla je da uje gmizan-je gusenice na udaljenosti od devedeset metara. Mogla je da primeti gusenicu sa visine od osam stotina metara.Ona sada uzviknu, glasom kretavim od straha: Freni, Kite. Potrebni ste mi. Mo-o-o-o-lim vas. Gde ste?"Njen prodorni uzvik je jo uvek lebdeo u vazduhu, kad jo neka kola stadoe ispred suda.Neki krupni ljudi iskoie na ulicu. Iz nekoliko kola poee da izlaze ostala deca, Izgledali su tako nesigurno, mlado i ranjivo. Izbegavali su kamere i krili svoja nervozna mala lica.avolje potomstvo!" dreknu neko. Ta deca su demoni!"Kua na jezeru21Sudnica broj 19 nalazila se na estom spratu. Bila je daleko najvea prostorija u kompleksu, a morala je biti da bi primila toliko radoznalih glava. Dok smo prilazili sa svojim advokatima, Kita i mene opkoli gomila novinara. Spustite glave", rekoe nam advokati, i samo idite napred."Agente Brenan, pogledajte ovamo. Doktorko O'Nil. Hej, Freni! Zbog ega misli da si sposobna da bude majka?" doviknu jedan od novinarskih leinara.Zbog ega vas dvoje mislite da moete da budete dobri roditelji toj deci?"Kit najzad pogleda reportera. Zato to volimo te male nakaze", ree, pa namignu. I zato to oni vole nas. ivot je jednostavan."Dvojica naoruanih straara otvorie dupla vrata sudnice, i mi se uvukosmo unutra. Masa koja je napolju zvuala poput orkana u zamahu, unutra je zvuala kao roj uznemirenih pela. Prostorija je bila obloena ploama od zlatnog hrasta, a galerija u pozadini bila je opremljena odgovarajuim klupama za preko dve stotine gledalaca.Sva mogua mesta zauzeli su lanovi porodica, naunici i novinari, autoritativniji, a nadala sam se i utiviji od one bande napolju.

  • Nai advokati, kao i oni koji su predstavljali bioloke roditelje, okupili su se u malim grupama oko bara. Advokatski stolovi bili su postavljeni u sredini prostorije. Napred je bio sudijski pult, i on je bio prazan.Na advokat, Defri Kusof, rekao nam je da sudovi u Koloradu gotovo uvek presuuju u najboljem interesu deteta". Ja sam se uhvatila za tu tvrdnju isto tako vrsto, koliko sam stegla i Kitovu ruku kada su se otvorila vrata sudijske sobe.Zbog onoga to sam zatim ugledala, ostala sam bez daha. Mislim da se to desilo svima u sudnici broj 19.22Dejms PatersonGledajui pravo napred, skupljenih krila, estoro dece je ulo u prostoriju u skrojenoj odei i utirkanim bluzama. Bili su, bez ikakve sumnje, preivni. Oaravajuc'i.Prvo su ili etverogodinji blizanci, Piter i Vendi. Bili su tamnokosi, kineskog porekla, snenobelo perje bilo im je ukraeno tamno-plavim vrhovima.Maksin mladi brat Metju, nemiran plavokosi devetogodinjak, iaoje za njima.Posle njega ula su dva zgodna starija deaka, Ikar i Ozimandijas.l naposletku je ila prvorodena, lino.Maksimum.Masa je, kako to kau na sportskim stranama, poludela.Par koraka iza estoro dece dolazio je sudija Dems Randolf Dvajer, krupan, vrst sedamdesettrogodinjak. Imao je lice izborano poput zguvane papirne kese, paperjastu sedu kosu i ne-zezajte-sevilicu.Zau se buno utanje kada su svi u sudnici seli.Dok je sudski izvritelj pozivao prisutne na red i itao iz sudske dokumentacije, ja sam bila otro svesna ljudi na suprotnoj strani od nas. To su bili bioloki roditelji i okupili su opasnu ekipu advokata, predvoenu Katarinom Ficgibons, bivom tuiteljkom, poznatom po agresivnom doekaj-pa-udari stilu i upeatljivom spisku pobeda. Njihovoj strani verovatno nije kodilo to to je ona udata i trudna sa etvrtim detetom.Vaa visosti", ree na advokat, Defri Kusof, siguran sam da e ovaj sluaj biti vrlo naporan za sve zainteresovane. Ovde nema loih liudi.23Sutina je u tome ta je najbolji interes dece. Mi emo sasvim jasno dokazati da je u njihovom najboljem interesu da ostanu sa dok-torkom O'Nil i gospodinom Brenanom.Hteo bih da citiram Marijanu O. Batani, sudiju u sudu okruga Vejn, u Detroitu. Ona je 1986. godine, u sluaju jedne bebe iz epruvete, kazala, 'Mi, u stvari, u zakonu nemamo definiciju majke. Smatra se da je majka toliko prirodna, da nikakva definicija nije ni potrebna.' Vaa visosti, sve se to promenilo. Danas, u naem sloenom i ponekad zbunjujuem svetu, dete moe imati i do tri majke. Jednu u kojoj je dete zaeto, drugu koja je iznela dete i treu, koja ga jepodigla.

  • Agent Brenan i doktorka O'Nil su bili zamena za roditelje pod najeom, vatrom. Doslovno su stavili svoje ivote na kocku za tu decu. Ponavljam to - stavili su svoje ivote na kocku.Ni u jednom trenutku nisu mislili ni na ta drugo, sem na bezbed-nost dece. Doktorka O'Nil je tokom tih dogaaja ostala bez svoje bolnice za ivotinje i bez svog doma. Primanje udaraca i metaka umesto nekoga drugog izraava ljubav isto tako estoku kao i bilo kakvo prirodno materinstvo ili oinstvo.To znai da se ovaj sluaj ne vodi zbog mojih klijenata ili tuenika. Vodi se zbog dece i zakona u Koloradu, koji nalae da deca budu dodeljena svojim porodicama. Ovde imamo jednu novu vrstu porodice, koja je zajedno prola kroz velike nevolje. I ta vrsta porodica, puna ljubavi, za dobro dece, mora ostati na okupu. Razdvojiti Kita, Freni, Maks, Ajka, Oza, Metjua, Vendi i Pitera, znailo bi uiniti nepravdu svim zainteresovanima. To bi bilo krajnje okrutno." -Poelela sam da zagrlim Defrija Kusofa, a i sam je, sedajui, izgledao pomalo zadovoljan sobom. Ovo je poetak", apnuo je. -Meutim, Katarina Ficgibons je odmah ustala.24Dejms Paterson(6Ja danas, ovde zastupam prava estoro graana Amerike - Maks, Metjua, Oza, Ikara, Vendi i Pitera", ree advokat Gibons, isto kao i njihovih pravih roditelja."Zato sam ja uvek poslednji?" javi se iznenada mali Piter sa svog sedita u drugom redu. Svi u sudnici se nasmejae tom neoekivanom deakovom prekidu.Nisam htela da vream", ree Katarina Gibons, poprimivi svet-locrvenu boju. Lice kao da joj je lebdelo poput balona iznad si vene tamnoplave trudnike haljine. Onda dobro - Pitere i ostali, ja ovde predstavljam sve vas", ree, osmehnuvi se dobroudno.

    Sumnjam u to", ubaci se Ikar, koji je bio lep od roenja. Vi nas ne poznajete. i ja, ovako lep, to primeujem."U sudnici oper nastadoe smeh i komentari, koji prestadoe tek poto je sudija Dvajer nekoliko puta udario ekiem i zapretio da e isprazniti sudnicu. Deca se naposletku nekako smirie. Meutim, svi su bili brzi sa visprenim desetkama, moda zbog toga su svih estoro imali koeficijente inteligencije genija. Provereni su testovima -Stenford-Binetovim, WPPSI-R i WISC-III.Uvodnim primedbama Ficgibons je pohvalila Kita i mene zbog onoga to je nazvala junakim spaavanjem", da bi tako priznala nau pomo u prolosti i zatim je potpuno zanemarila. Zatim je poela da iznosi kritike na na raun. Sa svakom kao da je zarivala no u moje i Kitovo, a sasvim sigurno i u deija srca.Vaa visosti, doktorka O'Nil i gospodin Brenan, uz svu svoju portvovanost prema ovoj deci, nemaju nikakva zakonska prava u ovoj sudnici", objavila je. Nikakva.Oni nisu venani. Poznaju se meusobno, i sa ovom decom, tek nekoliko meseci. Stavie, i ovo jedva da moe biti dovoljno naglaeno, roditelji ove dece nisu uinili apsolutno nita, zbog ega bi izgubili

  • Kua na jezeru25svoja roditeljska prava. Naprotiv, mi emo dokazati da ih treba jednom za uvek, neopozivo proglasiti zakonskim, legitimnim i iskljuivim roditeljima svoje dece."Kada je Ficgibons zavrila sa svojim uvodom, Defri Kusof ustade i odmah prozva Kita. Ja sam sa ponosom i ljubavlju gledala kako zauzima svoje mesto na klupi za svedoke.Defri ree da Kit ima diplomu njujorkog Pravnog fakulteta i dvanaest godina staa kao agent FBI-a. Sa panjom je pomenuo i linu tragediju koja je stajala poput crne rupe u sreditu Kitovog ivota. Pre etiri godine, dok je Kit bio zauzet nekim sluajem, njegova ena i dva deaia otili su na odmor u Nantaket bez njega. Njihov mali avion se sruio, bez preivelih.Kit je svedoio smireno, ali emotivno i sa njemu svojstvenom iskrom humora. Pomislila sam kako e i oni koji ga prvi put vide biti potpuno ubeeni da on ne samo to je hrabar ovek, ve je sasvim sigurno bio i opet e biti divan otac.Zatim je, puna dva sata, Katarina Ficgibons struno secirala Kitovu karijeru - i vrlo detaljno gotovo svaki trenutak njegovog privatnog ivota.fKit nije vae pravo ime, zar ne?" pitala ga je.Ne, zovem se Tomas Brenan. Kit je nadimak. Freni i deca me zovu Kit. To je duga pria."Gospodine Brenane, vi ste dvanaest godina radili u FBI?"Tako je."Jeste li ikada uli za Foksa Moldera?"Kit frknu i odmahnu glavom. Ve je shvatio kuda to vodi. Vrlo simpatino."26Dejms PatersonVaa visosti, molim vas, uputite svedoka da odgovori", ree Ficgibons.Gospodine Brenane, molim vas, odgovorite na pitanje."Foks Molder je izmiljeni lik iz TV serije", ree Kit.Imate li neko miljenje o tom izmiljenom liku?"Da. To je jedan uvrnuti aavko."Gledeaoci se nasmejae. Kao i ja. A deca zacvrkutae od uivanja. Oboavali su Kita.Imate li pojma, gospodine Brenane, zbog ega vae kolege u FBI-u vas zovu 'Molderom'?" upita Ficgibons.Prigovor, vaa visosti. Zakljuivanje. Da se izbaci iz zapisnika", uzviknu Defri Kusof.Ficgibons sagnu glavu, kao da bi htela pokazati da se kaje. Naravno, nije se ^ajala."Povlaim pitanje. Gospodine Brenane, smatrate li sebe rado-manijakom?"Moda. Ponekad. Sigurno je da sam posveen svom poslu. Ponekad ga i volim."A da li bi ste sebe opisali kao stabilnog oveka?"Da, sasvim sigurno bih."Ali dobijali ste lekove protiv depresije."

  • Rekavi to, Ficgibons okrenu leda Kitu. Bilo je prijatno videti da i ona zna da se postidi.Da. Bio sam utuen, prokleto utuen kad sam izgubio elu porodicu", ree Kit, sada otrijim glasom.Katarina Ficgibons se opet okrenu prema njemu. Sudiji Dvajeru je okrenula profil svog stomaka.Shvatam. To znai da shvatate kako se tueni oseaju zbog gubitka svoje dece."Kit ne odgovori. Blizanci, preko puta mene, ispustie uplaene, visoke krike, u znak protesta zbog tog napada na Kita.Kua na jezeru27Agente Brenan, da li treba da ponovim pitanje?"Vi ste bezoseajni", ree on apatom.Dozvolite, smatrau da svedok ne sarauje, vaa visosti", ree Ficgibons.Gospodine Brenane, molim vas, odgovorite na pitanje", ree sudija."Da. Da, shvatam kako je kada se izgubi dete", odgovori Kit naposletku.Ali ipak ustrajavate u ovome? I kaete da sam ja bezoseajna? To bi bilo sve, agente Brenane."Oseala sam muninu u elucu, kada je Defri Kusof ustao i progovorio razgovetno, sigurnim glasom.Pozivam doktorku Frensis O'Nil."Istog trenutka sam se upitala zbog ega Defri izgleda tako samouvereno. Da li zna neto, to ja ne znam? Zato u mene veruje vie nego ja sama?"Dok sam prilazila pultu za svedoke, mislim da sam shvatila kako izgleda biti ena od sto osamdeset kilograma u dejem bazenu. Pogledala sam prema galeriji, a galerija je gledala u mene. Neto vie od dve stotine ljudi zurilo je pravo u mene, ekajui da ih ubedim da bih bila odlina - ne, besprekorna - majka estoro neobine i vrlo posebne dece.Pa, to sam naumila da uinim.Jer, u srcu sam oseala da je to tano. Zar to nije vredno truda?Defri mi uputi ohrabrujui osmeh, pa tada, po njegovom uput-stvu, izrecitovah svoje akademske i profesionalne akreditive: nauna28Diejms Patersonstipendija Vestinghaus, moj doktorat veterine iz dravne obrazovne veterinarske bolnice u Fort Kolinsu, i sve drugo o mojim lovorikama.To je malo razgalilo estoro dece i izazvalo rundu njihovih zviduka, pod samim noscvima besnih roditelja. ak i blizanci su se smejali. Ja sluajno pogledah prema Kitu, a on mi namignu i posla jedan od svojih uvenih iskrivljenih osmeha.Kako je ispitivanje potrajalo mnogo due od jednog sata, poela sam da oseam vee samopouzdanje. Znala sam da mogu da budem divna mama; volela sam tu decu vie nego to bi bilo ko drugi to mogao. A kao veterinar, znala sam koliko su komplikovani. Defri je zatraio da opiem sopstvenu nedavnu tragediju - mu mi je poginuo pre dve godine u toku jedne pljake. A govorila sam i o svojoj uspenoj i usamljenikoj veterinarskoj praksi na vijugavom, seoskom putu u Ber

  • Bla^, gradiu sa jednim semaforom, osamdesetak kilometara severoistono od Boldera.Zatim me je Defri opisao kao enu sa srcem velikim poput Stenovitih planina, ija su vrata otvorena svakoj prugastoj veverici, jelenu i kuetu u Koloradu. Dobro je, poela sam da crvenim.Meutim, najvanije je to to je ispriao i kako sam operisala Maks kada je bila na ivici smrti; kako sam joj spasila ivot u trenutku kada to niko drugi nije mogao. Tu injenicu nije mogla da pobije ni gospoda Ficgibons.Tome sam se bar nadala.I molila se za to.Nekoliko trenutaka kasnije, Katarina Ficgibons je prila mom pultu, smekajui se slatko kao da je moja draga sestra Kerol En, lino. Meutim, nije vie traila vreme na ljubaznosti.Doktorko O'Nil, koliki su vai godinji prihodi?" upita me svojim, poznatim nadmenim glasom.Ne mogu tano rei. Razlikuju se od jedno do druge godine. Zavise od toga da li mi odreene godine doe vie veverica ili konja."Kua na jezeru29U proeku, manje ili vie od trideset pet hiljada godinje?"Manje", rekoh, nesigurnije nego to sam elela.I hoete da izdravate estoro dece..."Ne bih to radila sama! Ovoj deci je potrebnija ljubav nego novac. Sada su depresivni."Katarina Ficgibons die obrve. Kaete da su deca depresivna. Kako to znate? Vi niste psiholog, zar ne?"Ne, ali..."Ficgibons me prekide. Vi niste lekar za ljude, je li tako, dok-torko O'Nil?"Ne, ali ova deca su", poeh ja ali ona me opet grubo prekide. Bila sam u iskuenju da joj odmah odgovorim i na sledee pitanje, ali sam se uzdrala. Moja greka.Vi nikada niste bili majka, zar ne, doktorko O'Nil? Molim vas, odgovorite sa da ili ne."Ne, ali... Ne."Poelela sam da udarim Ficgibonsovu, zaista jesam. I zasluila je to.Vi ivite u divljem braku sa ovekom koji nije va mu, da li je to tano?"Ne bih rekla da ivimo u divljem braku."Sada sam definitivno poelela da je zadavim, a zatim je dobro izmlatim.Ispravka. Okej. Neka bude po vaem. Vi upranjavate seks sa ovekom koji vam nije mu?"Defri Kusof uloi na to pitanje prigovor, i on bi prihvaen.Da li vi tako zamiljate ulogu uzora za maloletnu decu?" nastavi Ficgibonsova svoj napad.Defri skoi istog trenutka. Prigovor, vaa visosti. Navodi sve-doka na zakljuak."Prihvaeno."

  • 30Dejms PatersonDoktorko O'Nil, ako biste dobili starateljstvo nad estoro male dece, kako biste se organizovali, da radite t da brinete o njima? Jeste li razmiljali o tome? Da li biste ih vozili, svakog ponaosob, u njegovu kolu? Ili biste samo otvorili vrata i pustili ih da izlete?"Prigovor, vaa visosti, savetnik maltretira svedoka", ree moj advokat. Meutim, Katarina Ficgibons samo uljudno i hladno odmahnu rukom. Nemam vie pitanja za ovog svedoka."Zatim se dostojanstveno odgega natrag, na svoje mesto.Sudija Dvajer nam je te veeri darovao neto vrlo izuzetno, a nadala sam se, ne zbog neke kombinacije saaljenja i krivice. Odluio je da deca mogu provesti deo veeri sa mnom i Kitom. Bacio nam je kost.Kakvo uivanje! Nezaboravno!Decu je u na hotel, dostojanstvenu, staru, Smeu palatu, dovela falanga erifa Sjedinjenih Drava. Prvo je trebalo odluiti gde emo veerati. Svi smo bili vrlo gladni. Mogli smo birati izmeu sobne usluge, Brodske gostionice u samom hotelu i Male Italije u trnom centru, u esnaestoj ulici. Mala Italija je pobedila ubedljivo, sa est prema dva. Oni bi trebalo da imaju velike vegeterijanske pie, za tu decu najdrae od svih jela na planeti. To je to.U (talijanski restoran smo stigli oko 8:30, a na snazi su bila standardna pravila: bez razmenjivanja pogleda sa drugim ljudima; bez otimanja za hranu, posebno u toj situaciji; bez ikakvog letenja u Maloj Italiji; bez podrugljivih ala na raun ika Frenka i malog Doja, ije su slike bile na svim zidovima.Bilo je divno sa decom te veeri. Delom zbog toga to su se divno ponaali, a delom jer su bili tako pametni i tako brzo odrastali. Maks je imala dvanaest godina, ali ako se rauna u ljudskim godina-Kua na jezeru31ma, moda dvostruko vie. ak je izgledala gotovo kao devojka od petnaest-esnaest godina. Zatim je tu bio Ozimandijas, zgodniji od oeljanog princa Harija.To je bilo prvi put da su se svi okupili i ispriali o svojim novim roditeljima.Ozimandijas je poeo, rekavi da je njegova mama stvarno dobra, zaista fina ena", jedino to jednostavno nije shvatala njegovu ptiiju stranu i stalno je govorila kako e on prerasti to." Otkrio nam je i da je njegova majka angaovala agenta i poslovnog advokata, jer ne elimo da nas iskoriste holivudski tipovi, zar ne?"Ma znate, svia mi se ona", rekao je, ali stvarno nije opremljena da se bavi mnome. Novinari stalno njukaju oko kue, a ona misli da je to u redu. ini mi se da voli da privlai panju. Ne u loem smislu. Prosto ljudski."Sva deca su priala uasne prie o tome kako su novinari neprestano oko njihovih kua i kola, gotovo svuda gde oni pou. Cens je prodao razgovore sa Piterom i Vendi; i Maralovi bi to uinili, ah Maks im je zabranila. Takoe je i razbila kameru tokom jednog posebno neprijatnog intervjua.

  • Ako se prokleti vanzemaljci pojave veeras ovde", najavila je, uzeu im kamere i snimiti njih."Dok smo ekali da nam poslue razne deserte - sladoled, voni sok, okoladni kola - Maks ustade. Boe, bila je predivna: izgled, ponaanje, sve na njoj govorilo je junakinja." Pratite me. Ja sam ona posebna, koju ste oekivali.Zamislite veliki sedef i shvatiete otprilike kakva je bila boja njenih krila. Imala su sjaj duginih boja, obliven ruiastim tamo gde Su izvirala iz njene gotovo providne koe. Podsetila su me na krila orlova ih labudova, ali naravno, sa rasponom od tri metra, bila su mnogo vea. Maksina krila su izlazila iza ramena, ali ruke su joj32Dejms Patersonizgledale elegantno i prirodno. Oito, u njoj je bilo sakupljeno ono najbolje od obe vrste.Nevina javnom izraavanju, kao to jesam", ree ona i svi se nasmejasmo. U stvari, Maks je tokom proteklih meseci bila u gotovo svim veslima i govornim emisijama. I naravno, bila je dobra.Pobedili, izgubili ili se povukli", nastavi ona, elim samo da Kit i Freni znaju koliko cenimo sve to su uinili za nas, i mislim ba sve, poevi od toga to su nas spasili da ne budemo pobijeni, to je Frenina divna kua izgorela do temelja, da bi zatim doli ovde i ponudili da nas sve prime u svoj novi dom. Boe, oni bi primili i Ikara!"Naravno, istresaj se na lepom detetu", uzviknu Ajk, nasmcjavi se glasno. U stvari je uivao zbog toga to Maks uvek posebno vodi rauna da pomene i njega.Freni je danas na sudu rekla da mi treba da budemo zajedno, da ne treba nikada ra se razdvajamo, i kunem se, tako e i biti. To je pravilno, i jedino pravilno. Svakome, ko ima pola mozga, to treba da je jasno. Znai, da smo moda u nevolji", ree, pa namignu, jer sada nam sudbinu odreuje pravni sistem ove zemlje."Zatim Maks obie oko stola i najtoplije i najsrdanije zagrli i poljubi Kita i mene.Volimo vas oboje", ree. Mama i tata."mTe noi, doktor Itan Kejn je kroz gustu umu iao prema kolibi Freni O'Nil na Ber Blafu. Toga jutra je doleteo u Denver i ak prisustvovao delu suenja. Doktor Kejn je bio vrlo zainteresovan za decu-ptice, naroito za Maksimum, koja ne samo da je predstavljala korak napred u evoluciji, ve bi takoe mogla znati i stvari koje ne bi trebalo.Kua na jezeru33Doktor Kejn se zaudi, primetivi da je veterinarka ostavila otkljuana vrata svoje bolnice za ivotinje. Na njima je stajala zale-pljena cedulja: rukom pisana uputstva za nekoga po imenu Dcsi.Itan Kejn ue u kuicu, radije upotrebivi baterijsku lampu nego da ukljui lampu u hodniku.

  • Uspeo je da nade malu kancelariju, a zatim i neku vrstu ordinacije, koja kao da je sluila i umesto apoteke.ivotinje u klinici su ve osetile njegovo prisustvo. Psi, make, i bogzna ta jo, poee da laju, arlauu, ite i cvrkuu. Tiina, imbe-cili", ree Kejn kroz zube. Mrzeo je kune ljubimce, a jo vie i one koji ih dre. Zar vie niko ne shvata prirodnu selekciju?On se vrati u kancelariju i poe da trai beleke doktorke O'Nil o Maks. Morale su biti negde medu dosijeima - i bile su, Pronaao je dve kartonske fascikle sa gusto, rukom ispisanim tekstom. Nema zezanja sa raunarom za nau doktorku O'Nil, ne, gospod-neee!Doktor Kejn poe da pamti beleke sa pregleda...Maks je ljudsko bie, usavreno" genetskim inenjeringom, zapisala je doktorka O'Nil.Injektirana jo kao embrion ptiijom DNK...Detalji pregleda:Krupne grudi, tri puta dublje od ljudskih... potrebnadodatna muskulatura, da bi podrala krila.Preklopljena rebra i isturena grudna kost ilikobilica", koja ide elom duinom njenoggrudnog koa.Nema dojki ni bradavica... Maks nee raati ivemladune.Neobino duga tirada ili dunik... sedamdeset petcentimetara... ispresavijan poput harmonike...34Dejms Patersonpuni se vazduhom tokom dugih letova.Kosti su joj uplje, da bi bila to laka, zbog letenja.Tada doktor Kejn zau tihi um na prednjem tremu. I on j'e imao izvanredan sluh. Sem toga, bio je paranoian.Ko je sad? pomisli.Freni?... Srce, jesi li unutra?... Fren? Ja sam, Desi... Mislila sam da si..."Neka vrlo krupna ena stajala je na vratima kancelarije. Desi iz poruke na vratima. Morala je imati vie od sto kilograma, a nije se ni oznojila.Zdravo, Desi", ree on. Mislim da nije problem ako ti kaem da pregledam beleke doktorke O'Nil o Maks. I da je to bitno za ljudsku vrstu. Siguran sam da nee rei."Kejn zatifi izvadi iz depa pitolj i dva puta opali u krupnu enu. Nije to nita. Nema problema. Meutim, o uklanjanju Desinog tela, tako da ono nestane, morao je da razmisli.Naposletku, Desi je ipak nestala kao da nikada nije ni postojala.U tome je bila genijalnost doktora Itana Kejna.aaSasluavanje u vezi sa starateljstvom poelo je tano u devet sati sledeeg jutra. Bio je to veliki dan, morao je biti. Katarina Ficgibons je odmah ustala i na pult za svedoke pozvala prvo Ozovu majku. Mislila sam da znam zbog ega, i to me je

  • uznemiravalo. Pripovest koju e Antea Taranto sada ispriati, tuna je i dirljiva. Mogla bi ak i da im donese pobedu.Antea je bila ljupka, proseda ena od etrdeset devet godina. Na sebi je imala svilenu suknju boje lavande, belu bluzu i tamnoplavi ble-Kua na jezeru35jzer. Od nedavno je bila udovica, jer joj je mu, Majk, prethodne godine umro od raka. Ozimandijas joj je bio jedino dete i jedini ivi roak.Gospoa Taranto je govorila zastajkujui, ali ispriala je svoju pripovest srceparajue jednostavno i taktino. Ona i Majk su godinama pokuavali da dobiju dete. Otili su u jednu poznatu i vrlo cen-jenu kliniku za veslako oploavanje u Bolderu. Bilo je i tamo promaaja, ali Antea Taranto je naposletku zatrudnela.U osmom mesecu sam se javila na redovnu kontrolu", rekla je gledaocima u prostoriji kojom je vladala tiina. Seam se koliko smo Majk i ja bili sreni toga dana. Doktor Braunhil nam je rekao da je sve to samo formalnost, a zatim, u toku pregleda, zabrinuo se. Kazao je da ima problema sa fetusom i da treba odmah da me porode. Odmah su me porodili carskim rezom. Reeno mi je da mi je beba umrla. Moete li da zamislite kako sam se oseala toga dana?"Gospoa Tarano se nasvesno dodirnu po trbuhu, i kao da odluta iz sudnice u svoje seanje pre nego to je nastavila traginu priu.Kada sam saznala da mi sin nije umro, ve je iv, to je prome-nilo sve u mom ivotu. Oz mi je vaniji od svega u ivotu. On je moj razlog za ivot. Sve bih uinila za njega. Oze, samo mi daj ansu. Molim te, dozvoli da ti budem majka, anele moj."Tada Antea Taranto pogleda pravo u Kita i mene. Nekoliko sledeih, zapanjujuih, reci uputila je nama.Nije vano to su ova deca drugaija i to je teko biti im roditelj", ree gospoa Taranto. Oni su naa deca. Nikome ne bi trebalo dozvoliti da nam ih opet oduzme. Molim vas, nemojte mi opet uzeti moju bebu! Ja sam Ozova majka. To mora neto da znai, ak i u ovom hrabrom, novom svetu u kome ivimo."Tada nastade duga pauza. Svi pogledi bili su upereni u Anteu. Naposletku, Katarina Ficgibons ree: Nemam vie pitanja za gospodu Taranto. Hvala vam puno."36Dejms PatersonJa nemam pitanja, vaa visosti", ree na avokat. U stvari, Defri je imao po nekoliko pitanja za svakog od biolokih roditelja koji su toga jutra izali za pult. Poticali su iz razliitih sredina i bili iz razliitih drutveno-ekonomskih grupacija, ali izgledalo je da su svi fini ljudi. Meutim, pitanje je bilo, moe li tih sedmero ljudi da odgaji toliko drugaiju decu i istovremeno ih sauva od opasnosti?Ja zaista nisam mislila tako. Naroito ono o uvanju. Defri je paljivo nagovestio Maksinom ocu da je moda previe uivao u svojih petnaest minuta slave. Naveo je Censa da prizna da veliki oglaivai pregovaraju da Piter i Vendi reklamiraju razne proizvode. Objavio je i da Oz ima agenta u Holivudu. Ali ja sam se i pri

  • najblaoj uci uvijala od neprijatnosti. Napad na roditelje moe samo da se osveti. A nije ni korektan.Meutim, smetalo mi je neto u vezi sa roditeljima. I to mnogo. Niko od njih nije rekao: Hou da uinim ono to je najbolje za moje dete." A niko od njih nije pomenuo ni bezbednost.Sud je prekinuo rad za ruak, koji smo i Kit i ja preskoili. Izali srno na krov, drali se za ruke i bili neuobiajeno tihi. Takoe smo se i pomolili za decu, a i za njihove roditelje. Suenje je nastavljeno munjom.Defri Kusof je ustao i okrenuo se prema deci. Pozivam Maks Maral na pult za svedoke."Kada je Maks ula da je prozvano njeno ime, srce joj zakuca brzinom leta, gotovo sto dvadeset otkucaja u minuti.Doao je red na nju. Videla je ta advokati mogu da uine sve-docima, sada je trebalo da ona izae na rotilj. Gotovo svaki minutKua na jezeru37njenog ivota bio je klasifikovan kao vrhunska tajna. I otvoreno su je upozorili: Ako progovori, umree.Bilo je tako jednostavno i kristalno jasno.Trebalo bi da u toj sudnici kae istinu, samo istinu i nita sem istine, zar ne? A ta e biti ako to uini?Zbog toga e sve biti samo jo gore nego to bilo ko od njih moe i da zamisli. Znala je da tajne moraju to i da ostanu. Maks je znala stvari kakvima nijedna devojica ne bi trebalo da bude optereena: Znala je tajne koje moraju to i da ostanu.Ako progovori, umree.Sudnicom je zavladala tiina i Maks shvati da svi zure u nju. Bila je pod svetlou reflektora i mrzela je to. Njen nakazomer se uo jasno i glasno.Maks, kreni", ree joj njen bioloki otac, Art, koji je bio sasvim fin tip, mada je ponekad voleo da zapoveda. Samo idi. Moe ti to, duo."Bie u redu", ree joj majka, Teri. Idi, Maks. Tamo si bezbed-na. Samo kai istinu."Da, ba tako, pomisli Maks. Kai istinu i umri stranom smru.Maks je bila toliko uplaena, da, kada je najzad ustala, zalepra krilima i uzdie se nekoliko santimetara iznad poda.Masa zaamori: Ohhhhhhhhhh."Maks napravi grimasu i prisili krila da se skupe. Zatim odluno pree onih sedam i po metara do pulta za svedoke. Samo hodaj, Maks. Budi normalna dvanaestogodinjakinja.Ona die pogled i ugleda dve zastave iznad sudijskog pulta: zastavu SAD i dravnu zastavu Kolorada, sa plavo-belim prugama i velikim, crvenim slovom C sa upisanim utim krugom. Iza sudije, na zidu je pisalo: U BOGA VERUJEMO.ta bi to znailo u ovom trenutku? Moe li ona zaista da veruje U Bopa? Da li in ie utvorin ROP ili ovek?38Dejms Paterson

  • Sudski zapisniar prui Maks Bibliju, a ona stavi ruku na nju i zakle se da e govoriti istinu. Jo uvek je malo drhturila. To je bilo loe, gotovo, neizdrivo.Ako progovori, umree. Kao i ostalih petoro. A moda e i Kit i Freni.Ne boj se", ree sudija Dvajer, kao da joj ita misli. Ovde su samo prijatelji."Tano, tako je", ree Defri Kusof. Samo ispriaj svoju priu, Maks. Mi elimo da je ujemo. Svi."Maks potvrdno klimnu glavom, mada uopte nije mislila potvrdno o tome. Ona zabaci svoju dugu, plavu kosu preko ramena; zatim proisti grlo i nagnu se prema mikrofonu ispred sebe.Prokletstvo, nije elela to da radi. elela je da... odleti.Medutimj|Maks uradi ono nezamislivo.Progovori.Znam da sam ja samo devojica", poe Maks tiho. Ne znam mnogo, jer nisam mnogo toga videla. Ali kazau vam neke stvari, koje znam. Sve je ovo istina, i zato mi pomozite. Ja sam videla, vi niste."Maks je primetila da je Kit i Freni gledaju sa svojih mesta u prvom redu. Fredni joj namignu, i ona gotovo u kako joj kae, Napred, devojko", to je Freni stalno govorila. To je bila njihova mantra, jedna od mnotva glupih sitnica koje ih povezuju i uvek e ih povezivati.Ljudi su radili skaredne, zaista uasne stvari tamo gde smo iveli - u laboratoriji koju su nazvali kolom", ree Maks naposletku, a glas joj je poput lia jasike podrhtavao na vetru. I sama pomisao na kolu dovodila iu ie do neverovafnopKua na jezeru39Male bebe su tamo uspavljivane, to znai da su ubijane. Ja sam to videla. Videla sam leeve dece kao to sam ja. Pogledajte me, molim vas. Pogledajte Metjua, Ajka, Oza, Pitera i Vendi. Zar nismo lepi? A ophodili su se prema nama kao da smo laboratorijski pacovi. ak i gore nego prema pacovima. Postoje zakoni koji tite laboratorijske pacove."Maks se u seditu okrenu prema sudiji Dvajeru. Moda joj on moe pomoi? Oajniki je elela da odleti odatle. Krila joj uzdrhtae. U sudnici se samo taj um i uo.Bili smo spremljeni za prodaju. Ljudi i sada ele da nas kupe. Da izvode na nama strane eksperimente! Da proue kako funkcioniemo!" ree Maks. U kolu su dolazili ljudi da provere da li postojimo, da se uvere. Za njih smo predstavljali samo imovinu. Njihovu kreaciju, shvatate? Trebalo je da nastave da izvode eksperimente na nama. Zbog toga smo moj brat, Metju, i ja pobegli. Onda su krenuli da nas love. Mene su iz vazduha pogodili isti oni ljudi koji su govorili da me vole. Da nam Freni i Kit nisu pomogli, sad bismo svi bili mrtvi. Freni, da li preterujem?"Ne, ne preteruje, duo", ree Freni sa svoga mesta. Govori elu istinu."Metju poskoi u seditu. Uzviknu: Ali uspeli smo, Maks. Zbrisali smo. Loi momci su izgoreli i zagoreli! Zato nek se ne zezaju s nama! Nikad!"Posle toga, gledaocima je bilo potrebno pet minuta da se stiaju. Poto je opet nastala tiina, Maks ree: Pokuajte da razumete. Za nas ne mogu vaiti pravila kao za drugu decu. Nama se ne moe rei ta treba da dorukujemo ili kako da

  • se molimo. Potrebno nam je da letimo kad to poelimo, naroito nou. Kao to i sami vidite, nismo ba slini vama, ostalima."Sudija ju je sluao. Zaista je sluao, i ni na koji nain joj nije oretio ni plaio je. Maks je u tome nala ohrabrenje. Po prvi put je40Diejms Patersondozvolila sebi nadu da ljudi mogu biti pravedni. To nije bilo ba sigurno. Ali, moe li ipak da se dogodi?Mi izgledamo kao deurlija", nastavi Maks. Ali videli smo mnogo patnje i smrti."Grlo joj se opet stee, pa je morala da zastane. Snagom volje se uzdra od plaa, za kojim je udela. Mi zaista, zaista volimo Kita i Freni. Znam da nam nisu bioloki roditelji, ali oni su najbolji za nas. To smo otkrili dok smo iveli svi zajedno u Kui na jezeru. Tamo smo proveli etiri predivna meseca. Bilo je kao u raju. Kua na jezeru je jedino mesto na kome smo se ikada oseali sigurno. Jedino! Bezbedni smo jedino kad smo zajedno, kao porodica. / moramo biti zatieni! Molim vas, verujte da je za nas opasno da se rastanemo, vrlo opasno. Ne moete verovati koliko. Mi napolju imamo neprijatelje! Ljudi ek da nas iskoriste, da nas zloupotrebe. Da nas razdvoje i opet spoje;"Osvrnuvi se okolo, Maks primeti kako mali Piter i Vendi drhture, uurerii jedno uz drugo. U oima Kita i Freni bile su suze. Slino je bilo i sa drugim gledaocima, irom sudnice. ak i sa Maralovima. Za trenutak, bar, svi su joj poverovali. Shvatili su. Najzad.Polako, potano, jedan po jedan, redovi gledalaca su ustajali. Poeli su da aplaudiraju Maks. Poee i da uzvikuju njeno ime, a zatim i imena ostale dece.Hvala ti, Maks", ree sudija Dvajer dok se gledalite smirivalo. Hvala ti za istinu, ma koliko ona bila bolna. Moe da sides."Maks ustade i udalji se od stolice za svedoke. Kazala je veliki deo istine. Ali nije rekla sve. Nije rekla zato je to tako opasno za sve estoro njih i kako ona to zna.Sudija opet progovori.Sud zavrava sa radom. Hou da vidim roditelje, kao i gospodina Brenana i doktorku O'Nil sa advokatom, a i advokata dece, gospou Votson. U mojoj sobi. Odmah."Kua na jezeru41MMaksina majka pritra do nje. Maks, mora ostati ovde, u sudnici, u redu? Ozbiljno ti kaem, mlada damo. Ovo je najbezbednije mesto za tebe i ostalu decu. Razumem ja bezbednost. Tvoj otac i ja moramo da uemo kod sudije. Mislim da je doneo odluku."Maks oseti odbojnost. Zaista je volela Teri Maral, ali ova nije shvatala ni blagu vezu o bezbednosti njenoj i ostale dece. I ostali roditelji su nervozno pokuavali da umire svoju decu. ula je kako blizanci krete: Ostavite nas, ostavite nas na miru... Dalje od nas!"Maks oseti kako se napetost i strah stvaraju u njoj, a u glavi joj pulsira. Ako progovori, umree. Morala je da se skloni odatle, bar na par minuta. Morala je da izae iz te klaustrofobine prostorije; da se odmakne od te buke i grubih i

  • dosadnih ljudi; i od najgorih, novinara. Pritiskali su svoje malene slualice u ui; okretali su mikrofone sa logotipom svojih mrea; i nikada nisu sklanjali svoje neprijatne poglede sa nje.Bio joj je potreban prostor.ak i po cenu da to bude opasno.im su Maralovi uli u sudijsku sobu, Maks praktino izlete kroz otvorena dupla vrata i otro skrenu u iroki hodnik. Pravo ispred nje bili su liftovi, sjajnih metalnih vrata. Ona se osvrnu i vide da Freni i Kit zadravaju masu kako najbolje znaju i umeju. ula je kako Freni kae: Deca samo treba da razgovaraju. Bie u redu. Uznemireni su i uplaeni. Verujte njihovim instinktima." Onda zau kako i ostala deca dolaze, utei krilima.Stani, Maks! Saekaj, zaboga", uzviknu Oz. Maks, treba da budemo zajedno."Maks je sluala zvuk drobljenja, koji je proizvodio lift, diui se na esti sprat. Stigao je i deca uoe u njega.42Dejms PatersonDa, verujte naim instinktima.Ide gore", ree Oz.Odlino", ree Maks. Mnogo, mnogo volim gore."Svih estoro uzviknue u znak slaganja. Svi su voleli gore.GORE!Gore!Gore!Vrata lifta se opet otvorie i deca pohrlie napolje, na otvoreno. Maks ugledi metalna vrata sa svetlocrvenim slovima: KROV. Gurnu ih rukama i otvori.Krov! Krov! Krov!" obradovae se ostala deca. Na krovu treba biti."Hajde prosto da zbriemo!" uzviknu Ikar. Mislim, da pobeg-nemo. Hajdemo u Kuu na jezeru."Molim te, moemo li?"U Kuu na jezeru! Idemo u Kuu na jezeru!" povikae deca.Popodnevno sunce je obasjavalo krov suda, ali povetarac koji je leprao kroz Maksino perje, ublaavao je vruinu. Vetar je duvao pravo iza njih. Dolazio je sa severa i to je bilo savreno.Izvrsno.Za let!Hajde da to uinimo", ree Ozimandijas, koji je stajao na krovu poput nekog zgodnog malog princa. Zna da bi to trebalo da uradimo, zar ne? Zeznue nas. U Americi nema pravde. Sve je to bajka."Haj'mo", ree slepi Ajk. Ako vi niste oko mene, ja uopte neKua na jezeru43Hoemo li, Maks, hajdemo, molim te?" vapila je Vendi. Moemo, zar ne?"Let, let, let", zaue se ovacije odozdo, sa ulice.Trebalo bi samo da odletimo odavde i ostavimo ih sve tamo, dole", ree Oz mrano. On je bio najstariji i najjai posle Maks, alfa mujak. Trebalo bi da odletimo i nikad se ne vratimo. Ozbiljno, Maks. To mi govore moji instinkti. Zna

  • da sam u pravu. Neemo preiveti tako, razdvojeni po zasebnim, malim porodicama."Maks uzdahnu i odmahnu glavom. I ja volim umu, ali Ozimandijase, dolazi zima."Metju ree: Pa, pokraemo ebad. Utedeemo za pagete i veliki, crveni, prdi-do-mile-volje pasulj."Maks se nasmeja prikazu svog brata. Naravno, ali zaboravlja da volimo i jastuke, i TV igre, i piu sa povrem, i filmove na videu."Metju se pokunji. Maks pomisli da bi mogao i zaplakati.Hej, ne tuguj", ree mu. Razvedri se, kauboju. Bar e biti samnom."Mi smo za njih predmeti. Kao igrake iz F.A.O. Svarca", ree Oz. Hoe da nam zapovedaju. Skroz su ludi za kontrolom. Misle da su bolji od prirode, od ivotinja, biljaka, ptica."Moda", ree Maks, ali mi smo eleli da ivimo zajedno sa drugim ljudima. Zna da smo molili za to. I gotovo smo izginuli zbog toga. Zato bi moda, samo moda, trebalo i da uradimo ono to nam kau. Bar za neko vreme."Pa, pogodi ta kau da treba da uradimo", ree Oz. Posluajljude, Maks. ta uje?"Neprekidno ponavljanje je dopiralo do njih sa ulice, odakle ih je masa posmatrala: Let, let, let."Maks skupi ruke ispred usta. Okej! Naravno! Dobro!" uzviknu a Vmva pctnsnratnice. ..Okei!" doviknu masi ljudi koji su preplavili44Dejms Patersonpark i migoljili izmeu kola na ulici. Ali mi ovo radimo zato to sami elimo. inimo ovo zbog sebe. I neemo odleteti daleko."Radost ozari deija lica i oni shvatie ta treba da urade. Rasporedie se na razmacima od po tri metra na oblini krova. Stotine soiva kamera bile su okrenute gore, prema njima. Tu sliku su mediji oekivali.A dobili su jo i bolju.Deca odjednom, kao jednim zamahom rairie dvanaest velianstvenih krila i - thr! - njihovi vrhovi digoe se iznad dejih glava kao sopstvenom voljom. Suneva svetlost se odbijala i bleskala na njihovom belom perju.Na Maksin i Ozov znak savie kolena, snano se odbacie i poletee u vazAih. Ljudi ispod njih ostadoe bez daha.Nije bilo oklevanja. Deca su sa lakoom mahala snanim krilima kroz vreli vazduh. Zajedrili su iznad zgrade vlade, ija je kupola bletala na suncu. Zatim svih estoro poletee u visinu. Jato.Maks je videla nekoliko denverskih orijentira na predelu pod sobom: gradsku biblioteku, muzej umetnosti, Pepsi centar, zabavni park est zastava u Ilievom vrtu. I naravno, prednji deo Stenovitih planina u daljini. Grad, kao i ela drava, izgledali su predivno, i imali najlepe nebo na svetu.Cvrkutali su tokom leta, da bi slepi Ajk znao gde su, Ci-rap. i-rap", dreknu Metju iz sveg glasa. Hajdemo odmah u Kuu na jezeru! Idemo! Idemo!"

  • Maks posegnu napred vrhovima prstiju, pa skrenu vazduh krilima. Bilo je to gotovo kao veslanje! Uradila je to opet i opet. Uspostavila je ritam. Lepo.Njeno predivno telo se die vie u toplu struju, oseti kao joj glavobolja prolazi. Odjednom se nala u nekom damom holismKua na jezeru45Poite sad za mnom", doviknu ona ostalima. Ne zaostajte. Ni ti, Ajk."Ne istresaj se na slepo dete", uzvrati joj on svojom omiljenom alom, njihovom omiljenom alom.Maks spusti desno krilo i graciozno skrenu udesno. Ostali su je sledili. Ona spusti levo krilo i skrenu ulevo. To je bilo jednostavno zadovoljstvo.Drei sputeno levo rame, ona oblete veliki i irok krug oko impozantne, sive granitne zgrade vlade. Ostala deca su letela krilo uz krilo pored nje.Pogledavi dole, morala je da se osmehne. Dozvolila je sebi ak i zraak nade. Ljudi na ulicama vikali su i mahali, pokazujui im da polete vie i bre.Maks je znao ta svi oni misle: / mi elimo da letimo. Oh, boe, eleli bismo da letimo kao vi.mMeutim, nisu svi u masi eleli da lete poput tih est uda biologije.Niti su svi eleli da ta deca uopte lete.Plaeni revolvera Marko Vinsenti uao je pored gomile drvene grae na nedovrenom podu jedne zgrade u izgradnji, nedaleko od zdanja optine u Denveru. On nije oseao nita prema toj deci koja lete, sem to je bio ubeen da su prave male nakaze. Bili su prijatnog izgleda i sve to, ak i lepi, ali to jednostavno nije bilo u redu, to to su oni bili, ta god, do avola, to bilo. Proklete nakarade.Mada, bilo je zabavno gledati ih - dok ne dobije nalog da ih poo-bara.46Dejms PatersonU stvari, nije pojma imao ta e se sledee dogoditi. Ali ta god bude, on je bio spreman. Ako bude morao da smakne neko od njih, to nee biti problem.Pretpostavljao je ak da bi mogao da poobara svih estoro, ako bi posao to zahtevao. Ni to ne bi predstavljalo problem. Posle tih ubis-tava nastao bi pakao, ali on nije brinuo o tome. Bio je pokriven.Lagano i bez napora pree optikim nianom preko lica svih estoro. Ta japanska optika je bila zadivljujua i mogao je da primeti sitne nepravilnosti - kao to su bubuljice ili urasle dlaice na pojedinim licima dece.Neprestano je vraao nian na plavu enku. Ona je bila najupeatljivija, prirodni voa. To e biti ona ili zgodni deko koga zovu Ozimandijas. Bio je vitak i viljast, ali ve je bio razvijen kao neko, ko radi fiziki posao.Strelac je^a glavi imao slualice i strpljivo je ekao nareenja. Koliko je znao, u okolini je bilo jo snajperista - moda po jedan za svako dete.Tada zau u slualicama svoje ime: Marko, jesi li tu? Marko?"Tu sam", ree on u mikrofon, postavljen ispod donje usne. Gde bih do avola bio?Moe li sad da skine jedno od njih?"

  • Bez problema. Bilo koga. Samo izaberite."Moe li sve?" upita glas.Bez problema i to. Samo mi javite kad hoete. Sada bih mogao. Savren trenutak. Vetar nije jak."Nastade tiina od nekoliko sekundi. Prst Marka Vinsentija dodirnu oroz. Bio je vrlo spreman.Spusti puku", ree mu glas. To je sve za sada. Ovo je bila samo veba. Ta deca su od neprocenjive vrednosti za nauku i nadamo se da emo problem resiti na drugi nain. Molim te, napusti DenverKua na jezeru47to pre. Putuj kolima. Tvoje vreme e biti plaeno. Kao i uvek, Marko, zadovoljstvo je poslovati sa profesionalcem. Cuemo se opet."Oekujem to", ree profesionalni ubica.Zatim glas u njegovim slualicama zamuknu.On zadra optiki nian na Maksinom levom, pa na desom oku, a zatim na taki veliine novia izmeu njih.Vidimo se sledeeg puta, mala", apnu.a?Oseala sam se kao da ceo svet propada. To je to, zar ne? U glavi mi se vrtelo i strahovito me je bolela. Nisam mogla ni da zamislim mogunost da izgubim tu decu.Sela sam u visoku, smeu konu fotelju, u prostranoj odaji sudi-je Dvajera. Panel-obloge na zidovima trebalo je da prue oseaj toplote i sigurnosti, ali ja se uopte nisam oseala sigurno, a klima-ureaj je odravao zimsku hladnou u prostoriji.Kit ue u prepunu odaju, potrai me pogledom, prie mi i uhvati me za ruku. Naposletku ue i sudija Dvajer, u pratnji sudskog stenografa. Vrata se sa treskom zatvorie.Pozvao sam vas zajedno", poe sudija Dvajer odmah, zato to hou unapred da vam saoptim svoju odluku. Tako ete moi nasamo da je prenesete deci."Ja sam jedva disala. vrsto stisnuh Kitovu ruku i digoh pogled prema njemu, a on me poljubi u kosu. Nisam mogla da ne pomislim kako je apsolutno predivan tip. Ali vratih svoju panju na sudiju. On je govorio o eksperimentalnoj laboratoriji koju su deca nazivala kolom.Proitao sam izvetaje o onome to se deavalo u koli, toj stravinoj i neopisivoj laboratoriji, i teko mi je da prihvatim sve to...48Dejms PatersonDa su ti eksperimenti izvoeni na zeevima ili impanzama, proitao bih lan i paragraf o nezakonitoj zloupotrebi rtava. Meutim, zloini poinjeni prema ovoj deci, drugaiji su od svega to je u nauci i medicini ikada uinjeno, ak i u najmranijem dobu ljudskog razuma."U prostoriji se zau jecaj. Doao je od Antee Taranto. Izgledala je kao da je stigla do kraja svojih mogunosti i ne moe to vie da izdri. I ostali u sobi briznue u pla.

  • Sudija Dvajer nastavi. Shvatio sam da su ljudi koji su to uinili nestali, zatvoreni ili mrtvi. Tokom poslednja dva dana video sam tragine posledice njihovih neopisivih zloina. Ima tu i nedunih. Ne mislim samo na decu. Kao to je gospodin Kusof rekao u svojoj uvodnoj besedi, ovde nema loih ljudi. Ali moj posao je da se pobrinem za decu i uinim ono to je najbolje za njih."Sudija Jdde naoare za itanje i spusti ih na sto. Pogleda po prostoriji.Evo moje odluke... Predlagai, doktorka O'Nil i gospodin Brenan, uzeli su na sebe zadatak da dokau da bi starateljstvo roditelja bilo tetno za ove maloletnike. Oni tvrde da deca ne bi bila srena, ili bezbedna, sa svojim biolokim roditeljima. Izgleda da se i deca slau sa tim miljenjem. To je bitno za ovaj sud. Za mene to ima teinu. Meutim, doktorka O'Nil i gospodin Brenan nisu uspeli da dokau svoju tvrdnju; bar ne danas. Prema tome, moram presuditi da deca ostanu sa svojim roditeljima."Odjednom sam se osetila strahovito ispranjenom, kao da sam ostala bez sopstvene dece. Vrele suze mi potekoe niz obraze. Zadrala sam u sebi krik oaja.Meutim", nastavi sudija Dvajer, to je privremena presuda. Zakon mi nalae da odrim jo jedno roite nekog kasnijeg datuma. Ako se, kao to doktorka O'Nil tvrdi, ovo 'jato' ne odomai, promeniu ovu presudu. Doktorka O'Nil i gospodine Brenane, molimKua na jezeru49da primite moje saoseanje. ao mi je. Znam da volite tu decu kao da su vaa, roena."Zapisniar tiho ude u sobu i dade sudiji neku cedulju. On stavi naoare, proita poruku i uini neto neoekivano - osmehnu se.Gospodine i gospodo Stern, gospoo Taranto, gospodine i gospodo Cen, gospodine i gospodo Maral, deca su obletela krug oko zgrade vlade i ekaju vas u sudnici sedam. Moete ih povesti kui."Drugi deo ASOVI LETENJABolnica, Soba mate BKrupno telo arlote Donahju se nape kada su joj slualice od nerajueg elika privrene na glavu. inilo joj se kao da se nalazi u svemirskom brodu. Ovo ve postaje uvrnuto.Zvui iz operacione sale u kojoj je vladala uurbanost zamuknue im su slualice legle na svoje mesto. Tada arlota zau neki glas unutar svoje glave!Ovde doktor Itan Kejn. arlota, molim te, ne odupiri se anesteziji. Je li ti udobno? Da li ti je neto potrebno? Vano je da ti sve odgovara."arlota se svake sekunde oseala sve udnije i udnije - ali prijatno udno. Lebdela je; um joj je jo uvek bio bistar. Mislim da je u redu. Svia mi se."Moe li da oseti ovo?" upita doktor, ubadajui dugaku iglu injekcije u bubuljiavi donji deo leda dvadesettrogodinje devojke iz Sinsinatija.52Dejms PatersonNe, nita ne oseam", ree arlota.

  • Ali, oh boe, htela je da se nasmeje. Njeni stari strahovi od bolnica sasvim su nestali i obuzimalo ju je uzbuenje. Deavalo joj se neto neverovatno, neto dobro, neto izvanredno.Odjednom arlota oseti slankast morski povetarac. Da li je to mogue? Odakle sam ja dola? Zar nije ovo neto najudnije u ivotu? Naravno da jeste.ula je krike galebova. Galebova - bila je sigurna u to.Zatim je ugledala parobrod Nautiku iznad sebe, sa devet sprato-va sjajnog, starinskog luksuza. Onda spusti pogled niz sebe, sasvim zadivljena i zbunjena. Sve na njoj bilo je drugaije. Kada je nastupila ta neverovatna pramena? Na sebi je imala tanku, crvenu haljinu, sa crvenim br^elama, obasutim blistavim vetakim dijamantima. tikle su joj prijatno kuckale dok se uz brodske stepenice uspinjala prema glavnoj palubi Nautike. Paluba je bila od tikovog drveta, i svuda su bile stolice od tikovine.Na vrhu stepenita stajao je plavi stjuard sa elegantnom, plavom mornarskom kapom i u savreno ispeglanoj plavoj uniformi. Pruio je arloti pie u kristalnoj ai i poeleo joj dobrodolicu na palubu, Gospoice Donahju", rekao je. Zadovoljstvo mi je." Znao je ak i njeno ime.Namignuo joj je, ali arlotine misli bile su na drugoj strani. Kapetan, sav u belom, zurio je u nju odozgo, sa komandnog mosta. Nije bilo sumnje - zaista ju je posmatrao. arlota se drsko okrenu prema njemu i pogleda pravo u njegove srebrnoplave oi.Smeno ili ne, ona oseti talas elje. Koa joj je bila prijatno topla - a tada doktor Kejn opet progovori.Majstor-kvari!53arlota, uje li me jo uvek?"Negde na palubi, bleh-muzika zasvira pesmu, u kojoj ona poz-nade Pticu rugalicu." I muziari su bili poluodeveni. Bobmarlijevski. Moda donekle i dimiklifovski.Gospoice Donahju?"Idite, doktore Kejne", ree ona i otpi vei gutljaj svog ampan-jskog koktela. Dobro sam. Dobro. Ovo je savreno. Sad me pustite da uivam na suncu."ta pije?"Ruiasto", ree ona. Mislim da je ampanjac od boje krunice.Ukusan je."Pie je bilo slatko i oporo, i od njega joj se malo vrtelo u glavi. Nije znala gde zatim da pogleda ni ta da uradi. Dozivao ju je brzi ritam elinih bubnjeva. Orkestar je ve uao u raspoloenje. Oh, da, poelela je da igra! Sa kapetanom!arlota, pridi ogradi i pogledaj dole. Videe me medu ljudima. Mahni mi, molim te", ree doktor Kejn.arlota nije shvatila emu to, ali ga poslua. Probila se do ograde i spustila pogled na veselu masu pratilaca okupljenih u pristanitu. Naslonivi se na ogradu, primetila je amce za spaavanje, kako vire sa jedne od donjih paluba.Eno ga! Vrlo zgodan, mada malo hladan i ukoen, doktor Kejn.Gledao je gore, prema njoj.

  • Zbogom", doviknu ona doktoru. Zatim die ruku, mahnu i poe da se smeje. Nije mogla da zaustavi smeh.Mnotvo ruiastih i plavih konfeta padalo je kroz vazduh. Uad je teko udarala o korito. Brodska sirena za maglu zatrubi tri puta duboko zadovoljno.Dovienja", doviknu ona veselo.54Dejms PatersonDoktor opet progovori. Srean put, arlota. ao mi j'e to sad mora da umre. Ali bie od koristi nekome... ko je mnogo vaniji od tebe."njoj.Itan Kejn prestade da govori glupoj Sarloti i nastavi da radi naHirurg je imao eline ivce i jo mirnije ruke. Koristio je laserski skalpel koji ne see otricom, ve vrelinom. Bio je plavo usijan na vrhu i isputao aputavi um pravei poetni rez dubine tri milimetra, koji je iao bono, od jednog do drugog ramena arlote Donahju. Crvena krvi pocrnela je gotovo odmah, isputajui avetinjs-ag dima. vazduh se ispuni karakteristinim mirisom i/arn-pirmj v~ ispuni karakteristinim mirisom izgorelogCrvena lie ki tra mesa.Sledei rez je zajedno sa prvim nainio slovo T, poinjui kod grla i zavravajui se kod pubine kosti, gotovo otro odreenom linijom, koja je mogla biti i nacrtana tankim flomasterom na beloj, devo-jakoj koi.Trei rez je zaao duboko u potkoni sloj, u debelo, uto salo koje je oblagalo arlotin puteni enski oblik.Tada podvue ruke ispod nje. Arterije behu zadrane giljotinskom tipaljkom, konstruisanom tako, da stee na jednoj, a preseca na dragoj strani. Doktor Kejn je paljivo preparisao vezivna tkiva i priraslice.Osam minuta kasnije, njeni najdragoceniji organi plutali su slobodno unutar upljine u njenom telu. Maina za vantelesni krvotok odravala je njene vitalne organe sjajnim i ruiastim - ivim. Njeno snano srce i dalje je pumpalo sa ezdeset otkucaja u minutu.Kua na jezeru55Odjednom, odozgo se zau neki onostrani um. Jedan elini mehaniki aparat, nalik kaici bagera, prelazio je preko neke metalne trake. Medicinski tehniar spusti kaiku rukom i postavi je iznad devojinog tela.Lagani, tihi muziki zvuk uo se iz arlotinih slualica, ostrvska melodija. Eki pirina i morska riba su ukusni / a rum prija u svako doba godine", pevuio je i doktor Itan. To je bila njegova ironija.Dobro, onda", ree on, osmotrivi svoj rad. Ovde sam zavrio. C'est fini."Anesteziolog pogleda monitor iznad arlotine glave. Na ekranu su treperile slike sa palube SS Nautike. Hoete li da date mladoj dami jo nekoliko minuta, za seks? Poslednji metak?"Mnogo si sentimentalan", ree Kejn i namrti se. Ne. Moje vreme je mnogo vrednije od njenog. Ukini je."Anesteziolog slee ramenima, pa istre icu iz arlotinih slualica, i muzika stade.

  • Hvala ti", ree Kejn. I tako mrzim ta rege sranja."On pritisnu prekida i giljotinske tipaljke zavrie presecanje. Krv odmah poe kroz velike plastine cevi da istie iz tela, u veliki, elini kanister. Organi arlote Donahju poee da sive. Neonske linije na monitorima poludee.Zatim se pretvorie u ravne linije i zau se pitavo bliiiiiiimiiii-ip.Okej, narode", obrati se doktor Kejn svima u prostoriji. Hajde da je oistimo."Otvorene eljusti kaike se zatvorie. Pitei i zujei, kaika izvadi devojine unutranje organe napolje u jednom komadu.arlota Donahju je bila oiena poput ostrige u Disi Koustu, kod Vaingtona, jednom od mesta u kojima je doktor Kejn najvie voleo da jede i pije. Moda e i ove veeri nagovoriti svoju enu da odu tamo.56Diejms PatersonKoloradoNovi dan, nova kola, pomisli Maks za sebe. Ali ovo bi trebalo da bude dobra kola. Ne, odlina kola! I odlian poetak!Neskladna zvonjava oznai kraj treeg asa. Sluala je razgovor o vrstama koje izumiru u Koloradu: crnorepi prerijski pas, plavi leptir, sivi soko i orao ribar. Bio je to jedanaesti dan kako ide na nastavu i ona je davala sve od sebe da sve radi nesavreno. Pametno, ali ne prepametno; simpatino, ali ne suvie simpatino; skromno, ali ne udvoriki.Dohvatila je svoju modernu torbu biciklistikih potara ispod klupe, ubacila udbenike i ustala da se pridrui guvi aka koji izlaze iz uionice. U tiMguvu je bio ukljuen i jedan pas. Njen uitelj je, kao i obino, na as doveo svog smedeg labradora retrivera. Pomalo aavo, ali i simpatino.Meutim, Maks nije stigla do vrata. Krik koji se zauo odnekud izvan zgrade zaustavi je u mestu. Ona se brzo okrenu. Melju! U nevolji je! Maks je bila sigurna da je u pitanju njen brat; njegov glas joj je bio utisnut u mozak, ugraen u njen nervni sistem.

    Niko od ostale dece to nije uo - ali njen osetljivi sluh, odmah. Metju!Maks ispusti torbu sa knjigama, pritra prozoru i pogleda dva sprata nie, u pranjavo kolsko dvorite. I ugleda ga! Grupa deaka je jurila Metjua, a par njih je mahao tapovima za hokej. I nekakvim konzervama. Sta to, do avola, rade?Ona ugleda bljesak'i uta izmaglica ispuni vazduh. Tada shvati. Hoe da ofarbaju Metjuova krila. To je ve trei put od kada su poli u kolu, da ga neka banda progoni.Hej", dreknu ona. Hej, prestanite s tim! Prestanite odmah!"Kua na jezeru57Zatim zalupa pesnicama po staklu, ali niko ne die pogled. Naravno. Gluvai! Maks istra iz uionice, sjuri se niz prepuno betonsko poarno stepenite i istra napolje, na igralite. Pazila je da ne leti u koli. ak ni sada.Ugledala je siledije na drugoj strani igralita. Tako-su-kul u odei Aeropostala, Ameriken igla i Aberkrombija. Petorica momia iz devetog razreda stajalo je u polukrugu kod lanane ograde. Devetogodinji Metju stajao je izmeu njih.

  • Rugali su mu se, lica izoblienih od besa i mrnje. Dobro je da u blizni nema nijednog novinara, inae bi ona i Metju opet bili pominjani u veslima Ulivo u 5.ula je sve to govore, i neke reci joj se zaric u srce. Cirkus nakaza." Karnevalko." Larva."Najkrupniji deak, jedan zdepast krukoliki grubijan u vreastim, reperskim pantalonama i gornjem delu trenerke avalan", uhvati Metjua za ruke, a drugi die konzervu boje u spreju. Crvene!Maks zau otru zveku metalne kuglice u konzervi, pa itanje i smrad boje rasute u vazduhu.Prestanite s tim odmah, kreteni mali!" dreknu ona.Momii se u trenutku iznenadie i malo razdvojie sa gomile. Metju se istre iz ruku najveeg deaka i odmah pade na zemlju. Perje na krilima i odea bili su mu puni boje. Borio se da ne zaplae. Hrabri Metju. Kako je on dobar klinac!Meti, ovde sam", ree Maks, privlaei brata sebi i poljubivi ga u vrh glave. Toliko je potrajalo iznenaenje grubijana. Konzerva sa bojom opet zazveketae.Kome ti kae da je 'kreten', kuko mala?" uzviknu voa opora.Oh, ao mi je, obratila sam se tebi", proita Maks otrovno. Tebe hou da sredim."Deko je imao verovatno petnaest godina i ve imao bar sedamdeset pet kilograma. ula je za njega. Otac mu je igrao ragbi58Dejms Patersonprofesionalno za denverske Bronkose, ili neto slino i strano upeatljivo. On se nasmeja Maks. Hajde. Hoe da se tue?"Maks je obeala Maralovima da nikada nee povrediti neko dete u koli. Isto kao i Metju. elela je da rasturi tog kretena, ali se uzdravala, to je bilo zaista teko. Gotovo neizdrivo.A tada ugleda svetlocrvenu boju kojom je jadni Metju bio isprskan. To je opet razbesni. Hajde? Taj runi kreten nema pojma ta trai.Kako se zove, krele?" upita ga.Ne zna ko sam ja? Sranje, mala, ja sam Brajs Dulin. Svi me znaju."Ti ne zna s kim se kai, kuko", zareza Maks. Ti i tvoji pajtai ne shvatate. Moda ete shvatiti za koji minut."Dulin je bro punaak, ali miiav. Poao je na nju, ali Maks ga vrsto uhvati za glavu. On poe obema rukama da vue njenu. Hej, putaj", jauknu.Maksini prsti bili su poput elinih kleta. Nisu poputali. Dulin se guio. Njegove prasee oi su se buljavile. Ona mu istre iz ruke konzervu sa bojom. Lako.Ono to su uradili Metjuu bilo je skrnavljenje. Bio je to zloin mrnje. Toliko je znala. A ta sada da uradi? Moda da isprska Brajsa Dulina od glave do pete. Ili da ga obelei recima MAKSINA KUKA. I ta tada? Ona e postati grubijan, zar ne?Ona naposletku popusti stisak na Dulinov vrat i odgurnu ga od sebe. On se zatetura i pade natrake na travnjak. Ostali iz bande gledali su to u neverici. Brajsa Dulina je devojica bacila na guzicu.Maks stisnu konzervu dok se ona nije spljotila i boja iscurila iz nje. Bilo je lako. Bez urbe se zagledala u oi svim klincima u krugu, a posebno Dulinu.

  • Kua na jezeru59l Metju je mogao da vas sredi. Jak je skoro kao i ja", ree im. Nije hteo jer je tako prokleto dobro dete. Ne zezajte se nikad vie s njim. Nikad. Dok ne pomrete i crvi vam izjedu bezvredne iznutrice."Ona pomoe Metjuu da ustane, i zajedno ispratie pogledima opor starijih deaka, koji su se povlaili gunajui i psujui, ali uglavnom prestraeni. Maks e ih zapamtiti. Nee zaboraviti nijednog od njih dok god je iva.Zato toliko mrze? Odakle to dolazi? Plaila se da nikada nee razumeti te ljude.Ali moda je to dobro.aaU subotu ujutru, oko nedelju dana kasnije, Maks zau glasne krike sa sprata kue Maralovih. Ona se okrenu bratu, ali on je bio izgubljen u igri Velika kraa auta na svom Plejstejnu 2.Bilo bi dobro da pogledamo", ree Maks naposletku. 'Ajde, Meti. Ostavi igru. Metju, Odmah!"Dobro. uo sam te i prvi put."Mada im je bilo zabranjeno da lete po kui, oni uzletee na drugi sprat i niz hodnik, do glavne spavae sobe.Tu zatekoe Teri Maral na vratima sobe. Na sebi je imala radnu odeu: kariranu maramu, skraene farmerice i majicu na kojoj je bilo odtampano: EVRECI BRAE ANTAJN.Zatekla sam je kad sam provetrila sobu", ree ona. Porazbijae mi unutra sve to mi je vano. Moete li da mi pomognete, Maks? Ne bih htela da j'e povredim."Maks proviri u sobu. Ona" je bila tuna golubica koja je oito uletela kroz otvoren prozor i sad se nala u klopci. Par pera jadnice60Dejms Patersonostalo je zaglavljeno u panoramskom prozoru koji je gledao na mali ribnjak. Bilo je i malo krvi na njenom kljunu.Jadna mala, polako, mala", ree Maks tiho golubici. U redu je, slatka."ta da radimo? Moete li da razgovarate s njom?" upita Teri Maral drhtavim glasom. Izbacite je odatle! Molim te."Ukoila se od straha." namrti se Maks. Zatim nastavi: Srediemo to, mamice." Mamicom" je obino zvala Teri, uglavnom iz potovanja, mada ponekad i jednostavno zato to je to bilo jednostavnije.Mi znamo kako emo to uraditi. Razgovaraemo sa golubicom", ree Maks, pa polako izgura mamicu iz sobe. Prepusti to nama", ree. Zatim zatvori vrata.Metju ist* trenutka zakoluta oima na svoju stariju i najee pametnu sestru. Razgovaraemo sa golubicom? ta e joj rei? Saberi se, glupa ptiurino?"Ne znam, Mete. Smisliu neto."Zato je ne poteramo? Ja mogu da budem i fin."Ne slaem se, Meti. Izbezumila bi se. Ukoila se od straha."Maks prie dvokrilnim vratima koja su vodila iz spavae sobe na malu terasu i otvori ih.

  • Golubica je nastavila da nalee na panoramski prozor - kroz koji nije mogla da izleti iz sobe. Bila je tako lepa, toplo smea, sa ruiastim nogama i ruiastom nijansom perja na grudima.Sedi sa mnom, Mete", ree Maks. Sedi pored otvorenih vrata. Samo sedi, Metju."Metju opet prevrnu oima - njegov apsolutno najomiljeniji izraz, koji je znaio da mu neto izgleda posebno aavo - ali sede. I -ta emo sad?" upita.Priaemo joj", ree Maks. Nazvana je tunom golubicom zato to se oglaava sa - uuh-a-u-hu."Kua na jezeru61Uuh-a-u-hu?" ponovi Metju, pa frknu i nasmeja se.To je to, Meti. Pogodio si", ohrabri ga Maks.Uuh-a-u-hu."Uuh-a-u-hu."Potrajalo je nekoliko minuta, ali golubica najzad primeti njih dvoje. enka nije elela da oni to shvate, ali ona ih je proveravala. Takoe, vie nije udarala o panoramski prozor. Letela je izbezumljeno, jeste; ali nije vie onako udarala o prozorsko staklo.Uuh-a-u-hu", nastavie Maks i Metju da apuu.Uuh-a-u-hu."Hajde, srce. Moe ti to", nagovarala ju je Maks.Uuh-a-u-hu."Ova vrata su izlaz. Proi pravo ovuda."Uuh-a-u-hu."Uuh-a-u-hu."Lako je, glupao", uzviknu iznervirani Metju. 'Ajde. Napolje. Kroz. Vrata."Gui, Metju. Ona je majka. Zabrinuta je za svoje mlade. Samo budi strpljiv s njom."Uuh-a-u-hu."Uuh-a-u-hu."Uuh-a-u-hu."Uuh-a-u-hu."I tada, i ne zahvalivi se, tuna golubica izlete kroz vrata terase u slobodu. Odletela je najveom brzinom preko ribnjaka i nestala u gustom boriku iza njega.Kada se Teri mamica" najzad vratila da vidi ta se deava, Maks i Metju su sedeli na podu spavae sobe neprekidno ponavljajui: Uuh-a-u-hu."62Dejms Patersonudno j'e to", ree njihova bioloka majka. Vas dvoje ste pravo udo, znate li to?"Rekla ti je Freni, ree joj Maks u sebi.Posle roita za starateljstvo, otila sam kui da nastavim svoj ivot u predivnoj provinciji Kolorada.Kit se vratio u grad Vaington.

  • Nisam sigurna da je bilo koje od nas znalo zato se rastajemo, ali mislim da je to bilo vezano za gubitak te dece i potrebu da odtugu-jemo. Kit je rekao da treba da radi u Vaingtonu, bar za izvesno vreme, ali ^ dolaziti da me vidi kad god bude mogao.U poetioi smo se uli telefonom i slali jedno drugom elektronska pisma, meutim nije me posetio ni jedan jedini put. Zaista mislim da smo tada upali u krizu. Nije to bilo vredno divljenja, ali mislim da jeste shvatljivo i ljudski, mada uglavnom kukaviki i glupo od oboje - ako mogu da govorim za Kita kao i za sebe.ivot se nastavljao u Koloradu, iako uz jedan vrlo udan i tuan dogaaj - jedna od mojih drugarica je jednostavno nestala. Desi Horvat je jednog dana bila tu; zatim je nestala. Svi tragovi i svih njenih sto petnaest kilograma. Jednostavno je nestala.Bilo je oko etiri sata u nedelju posle podne, a rtioje ruke su bile do zglobova u krvi i iznutricama. Moja svakodnevica u veterinarskoj bolnici.Bila sam u prostoriji koja je dvostruko - u stvari trostruko -sluila kao lekarska ordinacija, soba za preglede i apoteka. Svuda oko mene bile su zalihe, od kuglica vate i pritiskaa za jezik, do stotina plastinih teglica punih pilula, sve do jedne, belih. NTa zidu je stajalaKua na jezeru63okaena samo jedna slika, moja fotografija iz vesti, na elu kolone dobrotvornog mara Pomozite etveronocima u Bolderu".Sendvi sa tunjevinom stajao je polupojeden na ivici lavaboa, gde sam ga ostavila u podne, kada je gospoa iz Majeg spasa dovezla puna kola niijih maaka za trojenje.Na sreu, kraj posla se nazirao.Zatvarala sam devetog i poslednjeg pacijenta, veliku maku beskunicu po imenu Sofija, kad zauh neuvenu buku spolja.Bila je to vrlo buna policijska sirena - a kola stadoe tano ispred mojih vrata.Nadala sam se da nije neko terenskim vozilom udario jelena ili konja. Jer, jasno je da je i to neka vrsta hitnog sluaja.Prokletstvo. To mi uopte nije trebalo.Zavrila sam poslednji av na Sofijinom rezu i stavila je u kavez sa mekanim, ruiastim ebetom, pa pourila napolje, da se suoim sa nevoljom koju mi donose policajci, kakva god ona bila.Dolazim", doviknuh, da me uju unapred. Dolazim! Saekajte! Iskljuite tu prokletu sirenu!"Moja mala veterinarska bolnica Leei pacijenti je kutija od stakla i drveta, povrine sto osamdeset pet kvadratnih metara, a est metara od autoputa, blizu raskrsnice kod Ber Blafa, ljupkog mestaceta, ali tako malog, da biste mogli par puta proi kroz njega i ne primetivi ga. Stanica dravne policije nalazi se samo tri kilometra uz put, a upoznala sam veinu policajaca zbog zalutalih i nastradalih ivotinja, kao i udarenih i ostavljenih na putu, koje su mi donosili tokom godina.64Diejms Paterson

  • Rotirajue svetio patrolnih kola bilo je jo uvek ukljueno kada sam izala na parking ispred ulaznih vrata. Odjednom poeleh da nije u pitanju moja drugarica Desi.Videh kako policajac Dems H. Blejk izlazi iz kola. Nekadanji voda navale Kolorado stejta, visok je sto devedeset centimetara, krupnih ruku i torza. U snanim rukama drao je okrvavljenu sivosmeu vreu za spavanje.Oh, nemoj, Diemse H., pomislih.Bacih jo jedan pogled na maricu i na zadnjem seditu primetih dvojicu tinejdera u kariranim kouljama. Plavog i rideg: duga, raupana kosa; ljutila, nadurena lica.Moje srce zastade i ree mi da su, ta god bilo u vrei za spavanje, povredila ta dvojica deaka. ula sam sva objanjenja, pa se ne trudite da uspravljate sa mnom. Mrzim lov i uvek u ga mrzeti.Videlo se da je i Dems Blejk uznemiren. Bila sam sigurna da ulae veliki napor da se ne bi iznervirao. Par puta me je pozivao da izaemo, ali, mada sam ga odbila, zaista mislim da je fin, pristojan i postojan momak. Pa, zato ne izlazim sa njim? Zato to sam glupaica. A i vezala sam se za Kita.Freni, nadam se da moe neto da uini", ree Dems Blejk prilazei mi. Krv iz zaveljaja u njegovim rukama curila je na ljunak pod njegovim nogama.Ja mu otvorih staklena vrata i povedoh ga kroz prijemno, pa pored bolnikih odeljenja jedan i dva.Pretpostavljam da nema nita o Desi", rekoh.Nita", odgovori Dems.Dok smo prolazili pored broja dva, aavi crni labrador, koji je ostavljen zbog ienja zuba, poe da arlaue. To izazva i lisiara sa torzijom eluca i jednog zalutalog ovarskog meanca.Javi se i moj, sopstveni Dek Rasel terijer, koji se drui sa leeim psima i ne odbija poziv na dobar kocert.Kua na jezeru65Ta galama uznemiri ivotinju u vrei za spavanje i ona poe panino da se vrti.-ina, momci!" viknuh ja na pse.Uvedoh Demsa u sobu za preglede i zatvoriti vrata za nama. Jedan dolutali pas je dremao na prozorskoj klupici, prijatno uukan u gomilu jastuka. Ja poeh da odvijam slojeve vree napunjene poli-esterom.Pas, maka, rakun, ta god da je, ovo e biti pravi haos. To sam ve shvatila.Meutim, uopte nisam bila pripremljena da se zagledam u staklaste jabuice Gymnogyps californianusa - ptice koja, koliko znam, nije u Koloradu viena ve dve stotine godina.Koji je to avo, Freni?" upita me Dems.Kalifornijski kondor", rekoh mu. Nikad nisam videla nijednog ivog. A to je zato to ovde ne bi ni trebalo da ih bude ivih."Sem toga, tako iv je izgledao aavo. Glava mog najnovijeg pacijenta je bila elava, veliine velikog manga, sa duguljastim, kukastim kljunom, delimino prekrivenim ruiastom krestom. Na elu je imao bun krutog, crnog perja, a tamo gde mu se vrat sastaje sa telom, imao je kragnu od raupanog, crnog

  • perja, koja mu se sputala niz elo telo, tako da je jadno stvorenje podsealo na nekog umornog starca u telu gorile.Ba je lep", ree Blejk.Nasmejah se. U svakom sluaju je redak. Ostalo ih je jo samo oko sto ezdeset u svetu, od kojih je ezdeset u divljini, a ostali zatvoreni u odgajalitima. Tako bar kau."To je bila tuna istina. Nekada su iveli slobodno, ali do 1987. godine sve sem desetak tih ptica su nezakonito pohvatane, potrovane i pobijene, gotovo do istrebljenja. Posveenim i napornim radom, njihov sadanji broj je postignut u zarobljenitvu. :66Dejms PatersonPo narandastoj oznaci na zdravom krilu, vidim da potie iz kolonije Vermilion Klifs u severnom delu Arizone, nekih 480 kilometara odavde. To je, za kondora, kratak let. Oni mogu satima da jedre, a da ne zamahnu krilima, a postiu brzinu do devedeset kilometara na sat.Naravno, ovo ovde udo nikad vie nee leteti. Metak nekog lovca onesposobio mu je krilo, moda nepovratno.Podrazumeva se da je kondor irio kljun i itao na mene. Okej, drugar", otpevuih ptici. Prekrsti prste, Demse", rekoh policajcu. Izgubio je mnogo krvi. Ja mogu samo da pokuam ono to znam. A to moda nee biti dovoljno."Dems H. Blejk uzdahnu. Ja u odvesti ovu dvojicu nevaljalaca u stanicu", ree, i videti ta mogu da im priijem."Samo ih pritisni. Nadam se da e dobiti po petnaest godina do doivotne."On se osmehnu. Ti si prava dobrica, Freni. Javiu ti se."Ja jesam dobrica", rekoh. Biu ovde." Meutim, ve sam bila gotovo zaboravila policajca Blejka.Oprah ruke antiseptikim sredstvom i bacih se na posao. U poslednje vreme, samo rad me je spaavao. Daleko je bolji od razmiljanja.mMoj umor je smenila neka nervozna energinost. I strah.Operacija tako retke ptice bila je skopana sa strahovitom odgovornou, a ja sam, sem toga, morala sama da je izvedem. Psi sa odel-jenja dva jo uvek su zavijali iz sveg glasa, pa sam ukljuila radio i nala stanicu sa dobrom muzikom. Ona je prijala mojim ivcima, kaoKua na jezeru67i ivcima ptice. Prepoznala sam stvar sa poslednjeg Mobijevog albuma. Dobro uraeno - volim njegov stil.Uperih svetlost kondoru u oi, oekujui reakciju. Ne dobih je. Stanje mu se pogoravalo iz minuta u minut.Hajde, veliki deko. Nemoj da mi se preda. Ti ima stvarno veliko srce. Daj, upotrebi ga."Natakoh gas-masku kondoru na kljun, pa ukljuih meavinu izo-fluorina na peticu, da ga brzo uspava.

  • Gas proita kroz cev. Tek poto je ptica bila potpuno uspavana, usudila sam se da otvorim vezove i sasvim ga rairim na stolu za pregled.Polako sam rairila povreeno krilo i ono se, kako sam i oekivala, otvori pod runim i neprirodnim uglom. Sklonih perje sa povreenog mesta i videh da je kost slomljena ispod fine, gotovo providne koe. Jo gore, povreda je dobijala zelenu boju.Ova momina je gadno oteena.Nadala sam se da u ga odrati u ivotu. Mada sam bila zabrinuta a e, ako preivi, a ne bude mogao da leti, biti osuen da ivi u kavezu. Mejsi Grej je pevala dok sam ja po ormaniu iznad lavaboa traila opremu koja e mi biti potrebna. I Mejsine pesme volim. Problem kod uvrivanja slomljenih ptiijih kostiju je u tome to su one uplje, pa metalne ivije ne mogu da ih dre sastavljenim. Mnogo sam radila na povreenim pticama i osmislila sopstveni hirurki postupak terenskog tipa, koji je, iskreno, uglavnom dobro funkcionisao.Rairila sam kosti krila, pa poela da ubacujem malu endotra-healnu cev broj pet unutar loma. Da bi se to uradilo kao treba, potrebni su laserska usredsredenost i sigurna ruka. Zadrala sam dah i paljivo gurala cev kroz slomljenu kost, a zatim natrag, do najblie take loma, gde se uvrstila, pa sam mogla da nastavim da diem.68Dejms PatersonU ptiijem krilu nema mnogo mekog tkiva, ali odsekla sam oteeno meso, isprala ranu antiseptikim rastvorom, pa sastavila kou obinim, prekidnim avovima.Bila sam zadovoljna. Operacija je protekla prilino isto.Brava, dot tore ssa!Savila sam kondorovo krilo i stabilizovala prelom uvrstivi krilo na telo uz pomo osmice, omotaa slinog udlazi, koji deluje kao kineska zamka za prste. Ako ptica pokua da zamahne krilom, zavoj se samo stegne jo vre.Zatim sam prenela kondora tekog trinaest i po kilograma u ostavu, koju moja pomonica sa polovinom radnog vremena, Dena. i ja koristimo za skladitenje medicinskih zaliha. Pozadi vie nije pevao lajavi hor, ali ^ uglu je stajao jedan veliki kavez - savrena motels-ka soba za ovog momka, koji se sigurno izlegao i odrastao u odga-jalitu.Neno stavih kondora unutra, prekrih kavez ebetom i iskljuili svetio.Laku no, veliki deko. Lepo spavaj, prince Kolorada."Najzad se vratih u salu za operacije, da je oistim.Puna dva sata, koliko sam radila na kondoru, trudila sam se da odagnam neki nejasan oseaj. Sada, poto sam zavrila operaciju, osetila sam iscrpljenost, kao i tugu. Bilo je to zbog dece. Ovo sa kondorom me je podsetilo na to koliko mi nedostaju svi oni.Zamiljala sam njihova lica.Brojala sam im prste na rukama i nogama.Bacila sam mrtvog tunja u smee i nabacila krvavu vreu za spavanje preko njega. Oprala sam elinu povrinu stola za operacije i lavabo, i otila na spavanje.

  • Kua na jezeru69Freni, ako si tu, javi se", aputao je neki glas. Hajde, pouri."Upravo sam padala u san, ali odjednom se probudih. Pruih ruku - i barem etvrti put toga meseca - oborih pepeljaru iz prvobitnog hotela Bolderado, iz 1909. godine. Neko je pokuavao da mi kae da prestanem da puim.Maks? pomislih.Maks, oh, Maks", rekoh, dograbivi slualicu telefona. Bio je to njen glas na telefonskoj sekretarici. Upravo sam mislila na vas. Verovatno je telepatija, mala. Zaista mi je drago. Kako si ti?"Valjda dobro", ree ona, ali to valjda" ubode me u srce.ta nije u redu, duo? Priaj. Nema veze ako je kasno. ta se deava?"Oh, nita", ree ona izvetaenim glasom. Maks ume ponekad da bude velika klinka.Nee valjda veeras da pria o sebi, ah? Kako je Metju?"Oh, Freni", ree Maks. Strano mu je teko jer se razlikuje od ostale dece."ta je u pitanju?" zatraih.Uspela sam da obuem staru, flanelsku kunu haljinu, a da ne prekinem vezu, dok mi je Maks priala o zloinu mrnje u Pajn Buu, u Koloradu. Svakog dana koji provedu u koli, deavao se bar po jedan incident izrugivanja, pa i gorih stvari, rekla mi je Maks.Pokuavala sam da naem prave reci koje bih rekla Maks, dok mi je optuujui glas Katarine Ficgibons odjekivao u glavi: Vi nikada niste bili majka, zar ne, doktorko O'Nil?Deca ponekad znaju da budu okrutna, Maks", rekoh joj. Ubeena sam da si ti sve sredila pravilno. Zna da ljudski mladunci nisu jedini koji napadaju jedni druge. Ponekad, u nekom ptijem gnez-70Dejms Patersondu, najstariji pilii izbacuju najmlae, da bi njima ostalo vie hrane. Deava se."Da, verujem", ree Maks, mada nije zvuala ba ubeeno. Bilo je teko zaboraviti da je njen koeficijent inteligencije vei od sto osamdeset. A ima i fotografsko pamenje.Toliko o tome. Preimo na vedrije teme", ree Maks, pa promeni temu, moda malo prebrzo. Ispriala mi je za lepotana, senzitivnog" deka iz kole, po imenu Miki, koji joj je bio simpatian; a izgleda da sam i ja njemu simpatina, sa sve krilima", dodade. Zatim me upita ta se deava u novoj i poboljanoj bolnici Leei pacijenti. Ispriala sam joj za kondora koga sam upravo operisala.Auf, volela bih da vidim tu zakrpljenu pticu", ree ona. Vraala joj se stara iskra. Nedostaje mi, Freni. Svima nama. Metju ti alje velike zagrljajem poljupce. Kao i Ozimandijas. I Ajk."I vi svi irreni nedostajete, duo", rekoh neno.Pazila sam da joj ne pogoram muke dodajui njenoj enji i svoju. Oekivala sam da e Maks uzdahnuli i sloiti se kao i uvek, ali uh neto drugo. Maksin glas se odjednom zagui. Moram da prekinem."Maks, ta je bilo? ta se deava? Neto drugo je u pitanju, zar ne?"

  • Ne mogu da priam o tome. Ne mogu", ree. Ali strano boli uvati tajnu. Gadno je, Freni. Izvini, izvini, moram da prekinem."O emu pria, Maks? Rastresena si. Polako, duo."Ona zauta. Upitah je opet. Molila sam je, nagovarala, hrabrila. Hajde, Maks. Uplaena si. ujem ti to u glasu."Ne mogu da ti kaem", ree ona. Opasno je i beznadno. Freni, gore je nego kola. Ovi ljudi su gori, ono to rade je gore. Ozbiljno. ak mislim da neko prati Metjua i mene. Znam da je tako. Videla sam ih dva puta. Moram da prekinem! Moram! Volim te."I Maks mi spusti slualicu.Kua na jezeru71Maks se zaista trudila da ne misli na nevolje koje je oekuju, na, ko god bio, onoga ko pijunira nju i Metjua. Iako ih je opet videla -ve tri puta. Prebacila je misli na neto drugo - ivot u malom mestu.Koliko god bila pametna i promuurna u vezi nekih stvari, Maks se nekoliko dana kasnije nala u nezavidnoj situaciji. Bila je na nekoj vrsti sastanka", i to sa jednim od poznatih lepotana" svoje kole -visokim, plavim, zgodnim frajerom po imenu Miki Bosko. Ona u sutini nije volela frajere - dok je Miki nije pozvao da izau.Ona i dotini frajer nisu mnogo razgovarali penjui se uz strmo, stenovito brdo koje se uzdizalo na zapadnoj strani kolskog druma. Probijajui se kroz naraslo bunje i korov, ipak je pomislila kako je to moda i loa ideja.Htela je da pokae Mikiju kako izgleda leteti. Obeala mu je to.Treba da se popnemo gore, na onaj kameni ispust", rekla mu je, pokazujui. Zvuala je samouvereno, dok ju je neki unutranji, dartve-jderovski glas neprestano upozoravao. Govorio je: To je stvarno glupo, Maks. Najpametnija devojica u uionici, najgluplja devojica na ulici.Neto si tiha, Maks", ree Miki uspinjui se. Jesi li esto takva?"Samo odravam ravnoteu, da ne bih pala i poginula. Mogao bi i ti da se pripazi."Oh, naravno", ree Miki. Nema problema. Samo sam hteo da proverim tebe. Da se uverim da si u redu."Dobro sam. Jesam. Hvala to pita."Maksine ribok" patike legoe na sledei kamen. Miki je bio odmah iza nje. Tako blizu. Duboko ispod njih ostao je buni i brzi autoput. A na drugoj strani autoputa nalazio se veliki, otvoren panjak prijatnog izgleda. I mnogo bezbedniji.72Dejms PatersonNajzad su stigli na vrh. Spreman?" upita ga Maks. Ne moramo to da radimo, ako ne eli."Zeza se? Izbezumljen sam. Ovo e biti moja najvea pustolovina! Kao ekstremni sportovi."Maks zaguna savijajui se u struku i stavljajui ruke na kolena. Popni se. I ne brini, jaka sam ja."

  • Miki Bosko joj se pope na leda i obavi noge oko njenog struka. Obavi joj ruke oko grudi, ispod krila. I jeste bio malo teak.Nije ovo tako loe", ree joj, za mene. Jesi li sigurna da si u redu?"Jedan, dva i tri", odbroja Maks. Ma super mi je."Zatim se odbaci od stene i poletee.Jeeboteeee!" uzviknu Miki. Strano je! Ludilo! Ovo je neverovatno! Mi letimo! Ja stvarno letim."Maks nije^ila ubeena da je njihova pustolovina tako strahotna. U stvari, polo je nekako pogreno jo od prvog trenutka. Umesto da poleti u visinu, propala je par metara, prema prometnim trakama sa brzim saobraajem. Miki je bio vrlo teak - ak i za nju.Maks je izbezumljeno mahala krilima. I odjednom se uplaila! Vrlo kratko je bila u vazduhu, a plua su je ve zabolela. Miii krila su joj goreli poput neke maine koja e se zapaliti. To nije dobro.Prema Mikijevom uzbuenom likovanju, Maks je videla da on nema pojma u koliko su looj situaciji i koliko bi trebalo da se plai. Posezala je napred za tekim vazduhom i privlaila ga svojim snanim krilima. Naposletku je uhvatila blagu uzlaznu struju i poela da se uzdie.Je li ti zabavno?' uspela je da prozbori par sekundi kasnije.Ovo je bomba!" uzviknu joj Miki na uvo. Ti si bomba, mala. Najbolja si!"Maks pomisli kako je to verovatno dobro i najzad se osmehnu. Moda e ovo ipak funkcionisati. Opet zamahnu krilima. Nee seKua na jezeru73oseati sasvim bezbedno sve dok ne prelete autoput i ponu da krue iznad panjaka.Tada oseti neto okirajue i savim neoekivano. Miki Bosko je etao rukama preko njenih grudi, istraujui.Pipao ju je!Prestani!" vrisnu Maks. Odmah. Sklanjaj ruke sa mene!" Ona izvi vrat, da pogleda plavuana u oi. On ju je i dalje trljao po grudima.Ti nema sise", dreknu on nasmejavi se. Ravna si."Maks oseti kako joj se emocije sukobljavaju. Pre izvesnog vremena sviao joj se Miki Bosko. Sada joj je bilo muka od sramote i neprijatnije nego ikada u ivotu. Zamrzela ga je zbog toga to je bio tako grub, okrutan i sasvim lakomislen.Ne trebaju mi grudi", poku