GODINA V • BROJ 1 • 2019.268

PROSTMODERNIZAMRichard Devetak(iz knjige “Theories of International Relations--Third edition”, Palgrave Macmillan)

Pripremila i uredila:

Selma Kunić

Postmodernizam ostaje kao jedna od najkon-troverznijih teorija u humanističkim i društvenimnaukama. Gotovo redovno, je optuživan zamoralnui političku delikvenciju. Uistinu, nakon terorističk-ognapada 11. septembra, određeni komentatori togdogađajasuotišlitolikodaleko,dasuzatokriviliup-ravo, postmodernizam. U vrijeme kada se moralnasigurnostnamećekaoneophodnost,postmodernizamjevođenopasnomtendencijompremanesamomoral-nojdvosmislenosti,negočakisimpatijipremateror-izmu.Akoništadrugo,oveapsurdneoptužbeslužedadokažu centralnu tvrdnju postmodernizma, a to je,dasutvrdnjeoznanjubliskopovezanesapolitikomimoći.Štaviše,kakojeiJamesDerDerianprovokativ-noistakao,bezobziranarazlikekojepostojeizmeđuameričkog predsjednika George W. Bush-a, i lideraterorističkihnapadaOsama-ubinLaden-a,onisuipakujedinjeniusvojojmoralnojiepistemološkojsigurno-sti,aupravotouvjerenjedasunjihovemoralneiepis-temološketvrdnjeneupitne,postmodernizamdovodiupitanje.

Prijenegonastavimo,trebanaglasitičinjenicu,dapostojivelikibrojneslaganjakadajeriječotomeštapostmodernizamzapravoznači,anjegovoznačenjejepredmetrasprave,kakoizmeđunjegovihzagovornikainjegovihkritičara,aliinjegovihzagovornikameđu-

Selma Kunić

GODINA V • BROJ 1 • 2019. 269

sobno.Uistinu,mnogiteoretičaripovezanisapostmodernizmom,nekoristetajtermin,već,preferirajuterminepoput ‘post-strukturali-zam’ili‘dekonstrukcija’,ponekadčakodbacujućiisvakipokušajsve-obuhvatnogoznačavanja ovogpojma. Stoga, umjesto, jasne i ujed-načenedefinicijepostmodernizma,uokviruovogpoglavljausvojenje pragmatički i nominalistički pristup poimanja istog. Osim toga,teoritičarikojisusvojarazmišljanjaipisanjaokarakterisalikaopost-moderna,poststrukturalnailidekonstruktivna,uovompoglavljubitićeoslovljenikaopostmodernistički.

Ovopoglavljepodijeljenojenačetiriglavnadijela.Prvidio,bavisevezomizmeđumoćiiznanjauoblastimeđunarodnihodnosa.Drugidio,opisujetekstualnestrategijezastupljeneupostmodernističkompristupu.Utrećemdijelu,razmotrenojepitanjeodnosapostmode- rnizmaidržave.Posljednji,četvrtidio,opisujepokušajpostmodern-izmadapreispitakonceptpolitičkog.

Moć i znanje u međunarodnim odnosima

Uokviruortodoksnih,društvenih,nauka,znanjetrebabitiimu-no na uticaj moći. Izučavanje međunarodnih odnosa ili bilo kojedrugenaučnematerije,zahtijevazanemarivanjevrijednosti,interesaiodnosamoćiuciljupostizanjaobjektivnogznanja–znanjakojejeoslobođenoodvanjskihuticaja, ibaziranonačisotmrazumuKant-ovoprezdaposjedovanjemoćineizbježnokvarislobodurasuđivanja,stojikaoklasičniprimjerprethodnopomenutogstanovišta.Upravoovostanovište, problematizirano jeodstraneMichaelaFoucault-aaliipostmodernizmageneralno.

Umjesto da proces proizvodnje znanja tretira kao kognitivnu,postmodernizamgaradijetretirakaonormativnuipolitičkumateri-ju.Foucaultježeliovidjetipostojilizajedničkamatricakojabipov-ezala različita polja znanja sa jedne strane, imoć sa druge. PremaFoucault-u,postojigeneralnakonzistencija,kojanemožebitisuzbi-jenanasamojedanidentitetizmeđunačinainterpretacijeioperacijamoći.Moćiznanje,međusobnosepodržavajuidirektnoimplicirajujednodrugo.Stogajeglavnizadatakvidjetikakoseoperacijemoćiuk-lapajuuširedruštveneipolitičkematricemodernogsvijeta.Naprim-jer,udjelu„Disciplina i kazna“(1977),Foucault istražujemogućnostdajeevolucijakaznenogsistemabliskopovezanasadruštvenimnau-

Zbornik radova Pravnog fakulteta u Tuzli

GODINA V • BROJ 1 • 2019.270

kama.Njegovargumentjedase„jedanproces‘epistemološko-juri-dikalne(eng.epistemologico-juridical)formacije’nalaziispodhistorijezatvorasajedneidruštvenihnaukasadrugestrane.Drugimriječima,zatvorjekonzistentansamodernimdruštvomimodernimnačinimashvatanja‘čovjekovogsvijeta’“.

Ovakav tip analize oproban je i u okvirumeđunarodnihodno-sa,odstranerazličitihmislilaca.RichardAshleyotkriojedimenzijuneksusamoćiiznanjapodcrtavajućionoštoFoucaultzove‘pravilomimanentnosti’izmeđuznanjadržaveiznanjačovjeka.Ashley-evar-gument,prostokonstatujeda je „radmodernedržavezapravo radčovjeka“. On želi demonstrirati kako ‘paradigma suvereniteta’ up-orednodovodidoizvjesneepistemološkedispozicijekaoiizvjesnogučenjamodernog političkog života. Sa jedne strane, postoji misaokakojeznanjeovisnoosuverenitetu„herojskefigurerazumnogčov-jekakojiznadauređenjesvijetanije‘Bogomdano’,kaoitodaječov-jekizvorsvihznanjaidaodgovornostpribavljanjaznačenjahistori-jeprebivaučovjekusamom,te,dakrozrazumčovjekmožepostićiapsolutnoznanje,apsolutnuautonomijuiapsolutnumoć“.Sadrugestrane,modernipolitičkiživotupravousuverenitetupronalazisvo-jekonstitutivneprincipe.Državajezačetaanalogijomsasuverenimčovjekomkao takvim, koji je postojao i prije nje (države) a koji jevezanentitetomikojiulaziuodnosesadrugimsuverenimpojava-ma.Suverenitet seponašakao ‘uzvišenaoznaka’,kako su to JennyEdkinsiVeroniquePinFatkazale.Oboje,ičovjekidržavaoznačenisuprisustvomsuvereniteta,štopredstavljakontrastmeđunarodnimodnosimakojisuagresivnooznačeniodsustvomsuvereniteta(ilial-ternativnopostavljeno,prisustvommnoštvarazličitihsuvereniteta).Ukratko,iteorijaipraksameđunarodnihodnosa,uslovljenesukon-stitutivnimprincipomsuvereniteta.

Genealogija

Važnojeshvatitipojamgenealogije,obziromdajeonakaotak-va,postalakrucijalnaumnogimpostmodernističkimperspektivamaumeđunarodnimodnosima.Genealogijaje,najjednostavnijerečeno,pravachistorijskemisli,kojiotkrivairegistrujeznačajodnosanarel-acijimoć-znanje.Najpoznatijaje,vjerovatno,krozNietzsche-ovradi-kalninapadnakonceptporijekla.KakotoRolandBleikerobjašnjava,

Selma Kunić

GODINA V • BROJ 1 • 2019. 271

genealogija„sefokusiranaprocesnaosnovukojegjeporijeklokon-struirano,inaosnovukojegjedatoznačenjeodređenompredstavl-janjuprošlosti,takvimpredstavljanjima,kojaneprestanovodenašusvakodnevnicu i postavljaju jasne granice političkim i društvenimopcijama“.Tojehistorijskaforma,kojahistorizirasveono,zaštasemislidaideivanokvirahistorije,uključujućiionestvariimislikojesuzakopane,skriveneiliisključeneizperspektivenaosnovukojesehistorijapišeistvara.

U određenom smislu, genealogija se bavi pisanjemkontra-his-torijakojeotkrivajuproces isključivanja i skrivanja i omogućavajuteološkuidejuhistorije,kaounificiranepričekojaserazvijasadovitl-jivimpočetkom,sredinomikrajem.Historija,sastanovištageneal-ogije,nesvjedočipostepenomrazotkrivanjuistineiznačenja,prijebisemogloreći,kakoonarežira„neprestanoponavljajuću,predstavudominacija“. Historija se nastavlja kao niz dominacija i nametan-jauznanjuimoći, izadatakgenealogistajedaraspetljajuhistorijui oktrijuraznovrsneputanjekojesupotaknuteiliodbačeneukon-stituisanju subjekata, objekata, polja djelovanja i domena znanja.Štaviše,sagenealoškeperspektivenepostojijedna,velikahistorija,negomnogorazličitih,međusobnoprotkanihhistorijakojevarirajuusvomeritmu,tempuiefektimaodnosanarelacijimoćiiznanja.

Genealogijapotvrđujeperpsektivizamkojinegirakapacitethis-torije da objektivno identifikuje porijeklo i smisao. Suština gene-aološkogpristupanijeuuorijentaciji,jeristipotvrđujueidejudajesveznanjesituiranouodređenomvremenuinaodređenommjestu,kaoitodaznanjevršiproblematizacijuisključivoizjedneperspek-tive.Subjektznanja,nalaziseiuslovljenjeodređenimpolitičkimihis-torijskimkonceptom,teje,ograničennafunkcionisanjesaodređen-imkonceptimaikategorijamaznanja.Znanjenikadanijebezuslovno.Kaoposljedicaheterogenizacijemogućihkontekstaipozicija,nastajenemogućnostpostojanjajedne,Arhimedovskeperspektivekojanad-mašujesveostale.Nepostoji‘istina’,jedinotakmičarskeperspektivekoje semeđusobnonadmeću.U analizi ratauBosni iHercegovini,izvršenoj od staneDavid Cambpell-a, u djelu „Nacionalna Destrukci-ja“ (1998),onpotvrđujeprethodnuperspektivu.KakonasDavid sapravompodsjeća „isti događajimogu biti predstavljeni na izrazitodrugačije načine sa znatno drugačijim efektima“. Uistinu, rezultatnjegoveanalize je taj,dabosanski ratmožebiti spoznat samokrozperspektivu.

Zbornik radova Pravnog fakulteta u Tuzli

GODINA V • BROJ 1 • 2019.272

Uodsustvuuniverzalnogreferentnogokvirailijedne,sveobuh-vatneperspektive,ostajesamomnožinaperspektiva.KakoNietzscheobjašnjava: „Postoji samo perspektivno viđenje, samo perspektivnorazmišljanje“.Modernaidejailiidealobjektivne,sveobuhvatneper-spektive, svrgnuta je u postmodernizmu, Nietzsche-ovskom spoz-najomdauvijekpostojivišeod jedneperspektive idasvakaodtihperspektiva utjelovljuje određeni skup vrijednosti. Štaviše, suštinasvihperspektivanijeutomedanuderazličitepogledenaisti,‘realni’svijet.Sama‘ideja’‘realnogsvijeta’ukinutajeuNietzsche-ovojmis-li,ostavljajućisamoperspektive,samointerpretacijeinterpretacijailipremaDeridda-ovomterminusamotekstualnost.

Međutim,operspektivamane trebarazmišljatikaoooptičkimuređajima koji služe svrsi shvatanja ‘stvarnog’ svijeta, kao što jeto teleskop ili mikroskop, naprotiv, o njima treba razmišljati kaoo vrlojmateriji stvarnog svijeta. Za postmodernizam, praćenjeNi-etzsche-ovog shvatanja perspektiva od krucijalne je važnosti prili-komkonstituisanjastvarnogsvijeta,nesamozatoštosuonejedinipristup istome, nego i zbog toga što su one njegovi osnovni, suš-tinski elementi.Temelj ‘stvarnog’ svijeta skrojen jeodperspektivaiinterpretacija,pričemunijednaodnjihnemožetvrditidaodgo-varasuštinistvarnosti,ilidapostojitek-tako,alitakođernidajeis-crpna.Shodnonavedenom,perspektivesudakle, sastavnipredme-ti i događaji usmjereniupravcu izrade ‘stvarnog svijeta’. Zapravo,trebarećikakoinepostojipredmetilidogađaj izvaniliprijepers-pektiveilinarativa,nitijetakvoneštopostojaloprijenjih.Campbellobjašnjavada jenakonHaydenWhite-anarativpostaosredište,nesamorazumijevanjanekogdogađajanegoinastankaistog.Tojeonona štaCampbellmisli pod ‘narativizacijom stvarnosti’.U skladu satakvimkonceptom,događajističustatus‘stvarnog’,nezatoštosuse samo desili, nego zato što su ostali upamćeni i na taj način osiguralisvojemjestouokvirunarativa.Shodnotome,narativnijepuko prepričavanje događaja iz prošlosti, naprotiv, on je sredstvo kojimsenekomdogađajudajestatusstvarnosti.Istinizavolju,his-torijski narativi također imaju vitalnu političku funkciju u stvar-nosti; jermogubiti iskorištenikao izvoriu savremenimpolitičkim poteškoćama.

Događajnazvan„11.septembar“potvrdajeprethodnonavede-nog.Postavljasepitanje,kakogajenajboljekoncipiratiipredstaviti?Kaoaktterorizma,kriminalničin,činzla,činratailičinosvete?Mož-

Selma Kunić

GODINA V • BROJ 1 • 2019. 273

daseonjemuprimarnomislikaooIslamo-fašizmuilikaoosukobucivilizacija, ilipakkaoonepredviđenom,neželjenomdogađajukojinedonosiništaosimnegativnihposljedica.Nadalje, koji su to aktičinjenjainečinjenjakojisudoprinijelikonstituisanjuovogdogađaja?Dali je„11.septembar“počeou8:45ujutrukadajeavionletabroj11„AmericanAirlinesa“prošaokroz,isrušiosjevernitoranjWTC-a(World Trade Center),iliu7:59ujutrukadajeavionpoletioizBostona?Da li jeovajdogađajzapočeokada sunjegovipočiniocizapočeli saplaniranjemipripremamazanapad?Ilijeipak,svepočeločakirani-jekaoreakcija(iakoneopravdana)naameričkupolitikupremaBlis-komIstoku?Svaovapitanjajasnoukazujudajeovajdogađajnastaoutakvomnarativukojimudajeznačajtekondakadagaseintegrišeusekvencusasvimostalimdogađajima.

Možebitiitodase,kakojetoreklaJennyEdkinsdogađajipoputpomenutog,nemoguiskusitinitiujednomnormalnom,uobičajen-omsmislu.Prijebisemoglorećidaoniprevazilazeiskustvoinaše,normalne socijalne i lingvističke okvire. Bez obzira na to, premaCampbell-uuvijekćebitipoteškoćaudefinisanjuznačaja„11. sep-tembra“.OnbašpoputEdkins,upozoravana ishitrenepokušaje is-pravkeznačajaovogdogađaja.Onnaročitoprikazuje,kako,bezobzi-ranatoštoBijelakućaističejedinstvenuidosadaneviđenuprirodunapadakoji susedesili„11. septembra“, ‘rat terorizma’ ipakvraćautvrđenim, stranim, vanjskim politikama; njegovim riječima, to setransfomisalo uHladni rat. „Ovaj povratak prošlosti znači da sadapostojedrugačijineprijateljskiobjekti,drugisaveznici,aliistustruk-turupovezivanjasasvijetomkrozvanjskupolitiku“.CynthiaWeberupotrijebilajesličanargument,sugerišućida„PearlHarbor“napadod7.decembra1941.godinepružainterpretativniokvirzaspremanodgovorAmerikenadogađajedanašnjice.Natajnačinznačenje„11.septembra“bilobiizjednačenosaonimkojeima7.decembar.Uvezisanavedenim,zapostmodernizam,predstavljanjebilokojegpolitičk-og događaja uvijek će biti podložno različitim, kompetitivnim, tu-mačenjima.

Genealogija jepodsjetniknasuštinskiagonizamuhistorijskomformiranju identiteta, jedinstva, disciplina, subjekata i objekata. Izoveperspektive,„svahistorija,uključujućiiproizvodnjureda,shva-taseusmislubeskrajnogpolitičkogsukobamoćivišestrukevolje“.Metaforeratovaibitakasukrucijalnezagenealogiju.Unizupreda-vanjaodržanihnaCollègedeFrance1975.i1976.godinepodnazivom

Zbornik radova Pravnog fakulteta u Tuzli

GODINA V • BROJ 1 • 2019.274

„Društvo se mora braniti“, Foucault koristi genealogijukakobi vršioanalizu odnosamoći u državi. On istražuje historijsko-politički di-skurskojidatiraodkrajagrađanskih i religijskihratovaušesnaes-tomstoljeću,diskurspremakojemseratshvatakao„trajnidruštveniodnosikaoneizbrisivaosnovasvihodnosaiinstitucijamoći“.Ovajdi-skurs,prisutanjeiokviruučenjaSirEdwardCoke-a,JohnLilburne-aiHenriComtedeBoulainvilliers-a,teje,upitanjedoveopreovladava-jućupretpostavkuatoje–dajedruštvomirno.Umjestotoga,ispodmira imirnog redadruštvapodvrgnutogvladaviniprava i zakona,postavljenog od stranefilozofsko-pravnog diskursa pomenuti (his-torijsko-politički) diskurs, prema Foucault-u doživljava „određenuvrstuprimitivnogineprestanograta“.

FoucaultjeovajdiskursokarakterisaopomoćuinverzijepoznateClausewitz-ovetvrdnjekojakažedaje„politikanastavakrataalira-zličitimsredstvima“.Foucault jedakleželioanalizirati,kakoseratpočeo posmatrati kao prikladnim načinom opisivanja politike. Onjezapravoželioznatiukojemtrenutkujepolitičkamisaopočeladazamišlja,moždačak iprotivnosvojojsuštini,daratslužikaoprin-cipanalizeodnosamoćiupolitičkomporetku.Zaovakvo,konfliktnorazumijevanjedruštva,možeserećidajejednakousuprotnostiisaKant-ovskim liberalizmom i Hobbes-ijanskim realizmom. Zapravo,nakoncu,postajeizglednodajetakvorazumijevanjenagovještava-lo naglasak koji je Nietzsche stavljao na poteškoće. Političkamoć,uspostavljena i legitimisana u suverenoj državi, ne okončava rat;naprotiv, i„Unajmanjemodsvojihzupčanikamir(ipak)voditajnirat“.Ovaj ‘ratnidiskurs’postavlja temelj takvojbinarnoj strukturi,prožetojkrozcivilnodruštvounutarkojegsejednagrupaunepresta-nojborbisuprostavljadrugoj.

Nadalje,Foucaulttvrdidajejedanodeksplicitnihciljevageneal-ogije„sistematskorazdvajanjeidentiteta“.Shodnotome,tvrdikakouostvarivanjutogciljaučestvujudvijedimenzije,pričemuprvapo-drazumijevadaovajciljimasvrhunaontološkomnivou,tačnijedaizbjegnezamjenuuzrokaefekata(metalepsa).Ona,dakle,neposma-traidentitetilisredstvokaodano,većnastojidaobjasnisilekojeihgarantujukaoočigledne.Shodnotome,identitetilisredstvojeefekat koji trebabiti objašnjenanepretpostavljen.Toznači i odupiranjeiskušenjudasesuštinapripisujestvarimailidogađajimauhistoriji,izahtijevatransformacijupitanja„šta je?“u„kako je?“.ZaNietzsche-aiFoucault-a,asamimtimeizapostmodernizamgeneralno,važnije

Selma Kunić

GODINA V • BROJ 1 • 2019. 275

jeodreditikojesutosilekojeoblikujudogađajilistvar,negopokušajidentifikacijenjegovesakrivene,čvrstesuštine.Sadrugestrane,pos-toji idimenzijakojapolaziodtogadaovajcilj imaetičko-političkusvrhuuzadatakuproblematizacijepreovladavajućihformacijaiden-titeta, koje djeluju normalno ili prirodno. Osim toga, u odnosu naprvu,ova,drugadimenzijaodbijakoristitihistorijuusvrhuafirmaci-jesadašnjihidentiteta,iumjestotogapreferiradajekoristiusvrhuremećenjatihidentitetakojisupostalidogmatizovani,konvenciona-lniilinormalizovani.

Dobar primjer ove genealoškemetodenalazi se u analiziMajeZehfusso„11.septembru“iratuprotivterorizma.Uovojanalizi,onadovodiupitanjepretpostavkeo jedinstvenomdjelovanju ioodnosuizmeđuuzrokaiposljedica.Ističeda,podrazumijevatidajedogađajpoput„11.septembra“bionapadnaZapad,kaoštotoradevladeSADi Velike Britanije, znači ignorisati dvosmislen karakter Zapadnogidentiteta.TozapravoznačidaseignorišečinjenicadaseizemljeZa-padasmatrajusaučesnicimasatehnologijomipočiniteljimanapada.Osimtoga,ignorišeseipolitičkoneslaganjesaonimakojineželedasesjećanjenamrtvekoristizanastavaknasilja.PratećiNietzsche-a,Zehfusstakođerpreispitujerazmišljanjeouzrocimaiposljedicama;„Uzrokiposljedicase...nikadanemogutakolakoodvojiti“kaoštose tomoždačini.Naprimjer,vladekojevodetakozvani ‘ratprotivterorizma’polazeodtogadaje„11.septembar“tajkojigajezapravoizazvao.Činisekaodaje„11.septembar“bio‘bezrazložniuzrok’,ilikaoda“Nepostojiprahistorijadogađajakojisusedesili11.septem-bra, koja bi bila relevantna“, riječima JudithButler.Međutim, tre-banaglasitikakoovakavstavipakzanemarujedobardioprethodnepolitičkehistorije,kojajeodsuštinskogznačajazasvakoadekvatnorazumijevanje(određenogdogađaja).

Međutim, bilo bi pogrešno misliti da se genealogija fokusirasamonaonoštojezaboravljeno.Shodnotome,Zehfussskrećepažnjuinapolitikupamćenja,kojaističedaiOsamabinLadenipredsjednikGeorgeW.Bushimajuistuželju,isticilj,atojedasvijetpamtidogađajeod„11.septembra“.Pričemu,BinLadenželidaonoštoostaneunji-hovomsjećanjubudeponižavanjehiper-moći(eng.hyperpower),dokBushželidasvijetpamtigubitkenevinihživota.Zehfuss ponovnonaglašava,vraćajućisenasuštinupolitikepamćenjadaijedanidrugi„imaju interes da ovi događaji ostanuunašem sjećanju“, a njegovargumentje,daje„specifičannačinnakojiseupotrebljavasjećanje,

Zbornik radova Pravnog fakulteta u Tuzli

GODINA V • BROJ 1 • 2019.276

postaoizuzetnopolitičkimoćan“,naročitouSjedinjenimAmeričkimDržavama,gdjejeBijelakućaiskoristilasjećanjena„11.septembar“kako bi opravdala ne samo, ograničavanje građanskih sloboda kod kućenegoiagresivnivojniodgovorpremavani.Njenapoentajedatrebamozaboravitidominantnenarativeprijenegomožemoshvatitištajeonošto„11.septembar“činiposebnimdogađajem.

Upravo kroz takve genealoške analizemožemo razumjeti Fou-cault-ovpokušaj ‘pisanjahistorijesadašnjosti’.Historijasadašnjostipita:Kakosmopostiglidasadašnjostizgledakaonormalnoiliprirod-no stanje? Šta je zaboravljeno a šta se pamti uhistoriji kako bi selegitimisalasadašnjostisadašnji,trenutnipravcidjelovanja?

Jedna od važnijih spoznaja postmodernizma koja se fokusiranameđusobnu povezanostmoći i znanja i ima genealoški pristup,jesteda–mnogiodproblemaipitanjakojiseproučavajuuokvirumeđunarodnihodnosa,nisusamopitanjaepistemologije iontologi-je,većsuipitanjamoći i autoriteta;onisezapravoborezanametanjeautoritativnihtumačenjameđunarodnihodnosa.KaoštojesamDer-rida rekao u izjavi koju je daonakon „11. septembra“, a povodomdogađajakojisusetadadesili:„Poredostalog,ovdjetakođermoramoprepoznatistrategijuiodnosemoći.Dominantnasilajeupravoonakojauspijevadanametne,pasamimtimeilegitimno,legalizuje...nanacionalnojilisvjetskojsceni,terminologiju,atimeiinterpretacijukojajojnajvišeodgovaraudatojsituaciji“.

Sljedećinaslovopisujestrategijukojasebavidestabilizirajućimdominantnim interpretacijama, uz prikaz, kako svako tumačenjesistematskiovisioonomezaštanemožebitiodgovorno.

Tekstualne strategije postmodernizma

Der Derian tvrdi da se postmodernizam bavi razotkrivanjem„tekstualneinterakcijekojastojiizapolitikemoći“.Moždabičakbiloboljerećidasepostmodernizambavirazotkrivanjemtekstualnein-terakcijeunutarpolitikemoći,jerbibiloprirodnijerećidajedejstvotekstualnostiodsuštinskogznačajazapolitiku,prijenegosaostajuizanje.‘Stvarnost’politikemoći,kaoibilokojadruštvenastvarnostuvijekjeunaprijedutemeljenakroztekstualnostinapisanemodelenjenog predstavljanja. U tom smislu, David Campbell se poziva na‘pisanje’sigurnosti,Gearóid(ail)Tuathailupućujena‘pisanje’global-

Selma Kunić

GODINA V • BROJ 1 • 2019. 277

nogprostora,dok seCynthiaWeber referišena ‘pisanje’države. Satimeuvezi,namećusedvapitanja:(1)štaseuopštepodrazumijevapod tekstualnom interakcijom? i (2) kako i koristeći kojemetode istrategije,postmodernizamnastojiotkritiovutekstualnuinterakci-ju?

Tekstualnostjezapravouobičajenapostmodernatema,itouglav-nomproizilaziizponovnogdefinisanja‘teksta’uGramatologiji(1974)kojejeizvršioDerrida,aodvažnostijerazjasnitiištatoDerridapo-drazumijevapod‘tekstom’.Dakle,on,značenjetekstaneograničavasamona književnost ili puki domen ideja, kao što su neki pogreš-nomislili,naprotiv,onradijeupućujenatodajeisamsvijettakođe tekstilištojejošadekvatnije,daje‘stvarni’svijetkonstituisankaotekst,idase„nikonemožepozivatinatu‘stvarnost’izuzevunutarinterpretativnogiskustva“.Postmodernizamčvrstostojiprimišljen-ju,da je interpretacijaneophodna i fundamentalnazakonstitucijudruštvenogsvijeta,iupravoiztograzlogaDerridacitiraMontaigne-akoji kaže da je: „Potrebnije tumačiti tumačenja, nego tumačiti st-vari.“‘Tekstualnainterakcija’pozivasenadopunjujućiimeđusobnokonstitutivniodnosrazličitihtumačenjaupredstavljanjuiformira- njusvijeta.Shodnotome,uciljuzadirkivanjatekstualneinterakcije,postmodernizamrazvijastrategijedekonstrukcije i dvostrukog čitanja.

Dekonstrukcija

Dekonstrukcija bi se mogla opisati kao opšti način radi-kalno-uznemirujućeg,ismatrasestabilnimkonceptom,odnosnokon-ceptualnomsuprotnošću.Poentadekonstrukcijeje,daprikažeefek-te i troškove koji su nastali usaglašavanjem različitih koncepata ispajanjemsuprotnosti,odnosnodaotkrijeparazitskiodnosizmeđusuprotstavljenihpojmova,ishodnotomepokušazamijenitinjihovamjesta. Sudeći prema Derrida-i, konceptualne suprotnosti nikadanisu samo neutralne,većsuneizbježnoihijerarhijske.Jedanoddvapojmauodređenojsuprotnosti,uvijekćebitiprivilegovanuodnosunadrugi.Suštinaprikazanog,privilegovanogpoložajajednogpojmauodnosunadrugi,proizilaziiznavodnogprisustvaodređenogsvojst-va,punoće,čistoćeiliidentitetajednogpojma,kojedruginema(naprimjer, suverenitet nasuprot anarhiji). Osim toga, dekonstrukcijanastojiprikazatidasutakvesuprotnostineodržive,jersvakipojam

Zbornik radova Pravnog fakulteta u Tuzli

GODINA V • BROJ 1 • 2019.278

već i uvijekzavisioddrugog.Dakle,odabraniodnosno,glavnipojam,stičesvojuprivilegijuvećsamimodbacivanjemsvojeovisnostiodru-gom,podređenompojmu.

Izpostmoderneperspektive,naizgled jasna suprotnost izmeđudvapojmazapravonijenitijasnanitisuprotna(opoziciona).Derridačestogovoriopomenutom,nanačindatodefinišekaoodnosstruk-turalnogparazitizma i kontaminacije,budućidajesvakiterminstruk-turalnopovezansadrugim.Razlikuizmeđudvasuprotstavljenapo-jmailikonceptauvijekprati,jedvavidljivarazlikaunutarsvakogodtihpojmova.Dakle,suštinajedanitijedanodvišerazličitihpojmo-va,usvojojinterpretacijiniječist,samostalan,kompletanipotpunoizolovanoddrugogpojma,bezobziranatokolikosejedanpojamusvojojpredstavidoimaokaotakav.Nadalje,topodrazumijevadauk-upnostbezobzirana toda li jekonceptualna ilidruštvena,nikadanijepotpunoprisutnaipravilnouspostavljena.Štaviše,čistastabil-nost,nepostoji,možeserećidapostojesamovišeilimanjeuspješnestabilizacije,budućidaustrukturisuprotnosti(opozicije)ipakposto-jiodređenakoličina‘igre’ili‘davanja’.

Kao opšti način uznemirujućeg, dekonstrukcija posebnu pažn-juposvećujepronalaženjuonihelemenatanestabilnostiili‘davanja’kojineizbježnoprijetebilokakvojvrstitotaliteta.Neovisnootome,ona (dekonstrukcija) ipaku obzirmora uzeti stabilizaciju, odnosnonjeneefekte.Upravotajednakaposvećenostponištavanjuodnosnodekonstituisanju(ilibaremmogućnostiponištavanjailidekonstitu-isanja,kojajeuvijekprisutna)označavairazdvajadekonstrukcijuoddrugih,poznatihnačinatumačenja.Naosnovunavedenog,proizilazizaključak,dasedekonstrukcijazapravobavikakokonstitucijomtakoidekonstitucijombilokojeukupnosti,bilodaseradiotekstu,teoriji,diskursu,strukturi,tvorevini,skupuiliinstituciji.

Dvostruko čitanje

Derridanastojirazotkritiovajodnosizmeđudejstavaprouzroko-vanihstabilnošćusajednestrane,idestabilizacijesadruge,upotre-bomdva čitanjaprilikomobavljanjabilokakveanalize.Naime,Der-ridanastojiprikazatikako jedvostrukočitanjeusuštinidvostrukastrategija, koja je „istovremeno i vjerna i nasilna“. Prvo čitanje jeustvarikomentariliponavljanjedominantneinterpretacije-tojest,

Selma Kunić

GODINA V • BROJ 1 • 2019. 279

čitanjekojepokazujenakojinačinodređenitekst,diskursiliinstitutpostižudejstvostabilnosti.Ononesamoda,vjernopripovijedadom-inantnupričunaosnovuistih,temeljnihpretpostavkivećponavljaiuobičajenekorakeupredstavljenimargumentima.Glavnapoenta,prvogčitanjajezapravo,dapokažekakosetekst,diskursiliinstitutčinekoherentnimikonzistentnimuonomoblikuukojemjesu.Onojedakleposvećenoelaboracijiotome,kakosetoidentitetteksta,di-skursailiinstitucijesastavljailikonstituiše.Sadrugestrane,umjestodaseprepustiprvom,monološkomčitanju,drugokontra-memoriali-zirajuće(eng.counter-memorializing)čitanjegazapravoponištavaitoprimjenompritiskanatačkenestabilnostiuokviruteksta,diskursailiinstitucije.Drugočitanje,nesamodaprikazujesveinternenesig-urnostitekstanegoiukazujenato,kakosutenesigurnostiitenzijenepotpunorazrađene iliupotpunostiuklonjene iz teksta,diskursailiinstitucije.Dakle,drugočitanjepokazujekakotekst,diskursiliin-stitutzapravo,nikadanisuupotpunostijedno(sasamimsobom)idaunutarsebeuvijeknoseelementenapetostiimogućekrizekojiihucjeliničinedostamanjestabilnim.

Ukolikosedvostrukočitanjeposmatrakaojedanodnačinade-konstrukcije, ondabi senjegov zadatakdefinisaoprvenstvenokaoshvatanje nastanka i sjedinjenja diskursa ili društvene institucije,aliikaoukazivanjenato,kakojenjihovnastanakistovremenovećugrožennjihovimmeđusobnimponištavanjem.Važnojenapomenu-tidanepostojipokušajdekonstrukcijekojibivodioupravcujednog,zaključnogikonačnogčitanja.Dva,međusobnoneujednačenačitan-ja,kojasuukontradikcijisvojeizvedbe(anelogičkoj)kontradikci-ji, trajnoostajuunesigurnosti i tenziji.Dakle,nijepoentadokazatiistinitost ili različitostmeđupričama,već,da seučini jasnimkakosvakaodpričazavisiodrepresijenjihovihinternihtenzijauciljust-varanjastabilnogefektahomogenostiikontinuiteta.

Ashley-evo dvostruko čitanje problematike anarhije

Dvostrukočitanjeproblematike anarhijeRichardAshley-a,jednajeodnajranijihinajvažnijihdekonstrukcijauproučavanjumeđunarod-nihodnosa.Njegovaglavnametauokviručitanja jekonceptanar-hijekao injeni teorijski ipraktičniefekti.Problematika anarhije,ime jekojejeAshleydaoodlučujućemmomentuudavanjuodgovorana

Zbornik radova Pravnog fakulteta u Tuzli

GODINA V • BROJ 1 • 2019.280

najvećibrojpitanjauokvirumeđunarodnihodnosa.Tojeilustrova-noOye-ovomtvrdnjomdase:„Zemljezadržavajuustalnojanarhiji,jer,nitijednacentralnavlastnenamećeograničenjaupotrazizasu-verenim interesima“.Važno je istaći da ovaproblematika iz nepos-tojanja centralnog, globalnog autoriteta zaključuje, ne samo praz-ni koncept anarhije, već i opismeđunarodnih odnosa kao politikemoćiokarakterisanevlastitiminteresima,raison on d’état,rutinskimpriklanjanjemsiliitomeslično.

Glavno težište Ashley-eve analize leži na potrebi problema-tizacijetakvogzaključkapolitikemoćiadokojegdolaziunedostat-kucentralnogpravila.Brojneanalizeproblematike anarhije izvršeneodstraneAshley-a,moguseshvatitiupravokrozsmisaoprethodnoelaboriranog,dvostrukogčitanja,pričemu,prvočitanjenastojipri-kupitisvekonstitutivnekarakteristike,odnosnotvrdojezgroprob-lematike,doksuprotnotome,drugočitanjenastojiraščlanitinjenekonstitutivneelemente,natajnačinpokazujućikakojeonautemel-jenananizuupitnihteoretskihpretpostavki.

Uprvomčitanju,Ashleyopisujeproblematikukoristećiseuobiča-jenimpojmovima,pričemuopisuje,nesamo,odsustvosveobuhvat-nog autoriteta, nego i prisustvo mnogobrojnih država u okvirimameđunarodnogsistema,odkojihnitijednanemožedonijetizakonikaotakvogganametnutibilokojojoddrugihpojedinihdržava(član-icameđunarodnog sistema). Nadalje, države koje čine ovaj sistemimajusvoje,prepoznatljiveinterese,sposobnosti,resurseiteritoriju.Međutim,drugočitanje,dovodiupitanjesamoodrživostmeđunarod-nihodnosakaojednoodanarhičnihpodručjapolitikemoći.Inicijalniciljdvostrukogčitanjauovomslučajujeste suprotnostizmeđusu-verenitetaianarhije,gdjejesuverenitetvalorizirankaoregulativniideal,aanarhijaseposmatrakaoodsustvoilinegacijasuvereniteta.Dakle,anarhijadobijasmisaosamokaoantitezasuvereniteta.Štaviše,suverenitetianarhijasmatrajusemeđusobnoisključivimimeđusob-noiscrpnim.Međutim,Ashleynastojipokazatidaproblematika funk-cioniše samonanačindadajeodređenepretpostavkeo suverenimdržavama.Naime,akobisedihotomijaizmeđusuverenitetaianarhi-jeuopštemoglaodržati,ondabiseunutarsuverenedržave,moralouspostavitidomaće,poznatopodručjeidentiteta,homogenosti,redainapretkakojegarantujelegitimnasila;dokbivanokviratogpod-ručjamoralodjelovatianarhičnopodručjerazličitosti,heterogenosti,neredaiprijetnje,vraćanjaiponavljanja.Međutim,predstavljatisu-

Selma Kunić

GODINA V • BROJ 1 • 2019. 281

verenitetianarhijunaovajnačin(tojest,kaomeđusobnoisključivei iscrpne), znači biti ovisanopretvaranju razlikaunutar suverenihdržavaurazlike između suverenihdržava.Suverenedržavemorajuuklonitibilokakvetragoveanarhijekojiseunjimaeventualnonala-ze,uciljupravilnogukazivanjanarazlikeizmeđunje(anarhije)isu-vereniteta.UnutrašnjeneslaganjeionoštoAshleynaziva‘transver-zalnimborbama’kojaupitanjedovodeidejujasnoprepoznatljivogirazgraničenogsuverenogidentiteta,morabitipotisnutoiliuskraće-no, jer samo na taj način problematika anarhije dobija svoj smisao.Konkretnijegovoreći,razlika izmeđusuvereniteta ianarhijeupot-punosti jeoslonjenanamogućnostodređivanjadobroograničenogsuverenogentitetakojiposjedujevlastiti’unutrašnji’hegemonističkicentar odlučivanja, sposoban za pomirenje ‘unutrašnjih’ sukoba, ashodnotomesposobanosiguratijedinstvenoprisustvo.

Generalnodejstvoproblematike jestepotvrdasuprotnostiizmeđusuverenitetaianarhijekaomeđusobnoisključivihiiscrpnihfenom-ena.U suštini, to bi semoglo podijeliti na dva specifična, zasebnaefekta problematike: (1) da predstavlja domen suvereniteta u okvi-rudomaćih,poznatihgranicakao jedanstabilan i legitimantemeljmoderne političke zajednice, i (2) da predstavi svaki drugi domensuvereniteta koji bi se prostirao van granica prethodno izloženog,kaoopasanianarhičan.OviefektizaviseodonogaštoAshleynazi-va‘dvostrukimisključivanjem’.Štobiznačilodasuoni(efekti)mo-gući,samoakosesajednestranemoženametnutijedinstveniprikazsuverenog identiteta i sadruge strane, ako seovakavprikazmožeučiniti prirodnim i neosporivim. Nadalje, dvostruko čitanje prob-lematiziranju problematike pristupapostavljanjemdvapitanja:prvo,štasedešavasaproblematikomakonijesasvimjasnodasuapsolut-noprisutneizaokruženesuverenedržaveontološkigledanoilipri-marneiliunitarne?Drugopitanjetražiodgovorenato,štasedešavasa problematikomukoliko seodsustvocentralne,globalnevladavinenepripišepretpostavkamaopoliticimoći?

Problematiziranje suverenih država

Države, suverenitet i nasilje dugogodišnje su teme u okviruuspostavljene tradicije međunarodnih odnosa, koje dobijaju noviznačaj nakon terorističkih napada „11. septembra“. Osim u okviru

Zbornik radova Pravnog fakulteta u Tuzli

GODINA V • BROJ 1 • 2019.282

međunarodnihodnosakaotakvih,onesutakođercentralnetemeiupostmodernompristupuovimodnosima.Međutim,umjestoočekiva-nogusvajanjaovihtemabezikakvogkritičkogpristupaistima,post-modernizamihodlučujerevidiratiuskladusaspoznajamastečenimizgenealogijeidekonstrukcije.

Dakle, postmodernizamnastoji rješiti ključnopitanjeuvezi satumačenjimaiobjašnjenjimasuverenedržave,počevšiodtogadasupristupifokusiraniisključivonadržavu,prvenstvenozamračilinjeg-ovuhistorijskukonstitucijuirekonstitucijukaoprimarninačinsub-jektivitetausvjetskojpolitici.TonasvraćanatippitanjakojepostavljaFoucault-ovagenealogija,atoje:kakoje,naosnovupolitičkeprakseipolitičkogpredstavljanja,suverenadržavauspostavljenakaouobiča-jennačinmeđunarodnogsubjektiviteta?Postavljanjeovogpitanjanaovakavnačin,uNitzsche-ovomstilu,manjeskrećepažnjunaonoštojesuštinasuverenedržave,avišenanačinnakojijesuverenadržavapostalamogućom,kakoseneutraliziralaikakouspijevaizgledatikaodaimaodređenusuštinu.

Mjeraukojojpostmodernizamnastojiprikazatiuslovekojičinefenomendržavemogućim,kaoneštoštokonkretnoutičenaiskust-vosvakodnevnogživota,zaistasemožesmatrati fenomenološkom,ipak,neradiseoobičnojfenomenologiji,ivišebijojodgovaraona-ziv‘kvazi-fenomenologija’,jerkaoštojevećprethodnoutvrđeno,ujednakomomjerusebaviproračunomonihuslovakojidestabilizu-ju fenomendržavekao ionimakojiodgađajunjenupotpunoaktu-alizaciju.Shodno tome, u nastavku ovog pasusa, biti će objašnjenakvazi-fenomenologijastanjapostmodernizma,aonasesastojiodčeti-riglavnaelementa:(1)genealoškaanaliza‘porijekla’modernedržaveunasilju, (2)prikazgraničnognatpisa, (3)dekonstrukcija identite-ta, onako kako je definisana u sigurnosnim i vanjskopolitičkimdi-skursimai(4)revidiranotumačenjedržavništva.Cjelokupanrezultatnabrojanihelemenata,zapravobi trebaobitiponovnorazmatranjeontološkestrukturesuverenedržave,uciljudavanjapravilnogodov-oranapitanje–kakojetosuverenadržavarekonstituisanatakodajepostalauobičajennačinsubjektivitetaumeđunarodnimodnosima.

NasiljeModernapolitičkamisaopokušalajeprevazićinelegitimneoblike

vladavine(kaoštosutiranijaidespotizam),gdjejevlastneograniče-

Selma Kunić

GODINA V • BROJ 1 • 2019. 283

na, neprovjerena, proizvoljna i nasilna, osnivanjem legitimnih,demokratskihoblikavlastiukojimajeistapodložnazakonu.Umod-ernojpolitici,moglobiserećida jerazlogpostaomjera legitimitetavišenegoštosutomoćilinasilje.Međutim,kakoističuCampbell iDillon,vezaizmeđupolitikeinasilja,uokvirimamodernog,dubokoje ambivalentna jer, prvenstveno nasilje „gradi sklonište suverenezajednice“,ali jeonoi„uslovnaosnovukojeggrađanitezajednicemorajubitizaštićeni“.Paradoksovdjejetoštojenasiljeistovremenoi otrov ali i lijek.

Veza izmeđunasilja i države otkrivena je u genealogiji državeBradley Klein-a gdje je okarakterisana poput strateškog subjekta.Klein-ovaširoko-obuhvatnasvrhau„Strateškim studijama i Svjetskom Poretku“(1994)jetakva,daanalizira„nasilnostvaranjeipreoblikovan-jemodernogsvijeta“.Njegovaposebnasvrhamoglabiseograničitinapotrebuobjašnjavanjahistorijskepojaveratnihdržava.Klein,dakle,zauzimadrugačijistavuodnosunarealisteineo-realistete,umjestodapretpostavljapostojanjeovihdržava (kakopomenuti i čine),onispitujekakopolitičkejedinicenastajuuhistoriji,potpunosposobneoslanjati senasilu,kakobinapravilerazliku izmeđuunutrašnjeg ivanjskogpolitičkogprostora.Uskladusadrugimpostmodernistima,Klein tvrdi, da se „države kakobi se izgradile kao takve, oslanjajunanasilje“aprilikomtogprocesa,one„namećurazlikeizmeđuun-utrašnjegispoljašnjeg“.Utomsmislu,strateškonasiljejeodkonsti-tutivnogznačajazadržave;pričemuto,neznačipuko„patroliranjegranicama“jednedržave,većtopodrazumijevai„pomoćprinjenomkonstituisanju“.

Poentukojupostmodernizamnastojiistaćikadajeriječonasiljuumodernojpolitici,trebajasnorazlikovatiodtradicionalnihpristupaistoj.Uprincipu,tradicionalnipristupi,smatrajunasilnukonfront-acijunormalnomiredovnompojavomumeđunarodnimodnosima.Nadalje,smatrajuikakostanjeanarhijenavodidržavenarat,jernepostojiništaštobizaustavilonjegovupojavu.Međutim,uovakvompristupu, nasilje nije nužno konstitutivno, ali je ‘konfigurativno’,ili ‘položajno’.Ontološkastrukturadržavepostavljenajevećiprijenegoštojenasiljepočelo,pashodnotome,onosamomodifikujeter-itorijalnukonfiguracijuilislužikaoinstrumentzapolitičko-moćne,strateškemanevreudistribucijiilihijerarhijimoći.Postmodernizam,međutim,razotkrivakonstitutivnuulogunasiljaumodernompolitič-kom životu. Ovdje vrijedi stav, da je nasilje od krucijalne važnosti

Zbornik radova Pravnog fakulteta u Tuzli

GODINA V • BROJ 1 • 2019.284

zaontološku strukturudržava, idakao takvo,nijeneštona što se potpunoformiranedržaveoslanjajuizrazlogapolitikemoći.Napro-tiv,premapostmodernizmuonoje,kakoinauguralno,takoiuveća-vajuće.

Ovajargumentobliskomiparadoksalnomodnosuizmeđunasiljaipolitičkogporetka,pomjerenjekorakdaljeodstraneJennyEdkins,koja postavlja naciste, koncentracione logore, NATO i izbjegličkekampovena isti kontinuum.Ona tvrdi, da je sve predodređenoodstranesuverenesilekoja težidaproširikontrolunadživotom.Na-dalje,onatvrdi ito,dase ihumanitarizammožeuvrstitiuspektarnasilja,jerionučestvujeuporetkusuverenemoćiinasiljamodernedržave,bezobzirana sve tvrdnjeo suprotnom.Edkins tvrdi,da sekampoviza„olakšavanjeodgladi“(eng.famine-relief camps)zapravonimalonerazlikujuodkoncentracionihlogora,jersuijedanidrugimjestakojasu„nastalaproizvoljnimodlukamaizmeđuživotaismrti,gdjesuhumanitarniradniciprisiljenidaizaberukomeodizgladnjelihnemogupomoći“.Žrtveizgladnjelostijavljajusesamokao‘goliživot’kojegtreba‘spasiti’;lišenisvogdruštvenogikulturnogbića,onisudepolitizovanianjihovipolitičkiglasovisuignorisani.Neštodrugači-jimjezikom,Campbellpotvrđujeovakavstav,tvrdećidadominant-ni oblici humanitarizma ljude posmatraju kao žrtve, „nesposobneza djelovanje bez intervencije“. Dakle, ova nedovoljno politička ilihumana forma humanizma, duboko je upletena u proizvodnju su-verene političkemoći, koja tvrdi da imamonopol nad legitimnomupotrebomnasilja.MickDillon i JulianReidnudesličnotumačenjeodgovorahumanitarizmana‘kompleksnehitneslučajeve’,međutim,umjestodajejednakostizmeđuhumanitarizmaisuverenemoćivećpretpostavljena, oni ipak vide podređenost prvog, djelovanju dru-gog.Globalnoupravljanje,kažuoni,„bukvalnoprijetinevladinim ihumanitarnimorganizacijamaregrutovanjemusamimstrukturamaipraksimoćiprotivkojesuseprethodnodefinisale“.

EdkinsiDilloniReidoslanjajusenautjecajanargument,izuzetnobogatu svojoj teksturi, iznesenod straneitalijanskogfilozofaGior-gioAgamben-au„Homo Sacer:Sovereign Power and Bare Life“ (1998).Prateći Karl Schmitt-a, Agambenpostavlja suverenitet kao suštinusvega političkog, gdje suveren tvrdi da polaže pravona donošenjeodlukeoizuzetku.Ovovodi,izmeđuostalogidosuverenovogpravadaodlučikojeste,odnosnokonije,članpolitičkezajednice.Akojejednaodglavnihnedoumicakritičketeorijeispitivanjemogućnosti

Selma Kunić

GODINA V • BROJ 1 • 2019. 285

postojanjainkluzivnijihoblikazajednice,ondaseAgambenfokusiranaisključivanjekaouslovmogućnostipostojanjapolitičkezajednice.Ontvrdida„uZapadnojpolitici,‘goliživot’imaneobičnuprivilegiju,dabudeonajčijećeisključenjedovestidoosnivanjagradaljudi“,onjeusvojojosnovi jednostavnabiološkačinjenica–danismomrtvi.Agambenmuipakdodjeljujedodatnoznačenje,čiji jesmisaozabil-ježenupojmuhomo sacer(svetičovjek),kojisereferišenaživotkojimožebitioduzetalineižrtvovan,životkojijeistovremenoisvetaliiproklet.Protjeranizdruštva,homo sacer,djelujekao‘konstitutivnavanjština’političkogživota. Istina je ipak,dauneposrednomsmis-lu,homo sacernijenitiunutarnitiizvanpolitičkezajednice,umjestotoga,onzauzimatzv.‘zonunejasnoće’ili‘ničijuzemlju’.Zaista,kaoštotoističeAgamben,rimskikoncepthomo saceraprethodirazliko-vanju između svetog i nečistog, zbog čega se baremparadoksalno,takozvani‘svetičovjek’ipakmožeubiti.Najjasnijiizrazpomenutog,biojesistemlogorauspostavljenihpodvlašćunacistaprijeiposlijeDrugogsvjetskograta,međutimsličnisistemibilisuuspostavljenizavrijemeratauBosni iHercegovini.KakotoDavidCampbell ističe,kampovibosanskihSrbauOmarskojiTrnopoljubilisu„izvanpravniprostori“ integrisani u „strategiju etničkog čišćenja, zasnovanunaisključivojihomogenoj“političkojzajednici.

JudithButler,ubrilijantnomesejupodnazivom„Neodređen prit-vor“(2004),primjenjujeAgamben-oveargumenteusvojimstavovi-maoameričkom„ratuprotivterorizma“.Oslanjajućisenanjegovopisanje o suverenoj moći, ona primjećuje kako države suspendu-juvladavinupravapozivajućisena‘vanrednostanje’.Nemožebitiznačajnijegdjelakojebiprikazalosuverenitetdržave,odpovlačenjaili suspenzije zakona. Govoreći o kontroverznom pritvoru osumn-jičenihzaterorizamuzalivuGvantanamo,Butlerkaže:„Neradisesamootomedaseustavnazaštitaobustavinaneodređenovrijeme,većiotomedadržava(usvojojproširenoj izvršnojfunkciji)samojsebiprisvajapravodasuspendujeUstavilidamanipulišegeografijompritvorairočišta,takodasuustavnaimeđunarodnapravaefektivnoobustavljena“Natajnačin,zatvorenicisusvedeninagoliživotuniči-jojzemljiizvanzakona.Nadalje,Butlerprimjećujeito,dajeznačaj„bitizatvorennaneodređenovrijeme…upravotajdanemadefini-tivneperspektivezapovratakupolitičkustrukturuživota,čakikadaje situacija izuzetno, akone i fatalno, ispolitizirana“.KoristećiAg-ambena,ovipostmoderniradovinastojepokazati,kakosesuverene

Zbornik radova Pravnog fakulteta u Tuzli

GODINA V • BROJ 1 • 2019.286

države,pačakionekojesuliberalnodemokratskeipakkonstituišuputemekskluzije(isključenosti)inasilja.

Granice

Dabiseispitaladržavnarekonstitucija,nanačinnakojitočinipostmodernizam, potrebno je djelimično istražiti načine podjeleglobalnogpolitičkogprostora.Svijetnijeprirodnopodijeljenudif-erencirane političke prostore, niti postoji jedinstven autoritet kojibi(metaforičkigovoreći)izrezbariosvijet.Tonužnousmjeravafokuspažnjenagranično pitanje,kakosugaDilloniEverardnazvali,budućidajesvakipolitičkisubjektnastaopovlačenjem,odnosnooznačavan-jem,fizičkih,simboličnihiideološkihgranica.

Postmodernizammanjebrineotomeštajesuverenitet,uodnosuna to kakojeonprostornoivremenskiizrađenikakostruji,odnos-no cirkuliše. Kako se uspostavlja određena konfiguracija prostoraimoći i sa kojim posljedicama?Očigledna implikacija ovih pitanjaupućuje na to, da preovladavajući način političke subjektivnosti umeđunarodnimodnosima(suverenadržava)nijeniprirodannipo-treban.Nepostojineophodanrazlogzaštobiglobalnipolitičkipros-tormoraobitipodijeljentakokakojesteisaistimpoložajem.Među-tim,odkrucijalnevažnostiuovojdiferencijacijipolitičkogprosotraje, zapisgranica. Označavanje granicanijenevin, predpolitički akt.Tojepolitičkiakt,okarakterisandubokimpolitičkimimplikacijama,budućida jeupravoon fundamentalanu stvaranju i razgraničenjupolitičkog prostora. Kao što Gearóid O Tuathail tvrdi, „(g)eografi-ja govori omoći“. Bez obzira na to što se njena bezazlenost čestopretpostavlja,geografijasvijetanijeproizvodprirode,većproizvodhistorijeborbeizmeđukonkurentnihautoritetakojisetakmičeuos-vajanjumoćinaosnovukojebimogliorganizovati,okupiratiiupra-vljatiprostorom“.

Nepostojipolitičkiprostorispredgraničnognatpisa.Graniceumodernomsvijetufunkcionišunanačindapodijeleunutrašnji,suv-ereniprostorodonogvanjskog,pluralističkogianarhijskog.Suprot-nostiizmeđusuverenitetaianarhije,oslanjajusenamogućnostijas-nograzgraničenjapripitomljenogpolitičkogprostoraodonogakojitonije.Upravouovomsmislu,natipisigranicapredstavljajupresud-ni trenutaku jednoj suverenojdržavi. Istina je,daniti suverenitet

Selma Kunić

GODINA V • BROJ 1 • 2019. 287

nitianarhijanebibilimogućibezgraničnognatpisa,kojijasnodijeliirazgraničavapolitičkiprostor.KoristećiOTuathail-ovufrazu,ovaj‘društveni natpis globalnog prostora’ proizvodi efekat kompletne,ograničenedržave,običnoizgrađeneokoonogaštojeCampbellnaz-vao‘nacionalističkimimaginarijem’.

Međutim,Connollyukazujenatodasugraniceizuzetnodvosmis-lene,jerone„čineneophodnuzaštituodkršenjainasilja;alipodjelekoje zadržavaju,vršeći ovu zaštitu, takođerpredstavljajuokrutnostinasilje“.Ovdjeseradionizupitanjakojase tičugranica:kakosugraniceuspostavljene,koji jetomoralniipolitičkistatuskoji imjedodijeljen, kako funkcionišunanačinda istovremeno i uključuju iisključuju,teda,simultanostvarajuiredinasilje.Jasnojedaseovapitanjanebave samo lokacijomkartografskih granica,nego i timekako te, kartografske granice služe da predstave, ograniče i legiti-mišupolitičkiidentitet.Alikako,krozkojepolitičkeprakseireprez-entacijesugraniceupisane?Kojeikakveimplikacijeovopredstavljazaproizvedeninačinsubjektivnosti?

Identitet

Rob Walker, kaže, kako postoji privilegovanje prostornosti umodernojpolitičkojmisliidjelu.Diferenciranjempolitičkogprosto-ra,granicesuodfundamentalnogznačaja,zasklonostkojumoder-ni svijet pokazujeprema ‘zarobljavanjupolitike’ unutardiskretnihdržavnih granica. Postmodernizam pita: kako je politički identitetnametnutprostornimpraksama ipredstavljanjupripitomljavanja idistanciranja?Kako je koncept (unutar kojeg je politički identitet)teritorijalno – definisan, sačinjen u suprotnosti sa drugimkojimuprijeti?

Ovdjesuodnajvećevažnostipitanjao tome,kako je sigurnostzamišljena u prostornim uslovima, i kako su prijetnje i opasnostidefinisaneiartikulisane,nanačindadajuprednostpojedinimkon-ceptima države kao sigurnog, političkog subjekta. Debbie Lisle jepokazalakakočakimoderniturizamučestvujeureprodukcijiovogoprostorenog koncepta sigurnosti. Stalnim reafirmisanjem razlikeizmeđusigurnostiovdje i sada iopasnostitamo i ondaturističkepraksepomažuodržavanjugeopolitičkogdiskursasigurnosti.Njenoučenjesugerišedasuratiturizam,umjestodabududvijerazličiteisuprot-

Zbornik radova Pravnog fakulteta u Tuzli

GODINA V • BROJ 1 • 2019.288

stavljenedruštveneprakse,zapravobliskopovezani,istimsigurnos-nim,globalnimdiskursom.

Detaljan prikaz veze izmeđudržave, nasilja i identiteta, nalaziseupoststrukturalističkomprikazuDavidCampbell-aobosanskomratu, u djelu Nacionalna dekonstrukcija (1998). Njegov glavni argu-ment je – da je određena norma zajednice, upravljala intenzivnimnasiljemrata.Ovanorma,kojuCampbellzove„ontopologijom“,štojeposuđennazivodDerrida-e,upućujenapretpostavkudapolitič-ka zajednica zahtijeva savršenousklađivanje teritorije i identiteta,državeinacije.Ovofunkcionišeuširenjuiojačavanjupretpostavke,dapolitičkazajednicatrebabitishvaćenaiorganizovanakaojedin-stven identitet, savršenousklađen sadodijeljenommu teritorijom.Logikaovenorme,sugerišeCambpellvodikaželjizakoherentnom,ograničenom, monokulturalnom zajednicom. Ove „ontopološke“pretpostavke formiraju„vladajućapravila subjektivnostiumeđun-arodnimodnosima“.Nadalje,onoštojeinteresantnouvezisaCamp-bell-ovimargumentom, je implikacijada preljevanjenasiljakoje sedesilo uBosninije bilo pukoodstupanje od rasističko ontopološkenorme(eng.ontopological norm),većjeto,zapravobilopogoršavanjeteistenorme.Nasilje„etničkogčišćenja“kaosredstvoupotrazizaciljem postizanja jasnog, homogenog političkog identiteta, jednos-tavno je, nastavak,iako ekstreman, istogpolitičkogprojekta inher-entnogusvakojmodernojnacionalnojdržavi.Posljedicatoga jedaće,svioblicipolitičkezajednice,uonojmjeriukojojtozahtijevajugranice,bitidodijeljeniodređenomstepenunasilja.

Postmodernizamsefokusiranadiskurseipraksekojizamjenjujuprijetnju za razlikuu stvaranjupolitičkog identiteta. SimonDalby,objašnjava kako su hladni ratovi rezultovali kao posljedica prim-jenegeo-političkograzumijevanja,kojedefinišesigurnostuuslovi-maprostorne isključenosti i specifikacije prijetnje drugome. „Geo-političkidiskurskonstruišesvjetoveusmisluSebe i Drugih,usmisluprepoznatljivihkartografskihdijelovapolitičkogprostora,iusmisluvojnihprijetnji“.Geo-političkakreacijavanjskog,odnosnodrugog od ključnejevažnostiprilikomstvaranjapolitičkogidentiteta(sebe)kojimora biti osiguran. Međutim, konstituisanje jednog koherentnog,jedinstvenog političkog identiteta, često zahtjeva ‘utišavanje’un-utrašnjeg neslaganja.Naravno damogupostojati drugi, unutrašnjidijelovi koji dovode u opasnost koncept političkog identiteta i onikaotakvi,nužnomorajubitiotklonjeni,disciplinovaniilisuzdržani.

Selma Kunić

GODINA V • BROJ 1 • 2019. 289

Identitet–onsemožepretpostavitiionjemusemoženagađati,onjedejstvokojejesajednestranekreiranodisciplinarnimpraksamakojepokušavajunormalizovatipopulaciju,dajućijojosjećajjedinstva,asadruge strane isključenjempraksikojepokušavajuosiguratidomaćiidentitet,krozprocesprostornediferencijacijeimnogobrojnihdiplo-matskih,vojnihiodbrambenihpraksi.Postojiidodatnavezaizmeđuograničavanjadomaćih i stranih,štopomaže formiranjupolitičkogidentiteta isključivanjem „iz rezultantnog, domaćeg prostora… sveštosesmatranepoznatim,stranimiopasnim“.

Akojejasnodajeidentitetdefinisankrozrazličitost,idaonsampo sebi ipak zahtijeva inekogdrugog,ondanije toliko jasnozaštose različitost nužno izjednačava sa prijetnjom ili opasnošću. Ipak,neovisnootome,Campbell ističeda jesuverenadržavauslovljenaiskursomopasnosti. Stoga, „konstantna artikulacija opasnosti krozspoljnu politiku, nije prijetnja državnom identitetu i postojanju“,Campbellkažedajetozapravonjen„sopstveniuslovmogućnosti“.Mogućnost identifikacije SjedinjenihDržava kaopolitičkog subjek-ta, recimo, za vrijeme Hladnog rata, utemeljena je na mogućnos-ti nametanja tumačenja Sovjetskog Saveza, kao vanjske prijetnje isposobnostiameričkevladedaograničiunutrašnjeprijetnje.Zaista,ključnikonceptsuzdržanosti,poprimakvalitetJanusovog lica jer je is-tovremenookrenutiunutraipremavani,kakobisebavioprijetnja-makojeupućujedrugima,sugerišeCampbell.Krajnjirezultatstrate-gijesuzbijanja,biobipričvršćivanjeidentitetauteritorijalnojdržavi.

VažnojeprepoznatidapolitičkiidentitetinepostojeprijenegoseizvršidiferencijacijaSebe i Drugih.Glavniproblemje–štodrugačijepostajeposmatranokaoprijetnjailiopasnost,kojasetrebaograniči-ti,disciplinovati,negiratiiliupotpunostiukloniti.Zaistamožepos-tojati nesvodiva mogućnost, da će ono što je različito, prerasti uopoziciju,opasnostiliprijetnju,alizatakavstav,zaistanemapotre-be. Politički identitetne smijebiti sačinjenu suprotnosti sa, ili natrošakdrugih,većtomorabitiučinjenonaosnovupreovladavajućihdiskursaipraksisigurnostiivanjskepolitike,kojanastojirepliciratiovakvo razmišljanje. Štaviše, ovakav odnos prema drugima, morabitiprepoznatkaomoralnoipolitičkiopterećenodnos.Rezultatkojisenastojipostići,dvodimenzionalnejeprirode.Prvenstvenonastojiseizvršitialokacijadrugog,nekominferiornommoralnomprostoru,azatim,suprotnotome,podređivanjesebe(identiteta)nekomsuperi-ornommoralnomprostoru.KaoštokažeCampbell,„društvenipros-

Zbornik radova Pravnog fakulteta u Tuzli

GODINA V • BROJ 1 • 2019.290

torkakoiznutratakoiizvananesamodačinimogućim,većipomažeformiranjunadređenog/podređenogmoralnogprostora“.Normiran-jemprostornog isključivanjaumoralnomsmislu,bitno jeolakšanalegitimacijaodređenihpolitičko-vojnihpraksiiintervencijakojedo-prinose, ne samo, unapređenju interesa nacionalne sigurnosti, većirekonstituisanjupolitičkih identita.Shapirokaže,„uonojmjeriukojojseDrugo smatranečimštonezauzimaistimoralniprostorkaoidentitet, ophođenjepremaDrugom postaje još eksplozivnije“. To jeposebno slučaju takvommeđunarodnomsistemu,gdje sepolitičkiidentitetčešćenegorjeđedefinišeusmisluteritorijalneisključeno-sti.

Državništvo

Prethodninaslovi, prikazali su kakonasilje, granice i identitetfunkcionišunanačin,dačinemogućimpostojanjesuverenedržave.Ovopoglavljesetekdjelimičnobavisaglavnimgenealoškimproble-mom–atojepitanje,kakosesuverenadržavaponovnokonstituišekao uobičajeni način subjektiviteta. Prateći ovaj, genealoški prist-up,ostajudvapitanja.Prvo,kakojesuverenadržavanaturaliziranaiproširena?Drugo,kakosuverenadržava(kaotakva)postižedasedoimakaodaposjedujesuštinu?Postmodernizam jezainteresovanzapitanje,kakopreovladavajućinačinisubjektiviteta,neutrališuiliprikrivajusvojuproizvoljnost,prikazujućislikuuobičajenosti,neu-tralnosti, ili potrebe. Ashley je istražio jako teško pitanje koje sebavitime:kakojedominantninačinsubjektivitetanormaliziran,ko-rištenjemkonceptahegemonije,pričemupod‘hegemonijom’Ashleynemisli na neku „sveobuhvatnu ideologiju ili kulturološkumatri-cu“, naprotiv onhegemoniju posmatra kao „skupnormalizovanih,naučnihpraksikojeseidentifikujusaodređenomdržavom,odnosnonjenimdruštvom..kojesesmatrapraktičnomparadigmomsuverenepolitičke subjektivnosti i ponašanja“. ‘Hegemonija’ se referiše naprojekciju iprotokegzemplarnogmodelakoji funkcionišekaoreg-ulativni ideal.Naravno,karakteristikekojerazlikujubašovajmod-eluodnosunanekidrugi,nisufiksne,negosuhistorijskiipolitičkiuslovljene.Suverenudržavu,kaotrenutnodominantninačinsubjek-tiviteta,nikakone treba shvatiti kaoprirodnu.Ashley ističe,da sesuverenitetspajasaizvjesnim„historijskonormaliziranimtumačen-

Selma Kunić

GODINA V • BROJ 1 • 2019. 291

jimadržave,njenihnadležnosti,kaoiuslovaigranicanjenogprizna-vanjaiosnaživanja“.Ovakvospajanjedržavesasuverenitetomje,da-kle,uslovljenopromjenomhistorijskihikulturološkihreprezentacijaipraksi,kojeslužeustvaranjupolitičkogidentiteta.

Primarnafunkcijaegzemplarnogmodelaogledaseutome,daontrebanegiratialternativnekonceptesubjektiviteta, ili ihdevalvira-ti kaonedovoljno razvijene,neadekvatne ili nepotpune.Anomalijesuukontrastusa ‘pravilnim’, ‘normalnim’ ili ‘egzemplarnim’mod-elom. To semože pokazati na primjeru ‘kvazi-država’ ili ‘propalihdržava’.Naime,onepredstavljajuempirijskeslučajevetakvihdržava,kojeodstupajuodmodela,jerneuspijevajuprikazatiprepoznatljiveznake suverene državnosti. Unutar ovog neuspjeha, one (države)zapravopomažu jačanje toga,dahegemonijskinačinasubjektivno-stipostajenorma,nadaljereafirmišuoprečniodnos-narelacijisuv-erenost-anarhija,kojagadodatnopodcrtava.

Dabimodel imaobilokakvumoć,on ipakmorabitiponovljiv;morabitividiljivkaouniverzalnoefektivninačinsubjektiviteta,kojisemožepozvatiiustanoviti,bilokadaibilogdje.Pritiscikojisevršenadržave,daseprilagodenormalizovanimnačinimasubjektiviteta,kompleksnisuimnogobrojnite,proizilazekakoiznutratakoiizvan.Ovipritiscimogubitiviše ilimanjeeksplicitni.Vojna intervencija,bila bi primjer prilično eksplicitnog pritiska, dok su recimo uslovivezanizastranupomoć,diplomatskopriznanje iopšteproceseso-cijalizacije,onikojisumanjeeksplicitni.Poentajeutomedanačinisubjektivnostipostižudominacijuuprostoruivremenukrozprojek-cijuinametanjemoći.

Kako je država stvorenana takavnačinpa izgleda kaoda imasuštinu?Kratakodgovornaovopitanjebiobi,da jedržavakreira-nanaovajnačin,performativnimdonošenjemraznihunutrašnjihivanjskihpolitika,odnosnodonošenjemonogaštobisejednostavnomoglonazvati‘državništvom–državnimzanatom’,sanaglaskomna‘zanat’.Utradicionalnomsmislu,državništvoseodnosinarazličitepolitikeiprakseprovedeneodstranedržavesaciljemostvarivanjasvojihinteresanameđunarodnojsceni.Pretpostavkanakojojsezas-nivaovadefinicijaje,dajedržavautrenutkuvođenjapregovorakojisetičunjenogistupanjaumeđunarodniprostor,većpotpunoformi-ran,iliograničenentitet.Revidiranipojamdržavništva,unaprijeđenodstranepostmodernizma,naglašavatrenutnepolitičkepraksekojesuosnovaleiodržaledržavuitouzefekatnjenogstalnogpokreta.

Zbornik radova Pravnog fakulteta u Tuzli

GODINA V • BROJ 1 • 2019.292

Kaošto jeRichardAshleynaglasiousvomčlankukojipredsta- vljaprekretnicuuovojtemi,postojanjesubjekatauslovljenojepos-tojanjempolitičkeprakse.Štoznačidaoninepostojeprijenje.Su-verenedržavesepojavljujunanivouhistorijskihipolitičkihpraksi,atopokazuje,dajeboljerazumjetidržavukaoperformativnokonsti-tuisanutvorevinukojanemaidentitet,izuzevneprestanogdonošen-ja skupa unutrašnje i vanjske politike, sigurnosnih i odbrambenihstrategija,protokolasklapanjamirovnihugovoraipraksepredstavl-janjauUjedinjenimNacijama.Shodnotome,‘biće’državeshvatase kao dejstvo performativnosti, pri čemu se pod ‘performativnošću’podrazumijeva kontinuirana iteracija norme ili skupa normi, a nesamo pojedinačni čin, koji proizvodi upravo ono što se po njemu samome i naziva. Weber objašnjava, „identitet države performa- tivnojekonstituisannaosnovusamihizrazazakojesekaže,dasunjegovrezultat“.

Upravo u tom smislu, David Campbell se, u svom izvještajuo ratuoBosni, fokusiranaono što onnazivametaBosna, pod čime podrazumijeva „niz različitih praksi kroz koje Bosna .. postaje“.Kako bi se pomirio sa neprekidnim stasavanjemBosne kao države ili subjekta, Campbell upućuje, na potrebu zauzimanja takvog stava, na osnovu kojeg će se prepoznati činjenica, da se ovdje neradiodatoj,a prioridržaviBosni,većometaBosnikojutrebashvatiti kao performativni ustav ‘Bosne’ kroz spektar uokvirenih i razno- likihpraksi. ‘Bosna’,kaoibilokojadrugadržava,uvijeksenalaziuprocesuizgradnje.

Zaključakprethodnonavedenog,glasiobidajesuverenadržavakakoWeber ističe, jedan „ontološki efekt različitih, performativnoizvedenihpraksi“.Ondaljeobjašnjava,da „suverenenacije-državenisuunaprijeddatisubjekti,negosubjektikojisenalazeuprocesu“,pričemusepojam‘subjektauprocesu’trebashvatitikaodausebiobuhvata i značenje ‘subjektau suđenju’ (kako to francuski pojam‘en procès ‘implicira). Ovo vodi takvom tumačenju države kao sub-jekta,kojijeustalnomprocesusvojeizgradnjeisvognastanka,alikojinikadanedostižetaj,krajnjimomenat,odnosnosvojuzavršnicu.Državu, dakle, ne treba shvatiti kao da je bila prisutna i prije, većje,naprotivtometrebashvatitikaosimultanoprisustvokreiranouzi unutarprocesadržavnogupravljanja. Zaista,Dotty ističe „državanikadanijedovršena,apsolutnokompletna,alijeustalnomprocesu‘postajanja’.Iakonikada„upotpunostirealizovana,(država)jeustal-

Selma Kunić

GODINA V • BROJ 1 • 2019. 293

nomprocesukonkretizacije“.Krajnjiishodjeto,dazapostomedrni-zam,postojidržavništvoidržavnasredstva,alinikadaikompletira-nadržava.

Kakosenebismatralodapostmoderneteorijeomeđunarodnimodnosimaoznačavajuvraćanjerealističkom-centrizmu,unastavku,biti će potrebna određena razjašnjenja, u cilju objašnjavanja zaš-tosepostmodernizamuopštebavisuverenomdržavom.Naime,onne pokušava objasniti svjetsku politiku na način da se fokusira nadržavukaotakvu, ilida jojpristupakaounaprijeddanomentitetu.Umjesto toga, kako to Ashley-ovo dvostruko čitanje problematike anarhijevećisvjedoči,postmodernizamnastojiobjasnitiuslovekojičinemogućimtakvoobjašnjenjekaoirizikekojikonsekventnotomeproizilazeizbaštakvogpristupa.Uvezisatime,postavljasepitanje,štajeizgubljenozagovaranjemperspektivekojajedržavo-centrična?Ijošvažnije,nakojeaspektesvjetskepolitike,državni-centrizamos-tajeslijep?

Iza paradigme suvereniteta: preispitivanje političkog

Jedna od centralnih implikacija koju postmodernizam ističe,jesteta,dajeparadigmasuvereniteta,oslabilanašupolitičkumaštu,iograničilanašeshvatanjedinamikesvjetskepolitike.Uokviruovogpodnaslova,razmotritćesepokušajpostmodernizma,darazvijenovikonceptualni jezik predstavljanja svjetske politike, koji prevazilaziuslovedržavnog-centrizma,asvetosaciljempreispitivanjakoncep-tapolitičkog.

Campbell postavlja pitanje: “možemo li predstavljati svjetskupolitiku na način koji jemanje dužan problematici suvereniteta?“Izazovjeizraditikonceptualnijezikkojinaboljinačinmožeprenijetinoveproceseiaktereumodernoj(ipostmodernoj)svjetskojpolitici.Campbellpreporučuje„razmišljanjeukontekstupolitičke prozekojarazumije transverzalnuprirodusvijetapolitike“.Konceptualiziratisv-jetskupolitikuukontekstuproze,značiskrenutipažnjunamnoštvotokova i interakcija nastalih u uslovima globalizacije, koja presije-ca granice nacionalnog. To također znači, usmjeravanje fokusa namnogepolitičke,ekonomskeikulturološkeaktivnostikojedoprinose‘deteritorijalizaciji’modernogpolitičkogživota;odnosnoaktivnostikojedestabilizujuparadigmusuvereniteta.

Zbornik radova Pravnog fakulteta u Tuzli

GODINA V • BROJ 1 • 2019.294

OvajargumentuvelikojmjeriseoslanjanafilozofskiradGillesDeleuze-a i FelixGuattari-a.Oni su razvilinovikonceptualni jezik,koji je upotrijebljenod stranepostmodernih teoretičaraumeđun-arodnimodnosima,kakobirazumjeliidalismisaodjelovanjuisveu-kupnom uticaju različitih ne-državnih aktera, tokova i pokreta upolitičkominstitutudržavnogsuvereniteta.Kaoglavnipojmoviovd-je,ističusereteritorijalizacijaideteritorijalizacija.Prvisepovezujesa totalitarnom logikomparadigme suvereniteta, ili „državnogob-lika“,kakokažuDeleuzeiGuattari,čijajefunkcijadefinisanaproces-imashvatanjaioznačavanjagranica.Drugipojam,pojamdeteritor-izacije,povezan jesavisokomobilnomlogikomnomadizma,čija jefunkcija,pak,definisananjegovomsposobnošćudaprekoračigranicei izbjegnezatvaranjeu„državni-oblik“.Shodnotome, jedanpojamsvojizražajnalaziuželjizaidentitetom,redomijedinstvom,adrugiuželjizarazličitošću,kretanjemirazličitimlinijama leta.

‘Politički prozaici’ branjeni od strane Campbell-a i drugih, ko-risteovajjezikDeleuze-a,kakobiukazalinanovepolitičkedinamikeizahtjevekreiraneodstraneizbjeglica,imigranatainovihsocijalnihpokreta,doksesusrećuiprevazilazeformudržave.Ovetransverzalnegrupeipokreti,nesamodaprelazenacionalnegranice,onetakođerpreispituju teritorijalnu organizaciju modernog političkog života.RolandBleikerprimjećuje, „onepreispitujuprostornu logiku, krozkojusuovegranicekonstituisaleiuokviriledjelovanjemeđunarod-nihodnosa“.Usvomproučavanjupopularnihneslaganjaumeđun-arodnimodnosima,Bleikerargumentuje,kakoglobalizacijapodvrga-vadruštveniživotpromjenjivojdinamicipolitike.Udobamasovnihmedija i telekomunikacija, slike lokalnih činova otpora, u djelićusekunde mogu obići svijet i pretvoriti ih u događaje od globalnevažnosti.Globalizacijaje,kakoBleixersugeriše,upotpunostitrans-formisala priroduneslaganja, na taj način omogućavajući globalnei transverzalne prakse narodnog neslaganja. Ne zauzimajući višemjestou čisto lokalnomkontekstu, akti otpora „dobijaju brzo ras-tuće,transverzalnedimenzije“.Onicureučestoneprepoznatljivealineovisnootome,ipakbitnesivezoneizmeđunacionalnihimeđun-arodnih sferazamagljujući granice između unutrašnjeg i vanjskog,globalnogi lokalnog.Zaobilaženjemsuverenekontroleiprelaskomdržavnih granica, akti transverzalnih disidentnih grupa, mogu seshvatitikao‘skrivenitranskripti’kojisejavljaju‘izakulisa’,kaodasuzajednosa,aliipakiza‘javnogtranskripta’suverenedržave.‘Skrive-

Selma Kunić

GODINA V • BROJ 1 • 2019. 295

nitranksripti’transverzalnihpokreta,su,dakledeteritorizirajućiusvojojfunkciji,te,bježeodprostornihpravilaipraksidominantnihaktera,natajnačinčinemogućomkritikunačinareteritorijalizacijeiisključenjakojesuverenadržavaupražnjava.

Ovo je također slučaj sa izbjeglicama i migrantima. Oni imajudrugačiji odnos prema prostoru u odnosu na građane. Njihov no-madski,radijenegostacionarankarakter,značidasuonidefinisanikaopokretkojisekrećeprekoiizmeđupolitičkihprostora.Oniprob-lematizirajuiprkose‘teritorijalnimimperativima’suverenedržave.Zaista, njihovo lutanje, pomjera ontopološku normu (eng. ontopo-logical norm), koja nastoji popraviti ljudske identitete unutar pros-tornihgranicanacionalne-države.Posljedicaovakvogdjelovanja jeremećenjenaše državo-centrične konceptualizacije ali i problema-tizacijadatogshvatanjakarakteraipoložajapolitičkog.

Sličneargumenteuvezisabrojemizbjeglica,iznosePeterNyresiMickDillon.Nyrestvrdi,daizbjeglica,kaonekokonemožetvrditidaječlan‘prave’političkezajednice,djelujekao‘graničnikoncept’,kojizauzima dvosmislenu zonu između građana i čovjeka. Dillon, pak,tvrdidaizbjeglicaostajevankonvencionalnihnačinapolitičkogsub-jektiviteta,vezanihzasuverenudržavu.Većipostojanjeizbjeglica,pozivanapreispitvanjeutvrđenogsuverenogživotapolitičkezajed-nice,otkrivanjemotuđenjakojadijelekakograđanitakoiizbjeglice.KakotoističuSogukiWhitehallizbjegliceimigranti,prelazećiprekodržavnih granica uz izbjegavanje zatočeništva, stvaraju efekat pu-canjatradicionalnihkonstitutivnihnarativameđunarodnihodnosa.

Suverenitet i etika isključenosti

Etičkukritikudržavnog suvereniteta, upućenuod stranepost-modernizma,trebaposmatratiuodnosunadekonstruktivnukritikutotalizacijeideteritorijalizirajućegefektatransverzalnihpoteškoća.Dekonstrukcija jevećobjašnjena, itokaostrategijainterpretacijeikritike,kojaciljanateoretskekoncepteidruštveneinstitucijekojetežetotalizacijiiliapsolutnojstabilnosti.Jakojebitnonapomenuti,dasepostmodernakritikasuverenedržaveprimarnofokusiranasu-verenitet.

Suverenadržavadanas,možebitidominantanvidsubjektivnostiumeđunarodnimodnosima,aliupitnoje,dalijeopravdanatvrdnja,

Zbornik radova Pravnog fakulteta u Tuzli

GODINA V • BROJ 1 • 2019.296

dajeonaprimarniiisključivipolitičkisubjekt.Najistaknutijiprikazetičko-političkihtroškovasuverenedržave,nudiRobWalkerudjelu„Inside/Outside“(1993).Walkerpredstavljatakavkontekst,ukojemjedržavnisuverenitetmobilizirankaoanalitičkakategorijauzpomoćkoje se razumijevajumeđunarodni odnosi, i koja je primarni izrazmoralneipolitičkezajednice.KritikakojuiznosiWalker,upućujenatodasedržavnisuverenitet,najboljerazumijevakaokonstitutivnapolitičkapraksa,kojasehistorijskipojavila,kakobirazriješilatrion-tološkekontradikcije.Odnosizmeđuvremenaiprostora,razriješenjezadržavanjemvremenauokviruodomaćenogteritorijalnogpros-tora.Nadalje,odnosizmeđuuniverzalnogipojedinačnog,razriješenjekrozsistemsuverenihdržava,koji, sa jednestrane izražavaplu-ralnostiposebnostdržava,doksadruge,izražavauniverzalnostjed-nog sistema.Osim toga, ovakvo rješenje omogućilo je ostvarivanjeuniverzalnih vrijednosti unutar pojedinih država. Konačno, odnosizmeđusebe(identitet)idrugih,razriješenjeukontektsu‘insajdera’i‘autsajdera’,prijateljaineprijatelja.Udekonstruktivnomstilu,Walk-er želi da „destabilizuje (te) naizgled oprečne kategorije, na načindapokaže,kakosuoneistovremenoikonstitutivne,aipakuvijekiuprocesumeđusobnograzlaganja“.SveukupnodejstvoWalker-ovogistraživanjadržavnogsuvereniteta,akojejeuskladusapomenutim‘političkim prozaicima’, jeste preispitivanje, da li je državni suve-renitetvišekorisnadeskriptivnakategorijailiefektivniodgovornaproblemesakojimasečovječanstvosuočavaumodernompolitičkomživotu.

AnalizakojunudiWalker,sugerišedapostajesvetežeorganizo-vatimodernipolitičkiživotukontekstusuverenihdržavaigranica.Ontvrdi,dapostoje„prostorno-vremenskiprocesi,kojisuradikalnosuprotnirješenjuizraženomunačeludržavnogsuvereniteta“.Kakoizmaterijalnihtakoiiznormativnihrazloga,Walkerodbijaprihvati-tidržavnisuverenitetkaojediniilinajboljimogućinačinorganizo-vanjamodernog političkog života. Ovakav život, ne treba biti uh-vaćenizmeđuuzajamnoisključivihiiscrpnihsuprotnosti,kaoštosutounutrašnjostivanjština.Identitetnemorabitiisključiv,razlikasenemoratumačitikaoantitezaidentitetu,akompromisizmeđuljudiigrađanaugrađenumodernudržavu,nemorauvijekprivilegovatizahtjevegrađanauodnosunazahtjevečovječanstva.

Preispitivatipitanjapolitičkogidentitetaizajednice,bezpodli-jeganjabinarnimopozicijama,značirazmišljatiopolitičkomživotu

Selma Kunić

GODINA V • BROJ 1 • 2019. 297

izvanparadigmesuverenihdržava.Totakođerznačiiozbiljanprist-upmogućnostinastankanovihformipolitičkogidentitetaizajedni-ca,kojenebibilezasnovanenaapsolutnojisključenostiiprostornimrazlikamaizmeđuovdjeitamo,iizmeđusebe (identitet)idrugih.

Connolly predstavlja postmodernu kritiku koja direktno dovo-diuvezupitanjedemokratijeisuvereniteta.Njegovargumentje,dasepojamdržavnogsuverenitetanepoklapasapojmomdemokratije,naročitoukasnojglobaliziranojmodernizaciji.Svrhanjegovekritikeje,daizazove„monopolkojisuverenadržavaimanadodanošću,iden-tifikacijamaienergijisvojihčlanova“.Višestrukinačinipripadanjaimeđuzavisnosti,kaoumnožavanjeglobalnihrizikakojipostojeukas-nojmodernizaciji,komplikujuurednu jednostavnostbinarnihpod-jelaizmeđuunutraivani.PoentakojuConollynastojipredstavitije,daobavezeidužnostikonstantnoprelazegranicesuverenihdržava.Onkaže,dasuverenitet„postavljasuvišestrogaograničenjanaiden-tifikacijeilojalnosti,kojeseširevannjega“,zbogtogajeneophod-no promovisati etos demokratije koji prevazilazi teritorijalizaciju,nanačindapresijecadržavu,nasvimnjenimnivoima.Ontonaziva‘razvrstavanjemdemokratije’, a još prikladniji naziv bio bi ‘deteri-torijalizacijademokratije’.„Onoštojepolitičkipotrebno“,kažeon,„jenizmeđudržavnih,nestatističkihpokreta, organizovanihprekodržavnih linija,mobiliziranih oko specifičnih pitanja od globalnogznačaja,vršećipritisaknadržaveiznutraiizvana,kakobiistovreme-noizvršilerekonfiguracijuutvrđenihuvjerenja,prioritetaipolitika.

Sličan argument iznosi i Campbell, a prema istom norma on-topologije proizvodi ‘moralnu kartografiju’ koja teritorijalizujedemokratiju i odgovornost, ograničavajući je na granice suverenedržave.Međutim,Campbell,kaoiConnolly,zainteresovanjezaraz-vojetosademokratskepluralizacije,kojibipromovisaotolerancijuimultikulturalnostunutaraliiprekodržavnihgranica.Promovisan-jemaktivneafirmacijealternativnosti,onabiseodupiralalogicisu-verenedržaveteritorijalizacijeizadržavanja.

Postmoderna etika

Postmodernizampostavljapitanje,štabietikamoglaznačitiiz-vanparadigmesuverenesubjektivnosti?Postojedvasegmentaetikekoja se razvijaju iz razmišljanjapostmodernizmaomeđunarodnim

Zbornik radova Pravnog fakulteta u Tuzli

GODINA V • BROJ 1 • 2019.298

odnosima.Jedandovodiupitanjeontološkiopisnaosnovukojegsutradicionalniargumentietikeutemeljeni.Ovajsegment,unapređujeideju etike koja nije zasnovanana rigidnoj, čvrstoj granici izmeđuunutrašnjosti ispoljašnjosti.Drugisegmentsepak,fokusiranarel-acijuizmeđuontološkogietičkogtemelja.Onzapravopreispituje,daliontologijamoraprethoditietici.

Prvi segmentnajviše je istaknutodstraneAshley iWalker-a iConnolly-a , pri čemu se od temeljnog značaja za njihovo pisan-je, ističe kritika povjerenja uloženog u granice. Opet, glavnametapostmodernizmautomsmislu jesuverenaodbranadržaveodkru-tihgranica.Teritorijalnegranice,zakojesesmatralodaoznačavajulimit političkog identiteta ili zajednice, postmodernizam posmatrakaohistorijskikontigentneivrlodvosmislenetvorevineikaotakve,onenemajutranscendentalanstatus.Kaoizazovetičkimograničenji-manametnutimdržavnimsuverenitetom,postmodernometikomili‘diplomatskimetosom’,kako ihAshley iWalkernazivaju,onenisuograničene nikakvim prostornim ili teritorijalnim ograničenjima,i nastoje „učinitimogućom rigoroznupraksu ove etike unajširemmogućem kompasu“. Nijedna demarkacijska granica ne bi trebalaometati proces u kojem ovakva etika postaje univerzalna i prelazigranice(kakozamišljenetakoiteritorijalne):

„Tamo, gdje se ova etika praktikuje rigorozno, niti jedan glas, ne može efektivno tvrditi da herojski stoji na nekoj isključivoj osnovi, nudeći tu osnovu kao izvor neophodne istine koju bi ljudska bića morala nasilno predstavljati, u ime građanstva, ljudi, nacije, klase, rod, rasa, zlatnog doba, ili historijski uzroka bilo koje vrste, bilo koje vrste. Tamo, gdje se ova etika praktikuje rig-orozno, niti jedan totalitarni poredak, nikada ne bi mogao postojati.“

Urazbijanjuetikesuvereneisključenosti,postmodernizamnuditakvo shvatanje koje se zasniva na njenoj odvojenosti od teritori-jalnih ograničenja. Diplomatski etos je ‘deteritorijalizirana’ etika,koja se razvijananačinda svjesnokršigranice suverenosti.Takvaetika, dopunjuje deteritorijalizirani pojam demokratije predstavl-jenodstraneConolly-ja.Uosnoviobjeoveidejesukritikadržavnogsuvereniteta,kao osnova za vođenje, organizaciju i ograničavanjepolitičkogživota.

Drugi etički segment, predstavljen je od strane Cambpell-a.On slijedi Derrid-u i Levinas-a, preispitujući tradicionalni pristup,koji utvrđuje etiku na osnovima ontologije, naročito ontologije ilimetafizikeprisustva.Ovajsegment,nepočinjesaempirijskimprika-

Selma Kunić

GODINA V • BROJ 1 • 2019. 299

zomsvijetakaoneophodnoguvodauetičkorazmatranje,prijebisemoglorećidaondajeprimateticiusmislu‘prve,početnefilozofije’.KljučniteoretičarkadaseradiobašovometičkompristupujeEm-manuel Levinas, na čiji je rad višeuticala jevrejska teologija, negogrčkafilozofija.Zaista,razlikaizmeđuovadvapravcapromišljanja,konstantno se odvija i razrađujeumisli Levinas-a, i to kao razlikaizmeđufilozofijealternative,ifilozofijeidentitetailitotaliteta.

Levinas preokreće hijerarhiju između ontologije i etike, dajućiprimateticikaopočetnoj tački.Čini se,kakoetika funkcionišekaouslovkojičinimogućimsvijetbića.Levinasnudiinoviopisontologi-je,kojajeneraskidivopovezanasaetikom,kojajezaduženazaetikui kao takva u potpunosti oslobođena impulsa totalizacije. Njegovamisaoprotivna je svim formamaontološkog ipolitičkog imperijal-izmaitotalitarizma.UšemikojujeLevinaspredstavio,subjektivitetjenastaokrozikaoetičkarelacija.Dejstvoovakvogpristupa,ogledaseuponovnomanganžmanuidejaosubjektivitetuiodgovornosti,alisadausvjetluetikedrugog,odnosnoalternativnog.Levinasističeda,„Etikaredefinišesubjektivnostkao...heterenomnuodgovornost“.

Ovo uzdiže pojam etike, koji odstupa odKant-ovskog principageneralizacijeisimetrijekojasenalaziuteorijikritike.UmjestodasepočneodSebe(identitet)idaseondauniverzalnogeneralizujeimper-ativ,zajednicijednakih,LevinaspočinjeodDrugih.Drugi,postavljajuodređenezahtjeveidentitetu,upravozbogtogaipostojiasimetričanodnos izmeđunjihdvoje. Krajnji rezultat, ogleda seuunapređen-ju„različitogoblikovanjapolitike,takvepolitikečijasvrhaborbazailiu imealternacije,aneborbazanjenouklanjanje,brisanje ili is-korjenjivanje.Međutim,MichaelShapiro jepokazao,kakoetos nije nužnotolikorazličitodpomenuteKant-ovskeetikeljubaznostikojaohrabruje univerzalnu toleranciju različitosti kao sredstvo uman-jivanjaglobalnognasilja.

Posljedica ozbiljnog shvatanja postmodernističke kritike to-taliteta i suvereniteta je ta, da centralni politički koncepti, poputrecimozajednice, identiteta,etikeidemokratije,bivajupodvrgnutipreispitivanju sa ciljem izbjegavanja njihove reteritorijalizacije odstranesuverenedržave.Zaista,odvajanjeovihkonceptaodteritorijaisuverenitetaobjedinjujepraktičnizadatakpostmodernepolitikeilietike.AnthonyBurkeobjašnjavausnažnojkritici„Just War“teorijenakon„11. septembra“,postmodernikoncept ‘etičkogmira’, odbiobida„kanališesvojeetičkeobavezeisključivokrozdržavuilidase

Zbornik radova Pravnog fakulteta u Tuzli

GODINA V • BROJ 1 • 2019.300

osloninanjudanasnasilnoštiti“.Ipak,trebanapomenuti,kakopost-modernizam,kaokritikatotalizacije,oponirakonceptimaidentitetaizajednicesamouonojmjeriukojojsuonedogmatskipovezanesapojmovima teritorijalnosti, ograničenosti i isključivosti. Povjerenjepostmodernizmauvijekjebilopodvrgnutoizazovima,odstraneepis-temološkihipolitičkihtvrdnjiototalizmuisuverenitetu,tesuseinatajnačinotvaralapitanjaopoložajuikarakterupolitičkog.

Zaključak

Postmodernizamdajenekolikodoprinosaproučavanjumeđun-arodnih odnosa. Prvenstveno, kroz svoju genealošku metodu, onnastoji razotkriti blisku vezu između tvrdnji o znanju i tvrdnji opolitičkojmoćiiautoritetu.Zatim,kroztekstualnustrategijudekon-strukcije,postmodernizamtežikatomedaproblematizujesvetvrdn-jeoepistemološkojipolitičkojtotalizaciji,ijednoidrugo,predstavljaposebnoznačajneimplikacijezasuverenudržavu.Osimtoga,toznačidasuverenadržava,kaoprimarninačinsubjektivnostiumeđunarod-nimodnosima,morabitipodvrgnutapažljivomispitivanju,kakobiseučinilevidljivomnjenepraksezadržavanjaiisključivanja.Štaviše,nešto sveobuhvatniji prikaz savremene svjetske politike,mora po-drazumijevatianalizuonihtransverzalnihakteraipokreta,kojidje-lujuizvaniprekodržavnihgranica.Treće,postmodernizamnastojipreispitatikonceptpolitičkogbezreferisanjanapretpostavkesuve-renitetaireteritorijalizacije.Preispitujućiidejukojapočivanatomedakarakter ipoložajpolitičkogmorajubitiodređeniod strane su-verene države, postmodernizam nastoji proširiti političkumaštu inizpolitičkihmogućnostizatransformacijumeđunarodnihodnosa.Svipomenutidoprinosi,činise,važnijisunegoikada,anaročitona-kon„11.septembra“.

Selma Kunić