~ :~~

~ ~ ~ . ,...(

~

Razvoj ele ktrifikacije Hrvatske

~ ~ Markovcic .~ Prpic ~ ~ Plic ~ Busatto

I dio

BORIS MARKOVCIC IVAN PRPIC

I FRANJO PLIC I ANTE BUSATTO

RAZVOJ ELEKTRIFIKACIJE HRVATSKE

1. DID

OD POCETKA ELEKTRIFIKACIJE DO 1945. g.

Redaktor

BORIS MARKOVCIC

ZAGREB 1984

INSTITUT ZA ELEKTROPRIVREDU

Zagreb, Proleterskih brigada 37

Za ,jzdavaca

IVO BOZIN

Urednik

ZDENKA JELIC

Tehnicki urednik

BRANKO MALIS

Omot opremila

JELENA MUSIC

Lektura i korektura

VLADIMIR STROJNY

Naklada 3 000

Tisak: TIZ .ZRINS~I. - CAKOVEC

SADR2AJ

Predgovor

Industrijska revolucija, elektrifikacija i drustveni razvaj (dr Vlado Puljiz)

I. 0 PRILIKAMA I RAZVOJU ELEKTRIFIKACIJE U HRVATSKOJ (Boris Markovci':. dip!. ing.)

1. Poceci elektrifikacije u doba Austr~Ugarske . . 2. Razvoj elektrifikacije u Kraljevini Jugoslaviji (1918---1941) 3. Stanje elektrifikacije Hrvatske uoci rata. .. 4. Razdoblje do potpunog oslobodenja zemlje - 1945. .

II. RAZVOJ ELEKTRIFIKACIJE U POJEDIIIIIM PODRUCJIMA SR HRVATSKE

1. Sjeverozapadna Hrvatska (Boris MarkoYcic, dipl. ing.) 1.1. Podrucja elektriHkacije . 1.2. Zagreb i njegova okolica .

1.2.1 Pripreme za elektl"icnu rasvjetu grada. . . 1.2.2. Razdoblje rada nove elektrane do prvog prosirenja 1.2.3. Prvo proskenje zagrebacke elektrane .. 1.2.4. Drugo prosirenje elektrane uoci prvoga svjetskog rata 1.2.5. Poslijeratni razvoj 1918--1930. . 1.2.6. Elektrifikacija okolice Zagreba do rata 1941. 1.2.7. Gradska mreza i novi izvori elektricne energije 1.2.8. 'Razdoblje rata i okupacije 1941-1945. . . . . 1.2.9. Cijene .j tarife elektricne energije zagrebacke elektrane 1.2.10. Industrijs·ke elektrane u Zagrebu . . 1.2.11. Elektrane zagrebackog opskrbnog podrucja

1.2.11.1. Javne elektrane 1.2.11.2. Industrijske elektrane

1.3. Osnivanje ,i djelovanje Banovinskog elektr-icnog poduzeca BEP (,kasnije DEP)

1.3.1. Izgradnja elektroenergetskih izvora . 1.3.2. Elektrifikacijski radovi. .. 1.3.3. Poslovni temelji elektriHkacije i dobavni uvjeti H6P-a

1.4. Karlovac i okol.ica 1.4.1. HE Ozalj i elektriHkacija Karlovca i okolice . 1.4.2. Javne e·lektrane kar:lovackog podrucja 1.4.3. Industrijske elektrane karlovackog podrucja

1.5. Podrucje Siska i Banije 1.5.1. Sisak 1.5.2. Petrinja 1.5.3. Glina . 1.5.4. Topusko . 1.5.5. Hrvatska Kostajnica . 1.5.6. Industrijske elektrane sisackog podrucja

1.6. Hrvatsko zagorje 1.6.1. Varazdin . . 1.6.2. Elektrifikacija Hrvats,kog zagorja 1.6.3. Javne i mjesovite elektrane .

3

11 15 26 28

33 33 33 33 35 37 37 38 40 42 45 45 47 49 49 49

50 51 53 53 54 54 59 60 61 61 62 64 64 65 65 66 66 67 68

III

1.6.3.1. Krapina 1.6.3.2. Zelina 1.6.3.3. Lepaglava 1.6.3.4. Ziatar

1.604. Zagorske industrijske elektrane

1.7. Elektr-ifikacija Medimurja 1.8. Elektrifikacija istocnog dijela sjeverozapadne HrvJt~ke

1.8.1. Javne elektrane 1.8.2. Industrijske (privatne) elektrane

2. Elektrifikacija sire rijecke regije (Ivan Prpic, dip!. ing.)

IV

2.1. Podrucje Rijeke 2.1.1. Grad Rijeka 2.1.2. Elektrifikacija Susaka 2.1.3. E·lektricna rasvjeta u Opatiji 1896. godine 2.1 o4. Industrijske elektrane Rijeke i Susaka

2.104.1. Tvornica papira 2.1.4.2. Tvornica »Torpedo« 2.1.4 .3. Brodogradiliste 2.10404. Rafinerija "ROMSA« 2.104.5. Tvornica ukocenog drva d. d.

2.2. Elektrifikacija Hrvatskog primorja i otoka 2.2.1. Bakar 'izgradio elektranu 1894. godine 2.2.2. Elektricna struja u Crikvenic i . 2.2.3. Elektrana u Novom Vinodolskom 2.204 . Elektrifikacija Senja . 2.2.5. Svjetl0 na Cresu . . 2.2.6. Parna elektrana u Malam Losinju 2.2.7. Otak Krk .

2.2.7.1. Omisalj prvi na 'Krku dobio struju 2.2.7.2. Mjesto Krk 2.2.7.3. Baska 2.2.7.4. Punat .

2.2.8. Otak Rab . 2.3. Hidroelektrana Zeleni vir i njez.ino opskrbno podrucje ... 204. Elektrifikacijski radovi BEP·a (:DEP-a) u Hrvatskom primorju i Gorskom

kotaru . . 2.5. Industrijske elektrane u Gorskom kotaru 2.6. Istra

2.6.1. Podrucje Pule 2.6.2. Elektrifikacija Istre . 2.6.3. Industrijske elektrane u "istri

2.6.3.1. TE Vlaoka . • •. ... 2.6.3.2. Rudnicki termoenergetski blok 1 200 kW Strmac . . 2.6.3.3. Termoelektrana tvornice cementa "Koromacno« - labin

2.7. Razvoj elektrifikacije u Liei 2.7.1. Gospic 2.7.2. Perusic 2.7.3. Otoeac 2.7.4. Plitviee. .. 2.7.5. Elektrane dri.avnih ieljezniea 2.7.6. Ostali izvori elektriene energije u Liei

3. Siavonija (Franjo PI ie, dip!. tehn.l

3.1. Drustveni uvjeti razvoja i pocetak elektrifikaeije u Siavoniji 3.2. Osijek i njegova elektrifikacija

3.2.1. Pripreme i gradnja elektrane i tramvaja

68 69 69 70 70

3.2.2. Proizvodnja, potrosnja i eijene elektricne energije nakon stavljanja elektrane u pogon. . 109

3.2.3. Razvoj konzuma do kraja rata (1945) 110 3.2.4. Prosirenje osjec·ke termoelektrane 1938. godine 111 3.2.5. Razvoj elektricne mreie (1927-1945) 112

71 72 72 75

3.2.6. Osjecka elektrana za vrijeme rata 114 3.2.7. lndustrijske i privatne elektrane u Osijeku 115

3.3. Elektrif ikaeija Baranje 116 3.4. Siavonska Podravina i njezine elektrane 117

3.4.1. »Munjara« u Nasicama . 117

77 3.4.2. Javne elektrane 'izmeau dva rata 118 3.4.3. Centri drvne 'industrije: Duraenovae i Belisce 119

77 3.4.3.1. £)uraenovae 119 77 3.4.3.2. Belisce 122 83 84 85 85

3.5. Elektrifikaeija sredisnjeg i istocnog dijela Siavonije 123 3.5.1. Vukovar.. . 123 3.5.2. Industrija gume i obuce Borovo 127 3.5.3. Lavas 128

87 3.5.4. Tovarnik 129 87 87 37 87 87 88 89 90

3.5.5. Vinkovei 129 3.5.6. Elakava 132

3.6. Elektrifikaeija zapadnog dijela Siavonije 134 3.6.1. Siavonski Brod .. . 134 3.6.2. Elektrane brodske industrije 136 3.6.3. Siavonska Poiega . . . 137 3.6.4. Javne elektrane pOieskog kraja 142

90 4. 90 91 91 91 91 91 91 92

Oalmacija (Ante Busatto, dip!. ing.) 143 4.1. Drustveno-poliNcki uvjeti opocetka ele"ktrifikaeije 143 4.2. Prva primjena vodnih snaga 144

4.2.1. Mliniee i stupe . 144 4.2.2. Energetske mogucnosti . 145 4.2.3. Neraeionalno kor.istenje vodnih snaga 145

4.3. Prva hid roelektrana Jaruga i eiektrifikaeija sibenskog podrucja 146 4.3.1. Druga hidroelektrana Jaruga . 148 4.3.2. Ponasanje krupnog kapitala 150

95 96 96 96 98

100 100 100 100 101 101 101

4.3.3. Hidroe!ektrana 'Manojlovac 152 4.3.3.1. Izvedba hidroelektrane 152 4.3.3.2. Eksperimenta[na elektrana . 154 4.3.3.3. Sinhronizaeija ·i pogonski manevri 155 4.3.3.4. U toku rata 156

4.3.4. Hidroelektrana Roski slap 156 4.3.5. Termoelektrana Lozovae 156 4.3.6. Elektrif ikaei ja Sibenika 157

4.3.6.1. Razvoj elektrifikacije . 157 4.3.6.2. Potrosnja ·i tarife 158

4.3.7. Elektr.ifikaeija mjesta oko Sibenika 159 4.3.7.1. Skradin 159

101 4.3.7.2. Drnis . 159 102 4.3.7.3. Knin . 159 102 4.4. Elektrifikaeija splitskog podrucja 159 102 4.4.1. Hidroelektrana Kraljevae 159

104 4.4.1.1. Projektiranje i izgradnja 159 4.4.1.2. Nerealizirani planovi . 160

104 4.4.1 .3. POlllocna hidroelektrana za vrijeme gradnje 161

105 105

4.4.1.4. Opis hidrograaevinskog dijela 162 4.4.1.5. Strojarniea i strajevi .. 163 4.4 .1.6. Rasklopno pastrojenje i dalekovod 165

V

VI

4.4.1.7. Drugi svjetski rat 4.4.2. Hidroelektrana .. Vrilo« - Majdan . . 4.4.3. Industr:ijske termoelektrane splitskog podrucja

4.4.3.1. TE Majdan, tvornice cementa 4.4.3.2. Tvornica cementa .. Dalmatia .. 4.4.3.3. Tvornica cementa .. Adria ..

4.4.4. Elektrifikacija Splita 'i blLze okolic,e 4.4.4.1. Prvi neuspjeli pokusaji 4.4.4.2. Prva elektrif-ikacija 4.4.4.3. Znaeajno prosirenje 4.4.4.4. Stimuliranje potrosnje . 4.4.4.5. Kronologija porasta potrosnje

4.4.5. Javne elektrane sirega splitskog podrueja 4.4 .5.1. Sinj . 4.4 .5.2. Makarska 4.4.5.3. Vrgorac

4.5. Elektrifikacija Zadra 4.5.1. Prva elektrifikacija - istosmjernom strujom 4.5.2. Prijelaz na izmjenicnu struju 4.5.3. Manje elektrane Zadra i okolice

4.5.3.1. Industrijska elektrana .. SAPA1 .. 4.5.3 .2. Obrovac 4.5.3.3. Biograd njm

4.6. Elektrifikacija Dubrovnika 4.6.1. Od prvih ferala do prve elektricne rasvjete 4.6.2. Funkcianiranje elektrane 4.6.3. Proizvodnja, potrosnja i cijene 4.6.4. Trai:e se novi putovi. . . . . . 4.6.5. Elektrifikacija s'ireg dubrovac;kog podrueja

4.6.5.1. 2:upa dubrovacka 4.6.5.2. Cavtat 4.6.5.3. Lopud 4.6.5.4. Gruda 4.6.5.5. Janjina 4.6.5.6. Trpanj 4.6.5.7. Metkovi6

4.7. Dalmatinski atoci ,j njihova elektrifikacija 4.7.1. Ii: Veliki . 4.7.2. Otok Brae . 4.7.3. Otok Hvar 4.7.4. Otok Vis 4.7.5. Otok Koreula 4.7.6. Orok Lastovo

Izvori podataka Pregled poduze6a cije su kratice upotrebljavane u tekstu

165 166 166 166 167 167 168 168 168 171 174 175 177 177 177 177 177 177 178 180 180 180 180 181 181 183 188 190 191 191 191 191 191 191 192 192 192 192 192 193 193 194 194

195 198

DRAGI GITATELJI!

Stavl;a;uci pred vas ovu kn;igu, zel;eli bismo vam ob;asniti ko;e su nam;e­re vodile elektroprivredu Hrvatske kad se odlucila na ova; korak.

Pocetkom 1981. godine odlucili sma obil;eziti statu godiiin;icu elektri­fikaci;e u svi;etu taka da prikupimo gradu a pocecima i razvo;u elektrifika­ci;e u svim kra;evima ko;e obuhvaca danasn;a SR Hrvatska. Taka skupl;enu gradu odlucili sma izdati u dvi;e kn;ige: ;edna bi obuhvatila razdobl;e ad pocetka elektrifikaci;e do kra;a drugoga sv;etskog rata, a druga razdob­I;e posli;eratne elektrifikaci;e, odnosno izgradn;e elektroenergetskog siste­ma Hrvatske.

Drzimo da ;e ob;avl;ivan;e dostupne grade a prvom stol;ecu elektrifi­kaci;e na nasem tlu nasa obveza prema anima ko;i su ugradili dio svoga zivota u ova sto ;e do danas napravl;eno, ali isto tako i dug prema genera­ci;ama ko;e dolaze.

Mnogima ce ova kn;iga posluziti kao pogodna dokumentaci;a za ras­prave iii analize. Kao izdavaci zelimo da mladim kadrovima ova kn;iga bude i potica; za nove napore na izucavan;u i prim;eni svih ide;a ko;e cov;ecan­stvo vade bol;em i sretni;em zivotu u miru.

Na kra;u, dopustite mi da se zahvalim svim suradnicima ko;i su prido­ni;eli da usp;esno zavrsimo posao na pripremi i izdavan;u ove kn;ige. Za­hval;u;em se autorima na velikom i znaca;nom poslu ko;i su obavili, a po­sebno drugu Vlatku Culu ko;i ;e ci;eli ova; posao inicirao i koordinirao.

Zagreb, prosinac 1983. Glavni direktor ZEOH

.. ,,, ... ,..,.,, •. _,>

Ji-:~.~; Vo;islav Roksandic, dipl. ing.

tenja voda desne polovine Buka po ondasnjem projektu -De Piette-. Medutim, nakan izgradnje nove HE Jaruga svi njezini korisnici stalno su »kupovali« vodu desne polovine Buka u vrijeme niskog vodostaja Krke radi privodenja na lijevu stranu sezonskim niskim zahvatima u mnogobrojnim tokovima po Buku.

S neracionalnom izgradnjom nastavilo se i kod hidroelektrane Manojlovac (1906. - koriiitenje najunosnijeg dijela pada, minimalna akumulacijal. hidroelek· trane Roiiki slap (1909. - dio sirine slapa, najunosniji dio pada, bez akumulacijel. te posebno kod najvete hidroelektrane Kraljevac. Ostvarena koncepcija izgradnje (1912) hidroelektrane Kraljevac ostavila je povrh izgradenog poteza oko 33% neiskoristenog pada, a ispod, do razine mora, aka 23% neiskoristenog pada od ukupne njegove visine, i to bez ikakve mogucnosti akumuliranja vade. Vlasnik je zelio sagraditi maksimalno jeftina postrojenja s time da rizik velikih unutargodis~ njih i meaugodisnjih oscilacija proizvodnje kompenzira takvom industrijskom po­trosnjom koja maze prihvatiti kolebanja u opskrbi elektritnom energijom. Zato je vlasnik proizvodnih postrojenja sagradio i vlashla industrijska postrojenja.

Velik nedostatak tako izgradenih hidroelektrana u Dalmaciji postao je u sli­jedecim desetljecima limitirajuci faktor razvitka preradivatke industrije. Posebno su pak bili zanemareni interesi vodoprivrede i poljoprivrede .

Promatramo Ii sve to s danasnje historijske udaljenosti - kada su uspjesno svladane poteskote u postepenoj i koncepcijski uskladenoj izgradnji akumulacija, brana i tunela na krskim terenima (Peruta, Zakutac, Orlovac) - moramo priznati da je za to bio nuzan i odredeni vremenski razmak za tehnicko osposobljavanje graditelja i graditeljstva .

4.3. PRVA HIDROELEKTRANA JARUGA I ELEKTRIFIKACIJA slBENSKOG PODRUCJA

Prvu hidroelektranu Dalmacije izgradila je tvrtka "Ante Supuk i sin. iz Sibenika 1895. na Skradinskom buku rijeke Krke.

Ante Supuk bio je nacelnik Sibenika, a sin Marko pomorski kapetan koji je prisustvovao Svjetskoj izlozbi 1891. u Frankfurtu n/ M i vidio prvi uspjesni pokus prijenosa vece snage trofazne struje . Otac i sin su se udruzili s inz. Me'lchsnerom, pa je ovaj posljednji na temelju odluke katastarskog poglavarstva u Sibeniku do­bio 1893. godine tzv. "Razsudu- prema kojoj mu je odobrena koncesija koristenja vode "na mjeru od 25.81 m' za hip • . Odluka je postala pravovaljana. pa je 1894. izdana »jndustrijalna komesija .. . Iste godine dobio je inz. M8'ichsner i dozvolu za postavljanje stupova za prijenos elektricne energije na opcinskom zemljistu, kao i dozvolu za izgradnju potrebne mreze preko gradskih ulica radi njihova ra­svjetljavanja .

Radovi na izgradnji hidroelektrane trajali su sarno 16 mjeseci , a sve gra­devne radove izveli su domaci graditelji i obrtnici, dok je isporuka i montaza cjelokupne elektrostrojarske opreme povjerena madarskom drustvu ,. Ganz« .

lako je koncesionirani pad bio 25.80 m. elektrana se koristila padom od svega 10 m. Otvoreni kanal dovodio je vodu do vertikalne turbine Girard 320 KS. a ova je preko koljenieastog zuptanog prijenosa pakretala harizantalni dvofazni generator 320 kVA, 3000 V, 42 peri ode. Generatorski napon 3000 V prenosio se do sibenika dalekovodom duzine 11 km s cetiri vodica . U Sibeniku se dalekovodni napan transfarmiraa na 110 V jednofazno. Hidroelektrana je gradena kaa eksperi­mentalna , jer u to vrijeme ,.Ganz« nije imao vecih iskustava. Bio je to tada vrlo smion tehnitki podvig .

146

Sl. 44. RAZVODNA PLOtA HE JARUGA I

SI. 43. Sl1ROJA'RNIOA HE JARUGA I 1914.

147

Sl. 45. UZVOONI POGlED NA SLAPOVE K-RKE (KOD SIBENIKA) ISPOD HIDROElEKTAANE NA POCETKU OVOG $TOUEtA

Dana 26. kolovoza 1695. hidroelektrana Jaruga dala je prvu elektricnu ener­giju za javnu rasvjetu Sibenika . Sluzbeni naziv hidroelektrane bio je Prva povla­stena elektricna centrala u Dalmaciji .Krka· Ante Supuk i sin .

Interesantna je licnost spomenuti inz. Meichsner. On je 1694. ponudio elek­trifikaciju (s Krke) Trogira, Kastelanskog zaljeva, a poslije i Splita, posto je godinu dana ranije i Zadru ponudio rasvjetu. Osim toga 1696. je sudjelovao u ne­prihvacenom projektu rasvjete Dubrovnika.

U teinji da prosiri ovo relativno malo postrojenje i trazeci u tu svrhu intere­sente, A. Supuk se povezao s talijanskim drustvom ,.Societa veneziana elettro­chimica •. Elektrana je 1699. pojacana jos jednom turbinom od 320 KS, odnosno generatorom 320 kVA, a talijansko drustvo sagradilo je 1699. prvu tvornicu kalci­jeva karbida u Dalmaciji uz slapove Krke. Tvornica je bila pokusna s dvije male elektropeci. Ovu je tvornicu 1900. godine unistio pozar.

Osim javnoj rasvjeti Sibenika, tad a je hidroelektrana davala energiju za pogon mlinova, uljarica i tvornica tjestenine. Prikljucilo se i kazaliste, kavane i hoteli te prva domacinstva. Hidroelektrana ukupno je iskoriStavala 3,20 m3/s vode od koncesioniranih 25,71 m3/ s.

Hidroelektrana Jaruga radila je punih 19 godina (1695- 1914), a onda su je austrougarski militaristi demontirali, zajedno s dalekovodom zbog strateskih po­treba za bakrom.

4.3.1 . Druga hidroelektrana Jaruga

Talijansko drustvo .Societa Italiana per il Carburo di Calcio· u Rimu 12. srpnja 1901. otkupljuje na dvadeset i devet godina od tvrtke . Ante supuk i sin. koncesiju za iskoristenje vade na Skradinskom buku, a ad drustva ,.Sacieta veneziana elet­trochimicaK koncesiju za proizvodnju kalcijeva karb'ida na podrucju DalmaC'ije. i Tvrtka .. Ante Supuk i sinK ustupila je neiskoristeni dio koncesionirane vade , ali je zadriala pravo opskrbe Sibenika energijom za obrt i rasvjetu .

148

Medutim, rimsko je poduzece zapalo u krizu i osnovalo je drugo drustvo , ,.Societa anonima per la utilizzazione delle forze idrauliche della Dalmazia K , skra­ceno »SufidK u Trstu, koje je preuzelo njegove obaveze i koncesije u Dalmaciji. Godine 1903. obnovljena je vodopravna koncesija, ali s istim modalitetima kao i ona iz 1693.

Graditelji nove hidroelektrane Jaruga, isporucioci opreme i montaze (Ganz) bili su oni isti koji su sagradili i prvu hidroelektranu. Hidroelektrana je puStena urad 3. pros inca 1903, kada je pustena urad i tvornica kalcijeva karbida u Crnici (Sibenik), slicne snage potrosnje s dvanaest jednofaznih elektropeci.

U novoj hidroelektrani Jaruga tune I i otvoreni kanal dovodili su vodu do vodne komore, od koje su dvije zakovane tlacne cijevi promjera 2,60 m i duiine 26,35 m, svaka za protok 15 m3/ s, maksimalno prosljedivale vodu do turbina . Po­stavljene su dvije grupe, a svaka se sastojala od jedne dvojne Francisove turbine 3500 KS spojene na istoj osovini s dvofaznim generatorom 2625 kVA, 42 periode, 15000 V. Generatorski napon proslijeden je direktno novosagradenim dvostru­kim jednofaznim dalekovodom do tvornice u Crnici. Kada je sagradena 1906. hidro­elektrana Manojlovac, ova je preuzela napajanje tvornice , a 15 kV napon iz HE Jaruge sluiio je za vlastitu potrosnju tvornice , a od 1929. kao rezerva.

Nakon prestanka rada stare hidroelektrane Jaruga 1914, prepusten je cijeli koncesionirani protok drustvu .Sufid. , a drustvo je godisnje besplatno davalo .Supuku. milijun kWh za potrebe sibenika.

Znacajnija rekonstrukcija nove hidroelektrane izvedena je za vrijeme prvoga svjetskog rata 1916, kada su je preuzele vojne vlasti. Tada je obavljeno prespa­janje generatora s dvofaznih na trofazne, a demontiran je i jedan bakreni vodic s

$1. 46. HE JARUGA II, STROJARN ICA PA IJE REKONSTAUKCIJE 1936.

149

51. 47. HE JARUGA II, STIROJARN ICA NAKON REKONSTRUKCIJE 1936/37.

dvostrukog jednolaznog dalekovoda do Sibenika. Skradin koji je vee 1920. dobio 3000 V napon iz stare HE Jaruge, sada se napaja preko transformatora 120 kVA, jednofazne transformacije 15000/ 3000 V u elektrani.

Prema ugovoru 0 ustupanju koncesije .Sufid. prepusta 1929. hidroelektranu tvrtki . Ante Supuk i sin •.

Prilikom izgradnje prve tvornice aluminija u Jugoslaviji, u Lozovcu, 1936. i 1937. postavljeni su u HE Jarugi novi strojevi i tlacni cjevovodi. Sada su to je· dnake dvojne turbine, ali s novim rotorima i snagom po turbini od 4 000 KS, te novi generatori po 4000 kVA s generatorskim naponom 6,3 kV, ali sada sa 50 perioda, te transformacijom na 15 kV za Sibenik i Skradin . Tvornica alurninija spojena je sa 3 kabela 15 kV. Mjesec dana nakon pustanja u pogon (svibnja 1937) rekonstruirane elektrane proizveden je prvi jugoslavenski aluminij.

U toku drugoga svjetskog rata ferolegure i aluminij bili su vazan strateski materijal potreban ratnoj industriji neprijatelja. Poslije prve diverzije 1941. u tvor· nici ferolegura, 31 . listopada 1942. minirano je , u suradnji s radnicima, rasklopno postrojenje u HE Jaruga, pa je na nekoliko tjedana onemogueena proizvodnja alu· minija . U jesen 1942. miniran je i porusen dalekovod 30 kV iz HE Manojlovac, a u sijecnju 1943. unistena je 15 kV kabelska veza iz HE Jaruge do tvornice alumi· nija u Lozovcu. Tako je obustavljena ratna proizvodnja ferolegura i aluminija .

4.3.2. Ponasanje krupnog kapitala

Vee je receno da je talijansko drustvo »Sufid« otkupil0 vodopravnu koncesiju za elektroenergetsko koristenje pada na Skradinskom buku rijeke Krke i sagradilo drugu hidroelektranu Jaruga 1903. Godine 1901. .Sufid. je dobio koncesiju za ko· ristenje slapova grupe Manojlovac na Krki, a godine 1907. otkupio je vodopravnu koncesiju koristenja slapova Vel ike i Male Gubavice na rijeci Getini, koja je bila 1904. izdana drugom drustvu.

150

Sve su te koncesije bile uvjetovane izgradnjom industrijskih postrojenja. "Su. lid" je sagradio u Sibeniku (Grnici) tvornicu kalcijeva karbida koja je s dvanaest jednolaznih peei proradila 1903. istodobno s novom HE Jaruga, a prosirena je 1906. izgradnjom HE Manojlovac na ukupno 30 peei i novom proizvodnjom cija. namida. U 1912. proradila je u Dugom Ratu -Sulidova- tvornica kalcijeva karbida i cijanamida (dusicno gnojivo) istodobno s izgradnjom prve etape HE Kraljevac . • Sulid. nije ispunio u cijelosti uvjete koncesije, jer su one dodatno u 1915. bile uvjetovane zahtjevom da se u odredenom roku povecaju odnosno podignu nove elektrokemijske industrije.

Uoci prvoga svjetskog rata rekonstruirane su peci u Crnici.

U tvornici za proizvodnju ,kalcijeva karbida i cijanamida u Dugom Ratu mon­tirano je i radilo je do 1917. godine 6 jednolaznih peei s ukupnim ucinkom od 14400 kVA. Godine 1918. rekonstruirana je tvornica i montirane dvije trofazne peei sa po 5600 kVA umjesto cetiri jednofazne.

Antitalijansko raspolozenje javnosti nakon prvoga svjetskog rata zahtijevalo je da se iz talijanskih ruku izbije kljuc privrednog razvoja Dalmacije.

Jugoslavenska je vlada 13. travnja 1929. zakljucila s Drustvom tuniskih fosfata j gnojiva u Parizu ugovor kojim je to drustvo obavezala da osnuje novo drustvo za iskoristavanje vodnih snaga Dalmacije, :koje ce u toku jedne godine otkupiti svu pokretnu i nepokretnu imovinu -Sufida. u Dalmaciji , njegove hidroelektrane Kra· Ijevac i Manojlovac. sve njegove tvornice, te nastaviti s radom iskoristavajuci svu proizvodnju u njima.

Ugovorom je novom drustvu priznat monopol iskoristenja vodnih snaga Oal­macije i povlaSten polozaj podizanja elektrokemijskih i elektrometalurskih indu· strija, a ono je do 1937. trebalo poveeati proizvodnju energije na Getini i Krki s novim hidroelektranama koje bi davale do 900 milijuna kWh godisnje. U ovu svrhu drustvu su priznate vece olaksice fjskalne prirode, a na ime svih ostalih dazbina ugovoren je godisnji pausal koji ee drustvo plaeati drzavi.

Novo je drustvo osnovano pod imenom »La Dalmatienne« sa sjediStem u Pa­rizu . Posto je otkupilo svu imovinu drustva »Sufid«, montiralo je od .. Sufida« na­bavljene turbine i generatore i do 1932. dovrsilo sve radove na drugoj etapi HE Kraljevac.

Nijednu daljnju obavezu po ugovoru drustvo . La Dalmatienne« nije izvrsilo. Nije izgradilo nijednu novu hidroelektranu ni tvornicu. U 1931. prekinulo je i rad u tvornici u Dugom Ratu na nekoliko mjeseci, da bi ga nastavilo u ogranicenom opsegu.

Tvornicu u Crnici (Sibenik) zatvorilo je potpuno, a dio strucnih radnika za­poslen je u Dugom Ratu . Instalacije tvornice karbida u sibeniku uskoro su po. stale nesposobne za rad. Tek u 1938. produzilo je drustvo s radom u Grnici, pro. izvodnjom feromangana i silikomangana s jednom trofaznom peei od 4,5 MVA, 7 jednofaznih po 1,5 MVA i dvije male peei po 0,15 MVA.

HE Manojlovac je od 1931. do 1938. radila samo toliko koliko je bilo potrebno za osvjetljenje zatvorene tvornice u Crnici. Prekidi u radu tvornica svakako su bili i posljedica svjetske krize 1931 / 32. godine.

Godine 1936. obavljena je daljnja rekonstrukcija tvornice u Dugom Ratu. Tom prilikom potpuno su uklonjene jednofazne elektropeci i montirane dvije trofazne po 7000 kVA, pa je instalirana snaga tvornice dosegla 24000 kVA. Osim karbida i cijanamida uvela se i proizvodnja fero5i1icija, feromangana i ferokroma. Tako 5U 5e tvornice , koje 5U za vrijeme prvoga svjetskog rata proizvodile karbid u ratne

151