samozapošljavanje kao izlaz iz socijalne isključenosti
DESCRIPTION
Give Women a Chance! EU funded project IPA IV Women in the Labour Market magistarski rad Ekonomski fakultet u Osijek Poslijediplomski studij poduzetništvoTRANSCRIPT
SVEUČILIŠTE JOSIPA JURJA STROSSMAYERA U OSIJEKUEKONOMSKI FAKULTET U OSIJEKU
POSLIJEDIPLOMSKI STUDIJ «PODUZETNIŠTVO»
Dijana Ferković
SAMOZAPOŠLJAVANJE KAO IZLAZ
IZ SOCIJALNE ISKLJUČENOSTI
Magistarski rad
Mentor: prof. dr. sc. Slavica Singer
Osijek, 2012.
„Like slavery and apartheid, poverty is not natural.
It is man-made and it can be overcome
and eradicated by the actions of human beings”
Nelson Mandela
2
SADRŽAJ
1. SAŽETAK.............................................................................................6
2. UVOD...................................................................................................7
3. CILJEVI I METODOLOGIJA ISTRAŽIVANJA.....................................11
3.1. CILJ ISTRAŽIVANJA............................................................................11
3.2. HIPOTEZE ISTRAŽIVANJA..................................................................12
3.3. IZVORI PODATAKA..............................................................................13
3.4. RAZGRANIČENJA I POTEŠKOĆE U ISTRAŽIVANJU.........................14
3.5. METODE ISTRAŽIVANJA.....................................................................14
4. SAMOZAPOŠLJAVANJE U FUNKCIJI SMANJENJA SOCIJALNE ISKLJUČENOSTI UGROŽENIH SKUPINA............................................18
4.1. SOCIJALNA ISKLJUČENOST...............................................................18
4.1.1. Pojam socijalne isključenosti....................................................................18
4.1.2. Socio-demografska obilježja socijalno isključenih....................................21
4.1.3. Uzroci i posljedice stanja socijalne isključenosti.......................................24
4.1.4. Elementi Programa borbe protiv siromaštva i socijalne isključenosti Republike Hrvatske.............................................................................................27
4.1.5. Tretman socijalne isključenosti u Europskoj uniji i budućnost hrvatskih socijalno isključenih skupina nakon pristupanja Hrvatske EU............................31
4.2. SAMOZAPOŠLJAVANJE KAO GENERATOR RAZVOJA PODUZETNIŠTVA I SREDSTVO GOSPODARSKOG RAZVITKA..............36
4.2.1. Pojam i oblici samozapošljavanja.............................................................36
4.2.2. Motivi i osnovni preduvjeti za samozapošljavanje....................................39
4.2.3. Prednosti i opasnosti samozapošljavanja u smislu poduzetničkog rizika. 42
4.2.4. Stupanj samozaposlenosti u svijetu i Hrvatskoj........................................44
4.2.5. Mjere EU za poticanje samozapošljavanja zbog potrebe jačanja poduzetničke aktivnosti.......................................................................................47
4.2.6. Postojeći sustavi poticaja za samozapošljavanje u Republici Hrvatskoj...49
5. SLUČAJ: OD ŽRTVE DO PODUZETNIKA I NATRAG.......................51
5.1. UVOD.....................................................................................................51
5.2. FAZA IDENTIFIKACIJE AKTIVNIH MJERA ZAPOŠLJAVANJA ZA SKUPINE UGROŽENE SOCIJALNOM ISKLJUČENOŠĆU.........................53
5.2.1. Značajke pleterničkog područja i socijalna slika.......................................53
5.2.2. Razlozi pokretanja inicijative za izradu projekta „Dajmo ženama priliku!“.56
5.2.3. Analiza problema, ciljeva i dionika projekta..............................................59
3
5.2.4. Prijavitelji projekta i projektni partneri.......................................................61
5.3. PROJEKT "DAJMO ŽENAMA PRILIKU!" – PROVEDBA......................64
5.3.1. Informiranje i modeli privlačenja pozornosti socijalno isključenih žena u Pleternici.............................................................................................................64
5.3.2. Kriteriji odabira sudionica i početni otpor uključivanju u projekt................66
5.3.3. Faza istraživanja konteksta projekta – postojeće stanje žena starijih od 40 godina u Pleternici..............................................................................................68
5.3.4. Faza osnaživanja i edukacije ciljane skupine...........................................72
5.3.5. Faza samozapošljavanja – socijalno poduzetništvo kroz udrugu „Dajmo ženama priliku!“..................................................................................................75
Tapaciranje namještaja................................................................................................77
Pečenje kolača............................................................................................................78
Čišćenje i održavanje...................................................................................................79
Organizacija vjenčanja.................................................................................................80
5.4. REAKCIJE OKRUŽENJA U PROVEDBENOJ FAZI PROJEKTA „DAJMO ŽENAMA PRILIKU!“.......................................................................81
5.4.1. Nerazumijevanje lokalne vlasti i sudbina Revolving fonda.......................81
5.4.2. Reakcije institucija, lokalne sredine i tržišta..............................................84
5.5. UNUTARNJI PROBLEMI ORGANIZACIJE...........................................87
5.5.1. Hijerarhija udruge, organizacijska struktura i timski rad............................87
5.5.2. Motivacija, poduzetnički duh, otvorenost ka novim idejama.....................90
5.5.3. Naučene lekcije – ugrožena samoodrživost projekta................................93
5.5. ZAKLJUČAK SLUČAJA.........................................................................94
6. ANALIZA SLUČAJA............................................................................95
6.1. UVOD.....................................................................................................95
6.2. IDENTIFIKACIJA PROBLEMA..............................................................97
6.3. ANALIZA SOCIJALNO ISKLJUČENIH SKUPINA ZA SAMOZAPOŠLJAVANJE.............................................................................99
6.3.1. Analiza slučaja modelom ispitivanja razvojnog potencijala rasta tvrtke prema Gibbu.......................................................................................................99
Baza ideja....................................................................................................................99
Baza resursa..............................................................................................................100
Baza iskustva.............................................................................................................101
Baza liderstva............................................................................................................102
Baza kontrole resursa................................................................................................103
6.3.2. SWOT analiza socijalno isključenih osoba na primjeru žena starijih od 40 godina iz ruralnih područja................................................................................104
4
6.3.3. PEST analiza poslovanja udruge "Dajmo ženama priliku!" u kontekstu okruženja u Hrvatskoj za samozapošljavanje socijalno isključenih i sustava poticanja i potpore njihovog uključivanja..........................................................108
Političko-pravno okruženje.........................................................................................108
Ekonomsko okruženje...............................................................................................109
Socio-kulturno okruženje...........................................................................................110
Tehnološko okruženje................................................................................................111
6.4. ANALIZA POTENCIJALA SOCIJALNO ISKLJUČENIH OSOBA U SMISLU RAZVOJA PODUZETNIŠTVA......................................................113
6.5. ANALIZA KAPACITETA SAMOZAPOŠLJAVANJA U RJEŠAVANJU PITANJA SOCIJALNE ISKLJUČENOSTI...................................................117
6.6. MOGUĆE STRATEGIJE ZA PRISTUP UKLJUČIVANJA U CILJU PODUZETNIČKOG I GOSPODARSKOG RAZVOJA.................................121
6.7. PRIJEDLOG RJEŠENJA I ELEMENTI BUDUĆIH RAZVOJNIH PROJEKATA...............................................................................................125
6.8. ZAKLJUČAK ANALIZE SLUČAJA......................................................130
7. ZAKLJUČAK....................................................................................132
8. LITERATURA...................................................................................135
POPIS SLIKA I TABLICA............................................................................141
PRILOZI......................................................................................................142
5
1. SAŽETAK
U središtu interesa ovog magistarskog rada su socijalno isključene skupine
društva, konkretno žene starije životne dobi iz ruralnih područja Hrvatske, te
istraživanje njihove spremnosti i realnih mogućnosti za uključivanje kroz
samozapošljavanje, odnosno poduzetništvo. Rad nastoji sugerirati moguće modele
(samo)zapošljavanja te poticanja poduzetničkog mentaliteta socijalno isključenih
skupina.
Magistarski rad je proizašao iz konkretnog projekta „Dajmo ženama priliku!“
financiranog od strane Europske unije, i provedenog tijekom 2008. i 2009. godine na
području grada Pleternice.
Osnovni ciljevi ovog magistarskog rada bili su:
analizirati samozapošljavanje kao nositelja gospodarskog razvoja
odrediti ulogu ljudskih resursa regije u smislu njihovog razvojnog potencijala
(posebno kroz grupaciju socijalno isključenih osobe)
istražiti tržište rada, procijeniti prikrivenu zaposlenost te istražiti u kojoj mjeri
postojeća prava socijalno isključenih utječu na njihovo samozapošljavanje, te
dati smjernice za ubrzano samozapošljavanje osoba ugroženih socijalnom
isključenošću, u cilju prekidanja začaranog kruga isključenosti.
U pisanju rada primijenjena je metoda slučaja kojom se opisuje položaj socijalno
isključenih osoba na području grada Pleternice. Analizom slučaja vrednovali su se
mogući modusi uključivanja socijalno isključenih osoba te su definirani ključni dionici
kao nositelji aktivnosti usmjerenih smanjenju nezaposlenosti te grupe ljudi. Na kraju
rada sugerira se moguće rješenje s posebnim naglaskom na samozapošljavanje
osoba, odnosno njihovo poduzetničko djelovanje.
6
2. UVOD
Suvremenici smo burnih vremena u kojima svjedočimo restrukturiranju
nacionalne ekonomije, koja prolazi kroz trnoviti put tranzicije i reformi. Promjene se
događaju na više razina i područja, te dotiču sva ekonomska, socijalna,
demokratizacijska, okolišna, razvojna i svaka druga pitanja. Istovremeno sa razvojem
društva, ili zbog njega, događa se i strašna tehnološka revolucija koja relativizira sve
do sada poznato i utemeljeno. Svijet se danas događa virtualno. Procesi se korjenito
mijenjaju. Sustavi vrijednosti nestaju i ponovno se rađaju. U globalnom selu, čini se,
pravila igre još nisu jasno postavljena.
Usprkos tome, moderna društva, pa tako i Hrvatsko, vječno teže svom razvoju
i evoluciji, kroz koje će se uspostaviti pravičnije, humanije i gospodarski snažno
društvo. U tom procesu, svatko nastoji što kvalitetnije identificirati razvojna
ograničenja i probleme, kreirati viziju svog razvoja, i na što učinkovitiji način pristupiti
ostvarenju te vizije, kroz rješavanje prepoznatih problema. Metode i razvojni modeli
nikad nisu isti u dvije različite društvene zajednice i upravo je u tome čar razvojnih
procesa. Ono što jednako je to što svi nastoje staviti u pogon sve svoje raspoložive
resurse i aktivirati svoje razvojne potencijale.
U ukupnoj populaciji, suočenoj sa navedenim razvojnim izazovima, uočavaju
se posebne skupine ljudi koje su na marginama društvenog života, čiji se položaj
može opisati kao socijalna isključenost, ili koje su ugrožene mogućnošću da postanu
socijalno isključene. Definirane su nezaposlenošću, siromaštvom i socijalnim
neangažmanom, a u okvirima strateškog promatranja njihovog stanja moguće ih je
uvrstiti u "slabosti", ali i "prilike" određenog društva1. Rezultati istraživanja2 su
pokazali da u Hrvatskoj ima 9,7% socijalno isključenih osoba, odnosno onih kod kojih
je primjetna međupovezanost tri vrste prikraćenosti: ekonomske, radne i
sociokulturne. Ovaj rad se bavi promatranjem tih skupina ljudi, u smislu identifikacije
njihovog potencijala kao razvojnog faktora cijele zajednice. Socijalno isključene
1 Socijalno isključeni predstavljaju element i slabosti i prilika (weaknesses, opportunities) u okvirima SWOT analize određenog društva.2 Matković, T. i Štulhofer, A.: Istraživanje socijalne isključenosti – empirijska analiza socijalne isključenosti, u sklopu Siromaštvo, nezaposlenost i socijalna isključenost, UNDP, Zagreb, 2006.
7
osobe svakom društvu, pa i hrvatskom, mogu predstavljati veliki razvojni potencijal,
ukoliko se uspije prodrijeti u razloge njihove stagnacije i pasivnosti. Pokretanje
promjena u njihovom načinu razmišljanja donijelo bi učinke spill-overa prvenstveno u
okvirima njihove uže zajednice (obitelji, lokalne sredine), a posredno i na
gospodarsko-socijalni razvoj općenito.
Polazište nam je u tezi da je samozapošljavanje aktivnost koja značajno
doprinosi razvoju cijelog društva, te da je to pokretač koji kroz razvoj poduzetništva i
poduzetničke kulture multiplikativno utječe na efikasnije tržište, ali i snažno utječe na
izgradnju samopouzdanih i hrabrih pojedinaca kakve svako društvo treba i želi.
Prema podacima Eurostata, u Hrvatskoj ima između 13-14% samozaposlenih
osoba u nefinancijskom sektoru3. To iznosi nešto više od 125.000 osoba koje
vlastitim angažmanom skrbe o sebi i svojim obiteljima. Stavljajući u ovakav kontekst
socijalno isključene pojedince, kroz ovaj rad se nastoje dati odgovori na pitanja
poput: Da li su socijalno isključene osobe kroz mogućnost svog samozapošljavanja
razvojni potencijal društva?, te Da li u njima leži kapacitet za promjene samih sebe, a
time i cjelokupne zajednice?
Masovno zapošljavanje slabo obrazovane radne snage u uvjetima
visokosofisticirane tehnologije u procesima proizvodnje više ne može biti rješenje
problema. Negativna populacijska kretanja (posebice u ruralnim područjima, gdje uz
depopulaciju dolazi i do iseljavanja mladih obitelji i pojedinaca, osobito
visokoobrazovanih osoba i mladih djevojaka), visoka nezaposlenost radno
sposobnog stanovništva, niske stope zaposlenosti i participacije radne snage, kao i
sve prisutna siva ekonomija, samo su neka obilježja hrvatskog tržišta rada4. Kako se
u svemu tome mogu snaći osobe pogođene socijalnom isključenošću?
Pretpostavka je da je prekidanje začaranog kruga nezaposlenosti –
siromaštva – neaktivnosti – isključenosti, moguće prekinuti samo kroz aktivni
angažman aktera lokalnog razvoja. Lokalne incijative, koje primjenjuju pristup
bottom-up5, i pristupaju rješavanju specifičnih problema nekog područja, možda
mogu biti jedno od rješenja za pomoć isključenim skupinama.
3 Prema podacima Eurostata za drugi kvartal 2005. godine bilo je točno 13,7% samozaposlenih (127.000 osoba) u nefinancijskom sektoru, što isključuje poljoprivrednike, javnu upravu i zaposlene u financijama i ostalim netržišnim uslugama. U EU 27 je bilo 15,5 % samozaposlenih.
4 Tolić, S.: Samozapošljavanje u funkciji regionalnog razvoja, doktorska disertacija, Ekonomski fakultet u Osijeku, Osijek, 2006.
5 Bottom-up pristup – pristup od dolje prema gore – pristup koji u prvi plan stavlja stvarne potrebe građana (dolje), koje su onda upućene u obliku projekata ili strateških dokumenata osobama na vlasti ili centralnoj državi (gore).
8
Jedna takva inicijativa je oblikovana u projekt naziva "Dajmo ženama priliku!"
koji se provodio 2008. god. na području Grada Pleternice (Požeško-slavonska
županija). Projektom se nastojalo nizom aktivnih mjera potaknuti ostvarivanje
jednakih mogućnosti i utjecati na stvaranje pozitivnog ozračja i preduvjeta za izlazak
iz opasnog stanja isključenosti. Ciljana skupina projekta su žene starije od 40 godina,
stanovnice ruralnog područja i najvećim dijelom dugotrajno nezaposlene, koje su
imale priliku pokrenuti svoje vlastite poduzetničke pothvate. Ovaj konkretan primjer je
iskorišten kao poslovni slučaj koji se obrađuje u poglavlju 5., te detaljno analizira u
poglavlju 6.
Odabrana skupina predstavlja samo jednu od tipično socijalno isključenih
skupina u društvu. Međutim, na primjeru ove skupine bit će moguće izvući zaključke
primjenljive i na ostalim ranjivim skupinama (nacionalne manjine, prognanici, žrtve
nasilja, ovisnici, dugotrajno nezaposleni mladi, osobe sa invaliditetom, itd.).
Spremnost za aktivno uključivanje na tržištu rada kroz projekte
samozapošljavanja je općenito izrazito niska. U ruralnim područjima je taj problem
još izraženiji zbog neravnopravnog položaja poduzetnika u pogledu infrastrukturne
opremljenosti ruralnih naselja. Stoga veliki broj visokoobrazovanih osoba napušta
ruralna područja koristeći bolje mogućnosti za razvijanje samostalnog posla ili
zapošljavanje u gradovima. Manje obrazovani kadar, kakav su u najvećem broju
slučajeva i socijalno isključene osobe, u uvjetima niske ponude radnih mjesta na
tržištu rada, ostaje na selu bez dovoljno znanja i resursa za pokretanje bilo kakvog
posla.
Takva dugotrajna stanja izlažu gospodarstvo daljnjem erodiranju proizvodnih
resursa u pogledu materijalnog i intelektualnog kapitala i predstavljaju gubitak
potencijalnog gospodarskog resursa za cijelu naciju ili regiju. Upravo zato prioritet
vlasti mora biti promijeniti takvo stanje u gospodarski i socijalno održivo.
Ostaje pitanje: Kako pokrenuti gospodarski razvoj? Bit će potrebno probuditi
svijest svakog pojedinca kako bi inovativni potencijal sadržan u ljudskom kapitalu i
kapitaliziran u materijalnim bogatstvima dobio nesmetan prostor za aktivnu i
uspješnu realizaciju. Ova misija je u slučajevima socijalno isključenih još zahtjevnija i
bolnija. Preplitanje psiho-socijalnih problema sa realno teškim stanjem (gospodarske
krize i recesije) multiplicira negativne učinke i zahtijeva još veću inovativnost u
rješavanju ovih problema.
9
U konačnici, potrebno je vidjeti ne samo postoji li razvojni kapacitet u socijalno
isključenim osobama, već i da li je on dovoljno velik da bi bio od interesa nacionalnim
politikama. Istovremeno, važno je znati i koliki su troškovi zanemarivanja socijalne
isključenosti kao fenomena za društvo u cjelini. Uočavanje ovih odgovora je od
iznimne važnosti za smjerove u kojima se suvremena Hrvatska želi razvijati.
10
3. CILJEVI I METODOLOGIJA ISTRAŽIVANJA
3.1. CILJ ISTRAŽIVANJA
Istraživanje mogućnosti samozapošljavanja socijalno isključenih osoba
potaknuto je problemom nejasnih razvojnih smjerova Požeško-slavonske županije. U
kaosu strateških dokumenata i nejasnih razvojnih planova, naziru se problematična
područja i ugrožene skupine ljudi, čiji su potencijali do sada bili u potpunosti
zanemareni. Radi se o ljudima prikraćenim za zaposlenje, bez dovoljnih financijskih
sredstava za prosječnu egzistenciju te bez socijalno-kulturnog ophođenja
uobičajenog većini u modernim društvima.
Zadaci istraživanja bili su sljedeći:
analizirati mjesto i ulogu samozapošljavanja kao oblika razvoja poduzetništva,
i potencijalnog nositelja gospodarskog razvoja područja
odrediti mjesto i ulogu postojećih ljudskih resursa Požeško-slavonske županije
u smislu njihovog razvojnog potencijala ili ograničavajućih obilježja (posebno
kroz grupaciju socijalno isključenih osobe)
istražiti tržište rada, detaljnije analizirati kolika je usklađenost ponude radne
snage i potražnje u brojčanom i kvalifikacijskom smislu, procijeniti prikrivenu
zaposlenost te istražiti u kojoj mjeri materijalna i druga prava socijalno
isključenih utječu na njihovo aktivno sudjelovanje u procesu
samozapošljavanja
na temelju sintetičkog prikaza dobivenih rezultata, dati smjernice za ubrzano
zapošljavanje ili samozapošljavanje osoba ugroženih socijalnom
isključenošću, u cilju prekidanja začaranog kruga isključenosti.
11
3.2. HIPOTEZE ISTRAŽIVANJA
Postavljeni zadaci kreirani su u smislu propitivanja sljedećih hipoteza:
- Neusklađenost ponude i potražnje na tržištu rada, te nedovoljna gospodarska
aktivnost u Požeško-slavonskoj županiji usporavaju gospodarski razvoj.
Samozapošljavanje kao oblik poduzetničkog pothvata predstavlja način za
snažniji gospodarski i društveni razvojni zamah.
- Ljudski kapital i poduzetnički duh temelj su za pokretanje pozitivnih promjena
na razini pojedinca, a posredno i cijele zajednice.
- Požeško-slavonska županija posjeduje očuvan ruralni i subruralni prostor za
razvoj ruralnog gospodarstva, koji uz potencijale nosi i brojno socijalno
isključeno stanovništvo.
- Socijalna isključenost je promjenljivo stanje kojeg je moguće aktivnim
mjerama na lokalnoj razini preokrenuti u razvojni potencijal područja.
- Motivacijska logika socijalno isključenih osoba funkcionira na drugačijoj razini
od uobičajene, i u tome leže suštinski problemi njihove neaktivnosti.
- Socijalno isključene osobe su po svojoj definiciji osobe već zapale u
apatičnost, te same ne žele promjene koje bi im društvo rado nametnulo. Iz
tog proizlazi težina zadatka njihovog mijenjanja.
- Napori u rješavanju problema socijalne isključenosti (kroz samozapošljavanje
isključenih) moraju biti puno veći, dugotrajniji, imati bottom-up pristup, te biti
multisektorski, kako bi rezultati na duge staze bili opipljivi. Rješenja moraju biti
inovativnija od dosadašnjih, kako bi se prodrijelo u uzroke stanja isključenosti.
- Budućnost mora donijeti veće promjene u percepciji socijalno uključenih, te
otvoriti raspravu o mogućnostima promijenjenog doživljaja problema,
prihvaćanja socijalno isključenih osoba u društvo kao takve, te potpuno
drugačijim pristupima socijalno isključenima kao razvojnom resursu.
12
3.3. IZVORI PODATAKA
Poslovni slučaj „Od žrtve do poduzetnika“ napisan je na temelju osobnih
iskustava protagonistice koja je ujedno i autorica ovog magistarskog rada, te na
temelju intervjua sa ostalim sudionicima slučaja (projekta). U okvirima ovog projekta,
provedeno je opsežno terensko istraživanje stanja ciljane skupine (socijalno
isključenih žena starijih od 40 godina na području Grada Pleternice), kojeg je provela
tvrtka Hendal d.o.o. u suradnji sa predstavnicama ciljane skupine, koje su bile
uključene u provedbu u ulozi anketarki. Rezultati ovog istraživanja su iscrpno
korišteni tijekom pisanja rada.
Najčešće korišteni izvori brojnih statističkih podataka dobiveni su iz različitih
Operativnih programa za provedbu fondova EU, te korištenjem dostupnih strateških
dokumenata Republike Hrvatske ili Požeško-slavonske županije6. Podaci i materijali
za izradu rada također uključuju:
- zapise na temelju intervjua fizičkih i pravnih osoba
- fotodokumentacija prikupljena na terenu
- pripremljeni materijali od strane pojedinih fizičkih i pravnih osoba
- službene internet stranice državnih tijela, gradova, razvojnih agencija i slično.
Osim navedenih izvora u radu se koriste periodični i godišnji izvještaji HZZ-a
o kretanju nezaposlenosti, izvještaji FINA-e o rezultatima poduzetničkih aktivnosti,
rezultati Popisa poljoprivrede i Popisa stanovništva, rezultati istraživanja GEM 2002. i
GEM 2006. za Hrvatsku, odgovarajuća literatura relevantna za predmet istraživanja,
rezultati istraživanja, znanstveni i stručni radovi drugih autora, poslovna
dokumentacija banaka i ministarstava, te domaći i inozemni službeni statistički
podatci.
6 Regionalni operativni program Požeško-slavonske županije, Strateški okvir za razvoj 2006-2013, Operativni program za regionalnu konkurentnost, Operativni program za razvoj ljudskih resursa, itd.
13
3.4. RAZGRANIČENJA I POTEŠKOĆE U ISTRAŽIVANJU
Konkretno, magistarski rad se bavi analizom potencijala socijalno isključenih
osoba kroz mogućnosti njihovog samozapošljavanja, na primjeru nerazvijenog
slavonskog grada Pleternice, u Požeško-slavonskoj županiji, u vremenu 2007. i
2008. godine.
Objektivne poteškoće pri istraživanju prouzročene su nedovoljnim i
nedostupnim efektivnim pokazateljima poslovanja gospodarstva u županiji.
Nepostojanje sofisticiranih gospodarskih statističkih pokazatelja otežava
uspoređivanje gospodarskih učinaka. Dobivanje podataka od strane Državnog
zavoda za statistiku otežano je zbog sporosti u rješavanju pojedinačnih upita i visoke
cijene za takve usluge. Također, pravo na dostupnost informacija u Hrvatskoj je tek
u povojima.
3.5. METODE ISTRAŽIVANJA
Kao opći metodološki obrazac korišten je deduktivni pristup analiziranju društvenih i
gospodarskih procesa koji podrazumijeva kreiranje zaključaka od najšireg analitičkog
okvira prema pojedinačnim slučajevima. Metodološki koncept sastoji se iz četiri
stupnjevane analitičke razine.
Prva razina uključuje teorijski pristup u razmatranju globalnog društveno-
gospodarskog okruženja, a potom se analiza nastavlja (druga razina) na razini
pojedinačnih država (Hrvatske ili drugih država, za usporedbu) s naglaskom na
oblikovanje poopćenih zaključaka. Analiza se odnosi na propitivanje uloge države u
razvojnim procesima sa svrhom definiranja jasnih i održivih ciljeva gospodarskog i
društvenog razvoja.
Na trećoj razini dedukcije, istraživanja i rezultati spuštaju se na nižu razinu
prema prostornom analitičkom obuhvatu, ali i sa stajališta iznesenih zaključaka koji
se s razine poopćavanja sve učestalije spuštaju na razinu operativnosti i konkretne
primjene. Prostorna analiza treće razine dedukcije odnosi se na područje jedne
županije, u ovom slučaju Požeško-slavonske, te u okviru nje na prostor još manje
analitičke jedinice, u ovom slučaju Grada Pleternice. Posljednja, četvrta razina
odnosi se na pojedinačni slučaj i praktičnu primjenu. Obrađen je poslovni slučaj koji
14
se odvija unutar odnosa jedne lokalne zajednice, a zatim je prikazan model
proaktivne politike samozapošljavanje socijalno isključenih osoba (žena starijih od 40
godina). Ovaj model predstavlja jedno od operativnih rješenja kojim se može utjecati
na povećanje samozapošljavanja u ruralnim i manje urbanim područjima Hrvatske.
Visok stupanj primjenjivosti ovog modela osiguran je apliciranjem znanja i iskustva
kroz navedeni deduktivni analitički okvir.
Za pisanje poslovnog slučaja korištene su preporuke i iskustva Harvardske
poslovne škole7, koja je prva u svijetu započela s korišenjem metode poslovnih
slučajeva u podučavanju studenata koji se obrazuju za buduće menadžere.
Metoda slučaja je empirijsko ispitivanje koje istražuje suvremene fenomene
unutar svojeg stvarnog konteksta; kada granice između fenomena i konteksta nisu
jasne; te u kojima su korišteni mnogobrojni izvori dokaza8. Osnovni izvori dokaza
metode slučaja predstavljaju intervjui zbog činjenice da su ljudi osnovni protagonisti.
Uz pomoć intervjua može se predočiti mišljenje sudionika ili protagonista slučaja i
tako izbjeći subjektivnost autora. Prema tome, može se naglasiti i da je metoda
intervjua korištena kao najčešći oblik prikupljanja informacija. Obje korištene metoda
doprinose realističnosti, kreativnosti, analitičnosti i dinamičnosti magistarskog rada.
Analiza poslovnog slučaja učinjena je primjenom modela ispitivanja razvojnog
potencijala rasta tvrtke prema A. Gibbu9. U kontekstu analize poslovnog slučaja
posebno je učinjen osvrt na Global Entrepreneurship Monitor (GEM) istraživanja za
Hrvatsku, kojima se vrednuje poduzetnička aktivnost i poduzetnički potencijal, kao i
na pokazatelje poduzetničke aktivnosti malih gospodarskih subjekata
(samozaposlenih u start-up-u), prikazan u poslovnom slučaju.
Analiza slučaja je započela SWOT10 analizom koja daje najbolji osvrt na
mogućnost strategijskog planiranja. Svrha korištenja SWOT analize je osiguravanje
visokog stupnja usklađenosti interne i eksterne okoline poduzeća u definiranju
strategije poduzeća. Da bi poslovni ciljevi poduzeća bili realno ostvarivi, moraju
7 Roberts, M.J.: Developing a Teaching Case. 9-900-001 Rev. June 28, 2001. Harvard Business School
8 Yin, R.K.: «The case Study as a Research Method, Uses anad Users of Information»- LIS 391D1 –Spring 1997.
9 Allan Gibb je profesor emeritus na „University of Durham Business School, Associate university of Durham“ u Velikoj Britaniji i na poslijediplomskom studiju „Poduzetništvo“ na Ekonomskom fakultetu u Osijeku, Republika Hrvatska.
10 engl. skraćenica od Strenghts (snage), Weaknesses (slabosti), Opportunities (prilike), Treats (prijetnje)
15
počivati na realnoj ocjeni mogućnosti njihove provedbe. Stoga je potrebno ocijeniti
uvjete provedbe strategije putem SWOT analize11.
Analiza se temelji na procjeni snaga, slabosti, prilika i prijetnji. Njihovom
međusobnom kombinacijom generira se matrica s četiri poslovne strategije: maxi-
maxi, maxi-mini, mini-maxi i mini-mini, kako je to prikazano na slici 1.
Slika 1: Strategijske implikacije SWOT analize,
Unutarnje snage (S)
Snage u menadžmentu, operacijama, financijama, marketingu, istraživanju, razvoju idr.
Unutarnje slabosti (W)Slabosti u područjima snaga
Vanjske prilike (O)Sadašnji i budući ekonomski uvjeti, političke i društvene promjene, novi proizvodi, usluge i tehnologija
Maxi-maxi strategija:Potencijalno najuspješnija strategija – uporaba snaga da bi se iskoristile prilike
Mini-maxi strategija:Razvojna strategija prevladavanja slabosti u cilju iskorištavanja prilika
Vanjske prijetnje (T)Nedostatak energije, konkurencija i područja slična u polju «prilika»
Maxi-mini strategija:Uporaba snaga da bi se nosilo s prijetnjama ili ih se izbjeglo
Mini-mini strategija:Smanjivanje opsega poslovanja, likvidacija ili zajednički pothvat
izvor: Weihrich, H.: Koontz, H.: «Menedžment», X izdanje, MATE d.o.o., Zagreb, 1993., str. 175.
Također je pri analizi slučaja korištena i PEST analiza, kako za analizu
okruženja Udruge "Dajmo ženama priliku!", tako i za općenitu analizu okruženja u
Hrvatskoj, u kontekstu samozapošljavanja. PEST analiza predstavlja detaljniji prikaz
drugog dijela SWOT analize, posvećen mogućnostima i vanjskim opasnostima koje
prijete organizaciji. Njenim korištenjem se mogu stvoriti strategije koje će se temeljiti
na objektivnoj procjeni okruženja u kojem organizacija/poduzeće djeluje. Da ne bi
izostavili niti jedno važno pitanje, analiza se obavlja po skupinama.
11 Pfeifer, S.: nastavni materijali iz kolegija Poduzetnički management, Poslijediplomski studij Poduzetništvo, Ekonomski fakultet u Osijeku, Osijek, 2004.g.
16
Naziv PEST je izveden iz početnih slova glavnih skupina:
P -
E -
S -
T -
POLITIČKA
EKONOMSKA
SOCIJALNA
TEHNOLOŠKA
Pri PEST analizi uzimaju se u obzir sljedeći čimbenici:
a) Politički - Tko je na vlasti i kakva je politika vezana za područje djelatnosti
organizacije? Koji zakonski propisi pospješuju ili sprečavaju učinkovito djelovanje?
Jesu li vlasti otvorene za dijalog?
b) Ekonomski - Postoje li lokalni potencijali za razvoj? Kakvo je stanje
gospodarstva, je li stabilno? Koje su najjače gospodarske grane? Obogaćuje li se
društvo?
c) Socijalni - Kako društvo doživljava pitanje s kojm se organizacija bavi? Je li
to što radite u skladu sa zahtjevima za socijalnom jednakosti? Postoji li socijalni otpor
prema vašoj organizaciji? Je li zajednica otvorena prema novim idejama?
d) Tehnološki - Na koji način zemljopisni uvjeti, mediji, stopa tehnološkog
razvoja, inovacije i drugo utječu na učinkovitost organizacije?12
Teorijski sudovi o stanju u gospodarstvu i kretanju nezaposlenosti učinjeni su
pomoću pokazatelja općeprihvaćenih u domaćoj i stranoj literaturi. To su npr. stope
nezaposlenosti, stope zaposlenosti, stope participacije radne snage i odnos broja
nezaposlenih u broju zaposlenih, broj samozaposlenih i dr.
12 NVO priručnik – kuharica za udruge, Odraz – održivi razvoj zajednice, Zagreb, 2002.
17
4. SAMOZAPOŠLJAVANJE U FUNKCIJI SMANJENJA SOCIJALNE ISKLJUČENOSTI UGROŽENIH SKUPINA
4.1. SOCIJALNA ISKLJUČENOST
4.1.1. Pojam socijalne isključenosti
Krajem 80-tih godina 20-tog stoljeća pojam siromaštva, u većini razvijenih
zemalja Europske unije, poglavito Velike Britanije i Njemačke, postaje nepoželjan.
Pod njihovim utjecajem, siromaštvo zamjenjuje pojam socijalne isključenosti13, koji se
prvi put spominje u dokumentu iz 1988. godine, pod nazivom Drugi program za borbu
protiv siromaštva. Već sljedeće godine, 1989. socijalna isključenost postaje dijelom
Europske socijalne povelje, da bi 7 godina kasnije dovela do definiranja do tada
potpuno nepoznatog prava, prava na zaštitu od socijalne isključenosti.
Definiranje socijalne isključenosti još uvijek nije doseglo zadovoljavajuću
razinu, pa je pojam još uvijek prilično maglovit i višeznačan. Neki autori se slažu da
pojam samo pokriva već postojeće termine poput siromaštva, marginalizacije,
diskriminacije i potklase14, dok drugi15 inzistiraju na tom da je socijalna isključenost
puno kompleksniji pojam. Učestalo korištenje ovog pojma nije znatno doprinijelo
rašćišćavanju ovih nedoumica.
Prema definiciji britanske vlade, socijalna isključenost je "izraz za ono što se
može dogoditi kada ljudi, ili čitava područja pate od kombinacije povezanih problema
kao što su nezaposlenost, neprikladne kvalifikacije, mali prihodi, loše stanovanje,
visoko kriminalna okolina, loše zdravlje i raspad obitelji"16. Jasno se može primjetiti
da je socijalna isključenost pojava koja može nastati kombinacijom navedenih
elemenata. Međutim, patiti od navedenih problema, ne mora nužno značiti da će
osoba biti i socijalno isključena. Prema definiciji EU, koja je pojam i lansirala,
socijalna isključenost je "dinamički proces, najbolje opisan kao kretanje prema nižim
13 Šućur, Z.: Socijalna isključenost: pojam, pristupi i operacionalizacija, Izvorni znanstveni članak, Pravni fakultet, Studijski centar socijalnog rada, Sveučilište u Zagrebu, 2004. Ovdje je izvrsno obrađena terminološka odrednica socijalne isključenosti kao fenomena. 14 Ibidem15 Ibidem16 Sukladno međuresorskom odjelu za socijalnu isključenost – Social Exclusion Unit
18
razinama: određene nepovoljne okolnosti vode prema isključenosti, koja zatim stvara
još veći broj nepovoljnih okolnosti i sve veću isključenost, završavajući s
perzistentnim, višestruko deprivirajućim okolnostima. Pojedinci, kućanstva i
geografska područja mogu biti isključeni iz pristupa vrijednim resursima kao što su
zaposlenje, zdravlje, obrazovanje, socijalni i politički život"17. Sukladno ovom
poimanju, socijalna isključenost nužno znači gomilanje loših životnih okolnosti.
Suvremenije određenje socijalne isključenosti ide u smjeru same riječi
isključivanje, pa nalaže da se radi o neuspjehu u jednom od 4 sustava: a) civilnom ili
građanskom – koji označava stupanj jednakosti ili ravnopravnosti drugima u
demokratskom sustavu; b) ekonomskom – implicirajući pristup zaposlenju i
ekonomskim dobrima; c) socijalnom – označavajući mogućnost pristupa socijalnim
uslugama koje pruža država, te d) interpersonalnom – koji uključuje mogućnost
uspostave obiteljskih, prijateljskih, susjedskih i sličnih odnosa. Ovi sustavi se
nadopunjuju i ovise jedan o drugom. Nedovoljan osjećaj pripadnosti jednom od ovih
sustava potrebno je kompenzirati vrlo dobrim odnosima u drugim sustavima. Ukoliko
to nije moguće, te dođe do loših odnosa u više spomenutih sustava, moguće je
govoriti o socijalnoj isključenosti osobe ili skupine osoba. Također, situacija postaje
ozbiljnija kad je socijalna isključenost relativno trajnijeg karaktera.
Još jedan od načina za iznalaženje definicije socijalne isključenosti može
poći i od izraza njegovog antonima. Naime, "socijalna uključenost je proces kojim se
nastoji osigurati da svatko, neovisno o svom iskustvu i okolnostima, može ostvariti
puni potencijal u životu. … Uključujuće društvo karakterizira napor za smanjenom
nejednakošću te ravnoteža između individualnih prava i dužnosti povećane socijalne
kohezije"18.
Vrlo često citirana definicija socijalne isključenosti19 pojašnjava da su
socijalno isključene one osobe koje ne mogu participirati u normalnim građanskim
aktivnostima društva (premda bi to željeli), ali im to onemogućuju čimbenici izvan
njihovog utjecaja. Dobrovoljno isključeni se ne bi ubrajali u ovu skupinu, te je to i
najveća kritika ove definicije. Vrlo često nije potpuno jasno kada je osoba dobrovoljno
postala isključena, a kada je to prouzročeno vanjskim faktorima nad kojima osoba
17 Eurostat: Recommendations on Social Exclusion and Poverty statistics, Domain: Income and Living Conditions, Statistics Programming Committee recommendations on social exclusion and poverty statistics, Luxembourg, 1998. 18 Centre for Economic and Social Inclusion, 2002. na web siteu www.cesi.org.uk19 Burchardt, T., Le Grand, J. and Piachaut, D.: Social Exclusion in Britain 1991-1995, Social Policy and Administration, volume 33 issue 3: str. 227-244., 1999.
19
nema kontrolu. Moguće je postaviti pitanje: Da li je samoisključenje koje je posljedica
diskriminacije dobrovoljno ili ne?
Odnos socijalne isključenosti i siromaštva je vrlo bitan element u fazi
definiranja prvog pojma. Sociolozi se spore oko njihove povezanosti. Neki autori
tvrde kako je socijalna isključenost samo preimenovano siromaštvo, izmišljeno kako
bi vlade razvijenih zemalja uklonile pokazatelje koji bi mogli ukazati na vlastite
neuspjehe20. Prema tome, pojam socijalne isključenosti je manje optužujući i
predstavlja svojevrsni eufemizam za siromaštvo. Postoje definiranja koja podređuju
socijalnu isključenost siromaštvu, ali i obrnuta situacija nije rijetka. Ipak, većina
sociologa će siromaštvo poistovjetiti sa nedostatkom materijalnih sredstava (resursa,
novca), dok socijalna isključenost podrazumijeva puno više elemenata i dimenzija,
posebice nedostatak participacije i kumulativnost nepovoljnih okolnosti.
Osnovna razlika između siromaštva i socijalne isključenosti leži u činjenici da
se socijalna isključenost mora promatrati na relativan način. Nema socijalne
isključenosti ukoliko se ne uključi i element društva i društvenog konteksta.
Prednosti korištenja pojma socijalne isključenosti leže u tome što se
rasprava o životnom standardu pomjerila od puke deskripcije posljedica prema
procesima koji uzrokuju promjene u životnom standardu. Dodan je dinamički
element. Također, otvoren je prostor za rasprave o problemima socijalnih zajednica i
područja, nasuprot raspravama o problemima i stanjima pojedinca.
"Prava" socijalna isključenost je kombinacija objektivnih i subjektivnih
faktora, pri čemu objektivna isključenost mora sadržavati barem dvije ili više
distribucijskih dimenzija i barem jednu relacijsku dimenziju. Subjektivna se
isključenost odnosi na subjektivnu ocjenu mogućnosti participacije u društvenom
životu. "Stvarno" isključeni materijalno su deprivirani, imaju ograničene šanse za
socijalnom participacijom te oni sami smatraju da nisu potpuno socijalno integrirani21.
Dakle, "socijalna isključenost višedimenzionalni je proces koji slabi
povezanost pojedinca i zajednice. Te veze mogu biti ekonomske, političke,
sociokulturne te prostorne. Što je više obilježja po kojima je osoba isključena, to ona
postaje ranjivija. Obilježja isključenosti vezana su uz pristup tržištu rada,
najosnovnijim uslugama i socijalnoj mreži. Ovisno o cjelokupnom ekonomskom
20 Abrahamson P.: Social Exclusion in Europe: Old Wine in New Bottles, Družboslovne rasprave, Vol XI, No 19-20, 119-136, 1995.21 Šućur, Z. (2004)
20
razvoju, osobe mogu biti isključene iz dobara i usluga, iz tržišta rada i iz ljudskih
prava"22.
4.1.2. Socio-demografska obilježja socijalno isključenih
Zbog složenosti i nejasnoće pojma socijalne isključenosti nije jednostavno
nedvosmisleno opisati obilježja koja nose socijalno isključene osobe. Empirijska
istraživanja koja su se bavila socijalnom isključenosti23 mjerila su ovaj fenomen kroz
stanje zaposlenosti, što ni u kojem slučaju ne odgovara u potpunosti definiciji
socijalne isključenosti. Uključenost u tržište rada ne mora nužno značiti da je osoba i
socijalno uključena, što vrijedi i za obratnu situaciju. Npr. nezaposleni mladi nisu
nužno socijalno isključeni.
Istraživanja koja su se oslanjala ponajviše na materijalnu dimenziju ne
zadovoljavaju potrebe koje pojam nalaže. Nužno je uključiti osim ovih distribucijskih
dimenzija i relacijske dimenzije. Jedno je s drugim i povezano, pa će pojedinci sa
slabijim distribucijskim obilježjima (manja primanja, lošiji stambeni uvjeti) vrlo često
imati i relacijske elemente lošije (pokidane socijalne veze, slabija politička
participacija itd.).
Suvremenija istraživanja uvode i dodatne elemente. Prepoznato je da u
nekim kulturama, poput južnoeuropskih kultura, siromaštvo ne mora značiti i
isključenost iz društvenih skupina. Također, obitelj s jedne strane može i štititi i
ograničavati socijalnu isključenost, pa će žene ponekad biti isključene s tržišta rada
upravo iz razloga presnažne obiteljske povezanosti i uključenosti. U isto vrijeme,
takav odnos ne vrijedi za muškarca. On se smatra isključenim samo u odnosima
zaposlenja i društvenih veza.
Sociolozi spore oko toga treba li socijalnu isključenost mjeriti kroz pojedine
indikatore, ili ih je nužno kombinirati i proučavati kroz neki oblik kumulativnih indeksa.
Treba poći od tog da je bit socijalne isključenosti u slabljenju ili kidanju socijalnih
veza i s druge strane u multidimenzionalnoj depriviranosti, od kojih barem jedna
mora biti relacijska.
22 Bejaković, P.: Siromaštvo, nejednakost i socijalna isključenost u Europskoj uniji i Hrvatskoj, Institut za javne financije, Zagreb, 4. poglavlje u knjizi grupe autora: Pridruživanje Hrvatske Europskoj uniji: Izazovi institucionalnih prilagodbi, Institut za javne financije, Zagreb i Zaklada Friedrich Ebert, Zagreb, 2003.23 Šućur, Z. (2004)
21
Socio-demografska obilježja socijalno isključenih korespondiraju sa
obilježjima siromašnih. Siromašne osobe većinom žive u prenaseljenim i slabo
održavanim stambenim prostorima, prehrana im je, posebice u gradovima,
ograničena i nekvalitetna i najčešće su vrlo niskog ili nikakvog obrazovanja.
Društvena mreža im je vrlo sužena (ovo je faktor koji povezuje pojmove siromaštva i
socijalne isključenosti), a često su i fizički slabije pokretni (u smislu tjelesnih
ograničenja, ali i prepreka u smislu prijevoza i putovanja).
Tablica 1. Dimenzije i indikatori socijalne isključenosti
DIMENZIJE INDIKATORI
Distribucijske / materijalne
Tržište rada Dugotrajna nezaposlenost
Životne potrepštine Neadekvatan životni standard
Dohodak Ispod linije siromaštva
Obrazovanje Bez ikakvih kvalifikacija
Stambeni uvjeti Manje od sobe po osobi / bez kupatila
Rezidencijalno područje Loši životni uvjeti u kvartu, nesigurnost
Zdravlje Loše zdravstveno stanje
Relacijske / participativne
Socijalne veze Bez bliskih prijatelja i šanse za kontakt
Politička participacija Pesimizam glede političkog utjecaja
Anomija (odsutnost normi) Prekompliciran život, osjećaj usamljenosti
Obiteljske mreže Samački život, raspad obitelji
Dugoročna perspektiva Razvoj životnih uvjeta Stalno loši uvjeti zadnjih nekoliko godina
Subjektivna perspektiva Subjektivna percepcija Osjećaj isključenosti iz društva
Izvor: Šućur, Z. (2004)
Moguće je generalizirati da su među socijalno isključenim osobama natprosječno
zastupljene žene i osobe koje žive u seoskim sredinama. Također, prosječna starost
isključene osobe je oko 5 godina veća od uključene osobe.
22
Tablica 2. Sociodemografska obilježja uključenih, siromašnih i socijalno isključenih
Uključeni Siromašni Isključeni
Prosječna dob 39,6 43,2 44,1
%
SPOL
Žene 38,0 57,4 68,1
Muškarci 62,0 42,7 31,9
TIP KUĆANSTVA
Samci 11,4 7,4 6,4
Višečlana kućanstva 88,6 92,6 93,6
VELIČINA NASELJA
Do 2000 stanovnika 39,4 62,0 70,2
Više od 2000 stanovnika 60,6 38,0 29,8
Izvor: Matković, T. i Štulhofer, A. (2006)
Istraživanje Matkovića i Štulhofera (2006) je dokazalo da je obrazovanje od ključne
važnosti za uključivanje određene osobe. Gotovo 80% isključenih ima samo osnovnu
školu (ili nezavršenu osnovnu školu). Zanimljivo je primjetiti da među socijalno
isključenim osobama nema gotovo niti jedne osobe sa završenom višom ili visokom
školom.
Ukoliko bi se radio fotorobot tipične socijalno isključene osobe, to bi bila
ženska osoba koja stanuje u manjoj seoskoj zajednici. Rođena je prije 1970. godine i
ima završenu osnovnu školu, pa je jasno da za njom ne postoji potražnja na tržištu
rada i svedena je na ranjivu ulogu kućanice. Također, istraživanje je dokazalo da je
regionalna zastupljenost socijalno isključenih osoba najizraženija upravo u Slavoniji.
Slavonija se pokazala kao jedina regija u kojoj boravak doprinosi riziku siromaštva.
Razlozi leže u specifičnim uvjetima života u gospodarski još uvijek marginalno
uključenim dijelovima zemlje24.
24 Matkovic, T. i Štulhofer, A. (2006)
23
4.1.3. Uzroci i posljedice stanja socijalne isključenosti
Uzroci socijalne isključenosti se prema teoretičarima mogu svrstati u tri
paradigmatske skupine: solidarnost, specijalizacija i monopol25.
Prema paradigmi solidarnosti, isključenost se javlja onda kad dolazi do
raspadanja socijalnih veza i nestajanja solidarnosti između pojedinaca i društva.
Solidarnost ovdje podrazumijeva čiste društvene odnose, a manje političke ili
ekonomske. Ovaj, pretežito francuski diskurs, u prvi plan ističe socijalne i kolektivne
veze. Primjer su starije neženje koji su često zbog osobnih i socijalnih hendikepa
isključeni iz društva. Prema ovom konceptu, dužnost je društva aktivno tražiti ovakve
pojedince i pružiti im mogućnost (re)integracije, uz naglašen element recipročnosti,
odnosno odgovornosti društva ali i socijalno isključene osobe. Klasičan asimetrični
model pružanja socijalne pomoći u kojoj samo jedna strana aktivno djeluje na
socijalni problem, dok druga pasivno "prima", ovdje je zamijenjen pokušajima
stvaranja aktivnog i pregovarački jakog korisnika pomoći.
Paradigma specijalizacije počiva u angloameričkom liberalizmu, gdje se
društvo definira kroz individualizam i osobne interese i motive koji pokreću sve
ostalo. Prema ovoj teoriji, isključenost je individualna po svojoj prirodi, a javlja se
onda kada postoje neodgovarajuća pravila u određenoj sferi specijalizacije ili kad
postoje barijere u međusobnom kretanju među sferama. Isključenost je oblik
diskriminacije kada je pojedincu onemogućeno slobodno sudjelovati u socijalnim
razmjenama. Društvo, prema ovim principima mora ukloniti barijere, a pojedinac
mora sam odlučiti napraviti izbor prema boljem životu.
Paradigma monopola potječe u europskoj ljevičarskoj teoriji, koja društvo
promatra kao niz hijerarhijski posloženih skupina. Uzroci socijalne isključenosti leže u
većim pravima i privilegijama koje imaju više hijerarhijske skupine (insideri). Pristup
vrijednim resursima (zaposlenju, obrazovanju i slično) omogućuje održavanje
nametnutnih društvenih nejednakosti. Glavni problem upravo čine izdašna i
prezaštićena prava insidera, kojima skupine outsidera obično nemaju nikakav
pristup.
Već ranije je rečeno da se socijalna isključenost može shvatiti kao
višedimenzionalna prikraćenost pojedinca. Ova prikraćenost se odnosi na cijeli niz
25 www.chronicpoverty.org/toolbox/Socialexclusion.php, svibanj 2009
24
resursa, i njihovu kombinaciju. Uglavnom se radi o socioekonomskim (zapošljavanje,
dohodak), institucionalnim (školovanje, zdravstvene i socijalne usluge), kulturnim
(kulturni identitet, kulturni sadržaji), i interpersonalnim resursima (vezani uz emotivni
segment osobnosti). Bitno je naglasiti da je socijalna isključenost prisutna tek ukoliko
je dugoročnija, odnosno ako pojedincu nije jednostavno izaći iz takvog položaja.
Također, socijalno isključene osobe nisu one osobe koje su deprivirane zbog svoje
volje, odnosno socijalna isključenost postoji tek ukoliko je nužnost (a ne na primjer
posljedica lijenosti pojedinca ili nekih drugih osobnih obilježja). Ključno obilježje ovog
stanja je višedimenzionalnost, i to je upravo distinkcija od jednostavnijih pojava poput
siromaštva ili nejednakosti.
Štulhofer (i Matković) je u svom istraživanju mjerio socijalnu isključenost na
temelju tri prostora uskraćenosti: radnog (zaposlenje), ekonomskog (siromaštvo) i
sociokulturnog (izoliranost)26. Razlog za upravo ova tri prostora se jednostavno
razumiju. Upravo to su pitanja od najveće važnosti za svakog pojedinca, i problemi u
tim poljima života se dramatično proživljavaju. Prema ovim autorima, osoba je
socijalno isključena tek ako je uskraćena u sva tri ova prostora istodobno. Radni,
ekonomski i sociokulturni prostor međusobno generiraju i reproduciraju jedan drugi,
odnosno deprivacijom u jednom od njih stvara se deprivacija i u druga dva, što onda
predstavlja socijalnu isključenost.
Istraživanje je provedeno u prosincu 2003. godine na uzorku od 2500
stanovnika starijih od 20 godina i prilično dobro je istražilo stanje stanovništva po
pitanju socijalne isključenosti. Nedostaci istraživanja su neobuhvaćanje mladih na
školovanju, starijih od 65 godina, te što istraživanje nije prikazalo regionalnu
rasprostranjenost socijalne isključenosti. Također, nije se uspjela pratiti dinamika
socijalne isključenosti, odnosno njeno trajanje, već je istraživanje bilo fokusirano na
stanje socijalne isključenosti u određenom trenutku.
Ekonomska prikraćenost je definirana linijom siromaštva koja se izračunava
na temelju združenih prihoda svih članova kućanstva (npr. obitelj sa dvoje roditelja i
dvoje malodobne djece mlađe od 14 godina za doseći liniju siromaštva treba 35.300
kuna godišnje). Radna prikraćenost je definirana nezaposlenošću, no iz te skupine
su isključeni neaktivni (domaćice i nezaposleni koji su odustali od traženja posla).
Sociokulturna prikraćenost je određena kao izostanak društvene participacije,
odnosno izoliranost od društvenih skupina, klubova, udruga, političkih organizacija,
26 Matković, T. i Štulhofer, A. (2006)
25
religijskih skupina i slično. Zbog nepreciznosti i težine u određivanju ovakve
definicije, sociokulturna prikraćenost je mjerena samo kao popratni element
prethodna dva (siromaštva i nezaposlenosti), a ne kao rizični faktor sam po sebi.
Rezultati ovog istraživanja pokazala su međupovezanost ove tri vrste
prikraćenosti, a konkretan dobiveni rezultat je da u Hrvatskoj ima 9,7% socijalno
isključenih, kao kombinacija sva tri ova elementa. Detalji se mogu vidjeti na slici 2.
Slika 2. Raširenost ekonomske i radne prikraćenosti, ranjivosti i socijalne isključenosti (SI)
Izvor: Matković, T. i Štulhofer A. (2006)
U sklopu istog istraživanja, ispitanicima su postavljena pitanja o njihovom
zadovoljstvu vlastitim životom. Dokazano je da socijalno isključene obilježava
najmanja kvaliteta življenja, odnosno imaju najnepovoljniji društveni položaj.
26
4.1.4. Elementi Programa borbe protiv siromaštva i socijalne isključenosti Republike Hrvatske
U skladu sa ciljevima istraživanja, prihvaćena je teza kako je socijalna
isključenost nešto loše, odnosno njeno prevladavanje nešto dobro. Socijalna
isključenost stoji nasuprot pozitivnim obilježjima uloga i značajki "uključenog"
pojedinca, koji zarađuje za život svoje obitelji, plaća državi poreze, te je produktivan i
odgovoran građanin. Svakako da ovaj pristup zanemaruje kompleksne identitete
pojedinaca koji žele ostati (polu)isključeni zbog samo sebi poznatih razloga, te je to
potrebno poštivati. Također, moguće je primjetiti da se društvo treba razvijati u
smjeru promjene svoje opće matrice, pa prema tome budućnost nosi i promjene u
kojima se neće nužno težiti uključivanju marginalnih skupina u mainstream društva,
već će se marginalne skupine prihvatiti kao takve u core društva kao cjeline.
Koncept socijalne isključenosti kojim se bavi ovo istraživanje obuhvaća ipak
uže shvaćenu socijalnu isključenost. To su skupine koje su nenamjerno isključeni te
osjećaju svoje stanje kao nepovoljno.
Ovako opisana socijalna isključenost zahtijeva "sveukupnu mobilizaciju
napora i kombinaciju ekonomskih i socijalnih mjera"27. U isto vrijeme,
interdisciplinarna priroda isključenosti omogućuje da se različiti socijalno-politički
problemi povežu suvremenim konceptom rješenja koji se oslanja na popularne
pojmove poput "partnerstva", "zajedničkih rješenja" i slično. Idealno za političke elite
kojima maglovitost pojma daje alibi i prostor za pravdanje strategijskim konceptom,
bez potrebe da se precizno navodi bit samog termina.
Zadatak je socijalne politike i socijalnog rada, u prvom redu, spriječiti
dugotrajnu i kumulativnu deprivaciju, koja skoro bez iznimke dovodi do težih
slučajeva socijalne isključenosti.
U Hrvatskoj, kao i većini tranzicijskih država tijekom prvih desetak godina
svoje tranzicije, evidentno je poraslo siromaštvo. Povećanje nezaposlenosti se
događalo u uvjetima velikih gospodarskih, socijalnih i političkih promjena.
Nezaposleni, slabije obrazovani i ruralno stanovništvo su najranjivije skupine za ove
posljedice. Egzistencijalni problemi često dovode do povećane stope nasilničkog
27 Spicker, P.: Exclusion, u Journal of Common Market Studies, volume 35 issue 1, str. 133-143., March 1997.
27
kriminala, a u pravilu dolazi i do narušavanja socijalnog kapitala i nižeg sudjelovanja
građana u političkom životu i društvu općenito.
Stanje siromaštva u Hrvatskoj je mjereno u nekoliko navrata i pokazalo je da
je stanje znatno povoljnije nego u drugim tranzicijskim zemljama (izuzev Slovenije).
Svjetska banka, u suradnji sa Vladom RH, te koristeći analizu ankete o potrošnji
kućanstava koju je proveo Državni zavod za statistiku, pokazuje da samo 4%
stanovništva živi sa 4,30 USD dnevno, što je međunarodno usporedivi standard u
tranzicijskim zemljama28. Problem sa siromaštvom u Hrvatskoj ne leži toliko u broju
siromašnih nego u obilježjima tog siromaštva. Ono je u Hrvatskoj trajne prirode.
Dominantne i osjetljive skupine su nezaposleni, neaktivni i slabije obrazovani. Gotovo
tri četvrtine siromašnih žive u obiteljima u kojima glava obitelji ima samo osnovno
obrazovanje ili čak ni to.
Sociolog Šućur je 2001. godine proveo istraživanje među 500 primatelja
socijalne pomoći (pomoći za uzdržavanje) o njihovim demografskim i ekonomskim
obilježjima. Šućur razlikuje primatelje pomoći (tražitelje) i korisnike (uključujući
tražitelja i sve članove njegove obitelji). Prema radnoj sposobnosti, korisnici socijalne
skrbi se mogu podijeliti na nezaposlene i radno nesposobne. Hrvatska među
tranzicijskim zemljama ima najveći udio nezaposlenih među ovom populacijom. Što
je još značajnije, više od polovica ovih nezaposlenih primatelja, bilo je bez posla dulje
od 5 godina.
2002. godine Vlada RH usvaja Program borbe protiv siromaštva i socijalne
isključenosti. U izradi Programa sudjelovali su stručnjaci različitih institucija, kao što
su: Studijski centar socijalnog rada Pravnog fakulteta, Hrvatski zavod za
zapošljavanje, Državni zavod za zaštitu obitelji, materinstva i mladeži, Ministarstvo
rada i socijalne skrbi i druga ministarstva Vlade29. Ovo je po prvi puta da jedan
službeni dokument naglašava pitanja socijalne isključenosti i navodi konkretne uloge
i zadatke pojedinih državnih tijela u smanjivanju stope siromaštva. Mjere su
uključivale: a) programe zapošljavanja – izrada nacionalnog programa zapošljavanja,
decentralizacija u kreiranju politika zapošljavanja, fleksibilnost na tržištu rada,
usmjerenost na socijalnu pomoć zamijeniti radnim pristupom (javni radovi),
zapošljavanje osoba s invaliditetom; b) zdravstvo – reforma sustava, reforma
dopunskog osiguranja i participacija, veća pokrivenost zdravstvenih usluga osnovnim
28 Bejaković, P. (2003)29 Program borbe protiv siromaštva i socijalne isključenosti u Hrvatskoj, Ministarstvo rada i socijalne skrbi, Zagreb, 2001, online izvor: www.rsp.hr/ojs2/index.php/rsp/article/view/217/221, svibanj 2009.
28
paketom, naglasak na prevenciji i osnovnoj zdravstvenoj skrbi; c) obrazovanje –
smanjiti stopu napuštanja školovanja, više stipendija i školarina, cjeloživotno učenje,
obrazovanje odraslih; d) socijalno stanovanje – pilot projekti socijalnog stanovanja,
lokalni angažman na problemima stanova, kontrola nad cijenama najma stanova,
učinkovitije stambene subvencije; e) obiteljska politika – Državni zavod za zaštitu
obitelji, materinstva i mladeži, obiteljski centri za neformalne programe rada sa
obiteljima sa djecom, prilagodba politika porodnog dopusta, dječji doplatci; f)
područja od posebnog interesa, prognanici – nastavak skrbi o pogođenim
područjima, izjednačavanje prognaničke naknade sa socijalnom pomoći, pomoć
povratnicima u uspostavi poljoprivredne djelatnosti; g) socijalna pomoć i skrb –
imovinski cenzus, minimalni dohodak, suradnja s nevladinim i humanitarnim
organizacijama, službama za zapošljavanje, privatizacija nekih djelatnosti socijalne
skrbi, decentralizacija financiranja.
Slabost ovog dokumenta leži u činjenici da su dokument u cijelosti napisali
predstavnici istih tih državnih tijela, uz pomoć stručnjaka iz područja socijalnog prava.
Predstavnici civilnog društva i ostali socijalni partneri nisu bili uključeni, niti je zbog
tog dokumenta pokrenut širi konzultativni proces. Dokaz da je Program samo
deklarativan je to što Tijelo za praćenje njegove provedbe nikad nije podnijelo
nikakvo izvješće Vladi, premda je to prema samom Programu bilo obvezno jednom
godišnje učiniti30.
Uspješna politika uključivanja bi trebala imati dva uporišta: oslabljivanje
mogućnosti prikraćivanja i smanjivanje rizika da djeca socijalno isključenih i sama
postanu socijalno isključena. U prvom slučaju, radilo bi se o mjerama kojima se
stvaraju radna mjesta, potiče zapošljavanje i povećava životni standard. Također, u
ovo uvrštavamo i mjere za društveno umrežavanje i suradnju. U drugom slučaju,
nužne su aktivnosti koje se usmjeravaju na socijalno isključene obitelji, što je
posebice u Hrvatskoj zanemareno, što je vidljivo i iz toga što ovakve mjere još nisu
postale niti predmetom predizbornih političkih obećanja, a kamoli da je nešto rađeno
na njihovom provođenju.
Za uspješan izlazak iz tranzicijskih problema nužno je nekoliko elemenata:
početno stanje (geostrateški položaj države, prethodno ekonomsko i gospodarsko
30 Stubbs, P. i Zrinščak, S.: Proširena socijalna Europa? Socijalna politika, socijalna uključenost i socijalni dijalog u Hrvatskoj i Europskoj uniji, Institut za javne financije, Zagreb, 7. poglavlje u knjizi grupe autora: Pridruživanje Hrvatske Europskoj uniji: Ususret izazovima pregovora, Institut za javne financije, Zagreb i Zaklada Friedrich Ebert, 2005.
29
stanje, prirodna bogatstva); institucionalno stanje na početku tranzicije; politički
sustav, te opseg i kakvoća ekonomskih reformi koje su države provele. Međutim,
državna vlast nigdje, pa ni u Hrvatskoj, nije u mogućnosti ni stanju samostalno riješiti
sve probleme koje tranzicija, ali i općenito globalizacija, nose sa sobom. Od države
se očekuje da pruži stabilan zakonodavni okvir, socijalnu infrastrukturu, te u suradnji
s građanima ustanovi vladavinu prava. Jasno je da socijalno isključeni najviše trpe od
nepostojanja jasnih zakona i nevoljkosti društva da ih poštuje. Za postizanje ovoga,
potrebna je politička volja i odlučnost vodstva, no podjednako je bitno osnaživati
građane i ravnopravno ih uključivati u politički proces.
Usprkos visokom udjelu transfera u BDP-u (25%) u Hrvatskoj se ostvaruje
slaba preraspodjela iz razloga što je većina programa vrlo loše usmjerena. Oni dobro
usmjereni socijalni programi čine tek manji dio socijalnih rashoda. Dojam je da sustav
socijalne skrbi samo pojačava svojom neučinkovitošću razinu nejednakosti31.
Kao zaključak, zanimljivo je naglasiti da je siromaštvo u Hrvatskoj ne samo
razmjerno malo, nego i plitko (jaz siromaštva32 je 1998. godine iznosio 1,8% BDP-a,
dok je u prosjeku potrošnja siromašnih bila samo 20% ispod granice siromaštva).
Stoga se može konstatirati da bi se uz optimalno usmjeravanje pomoći (i ciljano
dodjeljivanje socijalne pomoći potrebitima) siromaštvo u Hrvatskoj moglo u
potpunosti iskorijeniti uz izdvajanje 1% BDP-a.
31 World Bank 200132 Jaz siromaštva pokazuje koliko bi dohotka trebalo transferirati siromašnom stanovništvu da se dohodak kućanstva podigne do granice siromaštva. (Bejaković, P., 2003)
30
4.1.5. Tretman socijalne isključenosti u Europskoj uniji i budućnost hrvatskih socijalno isključenih skupina nakon pristupanja Hrvatske EU
Do početka 21. stoljeća Europska unija je postigla mnogo po pitanju
koordinacije ekonomskih politika (zajedničko tržište, ekonomska i monetarna unija,
uvođenje eura). Isto se ne bi moglo tvrditi u slučaju koordinacije socijalnih politika,
iako je jasno da se kroz gospodarski razvoj utječe posredno i na socijalni status
građana EU. Razlozi za ovo mogu ležati u nejednakim gospodarskim stupnjevima
razvoja, pa bi harmonizacija sustava socijalne skrbi zasigurno bila kamen spoticanja
u već ionako osjetljivoj Europskoj uniji. Većem osvješćivanju o socijalnih problemima
unutar Europe, posebno su doprinijela tri faktora: pridruživanje triju relativno
siromašnih država (Grčke 1981., Španjolske i Portugala 1986.), veći utjecaj političke
ljevice te aktivni mandat Jacquesa Delorsa kao predsjednika Europske komisije od
1985. godine33.
Jedinstveni europski ugovor iz 1987. (The Single European Act) po prvi put
spominje težnju za socijalnom uključenošću, nakon čega se isto spominje i u
Ugovoru iz Maastrichta, u okviru Protokola o socijalnoj politici. Amsterdamski ugovor,
u kojem je naglašena potreba kontinuirane izgradnje socijalne Europe, ide i korak
dalje te definira neposredne mjere u ostvarivanju ovih nastojanja. Ovo su bili
preduvjeti da Europska unija značajnije počne djelovanje na području socijalne
politike.
Prvi konkretni potezi su se ticali praćenja stanja u zapošljavanju i
definiranjem mjera kojima bi se utjecalo na efikasnost i brzine strukturnih reformi
tržišta rada. Sve su ovo bili samo uvodni koraci koji su otvorili vrata promjenama koje
donosi Lisabonska strategija iz 2000. godine, prema kojoj socijalna politika postaje
ravnopravna ekonomskoj, monetarnoj i financijskoj. Prema ovoj strategiji, EU je u
prvom desetljeću 21. stoljeća trebala postati "najkonkurentnije dinamično društvo u
svijetu utemeljeno na znanju, sposobno za ostvarivanje održivog gospodarskog rasta
s većim mogućnostima zapošljavanja i većom socijalnom kohezijom". Za ostvarenje
ovih ciljeva, nužno je uskladiti ekonomska i ekološka pitanja sa socijalnim.
Premda obilježena značajnim razlikama u pojedinim državama članicama u
pogledu provedbe socijalne politike, socijalne skrbi i uloge države u toj provedbi,
europsko zakonodavstvo je u proteklom desetljeću nastojalo unositi brojne
33 Ibidem
31
zajedničke elemente vrlo važne pri jedinstvenom provođenju zajedničkog koncepta
politike socijalne skrbi, a u sklopu tzv. Europskog socijalnog modela. Ipak, u diskursu
koji se dotiče socijalne isključenosti pretjerano se ističe problematika
(ne)zaposlenosti i stanja na tržištu rada, premda koncept socijalne isključenosti u
sebi nosi puno više od toga.
Već u Nici, u prosincu 2000. godine, prihvaćena je nova socijalna politika
(Social Policy Agenda)34 koja utvrđuje ove prioritetne ciljeve: (1) veće i bolje
mogućnosti zapošljavanja, (2) predviđanje i ostvarivanje promjena u svijetu rada
stvaranjem nove ravnoteže fleksibilnosti i sigurnosti, (3) borba protiv siromaštva,
isključenosti i diskriminacije s ciljem poboljšavanja socijalne uključenosti. Odmah su
prihvaćeni i prijedlozi za izradu Nacionalnog programa borbe protiv siromaštva i
socijalne isključenosti (National Action Plan against Poverty and Social Exlusion –
NAPincl), koji navodi četiri najvažnija cilja: (1) olakšavanje zapošljavanja i pristupa
svim izvorima, pravima, dobrima i uslugama; (2) sprječavanje rizika isključenosti; (3)
pomoć najugroženijima; (4) mobiliziranje svih nadležnih tijela. Detaljni prikaz ovih
ciljeva je prikazan u prilogu 9.
Odlukom Komisije, u svibnju 2003. godine, najavljena je dalekosežna
reforma, kojoj je cilj jačanje socijalne dimenzije lisabonskog procesa, pri čemu će se
zajednički obuhvatiti pitanja socijalne uključenosti, mirovina i zdravstvene zaštite.
Ključna je koordinacija među zemljama članicama, sudjelovanje nevladinog sektora,
socijalnim partnera i lokalnih i regionalnih vlasti. Integracija planova Zajednice
vezanih za borbu protiv siromaštva i socijalne isključenosti u nacionalne politike,
povećala je političku svijest o tim problemima, što je ohrabrilo zemlje članice da
kritički promotre svoje postojeće socijalne politike. Stvorena je mogućnost usporedbe
među zemljama po pitanju učinkovitosti rješavanja socijalnih pitanja. Također,
stvorena je bolja osnova za stvaranje politika kroz uključivanje širokog spektra
sudionika i aktera.
Po pitanju socijalne isključenosti, EU je konačno dosegla jasan konsenzus
oko sljedećih ključnih izazova:
- iskorjenjivanje dječjeg siromaštva prekidanjem opakog začaranog kruga
međugeneracijskog naslijeđa
- učiniti tržište rada doista uključujućim
- osiguravanje pristojnog smještaja za sve
34 Official Journal of the European Communities, 2001.
32
- prevladavanje diskriminacije i povećanje integracije ljudi s poteškoćama,
etničkih manjina i imigranata
- dotaknuti se pitanja financijske isključenosti i prezaduživanja.
Aktivnosti u polju socijalne isključenosti podupiru se kroz program Progress
(2007-2013). Progress predstavlja objedinjeni instrument pomoći kojeg se osigurava
zadržavanje Socijalne politike EU na pravcu na kojem se ključni izazovi
najučinkovitije rješavaju uz koncentraciju na zajednički europski utjecaj. Progress ima
ukupni proračun od 743 milijuna eura za sedam godina. EU koristi ovaj proračun kao
katalizator promjena i modernizacije u područjima: zapošljavanja, socijalne
uključenosti i zaštite, radnih uvjeta, nediskriminacije i jednakosti spolova. Otvoren je
za svih 27 članica, zemlje kandidatkinje i EFTA/EEA zemlje. Za 80% sufinanciranja,
mogu se prijaviti brojne neprofitne organizacije.
Kako je već ranije rečeno, socijalna isključenost se vrlo teško mjeri, te se za
ovu svrhu često koriste mjerenja dugotrajne nezaposlenosti i razine dohotka (tj.
siromaštva). Implicitno, ipak je moguće ustvrditi da bi stanje po pitanju siromaštva,
nejednakosti i socijalne isključenosti u Europi bilo kudikamo lošije da nema
korektivnih utjecaja preraspodjele i socijalne politike na djelu. Europa se bori sa
problemom starenja stanovništva i sve većih stopa nezaposlenosti, što nameće
znatne rashode za socijalnu politiku. Premda rashodi relativno rastu, u isto vrijeme su
vidljive i razlike po pitanju učinkovitosti socijalnih transfera u pojedinim državama
članicama. Dok je utjecaj socijalnih transfera u skandinavskim zemljama prilično
velik, isto se ne bi moglo reći i za južnoeuropske države35.
Stanje Europskog socijalnog modela je iz svih ovih razloga prilično
nesigurno, za razliku od jedinstvenog gospodarskog tržišta. Različiti povijesni faktori i
interesi narušavaju jedinstveni model kakav bi Europska unija trebala kreirati. Bivše
komunističke zemlje preferiraju neoliberalni pristup rješavanju problema, kao što to
preferira i predsjednik Europske komisije Barrosso. Vidljivo je to iz izbacivanja
socijalne politike iz Lisabonske agende 2005, gdje je učinjen korak unazad prema
većoj moći gospodarskih mjera, koje bi svojom provedbom trebale stvoriti socijalnu
koheziju. Prethodna retorika je išla u smjeru stvaranja jedinstvene gospodarsko-
socijalne politike, koja kombinira gospodarski rast sa istovremenom socijalnom
kohezijom. Europskom socijalnom modelu zasigurno ne doprinosi i iskorak udesno u
političkom smislu, u okviru izbora za Europski Parlament 2009.
35 Bejaković, P. (2003)
33
Teško je procjenjivati trendove koje će donositi budućnost po pitanju novih
članica, pa tako i Hrvatske, no moguće je povući neke paralele iz prošlih iskustava
EU integracija.
Detaljno istraživanje koje je proveo Jimeno (i suradnici) 2000. godine36 bavi
se iskustvima Portugala i Španjolske, po pitanju nejednakosti prihoda (kućanstava) i
plaća zaposlenika. Najvažniji zaključci koji su dobiveni su sljedeći:
- došlo je do promjene u strukturi zaposlenosti u smjeru velikog povećanja
stupnja obrazovanosti radne snage; u drugoj polovici 80-tih znatna direktna
strana ulaganja, uglavnom u razvijenija područja, dovode do povećanja
vanjskotrgovinskih odnosa (više uvoza i izvoza); neravnomjeran razvoj regija
se kompenzira EU transferima kroz strukturne fondove Zajednice.
- Nejednakost u prihodima kućanstava je smanjena u obje zemlje tijekom 80-tih,
međutim u Portugalu je ova nejednakost u prvoj polovici 90-tih ponovno rasla.
Uzroci leže u neučinkovitoj redistributivnoj socijalnoj politici.
- Nejednakost plaća je povećana ulaskom u EU u obje zemlje. Povećan je gap
među plaćama žena i muškaraca, a plaće u nekim radnointenzivnim sektorima
su značajno pale (tekstil). Objašnjenje ovih pojava leži u smanjenom interesu
za nedovoljno kvalificiranu radnu snagu i veliku potražnju za stručnom i
kvalificiranom radnom snagom. U Španjolskoj je ovo vrijedilo skoro za sve
sektore podjednako, dok je Portugal doživio veliki porast potražnje za
stručnjacima u području energije, transporta i upravljanja vodama.
- Oba gospodarska sustava su se mjenjala ubrzanim tempom, suočavajući se
sa brzom modernizacijom i tehnološkim unapređenjem. U Portugalu, veća
potražnja za stručnjacima nije bila popraćena ravnomjernom ponudom takvih
kadrova, pa stoga dolazi do većih nejednakosti u razinama plaća. U
Španjolskoj je ovaj problem bio manje izražen.
- Manja potreba za niskokvalificiranom radnom snagom u Španjolskoj dovela je
do njihove veće nezaposlenosti. S druge strane, kolektivni ugovori i sindikalni
zahtjevi nameću nerealno visoke zahtjeve za ovakve radnike, što posljedično
dovodi do još većeg otpuštanja radnika.
36 Jimeno, F.J. et al.: Integration and Inequality: Lessons from the Accessions of Portugal and Spain to the EU; online izvor: www.fedea.es/pub/Papers/ 2000/dt2000-10.pdf; u Background Papers for Making Transition Work for Everyone: Poverty and Inequality in Europe and Central Asia, Washington, The World Bank, 2000.
34
Za očekivati je da će se slične posljedice osjetiti i u Hrvatskoj nakon njenog
pristupanja Uniji. Samo pristupanje Europskoj uniji se pretpostavlja kao korisna stvar
koja će doprinijeti općem gospodarskom i socijalnom razvoju društva. Nužno je pri
tome ostati realnih očekivanja. Najveće prednosti pristupanja EU bit će u daljnjem
jačanju demokratskih institucija te otvaranje Hrvatske u jačoj integraciji s Europom i
globalnim gospodarstvom, a ovo bi trebao biti i način za smanjivanje socijalne
isključenosti i smanjivanje siromaštva.
Hrvatska je na svom putu prema EU, već u početnim fazama pristala na
određene pomake u socijalnoj problematici. Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju
(SSP), kojeg je Hrvatska potpisala sa EU 2001. godine, primarno se fokusirao na
političke i ekonomske oblike promjena. Ovo je očekivano, s obzirom da SSP u
principu ne pokriva pitanja socijalne politike. No, neovisno o njegovoj neodređenosti i
općenitosti, ovaj Sporazum je ipak otvorio prostor brojnim javnim temama, poput
rodne jednakosti, obiteljskog nasilja i dječjih prava. Moguće je u budućim razdobljima
očekivati snažniji potisak EU za rješavanjem desetljećima nagomilanih socijalnih
problema u Hrvatskoj.
Europa se u svom strateškom dokumentu Europe 202037 snažno vraća
tematici socijalne uključenosti, te jasno navodi kao jedan od svojih 5 prioriteta: broj
socijalno isključenih i ugroženih rizikom siromaštva u Europi, do godine 2020.,
smanjen za 20 milijuna. Kako je ovaj dokument donešen bitno prije velike financijske
i gospodarske krize 2009-2012, nije izvjesno u kojem će smjeru ići ostvarenje tih
ciljeva u Europi.
37 http://ec.europa.eu/europe2020/europe-2020-in-a-nutshell/targets/index_en.htm, lipanj 2012.
35
4.2. SAMOZAPOŠLJAVANJE KAO GENERATOR RAZVOJA PODUZETNIŠTVA I SREDSTVO GOSPODARSKOG RAZVITKA
4.2.1. Pojam i oblici samozapošljavanja
Znanstveni interes za samozapošljavanje (kao i za mala i srednja poduzeća
općenito) snažno je porastao počevši od 80-tih godina 20-tog stoljeća. Pojavio se
kao oporba prethodnoj praksi u kojoj su se kao objekt znanstvenog istraživanja
preferirale velike multinacionalne kompanije, prvenstveno iz razloga jednostavnijeg
prikupljanja podataka o njihovom poslovanju. Istina je da se i danas još uvijek neki
istraživači radije bave proučavanjem velikih poduzetničkih i industrijskih sustava.
Novi znanstveni fokus, usmjeren ka malom i srednjem poduzetništvu, rezultirao je
cijelim nizom istraživačkih studija koje se bave tematikom samozapošljavanja38.
Potreba za ovim pristupom opravdana je činjenicom da su npr. u EU15 čak polovica
gospodarskih subjekata tvrtke sa samo jednim zaposlenikom, odnosno radi se o
tipičnom obliku samozapošljavanja.
Povijesno promatrano, stopa samozapošljavanja prije industrijske revolucije je
bilo iznimno visoka. Industrijska revolucija nameće potrebu uske specijalizacije radne
snage, koja na taj način mora postići veću radnu efikasnost i produktivnost, a što
posljedično dovodi do opadanja stope samozaposlenih u svjetskom gospodarstvu.
Tijekom gotovo cijelog 20-tog stoljeća, u razvijenim gospodarstvima se kroz stvaranje
kompleksnijih društvenih kretanja i birokratizaciju brojnih javnih usluga, pojavljuju
brojna radna mjesta u javnim službama. U isto vrijeme, svi postojećih ekonomski i
društveni sustavi forsiraju stvaranje snažnih i velikih proizvodnih (pa i uslužnih)
sustava i kompanija. Sve ovo doprinosi trendu opadanja broja samozaposlenih
pojedinaca. Ipak, ova činjenica se dramatično mijenja u posljednjih 25 godina 20-tog
stoljeća, kada uzrokovano mnogim ekonomskih i socijalnim krizama, ponovno jača
malo i srednje poduzetništvo, kao i svi oblici samozapošljavanja.
Samozapošljavanje je pojam koji se odnosi na pojedinca koji radi za sebe,
umjesto za drugog poslodavca ili tvrtku koju ne posjeduje. Pri tom on ostvaruje
prihode kroz obavljanje određene proizvodnje ili pružanje usluge samostalno,
odnosno putem vlastitog rada, premda je moguće i dio specijaliziranih aktivnosti
38 Goey, F.: Economic structure and self-employment during the twentieth century, Paper 8th EBHA Conference, Barcelona, September 2004.
36
prepustiti svojim zaposlenicima ili vanjskim suradnicima (outsourcing).
Samozapošljavanje ne mora biti nužno poistovjećeno sa vlasništvom tvrtke. Vlasnik
tvrtke nije uvijek i osoba koja operativno obavlja djelatnost poduzeća. Također,
moguće je reći da biti samozaposlen znači "poslovati za svoj račun", bilo kao
slobodni vanjski suradnik ili u okviru vlastitog poduzeća, a ne biti zaposlenik koji radi
po osnovi Ugovora o zapošljavanju.
Standardna definicija39, prihvaćena na međunarodnim konferencijama
statističara rada i integrirana u Međunarodnu klasifikaciju statusa u zaposlenosti
(International Classification of Status in Employment – ISCE-1993),
samozaposlenost određuje ovako: "Samozaposlenost su oni poslovi gdje su primanja
izravno povezana s profitima (ili mogućnošću profita), koji proizlaze iz proizvedenih
roba ili usluga (pri čemu se vlastita potrošnja smatra dijelom profita). Nositelji takvih
poslova sami donose operativne odluke koje utječu na ovaj pothvat ili delegiraju
takve odluke, zadržavajući pritom odgovornost za uspjeh poslovnog pothvata (u
ovom kontekstu pothvat uključuje i rad samo jedne osobe)" (ILO 1993).
ILO (Internation Labour Organisation) prepoznaje nekoliko statusa
samozaposlenih: samozaposleni za svoj račun (bez drugih zaposlenika), poslodavci
(koji zapošljavaju i druge djelatnike), doprinoseći članovi obitelji i članovi proizvodnih
zadruga. Povijesno gledano, pak, moguće je definirati 3 različite skupine
samozaposlenih: male tvrtke, poljoprivredni proizvođači i slobodne profesije (free
lancere, poput privatnih liječnika, revizora, poreznih savjetnika, odvjetnika, trgovačkih
putnika i zastupnika i slično). Samozaposlenost poljoprivrednih proizvođača u svim
ruralnim područjima je prilično velika, premda se zapošljavanje kroz rad na
obiteljskim poljoprivrednim gospodarstvima rijetko percipira kao takvo.
Tendencija je da se samozapošljavanje i poduzetničke aktivnosti tretiraju kao
odvojeni koncepti. Međutim, čini se da je logično, s obzirom na sličnu situaciju po
pitanju ekonomske i pravne ovisnosti, poistovjetiti mikro poduzeća (gdje subjekt,
fizička osoba, provodi vrlo male gospodarske aktivnosti kroz pravni okvir
poduzetništva) i istinsko (ne prividno) samozapošljavanje.
Samozapošljavanje se posljednjih godina razvija u dva smjera40:
39 Matković, T.: Razmjeri, oblici i kvaliteta samozaposlenosti u Hrvatskoj, u Zbornik radova „Rad u Hrvatskoj i pred izazovima budućnosti“, Centar za demokraciju i pravo Miko Tripalo iz Zagreba i Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, 2009.40 Cremers, J: Self-employment and the free provision of services (PowerPoint presentation), CLR, u sklopu seminara: Self-employment and bogus self-employment in the construction industry, Vilnius, June 2007.
37
a) Koristi ga prilagodljiva skupina kvalificiranih stručnjaka sa visokim
profesionalnim standardima, najčešće aktivnim u sektorima koji zahtijevaju
visoki nivo ekspertize i umješnosti. Ova vrsta samozaposlenih osoba djeluje
kao poduzetnik pojedinac i dobro je plaćena. U financijskom i ekonomskom
smislu, ovi samozaposleni ovise o svojim kupcima i klijentima, ali ipak rade
koristeći se vlastitom autonomijom pri organizaciji posla i poštivanju ugovornih
obveza vezanih za izvršenje usluga. Rade za vlastiti račun.
b) Samozapošljavanje kao oblik izbjegavanja zakonskih obveza iz radnog prava,
te prava radnika iz kolektivnih ugovora. To je način kako smanjiti troškove u
tradicionalno radno intenzivnoj industriji (kao što je to slučaj i sa
podugovaranjem i outsourcingom). Dotični radnici ostaju ekonomski ovisni i
njihov rad je često nestručan, repetitivan i jednostavan. Ovaj prividni oblik
samozapošljavanja vodi ka izbjegavanju socijalne zaštite i isključenosti iz
osnovnih radničkih prava, koje uobičajeno jamči radno zakonodavstvo.
Razlika između samozaposlene osobe i zaposlenika nije uvijek u potpunosti
jasna u pravnom smislu, ali ima vrlo važan utjecaj na pitanja poput poreznog
tretmana plaće ili primjenljivosti zaštite rada41. Upravo se samozapošljavanje
ponajviše spominje u okviru rasprava oko oporezivanja ovakvog načina rada, s
obzirom da se u pojedinim pravnim sustavima aktivnost samozapošljavanja različito
tretira. Uzroci leže u većim mogućnostima porezne utaje i kreativnijim načinima
izbjegavanja porezne obveze koja je moguća kod samozaposlenih osoba, između
ostalog i zbog nedovoljno usustavljenog načina financijskog praćenja i izvještavanja.
Prividno samozapošljavanje, koje se sve više javlja kao način za izbjegavanje
zakonskih obveza prema radniku, je u osnovi identično kao i obični radni odnos, pa
nije predmetom analize ovog rada. U takvom samozapošljavanju, ne radi se o
dobrovoljno samozaposlenim osobama, već im je takav radni odnos nametnut od
strane poslodavca. U okviru ovog magistarskog rada, pojam samozapošljavanja će
se odnositi isključivo na "pravo" samozapošljavanje, odnosno posao kojeg pojedinci
pokreću kako bi radili za sebe i svoj račun, bez obzira na njihove motive.
4.2.2. Motivi i osnovni preduvjeti za samozapošljavanje
41 http://dictionary.bnet.com/definition/self-employment.html, June 2009.
38
Premda je poznato da tek rastuća poduzeća predstavljaju elitističku
gospodarsku manjinu koja stvara većinu radnih mjesta i najveći dio nove vrijednosti,
ipak je samozapošljavanje ono što kreira prvi impuls u stvaranju poduzetničkog
kapaciteta zemlje. Polazeći od ove teze, jasno je zašto je vladama i donositeljima
odluka važno utjecati na povećanje stope samozaposlenosti. Pitanje je, međutim,
koliko je različitim mjerama državne politike moguće utjecati na promjenu motivacije
ljudi, jer poduzetnički potencijal leži isključivo na individualnoj motivaciji.
Tablica 3. Razlozi koji se navode za ulazak u samozapošljavanje u Velikoj
Britaniji (%)
Razlog svi muškarci žene
biti neovisan/neovisna 31 33 35
željeti imati više novca 13 15 7
bolji uvjeti rada 5 6 3
posvećenost obitelji 7 2 21
raspoloživi kapital, oprema i prostor 12 12 11
prepoznata prilika 8 9 8
pridruživanje obiteljskom poslu 6 6 7
vrsta zanimanja 22 21 23
nedostatak radnih mjesta lokalno 3 3 2
proglašen/a tehnološkim viškom 9 11 3
drugi razlozi 15 14 18
niti jedan razlog 3 4 3
Broj odgovora (u tisućama) 2960 2156 804Napomena: stupci ne daju zbroj 100 iz razloga što su ispitanici imali pravodati do 4 odgovora istovremeno.Izvor: LFS 2000.
Brojni primjeri iz života ukazuju da diskriminacija i grubo isključivanje može u
pojedincima probuditi inat, koji rezultira u snažnom nagonu za pokretanjem vlastitog
posla i dokazivanja prema sebi, okolini i društvu općenito. Na primjer, činjenica da su
mnoge žene bile isključene iz najboljih poslova, i/ili da nisu uopće mogle naći posao,
katkad bi naveli žene na osnivanje vlastitih ekonomskih organizacija. Posljednjih
desetljeća sve je brojnija znanstvena i stručna (ali i populistička) literatura koja se
bavi ženskim poduzetništvom, gdje se odražava upravo ova pojava.
Preduvjeti za ulazak u samozapošljavanje su i objektivne prirode, te uključuju
psiho-fizičku sposobnost za rad (zdravlje i radna sposobnost), dovoljno slobodnog
vremena koje nije ograničeno različitim razlozima (skrb o djeci, starijim članovima
obitelji, nužnost obavljanja kućanskih poslova, školovanje), itd. U tablici br. 4.
39
prikazan je odnos vremena koje radnici u Sjedinjenim državama, koji imaju
zaposlenje u punom radnom vremenu, utroše na kućanske poslove, gdje je vidljivo
koliko je vremena na raspolaganju muškarcima, a koliko ženama. Već iz tog je očita
objektivna spriječenost žena za aktivniji angažman u poduzetništvu.
Tablica 4. Vrijeme koje radnici u Sjedinjenim državama s punim radnim vremenom utroše na kućanske zadatke, mjereno u satima na tjedan, 1987.
Kućanski zadaci MUŠKARCI ŽENEPriprema jela 3,0 8,0Čišćenje posuđa 2,3 5,2Čišćenje kuće 2,1 6,6Vanjski zadaci 4,9 2,1Kupovanje 1,7 2,9Pranje rublja, glačanje 1,0 3,8Plaćanje računa 1,6 2,0Održavanje automobila 2,0 0,4Vožnja 1,2 1,7UKUPNO 19,8 32,7
Izvor: Shelton, A.B.: Women, Men and Time: Differences in Paid Work, Housework and Leisure, Greenwood Press, New York, 1992.
Ipak, moguće je primjetiti da prisilno poduzetništvo, u koje se ulazi iz inata ili
nužde, vrlo često dovodi do vrlo niskih prihoda, pa i propadanja.
Veća samozaposlenost se može također povezati i sa povećanim
samopouzdanjem i većom dobrobiti za pojedinca. Međutim, vrlo je malo izravnih
dokaza da je tome tako. Neki ekonomisti (Birch 1979.), s jedne strane, tvrde kako je
samozapošljavanje veliki disproporcionalni kreator radnih mjesta, dok drugi
osporavaju tu tezu (Davis, Haltiwanger, Schuh 1996.) i tvrde da su ova uvjerenja
ustvari samo mitovi i zablude suvremene ekonomske teorije. Ipak, obje strane se
nedvojbeno mogu složiti u tome da je poduzetništvo ključni faktor razvoja
kapitalističkog gospodarstva42.
Moguće je postaviti i pitanje da li je stopa samozaposlenosti funkcija određene
gospodarske strukture društva. Glavna prepreka za samozapošljavanje je nedostatak
kapitala (sredstava). Evans i Leighton (1989) i Evans i Jovanovic (1989) su
istraživanjem dokazali da je, ukoliko su svi ostali uvjeti isti, veća vjerojatnost da će se
osobe koje imaju obiteljsku imovinu veću, upustiti u samozapošljavanje. Postoje i
kritičari ove teorije, koji tvrde da je poveznica prisutna iz razloga što su članovi
42 Blanchflower, D.: Self-employment in OECD Countries, Dartmouth College and National Bureau of Economic Research, Burlington, September 1998.
40
bogatijih obitelji vjerojatniji nasljednici obiteljskih tvrtki, ali i da je moguće da
poduzetne osobe imaju sklonost ka zgrtanju bogatstva. Prema tome, možda nije
jasno što slijedi što, odnosno što je uzrok, a što posljedica ovakve situacije.
Blanchflower i Oswald (1998a) su utvrdili da je veća vjerojatnost da će osoba
biti samozaposlena ukoliko je dobila nasljedstvo ili dar. Također, potencijalni
poduzetnici su izjavili da je njihov najveći problem prikupljanje potrebnog kapitala.
Postoji povezanost između uloge obitelji i spremnosti na samozapošljavanje.
Međugeneracijski transferi bogatstva, obiteljski prijenos ljudskog kapitala i struktura
obitelji su odlučujući elementi pri odlučivanju o samozapošljavanju.
Utvrđeni su sljedeći zaključci43:
1. Opći trend u samozapošljavanju, na razini gospodarstva u proteklim
godinama, počevši od 1966, bio je padajući u većini zemalja. Primjer iznimki
su Portugal, Novi Zeland i Velika Britanija gdje je trend rastući.
2. U svim državama je udio poljoprivrednog zapošljavanja u ukupnom
samozapošljavanju pao počevši od 1970.
3. U većini država je utvrđena negativna korelacija između stope
samozapošljavanja i stope nezaposlenosti. Dokazane su samo pozitivni učinci
kod Italije i Islanda. Efekti su znatno negativniji u poljoprivrednom sektoru.
4. Vjerojatnost samozapošljavanja je veća među muškarcima nego među
ženama i raste s godinama. Najveću vjerojatnost da će se upustiti u
samozapošljavanje imaju i najmanje obrazovani kao i najviše obrazovani.
5. Samozaposleni imaju veću razinu zadovoljstva svojim radnim mjestom nego
što je to slučaj kod zaposlenika.
6. Nema dokaza da je veća stopa samozaposlenosti realno dovela do povećane
realne stope rasta gospodarstva, dapače moguće je ustvrditi suprotno.
7. Samozaposleni su manje skloni seliti se iz susjedstva, grada ili regije nego što
je to slučaj sa zaposlenima, pretpostavlja se zbog zahtijeva svojih klijenata.
Znanstvenici su posebice zainteresirani za samozapošljavanje kao oblik
sigurnosnog ventila kroz koji nezaposleni i žrtve diskriminacije mogu pronaći posao i
preokrenuti svoje živote u pozitivnom smjeru.
4.2.3. Prednosti i opasnosti samozapošljavanja u smislu poduzetničkog rizika
43 Blanchflower, D. (1998.)
41
Moguće je promatrati fenomen samozapošljavanja i kroz mala i srednja
poduzeća, jer se u većini takvih tvrtki upravo radi o samozaposlenim osobama. Malo
i srednje poduzetništvo nosi u sebi i prijetnju i veliku prednost, a doživljaj jednog ili
drugog ovisi skoro isključivo o pojedincu koji ga poima. Kao što polupraznu čašu
netko doživljava polupunom, tako će i u ovom slučaju, prednost u očima jedne osobe
biti protumačena kao opasnost u očima druge.
Uvriježeno je mišljenje, čak i kod nekih uvaženih ekonomista, da male tvrtke i
samozaposleni, poput vlasnika manjih trgovina i slično, nemaju šanse na tržištu u
konkurenciji sa velikim, vertikalno integriranim i visoko efikasnim tvrtkama. Velikim
tvrtkama na raspolaganju stoji ekonomija obujma za masovnu proizvodnju potrošne
robe po niskim cijenama. Tome u prilog ide činjenica da velika poduzeća doista
stvaraju veliki broj radnih mjesta, pa ih vlade većine država doživljavaju poput
državnih partnera, i spremno subvencioniraju njihovu proizvodnju, što opet dodatno
ugrožava vjerojatnosti opstanka malih.
Tijekom 70-tih godina 20-tog stoljeća, gospodarska kriza je ukazala na
nedostatke ovakvog pristupa, kada su deseci tisuća zaposlenih u velikim tvrtkama bili
otpušteni, broj nezaposlenih se dramatično povećao, a izdaci za socijalna davanja
višestruko povećani. Vlade razvijenih zemalja započinju tada sa postupkom
preispitivanja svoje uloge u poticanju velikih sustava, koji su se pokazali kao izuzetno
rizične skupine.
Biti samozaposlen znači raditi prema vlastitom rasporedu, u vrijeme kad
želimo i koliko želimo, ne odgovarati nikome i u konačnici možda se i obogatiti.
Prema vrlo utjecajnom istraživanju Davida Bircha (1979. Cambridge, The Job
Generation Process), mala i srednja poduzeća su (disproporcionalno) odgovorna za
stvaranje novih radnih mjesta, ali i prema dodatnom istraživanju, nivo inovacija kod
malih i srednjih poduzeća je znatno viši.
Ocjenjujući da je profit temeljni cilj i stimulans poduzetniku, Schumpeter44
polazi od teze da je poduzetnik, kako bi došao do profita, nužno upućen na uvođenje
novih kombinacija faktora proizvodnje. Upravo je to osnovna funkcija poduzetnika,
koji nemaju zadatak da sami dolaze do novih tehnologija ili nove organizacije, već da
krše (svladavaju) otpor koji se pojavljuje protiv uvođenja pronalazaka i, uopće,
inovacija, čime poduzetništvo postaje "stvaralačko uništenje" (creative destruction)
44 Schumpeter, J.A.: The Theory of Economic Development - An Inquiry into Profits, Capital, Credit, Interest and the Business Cycles, Harvard University Press, Cambridge, 1934, str. 70-74.
42
osoba koje percipiraju i realiziraju povoljne poslovne prilike za realizaciju profita.
Poduzetnik je inovator - osoba koja u poslovni svijet uvodi nove proizvodne
kombinacije temeljene na novoj tehnologiji i novoj organizaciji - on je osoba
motivirana željom i htijenjem za osnivanjem svoga privatnog „kraljevstva“, s
razvijenim osjećajem za borbu i oduševljenjem koje proizlazi iz kreacije novoga.
Bit poduzetništva sadržana je u kreaciji nove organizacije sposobne za
profitno poslovanje i s mogućnosti samoodržanja. Poduzetništvo predmnijeva "raditi
nešto na drugačiji način, a ne raditi nešto bolje od onoga što već postoji"45, čime se
ono odvaja od rutine upravljanja zadacima alociranja resursa u poduzećima.
Druga strana medalje je što, ukoliko posao propadne, samozaposlena osoba
se izlaže riziku da izgubi svoje radno mjesto, ušteđevinu, dom (ukoliko je poslužio
kao kolateral za dobivanje kredita), pa možda i obitelj i brak zbog stresa kojem je
cijela obitelj bila izložena. Biti poduzetnik (samozaposlen) izjednačava se sa pojmom
rizika. Naposljetku, riječ poduzetništvo (entrepreneurship) izvedena je iz francuske
riječi entreprendre, kojom se definirala osoba koja preuzima rizik novoga46. Richard
Cantillon (1697.-1734.), u svojoj Općoj raspravi o prirodi trgovine uvodi u ekonomsku
teoriju pojam poduzetnika (entrepreneur) kao osobe koja kupuje po poznatim
cijenama, a prodaje po nepoznatim cijenama dakle onima što će se tek formirati.
Takvim pristupom poduzetnik se oslikava kao specijalist - osoba koja nosi rizik
poslovnog pothvata i neizvjesnost u pogledu budućih poslovnih prilika.
Prema tome, koliko neki pojedinac "voli" rizičnost i neizvjesnot u svom životu,
toliko će pozitivno i doživjeti pojam poduzetništva i samozapošljavanja.
45 Drucker, P.F.: Innovation and Entrepreneurship, Harper Business, 1986. Hrvatsko izdanje: Inovacije i poduzetništvo, Globus, Zagreb, 1992, str. 33. 46 Značenje riječi entreprendre, po Alvin Chanu, u početku njenog korištenja, predstavljalo je poduzimanje (akcije) bez usmjerenja prema ekonomskim profitima - potpuno suprotno onom što poduzetništvo danas predstavlja. Prema: A. Chan, Entrepreneurship: What does it really mean?, Entrepreneur News, i Entry Inc. Publications, Lexington, 2005., str. 1-2.
43
4.2.4. Stupanj samozaposlenosti u svijetu i Hrvatskoj
Kako samozaposlene osobe u odnosu na zaposlene osobe redovito iskazuju
veće zadovoljstvom svojim poslom i životima općenito, cilj svakog odgovornog
društva bi trebao biti povećanje udjela samozaposlenih osoba u društvu.
Važnost samozapošljavanja u svijetu vidljiva je kroz sljedeće činjenice47.:
1. "Oko 10 posto radne snage u većini OECD ekonomija je samozaposleno. Ova
brojka se penje na oko 20% kad se tome pribroje osobe koje rade za
samozaposlene (Haber, Lamas i Lichtenstein, 1987). Dvije trećine radne
snage u Sjedinjenim Državama je na neki način povezano sa
samozapošljavanjem, bilo da su sami iskusili samozaposlenost, da dolaze iz
obitelji u kojima je glavni skrbnik bio samozaposlen, ili da imaju vrlo bliskog
prijatelja koji je samozaposlen (Steinmetz i Wright, 1989). …
2. Između 80 i 90 posto tvrtki je vođeno od strane samozaposlenih pojedinaca
(Acs, Audretsch i Evans, 1994; Selden, 1999).
3. Mnogi zaposlenici u industrijaliziranim državama tvrde da bi radije bili
samozaposleni. Na primjer, prema Blanchfloweru (2000), 63 posto
Amerikanaca, 48 posto Britanaca i 49 posto Nijemaca izrazilo je veću sklonost
ka samozapošljavanju u odnosu na zaposlenje"
Odgovor na pitanje zašto je u nekim društvima stopa samozaposlenosti veća,
a u drugima manja, je prilično kompleksan. Ova stopa se značajno razlikuje među
pojedinim zemljama, a unutar njih i prema pojedinim sektorima.
Istraživan je odnos između stope samozaposlenosti i nezaposlenosti u
društvu. Nije u potpunosti potvrđeno da li visoka nezaposlenost obeshrabruje
samozapošljavanje (zbog nedostatka dobrih prilika u kriznim vremenima) ili potiče
samozapošljavanje (kao rezultat nedostatka drugih načina zapošljavanja). Npr.
činjenica je da se najveći rast stope samozapošljavanja dogodio 80-tih godina u
uslužnim djelatnostima (financijsko posredovanje, nekretnine, B2B, osobne i
komunalne usluge, i slično).
Prema studiji (The International Social Survey Programme 1989), dokazano je
da u industrijaliziranim zemljama mnoge osobe koje su trenutno zaposleni i rade za
47 Parker, S.C.: Economics of self-employment and entrepreneurship, Cambridge University Press, Cambridge, February 2004.
44
druge žele biti svoje gazde i samozaposleni u svom vlastitom poduzeću (u prosjeku
oko 50% stanovništva). Stopa stvarno samozaposlenih u ovim istim državama u isto
vrijeme iznosi tek nekih 15%, što ukazuje na disproporciju među željama i realnim
ostvarenjima kod pojedinaca. Zašto je to tako, nije jednostavno odgovoriti.
Tablica 5. Agregatna stopa samozaposlenosti %
1960 1980 2000
ukupna bez poljoprivrednika ukupna bez poljoprivrednika ukupna bez poljoprivrednika
USA 13,83 10,45 8,70 7,26 7,33 6,55Japan 22,68 17,38 17,18 13,75 11,34 9,35Italija 25,93 20,60 23,26 19,20 24,48 23,21
Norveška 21,79 10,14 10,03 6,53 7,03 4,83Poljska 25,44 3,37 22,44 11,70
Mađarska 14,56 12,51Ekvador 37,03 Tailand 28,45 Egipat 27,19
Napomena: stopa samozaposlenih je izračunata na osnovi broja samozaposlenih i njihovih zaposlenika, u odnosu na ukupni broj radne snageIzvor: OECD Labour Force Statistics, UN Yearbook of Labour Statistics
Neke utvrđene spoznaje vezane za samozapošljavanje: (Aronson 1991) su:
stopa samozapošljavanja raste sa godinama pojedinca (starosnoj dobi), veća je
među muškarcima nego među ženama, veća je među obrazovanijim pojedincima (i
zanimljivo potpuno neobrazovanim), a također je utvrđena i pozitivna korelacija
između samozapošljavanja i broja djece u obitelji iz koje pojedinac potječe.
Poljoprivrednici i građevinari su također skloniji samozapošljavanju od ostalih. Iz
ovog se mogu izvlačiti zaključci o stopi samozaposlenosti određenog društva,
sukladno njegovoj demografskoj strukturi.
Zanimljiv za usporedbu je i Kauffmanov indeks poduzetničke aktivnosti48, kao
vodećeg indikatora broja novoosnovanih novih poduzeća u Sjedinjenim Državama.
Ovaj indeks bilježi vlasnike novih poduzeća u njihovom prvom mjesecu značajnije
poduzetničke aktivnosti, i pruža najraniji dokaz o razvoju novih poduzeća širom
Amerike. Analiza usklađenih mjesečnih podataka o trenutnom broju stanovnika
dopušta usporedbu postotka odraslih osoba, populacije ne-vlasnika poduzeća koja
započinje sa svojim poslovanjem. Ovaj indeks se također bavi detaljnijom analizom
stope ulaska u poduzetništvo po demografskim skupinama, pojedinim državama,
48 Fairlie, R.: Kauffman Index of Entrepreneurial Activity 1996-2007, Kauffman The Foundation of Entrepreneurship, April 2008.
45
određenim metropolskim područjima itd. Prema tom indeksu, utvrđeno je za 2006. i
2007. godinu, da je:
- tijekom 2007 godine, prosječno 0,3% odrasle populacije (tj. 300 osoba na
100.000 stanovnika) je pokrenulo svoj poduzetnički pothvat tijekom jednog
mjeseca. Ista stopa je u 2006-oj iznosila 0,29%.
- stopa novih mjesečnih poduzetnika je kod muškaraca narasla sa 0,35% u
2006. na 0,41% u 2007. Obrnuto je za žene (palo je sa 0,23% u 2006. na
0,20% u 2007.)
- prema etničkim skupinama, najveći skok su ostvarili Latinoamerikanci. Stopa
je porasla sa 0,33% (2006) na 0,40% (2007). Neznatno je porasla i stopa kod
bijelaca i afričkih amerikanaca, dok je stopa opala kod Azijata.
- stopa započinjanja poduzetništva je kod imigracije skokovito porasla (0,37%
na 0,46%).
- građevina je imala najveću stopu poduzetničke aktivnosti (1,23%), dok je
druga najveća industrija usluga (0,41%).
Što se tiče aktualne stope samozaposlenosti u Hrvatskoj49, ankete o radnoj
snazi za razdoblje 1996.-2006. pokazuju da je razina samozaposlenosti u tom
razdoblju prilično stabilna, između 18,5% i 22,5%. Ekonomske i institucionalne
promjene imaju neznatnog utjecaja na povećanje ili smanjenje udjela
samozaposlenih u ukupnoj zaposlenosti. Dinamika ulaza i izlaza iz samozaposlenosti
može ukazati da je nakon 2001. godine dostignuta određena zrelost poduzetničkog
društva, postsocijalistička tranzicija završena, prilike uglavnom iskorištene a pozicije
zauzete. Naime, sve manje osoba ulazi u samozaposlenost, ali ga i sve manje osoba
napušta, što daje veliku dozu stabilnosti ovoj pojavi.
Ipak, stavljati naglasak isključivo na kvantitativnom povećanju
samozapošljavanja, bilo u Hrvatskoj ili u svijetu, nipošto ne smije biti ispred važnosti
vrste ili kvalitete poslova koje samozaposleni obavljaju.
4.2.5. Mjere EU za poticanje samozapošljavanja zbog potrebe jačanja poduzetničke aktivnosti
49 Franičević, V. i Puljiz, V. (ur.): Rad u Hrvatskoj: pred izazovima budućnosti, Centar za demokraciju i pravo Miko Tripalo i Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, 2009, tekst Tea Matkovića (5. poglavlje)
46
Pojam samozapošljavanja nije vezan isključivo uz gospodarstvo i ekonomiju,
nego je vrlo usko povezan sa socijalnom problematikom određenog društva.
„Europska unija počiva na vrijednostima socijalne kohezije, socijalnog partnerstva,
socijalnog uključivanja, socijalnog dijaloga, ljudskih i socijalnih prava, te predstavlja
zajednicu u kojoj se pitanja ovog tipa naglašavaju. Kako bi sačuvala svoje politike i
svoje vrijednosti, posljednjih godina je jasno da će se Europa, suočena sa novim
razvojnim izazovima u svijetu, morati reformirati i modernizirati. Danas istovremeno
postoji Europa dinamičnosti, inovativnosti i otvorenosti, Europa 3G mobilnih
komunikacija i interneta, ali i Europa sa 2550 milijuna nezaposlenih ljudi, siromašnom
djecom, zastojima u razvoju, te s previše isključenih. To je dvojnost koja umanjuje
značajna postignuća Europske unije nakon polustoljetnog mira i poboljšanja životnog
standarda…
Iz navedenih razloga, Europska unija je već pokrenula brojne aktivnosti kojima
nastoji odgovoriti na izazove globalizacije, te tehnoloških i demografskih trendova
koje joj prijeti. U tom kontekstu, jasno se naglašava da se na razini Unije, moraju
provesti aktivnosti kojima će se poticati poduzetništvo, putem uvjeta koji omogućuju
osnivanje i napredak europskog poduzetništva, posebice malog i srednjeg“51.
Uviđajući značenje poduzetništva za ekonomski rast svojih ekonomija, najveći
broj država u Europi prihvatio je poduzetništvo (a time i samozapošljavanje, kao vid
poduzetničke aktivnosti) kao vitalnu komponentu svojega razvoja. Povezanost
ljudske kreativnosti i poduzetništva je prijeko potrebna da se inputi kombiniraju na
profitabilan način. Zato je značaj institucionalne okoline u poticanju i ohrabrenju
poduzetnika presudan. Postajući jedan od ključnih čimbenika napretka, poduzetnici
generiraju nove proizvode, implementiraju nove tehnologije, razvijaju i inoviraju nove
usluge, pridonose ekonomskom rastu i razvoju, pa time i porastu općega blagostanja
društava u kojima djeluju52.
Vlade redovito u samozapošljavanju vide izlazak iz siromaštva i stoga nude
pomoć i asistenciju za osnivanje malih tvrtki, te brojne financijske potpore i donacije.
Opravdanost ovih aktivnosti se objašnjava povećanom inventivnošću i inovativnošću,
kroz što se opet stvaraju nova radna mjesta. Nove tvrtke, smatra se, mogu podići
50 http://blog.eurojobs.com/2012/05/nearly-25-million-people-unemployed-in-eu/, 14.06.2012.51 Zrinšćak, S.: Europske vrijednosti u globaliziranom svijetu: Priopćenje Komisije Europskom Parlamentu, Vijeću, Europskog gospodarskom i socijalnom vijeću i Vijeću regija, Revija za socijalnu politiku, svezak 15, br. 1., 85-95 str.52 Kružić, D.: Poduzetništvo i ekonomski razvoj: reaktualiziranje uloge poduzetništva u globalnoj ekonomiji, znanstveni članak, Ekonomski fakultet u Splitu, Split, siječanj 2008.
47
razinu konkurentnosti na tržištu i donijeti koristi krajnjim kupcima. Brojni primjeri iz
„starih“ europskih članica govore o brojnim poticajima u vidu transfera za
nezaposlenu osobu koja pokreće svoj posao, kreditnih sredstava za mala poduzeća,
poreznih izuzeća, programa za samozapošljavanje manjina ili žena, te
subvencioniranja edukacijskih programa o poduzetništvu.
Posebno snažna poruka koju je Europska unija poslala o važnosti poticanja
(malog i srednjeg) poduzetništva iskazana je u ključnom dokumentu EU's Small
Business Act53, donesenom u lipnju 2008. godine. Predsjednik Europske komisije,
José Manuel Barroso vidi ovaj dokument kao korak prema stvaranju Europe
poduzetnika, u kojoj će biti manje birokracije (red tape), a više priznanja (red carpet)
za 23 milijuna malih i srednjih poduzeća u Europi. Povelja kroz svoju provedbu i
primjenu mora doprinijeti stvaranju učinkovitije javne administracije, smanjenju
kašnjenja u plaćanju računa, pristupu informacijama i pomoći oko financiranja,
inoviranja i obuke, smanjenju PDV-a za usluge koje se pružaju lokalno, te bolji
pristup ugovaranjima poslova putem javne nabave.
Konkretno, kako bi se potaknulo samozapošljavanje (kao važan element
poduzetništva), Europska unija implementira cijeli niz vrlo korisnih mjera. Neke od
njih su: olakšavanje venture capital fondovima ulaganje u MSP, davanje garancija za
kreditiranje poduzetnika početnika (putem komercijalnih banaka)54, osiguravanje
mikrokredita (do 25.000 EUR) ciljanim skupinama, funkcionalna mreža
poduzetničkim potpornim institucijama (Enterprise Europe Network) olakšava pristup
novim tržištima i kupcima, omogućeno je regionalnim javnim tijelima (u manje
razvijenim regijama) davanje potpora za pokrivanje operativnih troškova malih tvrtki
tijekom prvih 5 godina poslovanja, itd. Za očekivati je da će se samozapošljavanje u
budućim razdobljima sve više i sve kvalitetnije poticati, na razini cijele EU.
4.2.6. Postojeći sustavi poticaja za samozapošljavanje u Republici Hrvatskoj
53 EU Povelja o malom gospodarstvu 54 U financijskom razdoblju 2000-2006, uloženo je 744 milijuna EUR-a u malo i srednje poduzetništvo, dok je u razdoblju 2007-2013 predviđena 1 milijarda EUR-a. Ovaj iznos znači istovremeno plasiranje oko 30 milijardi EUR-a sredstava iz komercijalnih banaka, koji će se ovim načinom osloboditi za financiranje.
48
Pojam samozapošljavanja u retorici vladajućih struktura u Hrvatskoj je
uobičajeno skriven pod pojmovima malo ili srednje gospodarstvo, što se sve više
spominje kao strateški interes države posljednjih godina. Opći dojam koji se stječe je
da je u zadnjih 20 godina postojanja hrvatske države, mali broj konkretnih politika
podupirao razvoj sektora malih poduzeća ili, posebno samozaposlenosti55. Čitavo
prvo desetljeće, u kojem se Hrvatska tek učila osnovnim državnim i administrativnim
procedurama, poticale su se strateške grane i velika poduzeća, pa su i krediti i
jamstva bila strateški usmjerena (brodogradnja, tekstilna industrija, bankarstvo, i
slično). Svi ti oblici poticanja određene vrste gospodarstva, u pravilu se nisu odnosili
na malo i srednje poduzetništvo56.
U okviru aktivnih politika zapošljavanja, samo Nacionalna politika
zapošljavanja iz 1998. navodi kao jedan od programskih prioriteta kreditiranje
samozaposlenih. Rezultati su bili prilično poražavajući, s obzirom da je samo nešto
više od jednog promila svih nezaposlenih u toj godini (434) bilo samozaposleno ovim
programom. Od 2001. godine, postoji i program stručnog osposobljavanja i
zapošljavanja nezaposlenih hrvatskih branitelja, kroz koji se dodijelio određeni broj
potpora. Nadalje se, iz godine u godinu, donose Operativni plan poticanja malog i
srednjeg poduzetništva, koji predviđaju različite poticajne programe za poduzetnike
(npr. za mlade poduzetnike, za žene, za poduzetnike početnike, za inovacije, za
podizanje konkurentnosti, za zadružno poduzetništvo, za obrazovanje obrtnika, itd.).
Primjerice, za 2010. godinu Operativni plan je prilagođen kriznim gospodarskim
uvjetima, a prioritet je stavljen na poticanje konkurentnosti i inovacija, novih
tehnologija, jačanje tržišne pozicije gospodarskih subjekata, modernizaciju i očuvanje
radnih mjesta, kao i na mjere za održanje i oporavak malog gospodarstva.
Operativni plan za 2009. godinu je omogućio dodjelu čak 4.246 zahtjeva, u
ukupnom iznosu od 222,6 milijuna kuna57. Analiza učinka dodijeljeni potpora ukazala
je da su poduzetnici uključeni u dodjelu potpora ostvarili, unatoč recesiji, bolje
poslovne rezultate. Ipak, unapređenje se očekuje u smjeru boljeg fokusiranja potpora
u one kojima su potpore najpotrebnije i čiji bi efekti bili najveći (manji broj potpora sa
većim iznosima potpora).
"Jedan od prioriteta Ministarstva gospodarstva, rada i poduzetništva je
realizacija Programa poticaja malog i srednjeg poduzetništva pri čemu se Europska
55 Matković, T. (2009)56 2264 kredita preko MOMSP-a i 604 preko HGA u 2001. 57 U Požeško-slavonskoj županiji je dodijeljeno 108 potpora, u iznosu od 5 milijuna kuna.
49
povelja o malim poduzećima koristi kao svojevrsni vodič u identificiranju potrebnih
politika i programa….
Izgradnja poduzetničkog kapaciteta zemlje ovisi o različitim polugama: od
obrazovanja, preko transfera istraživanja i razvoja u poslovni sektor, zaštite
intelektualnog vlasništva, mreže centara za poduzetništvo, inkubatora i poduzetničkih
zona, do vladinih programa i politika. U 2006. godini postignute su bolje ocjene u
SVIM polugama poduzetničke okoline nego što je to bilo 2005. godine, što je dovelo
da daljnjeg pomaka Hrvatske na rang listi zemalja s obzirom na razinu poduzetničke
aktivnosti mjerene TEA indeksom. Pozicioniranost na 19. mjesto od 42 zemlje
sudionice GEM istraživanja u 2006. godini daje nam potvrdu da se napori
Ministarstva gospodarstva, rada i poduzetništva u ulaganja izgradnje poduzetničkog
kapaciteta Hrvatske isplate"58.
58 Predgovor ministra gospodarstva, rada i poduzetništva g. Branka Vukelića u publikaciji ŠTO čini Hrvatsku poduzetničkom zemljom : Rezultati Global Entrepreneurship Monitor za Hrvatsku, 2006., CEPOR – Centar za politiku malih i srednjih poduzeća i poduzetništva, Zagreb, 2007.
50
5. SLUČAJ: OD ŽRTVE DO PODUZETNIKA I NATRAG
5.1. UVOD
Lidija59 je stajala u šoku već desetak minuta. Ni sama nije mogla procijeniti
koliko točno vremena stoji tu i sluša nešto najružnije što je mogla čuti. Pred njom je,
u školskim klupama, sjedilo 8 odraslih žena koje su se jedna na drugu obrušile
salvama optužbi i uvreda. Ogorčene žene su postajale odjednom ljute protivnice, a
bijes i mržnja koji je izbijao iz njihovih rečenice je napunio prostoriju negativnom
energijom i napetošću koja se mogla rezati nožem. Puštala ih je da nastave sa
svojim izljevima bijesa jer jednostavno nije znala što reći. Šok ju je onemogućio da
izrekne suvislu rečenicu koja bi preokrenula ovakvo ponašanje. Doista se nadala da
blefira dovoljno dobro tako da žene ne primjete njenu zbunjenost i nesnalaženje. Nije
sve to skupa očekivala.
Bio je siječanj 2009. i projekt "Dajmo ženama priliku!" je prolazio kroz svoj
trinaesti mjesec provedbe. U okviru aktivnosti projekta u kojem se pokreću
poduzetničke aktivnosti, bilo je zaposleno 8 žena, čiji je zadatak bio da poduzetničke
ideje realiziraju i postave ih na temelje koji bi omogućili kasnije upuštanje u vlastito
samozapošljavanje. Ono što je bilo vrlo teško priznati je da ništa nije uspijevalo
onako kako je bilo zamišljeno. Niti jedan od započeta 4 poduzetnička pothvata nije
dao željene rezultate.
Još kad je nedavno čula da su međuljudski odnosi među ženama strašno
pogoršani, Lidija je odlučila organizirati prezentaciju koja bi mogla potaknuti
promjene u posljednji tren. Ako se misli nešto napraviti i ako uopće ima više nade za
bilo kakav uspjeh, ovo je posljednja prilika da se s takvim promjenama započne.
Uvodna prezentacija je bila jako dobra i činilo se, uspješna Na platnu su se
vrtili slajdovi, a Lidija je onako školski prvo prelazila preko teorije, pa pomalo, čisto
zbog privlačenje pozornosti, referirala se na praktične primjere. Znala je da se mora
dotaknuti problema, ali nije bila u potpunosti sigurna kako žene ne uvrijediti, a u isto
vrijeme ih motivirati na puno bolji rad nego li je to bio slučaj do sada.
59 Imena glavnih protagonista su izmijenjena, dok su svi sporedni akteri, te opisani datumi i lokacije događaja iz slučaja istiniti.
51
Danima se Lidija pitala u čemu je njena greška. Kako da postavi stvari na
pravo mjesto? Teze s kojima je započela projekt su i dalje bile tu: žene starije od 40
godina su motivirane za posao, vrijedne su, pouzdane, neovisne, i čine ogromni
potencijal za razvoj područja. Pa zašto onda stvari ne funkcioniraju? Činilo joj se da
im se doista dalo sve kako bi pokrenule nešto u svojoj zajednici, a ujedno napravile i
nešto za sebe i svoje obitelji. Bio im je osiguran besplatan prostor i režije, dobivale su
pristojne plaće za ovaj pokusni period, primale su savjete što treba činiti, upute oko
konkretnih koraka oko pronalaska tržišta, marketinške savjete, organizirani su im
stručni tečajevi o poduzetničkim vještinama, računovodstvu, konzultacije su bile
redovite, itd, itd. No, ipak, ništa nije funkcioniralo. Niti jedna od osnovanih sekcija
udruge60 nije dala niti približno dobre rezultate, a da bi uspjela ostvariti minimalno
potrebni prihod od poslovanja. Doista se pitala: Zašto?
Što reći? Što napraviti? Kako zaustaviti ovu mučnu situaciju punu međusobnih
optužbi i vrijeđanja? Žene su se podijelile u dva tabora, i mjesecima nakupljale
mržnju i negativnu energiju među sobom. Danas se činilo da konačno otpuštaju svoje
ispušne ventile, te da im je ovo prilika da istresu sve svoje frustracije jedna na drugu.
Kad se konačno učinilo da uvrede jenjavaju, Lidija je tu vidjela priliku da
prekine ovu agoniju, i smirenim, hladnim glasom je rekla:
- "Da li ste završile? Da li ste sad rekle sve što ste si imale za reći?"
Žene su zašutjele i usmjerile pogled prema Lidiji, kao da očekuju napad i s
njene strane. Lidija je dobro znala da si ni u kojem slučaju to ne smije dozvoliti. Ipak,
i ona je samo čovjek od krvi i mesa, i sve ovo skupa ju je jako razočaralo i pogodilo.
- "Možda bi bilo najbolje da vi više ne dolazite na posao. Za svoje plaće i
naknade se ne brinite, sve će vam biti isplaćeno".
Sad je muk bio još strašniji. Po izrazima lica se vidjelo da ih je ova rečenica
doista protresla. Ipak, Lidiji se na trenutak činilo da bi neke od njih odmah sad
prihvatile takvu ponudu. Ipak, laknulo joj je kad je čula par njih:
- "Mi imamo posla. Mi moramo raditi do kraja. Ne zanima nas što će druge i
kako, mi nastavljamo s poslom."
Onda je započelo sa svih strana: "I mi radimo dalje”, “ostajemo do kraja"…
Iako se međuljudski odnosi nisu kretali nimalo nabolje, ovo je ipak bio jedan
dobar znak. Možda doista nije kasno.
60 Poduzetnički pothvati su pokrenuti kao oblik socijalnog poduzetništva, u sklopu osnovane udruge žena.
52
5.2. FAZA IDENTIFIKACIJE AKTIVNIH MJERA ZAPOŠLJAVANJA ZA SKUPINE UGROŽENE SOCIJALNOM ISKLJUČENOŠĆU
5.2.1. Značajke pleterničkog područja i socijalna slika
U rujnu 2005., Lidija se zaposlila u Gradskoj upravi na mjestu referenta, sa
užom specijalizacijom za aktivnosti vezane uz malo i srednje poduzetništvo i
općenito razvojne projekte u ovoj lokalnoj samoupravi. Tek radom na ovom radnom
mjestu dobila je priliku za realno sagledavanje ukorijenjenih problema s kojima se
nosi lokalno stanovništvo.
Pleternica je manja lokalna samouprava, smještena u jugoistočnom dijelu
Požeško-slavonske županije, koja graniči sa Brodsko-posavskom županijom na
istoku i jugu61, te s Osječko-baranjskom županijom na istoku. Sa svojih 12.883
stanovnika62 na 203,64 km2, Pleternica spada u prosječno veliku lokalnu
samoupravu, sa ipak natprosječno velikim brojem naselja (čak 36). Izumiranje sela,
kao tipično obilježje ovakvih ruralnih krajeva, na pleterničkom kraju je donekle
spriječeno doseljavanjem stanovništva iz Bosne i iz Hercegovine, koje je u nekoliko
valova doseljavanja, tijekom 20. stoljeća, značajno doprinijelo očuvanju populacije
ovog kraja. Ove uglavnom brojne obitelji su donijele u ovaj slavonski kraj dah svoje
kulture i mentaliteta, pa je danas Pleternica jedna velika mješavina ljudi različitog
podrijetla. Prema istraživanjima63, autohtonog slavonskog stanovništva je danas u
Pleternici tek oko 10%, premda su neke ličke, primorske, bunjevačke, češće,
slovačke i druge obitelji naseljene ovdje već nekoliko stoljeća, te su uglavnom
preuzele većinu slavonskih običaja, tradicije, pa i identiteta.
Zbog svog iznimnog položaja, Pleternica je oduvijek bila važno prometno i
trgovačko-obrtničko središte istočnog dijela Požeške kotline64. Može se sa
sigurnošću tvrditi da je gospodarski razvoj Pleternice imao tijekom povijesti svojih
uspona i padova. Najveći pad je primjetan od 60-tih godina 20.-tog stoljeća kad je
Pleternica izgubila status trgovišta i općinskog sjedišta, a najveći uspon od
uspostave demokratske Republike Hrvatske, poglavito od završetka Domovinskog
61 Pleternica graniči sa općinama Nova Kapela, Oriovac i Sibinj. 62 DZS, Popis stanovništva 2001. 63 Buturac, J.: Stanovništvo Požege i okolice 1700-1950, (1967) Pretisak rada iz Akademijina niza Zbornik za narodni život i običaje južnih Slavena- knjiga 43, 1967.g. Zagreb, 2004.64 Pavličević, D.: Grad Pleternica 1270-2010., Grad Pleternica, 2009., str. 20
53
rata, 1995. godine kada privatne inicijative padaju na plodno tlo i više ne nailaze na
kočnice bilo kojeg susjednog središta ili političkog sustava. Najveći pak polet
doživljava Pleternica od 1997. godine kad je proglašena Gradom i dobila sposobno
vodstvo koje se danas ističe i u županijskim razmjerima. To se vidi ne samo po
industrijskom i obrtničkom napretku, nego poglavito i po izgradnji Pleternice, njenoj
urbanizaciji, u osuvremenjavanju cesta, komunalnih i drugih službi. Zato se Lidija i
odlučila priključiti timu koji, kako se čini, vodi Pleternicu u pravom smjeru, te na neki
način dati svoj doprinos ukupnom razvoju.
Loša startna pozicija, ipak nije osigurala da današnja Pleternica procvjeta u
svom maksimumu, a i sam smještaj u jednoj od najslabije razvijenih županija ne
predstavlja dobru pretpostavku za razvoj. Stopa nezaposlenosti u županiji redovito se
kreće oko 20%, i neznatno pada ispod tek tijekom ljetne sezone. Bruto domaći
proizvod Požeško-slavonske županije je na 67% prosjeka Republike Hrvatske65, a
Pleternica je ispod županijske razine. Općenito, stanje u razvojnom smislu nije dobro.
Gospodarstvo županije je nerazvijeno, ili bolje rečeno, neobnovljeno nakon
Domovinskog rata i privatizacije “na balkanski način”. Ono što zasigurno treba
zabrinjavati, a što je i Lidijin motiv za ulazak na ovo područje rada, je činjenica da je
u županiji iznimno niska stopa poduzetništva (broj registriranih poduzeća godišnje
kao postotak u ukupnom broju poduzeća) i iznosi tek 1,1%66.
Svakako da se stanje u gospodarstvu izravno odražava i na socijalnu sliku
stanovništva Grada Pleternice. To su ljudi s kojima Lidija živi i dijeli svoju
svakodnevnicu. S obzirom da obilježja stanovništvo nekog područja ovise o tlu na
kojem živi, podneblju i povijesnim prilikama, tako se ovdje, u ovom slavonskom kraju,
može potvrditi da su žitelji nizinskih, močvarnih krajeva67 boležljiviji, tjelesno slabiji,
neotporniji i manje brojni od žitelja brdovitih i gorskih predjela, poput Like, Primorja ili
Hrvatskog zagorja. Stanovništvo Pleternice je, kao uzrok ili kao posljedica toga,
tromo, teško se mijenja i teško se privikava na nove trendove.
U Republici Hrvatskoj čak 35,75% stanovništva nema nikakvih prihoda za
život, a 2,26% osoba živi isključivo od socijalne pomoći. Ti postoci se u Požeško-
slavonskoj županiji penju na 38,65%, odnosno 2,86%, dok je u Pleternici stanje
65 Državni zavod za statistiku, u obradi Županijske gospodarske komore, vijest na www.radio-pozega.hr, lipanj 201066 Regionalni operativni program Požeško-slavonske županije 2005-2010.67 Kao što je slučaj u Posavini, Podravini, Srijemu ili Baranji.
54
znatno lošije. Čak 5.466 osoba (42,43%) nema prihoda za život, a 377 (2,93%) živi
od socijalne pomoći.
Kao neka turobna nit vodilja, Lidiji su se usjekle u sjećanje bilješke poznatog
Pleterničanina, franjevca Kaje Adžića68 (1805-1892), koje je jednom pročitala. Budući
da je prošao strane zemlje, on kritizira Slavonce što "loše obrađuju zemlju, oru plitko
samo tri prsta dubine, ne gnoje zemlju, slabo okopavaju posađeno, zanemaruju
vinograde i šljivike. I kad nešto urodi poput poznatih šljiva požeškinja, prodaju to u
bescijenje. Slično je i sa uzgojem marve koju slabo timare, poglavito zimi. A od krava
koje daju mlijeka, žene ne znaju ni sira ni maslaca napraviti. Konji seljački su mršavi i
kržljavi osim nekih rijetkih iznimaka. Mnogi nisu nikada vidjeli češagije69". U njegovo
je doba već u Slavoniji bilo doseljenih Nijemaca, pa Kajo opisuje kako su kuće u tih
„Švaba“ uredne, sela također. I ne samo da su kuće izvana uredne i lijepe, nego je i
unutrašnjost namještena lijepim namještajem, a kod domaćih je sve "traljavo i
kukavno". Ne čudi ga što u Bosni narod živi u "čađavim kolibama", što Bugari još žive
u "zemunicama", ali ga čudi što naš svijet koji ima primjer Švaba, neće slijediti njihov
primjer, nego "pletu kotac kako ti i otac". Uopće, kaže Kajo Adžić, osjeća se
pomanjkanje novca koje dovodi do prodaje imanja ili potkradanja gospodarstva,
poglavito kućnih zadruga iz kojih pojedinci odnose hranu, piće i drugo i daju
trgovcima koji obično počnu na selu kao sitničari a završe u gradovima kao
veletrgovci. I na koncu zaključuje: "A naši ljudi to ne vide, da se takvim potkradanjem,
koje čini čeljad, a kadšto i isti kućni starješina, kuća nemilo globi i sakati." I još je
primijetio da „budući da Slavonci pa ni naši Šijaci nisu imali smisla za trgovinu i
novčarstvo sve su vodili stranci, poglavito Židovi, Nijemci pa donekle i naseljeni Vlasi,
kasnije Srbi“.
68 Pavličević, D. (2009), str. 164.69 Ibidem
55
5.2.2. Razlozi pokretanja inicijative za izradu projekta „Dajmo ženama priliku!“
Lidijin dolazak u pleterničku Gradsku upravu je zasigurno bio iskorak u smislu
osmišljavanja razvojnih projekata grada Pleternice. Upravo joj je, u neformalnom
razgovoru tijekom uvođenja u posao, njen poslodavac, gradonačelnik Martinović,
tako i objasnio njenu ulogu u administraciji Grada Pleternice: „Mi sada moramo
početi razmišljati o projektima kojima ćemo poboljšati kvalitetu života stanovništva na
jedan drugačiji način nego što smo to radili do sada. Projekte koje trenutno radimo,
poput vodovoda, kanalizacije, pristupnih cesta i slično, odrađujemo na daljinski. U
tome smo već stručnjaci. Sada su nam potrebne nove ideje kojima ćemo pomoći
ljudima da se pripreme za razvoj gospodarstva koji će doći sa novim ulaganjima u
zonu70. Suočit ćemo se s problemom nedostatka kvalificirane radne snage.
Jednostavno, desit će se da investitor u zonu neće imati kvalificirane kadrove koje bi
zaposlio, i mi moramo o tome već sada ozbiljno razmišljati. Zato ćeš se ti, Lidija,
usmjeriti u pronalazak sredstava za financiranje takvih projekata.“
Lidija je doista uživala radeći svoj posao. Imala je slobodu izbora projekata
koje će pisati. Posao je bio kreativan u potpunosti, te se sastojao u tome da Lidija
identificira probleme u Pleternici na koja se može djelovati, osmisli projekte za
njihovo rješavanje, te kroz sva moguća sredstva informiranja, pronađe adekvatne
izvore financiranja koji bi mogli poduprijeti takve projekte. Logika se temelji na
činjenici da je izvorni proračun Grada Pleternice toliko mizeran da bez vanjske
pomoći ne omogućuje bilo kakve razvojne inicijative. U svom poslu, Lidija je u
početnim fazama, imala potpunu podršku svog poslodavca, gradonačelnika
Martinovića. Kasnije će, kroz provedbu nekih projekata, doći do novih momenata u
ovom smislu.
70 Od 2003. godine, Pleternica je, po uzoru na uspješni model sjeverozapadne Hrvatske (Varaždin), započela sa procesom oformljenja Poduzetničke zone Pleternica, koja je kao takva određena na površini od čak 160 ha. Otkup zemlje u poduzetničkoj zoni je započeo još 2003. godine, kad je otkupljeno prvih 20ha, koje je odmah i isparcelirano, te stavljeno na raspolaganje lokalnim poduzetnicima. Danas je na području Poduzetničke zone Pleternica aktivno 6 tvrtki, koje ukupno zapošljavaju oko 200 djelatnika, a još je nekoliko tvrti iskazalo ozbiljan interes za nastavkom ulaganja u Poduzetničku zonu, od kojih se tek 2 tvrtke doista smatraju pouzdanim ulagačima (tvrtka Paulana d.o.o. je otkupila 5 ha zemljišta u Zoni, te su u fazi izrade projekti za izgradnju tvornice autosjedala, koja bi u konačnici trebala zapošljavati i do 700 ljudi, te obrt Mljekara BIZ koja je zbog nezadovoljavanja ekoloških uvjeta poslovanja na postojećoj lokaciji primorana preseliti proizvodnju na ovu lokaciju).
56
Projekt „Dajmo ženama priliku!“ je proizišao iz uočene neaktivnosti lokalnog,
ruralnog stanovništva, posebice žena starije dobi.
Temelji uočenih potreba koje je Lidija definirala ležali su u sasvim osobnim
percepcijama i motivima, ali i u objektivnim pokazateljima i statistikama:
- prema službenim podacima, pleterničko stanovništvo je jedno od najmanje
aktivnih u cijeloj zemlji, a ženska populacija pogotovo. 35,56% ukupnog
stanovništva je aktivno (tj. svojim radom osigurava sebi prihode i
egzistenciju), dok je samo 23,99% žena aktivno71.
- okružena svakodnevno njima, Lidija je uočila težinu problema neaktivnih
žena u selima. Žene koje žive u selima sav svoj život vide samo unutar
svojih okućnica. Smisao života im se svodi na obavljanje kućanskih poslova,
dočekivanje i ispraćanje članova svoje obitelji, kuhanje, pranje, hranidbu
domaćih životinja ili stoke, sadnju i održavanje povrtnjaka ili cvjetnjaka.
Socijalna interakcija se svodi na rijetka blagdanska okupljanja prijatelja i
rodbine (poput seoskih kirvaja ili vjerskih sakramenata).
- po pleterničkim selima su tijekom posljednjih desetljeća nestala druženja
„pred kućama“ u večernjim satima. Svi su okrenuti sami sebi. Mladi se druže
isključivo po seoskim „birtijama“ ili u boljoj varijanti u sklopu lokalnih seoskih
nogometnih klubova (što se odnosi samo na mladiće, dok je ženski spol, u
ovom smislu, ponovno u lošoj situaciji).
- značajno veći je udio žena koje uopće niti ne razmišljaju o zaposlenju i
prepuštaju se isključivo skrbi svog supruga. Ukoliko je stvorena pretpostavka
za relativno skladnim brakom, takve žene u pleterničkim selima, provedu
cijeli život vrlo često niti ne pomišljajući na bilo kakav „pravi“ plaćeni radni
angažman. Opravdavat će to redovito nemogućnošću putovanja, obveznom
skrbi za djecu ili starije, te neisplativošću loše plaćenog posla u radno
intenzivnoj industriji, gdje se one kao osobe bez posebnih kvalifikacija i
vještina jedino i mogu zaposliti.
- zanimljivo je da se rijetke razvedne žene u ovim ruralnim područjima
(postotak razvedenih brakova u Pleternici je tek oko 5%, dok je hrvatski
prosjek 22%), odmah po okončanju brakorazvodne parnice, „aktiviraju“ na
tržištu rada, te redovito uspijevaju pronaći posao, premda i dalje vrlo loše
71 Za usporedbu, na nivou cijele Hrvatske, 44% stanovništva je aktivno, odnosno 37,69% žena je aktivno, što je i dalje znatno niži postotak od prosjeka Europske unije.
57
plaćen i neatraktivan. Lidija je poznavala cijeli niz takvih slučajeva. Očito je
da sila zakon mijenja.
- u selu u kojem Lidija živi sa svojom obitelji, lokalni linijski autoprijevoznik je
tijekom 2009. godine ukinuo desetak linijskih vožnji, s obzirom da više nema
dovoljno putnika na ovim relacijama. Naime, vrlo malo ljudi ima zaposlenje.
- svakako se razlogom za pokretanje ove projektne inicijative može smatrati i
Lidijin osobni interes da konačno bude okružena sebi sličnijim susjedima i
poznanicima. Vokabular njenih susjeda se vrlo često vrti uglavnom oko
berbe voća ili povrća, razmjeni recepata za kolače i pitanjima vezanim za
bolesti domaćih životinja. Ona sama je osuđena na uski krug ljudi s kojima
može razgovarati o pozitivnim pomacima u životu, ulaganjima u sebe,
teškoćama u poslovnom okruženju i slično.
Lidiji se činilo definitivno opravdanim krenuti u borbu protiv socijalne
isključenost žena na selu, što ide ruku pod ruku sa općom regionalnom i
gospodarskom nerazvijenošću područja. Pri tom se mora uzeti u obzir da je
Pleternica konzervativno područje, koje poštuje svoj etnos, tradiciju, kulturu, folklor i
usađene vrijednosti. Sasvim se spontano nametnula problematika potreba socijalno
isključenih žena, kroz izgradnju snage u njima samima, a u smjeru stvaranja
preduvjeta za održivi ruralni razvoj.
Jasno je bilo da projekt koji će napisati i kandidirati treba svakako predstavljati
izravan odgovor na specifične lokalne okolnosti i postati primjer dobre prakse oko
toga kako stvoriti jednake mogućnosti za sve u zajednici, te kako razviti osnažujuće
programe u skladu sa stvarnih potrebama grupacije kojoj prijeti socijalna isključenost.
Također, sam odabir projektnih aktivnosti kojima će se nastojati riješiti identificirani
problemi mora biti dovoljno dobro i atraktivno sročen kako bi svojom inovativnošću i
jasnoćom privukli pažnju i zadobio podršku evaluatora koji će ga ocjenjivati.
58
5.2.3. Analiza problema, ciljeva i dionika projekta
Projekti koji se kandidiraju za financiranje na EU fondove moraju imati „glavu i
rep“, te biti dobro potkrijepljeni argumentima. Premda se moglo činiti da sasvim
dovoljno poznaje svoju zajednicu, te da nema potrebe dodatno je analizirati, ipak je
znala da bi joj kvalitetna analiza pomogla da dobije širu i objektivniju predodžbu o
stanju, te joj omogućila da dođe do novih podataka koji mogu definirati neke nove
elemente postojeće situacije72. Smisao je otkriti što treba poduzeti ili kako se može
doći do rješenja, te tko sve u tom procesu može pomoći. Također, stvaranje suvisle
uzročno-posljedične veze između postojećih uočenih problema, te analiza svih
dionika (svih na neki način uključenih ili zainteresiranih osoba ili institucija), može
dovesti do izrade kvalitetnog projektog prijedloga. Lidija je zato pristupila vrlo
disciplinirano (i školski) ovome.
Napravila je mali brainstorming73, prvo sama s sobom, a onda je kroz razgovor
s ljudima oko sebe, članovima svoje obitelji i svojim kolegama, pokušala nabrojati
sve probleme koji joj se čine najznačajnijim na području grada, a da su njima izravno
pogođene predstavnice ciljane skupine. Problemi su se vrlo brzo nizali, i u trenu je
nastao dugački, nestrukturirani popis vrlo teško rješivih problema.
Problemi koji su odmah uočeni su bili: visoka stopa nezaposlenosti;
dugotrajna nezaposlenost; nisko samopouzdanje žena; slaba zapošljivost žena
starijih od 40 godina; neaktivnost stanovništva općenito, a posebice žena;
neposjedovanje poduzetničkih vještina i neizgrađena poduzetnička kultura života i
rada; neposjedovanje početnog kapitala za poduzetničku aktivnost; neposjedovanje
vještina koje tržište rada treba; nepoznavanje suvremenih načina traženja
zaposlenja, poput pretrage Internetskih baza poslova; nepostojanje mreže potpore za
žene u istoj teškoj poziciji; nepoznavanje alternativnih modela zapošljavanja poput
rada u nevladinom sektoru; diskriminacija žena na tržištu rada, …
Lidija je zatim posložila pojedine probleme u uzročno-posljedične lance da bi
dobila strukturirani prikaz stanja na tržištu rada žena starijih od 40, s područja
Pleternice, suočenih sa prijetnjom od socijalne isključenosti. Veliki broj identificiranih
72 Europski fondovi za hrvatske projekte: priručnik o financijskoj suradnji i programima koje u Hrvatskoj podupire Europska unija, Središnji državni ured za razvojnu strategiju i koordinaciju fondova Europske unije, 2009., str. 159.73 Brainstorming (oluja ideja, oluja mozgova) je grupna metoda za kreativno generiranje većeg broja ideja u svrhu rješavanja određenog problema.
59
problema je bio povezan sa mentalitetom, tradicijom i predrasudama, i ona se
zasigurno nije htjela baviti „nerješivim“ stvarima. Tražila je iz tog popisa ono za što je
vjerovala da je rješivo u kraćem roku. Identificirane je probleme jednostavno prevela
u njihove afirmacije, te tako dobila ciljeve koje će nastojati ostvariti tijekom provedbe
projekta.
Kao višu težnju, opći cilj, ono što zasigurno neće moći u tako kratko vrijeme
ostvariti, postavila si je da: a) doprinese socijalnoj koheziji kroz unapređenje
ekonomskog i općeg statusa žena starijih od 40; b) umanji izraženu rodnu
nejednakost na tržištu rada, te da c) unaprijedi financijsku situaciju žena kroz
stvaranje njihove ekonomske neovisnosti putem samozapošljavanja.
Specifični cilj, koji je zacrtala da će ostvariti, je bio unaprijediti socio-
ekonomsko stanje žena starijih od 40 na području Pleternice kroz osnaživanje,
edukaciju i razvoj poduzetničkih vještina. Željela je postići da se najmanje jednom
mjesečno, žene susreću na sastancima ženske potporne skupine; da najmanje 30
žena stekne nove profesionalne i poduzetničke vještine; da se 6 poduzetničkih ideja
pretoči u provodive poslovne planove koje bi pokrenule žene poduzetnice, te da 30%
žena iz ciljane skupine prođe kroz programe u lokalnim tvrtkama ili udrugama. Dobre
želje i dobre ideje su se kasnije pokazale itekako teško provodive u praksi.
Sva ključna zakonska regulativa i regionalni strateški dokumenti su savršeno
podržavali mjere koje je Lidija imala na umu74. Projekt je bio i u skladu sa Europskim
smjernicama za zapošljavanje75.
Ključni dionici projekta bili su:
a) Grad Pleternica, na čijem prostoru se projekt provodi, a koji mora biti
uključen u sve, kako se ne bi dogodila opstrukcija projekta
b) Hrvatsko žensko društvo, lokalna udruga žena koju je Lidija odmah od
početka odlučila uključiti u projekt, s obzirom da ova udruga ima brojne
kontakte sa neaktivnim ženama iz ruralnog područja. Kako inače doprijeti
do tih ciljanih skupina?
74 U Regionalnom operativnom programu Požeško-slavonske županije izrijekom se navodi dugoročni cilj za 30%-tnim smanjenjem stope nezaposlenosti kroz jačanje ljudskih resursa i potpore poduzetništvu. Nadalje, prioritet u sklopu tog cilja kaže da je potrebno educirati i prekvalificirati radnu snagu kako bi oni unaprijedili svoj položaj na tržištu rada. Također, još konkretnija mjera govori o ne-institucionalnoj edukaciji i potpori za zapošljavanje osoba koje pripadaju marginaliziranim skupinama.75 Europske smjernice za zapošljavanje temelje se na četiri stupa: unapređenje zapošljivosti, razvoj poduzetničkih vještina, jednake mogućnosti i unapređenje prilagodljivosti tvrtki i zaposlenika. Lidijin projekt snažno podupire čak tri od spomenuta četiri stupa.
60
c) Hrvatski zavod za zapošljavanje je ključna institucija za razvoj ljudskih
potencijala i svakako ih je dobro imati na svojoj strani. Poznavajući
situaciju, najbolje je uvjeriti ih da neće imati nikakvog posla na projektu, a
da će imati itekakve koristi od njega. To je sigurna formula koja osigurava
podršku.
d) Razvojna agencija Sjever DAN d.o.o. se sasvim spontano nametnula kao
moguća institucija koja bi bila nositelj projektnog prijedloga. Ova razvojna
agencija, čiji je Grad Pleternica član, ima respektabilne reference u
provedbi EU projekata, i bilo bi ih vrlo teško odbiti u ocjenjivačkoj fazi,
ukoliko projekt ima barem osnovne nužne pretpostavke i kvalitete.
Naziv projekta je parafraza poznate rečenice „Give Peace a Chance76“, koju je
Lidija počela pjevušiti iz čista mira. Kad je umjesto mira (peace) stavila u rečenicu
ŽENU (women) dobila je naziv kakav joj više nije mogao nestati iz glave. „Give
Women a Chance!“ (Dajmo ženama priliku!“) bio je naziv s kojim je znala da će
privući potrebnu pozornost evaluatora.
5.2.4. Prijavitelji projekta i projektni partneri
Pri odabiru projekata za financiranje od strane Europske unije, provedbeni
kapaciteti organizacije koja se prijavljuje na natječaj su jedan od najvažnijih kriterija.
Grad Pleternica je prema propozicijama natječaja bio neprihvatljiv. Lokalna udruga
žena, Hrvatsko žensko društvo, na koju je Lidija računala, premda postoji već više od
10 godina, nema nikakav proračun, a i žene članice udruge doista nemaju nikakvog
iskustva sa europskim projektima (da se o službenom jeziku programa - engleskom, i
ne govori).
Kako bi riješila ovu dilemu na svima prihvatljiv način, Lidija se odlučila
kontaktirati svoje kolege u Razvojnoj agenciji Sjever DAN d.o.o. iz Varaždina, s
kojima je imala odlične odnose i suradnju. DAN ima velikog iskustva u projektnom
managementu, što su dokazali već provedenim projektima s područja prekogranične
suradnje, ali i kroz nekolicinu ostalih projekata iz pretpristupnih programa CARDS i
PHARE. Ono što je uistinu bilo presudno bio je izvrstan odnos i povjerenje koje je
76 Give Peace a Chance! – Dajte priliku miru!
61
Lidija imala na osobnoj razini sa glavnom projektnom manadžericom Normelom. A to
je ponekad važnije od svih pismenih ugovorom ili sporazumom potvrđenih odnosa.
Razvojna agencija Sjever DAN d.o.o. Varaždin je osnovana u jednakim
udjelima od strane Grada Varaždina, Grada Bjelovara, Grada Virovitice, Međimurske
županije i tvrtke Koprivnički poduzetnik d.o.o., gdje danas DAN ima i svoje urede sa
zaposlenicima. DAN-ov odjel za EU fondove i regionalni razvoj se bavi izradom i
sudjelovanjem u projektima lokalnog i regionalnog razvoja, pripremom i upravljanjem
međunarodnim projektima, pisanjem konkretnih prijedloga za EU fondove,
održavanjem seminara i radionica o EU fondovima i o procesu upravljanja projektnim
ciklusom, itd. Premda su djelatnosti kojima se DAN bavi danas prilično raznovrsne,77
Lidija se fokusirala na njihova znanja, vještine i iskustvo u pripremi i provedbi EU
projekata.
Normeli je poslala skicu logičke matrice koju je izradila i prijedlog da Razvojna
agencija Sjever DAN Varaždin d.o.o. bude nositelj projekta. Nije dugo prošlo, Lidija je
dobila pozitivan odgovor i suradnja je mogla otpočeti. Od tog trenutka, Normela je
bila aktivno i svakodnevno uključena u "poliranje" projekta i savjetima je usmjeravala
planiranje projektnih aktivnosti.
Za uspješnu provedbu projekta, bilo je nužno da se aktivno uključe i lokalni
partneri, na čijem će se terenu projekt provesti i koji mogu izravno utjecati na njegovu
uspješnost. U prvom redu, Grad Pleternica, koji je svakako imao interes da se na
području Grada napravi nešto korisno za mnogobrojne nezaposlene, a posebno
ugrožene skupine. Gradonačelnik Martinović je dao podršku, kako je rekao, "svim
projektima koji donose novac u grad", premda u fazi pripreme projekta nije imao
vremena za poslušati detalje o pojedinim aktivnostima.
Drugi partner kojem je predloženo partnerstvo u projektu bilo je Hrvatsko
žensko društvo. Hrvatsko žensko društvo (HŽD) je udruga žena osnovana 1997.
godine kao sljednica neformalne skupine žena okupljenih još početkom 90-tih godina
20. stoljeća. Članice HŽD-a su dnevno na terenu, poznaju realno stanje sa ženama
koje su nezaposlene i koje žive u ruralnim pleterničkim krajevima, i spremne su na
kvalitetnu suradnju na provedbi projekta. Bez njihove podrške, Lidija je sumnjala u
svoje sposobnosti animiranja socijalno isključenih žena sa sela da se uključe u
77 Djelatnosti DAN-a: privlačenja domaćih i stranih ulagača i podrške u pokretanju investicijskih pothvata; Centar za cjeloživotno učenje kroz koji se planiraju, razvijaju, verificiraju i provode kurikulumi sukladno potrebama tržišta rada; tehnološki parkovi i poslovni inkubatori, koje pomažu osnivati, itd.
62
projektne aktivnosti koje je za njih osmislila. Sretna je bila kad je dobila pozitivan
odgovor od predsjednice, gđe. Valenta.
Na sugestiju Normele iz Razvojne agencije Sjever, bilo je važno uključiti u
partnerstvo neku ekspertnu instituciju, koja će svojim znanjima, bilo u
psihosocijalnom osnaživanju ranjivih skupina ili u podupiranju poduzetničkih start-up
pothvata, dati dodatnu snagu u smislu kapaciteta provedbenog tima. Zbog osobnih
prethodnih kontakata i suradnje, Lidija je kontaktirala osječki Centar za
poduzetništvo78, i njegovu direktoricu Dariju. Nakon kratke prezentacije osnovnih
ideja o samom projektu koju je osobno napravila u njihovom sjedištu u Osijeku, te
nakon slanja skice logframea, tim Centra za poduzetništvo se vrlo pozitivno izjasnio o
sudjelovanju u projektu.
Ovako formirana partnerska skupina za provedbu projekta je bila uistinu
reprezentativna, što je garantiralo značajne dodatne bodove u sektoru provedbenog
kapaciteta samog projekta.
78 Centar za poduzetništvo Osijek osnovan je u ožujku 1997. godine na inicijativu prof.dr.sc. Slavice Singer s ciljem razvoja i promoviranja poduzetničkog poslovnog ponašanja. Formalno, Centar je neprofitna organizacija, odnosno udruga čiji su osnivači osječki poduzetnici, profesori Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, te predstavnici lokalne uprave. Rad im je usmjeren na tri osnovna područja: a) edukacija i trening poduzetnika; b) savjetovanje i informiranje; c) izrada poslovnih i investicijskih planova. U posljednjem desetljeću uspješnog rada i djelovanja, stručnjaci Centra za poduzetništvo Osijek na području poduzetničke edukacije održali su više od 200 različitih seminara koje je prošlo više od 3.000 poduzetnika s područja cijele Hrvatske.
63
5.3. PROJEKT "DAJMO ŽENAMA PRILIKU!" – PROVEDBA
5.3.1. Informiranje i modeli privlačenja pozornosti socijalno isključenih žena u Pleternici
Projekt je službeno otpočeo 1. prosinca 2007. godine.
Odmah su započele prve aktivnosti nužne za provedbu projekta. Održao se
početni sastanak (engl. kick-off meeting) projektnog provedbenog tima, koji nije bio
samo radni sastanak, već je bio i prilika za javno predstavljanje projekta, te
prezentaciju projektnih aktivnosti prisutnim predstavnicama ciljane skupine. Mediji su
se izvrsno odazvali pozivu, te je početak projekta medijski odlično popraćen79.
12 predstavnica ciljane skupine, prisutnih na početnom sastanku, su sve
redom bile članice Hrvatskog ženskog društva. Žene su bile pozivane putem osobnih
kontakata na prezentaciju, što je potvrdilo da je sudjelovanje udruge žena u
projektnom timu izvrstan način privlačenja ciljane skupine. Reakcije prisutnih
sudionica na medijsku popraćenost sastanka su bile izvrsne. Naime, nekolicina žena
je dalo izjave koje su prenesene u medijima, dok su sve žene bile fotografirane. Na
ovaj način je projekt već u početku stekao određeni osjećaj „vlasništva“ predstavnica
ciljane skupine nad projektom, što je obećavalo.
Hrvatski zavod za zapošljavanje iz Požege je ponudio suradnju odmah u
početku, te su vrlo rado izravno informirali sve žene iz njihove evidencije koje su
udovoljavale kriterijima (starije od 40, dugotrajno nezaposlene). To je bilo prilično
efikasno, jer je na evidencijama zavoda priličan broj ovih žena. Ipak, Lidija je znala
da ove žene nisu jedina skupina kojoj je usmjeren projekt.
Ključno je pitanje bilo kako doći do žena koje su svojim načinom života
dovedene do stanja izolacije, te su isključene i lišene adekvatnih informacija. Važno
je doprijeti do onih žena koje se nikad nisu prijavljivale na Hrvatski zavod za
zapošljavanje, te koje nikad nisu bile zaposlene. Iz svog najbližeg susjedstva je
uspijevala nabrojati nekoliko takvih žena. Zato je Lidija posredno, preko poznanika,
uputila poziv i poruku tim ženama da se uključe u projekt. Zamolila je i članice
Hrvatskog ženskog društva da na svom području učine isto. Povratni odgovori su bili 79 HRT studio Požega je napravio reportažu o projektu „Dajmo ženama priliku!“ koja je u nekoliko navrata emitirana u udarnim terminima na hrvatskoj televiziji (podnevni dnevnik, Dobro jutro Hrvatska, Županijska panorama). Članci o projektu su objavljeni u Glasu Slavonije, Slavonskom domu, Večernjem listu, i drugim tiskanim medijima.
64
prilično obeshrabrujući i depresivni. Jedna od pozvanih žena je jasno rekla da „ona
ne mora raditi jer joj muž radi.“ Druga je žena odgovorila da „su svi poslovi na njoj, te
da ne može ostaviti marvu radi sastanaka“, dok su preostale uglavnom obećale doći,
pa se onda pozivu nikad nisu odazvale.
Sam način pozivanja žena je predstavljao oblik njihovog osnaživanja. Na sve
projektne aktivnosti, od samog početka, žene su bile pozivane službenim,
naslovljenim pozivima putem pošte. Upravo je intencija bila da žene koje rijetko ili
nikada ne dobivaju nikakve informacije, niti poštu, kroz provedbu ovog projekta budu
redovito izravno kontaktirane, čime će se stvoriti „osjećaj važnosti“ u svakoj od njih.
Žene su dobile uputu da se telefonskim putem, ili osobno, jave Lidiji u Gradsku
upravu, i predbilježe za sudjelovanje u projektu. Stoga su naredni dani značili priličnu
zvonjavu i gužvu u Lidijinom uredu. Lidija bi ženama tom prilikom objasnila kakve sve
aktivnosti projekt podrazumijeva, te da njihovo aktivno sudjelovanje može značiti i
zapošljavanje u završnoj fazi projekta. Koristila je to kao mamac koji bi ih privukao, i
uglavnom je uspijevalo, te se većina odmah predbilježila za sudionice projekta.
Zanimljiv je, ipak, bio slučaj jedne žene, koja je saslušavši o čemu se u projektu radi,
žurno ustala i rekla: "Gospođo, ja se vama ispričavam, ali ja jednostavno nemam
vremena za čekanje da vidim da li ću ili neću dobiti posao za nekoliko mjeseci. Meni
posao treba odmah, i ja moram raditi jer nemam od čega živjeti. Idem se odmah
prijaviti za rad na plantažama ruža u Njemačkoj, ili na more, jer jednostavno nemam
izbora. Hvala na vašem vremenu, ali nije to za mene."
Rezultati asistencije Hrvatskog zavoda za zapošljavanje i Hrvatskog ženskog
društva bili su popisi sa više od 80 prijavljenih žena, premda je broj bio ograničen na
50 sudionica. S jedne strane, Lidija je osjećala zadovoljstvo velikim odazivom žena,
dok je s druge strane ovo zadovoljstvo bilo prožeto gorkom spoznajom da se istinski
socijalno isključene žene nisu uopće odazvale, te da nisu niti zainteresirane za
promjene u svom životu. 95% prijavljenih žena su bile žene prijavljene na Hrvatski
zavod za zapošljavanje, te su (službeno) bile aktivne tražiteljice posla. Lidija se
nadala da će ova njihova aktivnost značiti i veći angažman u projektu, pa i bolje
rezultate u provedbi.
65
5.3.2. Kriteriji odabira sudionica i početni otpor uključivanju u projekt
Za daljnje sudjelovanje u projektnim aktivnostima, projektni tim je usuglasio
načine odabira žena sudionica. Odmah su odbačene prijave žena koje se po
osnovnim kriterijima nisu uklapale u projektne propozicije80.
Dilema se nametnula u smislu da li prednost dati ženama s većim radnim
iskustvom i u radnim navikama u organiziranim sustavima (što garantira lakše
snalaženje u brojnim aktivnostima projekta), ili dati prednost onima najugroženijima
koje nikada nigdje nisu radile, i koje su vrlo pasivne u svom nastupu. Usuglašeno je
da će se prednost u odabiru dati ženama s nekim prethodnim radnim iskustvom, i
iskazanom većom razinom aktivnosti, kako bi doprinijele što boljim finalnim
rezultatima projekta. Lidija se nadala da će ove snažnije žene pronaći u sebi snage
da pokrenu prave uspješne poduzetničke pothvate, kroz koje će se onda otvoriti i
mogućnost zapošljavanja za žene bez izraženih poduzetničkih ili managerskih
vještina i sposobnosti. Veliku ulogu pri odabiru je imala prirodna komunikativnost
žena i njihova ekstrovertiranost, koja je odmah plijenila pozornost provedbenog tima,
pa su takve žene redovito bile preferirane u odnosu na žene koje su se vrlo skromno
ili nikako izražavale, te koje su bile izrazito povučene u sebe.
Jedan od konkretnih primjera selekcijske metode korištene za odabir žena iz
ciljane skupine koje će provoditi istraživanja (anketarke), uključivala je pismeni poziv
za iskaz interesa za anketiranje upućen izravno na kućne adrese svih prijavljenih
žena za sudjelovanje u projektu, i upitnik o prethodnom radnom iskustvu i životnim
uvjetima. Odgovori iz upitnika su bili bodovani, te je ženama s najvećim brojem
bodova dana prilika da postanu članice anketnih timova za provedbu istraživanja81.
Kriteriji odabira su uvijek bili osmišljeni kroz komunikaciju projektnog tima,
kako ni na najmanji mogući način ne bi došlo do zloupotrebe odabira, ili preferiranja
određenih žena nad drugima. Jasno je rečeno da će prednost imati žene s većim
radnim iskustvom, ali isto tako i žene kojima je posao potrebniji, s obzirom da imaju
višečlane obitelji, djecu koja studiraju, starije ili nemoćne o kojima se brinu, vrlo niska
ili nikakva primanja i slično. 80 Desetak prijavljenih žena je bilo u graničnoj dobi (38 ili 39 godina), te su inzistirale da ih se uvrsti u popise u slučaju da bude za njih neka mogućnost zapošljavanja. Neke prijavljene žene su bile iz drugih općina i gradova u županiji, što je također bilo neprihvatljivo, s obzirom na jasno definiranu ciljanu skupinu prostorno.81 Prijava za anketiranje, Način bodovanja za anketiranje i Evidencija odbijenih i obavljenih anketa su uloženi kao prilozi slučaja.
66
Na sve aktivnosti koje nisu bile brojem ograničene (npr. studijsko putovanje,
sudjelovanje na predavanjima i izložbama i slično), kako bi projekt dobio što veću
potporu u javnosti, bile su pozvane sve prijavljene žene.
Posebno je osjetljiv bio zadatak odabrati žene koje će pokrenuti pilot-tvrtke,
odnosno koje su se trebale zaposliti u sklopu projekta. Kako se u maloj sredini poput
Pleternice sve promatra kroz prizmu politike i nepotizma, stavovi većine žena koje
nisu bile odabrane je da su izabrane žene iz nekog razloga preferirane, premda
njihova raznolika struktura nije takvo što potvrđivala.
Projektni tim se usuglasio da će odabir žena za zapošljavanje biti vrlo strog, te
odrađen u uskoj suradnji s Centrom za poduzetništvo, kako bi se otklonila mogućnost
lokalnog utjecaja na odabir. Centar za poduzetništvo je kroz edukaciju o
poduzetničkim vještinama imao zadatak identificirati najaktivnije žene, s kapacitetom
da doista uspiju u svojim poduzetničkim pokusima, te je dao sugestiju i oko toga koje
žene zadovoljavaju kriterije odabira. Konačni izbor je ovisio i o psihosocijalnim
obilježjima pojedine žene, što je putem testiranja otkrila i prezentirala ugovorena
tvrtka Selectio d.o.o. Svaka od žena se također trebala izjasniti za djelatnost koju
preferira kao svoj budući posao, pa je konačno zapošljavanje ovisilo i o tome da li su
odabrale djelatnosti koje su stručnjaci Centra za poduzetništvo ocijenili
najprofitabilnijim i najperspektivnijim.
U ovoj fazi, moglo se primjetiti da, među ženama prijavljenim za sudjelovanje
u projektu, nije bilo naknadnih odustajanja, te su žene sve redom bile iznimno
zainteresirane da kroz sam projekt pronađu zaposlenje.
67
5.3.3. Faza istraživanja konteksta projekta – postojeće stanje žena starijih od 40 godina u Pleternici
U pripremnoj fazi projekta, bilo je evidentno da svi važni faktori koji mogu
utjecati na uspješnost projekta, a tiču se realnog stanja ciljane skupine (žena starijih
od 40, na području grada Pleternice) nisu objektivno proučeni, nego su više intuitivno
definirani. Kako bi se neki budući projekti temeljili na objektivnim spoznajama o
problematici ove ciljne skupine, projekt je predvidio provedbu opsežne ankete o
ženama između 40 i 60 godina starosti. Dodatna vrijednost ove aktivnosti je činjenica
da su anketarke bile upravo odabrane predstavnice ciljane skupine, koje su radom
po terenu ujedno promovirale i sam projekt, te informirale ostale zainteresirane žene
starije od 40 da se uključe u preostale projektne aktivnosti.
Za stručnog provoditelja istraživanja je izabrana ekspertna institucija - tvrtka
Hendal d.o.o.82 sa zadaćom da dizajnira metode istraživanja, kreira anketne upitnike i
obrasce, obuči anketarke o načinu provedbe anketa, te da generira sažetke
zaključaka istraživanja. U suradnji s njima, projektni tim je odlučio da ciljana skupina
bude podijeljena u 2 podskupine, prema zaposlenosti, i to na: a) zaposlene žene 40-
60 godina starosti s područja grada Pleternice i b) nezaposlene žene 40-60 godina
starosti s područja grada Pleternice. Dodatno, istraživanje je uključilo i lokalne
poduzetnike – poslodavce, s ciljem da se identificiraju stavovi poduzetnika o
zapošljavanju ciljane skupine žena, te otkrivanju realnih potreba na lokalnom tržištu
rada.
Metoda istraživanja je bilo osobno intervjuiranje u kućanstvima, odnosno
tvrtkama. Intervjuiranje je provelo 10 anketarki odabranih posebno za ovaj projekt.
Anketarke su prošle kratki poludnevni tečaj anketiranja od strane djelatnika Hendala,
te su dobile zaduženja u obliku područja grada, odnosno naselja u kojem su trebale
posjetiti svako kućanstvo, te anketirati žene, odnosno poslodavce koje pripadaju u
ciljanu skupinu. Konačni uzorak je bio sastavljen od:
171 zaposlenih žena
370 nezaposlenih žena
52 poslodavaca.
82 Hendal d.o.o. je istraživačka agencija iz Zagreba s dugogodišnjim iskustvom u istraživačkoj industriji, pri čemu se posebna pozornost posvećuje kvaliteti usluge i visokih istraživačkih standarda, po uzoru na svjetske istraživačke tvrtke. Ugovor sa tvrtkom Hendal d.o.o. je sklopljen 10. siječnja 2008. godine.
68
Opći dojam ispitivanja bio je da su apsolutno sve nezaposlene žene voljne
naći posao. Međutim, nakon detaljnijeg ispitivanja oko toga na što su sve spremne
pristati da bi radile (u smislu prostorne udaljenosti od radnog mjesta, putovanja do
posla, vrste posla, vrste ugovora o radu, plaće i slično), žene bi najčešće pronalazile
kojekakve razloge zašto im zaposlenje nije prihvatljiva opcija.
Zanimljiva je usporedba životnog stanja zaposlenih i nezaposlenih žena
utvrđena ovim ispitivanjem:
Zaposlene žene su prosječno nekoliko godina mlađe (46,31g. na prema
48,66g.), kao posljedica smanjenja zapošljivosti starijih osoba.
Zaposlene žene su višeg stupnja obrazovanja. Većina nezaposlenih
žena ima završenu samo osnovnu školu, a većina zaposlenih srednju
školu.
Kod zaposlenih žena radi se skoro u potpunosti o nekom stečenom
zvanju (KV radnice), dok je čak polovica nezaposlenih bez zvanja.
44,4% zaposlenih žena je pohađalo neki oblik doškolovavanja, na
prema 29,2% nezaposlenih žena. Zaposlene su pri tom bile spremne
duplo dulje pohađati edukaciju (14 na prema 7 mjeseci).
Jedna trećina zaposlenih se koristi računalom, dok je među
nezaposlenima samo svaka deseta žena korisnica računala.
Zaposlene u većem broju govore strane jezike (28,7% ih govori, na
prema 15,9% nezaposlenih koje govore strani jezik).
Zaposlene žene u većem omjeru imaju vozačku dozvolu (54,4% na
prema 26,5% nezaposlenih).
Nezaposlene žene su u većem postotku u braku (95,4% ih udano, na
prema 86,5% zaposlenih), te ih veći broj ima djecu (96,8% na prema
91,2% zaposlenih), i to u prosjeku imaju 3,04 djeteta, dok je kod
zaposlenih žena riječ o 2,74 djeteta.
Velika je razlika u izjašnjavanju u pogledu toga da li imaju funkciju
hraniteljice obitelji. Čak 43% zaposlenih to smatra, dok samo 7%
nezaposlenih to kaže za sebe.
Zanimljivo je da dvostruko veći broj nezaposlenih žena izjavljuje da se
bave nekim oblikom samostalnog rada. Očigledno zaposlene žene ne
gledaju na sebe kao na samostalne u poslu, ili realno za to niti nemaju
vremena.
69
Čak 84,6% nezaposlenih žena nema nikakvih osobnih primanja.
Primanja zaposlenih žena u Pleternici također nisu velika, te se
ponajviše kreću između 1.000 i 3.000 kuna mjesečno (57,3%). Ovi
podaci se izravno reflektiraju na visinu mjesečnih prihoda kućanstva, pa
je evidentno da zaposlene žene u prosjeku imaju znatno veća primanja
cjelokupnog kućanstva.
Prosječna mjesečna primanja kućanstva sa nezaposlenom ženom su
1.740kn, dok kućanstvo sa zaposlenom ženom prima prosječno
3.485kn mjesečno.
Među zaposlenim i nezaposlenim ženama je primjetna znatna razlika u
percepciji kvalitete života koju žive. Na skali od 1 (vrlo loše) do 10
(odlično), ocjenama od 6-10 izjasnilo se više zaposlenih žena, dok se
ocjenama 1-5 izjasnilo više nezaposlenih žena. Zaposlene žene svoj
život ocjenjuju prosječnom ocjenom 6,50, dok nezaposlene kažu da bi
svoj život ocijenile ocjenom 5,62.
Posebnu pozornost se posvetilo istraživanju spremnosti nezaposlenih žena da
se upuste u poduzetnički pothvat. Kao prvo, samo 61% nezaposlenih žena (225 žena
od 370) je izrazilo jasnu želju da se zaposle. Od svih ovih žena zainteresiranih za
posao, samo 40% (90 od 370) je zainteresirano za pokretanje vlastitog posla.
Među onima nezainteresiranim za vlastiti poduzetnički pothvat (135), veći je
udio žena koji izjavljuju da ne znaju dovoljno o pokretanju vlastitog posla odnosno
nemaju mišljenje o prednostima i nedostacima poduzetništva. Među zainteresiranim
u odnosu na nezainteresirane, više je onih koji vide prednosti u vlastitom poslu, kao
što su samostalnost u odlučivanju i fleksibilno radno vrijeme, ali I više onih koje
navode nedostatke u vidu nedostatka slobodnog vremena, velikih poreza, problema
s naplatom potraživanja i plasmanom robe na tržište. Iz toga se može zaključiti da
razlika među zainteresiranima i nezainteresiranima za pokretanje vlastitog posla nije
toliko u prednostima i nedostacima koje oni vide, već u količini znanja o samom
procesu pokretanja vlastitog posla, odnosno sigurnosti u poznavanju problematike.
Kada su upitane kojim djelatnostima bi se željele baviti, najviše zainteresiranih
žena „poduzetnica“ navodi neki oblik rada na zemlji, kao što je poljoprivreda, uzgoj
povrća i plastenički uzgoj, uzgoj cvijeća i ljekovitog bilja. 17% spominje i ručni rad.
Što se tiče rezultata istraživanja lokalnih poduzetnika i obrtnika, došlo se do
spoznaja da bi čak 52% poslodavaca najprije zaposlilo osobu starosti od 21-30
70
godina. Čak 42% njih preferira muške zaposlenike (25% ženske, a 33% spol im nije
važan). Iako čak 60% poslodavaca tvrdi da bi zaposlili ženu u dobi od 40-60 godina
starosti, ipak, navode da im to zbog prirode posla nije moguće.
Preporuke koje su generirane na temelju provedenog istraživanja od strane
istraživačke tvrtke su:
“Nezaposlene žene zbog svoje dobi i odbijanja koje doživljavaju prilikom
traženja posla obeshrabrene su i ne traže posao. S ciljem poticanja aktivnog traženja
posla preporučamo edukaciju koja bi ih potakla na aktivnije ali i efikasnije traženje.
Edukacija bi trebala sadržavati način pisanja životopisa i molbi, ponašanje na
intervjuu kao i pripremu na neuspjehe koji su neizbježna posljedica aktivnog traženja
posla. Preporučamo informatički tečaj koji i sami poslodavci ističu kao poželjnu
vještinu svojih zaposlenika, čime bi se povećala razina njihove zapošljivosti. Ostale
dodatne edukacije i prekvalifikacije trebale bi biti usklađene s trenutnom potražnjom
za radnim mjestima na području Pleternice.
Razlika između onih nezaposlenih žena koje su zainteresirane za pokretanje
vlastitog posla i nezainteresiranih bazira se na količini znanja koje imaju o samom
procesu pokretanja posla. Edukacijom o tome što sve treba poduzeti kao bi se
pokrenuo vlastiti posao, koji su sve problemi i načini suočavanja karakteristični za
takav način zapošljavanja, povećala bi se njihova sigurnost u poznavanje
problematike a time i razina zainteresiranosti. Nezaposlene osobe najviše su
zainteresirane za posao koji je blizak njihovom iskustvu te znanjima i vještinama koje
već imaju. Tako se najčešće preferira rad na zemlji kao što je uzgoj povrća i cvijeća,
pečenje kolača, izrada ručnih radova i suvenira, briga za djecu i starije. Te vještine
koji oni već imaju trebalo bi modernizirati tako da ih se primjeni na novi i tržišno
prihvatljiv način“.
71
5.3.4. Faza osnaživanja i edukacije ciljane skupine
Socijalni projekti koje financira Europska unija, poput projekta “Dajmo ženama
priliku!” uobičajeno u sebi sadržavaju elemente za osnaživanje ciljane skupine, a u
svrhu njihovog kasnijeg samostalnog uključivanja na tržište rada, te moguće
multiplikacije rezultata projekta. Ne samo zbog propozicija natječaja, Lidija je bila
svjesna važnosti ovih aktivnosti za uspješnost cjelokupnog projekta. Makar je od
strane svojih nadređenih znala doživjeti ismijavanje, jer se bavi takvim “kikiriki”
projektima u kojima se umjesto ceste, vodovoda ili kanalizacije pokušavaju izgraditi
“ljudi”, nije ju to omelo u pripremi projekta u onom obliku kako je smatrala da treba.
Kako bi se postigla osnaženost žena sudionica projekta, Lidija je predvidjela 4
aktivnosti: individualne konzultacije sa psiholozima, grupne konzultacije (grupe
podrške), studijsko putovanje u Varaždinsku županiju, i prezentacije triju uspješnih
žena poduzetnica. Prve dvije aktivnosti su osmišljene s ciljem da se pomogne
ženama u identifikaciji njihovih profesionalnih preferencija, a što će se kasnije
iskoristiti pri odabiru samog zaposlenja ili karijere. Profesionalna tvrtka koja
zapošljava stručnjake psihologe te pruža opisanu usluge je bila angažirana za ovu
aktivnost (Electus ljudski potencijali d.o.o.)83. Od pozvanih 50 žena, na individualne
konzultacije i testiranje se odazvalo njih 46. U ovoj fazi se već počelo osjećati
određeno zasićenje projektnim aktivnostima, gdje se kod pojedinih žena gubi
motivacija za sudjelovanjem, s obzirom da im se mogućnost zapošljavanja u projektu
čini sve daljom. Međutim, 46 žena i dalje predstavlja reprezentativan broj sudionica.
Ispitivači su potvrdili da su žene bile izvanredno disciplinirane prilikom testiranja, te
da je znatno veći broj potvrdio svoju nesklonost riziku.
Rezultati individualnog testiranja žena pokazali su da od 38 žena koje su
pristupile testiranju, čak 30 radije radi unaprijed poznate i rutinske poslove, dok je 22
vrlo tradicionalno, praktično i čvrsto s nogama na zemlji. Na pitanje što im je
najvažnije pri odabiru zaposlenja, čak 25 je odgovorilo redovita plaća, 22 siguran i
stabilan posao bez stresa, a čak 15 žena je navelo visinu plaće. 10 žena je navelo da
im je važna mogućnost rada kod kuće, a isti broj navodi i želju da svojim radom
poboljšaju svijet oko sebe.
83 Pri testiranju su korišteni Ljestvica 2 Cattelovog kulturalno nepristranog testa inteligencije, test osobnosti NEO PI-R upitnik i Warteggov test sa crtežima, te test o radnim navikama i individualne konzultacije sa svakom od žena.
72
Grupna testiranja su bila organizirana u 3 susreta, gdje je svaki put
sudjelovalo po 15 žena. Sastanci su održavani u opuštenoj formi s ciljem da se žene
druže i stvore neformalne mreže potpore, i sastojali su se u aktivnostima i
razgovorima za podizanje samopouzdanja žena, te za razvoj osnovnih vještina koji bi
mogli pomoći ženama da otkriju u samima sebi svoje jake strane na kojima mogu
graditi bolje budućnost.
Odaziv na studijsko putovanje je bio izvrstan, te je 47 žena s područja
Pleternice, na cjelodnevnom putovanju u Varaždin, posjetilo sjedište Razvojne
agencije Sjever DAN d.o.o., i upoznalo se sa timom koji vodi cijeli projekt. Žene su na
putovanju imale priliku upoznati se sa nekim od uspješnih žena poduzetnica s
područja Varaždina. Posebna vrijednost ovakvih putovanja je stvaranje trajnih veza
među ženama koje u načelu dijele slične životne probleme i obiteljsku situaciju. I
očekivano, cijela aktivnost je bila vrlo uspješno provedena. Žene su bile oduševljene
novim iskustvom, hvalile su projekt, te se stvarno činilo da je ovo pun pogodak.
Razgovaralo se na putovanju i o nekim konkretnijim stvarima, poput moguće
poslovne suradnje ili mogućnosti honorarnog rada, za neke od varaždinskih obrtnika
koje su srele (šeširdžija, proizvodnja suvenira, i slično). No, sve je za sada ostalo
samo na razini površnih razgovora i razmjene kontakata.
Što se tiče aktivnosti prezentacije triju uspješnih žena poduzetnica, ciljana
skupina žena je izvrsno reagirala na nju. 35 žena je prisustvovalo prezentacijama84,.
čiji je smisao bio prenijeti pozitivno iskustvo iz domene privatnog poduzetništva na
predstavnice ciljane skupine, te eventualno izgraditi dodatnu dozu samopouzdanja i
vjeru u vlastite mogućnosti. Lidija je htjela postići da svaka od prisutnih žena pomisli
da “ako su mogle one, mogu i ja.” Reakcije nakon prezentacija su bile iznimno
pozitivne, pa se Lidiji činilo da je postigla svoju namjeru. Čak se tijekom prezentacija
razgovaralo i o mogućnostima poslovne suradnje sa budućim poduzetnicama iz
Pleternice.
U nastavku projekta, za veliki broj žena bilo je ponuđeno sudjelovanje na vrlo
zanimljivim i korisnim edukacijama, pa su se žene u zadovoljavajućem broju
odazvale.
a) Edukacija o učinkovitijem traženju zaposlenja je bila organizirana i
provedena od strane djelatnika Centra za poduzetništvo iz Osijeka. Žene su naučile
84 Predstavile su se gđa. Snježana Petreković (OPG Petreković – proizvodnja meda), gđa. Sanja Pavlović Bogdan (Suveniri Arbor Vitae d.o.o., koja zapošljava osobe s invaliditetom), te gđa. Kaja Žagar (vlasnica Doma za starije i nemoćne Žagar).
73
kako napisati životopis i prijavu za radno mjesto, kako unaprijediti vještine razgovora
na intervjuu za posao, kako najuspješnije tražiti informacije o slobodnim radnim
mjestima, te o mogućoj prekvalifikaciji. Naučile su i kako se uspješno predstaviti te
kako planirati svoju karijeru. Premda je bilo pozvano svih 50 žena, u konačnici je na
ovim edukacijama sudjelovalo 27 žena. Ovo je bilo s jedne strane i predvidljivo s
obzirom da se radi o općenitim edukacijama kakve Hrvatski zavod za zapošljavanje
redovito u okviru svog redovnog posla organizira. Žene su bile redovito uslužene
kavom i pićima, pa se ova edukacija na određeni način mogla doživjeti kao ugodno
mjesto za druženje sa poznanicama i prijateljicama. Lidija je namjerno nastojala
isprovocirati tako “privlačno” okruženje, nadajući se da će to probuditi interes kod
ovih žena za sličnim edukativnih sadržajima. Ovo se dokazalo većim dijelom i istina.
b) ECDL85 tečajevi. 6 žena predstavnica ciljane skupine je odabrano na
temelju iskazanog interesa i prethodno definiranih kriterija da pohađaju standardni
ECDL računalni tečaj. Prednost je dana ženama koje imaju određenog iskustva u
uredskom ili sličnom poslovanju, a nedostaju im znanja rada na računalu bez kojih
danas više nitko ne može biti konkurentan na tržištu rada. Edukacija je trajala 3
mjeseca, a održana je u Obrazovnom centru u Pleternici, u prostoru koji nudi
edukaciju malih skupina, prilikom čega se ostvaruje velika međusobna suradnja i
komunikacija, kako između predavača i polaznika, tako i između samih polaznika. I
ovo je također jedan od snažnih elemenata izgradnje snažne mreže suradnje među
ženama, a što je Lidiji potvrdio i predavač, Drago, koji se uvjerio u to da je skupina s
vremenom postala kao jedna mala skladna obitelj. Edukacija je bila iznimno
uspješna, pa je i prolaznost (postotak položenih ispita) bila čak 75%. Važan dio ove
obuke je bilo i pretraživanje svih dostupnih online baza podataka o raspoloživim
radnim mjestima (Moj Posao, Hrvatski zavod za zapošljavanje, online oglasnici, i
slično). Ipak rezultata u smislu pronalaska posla nije bilo.
c) Obuka za specifična zaposlenja koja se traže na tržištu rada je dogovorena
i organizirana kroz konzultacije sa svim članovima projektnog tima, ali i kroz razgovor
sa ženama odabranim za sudjelovanje na određenim edukacijama. Lidiju je radovala
činjenica da je za većinu ovih edukacija bio veći broj prijavljenih žena, nego što je to
bilo omogućeno prostornim i kadrovskim uvjetima edukacija, pa je desetak žena bilo
izostavljeno iz ovog programa. Ova činjenica je obećavala i ukazivala na probuđenu
aktivnost kod ciljane skupine.
85 ECDL- European Computer Driving Licence, standardizirani računalni tečaj.
74
Tečaj za dadilje, u organizaciji Pučkog učilišta Obris iz Požege, je pohađalo 8
žena iz ciljane skupine, u trajanju od 60 sati.
Obuka za tapaciranje namještaja je održana u obližnjem Oriovcu, u
proizvodnom pogonu u vlasništvu gđe. Ivanke Orašinović, koja je osmislila i
provela edukaciju o tapaciranju namještaja86 te im je ponuđena suradnja u
budućem razdoblju.
Radionica ručnih radova i tradicijskih suvenira87 je privukla veliku pozornost
javnosti. Ukupno je 11 sudionica redovito pohađale ove radionice. Njihovi
radovi su bili prezentirani na izložbi, što je dalo dodatni promotivni element
projektu.
Temeljni tečaj računovodstva je u 20-tak sati predavanja za 9 polaznica tečaja
dao osnovna znanja o principima knjigovodstva, ali i znanja koja će žene moći
odmah primijeniti (npr. obračun poreza na dohodak ili izračuna plaće88).
5.3.5. Faza samozapošljavanja – socijalno poduzetništvo kroz udrugu „Dajmo ženama priliku!“
Projekt “Dajmo ženama priliku!” je stvoren sa idejom da se dugotrajno
nezaposlenim ženama starijim od 40 stvore sve pretpostavke kako bi one
samostalno mogle započeti svoje poduzetničke pothvate, te u konačnici, kako bi
uspjele kreirati same sebi radna mjesta u poduzetništvu. Kako bi se odredilo koje bi
to konkretno poduzetničke ideje bile, Centar za poduzetništvo je održao 3
brainstorming radionice, na kojima su osobno žene iz ciljane skupine generirale svoje
prijedloge. Od ukupno 23 sudionica (u 3 skupine), dobiveno je dvadesetak zanimljivih
prijedloga, koji su onda glasovanjem suženi na 6 poduzetničkih ideja, za koje je
većina smatrala da ima najbolju šansu za uspjeti na malom pleterničkom tržištu. Sad
je bilo važno od ovih 6 ideja, suziti izbor na samo 4 koje će se doista i implementirati
u praksi. Lidija je kontaktirala veći broj svojih kolega sa fakulteta, čije je mišljenje
cijenila i postavila im pitanje da odaberu 4 poslovne ideje. Rezultati te male ankete
su bili u potpunosti neprimjenljivi, jer su se svi u potpunosti razlikovali. Naposljetku je
Lidija odabrala 4 ideje koje će se implementirati.
86 Osim ove obuke, o praktičnom radu, gđa. Ivanka je dala vrijedne informacije polaznicama obuke o stanju na tržištu tapetarskih usluga, informacije o dobavljačima i načinima organizacije poslovanja.87 Radionica ručnih radova je održana u organizaciji gđe. Kate Petrović iz Pleternice88 Voditelj edukacije je bio mladi diplomirani ekonomist Vedran Ravlić.
75
Dodatno, kako bi se osigurala neka elementarna znanja o poduzetništvu,
Centar za poduzetništvo je održao predavanja za 11 žena, od kojih su 8 bile žene
odabrane za buduće poduzetnice. Predavanja su se sastojala od 10 vrlo primjenjljivih
modula sa mnoštvom praktičnih primjera, sve u cilju da se u ženama izgradi
motivacija za pokretanjem vlastitog posla i ostvarenjem poduzetničkog uspjeha.
Projekt je predvidio da se osnivanje nove nevladine organizacije kroz koja će
putem socijalnog poduzetništva omogućiti stvaranje radnih mjesta za sudionice
projekta.
Socijalno poduzetništvo kao fenomen može podrazumijevati bavljenje svim
zakonom dopuštenim aktivnostima, te se od uobičajenog pojma poduzetništva
razlikuje samo po svojoj svrsi, odnosno razlozima pokretanja. Socijalno
poduzetništvo se pokreće sa intencijom da se pomogne određenim
(marginaliziranim) skupinama društva, poput invalida ili nacionalnih manjina. U
našem konkretnom slučaju, ovo poduzetništvo se pokreće s ciljem da se pomogne
ženama starijim od 40 godina, pogođenim dugotrajnim stanjem nezaposlenosti.
Sudionice projekta, njih 8, zajedno sa udrugom Hrvatsko žensko društvo, kao
devetim članom, osnovale su novu udrugu s nazivom Udruga za promicanje ženskog
poduzetništva “Dajmo ženama priliku!”. Formalno, 4 poduzetničke ideje su se trebale
pokrenuti u okviru četiri različite sekcije udruge, kako je i Statutom definirano. Do
kolovoza 2008. godine, sve je bilo spremno za pokretanje poslovanja. Osjećala se
određena doza uzbuđenja prilikom svakog sastanka koji je Lidija održavala redovno
sa ženama, te su svi ušli iznimno optimistično u cijeli proces.
Od 01. kolovoza 2008., odabrane žene su mogle započeti sa svojim
aktivnostima. Za svoj angažman su potpisale ugovore o radu na 4 mjeseca89, koji su
im jamčili minimalnu plaću (prosječno 2.300kn neto). Smještaj sekcija je riješen na
način da su u centru Pleternice pronađena dva manja poslovna prostora, koja su
zatim unajmljena i u potpunosti opremljena svim potrebnim namještajem i opremom.
Po dvije sekcije udruge su se smjestile u svaki od tih prostora. Režijski troškovi
prostorija su također bili plaćenih iz sredstava projekta.
Za predsjednicu udruge je imenovana gđa. Katica, gospođa sa najvećim
poduzetničkim iskustvom. Gđa. Katica je imala određeni managerski, čak i liderski,
stav, i odmah u početku se isprofilirao njen "gard" i distanciranje prema ostalim
članicama udruge. Njena uloga je bila osigurati dozu ozbiljnosti i nadzora nad
89 Ugovori su kasnije produženi za još dodatna 2 mjeseca.
76
poslovanjem, ali izgraditi sa ostalim ženama odnos koji će biti i pun poštovanja i
razumijevanja.
Tapaciranje namještajaGđe. Julka i Mara, obje žene u srednjim pedesetim, koje su već imale i
unučad, bile su izabrane da pokrenu poslove tapaciranja namještaja, usluga šivanja,
proizvodnje kućnih papuča, te izrade zanimljivih proizvoda kakvih nema na
hrvatskom tržištu – dječjih taburea. Pokazale su se istinski marljive, a kroz
komunikaciju su iskazivale veliki optimizam i entuzijazam. U konačnici, ova sekcija se
pokazala najuspješnijom.
Tapetarski proizvodi su bili itekako primjećeni, te je prodaja krenula polaganim
tempom, i išla po uzlaznoj putanji. Lidija je osobno bila oduševljena njihovim
minijaturnim šarenim tabureima, prilagođenim za dječje sobice i opremanje vrtića i
igraonica. Julka se odmah u početku izjasnila da će ona „sve raditi, samo da ne mora
nikoga zvati na telefon, ili nuditi proizvode kupcima.“ Ona je bila onaj „radni“ element
sekcije, dok je Mara trebala u potpunosti preuzeti funkciju vođenja i komercijale
sekcije. Novcem od prodanih proizvoda, sekcija je nabavljala materijal za ostale
proizvode, a većinu svojih proizvoda žene su prodale tijekom trajanja projekta.
Problem bi nastajao kad bi prodaja stala, i kad je trebalo smisliti neke nove modele i
načine kako doprijeti do kupaca. Tapetarke jednostavno nisu imale ideju kako
doprijeti do šireg tržišta.
Objektivni problem njihovog poslovanja bio je nedostatak novca za operativni
dio poslovanja. Često im je nedostajalo materijala ili alata, za što nisu imale vlastitih
sredstava. Komplicirane procedure nabave proizvoda iz sredstava projekta su
onemogućavale pravodobnu reakciju na određeni zahtjev tržišta. Također, problem
se pojavio i pri ozbiljnijem izlasku na tržište, prilikom čega su žene saznale da je
potrebno imati atest za tapacirani namještaj (kao što je dječji tabure), a za što one
nisu imale 600 kuna vlastitih sredstava. Nisu u tome prepoznale priliku, i nisu
dovoljno vjerovale u svoju proizvodnju, a da bi se upustile u posudbu novaca od
rodbine ili od banaka.
Problem pri poslovanju se pojavio i kod nespremnosti ovih žena da rade dulje
nego što je to u osnovi bilo zahtijevano projektom. Projekt je ženama dao određeni
iznos plaće i zahtijevao je od njih minimalni angažman od 8 sati rada u „dućanu“
dnevno. I žene su to vrlo disciplinirano ispoštivale. Međutim, kad se pojavila prva
77
situacija u kojoj je bilo potrebno da žene ostanu nešto dulje raditi, ili da rade
subotom, pojavio se problem jer se žene nipošto nisu mogle dogovoriti koja bi od njih
radila dulje od dogovorenog.
Pečenje kolačaGđa. Katica, predsjednica udruge, u timu sa gđom. Jelom, je tijekom 6 mjeseci
provedbe projekta, trebala pokrenuti sve aktivnosti kako bi zaživjela aktivnost
pečenja kolača za posebne prigode ili dostavu po kućama, te eventualno i pečenja
dugotrajnih kruhova u krušnim pećima. To su sve bili poslovi kojima se gđa. Katica u
svoje slobodno vrijeme privatno bavila, te je povremeno uspijevala i nešto zaraditi
kroz ove aktivnosti. Jela je mlađa žena (43 godine) sa četvoro mlađe djece, te
velikom obitelji, u kojoj se svakodnevno peku kolači, i po desetak vrsti, kako je već
običaj u slavonskim seoskim obiteljima.
Tijekom uvodnih sastanaka s Lidijom, otvoreno se razgovaralo o trendovima
koji dolaze u industriji proizvodnje hrane. Ženama je bilo jasno da dolaze nova
vremena u kojima više neće biti moguće nabavljati svatovske kolače „na crno“, te da
će se znatno pooštriti uvjeti poslovanja kako se Hrvatska bude približavala Europskoj
uniji. Zato je Lidija htjela ugraditi u ove žene osjećaj posebnog trenutka, u kojem obje
mogu pronaći svoju priliku za pokretanje jedne uspješne poduzetničke priče.
Zbog svog prethodnog poduzetničkog iskustva, gđa. Katica se često hvalila
svojim brojnim poznanstvima sa osobama na svim razinama u zajednici. Ovo je
zasigurno morala biti prednost, s obzirom da je pečenje kolača vrlo delikatna
djelatnost, te zakonski vrlo strogo regulirana. Katica je danima posjećivala inspektore
svih vrsta, pa je vrlo često izbivala iz prostorija sekcije. Za to vrijeme, Jela nije ništa
radila, nego čekala kada će Katica doći sa rješenjem o tome kako pokrenuti posao.
Uistinu, poslovanje vezano uz hranu je iznimno teško pokrenuti. Prvi preduvjet
je bio imati u potpunosti usklađene prostorne uvjete za pečenje kolača, poput kuhinje
sa isključivo inox opremom, velikim hladnjačama za spremanje hrane, te
odgovarajućim namještajem i alatom. Bez toga, žene jednostavno ne bi zakonski
udovoljavale uvjetima, te bi mogle biti i sankcionirane. Osim nekoliko loših pokušaja,
u kojima su žene ispekle i prodale nekoliko desetaka svojih proizvoda, ova sekcija se
svela na čekanje administrativnog rješenja njihovog problema. Niti jedna od ovih
žena nije bila spremna uložiti niti jednu kunu svog obiteljskog novca u ovaj posao.
78
Koliko se onda iskreno ušlo u cjelokupni projekt, ili je sve bila samo oportunistička
avantura, s ciljem da se „iscijede“ maksimalno europska sredstva?
Čišćenje i održavanjeGđa. Jasna i gđa. Mirjana su za vrijeme trajanja projekta trebale pokrenuti
poduzetnički pothvat pružanja usluga čišćenja, održavanja, pranja i sličnih poslova
(na lokalnom i regionalnom području). Pleternica je malo mjesto u kojem nema
velikih stambenih zgrada pa ne postoji tržište održavanja stubišta i hodnika zgrada.
Požeške zgrade su već odavno riješile ove probleme, te su uglavnom ove poslove
radile čistačice koje to rade desetljećima. S druge strane, svi ovakvi poslovi se
obavljaju „na crno“ što je teško izmijeniti. Također, započinjati poslovanje tako
prijavljivanjem konkurencije zasigurno ne bi donijelo ništa dobro, niti bi stanari zgrada
ulazili u poslovni odnos koji podrazumijeva i određenu količinu povjerenje i stabilnosti
sa tzv. „zviždačima.“
Sekcija čišćenja i održavanja je u prvim mjesecima radila na informiranju
stanovništva o uslugama koje nude, pa su čak i osobno napravile informativne letke,
koje su potom raznosile po svim poštanskim sandučićima u Pleternici, ljudima
direktno na kućne adrese. Ovo nije dalo apsolutno nikakvog rezultata.
Za cijelo vrijeme trajanja projekta, ova sekcija je imala samo jedan naručeni
posao čišćenja, za koji im je trebalo samo pola radnog dana. Ono što je ostalo Lidiji u
sjećanju je da je ženama tom prilikom nedostajalo nekih sredstava za čišćenje. Kako
ne bi napuštale radno mjesto, nazvale su telefonom kolegice iz drugih sekcija da im
ta sredstva donesu. Ovo je kasnije bio povod za međusobne sukobe, jer su se
zamoljene kolegice osjećale kao da im je to bilo naređeno, te su ih optuživale da ne
razmišljaju unaprijed o zahtjevima koje taj posao nosi. Sukobu je zasigurno
doprinosila činjenica da posao nikome nije išao, te da je vrijeme koje su provodile u
prostorima sekcije uglavom bilo dokono.
Jasna i Mirjana su boravile u istom prostoru u kojem su radile i Julka i Mara
svoj tapetarski posao. Događalo bi se da Jasna ponudi pomoć Julki u prodaji njihovih
proizvoda ili u samoj fazi prozvodnje (s obzirom da su vidjele kako se tapacira). Julka
i Mara im to nikada ni u jednoj prilici nisu dozvolile, zbog osjećaja ugroženosti ili
bojazni da će im netko preuzeti njihov posao za koji su one zadužene. Tako na kraju
nije došlo do udruživanja i korištenja svih potencijala cijele skupine.
79
Organizacija vjenčanjaOrganizacija vjenčanja je bila najzahtjevnija aktivnost koju je trebalo pokrenuti.
Tvrtke tog tipa ne postoje na području županije, i općenito ta djelatnost nije
uobičajena u Požeštini. Običaj je da se roditelji mladenaca bave detaljima vezanim
uz organizaciju vjenčanja, a mladenci uglavnom samo odabirom vjenčanice, prstenja
ili odijela za mladoženju. Zato je Lidija bila realna u očekivanjima vezanim uz
aktivnost organizacije vjenčanja. Gđa. Đurđa i gđa. Željka su bile zadužene za
pokretanje ovog posla.
Bilo je tu raznih ideja. Jedna od zanimljivih, koju su žene same predložile, je
da se sašiju presvlake za stolice, koje bi se onda iznajmljivale pojedinim restoranima
i salama u kojima se održavaju vjenčanja. Za to provesti nije bilo sredstava u samom
projektu, a žene, ponovno nisu niti pomišljale da bi uložile svoja vlastita sredstva u
nešto što još nije zaživjelo. Teško su uspostavljale kontakte sa svojim potencijalnim
suradnicima (vlasnicima sala za svatovske proslave, dobavljačima vjenčanica i ostale
opreme za vjenčanja i sl.). U nekoliko su navrata pokušale ostvariti konkretan
poslovni kontant. Međutim, na lokalnom tržištu im je to bilo iznimno teško. Svi
ugostitelji i vlasnici sala su ih primali sa potcjenjivanjem te podsmijehom, u stilu: "A
što si vi sad zamišljate da ćete napraviti?". Odnos sa dobavljačima iz udaljenijih
mjesta je pokazao puno lakši i bolji, jer su to uglavnom bili ljudi već naviknuti na
aktivnosti organizacije vjenčanja.
Tijekom listopada mjeseca 2008., Lidija je saznala da se u Zagrebu održava
sajam vjenčanja, te je upozorila Đurđu i Željku da je taj sajam za njihovu sekciju
naprosto obvezan. Činilo se da im takav "nagli" poslovni nalog predstavlja gnjavažu, i
čupa ih iz njihove rutine, u kojoj su danima sjedile u uredu i čekale da im netko
pokuca na vrata. Ipak, uspjele su tijekom projekta obaviti samo jedno besplatno
promotivno ukrašavanje sale za svatove, te su izradile 100-njak ukrasnih mašnica za
goste. Nakon toga se ništa više nije dogodilo.
80
5.4. REAKCIJE OKRUŽENJA U PROVEDBENOJ FAZI PROJEKTA „DAJMO ŽENAMA PRILIKU!“
5.4.1. Nerazumijevanje lokalne vlasti i sudbina Revolving fonda
Kao važan inovativni element projekta, Lidija je predvidjela osnivanje
Revolving fonda, kojim bi se financirale vrlo male investicije u nabavku opreme, alata
ili materijala za pokretanje proizvodnje. Jasno je bilo da žene koje pokreću svoj
posao nemaju niti najosnovnijih sredstava za život. Ponekad im je problem pronaći
sredstva za plaćanje prijevoza do posla, te su u problemima ako se od njih očekuje
bilo kakvo plaćanje dodatnih aktivnosti. Dovoljno je shvatiti da se radi o ženama na
rubu siromaštva, koje su isključene iz svih uobičajenih tokova društva, a posebice iz
sektora financija koji bi im mogao olakšati ulazak u poduzetništvo.
Zato je Lidija uključila ovu projektnu aktivnost, koja bi se implementirala u
obliku doprinosa u naturi, a što se, prema propozicijama ne uvrštava u prihvatljive
troškove, već predstavlja dodatni pozitivni element projekta. Svakako je ukratko
predstavila svoju ideju gradonačelniku, još u pripremnoj fazi projekta, te mu
spomenula da će grad morati uložiti dodatno oko 10.000 EUR u provedbu projekta,
kao svoj doprinos. Uzevši u obzir ukupnu vrijednost projekta90, ovih 10.000 EUR se
doista nije činilo nepremostivom preprekom za jednu lokalnu samoupravu, pa se
gradonačelnik s tim složio.
Revolving fond je zamišljen kao oblik beskamatnog i bezgarantnog
kreditiranja, usmjerenog isključivo na financiranje poduzetničkih ideja žena, a koje su
kroz business simulacije i jasne poslovne planove potvrđene kao provodive i
profitabilne. Grad Pleternica je trebao u svom proračunu predvidjeti fiksni iznos za
ovaj fond, a koji bi se trošio prema unaprijed utvrđenim kriterijima. Smisao je da se
odrede brzo raspoloživa sredstva za poduzetnice kojima treba manji startni iznos
sredstava koji bi im osigurao dobar početak u poslovanju. Namjena ovih sredstava bi
bila jasno određena, te bi se tim sredstvima nabavljala oprema, materijal, ali bi se
financirale i nužne marketinške aktivnosti. Revolving fond bi se oslanjao na
solidarnost i odgovornost unutar udruge ili skupine žena poduzetnica. Po
dostavljenom zahtjevu, novac bi bio prebačen na račun udruge, a ne pojedinca.
90 Ukupna planirana vrijednost projekta je iznosila 128.905 EUR.
81
Umjesto klasičnih financijskih garancija, osobni integritet i provodivost poslovnih
planova bi bili jedini kolaterali ovom financiranju. Na razini udruge ili skupine bi se
odlučivalo o tome koji bi se projekti (investicije) kandidirale, a što bi bilo podložno
prethodnoj detaljnoj i dubinskoj analizi vjerojatnosti uspješnosti određene
poduzetničke ideje. Fond bi bio primjer jednog neformalnog fonda čija svrha ne bi bio
profit. Predviđeno je, ipak, zbog održivosti koncepta, da se fond ponovno puni
sredstvima koje bi poduzetnice vratile (u iznosu jednakom glavnici koju su dobile)
nakon što ostvare prve pozitivne rezultate svog poslovanja. Ovako bi Fond uvijek
imao raspoloživa sredstva za dodjeljivanje ostalim potencijalnim korisnicama. U
slučaju neuspjeha određene poduzetničke ideje, Grad bi se, zajedno s drugim
donatorima (županija, ministarstva) obvezao nadopuniti iznos u Fondu do ciljanih
10.000 EUR.
Kao da je znala da bi s tim kasnije moglo biti problema, Lidija je svjesno ili
podsvjesno navela ovaj trošak u "in-kind contribution91" što se izdvaja iz proračuna
projekta, te se ne opravdava u okviru ostalih financijskih izvješća. Da li je slutila da se
to neće realizirati, ili je toliko već dovoljno poznavala svog gradonačelnika pa je znala
da će kod realizacije doći do opstruiranja dogovorenog aranžmana?
Nakon što su žene započele sa svojim poduzetničkim idejama, vrlo brzo se
javila potreba da se nabavi određena oprema, materijal ili da se snažnije promoviraju
pojedine sekcije udruge. Konkretno, tapetarkama je nužno trebala jedna veća
klamerica, ili čak industrijska šivaća mašina. Organizacija vjenčanja je trebala
nabaviti materijal za izradu presvlaka za stolice. Sekcija za pečenje kolača bi
nabavila sastojke za pripremu kolača, jer se u većim količinama doista nisu mogle
osloniti na vlastite zalihe brašna, šećera i ostalog.
Lidija je dogovorila sastanak s gradonačelnikom, kojeg je po običaju čekala i
desetak dana zbog njegove prezauzetosti. Kad su se sreli, ukratko mu je predstavila
do sada napravljeno u okviru projekta, te spomenula kako je sad došlo vrijeme da
Grad stavi na raspolaganje planirana sredstva za Revolving fond. Cjelokupna
reakcija ju je razočarala, dok je s druge strane, gradonačelnik djelovao potpuno
razočaran cijelim tim projektom. Slušala ga je kad je govorio:
"Slušaj, Lidija, htio sam s tobom i ranije o tome razgovarati. Taj projekt za
žene je čisto gubljenje vremena. Ti i kolegica se bavite danima glupostima poput
organizacija kojekakvih predavanja i radionica za žene, a od čega u konačnici neće
91 in-kind contribution – doprinos u naturi
82
biti ništa. Samo izgubljeno vrijeme na žene koje ne mogu ništa napraviti. Ja dovoljno
poznajem ove ovdje lokalne ljude i siguran sam da će to tako i biti. Ubuduće, prije
nego što kandidiraš neki projekt, mi se moramo detaljno dogovoriti kako se ne bi
trošilo vrijeme na takve kikiriki projekte. Kakve žene, kakvi mladi, invalidi? Nema od
takvih stvari ništa. Ti dobro znaš što su naši prioriteti. To je izgradnja vodovoda,
kanalizacije za naša sela, izgradnja nove knjižnice i vrtića. A što se tiče tih 80.000
kuna, o tom ćemo kasnije još pričati. Ali, to bi bilo rasipanje novaca na nešto što je
osuđeno na propast."
Lidija je ostala bez teksta. Što uopće odgovoriti na ovako nešto? Smatrala ga
je razumnim i inteligentnim čovjekom, kojeg bi se teško ubijedilo u nešto sasvim
suprotno od njegovog razmišljanja. Nepovjerenje u nju osobno, a posebno
nepovjerenje u ove žene, koje se ipak trude da naprave neku promjenu u svojim
životima, su je strašno razočarali.
"Tko zna, još do kraja projekta se možda neke stvari dogode, pa one uspiju u
svom poslu. To ćemo još vidjeti.", odgovorila mu je, kratko.
Nikad više gradonačelnik s njom nije razgovarao na temu Revolving fonda, a
novac nikad nije dodijeljen niti jednoj od žena. U 2009. te stavke više nije niti bilo u
planiranom proračunu.
Lidija je ženama na sastanku rekla samo da Grad nema novaca, da je
proračun u problemima, te da će se sukladno mogućnostima vidjeti kako bi se mogao
fond uspostaviti. Žene su ipak pročitale između redova da se radi o klasičnom
izostanku podrške od strane "njihovog" gradonačelnika, koji ih od početka projekta
nije nikada došao niti pozdraviti, niti ih je pozvao kod sebe na prijem, a što je mogao
iskoristiti i u smislu vlastite promocije. Posebno su bile razočarane kad su se susreli
na Obrtničkom sajmu gdje su žene izložile svoje proizvode odmah kraj štanda gdje je
gradonačelnikova tvrtka izlagala svoje proizvode. Nije im se niti javio niti ih
pozdravio. A žene su vjerovale da je to trebao i mogao učiniti. Ovako su ostale u
uvjerenju da apsolutno nemaju njegovu potporu, što je u konačnici, bila i istina.
83
5.4.2. Reakcije institucija, lokalne sredine i tržišta
Kompleksan projekt poput “Dajmo ženama priliku!” je podrazumijevao cijeli niz
novih komunikacijskih kanala, na različitim razinama, što je dovelo do uspostave
različitih oblika suradnje i partnerstava sa brojnim organizacijama i institucijama.
Prvenstveno, Lidija je bila ugodno iznenađena dobrim odazivom ljudi iz medija
(radio, televizija, tisak) koji su svi redom izvrsno popratili samu provedbu projekta.
Vrlo često su joj se javljali i pitali da li ima nekih novosti kako bi se mogle napraviti
neke nove pozitivne reportaže o samom projektu. Promocija projekta je doista bila
odlična. Snažno je naglašen aspekt europskog financiranja, vjerojatno iz razloga što
su europski fondovi još uvijek bili relativno nepoznata stvar u Požeško-slavonskoj
županiji. Žene su također bile itekako ponosne na ovakve reakcije medija. Tijekom
cijelog 15-mjesečnog trajanja projekta, Lidija nije doživjela niti jednu neugodnu
situaciju vezanu za medijsku popraćenost projekta. A efekti ove pozitivne promocije
su se osjećali na svakom koraku. Kod zubara, kod liječnika, u dućanu... Svi su joj
govorili kako su je vidjeli na televiziji ili čitali o projektu u novinama, te su ispitivali o
detaljima projekta. Lidija se također ponosno hvalila postignutim.
Kakva će biti suradnja sa Hrvatskim zavodom za zapošljavanje tijekom
provedbe ovog projekta, Lidija nije mogla unaprijed znati. U određenoj mjeri se bojala
reakcija, s obzirom da se ovakve birokratizirane institucije obično boje nekih novih
inicijativa i aktivnosti koje stavljaju negativno svjetlo na njihov dosadašnji rad. Ipak,
suradnja je bila više nego dobra. Oni zaposlenici HZZ-a koji su projekt zdušno
podržavali su Lidiji itekako pomogli u provedbi projekta, dok su ostali, činilo se, bili
povučeni, te se nisu izjašnjavali, ali što je još važnije nisu niti ometali provedbu
projekta.
Projekt je koncipiran tako da za zapošljavanje nije bilo mjesta za sve žene,
nego samo za njih 8. To je bila jedna od većih zamjerki projekta od strane svih onih
sudionica projekta koje su redovito i samouvjereno prolazile kroz sve faze projekta, a
na kraju, ipak nisu bile odabrane za zapošljavanje. Koliko bi one bile uspješnije u
radu udruge, te da li bi uspjele postići bolje rezultate u poslovanju, to više nije bilo
moguće saznati. Lidija je čula posredno i zamjerke nekih žena koje su je optuživale
za zapošljavanje svojih „miljenica“, što je pomalo prerastalo u ogovaranje. Ipak, čiste
savjesti, Lidija je nastavila provoditi dalje projekt onako kako je bio i zamišljen. Sve
84
napravljene analize (psihosocijalna testiranje), te sudjelovanje u poduzetničkim
edukacijama, jasno su isprofilirali žene koje su bile odabrane i tu više nije bilo
povratka. To su bile najbolje od najboljih. „Ako one ne budu napravile ništa, onda niti
ostale ne bi uspjele“, tješila se Lidija. S druge strane, ipak je zbog raznolikih
aktivnosti, novih poznanstava i prijateljstava, pa i većeg angažmana u lokalnim
udrugama ženama na aktivnostima kojima se unapređuje lokalna zajednica, opći
dojam ukupnog projekta bio pozitivan. Razočaranost neodabirom nije umanjila sve
one lijepe trenutke koje su žene provele jedna s drugom. Stvorena je jedna nova
potporna mreža među ženama, koja ih je povezala po principu istih životnih problema
i okolnosti. Zato je velika većina sudionica podržavala projekt.
Žene koje se nisu, iz osobnih razloga, prijavile za sudjelovanje, te su i na ovaj
način same sebe učinile dodatno isključenima, su na sve ovo gledale pomalo i s
podsmijehom, ali podsvjesno i sa dozom zavisti (koju sebi ne bi nikad priznale).
S obzirom da aktivnosti koje su se pokrenule pod okriljem sekcija udruge
„Dajmo ženama priliku!“ nisu imale izravnih konkurenata na lokalnom tržištu, ostali
poduzetnici su dvojako promatrali provedbu cijelog projekta. Veći dio ove populacije
je promatrao stvari prilično ravnodušno, ili čak, u svoj svojoj prezauzetnosti vlastitim
poslom i problemima, nije bio ni informiran o provedbi projekta. Ignoriranje aktivnosti
u lokalnoj zajednici nije neuobičajno, pa puno toga ne pada na plodno tlo. Ostali su
projekt ismijavali, te podcjenjivali cjelokupni koncept ovakvog načina započinjanja
poduzetničkog pothvata. Komentirali su to na način da onome tko već u sebi nema
dovoljno volje, znanja i motivacije da pokrene nešto samostalno, nema pomoći ni kod
upravljanih projekata, poput ovoga. Provlačio se dojam kako "takve žene ne mogu
ništa, i je sve skupa gubljenje vremena" (poput gradonačelnikovih komentara).
Izravnih neugodnih iskustava nije bilo.
Podršku u provedbi projekta, Lidija je u svojoj užoj radnoj sredini pronašla tek
u nekolicini najbližih suradnika, koji su blagonaklono gledali na projekt. Dvije-tri
osobe su sa zadovoljstvom promatrali i podržavali sve ono pozitivno što je iz projekta
proizašlo. Ostali su bili iznimno negativni prema ovom projektu. Ono što je najviše
začudilo Lidiju je bila reakcije jedne starije gospođe iz njene radne sredine, koja je
prema godinama upravo pripadala ciljanoj skupini (57 godina). Odbojnost prema
projektu koji je ova gospođa iskazivala je bila naprosto začuđujuća. "Šta se sad troše
gradski novci na ove žene koje nikad nigdje nisu radile? Još da ne bih imala nekih
dodatnih obaveza vezano za provedbu tog projekta? Ili da neke nove stvari sad zbog
85
njih moram učiti? Taman posla." To su bili najčešći komentari kakve je mogla čuti.
Lidija sasvim sigurno nije očekivala od jedne žene ovakav prijezir i predrasude. Zar
žene ne bi trebale imati u sebi određenu dozu solidarnosti prema drugim ženama?
Od ovih svojih kolega ništa nije mogla očekivati ni dobiti. Kolega zadužen za veće
infrastrukturne projekte je posebno bio ljut, što se Lidija bavi ženama, kad on zna što
su prioriteti Pleternice. A to su, bilo je jasno, samo velika ulaganja kojima će se nešto
graditi, popravljati, investirati. „A gdje su tu bili ljudi?“, pitala se Lidija.
Vanjski promatrači, na koje projekt nije izravno utjecao, bili su u principu
zadovoljni što je barem neki novac iz Europske unije stigao u Pleternicu, i što će se,
na kraju krajeva, barem netko iz svega toga zaposliti. Nije bitno da li će išta ostati
nakon svega, već je bitno da se trenutno iskoristi sve što se može. Taj novac će se
opet potrošiti i uložiti u Pleternici. Kao da se trunka optimizma unijela i u ovaj
nerazvijeni kraj.
Tržište, kao ključ uspjeha cjelokupnog projekta, je na sve što je napravljeno,
reagiralo vrlo negativno. Interesa za ponuđene proizvode i usluge jednostavno nije
bilo. Kao da ni samo tržište nije bilo dovoljno educirano u određenim situacijama, te
ga je tek trebalo naučiti da treba određene stvari. Možda ljudi jednostavno nisu znali
da negdje mogu kupiti prekrasna, i jeftin, tapacirani namještaj za svoje najmlađe. To
ih je trebalo informirati, a žene to naprosto nisu znale. Da li tržište usluga čišćenja
postoji ili se samo radilo o tome da je u Pleternici sramota tražiti nekog da napravi
posao koji svaka žena treba napraviti sama u svom domu? Tržište za svatovske
kolače je možda već prezasićeno postojećom ponudom, premda je 90% tržišta
pokriveno sa "sivom ekonomijom." Ženama se činilo da jednostavno ne mogu probiti
već uhodane poslovne odnose i ubaciti se u nešto što već godinama uspješno
funkcionira. S druge strane, djelatnost organizacije vjenčanja je bila nešto posve
novo, što je trebalo tek implementirati na području županije. Tržište ih nije
prepoznalo.
86
5.5. UNUTARNJI PROBLEMI ORGANIZACIJE
5.5.1. Hijerarhija udruge, organizacijska struktura i timski rad
Projekt je spojio žene koje se prije njega nisu niti poznavale, pa tako nikad
nisu niti radile zajedno. Prvi međusobni susreti su bili obećavajući, jer je sve prolazilo
u vedrom duhu, kroz smijeh i razgovor, pa se doista činilo da će suradnja biti ne
samo dobra, nego izvrsna.
Kako bi udruga funkcionirala nekim redom, morale su biti imenovane neke od
žena za nešto odgovornije funkcije od ostalih. Zato je iz svake sekcije izabrana jedna
od žena za neku od funkcija udruge: predsjednicu, dvije potpredsjednice, tajnicu.
Ipak, gđa. Katica, kako je već spomenuto ranije, je imenovana Lidijinom
jednostranom odlukom za predsjednicu udruge. Lidija je pristojno pitala ostale žene
da li se one s tim slažu, i sve su redom bile s tim suglasne.
Što se tiče organizacijske strukture u poslovanju, vrlo brzo se isprofiliralo za
koje aktivnosti ili pozicije su pojedine žene bolji odabir. Primjerice, gđa. Julka je među
tapetarkama jasno izrijekom, ali i svojim odnosom prema poslu, dala do znanja da
nije voljna raditi bilo što što bi je previše eksponiralo ili stavljalo u odnos s puno ljudi i
kupaca. Jedna Lidijina poznanica joj je jednom prilikom ispričala situaciju u kojoj se
zatekla u tapetarskoj radnji, upravo kad je u nju ušla jedna zainteresirana gospođa.
Pitala je da li može malo razgledati proizvode koji se nude. Pri tom su Julka, i tada
prisutne Jasna i Mirjana samo rekle: „Svakako, samo izvolite.“ Ipak, svojim mukom i
izravnim gledanjem u tu gospođu, učinile su da se ona osjeća u tom prostoru iznimno
neugodno. Gospođa se nije dugo zadržala. Već za koju minutu je izašla iz radione i
nije se više vraćala. Jednostavno, nije bilo nikakvog prodajnog znanja niti vještina, i
to je bilo nešto što žene nisu uspjele naučiti u onih nekoliko predavanja organiziranih
u sklopu projekta.
Bilo je važno stvoriti jednu međusobnu suradnju među ženama koja će kreirati
sinergiju iz njihovih različitosti, te dovesti do toga da uspjeh jedne od sekcija, sa
sobom ponese i uspjeh ostalih. Uspjeh na jednom tržištu te previše posla, moglo bi
posljedično dovesti do preorjentiranja drugih, manje uspješnih žena na svojim
područjima da nastave raditi kao „zaposlenice“ one uspješnije sekcije.
87
Kako je bilo četiri sekcije, a samo 2 poslovna prostora u kojima su sekcije
radile, bilo je prirodno da se žene podijele, pa su četiri žene bile u jednom prostoru, a
ostale u drugom. Tu je bačena prva klica razdora među ženama. Kao da je prirodno
da se ljudi grupiraju prema sebi bližim osobama, a istovremeno stvaraju zajednički
osjećaj otpora i animoziteta prema „suprotnoj“ skupini, koja će se okriviti za sve loše
što im se u životima događa, tako je i ovdje bio slučaj. Žene „s trga92“ su odjedanput
postale velike protivnice ženama „iz glavne ulice.“ A sve utemeljeno na nekim „rekla-
kazala“ optužbama i krivo protumačenim komentarima. Problem kao i obično je ležao
u nemuštoj komunikaciji, i apstraktnim i na ničemu utemeljenim strahovima pojedinih
žena. Takve strahove su dodatno snažile sustanarke u istom prostoru, pa su, kad bi
započela ogovaranja, postupno stvarani sustavni otpori suradnji.
Timski rad je vrlo brzo kao način rada u potpunosti zamro. Suradnja je bila na
vrlo niskoj razini i svaki pokušaj da se nekoga drugog uključi u aktivnosti određene
sekcije je protumačen kao način nametanja ili naredbe, što je izrazito loše
protumačeno ili čak odbijeno. Nitko ni sa kim nije htio surađivati. Suradnja je bila
donekle prisilna, te se nije osjećao pozitivni duh spremnosti da se drugima, pa i bez
ikakve naknade ili kompenzacije pomogne. Sve je promatrano kroz prizmu „naše“ ili
„vaše“ i uzalud su bili Lidijini pokušaji da ih se ponovno ujedini i pomiri.
Sučeljavanje, poput onog u Obrazovnom centru, u siječnju 2009. kad su se
žene konačno otvoreno sukobile i iznijele sve što ih je mjesecima tištilo, nisu dali
nikakvog dugoročnog rezultata. Na kraju susreta s njima, koji ju je u potpunosti
šokirao, jer je otkrio dubinu njihove uzajamne mržnje, Lidija je pokušala postići barem
male pomake. Tražila je od žena da već od sutra prvu jutarnju kavu piju zajedno. „Da
li ćete moći barem s tim započeti popravak vaših odnosa?“, pitala je Lidija. Svi su se
složili. Sutradan su doista žene „s trga“ bile na jutarnjoj kavi kod žena „u glavnoj“, i to
je bilo sve. Već dan kasnije, to se više nije ponovilo, i činilo se da je kasno za bilo
kakvu obnovu odnosa. Lidija je smatrala da su to sve punoljetne žene, i to žene koje
vrlo dobro znaju što žele u životu, i kojima se ne može manipulirati, pa je bila strašno
razočarana ovom situacijom. One dobro znaju s kim mogu, a s kim ne mogu. Njihov
već dobro izgrađeni osjećaj ponosa prema nekim stvarima se ne bi lako promijenio
bez obzira na metode koje bi Lidija primijenila. Ali smisao projekta i nije bio da ih se u
potpunosti vodi, već da se pronađu modeli kako bi žene samostalno vodile svoje
male projekte.
92 “Trg“ se odnosi na Trg Zrinski i Frankopana u Pleternici.
88
U trenucima kad bi Jasna ili Mirjana htjele pomoći Julki i Mari u njihovom
tapetarskom radu, u nekim manje zahtijevnim poslovima, poput rezanja tkanine i
slično, znale bi doživjeti veliki otpor, pa čak i napad. Zašto bi se one miješale u njihov
posao, kad ga ni one same nemaju dovoljno? Mara i Julka će samostalno napraviti
sve što treba, i nitko im neće preotimati zasluge za napravljeno.
Postojala je velika doza zavisti žena koje apsolutno nisu imale nikakvog posla,
te ih je tržište doslovce dočekalo na nož, prema ženama koje su ipak nešto
uspijevale prodati i konkretno napraviti (kao što su tapetarke). A tapetarke su svojim
donekle bahatim ponašanjem sprečavale bilo kakvu suvislu suradnju.
Također, odabir gđe. Katice za vođu udruge se pokazao vrlo loš. Katica je vrlo
često izostajala s posla, nikad ne govoreći kolegicama gdje je i zašto, sve u maniri
„prave šefice“. Svakako su ovakav odnos prema poslu ostale žene osuđivale, te su
se u takvoj poziciji prepuštale lagodnoj situaciji ogovaranja kolegice. Katica im
nipošto nije predstavljala dobar primjer vođe. Dapače, uspjela je stvoriti veliku
odbojnost prema samoj sebi takvim „šefovskim“ ponašanjem. S Lidijom u
kominikaciji, bila je iznimno srdačna i slatkorječiva, da bi je čovjek itekako cijenio i
ohrabrivao. Činilo se da gđa. Katica, s obzirom na svoja poznanstva u županiji,
uspjeti nešto izdefinirati i dogovoriti kako bi započela s poslovanjem. S druge strane,
tu se postavljalo pitanje njenog privatnog posla „na crno“, kojeg očito nije htjela
zamijeniti blažom legalnom varijantom. Doista je puno znala o svemu i svačemu.
Ipak, o uspješnoj komunikaciji sa sebi ravnima očito nije znala dovoljno. Problemima
je doprinijela i njena osobna tragedija (teška bolest supruga i sinovi problemi sa
zakonom) koja je koincidirala sa provedbom projekta, pa ju je Lidija u njenom
neuspjehu pokušavala razumjeti, makar je taj neuspjeh koštao itekako cijelu udrugu,
pa i sam projekt.
89
5.5.2. Motivacija, poduzetnički duh, otvorenost ka novim idejama
Ljudi, su iznimno kompleksa bića, koje ne vode jednostavni motivi kroz život.
Njihovim životima upravlja cijeli spektar razloga, pa se prema tome one i odnose
tako.
Lidija je ženama odmah na početku ukazala na zamišljeni koncept da su sve
one dio jednog „organizma“, jedne udruge, te da imaju zajednički interes da barem
jedna od sekcija uspije. Uspjeh samo jedne sekcije mogao bi povući i druge žene za
sobom, pa bi se i one mogle zaposliti kroz poslovanje jedne od njih. Smatrala je da
su vođene samo jednom i jedinom motivacijom, a to je, konačno rješavanje svog
statusa sa zaposlenjem. Zar posao nije sve što ovim ženama treba? Zar posao nije
nešto toliko vrijedno za što vrijedi napraviti što god je potrebno, truditi se i raditi koliko
je god potrebno, pristati i na ono najgore? Možda i nije baš tako.
Motivacija za radom je među ženama prvih mjeseci rada bila iznimno visoka.
O tom su svjedočile sve žene, naknadno. Bile su sve vrlo optimistične, rado su
surađivale međusobno, zajedno su razmišljale o aktivnostima koje bi mogle provesti
itd. Međutim, kako je vrijeme prolazilo, a posla nije bilo, te su dokono sjedile satima u
istim prostorima, stvarao se osjećaj zajedničkog otpora prema „suprotnoj strani“, a to
u ovom slučaju nije bio nitko drugi već Lidija. Makar joj nisu mogli ništa izravno prišiti,
i iako je njen odnos prema njima bio više nego korektan, kao nekom inercijom,
upravo je Lidija postala ona „druga strana“ protiv koje su se sve zajedno trebale
boriti. Lidija je nakon nekog vremena primjetila distancu u odnosu sa ženama, i
osjetila je da joj veći dio informacija ne žele dati. A žene su osmislile cijeli niz razloga
zašto su one na jednoj strani, a Lidija i Grad Pleternica, kao njihov poslodavac na
drugoj. Razlozi su bili: nejasno definirani zadaci, prenošenje prevelike odgovornosti
na žena, u situaciji u kojoj im nije unaprijed pronađeno tržište, nikakva potpora
okoline a posebno gradonačelnika, što su protumačile kao političko opstruiranje s
obzirom da se radilo o ženama različitih političkih opredjeljenja, i slično.
Par žena koje su bile prostorno ili osobno vezane uz Lidiju (ipak je Pleternica
mali kraj, pa se svi uzajamno poznaju), bile su svojevremeno osuđene da su
„špijunke“ koje informiraju Lidiju o stanju u udruzi, jer kako bi inače ona toliko toga
znala o ženama.
90
Dodatno je motivaciju oslabila i činjenica da nije bila potrebna odgovornost za
rezultate. S jedne strane, Lidija je ženama uvijek naglašavala da uđu u sam projekt
bez ikakvog straha, s obzirom da im sam koncept jamči da neće imati nikakvih
naknadnih posljedica ukolike ne uspiju u poslu. Projekt je obećavao provesti „risk-
free“ okruženje u kojem će se žene „igrati poduzetništva.” Rečeno im je to s ciljem da
ih se ohrabri, te da im se skine sa leđa osjećaj težine poduzetničkog posla. Žene su
zlorabile ovu poziciju, te su se u potpunosti opustile i znale su da im se ništa neće
dogoditi. Gdje je onda nestala motivacija da samostalno razviju neki projekt?
Spremnost na poduzetnički rizik je među ovim ženama bila ravna nuli. S jedne
strane, ove žene uistinu nisu imale nikakvih prihoda prije samog početka projekta.
Projekt im je omogućio da zarade redovnu malu plaću, koju su odmah po dobivanju
trošile za rješavanje svojih elementarnih životnih potreba. Plaća bi bila unaprijed
potrošena, pa jednostavno nije bilo nikakve šanse da se bilo koji dio tih novaca
preusmjeri u proizvodnju ili usluge koje su nudile. Jednostavno, takav koncept im nije
bio niti najmanje prihvatljiv. „Zar da ulažu to malo što su iz projekta dobile u nešto što
nije sigurno?“ Nije bilo niti malo svijesti o tome da se „to malo“ može razviti nešto
puno perspektivnije i veće. Možda je posao mogao rasti i pružiti im neke nove prilike,
ali žene to naprosto nisu nikad tako gledale. Lidija im je uzalud pokušavala to
objasniti. Od samog početka, dodijeljena plaća im je bila doživljena kao „nešto što je
njihovo pravo“, a ne kao nekakav potencijal za razvoj. U finalnoj fazi provedbe
projekta, Lidija je čak u jednom trenutku predložila da se žene odreknu dijela svoje
plaće i da tim sredstvima plate plaću nekom mlađem, sposobnom komercijalisti, koji
bi se isključivo bavio prodajom njihovih proizvoda i usluga. Bila je sigurna da bi to u
vrlo kratkom roku isplatilo. Ali žene nisu htjele za to niti čuti. Pa zbog čega su onda
one tu, ako ne zbog te plaće? I kad ne bi dobivale nikakva sredstva za svoj dolazak
na posao, onda im se to ne bi niti isplatilo. Onda bolje da idu kući i bave se onim
čime su se i do sada bavile (kućom, djecom, unučadi, vrtom i slično). Veliki je
problem nastao kad su zbog administrativne organizacije projekta (nositelj u
Varaždinu) putni troškovi koji su im se isplaćivali, kasnili više od 20 dana. Lidija je tek
kasnije čula da je među ženama nastala cijela pobuna prema „poslodavcu“ – Gradu
Pleternici, pa i Lidiji osobno, koju su u razgovoru optužile da im nije isplatila ono što
im pripada. Zaboravilo se tada da one nisu ni na koji način doprinijele projektu, niti
išta zaradile. To ih više nije zabrinjavalo.
91
Žene u udruzi „Dajmo ženama priliku!“ su se pokazale kao iznimno kreativne u
različitim sferama poslovanja. Sekcija pečenje kolača je predlagala izlaženje na
različite sajmove, lokalne manifestacije ili seoske kirvaje. Predložile su da bi, ukoliko
kolači ne budu „išli“, ponudile školskoj djeci svježe, tek pečene, kroasane ili domaće
kiflice. Pokušale su i s prodajom domaćih makovnjača i orahnjača. Kad su jednom
prigodom ispekle veću količinu kolača, same su predložile da se neprodani kolači
odnesu u Dom za stare i nemoćne, što je predstavljalo i svojevrsnu promociju
njihovog poslovanja. Sekcija za organizaciju vjenčanja je pokazala vjerojatno najveću
kreativnost u predloženim zamjenskim aktivnostima, upravo iz razloga što je sama
organizacija ovako složenih događaja vrlo zahtijevna i sastoji se od cijelog niza
podaktivnosti, gdje bi se one mogle pronaći. Tu je bilo ideja od iznajmljivanja
vjenčanica (kao podugovorni najam), prodaje vjenčanog prstenja, zastupništva većih
svjetskih izrađivača pozivnica i zahvalnica, izrade i iznajmljivanja presvlaka za
stolice, usluge izrade vjenčanih kitica za ukrašavanje svatova, izrade posebnih
ukrasa na svatovskim stolovima i slično. Sekcija za čišćenje se nije pokazala kao
posebno kreativna, premda su u svom poslu bile spremne doista sve i svašta raditi.
Još samo da je bilo interesa za tim aktivnostima! Gospođe koje su se bavile
tapetarskim poslom su samostalno predložile da se započne sa ozbiljnim poslom
izrade sobnih papuča, sa pružanjem usluga šivanja i obrubljivanja zavjesa i ostalih
tekstilnih elemenata doma, kao i svim ostalih usluga šivanja, pored samog
tapetarskog posla. Prema načinu kako su žene uredile svoje izloge, Lidija je mogla
iščitati veliku dozu maštovitosti i smisla za dizajn. Zašto je onda izostala kreativnost u
načinima pronalaska kupaca i tržišta, bilo je osnovno pitanje? Ipak, činilo se da su
mogle temeljiti svoj uspjeh na svojim sposobnostima koje su imale u sebi.
92
5.5.3. Naučene lekcije – ugrožena samoodrživost projekta
Ambicije projekta su bile prilično visoko postavljene. Prisilni sustav u kojem su
žene donekle slučajnim odabirom bile spojene s drugim ženama koje im možda po
svom karakteru nisu odgovarale, nije bio dobro rješenje. Također, Lidija je uistinu
očekivala da će barem neke od ovih žena uvidjeti poduzetničku priliku, te da će
uložiti i neka vlastita sredstva u rad udruge. Međutim, ni na trenutak, niti jedna od
žena nije bila spremna odreći se niti jedne svoje kune kako bi uložila u razvoj
projektnih aktivnosti. Posebno je Lidija žalila za već uhodanim poslom tapetarskih
radova, koji je mogao vrlo dobro zaživjeti, samo da su se žene više potrudile oko
prodaje, te da su bile spremne uložiti svog vremena i vrlo malo svog novca.
Posao je mogao opstati i na nekoj nižoj razini. Lidija je to konkretno i
predložila ženama. “Zašto ne biste ostale članice udruge, pa pokušale nastaviti s
proizvodnjom, i sve što zaradite biste mogle same sebi isplatiti?” Odgovor nije bio
pozitivan. Žene nisu imale za to niti volje niti sredstava. Izmještanje iz postojećih
poslovnih prostora bi zasigurno utjecalo na poslovanje, ali se ipak moglo nastaviti
(makar i u privatnim garažama).
Žene iz sekcije čišćenja nisu pristajale bilo što odraditi ako im se to ne plati.
Lidijina ideja je bila da se promotivno očiste neki poslovni prostori za tvrtke, ali žene
nisu o takvim prijedlozima htjele niti razgovarati. Dok ide kako ide, to može, a sve
drugo što bi podrazumijevalo nekakav dodatni trud ili vlastiti ulog nije dolazilo u obzir.
Na samom kraju projekta, Lidija je sa ženama održala završni sastanak. Prije
svega ih je tražila da kažu svoje mišljenje o svemu što se dogodilo, te da komentiraju
cijeli koncept projekta. Očekivala je da će se barem jedna od žena zahvaliti na prilici
da za šest mjeseci nikakvog rada dobija redovitu plaću. Nije bilo zahvale, ali se zato
osjećala neobična gorčina. Zatim je Lidija, po prvi puta u tih šest mjeseci, rekla nešto
što ih je prilično šokiralo, te su se žene strašno uvrijedile. Ali i Lidija se osjećala
povrijeđena, pa si je dala za pravo to reći. Rekla im je samo jednu rečenicu: “Možete
biti sretne, s obzirom da neuspjeh ovog projekta ukazuje na vaše potpuno
zadovoljstvo svojim životima. I to je upravo razlog zašto ne želite išta mijenjati u
njima!”
93
5.5. ZAKLJUČAK SLUČAJA
Kao zaključak slučaja neminovno se nameće misao da unatoč svim
nastojanjima, projekt samozapošljavanja žena starijih od 40 godina, ugroženih
socijalnom isključenošću, nije uspio. Žene nisu uspjele za 6 mjeseci bezrizičnog
poslovanja postići samoodrživu situaciju, koja bi ih odvela dalje u neki novi poslovni
svijet, svijet u kojem će imati zaposlenje za sebe i svoje kolegice, te u kojem će
upravo one same biti kreatorice svoje vlastite sudbine.
Kroz cijelo vrijeme trajanja projekta, Lidija ni najmanje nije posumnjala niti u
jednu od početnih premisa na kojima se temeljio sam projekt, a to su: „ove žene su
marljive, vrijedne, samosvjesne, dovoljno snažne i ozbiljne da mogu uspjeti u svojim
nastojanjima“. Do samog kraja je to bila istina. Međutim, cijeli niz drugih faktora, od
onih najapsurdnijih na najnižoj osobnoj razini, ili politiziranja cijelog projekta, pa do
objektivnih prepreka poput ignoriranja lokalne samouprave bili su dostatni da hrane
već postojeću apatiju i depresivnost ovih žena, te da potvrde njihovu ogorčenost
sustavom koji im ništa u životu nije omogućio.
Ženska solidarnost je u potpunosti zakazala. Izgradio se osjećaj zajedničkog
bunta protiv samih organizatora projekta, koji su, kako su to žene doživjele, od njih
previše tražili i nametnuli im preveliku odgovornost. Svemu je doprinijela spoznaja da
u slučaju neuspjeha neće ničime odgovarati, a posebno ne svojom vlastitom
imovinom. Takva situacija je bila poražavajuća, pa su žene s vremenom izgubile onaj
početni osjećaj moralne odgovornosti za uspjeh samog projekta, te su se okrenule
crpljenju svih mogućnosti projekta, sve dok za to ima neke prilike. Plaću i putne
troškove koje su dobivale za neobavljeni rad su s vremenom počele doživljavati kao
nešto što im samo po sebi pripada samim tim što se pojavljuju na poslu svaki dan. To
što ne ostvaruju nikakve koristi za udrugu više nije bilo bitno. Međusobni sukobi su
vremenom postali prepreka u odnosima, pa je bilo vrlo teško motivirati ih na
konstruktivan rad i suradnju.
Sve u svemu, kao u nekom začaranom krugu kojeg je nemoguće presjeći,
nakon projekta žene su bile na istom mjestu kao i na samom početku. Premda je
zbog ostalih elemenata projekta, evaluacija odobrila izvješća projekta, ipak je ključna
projektna aktivnost (samozapošljavanje) proglašena propalom.
94
6. ANALIZA SLUČAJA
6.1. UVOD
Cilj izrade ovog magistarskog rada je ustanoviti da li postoje
spremnost i realne mogućnosti za samozapošljavanje osjetljivih skupina
društva (nezaposlenih žena starije životne dobi iz ruralnih područja), što bi
ih vratilo u svijet zaposlenih, te umanjilo njihovu socijalnu isključenost i
rizik od siromaštva. U središtu rada nalazi se problematika osnaživanja
ciljane skupine za poduzetništvo kroz njihovu transformaciju od primatelja
socijalnih usluga ka ravnopravnim dionicima na tržištu rada koji doprinose
zajednici. Navedeno podrazumijeva dugoročno djelovanje na mijenjanju
svijesti javnosti i samih socijalno isključenih osoba o njihovim pravima,
sposobnostima i mogućnostima.
Slučaj Od žrtve do poduzetnika i natrag lociran je u Požeško-slavonskoj
županiji. Glavna protagonistkinja je Lidija, dok su ostali uključeni članovi Udruge
Hrvatsko žensko društvo, te predstavnici lokane samouprave i članovi lokalne
zajednice. Protagonisti u slučaju su nezaposlene žene starije od 40 godina života,
koje žive u nerazvijenim ruralnim područjima. Kroz njihove životne priče, te rasplet
događanja u slučaju, prezentirani su problemi koji nisu sporadični i individualni.
Nedostatak adekvatnih znanja potrebnih za tržište rada, posebno u dijelu mogućeg
poduzetničkog djelovanja, dugotrajna nezaposlenost, nemogućnost profesionalne
preorjentacije, loše mogućnosti za mobilnost (loše prometne veze), društvena
marginalizacija samo su neki od problema s kojima se svakodnevno susreću. Svoj
život baziraju na socijalizaciji isključivo sa svojim članovima uže obitelji, te se
fokusiraju na skrb o djeci, unučadi i starijim članovima zajednice u kojoj žive.
Nakon identifikacije problema izvedenog iz slučaja, u nastavka će se prikazati
detaljna analiza slučaja. Analizirat će se kapacitet socijalno isključenih skupina za
vlastito samozapošljavanje, i to kroz a) Analizu slučaja modelom ispitivanja razvojnog
potencijala rasta tvrtke Allana Gibba, b) SWOT analizom socijalno isključenih osoba
na primjeru žena starijih od 40 godina iz ruralnih područja, te c) PEST analizom
95
poslovanja udruge "Dajmo ženama priliku!" u kontekstu okruženja u Hrvatskoj za
samozapošljavanje socijalno isključenih i sustava poticanja i potpore njihovog
uključivanja.
Iz spomenutih analiza, izvode se analize potencijala socijalno isljučenih osoba
u smislu razvoja poduzetništva. U suprotnom smjeru se analizira i kapacitet
samozapošljavanja u rješavanju pitanja socijalne isključenosti. Iz svega navedenog,
predložene su i određene strategije za pristup uključivanju u cilju poduzetničkog i
gospodarskog razvoja, te su ponuđeni konkretni prijedlozi rješenja i elementi budućih
razvojnih projekata.
96
6.2. IDENTIFIKACIJA PROBLEMA
Ključni problem u samozapošljavanju socijalno isključenih osoba je njihov vrlo
nizak poduzetnički i razvojni kapacitet, koji sasvim sigurno stoji u uskoj vezi sa
sociološkom problematikom "motivacije postignuća.93" Promatrana skupina žena ne
nosi u sebi specifični sociokulturni kapital (poduzetnički vrijednosti sklop) koji u
drugim skupinama i drugim društvima vrši strukturni pritisak koji bi potaknuo
ekonomski rast (kao središnju društvenu vrijednost).
Iznimno je važno stvoriti cjelokupnu pozitivnu poduzetničku klimu u društvu,
kako bi se stvorila „jedinstvena rješenja za jedinstveno okruženje“. Ukoliko ovaj
problem stavimo u kontekst nužnih pretpostavki da bi se poduzetnički kapacitet
društva i pojedinca poboljšao, uvidjet će se da postoji niz političkih odrednica koje
utječu na razvoj poduzetništva94, i u svima su vidljivi problemi. Te političke odrednice
su:
Edukacija, pomoću koje se razvija model poduzetništva/poduzetnika. Kako bi
se to ostvarilo, preporučljivo je edukaciju za poduzetništvo provoditi od
primarnog do visokog obrazovanja. Kako je većina socijalno isključenih osoba
i vrlo slabo obrazovana, jasno je da je ključna faza njihove edukacije o
poduzetništvu zanemarena (jer se u osnovnim školama ne provodi).
Neposlovni sektor. Naime, moguće je kreiranje poticajnog poduzetničkog
okruženja putem primjerice osnivanja servisa socijalnih i zdravstvenih usluga,
kroz poduzetničku politiku lokalnih i nacionalnih uprava, nevladinih
organizacija pa čak i djelovanjem crkvene vlasti. Hrvatska općenito ima vrlo
loše razvijeno poduzetničko okruženje neposlovnog sektora, što je naglašeno i
kroz potrebu za reformom javne uprave i cjelokupnog poduzetničkog
okruženja.
Položaj pojedinaca kao koncept koji treba osigurati pojedincima lakše
snalaženje s nesigurnošću i kompleksnošću života u sustavu obitelj-potrošač-
radnik, temelj je za individualni poduzetnički duh. Socijalno isključene osobe
najčešće dolaze iz obitelji u kojima su i sami roditelji socijalno isključeni. Stoga
93 Poljanec-Borić, S.: Poduzetnički vrijednosni sklop i problem konkurentskog razvoja međimurske županije, u zborniku Poduzetništvo, institucije i sociokulturni kapital (ur. Čengić, D. i Vehovec, M.), Institut za društvena istraživanja Ivo Pilar, Zagreb, 2002. 94 Gibb (2006)
97
je jasno da se potpora u izlasku iz ovog stanja mora tražiti ponajviše izvan
obitelji, s obzirom da se potpora teško može pronaći u okrilju vlastite obitelji.
Položaj vlasnika i menadžera malih tvrtki je odličan indikator poduzetničkog
kapaciteta društva. Kako bi se unaprijedio, važno je razviti pristup održivih
programa edukacije i treninga prema stvarnim potrebama. Postojeća mala
poduzeća još nemaju razvijen osjećaj za socijalno odgovornim poslovanjem, u
kojem bi ciljano nastojali pomoći zapošljavanju i edukaciji socijalno isključenih.
Veliki broj nezaposlenih omogućava im dovoljan izbor iz već raspoložive radne
snage, koja je aktivna i koja ima znanja i radnog iskustva.
Položaj velikih kompanija ovisi o obrascu po kojem se odvija restrukturiranje i
umrežavanje korporativnog poslovanja. Kompanije najčešće preuzimaju
obrasce ponašanja velikih javnih birokratiziranih sustava, u kojima je
poduzetničkog ponašanje samo iznimka. Takav je slučaj i u Hrvatskoj.
Šire područje zainteresiranih, koje čine banke, pravnici, mediji, knjigovodstveni
servisi, zakoni, savjetnici, konzultanti i dr. koji trebaju povećati potporno
okruženje za poduzetništvo. Ovaj element poduzetničkog okruženja je u fazi
razvoja u Hrvatskoj, pa su pozitivni pomaci vidljivi, ali prespori i nedovoljno
snažni.
Različitost ideologija i kultura je termin koji proizlazi iz potreba za
prepoznavanjem mogućnosti poduzetništva gdje ne dominiraju isključivo
kapitalistički obrasci ponašanja. Socijalna isključenost je sama za sebe pojava
značajnim dijelom uzrokovana obrascima ponašanja (pa i mentalitetom), te
utjecajem određene kulture. Ideologija i kultura nisu na istraživanom području
pozitivno definirane u smislu olakšavanja i poticanja poduzetničkih obrazaca
ponašanja.
98
6.3. ANALIZA SOCIJALNO ISKLJUČENIH SKUPINA ZA SAMOZAPOŠLJAVANJE
6.3.1. Analiza slučaja modelom ispitivanja razvojnog potencijala rasta tvrtke prema Gibbu
Procjene potencijala za rast male tvrtke učinjena je prema modelu rasta
(Growth Frame) Allana Gibba koji služi kao okvir za analizu postojeće performanse
tvrtke i potencijala za rast (Gibb, 2002.). Za procjenu potencijala za rast Gibb
predlaže analizu pet baza za razvoj:
- baza ideja
- baza resursa
- baza iskustva
- baza kontrole
- baza vodstva.
Baza idejaŽene iz udruge su se iskazale u svojoj kreativnosti, premda se ne može govoriti
o bilo kakvim radikalnim ili pretjerano inovativnim idejama. U razgovoru s njima, Lidija
bi uspijevala razotkriti maštovitost koju su žene, iz nejasnih razloga, nerado iznosile
javno. Premda je Lidija bila ta koja bi žene svojim prilično brzim razmišljanjem navela
da se otvore u svom izražavanju, ipak su žene skromno izražavale mnoštvo novih
zamisli (bilo u smislu novih proizvoda ili usluge, bilo u smislu organizacije u
poslovanju).
Razlozi zašto te ideje nisu bile još snažnije artikulirane, najvjerojatnije leže u
osobnoj nesigurnosti žena. One su su tijekom svojih života bile redovito potiskivane u
drugi plan, te su njihove zamisli redovito padale na neplodno tlo, ili su čak bile
omalovažene. Nije bilo jasno kakvi su odnosi zaposlenih žena sa njihovim muževima
i ostalim članovima obitelji, pa Lidija nije imala dovoljno uvida u privatne živote
pojedinih žena, i nije mogla tvrditi da li je neka od žena zanemarena, ili psihički ili
fizički zlostavljana. Nije bilo dokaza o nečemu sličnom. Međutim, jasno je bilo, kroz
komunikaciju, da su ove žene već desetljećima obeshrabrivane u svojim
nastojanjima da nešto samostalno naprave ili ostvare. Kako nisu bile doživljene kao
“hraniteljice” obitelji, njihova uloga je bila marginalizirana. Iz tog razloga nisu imale
99
dovoljno snage niti želje jasnije izražavati svoje ideje, kako se ne bi isticale ili
upadale u oči.
Iznimka je bila gđa. Katica, kod koje se moglo govoriti o većoj dozi
samopouzdanja i hrabrosti za izražavanjem vlastitih ideja. Ipak, njen narušen odnos
sa ostalim ženama nije omogućio da se ove ideje prihvate za realizaciju.
Baza resursa Kako se radilo o ženama koje puno godina prije projekta nisu radile (ili nisu
uopće nikada radile), jasno je da financijski resursi kojima su žene mogle raspolagati
nisu bili dostatni. Uglavnom se radilo o ženama koje su živjele na rubu
egzistencijalnog minimuma. Kako je objašnjeno, ovo stanje nije popravljeno niti
činjenicom da Gradska uprava nije htjelo alocirati sredstva za nabavku opreme, alata
i materijala za pokretanje poslovanja sekcija udruge. Žene, također, nisu bile
spremne uložiti dobivene plaće i naknade za putne troškove u nabavku potrebnog
materijala, što je predstavljalo značajnu prepreku u uspostavi kontinuiteta poslovanja.
Ljudski resursi kojima su žene raspolagale nisu bili pretjerano potentni za
ostvariti nužni startni rast udruge. Ove žene redom nisu znale koristiti informatičke
tehnologije, što ih je onemogućavalo u pronalasku relevantnih informacija na
Internetu, niti su bile upoznate sa mogućnostima koje Internet pruža u modelima
prodaje. Žene nisu znale niti jedan strani jezik (nešto malo je par njih razumjelo
njemački), što ipak nije predstavljalo ograničavajući faktor, jer namjera nije ni bila
doći do inozemnih tržišta. Kompetencije u smislu emocionalne inteligencije, socijalnih
vještina, vještina u komunikaciji, prodajnih vještina, sposobnosti kvalitetnog timskog
rada su uglavnom izostale. Generalno, cijeloj skupini je nedostajalo socijalnih
vještina. Iznimke, koje potvrđuju pravilo, bile su neke od žena koje imaju spomenute
vještine, no nisu se željele uplitati u sukobe, pa su se povlačile i ignorirale probleme.
Što se tiče lokacija ureda – prodajnih mjesta, odabir nije mogao biti bolji. Žene
su bile smještene u samom centru Pleternice, koji je garantirao veću frenkventnost
kupaca. Ipak, sama Pleternica kao mjesto je mala i nema obilježja većih gradova, u
kojima mnoštvo ljudi šeta središtem grada i obavlja šoping. Tako je i ova vrijednost
potcjenjena. Jasno je da bi smještaj trgovina u nekim od obližnjih većih gradova (npr.
Slavonski Brod ili Požega) automatski značio i veću mogućnost prihoda, ali bi donio i
100
veće troškove najma i režija. A i sam projekt je predviđao intenciju razvoja
poduzetništva na području Pleternice, pa izmještanje nije bila jedna od opcija.
Manadžerske vještine žena su se trebale iskazati kroz liderske vještine u
kontekstu kvalitetnog timskog rada unutar udruge. Tijekom trajanja projekta, možda i
zbog nesretnog spleta okolnosti prilikom organizacije poslovanja, ove vještine nisu
bile izražene niti dokazane. Rijetke iznimke su mogle ponijeti na svojim leđima
cjelokupni razvoj poduzeća, međutim, njihove intencije nisu došle na plodno tlo niti su
prepoznate od strane drugih žena.
Slučaj je ukazao na situacije narušene međusobne komunikacije i raskinutih
kanala razmjene informacija, te velikog nedostatka međusobnog uvažavanja i
podrške, što je snažno opteretilo same mogućnosti uspjeha udruge.
Baza iskustvaIskustvo samo par žena u zaposlenju nije bilo dostatno da stvori konkurentsku
prednost u poslovanju udruge. Premda su žene u svojim dolascima na posao bile
prilično disciplinirane, ipak im je nedostajalo “pravog” radnog iskustva koje bi u sebi
sadržavalo i obilježja moralne odgovornosti prema poslovanju i samoj udruzi.
Što se tiče same vrste poslovanja koja su bila pokrenuta, nepostojanje sličnih
aktivnosti na malom lokalnom području predstavljali su veliku prepreku u razvoju
poslovanja. Primjerice, ljudi jednostavno nisu bili naviknuti da postoje osobe koje bi
umjesto njih mogle obaviti raznovrsna čišćenja unutar kuće ili izvan nje. Naprosto,
ovakva potreba na lokalnom tržištu nije bila razvijena. Nije naodmet spomenuti da je
predrecesijsko vrijeme u Hrvatskoj dovelo, s jedne strane, do značajnijeg
outsourcinga sporednih aktivnosti (među kojima bi bilo i čišćenje), što nije
primjenjljivo na Pleternicu jer na tom području nema velikih proizvodnih ili uslužnih
(multi)nacionalnih kompanija, niti velikih državnih poduzeća. S druge strane, mala i
srednja gospodarstva su ukidala ovakav oblik outsourcinga, pa su se vlasnici vraćali
“svojim temeljima”, i sami su odlučili čistiti svoje poslovne prostorije, kako bi ostvarili
uštede na troškovnoj strani. Sve ovo nije doprinijelo uspostavi održivog poslovanja
sektora čišćenja.
Situacija nije bila bolja niti sa novim proizvodima – dječjim tabureima, koji na
lokalnom tržištu nisu bili posebno prepoznati, a žene nisu uspjele pronaći modele
kako nametnuti te proizvode na nacionalnoj razini (npr. putem web-shopa, trgovačkih
101
putnika drugih poduzeća, ili komisijski). Osobno neiskustvo nisu znale zamijeniti
mnoštvom informacija s Interneta, jer nisu bile vične njegovom korištenju, a
poznanstva sa sličnim proizvođačima nisu imale.
Organizacija vjenčanja je na području cijele Požeško-slavonske županije bila
velika novost. Nitko se time nije u tom obliku bavio. Kontaktni s dobavljačima se nisu
ostvarili, jer žene jednostavno nisu uspijevale prevladati svoje barijere u izravnoj
komunikaciji sa sebi nepoznatim osobama. I sav je potencijal na taj način ostao
neiskorišten.
Što se tiče proizvodnje kolača i domaćeg kruha, prethodno iskustvo je koristilo u
mjeri što su žene doista bile iskusne u samom načinu spravljanja kolača. Gđa. Katica
je čak baratala i načinima plasmana, jer je to relativno uspješno radila za svoj privatni
posao “na crno”. Ipak, nije prepoznala interes u prenošenju svojih stečenih znanja u
tom smislu na segment prodaje kolača unutar udruge.
Baza liderstvaČini se da je ovaj segment u analizi pokazao najviše manjkavosti. Kao odlučan i
snažan vođa, pokazala se donekle gđa. Katica, koja se svojim stavom i prethodnim
poduzetničkim iskustvom pokušala nametnuti kao lider skupine. Prepreka u afirmaciji
njenih nastojanja da to i postigne je svakako bilo određenje da žene unutar udruge
trebaju i moraju biti ravnopravne u razvoju svog poslovanja. Ideja se oslanjala na
pretpostavljeni ženski solidarizam, koji je pak u potpunosti izostao. Gđa. Katica nije
bila prihvaćena kao vođa skupine jer nije zadobila povjerenje i poštovanje ostalih
žena, pa je one nisu pristale slijediti.
U svakoj od sekcija udruge donekle se jedna žena blago nametala kao lider.
Ipak, premda su neke od tih žena imale u sebi kapaciteta da to i realiziraju i da
ostvare koristi za svoje sekcije, redovito su njihove kolegice odbijale bilo kakvo, pa i
korisno, vođenje. Kako je projekt predvidio ravnopravnost i demokraciju u donošenju
odluka, tako je to postala i razvojna prepreka u funkcioniranju poslovanja.
Već je spomenuto da tim kao cjelina nije pokazivao nužne kvalitete, niti se
uspostavio visok stupanj morala i entuzijazma koji bi pokrenuo stvari. Skladan i
motivirajući rad je bio prisutan tek u početnim mjesecima, dok je naknadno splasnuo.
Lidija im to, kao vanjski koordinator aktivnosti, nije smjela, mogla a niti htjela
nametati, u bilo kojem smislu. Premda je njena želja bila da se unutar udruge stvori
102
osjećaj zajedničke odgovornosti za uspjehom, koji bi bio važna uzajamna poveznica
među ženama, do kraja projekta to nije uspjela. Moto koji je željela razviti je bio:
“Uspjeh cijele udruge je i moj osobni uspjeh". Kako to do kraja nije postignuto, može
se sa sigurnošću tvrditi da udruga nije posjedovala kvalitetnu bazu liderstva koja bi
im jamčila razdoblje rasta i prosperiteta.
Baza kontrole resursa Poslovanje udruge "Dajmo ženama priliku!" je pokrenuto na temelju poslovnih
planova koje je izradio Centar za poduzetništvo iz Osijeka. Radilo se o prilično
sažetim, dehidriranim formama planova, koje su žene sudionice projekta trebale,
prema svojim zahtjevima i željama, dopunjavati i redovito unapređivati. Ipak, nikad to
niti jedna od njih nije napravila, kao da se to njih nije ticalo.
Poslovni planovi su dali samo grubi okvir za poslovanje određene djelatnosti u
regiji, dok su se manje bavili detaljima oko same operativne uspostave poslovanja.
Međutim, same žene nisu imale dovoljno znanja niti kapaciteta definirati operativne
elemente planova. Da su uspjele u tom dijelu, to je moglo poslužiti kao odlična baza
za dobivanje bankarskih kredita za financiranje poslovanja.
Knjigovodstveni podaci su se vodili relativno korektno, s obzirom da konkretnih
poslova i angažmana nije niti bilo. Proizvodi koji su se prodali u okviru tapetarskog
poslovanja, bili su redovito prijavljeni i evidentirani kroz izdane isplatnice. Poslovni
rezultati su bili toliko slabi da nije bilo potrebe za detaljnijom financijskom analizom
poslovanja. Bilo je očito da sve skupa ne funkcionira dobro.
Kako je rečeno, žene nisu dovoljno poznavale rad na računalu da bi im Internet
poslužio kao sredstvo za praćenje rada konkurencije. Malo podataka koje su
uspijevale saznati iz neposrednog kontakta i komunikacije s ljudima iz svoje sredine,
dalo im je tek površne informacije o konkurentima, s kojima su se trebale boriti na
tržištu. Sva predavanja i obuka koja je za njih bila organizirana nije kod žena uspjela
izgraditi osjećaj važnosti stvaranja konkurentne prednosti pojedinih sekcija, u odnosu
na slične tvrtke iz okruženja. Općenito, natjecateljski duh kod ovih žena je zamro, i
one nemaju u sebi "instinkt za preživljavanje" i borbu.
Općenito, kontrola svih resursa nije na zadovoljavajućoj razini, pa se stjecao
dojam da dolazi do rasipanja kapaciteta, kako ljudskih tako i financijskih (u ovom
slučaju europskih fondova).
103
6.3.2. SWOT analiza socijalno isključenih osoba na primjeru žena starijih od 40 godina iz ruralnih područja
Analiza slučaja će se provesti i kroz SWOT analizu, u okviru koje je potrebno
ocijeniti uvjete provedbe pojedine strategije proizašle iz nje95. Na konkretnom
primjeru, analizirat će se interna i eksterna okolina ciljane skupine (žena starijih od
40, iz ruralnih područja, u opasnosti od socijalne isključenosti), te se iz toga trebaju
izvesti moguće strategije njihovog budućeg ponašanja. Ciljevi poduzeća koji se
spominju u kontekstu SWOT analize, u našem primjeru se odnose na ciljeve
pojedinca (odnosno skupine sličnih pojedinaca) u smislu njihovih ambicija i želja.
SWOT analiza vrednuje usklađenost sposobnosti poduzeća s uvjetima u
okolini poduzeća96, a iskorištena na ovaj način može postati ključni alat u procesima
strateškog planiranja budućih karijera i poslovnih aktivnosti ovih žena. SWOT analiza
ujedno snimanjem i analizom sposobnosti i nedostataka ciljane skupine s uvjetima u
okolini, ostvaruje svoju svrhu, a to je definicija strateških alternativa s kojima žene
mogu minimizirati svoje slabosti, a maksimizirati snage s ciljem boljeg pozicioniranja
u odnosu na okolinu, te ostvarenja svojih punih životnih potencijala.
SWOT analiza je napravljena kroz konstrukciju obilježja ciljane skupine, na
temelju uočenih spoznaja kroz ranije predstavljeni poslovni slučaj. Detaljno su
predstavljene spomenute snage i slabosti žena. Uočene su vanjske prilike i prijetnje
koje se pojavljuju na tržištu rada u odnosu na žene sudionice projekta. U smislu žena
iz ciljane skupine, ujedno se analizira i konkurentski potencijal Udruge "Dajmo
ženama priliku!" Iz svega ovoga, bit će važno ustanoviti kako se može kapitalizirati
na snagama ovih žena, te kako se mogu prevladati njihove uočene slabosti.
95 Pfeifer, S.: nastavni materijali iz kolegija Poduzetnički management, Poslijediplomski studij Poduzetništvo, Ekonomski fakultet u Osijeku, Osijek, 2004.g.
96 Buble, M.: Strateški menadžment, Sinergija nakladništvo, Zagreb, str. 67., 2005.
104
Tablica 6. SWOT analiza socijalno isključenih žena starijih od 40 godina, iz ruralnih sredina
Snage Slabosti
- vremenski su žene raspoložive za radni angažman- veliko životno iskustvo - brojni kontakti u lokalnoj zajednici- organizacijske vještina- životna snaga i hrabrost- kreativnost- marljivost i fizička snaga- spremnost na nova iskustva- velika potreba za osiguravanjem egzistencije motivira na
angažman- neopterećeni obiteljskim obvezama i skrbi o mlađoj djeci- ponos obiteljskim situacijama i djecom- samodisciplina i radna etika- energičnost- odlučnost- sposobnost za detalje
- bez znanja o korištenju računala i korištenju Interneta- bez znanja stranih jezika- neiskustvo u poslovnom svijetu- nepovjerenje u vlastite sposobnosti- žele biti vođene umjesto voditi- financijska ograničenost za ulaganje u poduzetništvo- ogorčenost na vlastitu životnu situaciju- loši kapaciteti za timski rad- loše organizacijske vještine u novim situacijama- sklonost optuživanju drugih i okoline za vlastite neuspjehe- zadovoljavanje s postojećom situacijom- nemotiviranost za bilo kakve promjene- slaba podrška obitelji- sklonost svadljivosti i ogovaranju kolega- pesimizam- nesposobnost konstruktivnog umrežavanja- strah od javnog nastupa- nedostatak specifičnih poslovnih znanja- neznanje o kvalitetnim načinima traženja zaposlenja- sporost u izvršavanju zadataka
Prilike Prijetnje
- nova znanja i vještine korištenja Interneta otvaraju nove mogućnosti
- umrežavanje s novim osobama, forumi- nova poslovna i osobna prijateljstva- novi proizvodi na lokalnom i širem tržištu- korištenje savjetodavne pomoći raznih potpornih
institucija u regiji- trendovi pružanja novih prilika socijalno isključenim
osobama- fondovi rizičnog kapitala- svjesnost važnosti žena donositelja odluka pri kupovanju - sankcioniranje sive ekonomije otvara prostor radu udruge- razvoj socijalnog poduzetništva i potpore- europski fondovi u budućnosti- međusobna povezanost i različitost stvara snažnu
sinergiju, u kojoj svaka žena daje svoj specifični doprinos udruzi
- povezivanje sa postojećim tvrtkama i suradnja (podugovaranje poslova)
- prodaja putem tuđih trgovačkih lanaca i putnika- učenje novih specifičnih znanja- potpore samozapošljavanju, posebice žena iz ruralnih
područja
- velika konkurencija na tržištu rada- gospodarska kriza otpočela 2009. - nepostojanje potpore okoline i nepovjerenje u snage žena- brza izmjena tehnoloških noviteta koju ne mogu pratiti- potreba za "baka servisom"- konkurencija s većim iskustvom, boljim vještinama,
uhodanim financijskim konstrukcijama- konkurencija među ženama slične skupine (starije do 40,
ruralno područje)- ograničene mogućnosti osobnog razvoja- narušeni međusobni odnosi i povjerenje- tržište ne prepoznaje ponuđene proizvode- obiteljski problemi guše kreativnost
105
Udruga "Dajmo ženama priliku!" temeljila je svoj razvoj na razvoju vlastitih
proizvoda i usluga kakvih nema na području Pleternice. Konkurentska prednost
poduzeća je ležala u kapacitetima ciljane skupine – zaposlenica udruge (žena starijih
od 40 godina, iz ruralnog pleterničkog područja), jer se pretpostavilo da u njima leži
zanemareni kapacitet i snaga, koja ih može pokrenuti iz njihove ustaljenosti i
ograničenih životnih mogućnosti. Sredstva Europske unije morala su poslužiti kao
izvrstan alat za pokretanje promjena u samim ženama, kako bi one dalje nosile
razvoj udruge i aktivnosti socijalnog poduzetništva, pokrenutih unutar toga.
U kratkom roku (6 mjeseci) Udruga nije uspjela stvoriti uhodane
komunikacijske kanale s kupcima, potrošačima ili veletrgovcima. Iz tog razloga ni
sami proizvodi ni usluge nisu uspjeli biti modificirani sukladno izravnim zahtjevima
tržišta.
Okruženje u kojem je udruga poslovala je izrazito negativno dočekalo cijelu
inicijativu. Potpora od lokalne vlasti, raznih institucija, ali i samih članova obitelji žena
je izostala. Projekt nije niti predviđao bilo kakve edukativne aktivnosti kojima bi se
utjecalo na ove ograničavajuće faktore okoline. Što je najvažnije, mlako djelovanje i
angažman pri izlasku na tržište, nije rezultiralo prepoznavanjem tog istog tržišta, i
izostao je interes kupaca i klijenata za uslugama i proizvodima udruge. Prema tome,
žene nisu niti došle u fazu u kojoj bi razvijale i unapređivale svoje proizvode u skladu
sa konkretnim zahtjevima kupaca.
Raznolikost ponude (4 različite sekcije udruge) dovele su do otežanog
upravljanja udrugom i poslovanjem, a posljedično i do vrlo loših međusobnih odnosa
među ženama. Posao se, u posljednjim mjesecima, sveo na puko čekanje kraja
projekta. Sve skupa, žene su doživjele angažman na projektu kao dobro iskustvo, ali
nisu uspjele stvoriti i realizirati veća očekivanja od toga.
Određeni segmenti projekta su zakazali. Pitanje je da li je loše planiranje
projekta dovelo do ovako lošeg konačnog rezultata. Ili su očekivanja i motivacije
žena u skupini socijalno isključenih osoba u domeni nedovoljno definiranoj za sve
članove provedbenog tima.
Cilj napravljene SWOT analize je definicija strategija koje će minimizirati
prijetnje i slabosti, a maksimizirati šanse iz okoline i iskoristiti snage poduzeća. U
nastavku su navedene ključne snage i slabosti te prilike i prijetnje i iz njih proizašle
moguće strategije.
106
Tablica 7. Definicija mogućih strategija temeljenih na SWOT analizi
INTERNE SNAGE
SS
INTERNE SLABOSTI
WW
EK
ST
ER
NE
PR
ILIK
E
OO
SOSO
STRATEGIJA
Iskoristiti kreativnost, marljivost i fizičku snagu žena, kao i njihovu spremnost na nova iskustva kako bi se uspostavila prodaja vlastitih proizvoda putem tuđih trgovačkih lanaca i putnika
WOWO
STRATEGIJA
Iskoristiti trendove pružanja novih prilika socijalno isključenim osobama, kao i potpore za razvoj socijalnog poduzetništva, čime će se umanjiti nepovjerenje u vlastite sposobnosti
EK
ST
ER
NE
PR
IJE
TN
JE
TT
STST
STRATEGIJA
Svojim životnim iskustvom i brojnim kontaktima u lokalnoj zajednici uspostaviti poslovnu suradnju s postojećom i potencijalnom konkurencijom, kao i sa ostalim ženama iz iste društvene skupine
WTWT
STRATEGIJA
Uočiti neiskustvo žena u poslovnom svijetu, te realnost u kojoj tržište ne prepoznaje ponuđene proizvode, te angažirati vanjskog suradnika – profesionalnog managera i komercijalistu za prodaju
107
6.3.3. PEST analiza poslovanja udruge "Dajmo ženama priliku!" u kontekstu okruženja u Hrvatskoj za samozapošljavanje socijalno isključenih i sustava poticanja i potpore njihovog uključivanja
Poslovanje Udruge „Dajmo ženama priliku!“ pod snažnim je utjecajem
okruženja. Stoga je nužno analizirati to okruženje. Posebno je važno utvrditi prilike i
prijetnje proizašle iz djelovanja političko-pravnog, ekonomskog, socio-kulturnog i
tehnološkog okruženja. To je stoga što su i prilike i prijetnje oni vanjski čimbenici i
situacije koje mogu pomoći ili onemogućiti realizaciju strateških ciljeva. Analiza
okruženja provedena je pomoću PEST analize.
Političko-pravno okruženjeKako je predstavljeno u slučaju, aktivnosti projekta su predviđale
samozapošljavanje socijalno isključene skupine kroz angažman u organizaciji
civilnog društva (udruzi), a kroz oblik socijalnog poduzetništva, odnosno kroz model
samofinanciranja.97 Kao rijedak primjer poslovnog i radnog angažmana, posebice u
Požeško-slavonskoj županiji i Pleternici, djelovanje udruge naišlo je na brojne
prepreke i poteškoće.
Aktivnosti samofinanciranja udruga su pod izravnim utjecajem kompleksnih
poreznih propisa, nepremostive birokratske procedure i nejasno primjenljivih
zakonskih odredbi. Udruge vrlo često nisu niti svjesne svih odredbi koje se odnose
na njihov rad. Kako su u Hrvatskoj općenito aktivnosti samofinanciranja u udrugama
rijetka praksa, djelomično zbog nedostatka kapaciteta i poduzetničkog duha u
organizacijama, ali i djelomično zbog nedostatka jasne interpretacije zakonskog
okvira, tako ovaj segment okruženja značajno komplicira rad i sužava manevarski
prostor udrugama.
Udruga "Hrvatsko žensko društvo" je odmah osjetila probleme čim se pojavila
potreba izlaska na tržište sa svojim proizvodima. Djelatnici lokalne samouprave koji
se bave davanjem dopuštenja za obavljanje djelatnosti su bili iznimno restriktivni, te
su u konačnici i zabranili prodaju proizvoda udruge na tržnici, zbog uvjerenja da se
udruge ne mogu baviti komercijalnom djelatnošću, odnosno da nisu registrirane za
prodaju. Kasnijom korespondencijom sa Ministarstvom gospodarstva (i nakon
97 Zakonski i regulacijski okvir za samofinanciranje organizacija civilnog društva u Hrvatskoj, AED, Zagreb, 2006.
108
zahtjeva za tumačenjem Zakona), utvrđeno je da je udrugama dopuštena prodaja
svojih proizvoda (pa i na otvorenom), ukoliko zadovoljavaju sve uvjete koji su
propisani i za trgovačka društva (dakle, i dalje nije bilo moguće prodavati
prehrambene proizvode, poput kolača i kruha).
Porezni tretman rada udruge je ključni element ovog elementa okruženja.
Naime, postoji bojazan da bi udruga mogla steći "neopravdanu povlasticu na tržištu"
samom činjenicom da je registrirana kao neprofitna. Problem najviše leži u strahu
djelatnika relevantnih institucija (Inspektorat, Porezna uprava, i sl.) da donesu valjanu
odluka na temelju postojećih zakona, kako ne bi, zbog lošeg tumačenja odredbi
zakona, snosili sankcije. Stoga su oni skloniji rezolutno odbiti inicijative organizacija
civilnog društva, čime izbjegavaju vlastitu odgovornost. Time pak onemogućuju
snažnije djelovanje ovog sektora.
Promatrajući zakone i dokumente kojima se RH obvezala na poštivanje i
omogućavanje boljih životnih i radnih prilika za osjetljive skupine društva, može se
zaključiti da je definirani nacionalni zakonodavni okvir dobar, kao i da je političko-
pravno okruženje za djelovanje neprofitnih udruga u Hrvatskoj povoljno. Ipak, može
se reći da je u praksi vrlo teška provedba ovog okvira, te da će trebati još vremena
za potpunu primjenu u praksi.
Ekonomsko okruženjeEkonomsku situaciju Hrvatske karakterizira veliki deficit platne bilance98, visok
vanjski dug, visoka stopa nezaposlenosti i relativno niska stopa rasta BDP-a. Tijekom
provedbe projekta obrađenog u slučaju (2008. i 2009. godina), počeli su se osjećati
veliki problemi u hrvatskom gospodarstvu, koje je donijela velika ekonomska i
financijska kriza.
Premda je potencijal Požeško-slavonske županije znatan, takve su i poteškoće
s kojima se županija susreće. Visoka nezaposlenost, niski prihodi, nedostatak
komercijalnih ulaganja i neadekvatna fizička, gospodarska i socijalna infrastruktura,
samo se nadovezuju na devastacije iz Domovinskog rata, tešku tranziciju prema
tržišnoj ekonomiji i problematičnoj privatizaciji državne industrijske ekonomije99.
Bez obzira na navedene činjenice, prije pojave gospodarske krize 2008. bilo je
naznaka poboljšanja regionalnog gospodarstva, pa je broj zaposlenih u malim
98 prema podacima HNB 2008.g. deficit u robnoj razmjeni iznosio je 4,45 milijardi EUR99 Regionalni operativni program Požeško-slavonske županije 2005-2010.
109
trgovačkim društvima rastao, te ostvarivao dobre poslovne rezultate. Problemi koji
usporavaju njihov razvoj i dalje ostaju, poput nedosljedne primjene zakona, teškog
pokretanja poslovanja (zbog nedostatka kapitala i znanja), birokratskih prepreka, sive
ekonomije, nedostatka kvalificirane radne snage itd. Malo gospodarstvo Županije je
oslonjeno na velike poslovne subjekte, pa se na njihovo poslovanje odražava svaki
poremećaj u tim velikim subjektima (kojih ima u značajnom broju). Vrlo se često
događalo da poslovni problemi u velikim subjektima dovode do gubitka gospodarske
osnovice neophodne za poslovanje i razvoj malih subjekata.
Od oko 85.000 stanovnika, koliko ih živi u Požeško-slavonskoj županiji, čak je
5.500 nezaposlenih osoba (registriranih na Hrvatskom zavodu za zapošljavanje).
Malena gospodarska snaga područja odražava se na sve sfere društvenog života i
kvalitetu življenja. Velik broj nezaposlenih i malen broj uspješnih gospodarskih
subjekata otežava zapošljavanje socijalno isključenih osoba. U istom položaju su i
udruge koje ovise o financiranju iz članarina svojih članova te lokalnih i nacionalnih
izvora financiranja. Stoga se ekonomsko okruženje može, u globalu, okarakterizirati
kao nepoticajno za uspjeh ekonomske aktivnosti.
Socio-kulturno okruženjeUkoliko se promatra dano socio-kulturno okruženje kao okvir u kojem se odvija
radnja opisanog slučaja, može se utvrditi da socijalno isključene skupine imaju više
negativnih elemenata u okruženju (prijetnji), nego što imaju pozitivnih (prilika).
Stereotipi s kojim se suočavaju osobe ugrožene socijalnom isključenošću su
velika prepreka u njihovom potencijalnom uključivanju u normalne tijekove društva.
Udruge koje se bave problematikom ovih osoba nemaju dovoljno stručnog kadra,
nedovoljno su međusobno povezane u sinergijske mreže, a niti financijska sredstva
za njihov rad nisu dostatna niti sigurna. Volonterizam, kao ključni element djelovanja
ovih udruga, nije potican od strane društva i države, a niti promoviran ili cijenjen kao
koristan. Može se reći da je sporadičan i vrlo rijedak. Sve se ovo u potpunosti tiče
cijelog područja RH, dok je stanje u nerazvijenim slavonskim županijama, još i teže u
tom smislu.
Općenito, socijalni sustav je takav da destimulira ulazak na tržište rada socijalno
isključenih skupina, ali i nastavak obrazovanja i prekvalifikacije, kao preduvjet za
društveno uključivanje. U lokalnim zajednicama, nema organizacija niti pojedinaca
110
koji bi se sustavno bavili problematikom socijalno isključenih osoba. Iznimno, postoje
određene socijalne usluge koje se nude starijim i nemoćnim osobama, dok za osobe
pogođene siromaštvom nema sličnih primjera. Hrvatski zavod za zapošljavanje se
nedovoljno bavi osjetljivom problematikom nezaposlenih socijalno isključenih osoba,
bilo da razlozi leže u njihovoj podkapacitiranosti ili u nekim drugim okolnostima.
Mediji u Hrvatskoj nedovoljno prate probleme socijalno isključenih osoba. U
slučajevima kad zbog težine situacije individualne ljudske sudbinu dospiju u žarište
javnosti, uglavnom se priče rade na senzacionalistički način, uz stavljanje naglaska
na negativnosti društva i političku pozadinu, dok je zanemaren afirmativni element i
otvaranje mogućnosti za sustavno rješavanje ovakvih društvenih problema.
Kao pozitivna stvar u analizi socijalno-kulturnog okruženja, moguće je ustvrditi
da gospodarski subjekti posljednjih godina u Hrvatskoj sve više uključuju principe
društveno odgovornog poslovanja. Pri tome više nije niti važno koji su njihovi motivi,
nego je bitno da način dodjele sredstava i pomoći potrebitima bude što
transparentniji i pravedniji, a što se do sada ne može u potpunosti ustvrditi.
Tehnološko okruženjeTehnologija je ključna prilikom određivanja konkurentskog potencijala. U smislu
socijalno isključenih skupina, tehnološka nerazvijenost se u ovom slučaju može
promatrati i kroz nedovoljnu informatičku pismenost ove ciljane populacije. Iz tog
razloga, oni ne uspijevaju kapitalizirati sve mogućnosti namjenjene njima (od različitih
subvencija, donacija i poticaja, kroz programe i projekte koji se financiraju). Po tom
pitanju udruge nemaju nikakvu međusobnu pomoć u smislu razmjene iskustava,
sklapanju partnerstva radi veće snage i širine utjecaja projekata. Tako pitanje
financiranja projekata i rada udruga ostaje i nadalje ograničavajući resurs. Ponekad
se iz toga razloga čini da se udruge počinju više baviti svojim opstankom i svojom
organizacijskom problematikom, nego sustavnim radom na poboljšanju životnih
mogućnosti svojih članova. Na taj način slabi vjerodostojnost među članovima, što za
posljedicu ima pasivnost članova u iznošenju projektnih prijedloga te uključivanja u
aktivnosti udruga. Također, zamjetan je nesinhroniziran rad udruga, gdje ne postoji
radno tijelo niti međusobna suradnja temeljem koje bi se razmjenjivala iskustva i
osmišljavali zajednički projekti. Posljedično tome izostaje sinergija zajedničkog
djelovanja u cilju poboljšanja kvalitete života svih socijalno isključenih osoba.
111
Pasivnost relevantnih institucija u rješavanju problematike socijalno isključenih
ne omogućava kvalitetan pristup rješavanju njihovih problema. Birokracija koja buja u
Hrvatskoj je jedan od loših primjera tehnološkog okruženja.
Može se reći da je u Hrvatskoj primjetan napredak u suočavanju sa
problematikom socijalno isključenih, te da se sve više uvode novi modeli rješavanja
problema. Ipak, evidentan je nesklad ovih modela s obzirom da ciljane skupine
kojima su namijenjeni nemaju mogućnost pristupa svemu ponuđenom. Primjerice,
ministarstva Vlade često raspisuju natječaje za financiranje projekata udrugama koje
se bave problemima socijalno isključenih. Tom prilikom se od članova udruge traži da
popunjavaju obrasce online, što je za veliku većinu članova ovih udruga nemoguća
misija. Ciljane skupine posebice nisu u stanju niti doći do kvalitetne informacije o
mogućnostima koje im se nude, a kamoli da mogu adekvatno odgovoriti na te uvjete.
112
6.4. ANALIZA POTENCIJALA SOCIJALNO ISKLJUČENIH OSOBA U SMISLU RAZVOJA PODUZETNIŠTVA
Generalno gledano, stanje socijalne isključenosti je nepoželjno stanje. Može
se reći da nitko ne želi živjeti isključen, izuzev iznimki koje potvrđuju pravilo, poput
vjerskih fanatika, asketa, te namjerno izoliranih osoba koje zbog kulturoloških razlika
ili kolektivne ili individualne odluke da budu drugačiji odabiru stanje isključenosti
(premda čak i oni traže srodne skupine s kojima bi dijelili svoja neobičajena
uvjerenja). Prikazani poslovni slučaj se bavio klasičnim primjerom socijalno
isključenih osoba, koje svoje stanje identificiraju kao nešto nepovoljno, te izražavaju
svoje težnje za promjenom.
Ukoliko se usko promatra stanje socijalne isključenosti iz percepcije uzroka,
socijalno isključene osobe se dijele u dvije kategorije.100 Kao prvo, za one čija je
socijalna isključenost uzrokovana materijalnim stanjem (siromaštvo, nezaposlenost,
niska ili nestabilna primanja i sl.), utvrđeno je da se njihov položaj može prilično
uspješno riješiti primjenom dobro usmjerene socijalne politike, kao i mjera za
uključivanje na tržište rada i prekvalifikaciju (kakav primjer je vidljiv u skandinavskim
zemljama). Dakle, rješenje njihovog stanja je vrlo moguće i dostupno. Kao drugo,
utvrđeno je da je za one čije stanje socijalne isključenosti nije uzrokovana
materijalnim stanjem., način rješavanja njihovog položaja je znatno teži i suptilniji.
Naime, marginalizacija kao posljedica socijalne isključenosti je kompleksno stanje
koje ne mora uvijek i isključivo biti posljedica gospodarske i socijalne nerazvijenosti
određenog područja. Dapače, vrlo često socijalno isključene osobe su zatečene
svojim stanjem zbog cijelog niza drugih razloga, poput obiteljske povijesti (socijalna
isključenost prisutna kroz nekoliko generacija), prostorne izolacije (društvene skupine
na udaljenim otocima, u planinama, pa slamovima ili neatraktivnim kvartovima
gradova), niske tehnološke razine poljoprivredne proizvodnje (nepoznavanje
suvremenih principa proizvodnje hrane), nepismenosti, i slično101. U oba ova slučaja,
teorija i praksa dokazuju da su rješenja kroz primjenu dobrih mjera socijalne politike,
a time i izlasci iz nepoželjnog stanja socijalne isključenosti mogući i vjerojatni. Pitanje
je da li se to odnosi i na mjere razvoja poduzetništva kod samih socijalno isključenih.
100 http://webfiler.dsh-aa.dk/publikationer/Aase Mygind Madsen/Social exclusion.pdf, srpanj 2010.101 Kar, S. et al.: Mapping the Socially Excluded: Beyond Poverty Measurements, Centre for Studies in Social Sciences, Calcutta, 2008.
113
Utvrđena motivacija za izlazak iz socijalne isključenosti leži u nekoliko nivoa.
Prvi nivo motivacije pronalazimo u samoj socijalno isključenoj osobi102, koja naprosto
želi preživjeti, unaprijediti materijalnu situaciju same sebe i svoje obitelji, kao i
odagnati osjećaj patnje, ignoriranja ili segregacije kojoj je izložena. Drugi nivo
motivacije je na razini lokaliteta ili regije, s obzirom da je naglašena važnost
društvenog sudjelovanja u zajednici, kroz koju se treba postići veća razina lokalnog i
regionalnog razvoja. Borba protiv socijalne isključenosti se promatra kao važan faktor
sveukupnog razvoja određenog područja, te postaje svojevrsna misija političkih lidera
ali i svih uključenih dionika razvoja. Važan aspekt motivacije za izlazak iz socijalne
isključenosti tiče se i evolucijskog razvoja društva u smjeru demokratizacije i
pluralizma, u sklopu kojih je bitno ostvariti ravnopravnost i poštivanje ljudskih prava
svih, a posebice socijalno isključenih osoba. Uzevši sve ovo u obzir, očekivano je da
će svi napori biti usmjereni u cilju prestanka stanja isključenosti, što nije osporeno ni
kroz prikazani slučaj. Prema tome, mogućnosti za izlazak iz socijalne isključenosti
postoje, kao i motivacija društva i pojedinca da se to doista i dogodi.
Potpuno je drugo pitanje da li konkretne socijalno isključene osobe imaju u
sebi dovoljno potencijala za otkrivanje poduzetničkog kapaciteta. I tko uopće, na
kraju krajeva, može biti poduzetnik?
Nema znanstvenih dokaza da postoji idealna poduzetnička osobnost103.
Gospodarstvo je puno proturječnosti, pa uspješni poduzetnici mogu biti i izrazito
društveni ali i povučeni, analitični ili intuitivni, karizmatični ili dosadni, uspješni ili
neuspješni s detaljima, delegatori ili opsjednuti kontrolom. Ono što je značajno je da
poduzetnika ne definiraju njegovi geni i podrijetlo, obiteljska situacija, obrazovanje, te
radno iskustvo. Studije su pokazale da poduzetnik nije definiran onim što nosi u sebi,
već prije svim onim vještinama koje je stekao kroz život.
102 Estivill, J.; Concepts and strategies for combating social exclusion, ILO, Geneva, 2003.103 Timmons, J.A.: New venture creation: entrepreneurship for the 21st century, McGraw-Hill, New York, 2004.
114
Slika 3. Tko je poduzetnik?
Visoko
Kreativnost i INOVATOR PODUZETNIK
inovativnost PROMOTOR MANAGER
Nisko
Opće managerske i poduzetničke vještine Visoko
i znanja, umreženost
Izvor: Timmons, J.: New venture creation: entrepreneurship for the 21st century, McGraw-Hill, NY,
2004.
Ono što doista obilježava uspješne poduzetnike je da svi oni dijele zajednička
uvjerenja i jednako ponašanje. Svi oni marljivo i naporno rade, pokazuju veliki
angažman te odlučnu upornost, vide u svemu čašu dopola punu umjesto dopola
praznu, streme izgradnji vlastitog integriteta, rastu upravo na snažnom
natjecateljskom duhu i želji da briljiraju i pobijede, nezadovoljni su sa statusom quo i
aktivno traže prilike gdje se god nešto može popraviti i unaprijediti, promatraju vlastiti
neuspjeh kao nešto iz čega mogu učiti, a zamjenjuju perfekciju učinkovitošću, te u
konačnici, iskreno vjeruju da osobno mogu napraviti značajan iskorak i napredak u
svom djelovanju i svom životu. Ono što je uistinu i potrebno svakom poduzetniku je
sposobnost provedbe aktivnosti na određeni specifični način.
Osim svih navedenih značajki uspješnog poduzetnika, osobi je potrebna i
solidna vještina upravljanja, poduzetničkih vještina i znanja, ali i dovoljna razina
kontakata u društvu. Kako je prikazano na slici 3., poduzetnik treba imati dostatnu
dozu kreativnosti i inovativnosti da prepozna priliku koju kao poduzetnik može
iskoristiti, ali i managerske vještine kako bi započeti pothvat uspio i provesti, te
očuvati i razvijati.
Kad se uzme u obzir sve nabrojano, te kad se napravi preklapanje sa
psihosocijalnim profilom socijalno isključenih osoba, nije teško identificirati žarišna
problemska područja, koja socijalno isključene pojedince mogu priječiti u ostvarivanju
uspješne poduzetničke priče. Primarno, socijalno isključenih osobama nedostaje
dostatna razina kontakata u društvu, upravo zbog čega su i svrstani u socijalno
isključene. Niska razina obrazovanja socijalno isključenih (u najvećem broju
slučajeva) ukazuje na nisku razinu stečenih znanja i vještina, a time vjerojatno i loše
upravljačke i poduzetničke vještine i znanja. Socijalno isključene osobe najčešće žive
u depresivnim stanjima, pri čemu nisu uvjereni da je njihov životni stil njihova osobna
odgovornost, te za svoju životnu situaciju (ekstrinzično) okrivljuju društvo.
Pesimizam, niska samouvjerenost, nedostatak natjecateljskog duha,… Sve su to
nepoduzetničke značajke s kojima živi većina socijalno isključenih osoba.
Ono što predstavlja pozitivne faktore, te ostavlja nadu da socijalno isključene
osobe mogu preokrenuti svoje životne situacije u poduzetničke uspješne pothvate, je
zasigurno činjenica da se poduzetnici ne rađaju, nego stvaraju. Dakle, čak se i od
socijalno isključene osobe može kroz aktivni angažman društva, ali posebice samog
pojedinca koji je definitivno nezadovoljan svojim životom i životnim uvjetima, stvoriti
aktivni i korisni doprinositelj razvoja. Analizirani slučaj je pokazao da su socijalno
isključene osobe spremne na marljivi i naporni rad, te da natjecateljski duh među
njima postoji i ponekad ga je samo potrebno razbuditi i usmjeriti u pravom smjeru.104
Uzevši u obzir sve prepreke s kojima se suočavaju socijalno isključene osobe,
a što je evidentno i kroz prikazani slučaj, nipošto nije jednostavan proces prelaska iz
isključenosti u poduzetništvo. Socijalno isključene osobe se moraju svakodnevno
nositi s problemom ukorijenjene izravne ili neizravne diskriminacije, raskoraka
između vlastite i tuđe obrazovne razine i poslovnih vještina, nedostatka prilika,
poduzetničke infrastrukture, socijalne mreže, ograničenog pristupa formalnim
financijskim uslugama (a zbog zakonskih, regulatornih, institucionalnih, ali i
kulturoloških barijera), itd.105
Usprkos tome, ne postoje istraživanja niti dokazi koji bi išli u prilog
nemogućnosti razvoja poduzetništva kod socijalno isključenih osoba. Sva dostupna
literatura koja se bavi socijalnom isključenošći i metodama rješavanja tog problema,
zaključuje da je moguće boriti se, ali i postići zadovoljavajuće rezultate u izgradnji
poduzetničkog kapaciteta socijalno isključenih, svakako uz preduvjet da su
unaprijeđeni unutarnji, ali i vanjski faktori za to. Uz provedene proaktivne mjere,
rješenja moraju biti dugoročna, a naknadna i dodatna obuka sudionika, te aktivnosti
jačanja motiviranosti, izgradnje samopouzdanja, te jačanja karaktera moraju biti
uključeni.106
104 Pierson, J.: Tackling Social Exclusion, Routledge, London, 2002.105 http://www.coe.int/t/dg3/romatravellers/archive/Entrepreneurship - Economic Empowerment EN.pdf, July 2010106 World Economic Forum: Educating the Next Wave of Entrepreneurs:Unlocking entrepreneurial capabilities to meet the global challenges of the 21st Century, A Report of the Global Education Initiative, Switzerland, April 2009.
6.5. ANALIZA KAPACITETA SAMOZAPOŠLJAVANJA U RJEŠAVANJU PITANJA SOCIJALNE ISKLJUČENOSTI
Utvrdivši da je socijalna isključenost stanje koje je nepoželjno, te koje je
zasigurno moguće promijeniti i riješiti, poduzetništvo se nametnulo kao prihvatljiv
model rješenja, neograničen obilježjima porijekla, materijalnog stanja, te drugim
urođenim značajkama. U tom kontekstu, postavlja se pitanje, da li je baš
samozapošljavanje, kao jedan od oblika poduzetništva, najprikladniji i najprihvatljiviji
za rješavanje stanja socijalne isključenosti.
Samozapošljavanje je bazični oblik poduzetništva i dio novog poduzetničkog
globalnog pokreta u svijetu. U posljednjih 50 godina, dramatične strukturalne
promjene su se dogodile u svijetu, koje su dovele do značajnog povećanja
individualizma, koje rezultira mnoštvom ljudi koji sami odabiru svoju sudbinu i
oblikuju sami konture svoje vlastite budućnosti. Samozapošljavanje je temelj. Upravo
ono predstavlja srž i suštinu poduzetništva uopće, i od njega sve počinje.
Samozapošljavanje kao koncept nosi u sebi element samostalnosti, što se za
značajan dio socijalno isključenih osoba može činiti iznimno atraktivno107. Socijalna
isključenost je definirana izolacijom, samoćom i osjećajem napuštenosti.
Samozapošljavanje, stoga, može biti prihvatljivo rješenje upravo jer izrasta iz osobe
same, iz njene prepuštenosti samoj sebi i vrlo uskoj okolini. Samozaposlenost može
omogućiti lakši prelazak u društveno prihvatljivije stanje uključenosti, dok osoba i
dalje ostaje usmjerena na samu sebe. Međutim, ova usmjerenost se tiče
preusmjeravanja blokirajuće i negativne energije osobnih nedostataka i manjka
samopouzdanja, i okretanja smjera prema izgradnji vlastitih snaga, vrlina i
potencijala. Ključ rješenja leži u aktivnostima koje dovode do jačanja samopouzdanja
i sposobnosti socijalno isključenih, kako bi se stvorila prilika za kapitalizacijom svih
osobnih kvaliteta i vrijednosti svake socijalno isključene osobe.
Još jedan od argumenata samozapošljavanja kao rješenja socijalne
isključenosti pronalazi se i u ovisnosti socijalno isključenih prema obiteljskim vezama
i socijalnim transferima države baziranim na tim davanjima. Socijalno isključene
osobe su u najvećem broju slučajeva primatelji raznih oblika socijalnih davanja
(pomoći), te zbog svojih obiteljskih uvjeta često moraju skrbiti o ostalim članovima
107 Watson, E. (ed.): Bridging the Enterprise Gap: strategies to support socially excluded women into self-employment, Prowess Ltd., Norwich, UK, 2004.
117
obitelji (djeci, starim ili nemoćnim). Sudionice projekta u prezentiranom poslovnom
slučaju su upravo imale takve obiteljske okolnosti (maloljetnu djecu, stare i bolesne
članove obitelji). Iz potreba da se skrb i briga o njima nastavi, u ruralnim i
gospodarski nerazvijenim područjima kao što je Pleternica, model
samozapošljavanja se doista činio kao jedna od rijetkih opcija na raspolaganju za
pronalazak radnog mjesta. Nepostojanje (prihvatljivih i dostupnih) dječjih vrtića, ili
domova umirovljenika, ostavlja socijalno isključene osobe - skrbnike svojih članova
obitelji, zarobljenicima svog stanja i ne dopušta im manevarski prostor za zaposlenje
kod drugog poslodavca. Samozapošljavanjem (rad u domu) oni ostaju na
raspolaganju potrebitima u svojoj užoj ili široj obitelji.
Fleksibilnost radnog vremena koju pruža samozapošljavanje je posebice
važna za samohrane roditelje koji imaju obvezu skrbi o svojoj djeci, te doživljavaju
mogućnost samozapošljavanja kao jedinu mogućnost koja im se pruža, u smislu
ulaska na tržište rada. Hrvatsko radno zakonodavstvo im u tom smislu još uvijek ne
ide na ruku, te nedovoljno jasno dopušta fleksibilno radno vrijeme. Usprkos
reformama koje se sporadično pokušavaju provesti, i dalje je sustav socijalnih
potpora okrenut više prema tradicionalnom, muškom modelu punog radnog vremena
i ne podržava dovoljno (socijalno isključene) žene u njihovoj tranziciji prema
zapošljavanju. Stoga, samozapošljavanje pruža model rada u kojem sam vlasnik
poduzetničkog pothvata sam odabire svoj tempo i vrijeme poslovanja.
Mogućnost samozapošljavanja žena općenito, a onda i socijalno isključenih
žena, iznimno su podcjenjene u Hrvatskoj. Žene iz ruralnih područja nisu uvijek u
stanju prihvatiti klasične načine rada i poslovanja koje su muškarci spremni rado
prihvatiti. Na primjer, prilično složeni administrativni postupak ispunjavanja zahtjeva
za odobrenje kredita za pokretanje poljoprivredne poduzetničke aktivnosti, nalaže
potrebu da se komunicira ne samo s bankovnim činovnicima već i sa konzultantima,
poljoprivrednim stručnjacima i predstavnicima HZZ-a, što će vjerojatno otežati
ženama odluku za samozapošljavanjem. Sklapanje poslova sa poslovnim partnerima
u neformalnim uvjetima (restoranima ili gostionicama), vrlo često ženama nije
društveno dopušteno ni prihvatljivo. Žena bez zaštite muškarca se može naći u
neugodnim situacijama, gdje se mora boriti ne samo sa svojim osjećajem društvene
izoliranosti, već i sa brojnim šovinističkim i seksističkim primjedbama i komentarima.
Stoga je potrebna velika snaga same osobe i jaka motivacija koja će prevagnuti u
borbi za izgradnju održivog vlastitog poslovanja.
118
Samozapošljavanje se doživljava kao potencijalno rješenje za brojne prepreke
ka socijalnoj inkluziji. Pri tom se osiguravanje poduzetničkog obrazovanja za ciljane
skupine promatra kao metoda kojom se mogu ojačati ova nastojanja. Ali ovo nipošto
nije jednostavna agenda te nije lako pronaći izravnu vezu između više obrazovanja i
ostvarenih boljih osobnih prihoda. Posebno je to slučaj ukoliko se edukacija provodi u
formalnim ili izoliranim uvjetima, neprilagođenim specijalnim uvjetima. Adekvatna
edukacija, koja bi bila modelirana prema zahtjevima socijalno isključenih žena
uglavnom nije dostupna, što znatno otežava startne preduvjete za razvoj
samozapošljavanja kod socijalno isključenih. Stoga se može ustvrditi da nije
jednostavno niti lako postići idealne preduvjete za razvoj samozapošljavanja kod
socijalno isključenih osoba.
Da li je samozapošljavanje dovoljno dobar model za rješenje problema
socijalno isključenih osoba, nije moguće jednoznačno odgovoriti, i zasigurno postoje
razlike kapaciteta samozapošljavanja s obzirom na područje koje se analizira. U
nekim regijama kapacitet samozapošljavanja svih pojedinaca, pa tako i socijalno
isključenih znatno je veći nego drugdje. Manifestacija uspješnosti samozapošljavanja
ogleda se u broju novoosnovanih poduzeća, broju samozaposlenih osoba, te
održivosti započetih poduzetničkih pothvata. Konkretno, moguće je sagledati
postojanje osnovnih preduvjeta za samozapošljavanje ili za razvoj poduzetničke
aktivnosti uopće, socijalno isključenih nezaposlenih žena na području Požeško-
slavonske županije.
Kroz sučeljavanje prostora Požeško-slavonske županije, kao područja
identificirane nerazvijene poduzetničke aktivnosti, gdje je iznimno slab poduzetnički
mentalitet stanovništva, sa primjerom Međimurja, gdje je i istraživanjima potvrđena i
dokazana veća poduzetnička aktivnosti lokalnog stanovništva, otkrivaju se temeljni
razlozi zašto je samozapošljavanje i malo poduzetništvo razvijenije u Međimurju, a
nije dovoljno razvijeno u Požeško-slavonskoj županiji.
Specifičnost Međimurja leži u tome što je njihov razvoj postsocijalističkog
poduzetništva oslonjen na bogatu tradiciju obrtničkog razvoja (čak i za vrijeme
socijalizma). Stanovništvo Međimurja je oduvijek živjelo prilično autonomno u odnosu
na bilo koju središnju vlast. Prvo, međimursko stanovništvo je bilo izloženo tijekom
povijesti i određenim protestantskim svjetonazorima108. Drugo, pripadanje
108 Juraj IV Zrinski je bio protestantske vjere i njegov je rigidni kodeks življenja – posvećenosti radu i pozivu, te pokušaj normiranja života i rada pomoću pisanih i nepisanih pravila, izvršio je veliki utjecaj na obrasce življenja i sustav vrijednosti tadašnjih seljaka i građana.
119
austrougarskoj državi ostavilo je velik utjecaj na razvoj obrta, a posebice na pojavu
prvih cehova. Treće, iako je autohtono stanovništvo bilo izloženo različitim stranim
utjecajima, nije postalo sklono pobunama i otporu. Razvio se specifičan mentalitet i
stil života koji ukazuje na rezistenciju prema ekstremnim utjecajima drugih kultura, ali
i na prihvaćanje ciljno-racionalnih obrazaca življenja koji posebno ne slave mitsku
svijest o povijesnim ili bilo kojim drugim misijama. Oskudnost prirodnih resursa
Međimurja stvorila je obrasce ponašanja koji se rukovode vrijednostima
individualizma i oslanjanja na vlastiti mukotrpni rad i štedljivost109. Međimurci su
skloni određenim racionalnim vrijednostima koje ne glorificiraju mitsku sliku svijeta,
već ponajprije RAD kao izvor blagostanja i sreće pojedinca.
Uzevši ovo istraživanje u obzir, moguće je ustvrditi da se socijalno isključene
osobe, koje žive u područjima u kojima se poduzetništvo percipira kao poželjna i
poštovana aktivnost (i gdje se sam rad iznimno cijeni), mogu znatno lakše i brže
uključiti u procese samozapošljavanja, te da je upravo u tim područjima
samozapošljavanje bolje prihvatljiv model za rješenje socijalne isključenosti.
Nasuprot tome, društva u kojima sam pojam poduzetništva graniči sa dozvoljenim, te
u kojem se biti poduzetnik ne slavi kao nešto pozitivno, te u kojem je i dalje sramotno
pokušati i neuspjeti, zasigurno ne daje dobre temelje za širu bazu novih poduzetnika.
Zaključno, samozapošljavanje može biti izvrstan model za rješavanje socijalne
isključenosti, pod uvjetom da su zadovoljene neke temeljne pretpostavke, poput
poticajne okoline za razvoj poduzetništva, dostupnosti adekvatnih edukativnih
programa, i konačno, izgradnje visokog stupnja samopouzdanja samih socijalno
isključenih osoba.
109 Jokić-Horvat, B.: Analiza slučajeva poduzetništva u Međimurju, u Čengić, D. (ur.): Kako do uspješnog poduzeća?, HGK, HUM-Croama, str. 229-236. Zagreb, 1992.
120
6.6. MOGUĆE STRATEGIJE ZA PRISTUP UKLJUČIVANJA U CILJU PODUZETNIČKOG I GOSPODARSKOG RAZVOJA
Kako bi se na temelju ranije izložene analize socijalne isključenosti i
samozapošljavanja, u funkciji poduzetničkog i gospodarskog razvoja, mogle ponuditi
određene strategije i rješenja, važno je sagledati i globalnu sliku stanja u Hrvatskoj.
Istraživanjem110 na četiri područja, unutar kojih su identificirane prepreke dugoročnom
rastu Hrvatske, izveden je zaključak i o glavnoj prepreci rastu Hrvatske. Četiri
spomenuta područja istraživanja su: poduzetništvo, otvorenost, tržište rada i država.
U poduzetništvu su kao ključne prepreke definirali nepostojanje inovacije i
kreativnosti te nerazvijenost poduzetničke kompetencije. Prepreka rastu je kvaliteta,
a ne kvantiteta poduzetničke aktivnosti, a to je posljedica činjenice da je u Hrvatskoj
većina poduzetnika to postala iz nužde, a ne zbog želje, ideje ili motivacije. Nisu
mogli ništa drugo raditi pa su postali poduzetnici. Rastu novih poduzetnika pridonosi i
nepovoljno poslovno okruženje protkano korupcijom.
U području tržišta rada ključni je problem nepodudarnost potrebnih vještina,
znanja i kvaliteta u odnosu na ono što se traži. Traže se zanimanja kojih nema, a ima
zanimanja koja se ne traže. Problem leži u obrazovanju, nedostatku tzv. mekih
vještina (komuniciranje, suradnja), nedovoljnoj kompetenciji nižih menadžera,
nedostatku ulaganja u dodatno obrazovanje i razvoj zaposlenika.
U području države, problem nije sama veličina države, odnosno javne uprave,
nego njezina neučinkovitost, a ona je posljedica netransparentnosti i korupcije.
Neefikasno trošenja novca u školstvu, zdravstvu, javnim investicijama i javnoj upravi
veći je problem nego što je to udjel javne potrošnje u BDP-u. Pritom su javne
investicije i javna potrošnja glavni izvor korupcije.
U području otvorenosti (trgovinskom i ukupnom društvenom), unatoč formalnoj
otvorenosti, Hrvatska nije otvorena zemlja nego je relativno zatvorena. Velike su
oscilacije i kad je riječ o sektorskoj otvorenosti, jer dok su bankarski sektor i trgovina
vrlo otvoreni, proizvodni sektor je prilično zatvoren, a najviše je zatvorena
poljoprivreda. Neprimjeren i neučinkovit institucionalni okvir najveća je prepreka
otvorenosti Hrvatske.
110 Istraživanje „Dijagnostikom prepreka rasta do nove politike rasta“, koje je za Hrvatsku udrugu poslodavaca, u organizaciji časopisa Banka, provela skupina istraživača, predvođena profesorom zagrebačkog Ekonomskog fakulteta u Zagrebu Ivom Bićanićem. http://www.business.hr/ekonomija/ losa-mobilnost-hrvatske-je-glavna-prepreka-dugotrajnom-rastu, lipanj 2012.
121
Iz svega navedenog, proizašla je glavna prepreka dugotrajnom gospodarskom
rastu Hrvatske, a to je nedovoljna mobilnost ili seljivost ljudi, robe, kapitala i ideja.
Nedostatak mobilnosti vodi nastanku i održavanju neučinkovite države, održavanju
zatvorenosti, nepodudarnosti ponude i potražnje za radom, održavanju neprikladne
gospodarske strukture te prevlasti poduzetništva iz nužde nad poduzetništvom iz
prilike koje prepoznaje i iskorištava unosne poslovne poduhvate111.
U navedenom kontekstu, jasno je da je iznimno teško podići razinu
poduzetničke aktivnosti čak i kod osoba koje nisu socijalno isključene. Duboko
ukorijenjeni problemi u Hrvatskom društvu i gospodarstvu stoje na putu samostalnoj
gospodarskoj aktivnosti pojedinca. Uz sve navedeno, socijalno isključene osobe se
moraju dodatno nositi sa svim svojim fizičkim, socijalnim i psihičkim preprekama.
Nekoliko je mogućih pristupa (strategija) u rješavanju navedenih problema.
Svaka od strategija dotiče se određene razine problema samozapošljavanja socijalno
isključenih i fokusira se parcijalno na ovaj kompleksni problem. Vjerojatno je da će se
optimalna strategija sastojati od određene kombinacije svih navedenih pristupa.
Ovisno o pojedincu i regiji, odnosno konkretnom stanju, bit će potrebno pronaći
idealan omjer, tj. „recept“, koji će najadekvatnije odgovoriti na teško stanje socijalno
isključenog pojedinca.
Strategija broj 1 se odnosi na psihosocijalnu razinu socijalno isključenog
pojedinca. Ovaj pristup se bavi izgradnjom potpuno novog vrijednosnog sustava kod
socijalno isključenih osoba. Radi se o procesu koji će zahtijevati djelovanje cjelog
niza involviranih institucija društva, kao i stručnjaka u segmentu osnaživanja
isključenih. Ciljane skupine su obilježene oskudnim životnim resursima i
tradicionalnim načinima življenja, i upravo na toj osnovi će biti nužno izgrađivati
dublje vrijednosti osobe, ali i dugoročno mentaliteta. Poželjne vrijednosti koje se
moraju sustavno graditi su: poštenje, ljubav, djeca, rad, brak, znanje i naobrazba112.
Socijalno isključene osobe se posebnim metodama mora učiti da izgrade spoznaju o
upućenosti na vlastiti rad i poznavanje vlastitog posla, rad svoje obitelji te
elementarnih normi poštenja kao preduvjeta društvene komunikacije. Marljivost i
111 Postoje i razna druga slična istraživanja. Jedan od primjera metode je Bartlet i Bukvič u Sloveniji 2001. (Barriers to SME Growth in Slovenia, u Enterprise in Transition, Fourth International Conference on Enterprise in Transition, The Faculty of Economics, University of Split, Split-Hvar, May 24-26, 2001., pp. 198-201112 Kao što je to dokazano i element vrijednosnog sustava Međimuraca, gdje je najrazvijenije malo poduzetništvo i razina samozaposlenosti u Hrvatskoj.
122
radišnost, te upornost kao primarna obilježja bez kojih neće biti kvalitetnog života i
životnih uvjeta, su najvažniji elementi ove strategije.
Strategija broj 2 je model ljudskog kapitala113, koja se nadovezuje na
prethodnu, u izgradnji vještina socijalno isključenih u cilju njihove lakše i brže
inkluzije. Temelji se na primarnom unapređenju sposobnosti pojedinaca kroz njima
prihvatljive programe za uključivanje na tržište rada, koji su posebno dizajnirani s
ciljem izgradnje njihovih vještina i kasnijeg zapošljavanja. Mogući programi bi
uključivali a) obuku za konkretnu radnu poziciju, kako bi se naučile nove radne
vještine ili se osvježile i unaprijedile već postojeće; b) savjetodavne usluge u cilju što
efikasnijih tehnika u traženju poslovnih prilika za samozapošljavanje; c)
administrativnu podršku u cilju što lakšeg pokretanja vlastitog posla.
Strategija broj 3 predviđa engagement mentoring114 (angažirano mentorstvo).
Radi se o novom načinu rada sa socijalno isključenim osobama, za koji se smatra da
je najprikladniji za rad sa mlađim osobama. Njegove su značajke sljedeće: (1) ono je
plansko i formalizirano unutar institucionalnog okruženja i sa strogim dnevnim redom;
(2) usmjereno je na povratak socijalno isključenih na tržište rada i u okrilje
institucionaliziranih struktura društva; (3) uloga mentora je u transformaciji stavova,
vrijednosti, ponašanja i vjerovanja socijalno isključenih, kako bi oni stekli osobinu
„zapošljivosti“, a (4) motor promjena osobnosti socijalno isključene osobe predstavlja
bliska ljudska veza koji se razvija između dviju osoba, mentora i štićenika, koji može
donekle nalikovati na odnos roditelja i djeteta. Iako je angažirano mentorstvo
primarno osmišljeno u cilju zapošljavanja kod određenog poslodavca, moguće ga je
oblikovati i na način da potpomaže samozapošljavanju socijalno isključene osobe. U
tom slučaju, fokus se stavlja na treći navedeni element strategije (transformacija
stavova).
Strategija broj 4 predstavljena je kroz radno-orjentirani pristup. Ona
naglašava da se zapošljivost socijalno isključenih najbolje unapređuje ukoliko se
ljude odmah „instalira“ na radno mjesto. Jednom kad su zaposleni, ljudi će postupno
steći potrebne radne vještine i izgraditi ponašanje koje će im dozvoliti da zadrže svoj
posao i vjerojatno i napreduju. Prethode joj aktivnosti specijalizirane potrage za
otvorenim radnim mjestima, a za koje bi socijalno isključene osobe bile adekvatne. 113LSC Skills in England “Skills and social exclusion” seminar 9 July, Commonwealth Club, London, 2008114 Colley, H.: Engagement Mentoring for socially excluded youth: problematising a „holistic“ approach to creating employability through the transformation of habitus, British Journal of Guidance and Counselling 31 (1), str.77-100, 2003.
123
Isto tako, iznimno je važno u ovom pristupu, sustavno raditi sa budućim
poslodavcem, kojeg će biti važno uvjeriti da je socijalno isključena osoba radišna,
pouzdana, stabilna i korisna za njegovo poduzeće. Posljedično, doći će do stjecanja
znanja i radnih navika, te će se kod socijalno isključene osobe izgraditi sposobnost
da razumiju potrebe svojih kupaca. Duži period će biti potreban kako bi se stvorila
navika, pa i tradicija koja bi se mogla generacijski nastavljati u socijalno isključenim
obiteljima. Sam radni angažman automatski će značiti prekidanje sa stanjem
isključenosti, i otvorit će brojne nove mogućnosti za ugroženu osobu. Njen život tada
kreće u potpuno novom smjeru.
Strategija broj 5 predviđa promjenu okoline i društva u cilju pomoći socijalno
isključenim osobama. Okruženje generalno mora postati „self-employment
friendly115“, u smislu jednostavnih procedura i postupaka za prelazak u
samozapošljavanje. Također, da bi programi poticanja samozapošljavanja među
socijalno isključenima bili učinkovitiji, potrebno je provoditi potpunije informiranje na
početku programa, stroži samoodabir i postupak selekcije kandidata. Jedan od
modela bi bio i organizacija godišnjih sajmova zapošljavanja socijalno isključenih,
čime bi se skrenula pozornost javnosti na pozitivne atribute socijalno isključenih
osoba kao zaposlenika i samozaposlenih (proizvođača određenih proizvoda i
pružatelja usluga). Ovakvi sajmovi bi bili odlična prilika za spajanje javnog, privatnog
i nevladinog sektora po pitanju rješavanja problematike samozaposlenosti socijalno
isključenih.
Strategija broj 6 bavi se općenitim aktivnostima u smislu mijenjanja
antipoduzetničke klime u društvu, te stvaranjem pozitivne percepcije prema
poduzetništvu, kao glavnom motoru razvoja društva. U naletu pozitivnih trendova,
sigurno je da će i socijalno isključene osobe biti dotaknute društvenim nastojanjima
za unapređenje kvalitete života cijele zajednice, te će lakše stupiti u svijet
poduzetništva i samozaposlenih. Kako bi se osiguralo šire sudjelovanje socijalno
isključenih osoba, opisanih kao skupine na „dnu društvene piramide“, važno je stvoriti
tržišta i prilike za inovacije i socijalno unapređenje.
115 Self-employment friendly – prikladno, ugodno, jednostavno za samozapošljavanje
124
6.7. PRIJEDLOG RJEŠENJA I ELEMENTI BUDUĆIH RAZVOJNIH PROJEKATA
Socijalna isključenost je svojevrsna društvena anomalija i za očekivati je da će
se takve pojave nastojati riješiti kroz aktivni angažman društvenih institucija i
struktura. U kontekstu poticanja samozapošljavanja socijalno isključenih odgovorne
države, kakvom se smatra i Republika Hrvatska, uvode razne programe za poticanje
samozapošljavanja.
Uspješnost inicijativa samozapošljavanja socijalno isključenih ne smije
vrednovati isključivo strogim ekonomskim pokazateljima. Uspješnost mora
inkorporirati i socijalne elemente, poput pronalaska radnog mjesta, povratka u sustav
obrazovanja i obuke, povećano sudjelovanje u aktivnostima zajednice, ali i suptilnijih
mjerila poput većeg samopouzdanja ili povjerenja u vlastite mogućnosti. Sve su to
faktori koji igraju još važniju ulogu od krutih ekonomskih termina, poput prihoda,
dobiti ili povrata na investiciju. Jednostavno, ambicije se u slučajevima socijalno
isključenih osoba definiraju značajno drugačijim pojmovima.
Izgradnja samopouzdanja u socijalno isključenih osoba je centralni element
programa poduzetničke podrške. Važno je omogućiti im da prepoznaju i da počnu
cijeniti svoje postojeće vještine i osnažiti ih kako bi znali donositi vlastite utemeljene
odluke. Također je važno doći u priliku za stvaranjem mreža i razvijanjem grupa
podrške sa drugim osobama u sličnim životnim situacijama.
Izlazak iz socijalne isključenosti kroz samozapošljavanje i poduzetničku
aktivnost, mora pri tom uzeti u obzir brojne prepeke na koje će naići. Primjerice, nije
vjerojatno da će se financijski sektor ponašati dovoljno socijalno odgovorno, te da će
kreirati posebne programe financiranja socijalno isključenih osoba. Ukoliko bi se i
pojavio ovakav poslovni interes, zasigurno bi bio povezan sa dobivanjem skupih
jamstava države, kojima bi ona garantirala za pokriće eventualnog poslovnog
neuspjeha socijalno isključene osobe. Zatim, Hrvatski zavod za zapošljavanje stavlja
isključivi naglasak na mjere kojima se promiče zapošljavanje kod određenog
poslodavca. Ne postoje zaposlenici unutar Zavoda koji bi bili isključivo zaduženi i
specijalizirani za aktivnosti kojima bi se nezaposlene osobe samo-zaposlile. Porezni
sustav ne omogućuje nikome olakšice kojima bi se poticao ulazak u poduzetništvo,
pa tako ni socijalno isključenim skupinama Zaposlenici u poduzetničkim potpornim
institucijama ukoliko imaju određena vlastita poduzetnička iskustva, iznimno rijetko
razumiju zajednicu u kojoj žive socijalno isključene osobe, kao i biti predstavnici
125
socijalnih skupina kojima socijalno isključeni pripadaju (npr. manjine, samohrani
roditelji itd.), a što bi bilo nužno kako bi stekli povjerenje svojih klijenata.
U Hrvatskoj nema povijesti specijaliziranih programa za poticanje
samozapošljavanja socijalno isključenih. Općenito, u sklopu Aktivnih mjera
zapošljavanja Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, omogućene su mjere za
samozapošljavanje nezaposlenih, što predstavlja ekonomsko rješenje za dio onih
nezaposlenih koji imaju poduzetničke sklonosti. Pri pokretanju vlastitog posla, pored
općih poteškoća svojstvenih ukupnoj poslovnoj i poduzetničkoj klimi u Republici
Hrvatskoj, nezaposleni su suočeni i s nizom dodatnih izazova koji uključuju otežan
pristup izvorima financiranja. Iz tog razloga, otvorene su mogućnosti sufinanciranja
samozapošljavanja dugotrajno nezaposlenih (duže od 6 mjeseci), i to za konkretnu
namjenu (plaćanje doprinosa na plaću, nabavku opreme ili alata i slično)116. Svakako
se i dio socijalno isključenih osoba koje imaju mogućnost doći do pravovremene
informacije o navedenim mogućnostima može uključiti u ovakve programe.
Osim ovog Programa, hrvatska politika je prepoznala segment djelovanja na
poticanje samozapošljavanja nezaposlenih koji su aktivni kao poduzetnici, ali rade
„na crno“, u području neslužbenog gospodarstva (najvećim dijelom u poljoprivredi).
Cilj ovih mjera bio je ozakoniti neprijavljenu ekonomsku djelatnost, za koju je
utvrđeno da je glavni izvor dohotka evidentiranih nezaposlenih osoba117. Općenito,
nositeljima neregistriranih poslovnih aktivnosti nedostaje znanje i sredstva potrebna
za djelovanje u zakonskim okvirima, između ostalog jer većina živi na rubu
siromaštva. Program se sastojao od nekoliko faza: a) samoizbor, uz stručnu podršku
savjetodavaca, kroz informiranje, seminare, brošure za poduzetnike; b) selekcija –
prvi krug – nakon izrađenog grubog poslovnog plana, kandidati se pozivaju na
intervju gdje se ocjenjuje njihova psihološka i tjelesna spremnost za poduzetništvo,
kao i znanja i vještine. Psiholog savjetuje o daljnjem nastavku ili obustavi programa;
c) selekcija – drugi krug – detaljno razmatranje poslovnih planova, uz stručnu i
detaljnu podršku konzultanta. Prihvatljivi plan znači nastavak programa, dok
nedovoljno kvalitetan plan znači sudjelovanje na dodatnim obveznim seminarima i
edukacijama; d) osposobljavanje za izradu i provedbu poslovnog plana; e) stručne
konzultantske usluge, pri čemu kandidat dobije podršku u smislu izrade zahtjeva za
116 U 2012. godini, sredstva za otvaranje obrta iznose 18.614,40 kn (neto), odnosno 24.198,72 kn (neto) kao potpora za osnivanje tvrtke.117 Crnković-Prozaić, S.: Nezaposleni koji rade: radnici i poduzetnici iz sjene, HZZ Zagreb, u zborniku Financijska teorija i praksa, vol. 26, No.1, ožujak 2002.
126
kredit, prikupljanju dokumentacije, administrativna podrška u pripremi projekta; f)
postupak odobrenja pri čemu banka surađuje s konzultantom i kandidatom; g)
praćenje i provjera, pri čemu se prati poslovanje i zadržavanje zaposlenosti.
Konkretni rezultati u razdoblju duljem od godine dana provedbe ovog programa bili
su sljedeći:
- informativne seminare je pohađalo 6.800 sudionika
- 57% odlučilo nastaviti s programom
- 32% je pohađalo programe osposobljavanja i usavršavanja
- 22% je dobilo usluge konzultanata
- 7,5% dobilo kredit za pokretanje ili legalizaciju poslovanja
- ukupno je bilo 583 samozaposlene osobe, kod kojih se zaposlilo još 494.
Primjenljivost ovog Programa kod socijalno isključenih osoba je upitna, jer se
oni, osim sa nezaposlenošću, nose i sa problemima svoje neaktivnosti, te raskinutih
društvenih veza. Socijalno isključene osobe koje se odluče na samozapošljavanje
uglavnom uvijek to rade iz potrebe. Poznato je da poduzetništvo iz potrebe već u
početnoj fazi ima znatno slabije šanse za uspjeh, nego kad se radi o poduzetništvu iz
prilike118. Ovaj motivacijski faktor119 određuje „kvalitete“ samozapošljavanja.
Odgovarajući procesi upravljanja ljudskim resursima, koji će omogućiti
integraciju socijalno isključenih osoba u poslovni svijet, s obzirom da oni nose u sebi
neka posebna obilježja, mogu u konačnici izdefinirati vrlo zanimljive tržišne niše.
Potrebna je stručna konzultantska ili mentorska pomoć pri vođenju kroz ovaj proces,
kao i pri evaluaciji ostvarenih rezultata120. Ključno ograničenje leži u tome što se
uglavnom radi o radno-intenzivnim poslovima, pri čemu obuka i trening trebaju biti
posebno skrojeni (tailor-made) prema preferencijama pojedinog korisnika.
Važno je osvijestiti činjenicu da su za značajnije pokretanje socijalno isključenih
osoba potrebne outside-the-box121 aktivnosti kojima bi se dosezalo dalje nego li je to
uobičajeno tradicionalnim metodama. Naime socijalno isključenim osobama treba
znatno duže vremena i više uvjeravanja kako bi ih se ubijedilo da je njihova ideja i
118 Od 35 zemalja u kojima se provelo GEM istraživanje, 2005. godine, jedino je u Hrvatskoj bio veći broj novih poduzetnika iz nužnosti, nego iz prepoznate poslovne prilike. Prema intervjuu prof. Slavice Singer u časopisu Lider, www.liderpress.hr/Default.aspx?sid=3874, srpanj 2010.119 Apitzsch, U. i Kontos, M.: Self-Employment Activities of Women and Minorities: Their Success or Failure in Relation to Social Citizenship Policies, VS Verlag fur Socialwissenschaften, Wiesbaden, 2008120 www.csreurope.org/solutions.php?action=show_solution&solution_id=334, srpanj 2010.121 Outside-the-box je izraz na engleskom jeziku koji znači neobično, onako kako nije uobičajeno, izvan okvira, drugačije, nekonvencionalno.
127
realan poduzetnički pothvat. Zato je njima klasičan aktivni pristup potpornim
poduzetničkim institucijama nedovoljno i nedostupno rješenje.
Trening i savjetovanje socijalno isključenima mora imati holistički pristup razvoju
poslovanja, a ne samo fokus na maksimizaciji profita. U smislu poduzetničke
edukacije, mnoga rješenja se trebaju ponuditi kroz neformalni pristup edukaciji te
kroz „učenje na djelu“. Neka od rješenja bi uključila: osiguranje mikrofinanciranja,
inovativnost i kreativnost u pronalasku novih izvora prihoda, tehnička i dizajnerska
rješenja, te pristupi tržištima.
Mikrofinanciranje može biti vrlo uspješan alat za postizanje socijalne inkluzije,
ukoliko su usklađeni čimbenici ponude i potražnje, te popraćeni odgovarajućim
potpornim uslugama122. U slučajevima kada je mikrokreditiranje prikladno rješenje,
ono donosi ogromne makroekonomske i socijalne benefite:123
1. Mikrokreditiranje transferira mikropoduzetnika iz okvira ovisnog gospodarstva
u neovisno, u kojem svaka pojedina osoba postaje aktivni kreator vlastite
sudbine
2. Mikropoduzetnik prestaje s primanjem pomoći, donacija ili drugih oblika
solidarne pomoći i postaje aktivni doprinositelj poreznom i socijalnom sustavu
3. Umjesto da ostanu i dalje konzumenti nacionalnog bogatstva, oni postaju
njegovi aktivni kreatori
4. Oni kreiraju radna mjesta, ne samo vlastito nego i ovisno o razvoju poduzeća,
radna mjesta drugih zaposlenika, koji postaju nezamjenljivi dio održivosti
tvrtke
5. Kreiraju sinergije u smislu da inspiriraju i druge na iste pokušaje, te ih
ohrabruju da je poduzetništvo vrijedno truda
6. Ekspanzija mikrokredita znači da se, postupno, izgrađuje put ka inkluzivnijem i
povezanijem društvu, u ekonomskom i socijalnom smislu, a posljedično i
konkurentnijem društvu. Konkurentnost ne može procvjetati bez ovih malih
doprinosa.
Mikrokredit nije samo mali zajam, nego je iznad svega novi životni projekt onima
koji vjeruju da će svojom snagom volje i svojim sposobnostima izgraditi bolji život za
122 Policy measures to promote the use of micro-credit for social inclusion, Study by Siewertsen, H. et al., FACET, 2005.123 ALVES, Manuel Brandão (2008), “Microcredit as a way of giving people more dignity”, in OLIVEIRA, Catarina Reis and RATH, Jan (eds.), Migrações Journal - Special Issue on Immigrant Entrepreneurship, no. 3: ACIDI, pp. 255-262, Lisbon, October 2008.
128
sebe same, za svoju obitelj, za zajednicu u kojoj žive, i u konačnici za društvo u
cjelini.
Osim spomenutih modela utjecaja na rješenje socijalne isključenosti, u današnje
vrijeme važno je spomenuti i sposobnost računalnih i komunikacijskih tehnologija da
umanje stanje socijalne isključenosti, a posredno moguće dovedu i do veće razine
aktivacije u smislu razvoja poduzetničkih ideja. Iako činjenica da netko ne koristi
Internet ili društvene mreže ne znači automatski njegovu isključenost124, jasno je da
će se već socijalno isključene osobe dodatno izolirati ukoliko ne koriste iste.
Konkretni prijedlozi budućih projektnih ideja upravo se moraju bazirati na
svemu gore navedenom i detaljno opisanom.
Nije za očekivati da će se jednom stvoren model, pa čak i jednom dokazano
uspješan model samozapošljavanja socijalno isključenih na određenom području,
uspješno transferirati i na neka druga područja. Naime, ne postoje dvije identične
skupine socijalno isključenih osoba. Svaka socijalno isključena osoba se našla iz
drugačijeg spleta životnih okolnosti u trenutnoj situaciji, pa tako nije za očekivati niti
da će se metode za uspješno samozapošljavanje jedne skupine primijeniti jednako
uspješno na druge.
124 Isto se ne može sa sigurnošću tvrditi i za nove mlađe generacije, čija se socijalna interakcija sve više odvija upravo na društvenim mrežama i online.
129
6.8. ZAKLJUČAK ANALIZE SLUČAJA
Poslovni slučaj u kojem je opisan pokušaj uspostave pilot-tvrtki socijalno
isključenih žena starijih od 40 godina, na području grada Pleternice, zorno prikazuje
realnost stanja ljudskih resursa u Požeško-slavonskoj županiji. Unatoč prirodnim
bogatstvima kakva nudi ova regija, poput plodne i nezagađene zemlje, obilja čiste
vode, rudnih bogatstava i šuma, ljudski potencijali koji bi morali ta bogatstva staviti u
funkciju vlastitog razvoja vrlo često nemaju kapaciteta za to.
Slučaj se bavio posebno ranjivom skupinom (socijalno isključenim starijim
ženama), koja izrazito teško izlazi iz svoje čahure i svojih ukorijenjenih navika.
Premda i same žene sudionice projekta priznaju i prepoznaju svoje nedostatke, one i
dalje nemaju u sebi snage i volje za učiniti drastične promjene, a za dobrobit sebe i
svojih obitelji.
Model primijenjen u našem slučaju je model samozapošljavanja (nasuprot
klasičnom zapošljavanju i radu za drugoga). Promatrana je općenita uloga i
potencijal samozapošljavanja kao specifične forme pronalaska posla i stvaranja
egzistencije, u kojoj samozaposlena osoba i dalje ne podliježe autoritetu drugoga,
već ostaje i dalje „sam svoj gazda.“ Motiv projektnog tima je upravo bio utvrditi
mogućnosti pronalaska dodirnih točaka socijalne isključenosti i samozapošljavanja,
kao dviju strana iste medalje.
Slučaj je pokazao da socijalno isključene osobe nerado ulaze u poduzetništvo
(samozapošljavanje) i više vole kod nekoga biti zaposleni. Oni ulaze u
samozapošljavanje samo u krajnjoj nuždi. Volji za pokretanjem vlastitog
poduzetničkog pothvata ne pomaže ni činjenica da poduzetnici u Hrvatskoj u pravilu
nose stigmu „negativaca“ i tajkuna, te nisu posebno poželjni kao oblik i način
stvaranja egzistencije. Zatim, visoka je razina opasnosti od neuspjeha u
poduzetništvu, pa su stoga socijalno isključeni skloni drugim rješenjima. Radi se o
vrlo niskoj vjeri u kvalitetu vlastitog poslovnog plana i poslovne ideje koju imaju.
Samozapošljavanje kod socijalno isključenih i depriviranih osoba je realno vrlo
teško moguće, i s obzirom da se kod ovih osoba pojavljuje nepremostivi problem
financiranja poduzetničkog pothvata, što je dodatno limitirano nedostatnim
poznanstvima, prijateljstvima ili društvenim vezama, preko kojih socijalno isključena
osoba ponovno ne uspijeva pronaći dostatna sredstva za pokretanje poslovanja.
130
Poslovni slučaj je dao širu sliku života svih uključenih sudionica, te je jasno
prikazao da određena razina interesa za izlaskom iz društvene izolacije postoji. Žene
su se vrlo rado odazivale na sve za njih ponuđene aktivnosti (predavanja, edukacije,
putovanja). Međutim, razina u kojoj se od njih samih očekivalo proaktivno djelovanje
je zakazala. Poduzetnički potencijal žena je ostao zatomljen ispod čahure
neaktivnosti. Premda bi ove žene trebala nužda natjerati na ulazak u poduzetništvo,
čini se da ih niti ukazana prilika nije uspjela zaintrigirati i snažno motivirati za vlastito
poduzetništvo. Tome je doprinijelo i vrlo nepoticajno okruženje i iznimno slaba
podrška najbliže okoline, ali i obitelji.
131
7. ZAKLJUČAK
Uz pretpostavku da je poduzetništvo (samozapošljavanje) važan faktor
sveukupnog gospodarskog i društvenog razvoja, mogu se pokušati tražiti načini kako
razviti poduzetničko djelovanje. Najfundamentalniji razlog za razvoj poduzetništva
kroz samozapošljavanje socijalno isključenih osoba leži u pronalasku održivih
rješenja za prevladavanje nepravednog stanja društva u kojima neki žive u obilju, dok
se drugi suočavaju sa nedostatkom osnovnih životnih uvjeta.
Socijalno isključene osobe nose u sebi cijeli niz ograničavajućih elemenata
zbog kojih su se i našli u životnoj situaciji u kojoj jesu. S druge strane, ograničeni su
pri ulasku u svijet poduzetništva zbog nedostatnih sredstava početnog kapitala,
nužnih za započinjanje aktivnosti. Također, socijalno isključeni nemaju nužne
socijalne mreže s ljudima od kojih će ovisiti uspjeh potencijalnog poduzetničkog
pohvata (kupci, dobavljači, agenti, distributeri, i slično).
Bojazan od gubitka određenih socijalnih beneficija ili socijalne pomoći, koji
neće bit nadoknađen jednakim ili većim koristima, sprječava socijalno isključene
osobe u svojoj nakani da se odvaže na samozapošljavanje. Socijalne pomoći su,
premda male i nedostatne, ipak sigurne i redovite, te daju onu najosnovniju bazu za
preživljavanje. Napuštanje tih pomoći, i izlazak iz sustava socijalne skrbi, uz
istovremeno nepouzdan ishod, te vrlo vjerojatne fluktuacije u prihodima (osobnih ali i
obiteljskim), izlaže izravnom riziku od gubljenja svega.
Samozapošljavanje, kao oblik poduzetništva zahtijeva značajnu razinu životne
energije, snage i hrabrosti. I upravo u tome leži temeljni problem socijalno isključene
osobe. Uspjeh, iako se ponekad tako doima, nikako nije splet sretnih okolnosti, nego
sustavnog rada i stvaranja prilika. Stoga, da bi pojedinci bili uspješni na tržištu, gdje
vlada zakon ponude i potražnje, potrebno je da izgrade vlastitu konkurentnost. Veća
konkurentnost podrazumijeva posjedovanje specifičnih znanja, vještina, kompeten-
cija, iskustva te radne discipline.
Stoga treba raditi na kompetencijama socijalno isključenih, odnosno na
povećavanju njihove konkurentnosti. Daljnji korak bi bio automatizmom zajedničkog
rada psihologa i socijalnih radnika, usmjeriti osobu na formalno ili neformalnu
132
izobrazbu u području gdje ima najviše preostalih kompetencija, ali i u području gdje je
najviše motivirana.
Rješavanje problema egzistencijalne prirode koji prate socijalno isključene
osobe, nezaobilazno se nalazi u obrazovanju, stjecanju vještina i kvalifikacija za što
bolju poziciju na tržištu rada, te kroz takav pristup otvaranju prilika za zapošljavanjem
i samozapošljavanjem osoba. Dakle, riječ je o kombinaciji obrazovanja i stvaranja
prilika. Naglasak je na kompetenciji, kvaliteti, samostalnosti i motivaciji. Kroz takav
vid osnaživanja socijalno isključenih osoba te društveno osvješćivanje o vrijednosti
rada i potrebi rasterećenja socijalnog sustava te doprinosa što većeg broja ljudi
zajednici, mogu se očekivati pomaci u zapošljavanju. Djelovati stoga treba u oba
smjera: osnaživanju socijalno isključenih osoba i mijenjanju svijesti društva. Pozitivni
primjeri zapošljavanja imaju snažan utjecaj na pojedince i društvo u cjelini, kao i
osobno iskustvo; stoga, najranija integracija socijalno isključenih od vrtića do škola
daje najbolje rezultate.
Ekonomska opravdanost rasterećenja socijalnog sustava trebala bi biti misao
vodilja svim programima i projektima usmjerenim socijalno isključenim osobama. To
znači da rješenje problema nezaposlenosti osoba treba obuhvaćati nekoliko modela
rehabilitiranja i profesionalne orijentacije koji imaju zajednički cilj: kvalitetan život
osoba i njihova puna integracija te doprinos zajednici.
Jednako je važno voditi računa o afinitetima osobe. Nužna je kombinacija
obrazovanja i stvaranja prilika, odnosno potrebno je sustavno poticati i osiguravati
okruženje u kojem je ideju o poslovnom poduhvatu, odnosno zapošljavnju lakše
realizirati. To je ciklički posao koji započinje od trenutka uključivanja osobe u
obrazovni ili prekvalifikacijski sustav do ostvarivanja poduzetničke ambicije i daljnje
obrazovne nadgradnje ovisno o potrebi razvoja dodatnih kompetencija kako bi osoba
neprestano bila na visokoj razini konkurentnosti mogućnosti uključivanja u svijet
poduzetništva ili na tržište rada.
Kod preporuka o načinu ulaska socijalno isključenih osoba u svijet
poduzetništva treba voditi brigu o:
općem društvenom raspoloženju i razvijenim dodatnim uslugama za podizanje
kvalitete života socijalno isključenih.
raspoloživim opcijama za poslovne pothvate i općem gospodarskom stanju
koji ih u velikoj mjeri determinira;
133
razvijenosti institucionalne infrastrukturne podrške, posebice za modus kojim
se promovira poduzetništvo kod socijalno isključenih osoba;
primjeni odgovarajućeg modela poduzetništva obzirom na prednosti i
nedostatke ulaska u posao i izlaska iz posla;
psihosocijalnom profilu socijalno isključene osobe i preostalim radnim
mogućnostima, kao i radnoj motivaciji, interesima, znanju i osobnosti osobe;
spremnosti osobe na gubitak socijalnih prava i preuzimanje poslovnog rizika.
Gledajući zakone i dokumente kojima se RH obvezala na poštivanje i
omogućavanje boljih životnih i radnih prilika za osjetljive skupine društva, može se
zaključiti da je to dobar nacionalni okvir koji će trebati još vremena za praktičnu
primjenu. Bez sustavnog djelovanja na svijest šire javnosti neće biti značajnih
rezultata. Iako u konačnici do pojedinca stoji hoće li se savjesno ili nesavjesno
ponašati, od strane državnih institucija potrebno je jasnije zalaganje za uključivanje
socijalno isključenih prvenstveno na tržište rada, a potom u zajednicu, a tek onda u
svijet poduzetništva. Snaga civilnog sektora u tome ima presudnu ulogu kada je u
pitanju poticanje pojedinaca i njihovo osnaživanje za život u svijetu, a ne u izolaciji.
Velik problem u uspješnom zapošljavanju i samozapošljavanju socijalno
isključenih osoba je nedostatak institucije ili mreže institucija koje bi promovirale i
kreirale programe osposobljavanja socijalno isključenih osoba. To je ne samo
ekonomski, već i širi društveni problem u kojem su podcijenjene mogućnosti socijalno
isključenih osoba i njihova kreativna snaga kojom mogu doprinijeti društvu. Iz tog
razloga potrebno je djelovati u dva smjera: mijenjati svijest društva, ali i poticati
kreativno izražavanje socijalno isključenih osoba.
Pozitivno institucionalno okruženje ključno je u osiguravanju uvjeta povećanog
zapošljavanja i samozapošljavanja socijalno isključenih osoba. Mreža dionika koji
promoviraju i aktivno sudjeluju u kreiranju modela zapošljavanja i njihovu provođenju
dobra je za ostvarivanje projekata koji mogu biti financirani iz:
proračuna jedinica lokalnih samouprava, itd.,
sredstva Ministarstva zdravlja i Ministarstva socijalne politike i mladih za
potporu udrugama,
pretpristupnih fondova EU (aktivne mjere zapošljavanja društvenih skupina
kojima prijeti socijalna isključenost),
donacija stranih veleposlanstava i raznih inozemnih donatora.
134
8. LITERATURA
1. Abrahamson P.: Social Exclusion in Europe: Old Wine in New Bottles,
Družboslovne rasprave, Vol XI, No 19-20, 119-136, 1995.
2. Allan, R.K. (1999.), nastavni materijali Pfeifer, S., Poduzetnički management,
Poslijediplomski studij Poduzetništvo, Ekonomski fakultet u Osijeku, Osijek,
2004.
3. Alves, M.B.: “Microcredit as a way of giving people more dignity”, in Oliveira,
C.R. and Rath, J. (eds.), Migrações Journal - Special Issue on Immigrant
Entrepreneurship, no. 3: ACIDI, Lisbon, October 2008.
4. Apitzsch, U. i Kontos, M.: Self-Employment Activities of Women and
Minorities: Their Success or Failure in Relation to Social Citizenship Policies,
VS Verlag fur Socialwissenschaften, Wiesbaden, 2008
5. Bayley D., Gorančić-Lazetić H. et al., Neumreženi: Lica socijalne isključenosti
u Hrvatskoj, Program Ujedinjenih naroda za razvoj (UNDP) u Hrvatskoj,
Denona d.o.o., Zagreb, 2006.
6. Bejaković, P.: Siromaštvo, nejednakost i socijalna isključenost u Europskoj
uniji i Hrvatskoj, Institut za javne financije, Zagreb, 4. poglavlje u knjizi grupe
autora: Pridruživanje Hrvatske Europskoj uniji: Izazovi institucionalnih
prilagodbi, Institut za javne financije, Zagreb i Zaklada Friedrich Ebert, Zagreb,
2003.
7. Buble, M.: Strateški menadžment, Sinergija nakladništvo, Zagreb, 2005.
8. Burchardt, T., Le Grand, J. and Piachaut, D.: Social Exclusion in Britain 1991-
1995, Social Policy and Administration, volume 33 issue 3: str. 227-244.,
1999.
9. Buturac, J.: Stanovništvo Požege i okolice 1700-1950, (1967) Pretisak rada iz
Akademijina niza Zbornik za narodni život i običaje južnih Slavena- knjiga 43,
1967.g. Zagreb, 2004.
10.Copeland, P.: EU Enlargement, The Barrosso Commission and a Shift to the
Right? The Uncertain Future of the European Social Model in a Post 2004
Union, Political Perspectives 2008, vol 2 (2), Manchaster, 2008.
135
11.Cremers, J: Self-employment and the free provision of services (PowerPoint
presentation), CLR, u sklopu seminara: Self-employment and bogus self-
employment in the construction industry, Vilnius, June 2007.
12.Crnković-Prozaić, S.: Nezaposleni koji rade: radnici i poduzetnici iz sjene, HZZ
Zagreb, u zborniku Financijska teorija i praksa, vol. 26, No.1, ožujak 2002.
13.Croatia, report on stabilisation and association 2002., online izvor:
www.southeasteurope.org/documents/EC_Report_HR.pdf, svibanj 2009.
14.Drucker, P.: Innovation and Entrepreneurship, online izvor: http://www.scribd.
com/moldoveanu_simina/d/39162327-Peter-Drucker-Innovation-and-
Entrepreneurship; June 2012.
15.Državni zavod za statistiku, Popis stanovništva, Zagreb, 2001.
16.Employment status group: Programme for Prosperity and Fairness: Code of
practice for determining employment or self-employment status of individuals,
Dublin, 2001.
17.Ergović J.: Osposobljavanje za samostalan rad i zapošljavanje osoba s
invaliditetom, Ljetopis socijalnog rada, Vol. 14 No. 3, strana 597-610, Zagreb,
prosinca 2007.
18.Estivill, J.: Concepts and strategies for combating social exclusion, ILO,
Geneva, 2003.
19.Eurostat: Recommendations on Social Exclusion and Poverty statistics,
Domain: Income and Living Conditions, Statistics Programming Committee
recommendations on social exclusion and poverty statistics, Luxembourg,
1998.
20.Fight against poverty and social exclustion – Deffinition of appropriate
objectives, online izvor: http://ec.europa.eu/employment_ social/social_
inclusion/docs/approb _en.pdf, Brussels, 2000.
21.Georgellis, Y., Sessions, J. i Tsitsianis, N.: Pecuniary and Non-Pecuniary
Aspects of Self-Employment Survival, online izvor: https://uhra.herts.ac.uk/
dspace/bitstream/2299/3739/1/102616.pdf, lipanj 2012.
22.Gibb A.: Etrepreneurship: Unique Solutions for Unique Environments – Is it
possible to achieve this with the existing paradigm? Background Paper to the
Plenarry Presentation to the International Council for Small Business World
Conference, Melburn, 2006. online izvor: http://tempus.psp.efos.hr/
DesktopDefault.aspx?DocumentID=3404, veljača 2012.
136
23.Gibb, A.: Growing Your Own Business, Durham University Business School,
1990.
24.Goey, F.: Economic structure and self-employment during the twentieth
century, Paper 8th EBHA Conference, Barcelona, September 2004.
25.Harmeling, S.: An Introduction to Research, Writing and Teaching Case
Studies, predavanja s poslijediplomskog studija Poduzetništvo, prema Harvard
Business School: Learning by the Case Method in Marketing, Ekonomski
fakultet u Osijeku, Osijek, 2001.
26.Hromatko A.: Kvaliteta života u Republici Hrvatskoj i rizik socijalne
isključenosti, Program Ujedinjenih naroda za razvoj (UNDP), Target d.o.o. za
istraživanje tržišta, Zagreb, lipanj 2006.
27.Hrvatski zavod za zapošljavanje, Anketa poslodavaca 2009. godine – rezultati
provedbe, Zagreb, 2009.
28.http://blog.eurojobs.com/2012/05/nearly-25-million-people-unemployed-in-eu/,
14.06.2012.
29.http://dictionary.bnet.com/definition/self-employment.html, June 2009.
30.http://ec.europa.eu/europe2020/index_en.htm, lipanj 2012.
31.http://webfiler.dsh-aa.dk/publikationer/AaseMygindMadsen/Socialexclusion.
pdf, srpanj 2010.
32.http://www.aldi.ba/files/EU_ciljevi_u_borbi_protiv_siromastva_i_socijalne_
iskljucenosti.pdf, svibanj 2009.
33.http://www.cesi.org.uk, svibanj 2009.
34.http://www.chronicpoverty.org/toolbox/Socialexclusion.php, svibanj 2009.
35.http://www.coe.int/t/dg3/romatravellers/archive/Entrepreneurship - Economic
Empowerment EN.pdf, July 2010
36.http://www.csreurope.org/solutions.php?
action=show_solution&solution_id=334, srpanj 2010.
37.http://www.liderpress.hr/Default.aspx?sid=3874, srpanj 2010.
38.Jimeno, F.J. et al.: Integration and Inequality: Lessons from the Accessions of
Portugal and Spain to the EU; online izvor: www.fedea.es/pub/Papers/
2000/dt2000-10.pdf; u Background Papers for Making Transition Work for
Everyone: Poverty and Inequality in Europe and Central Asia, Washington,
The World Bank, 2000.
137
39.Jokić-Horvat, B.: Analiza slučajeva poduzetništva u Međimurju, u Čengić, D.
(ur.): Kako do uspješnog poduzeća?, HGK, HUM-Croama, Zagreb, 1992.
40.Kar, S. et al.: Mapping the Socially Excluded: Beyond Poverty Measurements,
Centre for Studies in Social Sciences, Calcutta, 2008.
41.Kerovec, N.: Institucionalna uređenost tržišta rada u Danskoj, u Revija za
socijalnu politiku, br. 3, online izvor: http://www.rsp.hr/ojs2/index.php/
rsp/article/view/385/389, Zagreb, 1997.
42.Kljajić, A.: Istraživanje problema nezaposlenosti u Hrvatskoj s mogućim
prijedlogom rješenja, Ekonomski pregled, 1-2, str. 125-154, Zagreb, 2001.
43.Kružić, D.: Poduzetništvo i ekonomski razvoj: reaktualiziranje uloge
poduzetništva u globalnoj ekonomiji, znanstveni članak, Ekonomski fakultet u
Splitu, Split, siječanj 2008.
44.Matković, T.: Razmjeri, oblici i kvaliteta samozaposlenosti u Hrvatskoj, u
Zbornik radova „Rad u Hrvatskoj i pred izazovima budućnosti“, Centar za
demokraciju i pravo Miko Tripalo iz Zagreba i Pravni fakultet Sveučilišta u
Zagrebu, Zagreb, 2009.
45.Matković, T. i Štulhofer, A.: Istraživanje socijalne isključenosti – empirijska
analiza socijalne isključenosti, u sklopu Siromaštvo, nezaposlenost i socijalna
isključenost, UNDP, Zagreb, 2006.
46.Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi, Europska komisija, Zajednički
memorandum o socijalnom uključivanju Republike Hrvatske, Zagreb, ožujak
2007.
47.Official Journal of the European Communities, 2001.
48.Parker, S.C.: Economics of self-employment and entrepreneurship,
Cambridge University Press, Cambridge, February 2004.
49.Pavličević, D.: Grad Pleternica 1270-2010., Grad Pleternica, 2009.
50.Pierson, J.: Tackling Social Exclusion, Routledge, London, 2002.
51.Poljanec-Borić, S.: Poduzetnički vrijednosni sklop i problem konkurentskog
razvoja međimurske županije, u zborniku Poduzetništvo, institucije i
sociokulturni kapital (ur. Čengić, D. i Vehovec, M.), Institut za društvena
istraživanja Ivo Pilar, Zagreb, 2002.
52.Porter, E. M.: On Competition, Harvard Business Review Books, 1998.
53.Porter, M.E.: Competitive Strategy: Technicque for Analyzing Industries and
Competitors, The Free Press, New York, 1998.
138
54.Požeško-slavonska županija, Nacrt županijske razvojne strategije 2011. –
2013., Požega, veljača 2011.
55.Požeško-slavonska županija, Regionalni operativni program 2005.-2010.,
Požega, 2005.
56.Priručnik za lokalni ekonomski razvoj: Kako unaprijediti proces ekonomskog
razvoja na lokalnom nivou, ALDI – Agencija za lokalne razvojne inicijative,
online izvor: www. aldi.ba, Goražde, prosinac 2006.
57.Renko, S.: Malo poduzetništvo: izvor ekonomskog progresa Republike
Hrvatske. u Ekonomski pregled, 5-6, str. 495-508, Zagreb, 2000.
58.Rodgers G., Gore C., Figueiredo, J. B. (eds): Social Exclusion: Rhetoric,
Reality, Responses, International Institute for Labour Studies, Geneva, 1995.
59.Rutkowsky, J.: Analiza i prijedlozi poboljšanja tržišta rada u Hrvatskoj, u
Financijska teorija i praksa 27 (4), str 495-513, Zagreb, 2003.
60.Silver, H. i Miller, S.M.: Social Exclusion The European Approach to Social
Disadvantage, u Indicators, vol. 2, br. 2, M.E. Sharpe Inc., New York, 2003.
61.Spicker, P.: Exclusion, u Journal of Common Market Studies, volume 35 issue
1, str. 133-143., March 1997.
62.Stubbs, P. i Zrinščak, S.: Proširena socijalna Europa? Socijalna politika,
socijalna uključenost i socijalni dijalog u Hrvatskoj i Europskoj uniji, Institut za
javne financije, Zagreb, 7. poglavlje u knjizi grupe autora: Pridruživanje
Hrvatske Europskoj uniji: Ususret izazovima pregovora, Institut za javne
financije, Zagreb i Zaklada Friedrich Ebert, 2005.
63.Šporer, Ž. (2004.) Koncept društvene isključenosti, u Društvena istraživanja,
13(1-2): str.171-193., Zagreb, 2004.
64.Šućur, Z.: Socijalna isključenost: pojam, pristupi i operacionalizacija, Izvorni
znanstveni članak, Pravni fakultet, Studijski centar socijalnog rada, Sveučilište
u Zagrebu, 2004.
65.Šverko B., Galić Z. i Maslić-Seršić D.: Nezaposlenost i socijalna isključenost:
longitudinalna studija, prosinac 2005., u Revija za socijalnu politiku, Vol.13
No.1, strana 1-14, Zagreb, ožujak 2006.
66.Šverko, B., Galešić, M., Maslić-Seršić, D.: Aktivnosti i financijsko stanje
nezaposlenih u Hrvatskoj. Ima li osnove za tezu o socijalnoj isključenosti
dugotrajno nezaposlenih osoba? U Revija za socijalnu politiku, 11(3-4): str.
283-298., Zagreb, 2004.
139
67.Tematska radna skupina za razvoj ljudskih potencijala Požeško-slavonske
županije: Strategija razvoja ljudskih potencijala Požeško-slavonske županije –
2006. do 2012., Požega. studeni 2006.
68.Tematska radna skupina za razvoj ljudskih potencijala Požeško-slavonske
županije: Strategija razvoja ljudskih potencijala Požeško-slavonske županije –
2011. do 2013., Požega, srpanj 2011.
69.Timmons, J.A.: New venture creation: entrepreneurship for the 21st century,
McGraw-Hill, New York, 2004.
70.Tolić, S.: Samozapošljavanje u funkciji regionalnog razvoja, doktorska
disertacija, Ekonomski fakultet u Osijeku, Osijek, 2006.
71.United Nations Development Programme (UNDP): Poverty, unemployment
and social exclusion; translation into English Snježana Kordić; editor in chief
Nenad Starc; 1st ed., Zagreb, 2006.
72.Watson, E. (ed.): Bridging the Enterprise Gap: strategies to support socially
excluded women into self-employment, Prowess Ltd., Norwich, UK, 2004.
73.Whetten, D. A. i Cameron, K. S.: Developing Management Skills, Fifth Edition,
Pearson Education, Inc., New Jersey, 2002.
74.World Bank: Croatia Economic Vulnerability and Welfare Study, Poverty
Reduction and Economic Management Unit Europe and Central Asia Region,
online izvor: www.worldbank.hr, Zagreb, 2001.
75.World Economic Forum: Educating the Next Wave of Entrepreneurs:Unlocking
entrepreneurial capabilities to meet the global challenges of the 21st Century,
A Report of the Global Education Initiative, Switzerland, April 2009.
76.Zrinšćak, S.: Europske vrijednosti u globaliziranom svijetu: Priopćenje
Komisije Europskom Parlamentu, Vijeću, Europskog gospodarskom i
socijalnom vijeću i Vijeću regija, Revija za socijalnu politiku, svezak 15, br. 1.,
85-95 str.
140
POPIS SLIKA I TABLICA
Slika 1: Strategijske implikacije SWOT analize
Slika 2. Raširenost ekonomske i radne prikraćenosti, ranjivosti i socijalne isključenosti (SI)
Slika 3. Tko je poduzetnik?
Tablica 1. Dimenzije i indikatori socijalne isključenosti
Tablica 2. Sociodemografska obilježja uključenih, siromašnih i socijalno isključenih
Tablica 3. Razlozi koji se navode za ulazak u samozapošljavanje u Velikoj Britaniji (%)
Tablica 4. Vrijeme koje radnici u Sjedinjenim državama s punim radnim vremenom utroše na
kućanske zadatke, mjereno u satima na tjedan, 1987.
Tablica 5. Agregatna stopa samozaposlenosti %
Tablica 6. SWOT analiza socijalno isključenih žena starijih od 40 godina, iz ruralnih sredina
Tablica 7. Definicija mogućih strategija temeljenih na SWOT analizi
141
PRILOZI
Popis priloga:
1. Dinamički model poduzetnika Allana Gibba
2. Prednosti i nedostaci samostalnog poduzetništva
3. Stope nezaposlenosti u Europskoj uniji
4. Odobrenje o provedbi ankete – Dajmo ženama priliku!
5. Način bodovanja za odabir anketarki iz ciljane skupine
6. Evidencija odbijenih i obavljenih anketa - HENDAL
7. Udio socijalno-isključenih po županijama
8. SWOT analiza ljudskih potencijala u području socijalne uključenosti
9. Ciljevi u borbi protiv siromaštva i socijalne isključenosti u svrhu izrade
prijedloga Nacionalnih programa borbe protiv siromaštva i socijalne
isključenosti (Social Policy Agenda EU)
10.Logička matrica za projekt Dajmo ženama priliku!
11. Istraživanje o stanju žena u sklopu projekta Dajmo ženama priliku!
142
PRILOG 1.
Dinamički model poduzetnika Allana Gibba
Izvor: Allan Gibb (2006): Etrepreneurship: Unique Solutions for Unique Environments – Is it possible to achieve this with the existing paradigm? Background Paper to the Plenarry Presentation to the International Council for Small Business World Conference, Melburn, 2006.
143
PRILOG 2.
Prednosti i nedostaci samostalnog poduzetništva
PREDNOSTI
Samostalnost u odlučivanju / sam svoj šef : 27,3
Fleksibilno radno vrijeme: 10,0
Neke druge prednosti: 5,4
Rad kod kuće; 4,9
Samozapošljavanje: 5,9
0,0 5,0 10,0 15,0 20,0 25,0 30,0
%
NEDOSTACI
Plasman na tržište /nesigurnost: 11,9
Veliki porezi, doprinosi: 11,9
Nesigurnost, rizik; 10,3
Finacije za pokretanje posla 7,6
Naplata potraživanja od dužnika: 7,0
Velika odgovornost, obaveze: 3,2
Duže radno vrijeme /nedostatak slobodnog vremena: 2,2
Neki drugi nedostaci: 8,9
0,0 2,0 4,0 6,0 8,0 10,0 12,0 14,0
%
144
PRILOG 3.
Stope nezaposlenosti u Europskoj uniji
145
PRILOG 4.
Odobrenje o provedbi ankete – Projekt Dajmo ženama priliku!
Pleternica, 04.02.2008.
ODOBRENJE O PROVEDBI ANKETE
Na području Grada Pleternice provodi se projekt "Give Women a Chance! – Dajmo ženama šansu" kojim se nastoji pomoći ženama starijim od 40 godina da lakše pronađu put ka povratku na tržište rada, i kojim ih se nastoji osnažiti i educirati za izazove suvremenog vremena.
Važan element gore spomenutog projekta je i provedba ankete domaćinstava i tvrtki na području Pleternice, kojim će se otkriti stvarno stanje u vezi nezaposlenosti i socijalnog statusa žena starijih od 40, te stvoriti temelji za rješavanja problema koji se identificiraju.
Gospođa MARICA TURKOVIĆ, koja je u posjedu ovog dopisa jedna je od odabranih žena anketarki koje imaju za zadatak provesti anketu i ispitati stanovnike i poslodavce s našeg područja o stanju na terenu. Molimo Vas da u svrhu ove korisne aktivnosti odvojite desetak minuta svog vremena, te omogućite našim anketarima saznavanje važnih informacija, koje će imati utjecaj i na opći razvoj našeg kraja.
Zahvaljujemo se na Vašoj dobroj volji i iskazanom strpljenju!
Gradonačelnik Grada PleterniceFRANJO LUCIĆ
. This project is funded A project is implemented This project is funded by the EUROPEAN UNION. by the European Union by the contractor
Ministry of Finance Razvojna agencija Sjever DAN "The European Union is made up of 25 Member who haveCentral Unit for Financing Zagrebačka 94. decided to gradualy link together their know- how, resources andand Contracting 42000 Varaždin destinies. Together, during a period of enlargement of 50 years,Katančićeva 5 Tel: +386 42 213 700 they have built a zone of stability, democracy and sustainable 10 000 Zagreb Fax: +386 42 200 720 development whilst maintaining cultural diversity tolerance and Croatia individual freedoms.The European Union is committed to Tel: +386 1 4591 000 Partners: sharing its achievements and its values with countries and Fax: +386 1 4591 075 Grad Pleternica, Pleternica peoples beyond its borders". The European Commission is the
Centar za poduzetnišvo, Osijek EU's executive body.
146
PRILOG 5.
Način bodovanja za odabir anketarki iz ciljane skupine
GRAD PLETERNICARAZVOJNA AGENCIJA SJEVER – DAN VARAŽDINPLETERNICA, 22.01.2008.
Poštovane, Prijavile ste se za rad u istraživanju (tj. za anketiranje). Prethodna eliminacija je tražila da se odabere 12 žena s najvećim brojem bodova, koje će proći testiranje za konačni odabir (koje provodi agencija HENDAL). Prema donjoj tabeli možete same izračunati svoj broj bodova. Također, dolje je priložena tablica s popisom od 14 žena odabranih za pristupanje testiranju (odabrano je 14 zbog jednakog broja bodova). Ostale prijavljene žene imaju manji broj bodova.
NAČIN BODOVANJA ZA ANKETIRANJEBRAČNI STATUS BODOVA
a) Udana 0b) Neudana 1c) Razvedena
3SUPRUG
a) Zaposlen 0b) Nezaposlen
3c) u mirovini 2d) nema supruga 0
BROJ DJECEa) nema 0b) 1-2 djece 1c) 3-4 djece 2d) više od 4 djece 3
DJECAa) bar jedno student 3b) bar jedno srednjoškolac 2c) bar jedno osnovnoškolac 1
SKRB O (samo jedan odabir, s max brojem bodova)a) starijima 2b) djeci 1c) unucima 1d) invalidima 3
RADNO ISKUSTVOa) nema 0b) 1-9 godina 1c) 10-19 godina 2d) više od 20 godina 3
VRSTA RADNOG ISKUSTVA (samo jedan odabir, s max brojem bodova)a) proizvodnja 2b) prodaja 3c) poljoprivreda 0d) drugo 1
RAD KAO AKVIZITER (terenska prodaja proizvoda) - DA 3RAD S KUPCIMA (komercijala) - DA 2ISTRAŽIVANJA (popisi, ankete) - DA 3PRODAJA (tržnica, prodaja u kući) - DA 2ISPRAVNO ISPUNJENA ANKETA - DA 3
Rbr Ime i prezime BODOVI1 Velinka Živanović 202 Marica Turković 183 Mira Puljić 184 Vesna Jozak 165 Željka Kanić 156 Marica Hel 157 Mira Malenica 158 Željka Holjevac 149 Nada Dragičević 14
10 Ana Devčić 1311 Ankica Bazina 1312 Ružica Brzić 1213 Ana Galović 1214 Zdenka Žilić 12
147
Gđama iz gornje tablice dostavljamo također i upitnik kojeg također trebate popuniti i donijeti ga popunjenog na intervju za posao anketiranja koji će se održati u ČETVRTAK, u 12:00 sati u Gradskoj vijećnici u Pleternici.
Napomena: Cilj upitnika je vidjeti koliko dobro se snalazite u anketnim formama.
Upitnik popunjavate u ulozi ISPITANIKA. Oznaka PNP označava "Prijeđi na pitanje".
Kod odgovaranja zaokružujete kodove, a ne odgovore (npr. Koliko vam je godina? Odgovor 51-59. Zaokružit ćete kod pokraj odgovora, tj. 5.)
Kako biste u potpunosti ispunili dani upitnik, pretpostavlja se da Vi i kupujete i koristite sredstva za čišćenje (pa prema tome ćete i moći ispuniti sva pitanja)KARTICA 1 označava popis navedenih djelatnosti koje su dane kao odgovor na pitanje A.1KARTICA 2 označava popis proizvoda za koje trebate reći da li ih kupujete i/ili koristite.KARTICA 3 označava popis svih sredstava za čišćenje u TABLICI 1. KARTICA 4 označava popis marki sredstava za čišćenje potrebnih za popunjavanje pitanja br. 9 i 10.U pitanju br. 11 zaokružite kod svih sredstava za čišćenje koji se trenutno nalaze kod Vas u kući.
148
PRILOG 6.
Evidencija odbijenih i obavljenih anketa
Ime i prezime anketara: MIRA PULJIĆ
Specifikacija Broj anketaOdbijene ankete/ ne žele sudjelovati 22Nema žene u dobi od 40-60 godina u kućanstvu
368
Obavljene ankete 84Ukupan broj anketa: 474
Ime i prezime anketara: ŽELJKA HOLJEVAC
Specifikacija Broj anketaOdbijene ankete/ ne žele sudjelovati 21Nema žene u dobi od 40-60 godina u kućanstvu
245
Obavljene ankete 43Ukupan broj anketa: 375
Ime i prezime anketara: VELINKA ŽIVANOVIĆ
Specifikacija Broj anketaOdbijene ankete/ ne žele sudjelovati 21Nema žene u dobi od 40-60 godina u kućanstvu
273
Obavljene ankete 71Ukupan broj anketa: 365
Ime i prezime anketara: MARICA HEL
Specifikacija Broj anketaOdbijene ankete/ ne žele sudjelovati 16Nema žene u dobi od 40-60 godina u kućanstvu
59
Obavljene ankete 72Ukupan broj anketa: 147
149
Ime i prezime anketara: ANKICA BAZINA
Specifikacija Broj anketaOdbijene ankete/ ne žele sudjelovati 13Nema žene u dobi od 40-60 godina u kućanstvu
124
Obavljene ankete 49Ukupan broj anketa: 186
Ime i prezime anketara: VESNA JOZAK
Specifikacija Broj anketaOdbijene ankete/ ne žele sudjelovati 31Nema žene u dobi od 40-60 godina u kućanstvu
257
Obavljene ankete 31Ukupan broj anketa: 319
Ime i prezime anketara: ZDENKA ŽILIĆ
Specifikacija Broj anketaOdbijene ankete/ ne žele sudjelovati 20Nema žene u dobi od 40-60 godina u kućanstvu
257
Obavljene ankete 30Ukupan broj anketa: 307
Ime i prezime anketara: MIRA MALENICA
Specifikacija Broj anketaOdbijene ankete/ ne žele sudjelovati 20Nema žene u dobi od 40-60 godina u kućanstvu
139
Obavljene ankete 48Ukupan broj anketa: 207
Ime i prezime anketara: ŽELJKA KANIĆ
Specifikacija Broj anketaOdbijene ankete/ ne žele sudjelovati 5Nema žene u dobi od 40-60 godina u kućanstvu
174
Obavljene ankete 60Ukupan broj anketa: 239
150
Ime i prezime anketara: MARICA TURKOVIĆ
Specifikacija Broj anketa
Odbijene ankete/ ne žele sudjelovati 15Nema žene u dobi od 40-60 godina u kućanstvu
230
Obavljene ankete 57Ukupan broj anketa: 302
151
%
1,73,6 4,5 5,5 6,7
8,7 9,5 10,0 11,6 12,5 12,5 13,9 14,216,3 16,9
22,2 22,5 24,1 25,027,2 27,7
0,0
5,0
10,0
15,0
20,0
25,0
30,0
Ista
rska
Gra
d Zag
reb
Varaž
dinsk
a
Primor
sko-g
orans
kaZag
reba
čka
Splits
ko-d
alm
atin
ska
Dubro
vačk
o-ner
etvans
kaKar
lova
čka
Međ
imur
ska
Krapi
nsko
-zag
orska
Sisačk
o-moslo
vačk
aZad
arsk
a
Kopriv
ničk
o-kr
iževa
čka
Šiben
sko-
knins
ka
Ličk
o-se
njsk
a
Bjelov
arsk
o-bil
ogor
ska
Osje
čko-
baranjs
ka
Vukov
arsk
o-srije
msk
a
Brods
ko-p
osav
ska
Virovit
ičko-
podr
avsk
a
Požeš
ko-s
lavo
nska
%
PRILOG 7.
Udio socijalno-isključenih po županijama
Izvor: UNDP (2006a): Istraživanje o socijalnoj isključenosti u Hrvatskoj: Kvaliteta života i rizik od socijalne isključenosti, UNDP, Zagreb, Hrvatska
152
PRILOG 8.
SWOT analiza ljudskih potencijala u području socijalne uključenosti
SNAGE SLABOSTI
• Zavod za zapošljavanje i Centar zasocijalnu skrb pružaju svoje osnovneusluge većini nezaposlenih i neaktivnihosoba• Razvoj socijalne infrastrukture – jedan odprioriteta u županiji (2 od 4 projektafinanciranih kroz ROP su iz ovog sektora)• Iskustva nekih organizacija civilnogdruštva u županiji: Udruga MIproblematikadjeca s posebnimpotrebama i njihovih obitelji, Delfin –razvoj demokracije, SDF – socijalnauključenost povratnika i doseljenika, itd.)
• Socijalne beneficije ne motiviraju ljude naaktivniju ulogu na tržištu rada• Osoblje socijalnih službi i zavoda zazapošljavanje ne daje prioritetgospodarskoj uključenost ciljanih skupinau njihovom svakodnevnom radu• Nedovoljno razvijeno civilno društvo inedostatak zalaganja interesnih skupina• Mali broj organizacija civilnog društvakoje se mogu uključiti u aktivnosti razvojaljudskih potencijala specifičnih ciljanihskupina• Nedostatak aktivnosti razvoja zajednice iaktivnosti socijalne ekonomije
MOGUĆNOSTI PRIJETNJE
• Kroz aktivne politike zapošljavanja ireformu socijalnog sustava stvorit će seviše motivirajući javni sustavi zaneaktivne i socijalno ugrožene ljude• Kroz nacionalne i EU fondove stvorit ćese rastući broj pilot projekata s ciljempronalaska lokalnih rješenja za specifičnepotrebe ugroženih skupina• Kroz zajedničko djelovanje NVO-a ijavnih institucija njihovi kapaciteti će bitiunaprijeđeni
• Predrasude i diskriminacija moguuzrokovati dugotrajno neriješenesocijalne probleme te neaktivnostugroženih skupina (nacionalne manjine,dugoročno nezaposleni, socijalnougrožene skupine)• Nedefiniranje smjera i modela ruralnograzvoja može uzrokovati veću izolacijustanovništva ruralnih sredina• Konstantna ovisnost određenihpojedinaca u lokalnoj zajednici održavnim beneficijima može uzrokovatisocijalnu recesiju županije
Izvor: Strategija razvoja ljudskih potencijala Požeško-slavonske županije – 2006. do 2012.
153
PRILOG 9.
CILJEVI U BORBI PROTIV SIROMAŠTVA I SOCIJALNE ISKLJUČENOSTI u svrhu izrade prijedloga Nacionalnih programa borbe protiv siromaštva i socijalne isključenosti
(Social Policy Agenda EU)
1. Olakšavanje učešća u zapošljavanju i pristup za sve resursima, pravima, robama i uslugama
1.1. Olakšavanje učešća u zapošljavanju
U kontekstu Evropske strategije zapošljavanja i implementacije vodiča: (a) Promovisati pristup stabilnom i kvalitetnom zapošljavanju za sve žene i muškarce koji su
sposobni za rad, posebno: - uspostavljanjem za najugroženije grupe u društvu puteva prema zapošljavanju i
mobiliziranju politika obuke u tom smislu; - razvijanjem politika za promoviranje usklađivanja rada i porodičnog života, uključujući
pitanje brige o djeci i izdržavanim članovima porodice; - korištenjem mogućnosti za integraciju i zapošljavanje obezbjeđenih socijalnom
ekonomijom. (b) Spriječiti isključivanje ljudi iz svijeta posla poboljšavanjem mogućnosti za zapošljavanje kroz
upravljanje ljudskim resursima, organizaciju rada i učenje tokom cijelog života.
1.2. Olakšavanje pristupa resursima, pravima, robama i uslugama za sve
(a) Organizovati sisteme socijalne zaštite na takav način da oni pomažu posebice: - da garantuju da svako ima resurse potrebne da živi u ljudskom dostojanstvu; - da prevaziđu prepreke za zapošljavanje kroz osiguranje da prihvatanje posla rezultira
povećanim prihodom i kroz poboljšanje mogućnosti za zaposlenje. (b) Implementirati politike koje imaju za cilj da obezbijede pristup za sve pristojnom i higijenskom
stanovanju kao i osnovnim uslugama potrebnim za normalan život imajući u vidu lokalne okolnosti (električna struja, voda, grijanje, i sl.)
(c) Uspostaviti politike koje imaju za cilj obezbjeđenje pristupa za sve zdravstvenoj zaštiti u skladu sa njihovom situacijom uključujući situaciju izdržavanih članova.
(d) Razviti, za korist ljudi koji su u riziku od isključenosti, usluge i prateće mjere koje će im omogućiti efektivan pristup obrazovanju, pravdi i drugim javnim i privatnim uslugama kao što su kultura, sport i slobodno vrijeme.
2. Spriječiti rizike od isključenosti (a) Iskoristiti u potpunosti potencijale društva zasnovanog na znanju i novih informacionih i
komunikacijskih tehnologija i osigurati da niko ne bude isključen uzimajući posebno u obzir potrebe ljudi sa onesposobljenjima.
(b) Uspostaviti politike koje zahtijevaju sprječavanje životnih kriza koje mogu dovesti do situacija socijalne isključenosti kao što su zaduženost, isključenost iz škole i postajanje beskućnikom.
(c) Implementirati akciju da se sačuva porodična solidarnost u svim svojim oblicima.
3. Pomoći najugroženije (a) Promovirati socijalnu integraciju žena i muškaraca koji rizikuju suočavanje sa trajnim
siromaštvom, na primjer zato jer imaju onesposobljenje ili pripadaju grupi koja ima posebne integracijske probleme.
(b) Načiniti pomak naprijed u eliminaciji socijalne isključenosti među djecom i dati im svaku mogućnost socijalne integracije.
(c) Razviti sveobuhvatne akcije u korist područja obilježenih isključenošću.
Ovi ciljevi mogu biti praćeni putem inkrporiranja istih u sve ostale ciljeve i/ili kroz specifične politike ili akcije.
154
4. Mobilizirati sva relevantna tijela
(a) Promovirati, u skladu sa nacionalnom praksom, učešće i samo-izražavanje ljudi koji trpe isključenost, posebice u vezi sa njihovom situacijom i politikama i mjerama koje utiču na njih.
(b) Uvrstiti borbu protiv isključenosti u sveobuhvatnu politiku, posebno: - kroz mobiliziranje javnih vlasti na nacionalnom, regionalnom i lokalnom nivou u skladu
sa njihovim područjima kompetencija; - kroz razvijanje odgovarajućih koordinacionih procedura i struktura; - prilagođavanjem administrativnih i socijalnih usluga potrebama ljudi koji trpe
isključenost i osiguranjem da je osoblje na prvoj liniji senzitivno na ove potrebe. (c) Promovirati dijalog i partnerstvo između svih relevantnih tijela, javnih i privatnih, na primjer:
- uključivanjem socijalnih partnera, NVO i pružaoca socijalnih usluga u skladu sa njihovim područjima kompetencija, u borbu protiv različitih oblika isključenosti;
- podsticanjem socijalne odgovornosti i aktivnog uključivanja svih građana u borbu protiv socijalne isključenosti;
razvijanjem socijalne odgovornosti biznisa.
Izvor: aldi.ba
155
PRILOG 10. Logička matrica projekta Dajmo ženama priliku!
Logical framework for the project – Give Women a Chance!
Intervention logic Objectively verifiable indicators of achievement
Sources and means of verification
Assumptions/Risks
Overall objective
Contribute to social cohesion through improvement of economic and overall status of women over 40; Eradicate gender inequality in the labour market Improving the salary situation of women to ensure their own economic independence through self-employment
1. Women employment rate in Pleternica increased in 15% after the project activities (full or part time)2. Increased family incomes of Pleternica households up to 25% (generated by women)3. 4 new start up companies owned by women established and active 4. up to 20% of women registered in HZZ employed after project activities in next year
1. Croatian employment service (Pozesko- slavonska County, Town of Pleternica data); Croatian chambers of economics and/or Crafts, FINA 2. FINA, Personal income tax application, HZMO3.FINA, Personal income tax application, HZMO, contracts with incubating company (registration)
Specific objective
Improving the socio- economic conditions of women over 40 in Pleternica's area through empowerment, education and new bussines skills development
1.30% of target group women went through the programme in local companies or NGOs in Pleternica 2. minimum 30 women gained new professional and entrepreneurial skills 3. 6 business plans for new companies owned by women drawn up4. at least 1 meeting at month carried out by women support network
1.Interim and final project report; work contracts with employers; County and city employment service, FINA2. Training certificates, skills registered in work book 3. Business plans 4. minutes of the meeting
-State generated incentives, measures and favourable conditions for more balanced regional development- City of Pleternica budget eligible for Revolving fund establishment
Results 1. Identified reasons of female unemployment and inactivity and offered the solution for the social inclusion of the target group 2.1. Created relevant personal, professional and vocational guidance for the target group 2.2. Created female networks for cooperation and mutual support 3. Delivered tailor made training programmes in a range of specialist skills, necessary for full participation of the target group in the labour market4. Established conditions for women owned and operated not-for-profit companies
1. 1000 households in Pleternica's area included in research, 78 local employers participate in research process; conclusions and recommendations for active employment measures2. at least 3 group and 50 individual career plan trainingsand consultations carried out; women support network established3. at least 8 new LLL training programmes drawn up , minimum 50 attendees present 4. 6 new business ideas generated
1. questionnaires’ sheets, research report, guidelines for target group employment 2. List of attendees, contractors’ reports, network’s activity plan drawn up by members’ women 3. registry lists from trainings obtained, contractors reports 4. 6 business ideas registered
-Maintained level of activities of Croatian Employment Service and other employment service providers in facing high unemployment rate- Initial capacity and entrepreneur spirit of local stakeholders increased that enables upgrading and expanding. Progressive entrepreneurial activities.
Activities 0. Kick Off Meeting of all partners and Means: Costs: 128.905 EUR (TOTAL) -Activities professionally
156
stakeholders, 1. Labour market research1.1. Relevant labour market research of the target group 1.2. Research of the local businesses' needs for staff and education1.3. Analysis of the research, conclusions and recommendations2. Empowerment activities 2.1. Individual consultations and group sessions for women2.2. Study visit to Varaždin County and female managed companies2.3. Presentations - 3 success stories of female entrepreneurs3. Education3.1. Education on more productive job search3.2.1. ECDL courses3.2.2. Specific training courses relevant to labour market4. Self- employment 4.1. Brainstorming workshops on generating business ideas4.2. Investigation of business ideas' potential and creation of business plans and simulations4.3. Entrepreneurial skills training and start-up workshops4.4. Establishment of Revolving Fund for smaller capital investments4.5. Small entrepreneurial incubators – renting / reconstruction and adaptation of business premises4.6. Foundation and management of 4 pilot companies (formally non-profit associations)
Personnel: project manager, project coordinator, project assistant, secretary and an expert team of partners' experts
For details, see Application form 1.9. Detailed description of activities.
Human Resources 53.848 EURTravel Cost 5.163 EUREquipment and supplies 10.750 EURLocal office 7.650 EUROther costs, services 27.045 EUROther costs 16.016 EURAdministrative costs 8.433 EUR
conducted-Women from Pleternica actively included in process-Consensus of Town Council about the reallocation of resources, Town's budget rebalance
Pre-conditions:
-Interest of Croatian Women's Society members to actively participate in the project-EU grant received -Signed agreement between partners, on asigning builiding premises owned by Town of Pleternica, for incubators
157
PRILOG 11. Istraživanje o položaju žena u sklopu projekta Dajmo ženama priliku! (dio)
158
Dajmo ženama priliku! [ Izvještaj ] 2/87
projekt: Give Women a Chance
klijent: Razvojna agencija Sjever
datum:-DAN d.o.o.11.03.2008.
159
Dajmo ženama priliku! [ Izvještaj ] 3/87
1. UVOD.............................................................................................................................................42. METODOLOGIJA.........................................................................................................................53. SAŽETAK......................................................................................................................................64. PREPORUKE.............................................................................................................................105. REZULTATI ISTRAŽIVANJA......................................................................................................11
5.1. ZAPOSLENE ŽENE............................................................................................................125.1.1. Socio-demografske karakteristike..................................................................................125.1.2. Obrazovanje, znanja i vještine.......................................................................................175.1.3. Radno iskustvo..............................................................................................................235.1.4. Kvaliteta života..............................................................................................................265.1.5. Trenutno zaposlenje......................................................................................................27
5.2. NEZAPOSLENE ŽENE.........................................................................................................315.2.1. Socio-demografske karakteristike..................................................................................315.2.2. Obrazovanje, znanja i vještine.......................................................................................365.2.3. Radno iskustvo..............................................................................................................425.2.4. Kvaliteta života..............................................................................................................455.2.5. Iskustvo nezaposlenosti................................................................................................46
5.3. USPOREDBA ZAPOSLENIH I NEZAPOSLENIH ŽENA........................................................595.4. POSLODAVCI.....................................................................................................................67
5.4.1. Struktura poduzeća.....................................................................................................675.4.2. Edukacija zaposlenika...................................................................................................735.4.3. Zapošljavanje................................................................................................................755.4.4. Proizvodi i usluge u Pleternici........................................................................................85
160
Dajmo ženama priliku! [ Izvještaj ] 4/87
1. UVOD
Razvojna agencija Sjever obratila se agenciji Hendal s upitom za provedbu istraživanja na ženama iznad 40 godina starosti i poslodavcima s područja Pleternice čiji rezultati će se iskoristiti za projekt pod nazivom ˝Give Women a Chance –Dajmo ženama priliku˝.
˝Give Women a Chance˝, u sklopu natje čaja PHARE 2005 obuhvaća aktivne mjere zapošljavanja za skupine društva kojima prijeti socijalna isključenost, nezaposlene žene u dobi od 40 do 60 godina..
Cilj projekta je poboljšanje socio-ekonomskih uvjeta nezaposlenih žena u Pleternici pomoću edukacije i novih radnih vještina, te stvaranja lokalnog partnerstva za zapošljavanje.
Projekt traje 12 mjeseci, a tijekom tog razdoblja planira se niz aktivnosti koje će rezultirati:
utvrđivanjem razloga nezaposlenosti žena iznad 40 na području Pleternice iponuđenih mjera za njihovo lakše zapošljavanje
¾ grupnim i individualnim savjetovanjem žena i generiranjem poduzetničkih ideja
¾ posjetima tvrtkama koje vode žene- poduzetnice u regiji Sjever
¾ stvaranjem „ženske mreže“ koja će služiti za kooperaciju i međusobnu pomoć
¾ edukacijom u specifičnom području
¾ stvaranjem Revolving fonda za pomoć ženama - početnicama u poduzetništvu
¾ samozapošljavanjem žena na području Pleternice kroz 4 poduzetnička pilot
projekta.
Nositelji projekta su prepoznali problem žena između 40- 60 godina koje nemaju odgovarajuće kvalifikacije, duže vremensko razdoblje su nezaposlene, te su ekonomski neaktivne. U ciljnu skupinu bit će odabrano 50 žena koje će proći edukaciju s ciljem razvoja poslovnih vještina i procesa odabira zaposlenja.
161
Dajmo ženama priliku! [ Izvještaj ] 5/87
2. METODOLOGIJA
Kako bi se ostvarili krajnji ciljevi projekta „Give women a Chance“, prvi korak bio je provođenje istraživanja na 3 ciljne skupine ispitanika:
¾ zaposlene žene 40-60 godina starosti
¾ nezaposlene žene 40-60 godina starosti
¾ poslodavci
Metoda istraživanja je osobno intervjuiranje u kućanstvima odnosno tvrtkama.
Intervjuiranje ove 3 ciljne skupine ispitanika provelo je 10 anketarki odabranih posebno za ovaj projekt. Sve anketarke nezaposlene su žene iznad 40 godina starosti sa područja Pleternice, čime se i na ovaj način djelovalo u skladu s ciljevima projekta, kako bi se postiglo osnaživanje najugroženije skupine nezaposlenih osoba.
Anketarke su prošle kratki tečaj anketiranja od strane djelatnika Hendala, u kojem ih se podučilo o samom načinu popunjavanja ankete i pristupanja ciljnoj skupini. Anketarke koje su se odlučile za anketiranje žena dobile su područje grada odnosno naselje u kojem trebaju obići svako kućanstvo i anketirati sve žene koje spadaju u našu ciljnu skupinu. Anketarke koje su se odlučile za anketiranje poslodavaca dobile su popis tvrtki koje trebaju kontaktirati i u kojima trebaju provesti anketiranje.
Konačni uzorak čine:
171 zaposlenih žena
370nezaposlenih žena
52 poslodavaca.
162
Dajmo ženama priliku! [ Izvještaj ] 6/87
3. SAŽETAK
ZAPOSLENE ŽENE
Prosječna dob iznosi 46,31 godinu
87% u braku ili živi s partnerom
91% su majke koje u prosjeku imaju 2,74 djeteta Većinu domaćinstava čini bračni par s djecom mlađom od 27 godina koja žive s njima (61%) te višegeneracijske obitelji (19%) Prosječan broj članova kućanstva iznos 4,54 člana 43% deklarira se kao hraniteljice obitelji 57% ima osobna mjesečna primanja 1.000 – 3.000 kn Najveći udio (16%) ima mjesečne prihode cjelokupnog kućanstva 5.000 – 6.000 kn
59% ima završenu srednju školu, 28% osnovnu školu, 10% višu školu ili fakultet
44% nakon završetka formalnog školovanja nastavilo se profesionalno usavršavati Najčešća zvanja stečena školovanjem su krojačica (16%), prodavačica (9%), tekstilni tehničar ili konfekcionar (9%) i ekonomski tehničar (8%) 29% govori strani jezik, najčešće njemački (69%), engleski (31%) i ruski (10%) 68% u kućanstvu posjeduje računalo; 33% se njime i aktivno koristi 54% posjeduje vozačku dozvolu, među njima je 86% aktivnih vozača 47% smatra da posjeduje neku posebnu vještinu, najčešće navode ručni rad (68%), šivanje (13%) i kreativan rad (10%) 72% čine žene s 20 i više godina radnog staža Prosječan broj radnih mjesta iznosi 2,36 Najčešća zanimanja koja su obavljali vezana su uz tekstilnu industriju poput krojačice,
tekstilnog radnika ili peglačice (31%), prodavačice (14%) i radnice u proizvodnji (11%)
9% bavi se neki oblikom samostalnog rada 32% smatra da ne znaju dovoljno o samostalnom poduzetništvu, najčešće kao prednost navode samostalnost u odlučivanju («sam svoj šef») a kao nedostatak nesigurnost odnosno rizik koji takav posao nosi Prosječna ocjena kvalitete života (na skali 1-10) iznosi 6,5
Prosječna dužina radnog staža na sadašnjem radnom mjestu iznosi 15,42 godina 93% radi puno radno vrijeme Najčešća trenutna zanimanja vezana su uz tekstilnu industriju (18%) i zanimanje prodavačice (11%) Prosječna ocjena uvjeta rada (na kali 1-5) iznosi 3,63 Prosječna ocjena zadovoljstva plaćom (na kali 1-5) iznosi 3,14 Prosječna ocjena ukupnog zadovoljstva radnim mjestom (na kali 1-5) iznosi 3,5
163
Dajmo ženama priliku! [ Izvještaj ] 7/87
NEZAPOSLENE ŽENE
Prosječna dob iznosi 48,66 godinu
96% u braku ili živi s partnerom
97% su majke koje u prosjeku imaju 3,04 djeteta Većinu domaćinstava čini bračni par s djecom mlađom od 27 godina koja žive s njima (56%) te višegeneracijske obitelji (17%) Prosječan broj članova kućanstva iznos 4,44 člana 7% deklarira se kao hraniteljice obitelji 85% nema nikakvih osobnih primanja Najveći udio (21%) ima mjesečne prihode cjelokupnog kućanstva do 2.000 kn 42% ima osnovnu školu, 32% završenu srednju školu, 26% s nezavršenom osnovnom školom 29% nakon završetka formalnog školovanja nastavilo se profesionalno usavršavati Najčešća zvanja stečena školovanjem su krojačica (18%), prodavačica (5%); NKV radnice 48% uzorka 16% govori strani jezik, najčešće njemački (76%) i engleski (15%)
47% u kućanstvu posjeduje računalo; 8% se njime i aktivno koristi
26% posjeduje vozačku dozvolu, među njima je 83% aktivnih vozača 54% smatra da posjeduje neku posebnu vještinu, najčešće navode ručni rad (74%), pečenje kolača (15%) i šivanje (12%) 43% čine žene bez radnog staža, 15% imaju manje od 5 godina radnog staža Prosječan broj radnih mjesta iznosi 0,96 Najčešća zanimanja koja su obavljali vezana su uz tekstilnu industriju poput krojačice, tekstilnog radnika ili peglačice (19%), prodavačice (8%), čistačice (8%) i radnice u proizvodnji (8%) 18% bavi se neki oblikom samostalnog rada Prosječna ocjena kvalitete života (na skali 1-10) iznosi 5,62
33% nikada nisu radile 50% čine kućanice koje nikada nisu ni tražile posao, 28% prestalo je raditi iz vlastitih razloga, 16% dobilo je otkaz Među onima koje su svojevoljno prestale raditi; najveći dio (59%) to je učinio radi brige o djeci i drugih obiteljskih obaveza Među onima koji su dobili otkaz, u 52% slučajeva poduzeće je otišlo u stečaj, a u 42% proglašeni su tehnološkim viškom 27% prijavljeno je na HZZ-u; među njima 26% prima naknadu za nezaposlene
164
Dajmo ženama priliku! [ Izvještaj ] 8/87
61% izjavljuje da želi raditi
39% aktivno traži posao
One koje ne traže posao kao razloge najčešće navode godine (35%), djecu i obiteljske obaveze (30%) i beznadnost traženja posla (18%) One koje traže to čine preko prijatelja i poznanika (73%), preko oglasa u HZZ-u (72%), te preko oglasa u tisku (17%) 16% nikada ne šalje molbe, 38% to čini u prosjeku jednom mjesečno, 17% jednom mjesečno 64% poslodavci nikada ne zovu na razgovor Poslovi koje preferiraju su rad sa starijim i nemoćnim osobama (47%), rad s djecom (44%), ručni rad (39%) i poljoprivreda (37%) Želju za prekvalifikacijom izrazilo je 49% One koje su nezainteresirane za prekvalifikaciju kao razloge najčešće navode godine (60%) i zdravstvene razloge (12%) Među zainteresiranima najviše je onih koji bi se željeli educirati za njegovateljicu (26%), kuharicu (19%), informatičara odnosno kompjuterski tečaj (17%) te slastičara odnosno edukaciju u pečenju kolača (10%) 51% preferira fiksno puno radno vrijeme, 36% želi honoraran posao Za 74% rad izvan mjesta stanovanja ne predstavlja problem 44% smatra da ne znaju dovoljno o samostalnom poduzetništvu, najčešće kao prednost navode samostalnost u odlučivanju («sam svoj šef») a kao nedostatak velike doprinose i poreze te problem s plasmanom robe na tržište 40% zainteresiranih za pokretanje vlastitog posla; među nezainteresiranima više je onih koji izjavljuju da ne znaju dovoljno o tome Najveći broj zainteresiranih za pokretanje vlastitog posla želi se baviti nekim oblikom
rada na zemlji (46%) kao što je uzgoj cvijeća i bilja, poljoprivreda, uzgoj povrća i
plastenički uzgoj, 17% navodi ručni rad i izradu suvenira
165
Dajmo ženama priliku! [ Izvještaj ] 9/87
POSLODAVCI
60% poduzeća osnovano je prije 2000., 40% nakon 2000. godine 33% čine trgovine, 21% su proizvodni pogoni, 15% čine auto radionice 19% poduzeća ima samo jednog zaposlenog, 29% dva, 27% između tri i devet, te 25% ima 10 i više zaposlenih Većina zaposlenika ima SSS (70%), 17% VŠS i VSS; 55% zaposlenika čine muškarci; 35% zaposlenika je stara 21-30 godina, 30% 41-50 godina, 21% 31-40 godina; 90% radi na neodređeno vrijeme; 99% ima puno radno vrijeme 92% poslodavaca ne koristi vanjske, honorarne suradnike 46% smatra da njihovim zaposlenicima nije potrebna nikakva dodatna edukacija; najviše se navodi potreba za informatičkim tečajem (19%) i tečajem stranih jezika (6%) 39% poslodavac ne zna ništa o Vladinom programu sufinanciranja obrazovanja; zainteresiranost za njegovo korištenje je osrednja Prilikom pronalaženja novih radnika 56% to čini preko HZZ-a, 37% preko prijatelja i poznanika, 19% objavom oglasa Kao najvažniji čimbenik pri zapošljavanju smatra se radno iskustvo (60%) a nakon toga formalno obrazovanje (17%) 21% poslodavaca u prošlosti je imalo problema s pronalaženjem zaposlenika 52% najprije bi zaposlili osobu staru 21-30 godina, 21% osobu staru 31-40 godina 42% preferira muške zaposlenika, 25% ženske, 33% spol nije važan 60% poslodavaca izjavljuje da bi zaposlili žensku osobu staru između 40 i 60 godina Kao razlozi za nezapošljavanje žena 40-60 godina najčešće se navodi priroda posla odnosno potreba za mlađom ili muškom osobom Upoznatost s Vladinim programom za poticanje zapošljavanja je slaba; zainteresiranost za korištenje programa je osrednja 40% poslodavac namjerava u skoroj budućnosti zaposliti novog radnika, u prosjeku se planira zaposliti 2,37 radnika Planiraju se zaposliti najviše osobe sa SSS (84%); muške osobe (65%); u dobi 21-30 godina (65%); bez radnog iskustva na tom radnom mjestu (54%), na određeno (46%), s punim radnim vremenom (96%) Većina poslodavaca barem neke proizvode i usluge pribavlja izvan Pleternice; najviše auto dijelove (8%), metal (6%), drvo (6%) i građevinski materijal (6%) Većina poslodavaca ne zna što bi od tih proizvoda i usluga žele da im se omogući na
području Pleternice ili smatraju da to nije moguće; najviše se navode auto dijelovi ((6%),
tiskarski i foto materijal %) i cvijeće (4%)
166
Dajmo ženama priliku! [ Izvještaj ] 10/87
4. PREPORUKE
¾ Nezaposlene žene zbog svoje dobi i odbijanja koje doživljavaju prilikom
traženja posla obeshrabrene su i ne traže posao. S ciljem poticanja aktivnog
traženja posla preporučamo edukaciju koja bi ih potakla na aktivnije ali i
efikasnije traženje. Edukacija bi trebala sadržavati način pisanja životopisa i
molbi, ponašanje na intervjuu kao i pripremu na neuspjehe koji su neizbježna
posljedica aktivnog traženja posla. Preporučamo i informatički tečaj koji i
sami poslodavci ističu kao poželjnu vještinu svojih zaposlenika, čime bi se
povećala razina njihove zapošljivosti. Ostale dodatne edukacije i
prekvalifikacije trebale bi biti usklađene s trenutnom potražnjom za radnim
mjestima na području Pleternice.
¾ Razlika između onih nezaposlenih žena koje su zainteresirane za pokretanje
vlastitog posla i nezainteresiranih bazira se na količini znanja koje imaju o
samom procesu pokretanja posla. Edukacijom o tome što sve treba poduzeti
kakao bi se pokrenuo vlastiti posao, koji su sve problemi i načini suočavanja
karakteristični za takav način zapošljavanja, povećala bi se njihova sigurnost
u poznavanje problematike a time i razina zainteresiranosti. Nezaposlene
osobe najviše su zainteresirane za posao koji je blizak njihovom iskustvu te
znanjima i vještinama koje već imaju. Tako se najčešće preferira rad na
zemlji kao što je uzgoj povrća i cvijeća, pečenje kolača, izrada ručnih radova
i suvenira, briga za djecu i starije. Te vještine koje oni već imaju trebalo bi
“modernizirati” tako da ih se primjeni na novi i tržišno prihvatljiv način.
167
Dajmo ženama priliku! [ Izvještaj ] 11/87
5. REZULTATI ISTRAŽIVANJA
Rezultate istraživanja podijelili smo na četiri poglavlja:
5.1. ZAPOSLENE ŽENEPrikaz rezultata dobivenih na 171 zaposlenih žena.
5.2. NEZAPOSLENE ŽENEPrikaz rezultat dobivenih na 370 nezaposlenih žena.
5.3. USPOREDBA ZAPOSLENIH I NEZAPOSLENIH ŽENAPrikaz razlika između zaposlenih i nezaposlenih žena.
5.4. POSLODAVCIPrikaz rezultata dobivenih na 52 poslodavaca.
168
Dajmo ženama priliku! [ Izvještaj ] 12/87
5.1. ZAPOSLENE ŽENE
U ovom poglavlju donosimo rezultate dobivene na 171 zaposlenoj ženi.
5.1.1. SOCIO-DEMOGRAFSKE KARAKTERISTIKE
U našem uzorku zaposlenih žena najzastupljenije su one u dobi 40 -44 godina, koje čine 40% uzorka. 35% uzorka čine žene stare 45-49 godina, 18% žene stare 50-54 godina te 5% žene stare 55-60 godina. Prosječna dob zaposlenih žena iznosi 46,31 godinu.
Godine starosti50
40,440
35,1
30
%
20 17,5
105,3
0
40-44 god 45-49 god 50-54 god 55-60 god
Većina zaposlenih žena (87%) udana je ili živi s partnerom. Mali je udio rastavljenih ili udovica (7%) te samaca odnosno neudanih žena (6%).
Bračni status
Udovica,
Udana, živi srastavljena
7%partnerom
Neudana87%6%
169
Dajmo ženama priliku! [ Izvještaj ] 13/87
Većina zaposlenih žena (91%) ima djecu. Zaposlene majke u prosjeku imaju 2,74 djeteta.
Najveći broj majki (40%) ima dva djeteta nakon čega slijede majke (35%) s tri djeteta.
Djeca
170
Da
91% Ne
9%
171
Broj djece50
4040,4
34,6
30
%
20
11,5
10 7,1
3,81,9
0,60
1 2 3 4 5 6 7
172
Dajmo ženama priliku! [ Izvještaj ] 14/87
Većinu kuć anstava (61%) čine muž i žena s djecom mlađom od 27 godina. Petinu kućanstava (19%) čine višegeneracijske porodice. Ostali tipovi kućanstava zastupljeni su u znatno manjoj mjeri.
Tip kućanstva
Bračni par s djecom mlađom od 27 godina60,6
koja žive u kućanstvu
19,4Višegeneracijska porodica
Bračni par, stariji od 40 godina, djeca ne4,7
žive u kućanstvu
4,1Samohrani roditelj
Samac, stariji od 40 godina, hranitelj 4,1
Bračni par s djecom starijom od 27 godina4,1
koja žive u kućanstvu
Bračni par, par koji nije oženjen, bez djece 2,4
Bračni par, stariji od 40 godina, djeca ne0,6
žive u kućanstvu
20 40 60 80 1000
%
173
Dajmo ženama priliku! [ Izvještaj ] 15/87
Veličina kućanstva zaposlenih žena kreće se od jednočlanih, samačkih kućanstava do kućanstva sa 10 članova. Međutim, najveći je udio kućanstava sa po 5 (27%) i 4 člana (22%), dok je udio samački kućanstava i kućanstava s 8 ili više članova izrazito mali.Zaposlene žene žive u prosjeku u kućanstvima s 4,54 člana.
Broj članova kućanstva50
40
30 26,9
% 22,2
20
14,6 14,6
10 7,0 6,44,1
2,31,2 0,60
1 2 3 4 5 6 7 8 9 10
Među zaposlenim ženama 43% deklariraju se kao hranitelji ili glave obitelji, one koje najviše doprinose ukupnom prihodu kućanstva. Međutim, u većini obitelji zaposlenih žena (57%) netko drugi, najvjerojatnije suprug, smatra se hraniteljem odnosno glavom obitelji.
Žena -hranitelj obitelji
DaNe57%
43%
174
Dajmo ženama priliku! [ Izvještaj ] 16/87
Najveći udio zaposlenih žena, njih čak 35%, ima osobna mjesečna primanja 1-2 tisuće kuna. 22% ima primanja 2-3 tisuće kuna, 16% 3-5 tisuća kuna, 8% više od 5 tisuća kuna, te 6% manje od tisuću kuna.
50Osobni mjesečni prihodi
4035,1
30
% 22,2
20
108,8
7,0 5,3
2,3 1,82,9
0
k n
000
000
000
000
000
500 . . . . .
2 3 4 5 6
- k n - k n - k n - k n - k n kn
Do
001
001
001
001
001 V i š
. . . . .
1 2 3 4 5Najveći udio kućanstava zaposlenih žena ima mjesečne prihode (cjelokupnog kućanstva) 5-6 tisuća kuna.
Mjesečni prihodi kućanstva50
40
30
%
2014,6
16,4
11,19,4
10 5,8 5,33,5 2,91,2 1,2
0
k n
0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0
0 0 0 o dkn
.0 00 000. . . . . . .
Vi
š e3 4 5 6 7 8 9
- - - - - - -
k n k n k n k n k n k n k n
.
2 10
0 0 1 0 0 1 0 0 1 0 0 1 0 0 1 0 0 1 0 0 1D o
0 0 1
. . . . . . .2 3 4 5 6 7 8
175
176