scr5_115_143skenderovic.pdf

7/24/2019 scr5_115_143skenderovic.pdf

1/29

Robert Skenderovi}(Hrvatski institut za povijest, Podru`nica Slavonski Brod)

ZDRAVSTVENE REFORME MARIJE TEREZIJE

U SLAVONSKOM PROVINCIJALU I GENERALE

NORMATIVUM SANITATISIZ 1770.

UDK 614(497.5)"174/178"Izvorni znanstveni lanakPrimljeno: oujak 2005.

Meu brojnim reformama koje je tijekom svoje vladavine 1740.-1780.godine provela Marija Terezija, svoje su mjesto nale i zdravstvenereforme. Te su reforme ukljuivale modernizaciju studija medicine, oba-vezno kolovanje svih medicinskih djelatnika i organiziranje sustava kon-trole njihovog rada na podruju itave Monarhije. Vrhunac zdravstvenereforme bio je donoenje zakona o medicinskoj zatiti "Generale Nor-

mativum Sanitatis" 1770. godine koji je definirao sve kljune zadatkezdravstvene zatite u Monarhiji. Velik dio toga zakona posveen je Sani-tarnom kordonu u Vojnoj granici, to pokazuje da je taj kordon imaoizuzetno velik znaaj za tadanji beki Dvor.

Kljune rijei: Slavonija, Vojna granica, Sanitarni kordon, carica MarijaTerezija, zdravstvena zatita, zakonodavstvo.

1. Populacijska politika - temelj interesa Marije Terezije zazdravstvenu zatitu stanovnitva

Prilikom stupanja na prijestolje 1740. godine Marija Terezija je zateklapraznu dravnu kasu i loe organiziranu vojsku, pa su tijekom sljedeih etr-deset godina ekonomska i vojna pitanja bila sredinji predmet interesa hab-sburke dravne uprave. Svoje nedovoljno obrazovanje Marija Terezija jenadomjestila iznimnim darom za biranje vjetih savjetnika koji su tijekomnjene vladavine u potpunosti izmijenili unutranje ureenje Habsburke

Monarhije. Osnovu za svoje reforme njeni su savjetnici crpili najvie iz pro-svjetiteljske filozofije koja je teila opem prosvjeivanju naroda i kamerali-stike ekonomske teorije iji je glavni cilj bio poveanje dravnih prihoda.

115scrinia slavonica 5 (2005), 115-143.


2/29

Ve su rani merkantilisti i kameralisti uoili da demografska politika imavrlo vanu ulogu za prosperitet svake drave, pa je poveanje stanovnitva

postalo opsesija svih europskih vladara tijekom 18. stoljea. I u HabsburkojMonarhiji su vodei kameralistiki teoretiari upozoravali na vanost dobredemografske politike. uveni beki profesor kameralnih studija Joseph vonSonnenfels toliku je vanost davao demografskoj politici da je i svoju poz-natu trotomnu knjigu "Grundstze der Polizey-, Handlung- und Finanz-wissenschaft" zapoeo upravo s razmatranjem tog problema, zakljuivi da sekod donoenja svakog zakona zakonodavac prvo treba upitati pogoduje li tajzakon poveanju stanovnitva ili ne.1 Takva afirmacija demografske politikepotaknula je kod kraljiinih savjetnika velik interes i za zdravstvenu zatitustanovnitva, koju je trebalo gotovo ni iz ega sagraditi, jer do poetka njene

vladavine u Monarhiji nije postojao nikakav dravni sustav zdravstvene skrbi.

2. Zdravstvene prilike u slavonskom Provincijalu prije terezijanskihzdravstvenih reformi

U Slavoniji je tijekom prve polovine 18. stoljea zdravstvena skrb bilapreteno u rukama sveenika, te raznih priuenih ranarnika i brijaa.2

Posebno su na glasu bili franjevaki i isusovaki lijenici koji su u sklopusvojih samostana imali i apoteke. Svaki vei franjevaki i isusovaki samo-

stan imao je neku osobu koja se bavila lijenitvom i farmacijom, pa su bilepoznate franjevake apoteke u Virovitici i Osijeku3 , te isusovaka u Poegiu kojima su radili brojni ugledni lijenici-redovnici.4

Franjevaka tradicija njegovanja lijenikog i apotekarskog znanja vrloje stara. Poznato je da su franjevci Bosne Srebrene, koja se u 17. i prvoj polo-vini 18. stoljea protezala i na Slavoniju, bili ugledni lijenici u naim kraje-vima pod osmanskom vlau, pa su ih ak i Osmanlije esto pozivali radimedicinskih usluga. Ta je tradicija franjevakog lijenitva u Slavoniji ijunoj Ugarskoj nastavljena i nakon osloboenja od osmanske vlasti. Potvr-da velikog znaaja redovnike medicinske prakse vidljiva je i iz injenice dasu najstariju medicinsku knjigu na hrvatskom jeziku objavili upravo franjev-ci. Radi se o dvojezinom latinsko-hrvatskom izdanju knjige Flos medici-nae/Cvit likarije, koja je izdana 1768. godine u Budimu. Cvit likarije jezapravo prijevod djela Flos medicinae, poznatog i kao Salernitanske re-

116 R. Skenderovi}: Zdravstvene reforme Marije Terezije ...

1 Joseph von SONNENFELS, Grundstze der Polizey-, Handlung- undFinanzwissenschaft(Wien, 1765.-1772.), Knj. I, 18.-19.

2 Vukovarska je opina ve 1736. godine plaala opinskog ranarnika. - Vlado HORVAT- Filip POTREBICA: Srijemska upanija, Vukovarsko vlastelinstvo i trgovite Vukovar, u:Vukovar vjekovni hrvatski grad na Dunavu, Zagreb 1994, 168.

3 Josip BSENDORFER, "Osjeka ljekarua, Zbornik Mursa, Osijek 1936, 57.4 Friedrich von TAUBE,Historische und geographische Beschreibung des Knigreichs

Slavonien und des Herzogtum Syrmien, Band I-III, Leipzig, 1777., 165.-166.


3/29

gule, jedne od najpoznatijih srednjovjekovnih higijensko-didaktikih knji-ga, nastale jo u 13. stoljeu.5 Urednik i prevoditelj te knjiice bio je fraEmerik Pavi, profesor na franjevakom fakultetu u Budimu. Mada se radisamo o prijevodu, sama injenica da su "Salernitanske regule" objavljene nahrvatskom jeziku predstavljala je velik napredak u zdravstvenom obrazova-nju kako Pavievih franjevaca provincije sv. Ivana Kapistranskog tako i svihHrvata u Slavoniji i Ugarskoj.

Franjevaki i isusovaki redovnici bili su u mnogim krajevima ne samoapotekari, nego esto i jedini lijenici. Tako je, primjerice, u Vukovaru kaolijenik djelovao poznati franjevac Petar Dombaj Saboljevi, koji je 1763.godine ostavio rukopis o narodnoj medicini.6 Vano sredite zdravstvene za-tite u to je vrijeme bio i franjevaki samostan u Virovitici, gdje je 1735. godi-

ne zapoeo svoje djelovanje fra Bonifacije Gerber, izueni ranarnik.7

On jepored ranarnikog posla vodio i malu samostansku apoteku koja je bila toli-ko vana za itavu virovitiku okolicu da je godine 1748. od Virovitikeupanije poela dobivati pomo od 60 forinti. U obrazloenju odluke o finan-cijskoj pomoi upanijska skuptina je navela da na podruju itaveVirovitike upanije od Osijeka do Koprivnice nema niti jednog drugog lije-nika ni ljekarnice, to dovoljno govori o tadanjim zdravstvenim prilikamaslavonskog Provincijala.8

Osim franjevaca snanu medicinsku djelatnost imali su i isusovci.Miroslav Vanino istie primjer isusovca Franje Ks. Rovisa koji je gotovo tri

desetljea (od poetka 18. stoljea do kraja dvadesetih godina) djelovao uPoegi kao lijenik, a osnovao je i svoju malu ljekarnu.9 Rovis je lijeiomnoge ljude, pripadnike svih stalea, ne samo u Poegi nego i u iroj okoli-ci, sve do Naica i Slavonskog Kobaa. O Rovisovom ugledu i strunostisvjedoi injenica da mu je papa Klement XI. osobno potvrdio dozvolu da sebavi lijenikom praksom.10 Rovisova je apoteka desetljeima bila jedinamedicinska institucija u Poekoj upaniji, ba kao to je sluaj bio i s fra-njevakom apotekom u Virovitici, pa je time njen znaaj bio vei. Tijekomtridesetih godina 18. stoljea nema podataka o isusovakoj apoteci, ali je poz-nato da su poetkom etrdesetih godina isusovci u Poegi ponovno otvorili


5 U Salernu, gradu u junoj Italiji, jo je u 7. stoljeu osnovan benediktinski samostan,uz koji se u 9. stoljeu razvila medicinska kola, koja je u srednjem vijeku postala poznata iizvan Italije. Hrvoje TARTALJA, predgovor u:Flos Medicinae/Cvit likarije, Split, 1980., 9.-11.

6 Vlado HORVAT - Filip POTREBICA: Srijemska upanija, Vukovarsko vlastelinstvo itrgovite Vukovar, 168.

7 Fra Bonifacije Gerber je vodio franjevaku ljekarnicu sve do 60-ih godina 18. stoljea.- Berislav MOSTOVAC, Zdravstvo u Virovitici, Virovitica izabrane teme, Virovitica,1996., 189.

8 Isto, 189.9 Miroslav VANINO,Isusovci i hrvatski narod, II, Zagreb, 1987., 531.10 Isto, 531.


4/29

veliku apoteku u ije su opremanje uloili za ondanje prilike velik novac odoko 1800 forinti.11 Miroslav Vanino navodi da su ljekarnu vodili braapomonici (coadjutores temporales) Sebastijan Grandtner od 1741. do 1743.,Martin Sagar od 1743. do 1760., Karlo mihei 1761. do 1763. i Ivan K.Pleydl od 1764. do 1765. godine.12 Vanino nita ne zna o Pleydlovom nas-ljedniku, ali je u matinoj knjizi umrlih poeke upe godine 1769. zabil-jeena smrt tridesetestogodinjeg Matije Plendlea iz Karlovca koji je bioApothecae laborator in Collegio Soc. Jes., to znai da je on vjerojatnonaslijedio Pleydla i vodio apoteku do 1769. godine.13Nakon Matije Plendlavoditeljem isusovake apoteke je postao Pavao Thaller koji je nakon uki-danja isusovakog reda 1773. godine oproten od redovnikih zavjeta, pa jekao civil dalje nastavio voditi apoteku.

Od svjetovnih osoba lijenitvom su se najee bavili ranarnici i brijai.Slavonski ranarnici najee su dolazili iz vojnih postrojbi koje su stalno pro-lazile kroz Provincijal. Ranarnici (njem.Feldtscherer) su u vojsci imali pri-liku dobro nauiti svoj zanat i podlijegali su odreenoj kontroli svojeg rada.Meutim u Slavoniji su i brijai u velikom broju obavljali ranarnike poslo-ve. Prema Kamilu Firingeru brijaki je zanat u novom vijeku obuhvaao cje-lokupnu njegu tijela, to je ukljuivalo kupanje i masau, ianje i brijanje,pedikuru i manikuru. Povremeno je u sklopu tih djelatnosti trebalo uinitiprave male kirurke zahvate, pa su se s vremenom brijai specijalizirali i za"niu kirurgiju".14 Brijaki obrt je u 17. stoljeu doivio pravu ekspanziju pa

su se mnogi brijai specijalizirali za razliite djelatnosti. Kupalini voditelji(lat. balneator, njem.Bader) usmjerili su svoju djelatnost na otvaranje kupa-lita sa svrhom higijenskog pranja i medicinskog lijeenja kupkama imasaama, a tonzori su se posvetili ianju i brijanju. U mnogim su veimgradovima Habsburke Monarhije postojali ak odvojeni cehovi balneatora itonzora, koji su esto bili u svai zbog toga jer se nisu mogli dogovoriti okopodjele medicinskih usluga koje bi svaki od tih cehova imao pravo obavlja-ti.15 Kupalini voditelji (balneatori) bili su prisutni u itavoj HabsburkojMonarhiji, pa zauuje da ih tijekom 18. stoljea nije bilo u Slavoniji, pogo-tovo zbog velikog broja termalnih izvora, po kojima je Slavonija bila slavna.

To je zapazio i Friedrich von Taube koji je o tome problemu pisao u svojemputopisu. Iz njegovih zapisa saznajemo da je usprkos brojnim izvorima ter-malnih voda, jedino tadanje slavonsko kupalite bilo sagraeno 1762. godi-


11 Isto, 687.12 Isto, 687.13 oriundus Carlostadio, umro 5. travnja 1769. (36 g.) - Arhiv katedralne crkve sv.

Terezije u Poegi, Matina knjiga umrlih Poeke upe sv. Duha 1717.-1774. godine,14 Kamilo FIRINGER, "Osjeki magistrat ograniuje god. 1746. rad brijaa i kirurga",

205.15 Primjer takvog sukoba izbio je u 17. stoljeu u Trnavi. Cehovi balneatora i tonzora nisu

se mogli dogovoriti oko razgranienja svoje djelatnosti sve do 18. stoljea. - Franciscus Xav.LINZBAUER, Codex sanitario-medicinalis, II, 45.-48.


5/29

ne u Daruvaru i da je imalo puno posjetitelja jer su, kako Taube tvrdi, u njslani bolesni vojnici iz itave Slavonije. Ostali izvori termalnih voda nisu se

koristili zbog nedostatka medicinskih djelatnika, ali djelomino i zbog pri-jetnje od razbojnika koji su u ono vrijeme jo uvijek ugroavali sigurnost umnogim dijelovima Slavonije.16

Nizak stupanj urbanog razvoja slavonskih gradova utjecao je na injeni-cu da u Slavoniji tijekom 18. stoljea nije postojala podjela na balneatore,tonzore i kirurge, pa su se u Slavoniji brijaki majstori nazivali jednostavnobrijaima, a u sluajevima kad su radili i kirurke poslove koristili su za sebei naziv kirurzi. Meutim, ve od prve polovine 18. stoljea pored brijaa uSlavoniji djeluju i kirurzi koji su se bavili samo lijenikim pozivom.

Zbog malog broja brijaa i kirurga oni u slavonskim gradovima nisuimali svoje cehove nego su bili ulanjeni u druge cehove.17Najee su bililanovi "njemakih cehova", kao to je bio primjer u Poegi. Njemaki ceho-vi u Slavoniji su uglavnom okupljali elitne zanate koji su bili orijentiraniprema viim staleima (bogatim graanima, sveenstvu i plemstvu) ili su biliposebno sloeni, kao to je primjerice bilo pivarstvo. Zato bi se iz lanstvakirurga u njemakim cehovima moglo zakljuiti da je njihovo zanimanje biloposebno cijenjeno. Osim toga, njemaki su cehovi uglavnom okupljali oneobrte koji su svoju tradiciju vukli iz njemakih zemalja (kao primjerice piva-ri i njemaki krojai), pa bi se iz toga moglo zakljuiti da su kirurzi u

Slavoniji radili na temelju znanja i metoda koje su koritene u njemakimzemljama. Njihovo lanstvo u njemakim cehovima bilo je i posljedica i-njenice da su mnogi kirurzi-obrtnici doista etniki bili Nijemci.

Cehovsku organiziranost kirurga i ranarnika pratila je jo jedna pojavakoja je bila karakteristina za tadanju cehovsku organizaciju, a to je bilapojava enidbenih veza unutar cehova. Takvu pojavu potvruje nekolikoprimjera ivotopisa kirurga grada Poege.

Jedan od najstarijih poznatih kirurga u Poegi bio je Dominik Prunnerkoji je u izvorima zapisivan kao kirurg i vojni ranarnik (chyrurgus i feldt-

scherer). Prunner se u Poegi spominje ve 1739. godine, pa je sigurno da jeon bio jedan od malobrojnih lijenika koji su pomagali stanovnicima Poegeprilikom katastrofalne epidemije kuge 1739. godine. U gradu je djelovao svedo svoje smrti 1771. godine, a iza sebe je ostavio udovicu Mariju i nekolikodjece. Ponovna udaja udovica nakon smrti bila je uobiajena pojava u todoba, pa se Marija nakon njegove smrti ponovno udala za lijenika koji je umatinoj knjizi poeke upe sv. Duha zapisan kaoMaximilian chyrurgus, okojem kasniji izvori nita ne govore. enidbene veze meu lijenikim obi-teljima potvrdila je i Dominikova ker Franciska koja se takoer udala za


16 Friedrich W. von TAUBE, nav. dj., 180.17 Prema nekim autorima u Osijeku je postojao ceh brijaa-kirurga, ali se o njemu nita

ne zna - Od turskog do suvremenog Osijeka, Osijek 1996, 41.


6/29

lijenika,Matiju Andreasevicha iz Karlovca, pa ovi primjeri potvruju da suse keri i udovice kirurga-obrtnika esto udavale za majstore istog zanata.18

Sauvani povijesni izvori, vezani uz povijest slavonskog Provincijalatijekom 18. stoljea, ne spominju esto kirurge koji su tada djelovali uSlavoniji, pa o njima znamo vrlo malo. Stoga je vrlo vano ve samo utvri-vanje postojanja i djelovanja pojedinih slavonskih kirurga. Pored ve spo-menutih poznati su jo neki kirurzi koji su djelovali u Poegi tijekom 18. sto-ljea. Meu njima su Franciscus Erbes, koji je u Poegi ivio etrdesetihgodina 18. stoljea19, Christian Rudolff, koji je ezdesetih godina obnaaodunost gradskog lijenika20, te Georgius Muncsevich koji je takoer ezde-setih godina ivio i radio u gradu.21 Mogue je da su uz Dominika Prunnerato bili svi kirurzi koji su u to vrijeme djelovali ne samo u Poegi nego u ita-

voj Poekoj upaniji. Potvrdu za takav zakljuak donose sauvani popisiupanijskih obrtnika iz sedamdesetih godina 18. stoljea, koji pokazuju da jebroj kirurga u itavoj Poekoj upaniji bio jako mali. Primjerice, iz 1773.godine je sauvan popis obrtnika Poeke upanije prema kojem su te godi-ne u upaniji radila svega tri kirurga-obrtnika, a uz njih je majstorski zanatuio i jedan kalfa. S obzirom na tadanju populaciju upanije od preko 60000stanovnika taj je broj kirurga pokazivao da je tada na svakih 20000 ljudi dola-zio tek jedan kirurg, koji uz to nije ni bio fakultetski obrazovan za medicin-sku djelatnost.22

Kirurzi-obrtnici su sve do dolaska fakultetski kolovanih lijenika obna-ali i najvanije lijenike dunosti u Slavoniji. Primjerice od godine 1760.do 1769. spominje se u razliitim izvorima Virovitike upanije kirurg Georg(Georgius) Ritter. Taj je kirurg 1769. godine bio zapisan u popisu obrtnikaosjeke Tvre kao chyrurgus Comittatensis, to znai da je on kao obiankirurg-obrtnik u to vrijeme obnaao dunost upanijskog lijenika, najvielijenike funkcije u upaniji.

Navedeni popis osjekih obrtnika pokazuje da je broj kirurga u trimaosjekim municipijima bio ukupno mnogo vei nego u itavoj Poekojupaniji. Pored Georga Rittera u istom su popisu u Tvri zapisani jo i kirurg

Joannes Neumann te apotekar Wilhelm Natorp. U isto vrijeme u Donjemgradu je zabiljeen kirurgMichael Brezovicz, a u Gornjem gradu su djelova-liAndreas Ratgeeb iPeter Schutz.23 Neki izvori iz prethodnih godina dono-


18 Arhiv katedralne crkve sv. Tereze u Poegi (ASTP), Matina knjiga vjenanih upe sv.Duha 1717.-1799. g.

19 Isto, Matina knjiga krtenih upe sv. Duha 1699. 1772. godine, 19. lipnja 1745.20 Isto, Matina knjiga vjenanih upe sv. Duha 1699. 1772. godine, 2. travnja 1762.21 Isto, Matina knjiga krtenih upe sv. Duha 1699 . 1772. godine, 16. veljae 1761.

i 5. lipnja 1763.22 HDA, Hrvatsko kraljevsko vijee, No53/1774.23 Magyar Orszgos Levltar (MOL), E 27, cs. 4 (1770.-1772. godina) popis trgovaca

i obrtnika Osijeka za godinu 1769.


7/29

se jo neka imena osjekih kirurga-obrtnika pa je poznato da su 1746. godi-ne u Osijeku radiliLorenz Nickhlosch iEgidius Schill, a 1753. godine iIgnacHamberger.24

Stalna prisutnost brojnih vojnih postrojbi imala je velik utjecaj na razvojzdravstvene zatite u Slavoniji, jer su mnogi kirurzi-obrtnici u slavonskiProvincijal stigli s vojskom, koja je dolazila na zimovanje ili je prolazila zbogvojnih operacija. Tako je primjerice sauvan dokument iz kojeg saznajemo dase godine 1754. u Virovitici zaposlio kao kirurgFerdinand Hellenovich, kojije prije toga radio u Koprivnikoj granici (in Confinio Capronczensi)25, a zave spomenutog upanijskog kirurga Georga Rittera postoji zapis da je prijeradio u Baaden Badensi Regimine Militi.26 Takoer, u Poekoj upanijipostoje slini primjeri doseljavanja kirurga iz Vojne granice, pa se, primjeri-

ce, godine 1772. u Poegi vjenao i ostao ivjeti Antonius Ropp, kirurg izSlavonskog Broda, odnosno iz Brodske regimente.27 Iz ova tri primjera jevidljivo da je na razvitak medicinske zatite u Slavoniji jako utjecala prisut-nost Vojne granice, jer su vojne vlasti u Granici drale zdravstvenu zatitu navisokom nivou i zapoljavale velik broj medicinskog osoblja.

Jedan od najveih problema zdravstvene zatite tijekom 18. stoljea bioje nedostatak kolovanih primalja, to je znatno utjecalo na mortalitet rodiljai novoroenadi. Za razliku od vojnih ranarnika, brijaa i kupalinih majsto-ra, koji su morali egrtovati i poloiti majstorski ispit, babice nisu sve do

poetka 18. stoljea imale nikakvu edukaciju, osim iskustvenog uenja oddrugih babica. Nedostatak ak i minimalne medicinske obrazovanosti babicauzrokovao je smrt brojnih rodilja i mnoge novoroenadi. Primitivno drut-vo inilo je itavu situaciju jo gorom jer su primalje esto u svojem radu zauspjeni porod koristile i razliite magijske rituale. Naalost, takva je aktiv-nost esto puta imala podrku od samih rodilja i njihove rodbine, jer je zbogvelike neukosti vladala opa sklonost mistinosti i magiji. Glavni protivnikmagijskih obreda stoljeima je bila Katolika crkva, koja ih je zabranjivala izvlastitih teolokih razloga, pa su posebice tijekom 17. stoljea primalje bilejedna od najeih meta istraga protiv vjetica.28 Upravo zbog este pojavenadrilijenitva Katolika je crkva tijekom 18. stoljea odluila preuzeti kon-trolu nad radom babica. Ta je kontrola imala iskljuivo vjerske razloge i nijeobuhvaala struno-medicinski aspekt njihovog rada. Crkva je, zapravo,samo eljela da se za primalje izaberu pobone ene i da se od upnika ospo-sobe za krtenje djeteta u sluaju njegove ivotne opasnosti prilikom poro-


24 Kamilo FIRINGER, "Osjeki magistrat", 207.-208.25 HDA, Virovitika upanija, Proth. Congreg. , knj.2, 9. prosinca 1754., p.88226 HDA, Virovitika upanija, Proth. Congreg, knj. 5, 12. kolovoza 1765., p. 2277.

27 Arhiv katedralne crkve sv. Tereze u Poegi, Matina knjiga vjenanih 6. srpnja 1772.28 Mirko GRMEK, O metriji pupkoreznoj: o ivotu i radu varadinskog lijenika Ivana

Krstitelja Lalanguea, Zagreb 1958., 16.


8/29

da, to se ispitivalo prilikom kanonskih vizitacija.29 Zbog takvog odnosaKatolike crkve prema radu primalja u kanonskim vizitacijama slavonskih

upa iz 18. stoljea postoje brojni zapisi iz kojih se moe saznati koliko jeprimalja djelovalo na podruju slavonskog Provincijala. Primjerice, prilikom

kanonske vizitacije Osijeka 1754. godine zabiljeeno je da je u Tvri radilajedna primalja, dok su Gornji i Donji grad imali svaki po etiri primalje.30

Brojni drugi primjeri popisa primalja po upama pokazuju da je broj prima-lja bio mnogo vei od broja lijenika, ali je njihova medicinska neukost pred-stavljala velik problem.

3. Najvaniji uzronici smrtnosti

Nizak stupanj razvoja medicinske znanosti 18. stoljea esto je ostav-ljao lijenike bespomonima pred brojnim bolestima od kojih je umiralotadanje stanovnitvo. O tim bolestima ni danas ne znamo mnogo jer su ihtadanji ljudi esto mijeali i krivo opisivali. U rijetkim sluajevima kadase u matinim knjigama umrlih navodio uzrok smrti upnici su davali samoope opise znakova bolesti iz kojih se ne moe pouzdano utvrditi o kojoj sebolesti radilo; najee su se kao uzroci smrti navodili groznica, diareja,difterija i boginje.

Zbog opih drutvenih prilika i slabe razvijenosti medicinske znanostiljudi su u Europi tijekom 18. stoljea jo uvijek ivjeli u velikoj nehigijeni,to je pogodovalo brojnim infekcijama, koje su esto zavravale smrtono-snim posljedicama. Nehigijena je naroito velik danak odnosila meu poro-diljama i novoroenadi, pa su obje kategorije sve do kraja 18. stoljea imalevrlo visok stupanj smrtnosti.31 Visoka smrtnost porodilja i novoroenadividljiva je i u slavonskim matinim knjigama iz tog vremena, koje su punezapisa o smrti djece i njihovih majki u prvim tjednima poslije poroda. Takovisoka smrtnost ena snano je utjecala i na drutvene prilike, pa je sve do

kraja 18. stoljea bila esta pojava "drugih brakova", a problem siroadi slo-vio je kao jedan od najvanijih drutvenih problema svih tadanjih gradova isela.32


29 Zbog nehigijenskih uvjeta i zbog nestrunosti babica, esto se dogaalo da su djecaumirala prilikom samog poroaja, pa su babice zaista esto obavljale takva krtenja.Primjerice u Poegi: 1775. godine Egedusevich Catharina, 1774. godine Anna filia GeorgiiMaljevac arhiv katedralne crkve sv. Terezije u Poegi, Matina knjiga krtenih upe sv. Duha1717.-1799. g.

30Kanonske vizitacije Osijeka 1732.-1761., ur. Stjepan Sran, Osijek 1997., 26. i 31.

31

Jeremy BLACK,Eighteenth Century Europe, London 1990., 10.32 U povijesnoj demografiji upotrebljava se pojam "drugih brakova" koji oznaava ue-stalost ulaska mukaraca i ena u nove brakove nakon smrti branog partnera. Analiza "dru-gih brakova" provodi se kao jedna od metoda analize mortaliteta stanovnitva.


9/29

Najvei uzronik visokog mortaliteta u predmodernoj fazi, koja je uEuropi trajala do kraja 18. stoljea, bile su epidemije zaraznih bolesti.Najpoznatije zarazne bolesti su u to doba bile boginje (kozice i ospice), mala-rija, difterija, dizenterija, kuga i tifus. Za pojavu nekih od tih bolesti uSlavoniji tijekom 18. stoljea ne znamo gotovo nita. Velike boginje (crnekozice ili variola vera) su primjer bolesti koja je u Europi u to vrijeme bilavrlo est uzronik smrtnosti, a u Slavoniji o njima nema nikakva spomena.

Pored velikih boginja, ni o dizenteriji u onodobnoj Slavoniji nema poz-natih povijesnih izvora. Ta je bolest bila udomaena u ruralnoj Europi, a pri-mitivne sanitarije i loa ishrana u to vrijeme uinile su od nje ozbiljnu poastkoja je odnosila na tisue ivota.33 U Banskoj Hrvatskoj dizenterija je najvieharala na podruju Hrvatskog zagorja, gdje je ostala prisutna sve do prve

polovine 20. stoljea.34

Ipak, vrlo je mogue da je dizenterija bila esta poja-va i u Slavoniji, pogotovo zbog stalne prisutnosti raznih vojski i brojnih izb-jeglica. Tijekom velikih ratova esto su se javljale crijevne epidemije meuvojnicima koje su ponekad odluivale i o pobjednicima. Jedan primjer takvevelike epidemije dogodio se u Slavoniji tijekom austro-turskog rata 1737.godine, kada je prema svjedoenju franjevakog kroniara meu carskomvojskom zavladala dijareja od koje je oboljelo nekoliko tisua vojnika, amnogi su na kraju i umrli. Vojnici su se lijeili po mnogim mjestimaSlavonije, pa je mogue da je ta epidemija zahvatila i lokalno stanovnitvo,ali o tome dosad poznati povijesni izvori nita ne govore.35

Difterija je takoer bila esta onodobna bolest, a pogaala je posebnomalu djecu. Poznati su neki sluajevi difterije u civilnoj Hrvatskoj, koji sudoveli do velikih tragedija u nekim gradovima i selima.36 U civilnoj Hrvat-skoj poznat je bio i pjegavi tifus, koji je kod nas bio epidemian, dok je uMaarskoj vladao endemino pod imenomMorbus petechialis hungaricus .37

Nedostatak povijesnih vrela o rasprostranjenosti tih bolesti u Slavonijitijekom 18. stoljea posljedica je opeg nedostatka kolovanog lijenikogosoblja sposobnog da utvrdi prisutnost pojedinih zaraza, pa se rairenostveine zaraznih bolesti iz toga vremena ne moe utvrditi. Samo za malariju i

kugu, dvije najrairenije zarazne bolesti postoji dovoljno velika koliinaarhivske grae koja dozvoljava djelominu analizu uestalosti i razmjera tihepidemija.


33 Jeremy BLACK, nav. dj., 6.34 Lujo THALLER,Povijest medicine u Hrvatskoj i Slavoniji od godine 1770. do 1850.,

Karlovac 1927., 19.35 Ivan KOPIJAREVI STRAEMANAC, Povijest franjevake provincije Bosne Sre-

brene, Zagreb, 1993., 78.-79.36 Iz vremena Marije Terezije poznata je jedna epidemija difterije koja je u Varadinu

usmrtila ak 200 djece. Meu njima je bila i ker jedinica upanijskog lijenika Lalangua. -Mirko GRMEK, nav. dj., 3.

37 Lujo THALLER, nav. dj., 20.


10/29

Malarija je u Slavoniji bila endemijska bolest zbog brojnih movara kojesu prekrivale velike povrine.Malarina podruja predstavljala su velik pro-

blem posebice za nove doseljenike koji su bili podloniji malariji oddomaeg stanovnitva jer je ono ve stvorilo odreenu genetsku otpornost, paje od nje stradalo u manjem broju. Velik pomor malarija je u Slavoniji izazi-vala kod doseljenih Nijemaca, o emu svjedoi Friedrich von Taube, koji pieda se zbog toga Osijek i Petrovaradin nazivaju grobljem Nijemaca.38 Velikasmrtnost njemakih doseljenika od malarije nije bila samo slavonska poseb-nost. Ona je zabiljeena u svim podunavskim regijama u koja su Nijemcidoseljavali tijekom 18. stoljea, posebice u Bakoj i Banatu. Zbog njene stal-ne prisutnosti u Banatu, malariju su u junoj Ugarskoj nazivaliWechselgieber oder banater Fieber.39 Velika smrtnost od malarije tjerala je

dravne vlasti na traenje naina borbe protiv te bolesti, ali u tome ih jesprjeavala tadanja nedovoljna razvijenost medicinske znanosti, koja nijeznala to je uzrok malarije i tko su prenosnici.

Usprkos nepoznavanju osnovnih injenica o toj bolesti medicinski sudjelatnici ve prije osamnaestog stoljea pravilno posumnjali da malarija imaveze s movarama. Tako je nastalo znanstveno miljenje da su movare nez-drave jer proizvode nezdrava kuna isparavanja nazvana mijazmi. Prvi diotog miljenja pokazao se djelomino tonim, a drugi u potpunosti krivim.Mada je ve u 16. stoljeu teorija mijazama negirana od strane nekih lijeni-ka, ona je sve do poetka 19. stoljea uvaavana u Europi kao opeprihvae-

na teorija.40 Tako je kriva teorija ipak stvorila dobar nain borbe protiv mala-rije jer su u osamnaestom stoljeu mnoge europske drave, ukljuujuiHabsburku Monarhiju, zakljuile da treba pristupiti isuivanju movarazbog njihovog tetnog utjecaja. Osim zdravstvenih razloga, postojali su i eko-nomski razlozi isuivanja movara, jer su tako stvorene velike nove obradivepovrine. Svakako, tijekom 18. stoljea brojne su movare nestale ljudskimdjelovanjem, to je u mnogim sredinama povoljno djelovalo na razvoj sta-novnitva, jer su isuivanjem movara unitena brojna stanita prenosnikamalarije - komaraca anopheles. Meutim, i u ovom sluaju nedostatak izvo-ra ne dozvoljava kvantitativnu analizu utjecaja isuivanja movara na sma-

njenje mortaliteta uzrokovanog malarijom, pa se o pozitivnom uinku tihvelikih zahvata u prirodu moe samo spekulirati.

Zbog rairene malarije, brojnih movara i vjerovanja u teoriju mijazmi,Slavonija je u Habsburkoj Monarhiji smatrana izuzetno nezdravom regijom,izloenom stalnoj opasnosti od epidemija. Takva negativna percepcija Slavo-


38 Friedrich W. von TAUBE, nav. dj., 18.39 Godine 1794 prodavano je u apoteci u Temivaru 17-18 funti kinina dnevno. - Dr.

Duan J. POPOVI, Srbi u Vojvodini, Novi Sad, 1959, 27.40

Prvi je Girolamo Fracastoro (1483.-1553.), lijenik iz Verone, u svojem djeluDe con-tagione et contagiosis morbis pobio Galenovo uenje da se zarazne bolesti ire mijazmama ipostavio teoriju da te bolesti ire sitna, nevidljiva tjeleca (seminaria contagionum).

Medicinska enciklopedija, knj. V, "Kuga", 188.


11/29

nije jo je vie bila pojaavana injenicom da je Slavonija bila pograninaregija u susjedstvu osmanskih krajeva Bosne i Srbije u kojima su stalno izbi-

jale epidemije kuge, u ono vrijeme najopasnije zarazne bolesti.

41

Osim ovihprirodnih i geografskih negativnosti Slavoniju je pratio i glas zaostale zemljebez ikakvih zdravstvenih ustanova42 i s velikim manjkom medicinskog osob-lja.43 U takvim uvjetima nije se mogao oekivati znaajan porast stanovnit-va, pa je Slavoniji reforma zdravstvene zatite trebala vie no ijednoj drugojregiji Monarhije.

Zbog nepouzdanosti zapisa o epidemijama iz najranijih razdoblja nemoe se sa sigurnou rei kada se u Europi prvi puta pojavila kuga. Prvaeuropska epidemija kuge, za koju se pouzdano zna da je zaista bila kuga,zabiljeena je u vrijeme vladavine bizantskog cara Justinijana u VI. stoljeu.

Od tada pa sve do 18. stoljea kuga nije isputala Europu iz svojeg smrtono-snog zagrljaja. Iz stoljea u stoljee europsko je stanovnitvo stradavalo odte opasne zarazne bolesti, a ljudski su gubici bili ogromni. Europski vladaristoljeima nisu imali u borbi protiv kuge ba nikakvo sredstvo koje bi moglozaustaviti njen smrtonosni pohod. Tek je dubrovako otkrie karantene u 14.stoljeu djelomino zatitilo stanovnike pojedinih mjesta. Karantene su bilenamijenjene prvenstveno zatiti gradova od epidemija koje bi u grad moglidonijeti putnici. Nakon Dubrovnika metoda karantene poela se primjenjiva-ti i u drugim primorskim gradovima irom Europe. Stoga su od 14. stoljea ueuropskim gradskim lukama nastajali karantenski objekti u kojima su putni-ci i roba prije ulaska u grad trebali boraviti odreeni broj dana, koji se mije-njao ovisno o informacijama o rairenosti epidemija u susjednim zemljama.Takve mjere prilino su uspjeno titile primorske gradove od epidemija, alinisu mogle zaustaviti njihov prodor u gradsko zalee i u unutranjost konti-nenta.44


41 Taube pie da je plemstvo izbjegavalo ivjeti u Slavoniji izmeu ostalog i zbog loegglasa koji je obiljeavao tu zemlju zbog nezdrava zraka i mnogobrojnih pohara Friedrich

W. von TAUBE, nav. dj.48.42

Kako je loe ureena policija u itavoj Iliriji, ne osjea nitko bolje od onog tko putu-je kroz te divlje zemlje. Slavonija je kraljevina bez domova ubogih i bolnica, bez starakihdomova i lazareta, bez popravilita i ludnica, bez gostionica, bez siroadskih domova, bez

babica, bez ustanova za gaenje poara; ukratko, bez svega onog to jedna makar osrednjeureena policija odmah uvodi kao stvari neophodne i nune. - Isto, 136.

43Jer nadaleko i nairoko ne moe se nai ljekar ili apotekar ili ranarnik, to je veoma

neprijatna nezgoda u Slavoniji i u svim ilirskim zemljama. - Isto, 165.-166.44 O visokom stupnju zdravstvene zatite u dalmatinskim komunama jo u srednjem vije-

ku Glesinger pie sljedee:"Ve u 13. stoljeu imaju nai dalmatinski gradovi svoje stalno

namjetene lijenike, kirurge i apotekare, svoje zdravstvene propise koji su tono odreeni ugradskim statutima, a 1377. god. uvedena je u Dubrovniku prva karantena. U to vrijeme nijeni u Beu ni u ostaloj Austriji ni u veini zapadnoeuropskih zemalja bilo jo ni traga kakvom

organiziranom zdravstvu." Ladislav GLEISINGER, "Utjecaj Bea i njegove medicinskekole na razvoj medicine u Hrvatskoj", Acta Historica Medicinae Pharmaciae Veterinae,God. XIV, 1 (1974.), 6.


12/29

Poetkom 18. stoljea kuga se poela polako povlaiti iz Europe.Francuska epidemija koja je zahvatila Marseilles 1720.-22. godine smatra sezadnjom epidemijom kuge u zapadnoj i srednjoj Europi. Meutim, u Habs-burkoj Monarhiji kuga je ostala prisutna sve do poetka 19. stoljea. Pose-bice je snana bila epidemija koja se pojavila na poetku 18. stoljea. Negdjeoko 1703. godine kuga se prvo pojavila u Poljskoj, a 1708. godine i uUgarskoj. Ta je epidemija nastavila harati i sljedeih godina, pa kralj KarloVI. u jednom svojem patentu od 24. studenoga 1713. godine spominje dakuga u Poljskom Kraljevstvu hara ve 10 godina, a u Ugarskoj takoer ve 5godina.45 Godine 1709. zabiljeeno je da se kuga pojavila u rsekjvaru(njem. Neuhusel), Kecskemtu, Gyngysu, Budimu (Raitzen-Stadt) kao i uitavom kraju izmeu Dunava i Tise (izuzev Segedina i Arada) te uTransilvaniji.46 Tada je epidemija zahvatila i Prag, a na kraju je 1713. godineprela u Austriju i zahvatila Be u kojem je umrlo oko 9000 stanovnika.47 Toje bilo ujedno i zadnji put da je kuga pogodila glavni grad Monarhije. Godine1713. kuga se konano povukla iz Habsburke Monarhije na dulje vrijeme,mada je stalno bila prisutna na njenim granicama. Demografske posljediceepidemija kuge bile su ogromne, pa je prema nekim autorima samo u tomenaletu epidemije poetkom 18. stoljea stradalo oko 10% stanovnitvaUgarske.48

4. Zaeci stvaranja sustava zdravstvene zatite u prvoj polovini18. stoljea stvaranje zdravstvenih vijea i uspostavasanitarnog kordona

Jo krajem 17. stoljea velike su epidemije kuge natjerale dravne vlastida u veim gradovima potaknu osnivanja sanitarnih vijea koja su u kriznimtrenucima trebala voditi mjere za sprjeavanje irenja zaraznih bolesti. Takose, primjerice, ve tijekom epidemije kuge koja je 1692. godine pogodilaBudim i Petu spominje gradski Collegium Sanitatis, koji je imao zadatakprovoenja mjera protiv irenja bolesti.49 Velika epidemija kuge, koja je

poetkom 18. stoljea zahvatila itavu Habsburku Monarhiju, natjerala jebeki Dvor da osnuje jedno zdravstveno vijee na razini drave, koje je tre-


45 Franciscus Xav. LINZBAUER, nav. dj., I., 553.46 Isto, I., 397.47 Prema jednom izvjeu zaraeno je bilo tono 9565 osoba a umrlo je njih 8644. Isto,

I., 403.48 Jeremy BLACK, nav. dj. 4.49 Als ist solches anfnglich von dem Collegio Sanitatis, Regierung von dannen aber

Ihro Kaiyserl. Majest. die in Hungarn derentwegen vorzukehren fr nothwendig erachtet undan die Hand gegebene Vorsehungs-Anstalten der Hungarischen Geheimben Hof-Canzlei vonHof aus anzubefehlen, gehorsambst hintebracht worden:- Franciscus Xav. LINZBAUER,nav. dj., I., 371.


13/29

balo savjetovati samog kralja u borbi protiv irenja epidemije. To je vijeeubrzo dobilo naziv Dvorsko zdravstveno vijee i postalo sredinja institucija

zdravstvene politike bekog Dvora.Nije sasvim jasno kada je Dvorsko zdravstveno vijee poelo raditi.Prema jednom carskom mandatu koji je 5. srpnja 1711. godine potpisalaEleonora Magdalena Theresia, majka Karla VI. i Josipa I., ini se da jeDvorsko zdravstveno vijee osnovao Josip I. negdje izmeu 1710. i 1711.godine.50 Isto potvruje drugi carski mandat koji je potpisao Josipov bratKarlo VI. 25. studenoga 1712. godine, u kojem se Dvorsko zdravstvenovijee spominje kaoHoff Commission in Sanitts Sachen.51 Meutim, iz osta-lih se izvora moe zakljuiti da je u poetku to vijee imalo jurisdikciju samonad prostorom austrijskih nasljednih zemalja. Na takav zakljuak navodi

patent od 25. veljae 1712. godine u kojem Karlo VI. navodi da je dvije godi-ne prije u Pounu osnovana zdravstvena deputacija (Sanitatis Deputatio) zaUgarsko kraljevstvo i nareuje da se ista ponovno osnuje, pa se na temeljunjega moe zakljuiti da su 1710. godine osnovana dva sanitarna (zdravstve-na) vijea, jedno za austrijski dio i drugo za ugarski dio Monarhije, vjerojat-no zbog epidemije kuge koja je u to vrijeme harala HabsburkomMonarhijom.52 Iz injenice da je Karlo VI. 1712. godine traio njihovuponovnu uspostavu moe se zakljuiti da su zdravstvena vijea do 1712.godine bila privremeni organi koji su se uspostavljali u sluaju neposredneopasnosi od epidemije i rasputali nakon njenog povlaenja. Zbog ponovnogizbijanja epidemije 1712. godine beki je Dvor odluio da se ove komisijeponovno osnuju, ali su u sklopu borbe protiv kuge tada zapoeti i prvi kora-ci stvaranja sanitarnog kordona, pa su od te godine zdravstvene komisijeostale trajna dravna tijela u slubi odravanja kordona i unapreivanjazdravstvenih prilika.

Prema zakljucima Hrvatskog sabora vidljivo je da je podizanje sanitar-nog kordona u Hrvatskoj poelo jo 1709. godine, kada se donose prve odlu-ke o dozvoljavanju prelaska putnika iz Slavonije u tri sredinje hrvatskeupanije na za to odreenim prijelazima.53 Odluka Hrvatskog sabora bila je

samo dio opsene organizacije sistema sanitarnih kordona koje je pokrenuotadanji kralj Josip I. Sanitarni kordon trebao je fiziki odijeliti zaraenapodruja od nezaraenih. Njegova se linija uspostavljala obino uzdu nekerijeke uz koju su se postavljali vojnici i naoruani graani koji su sprjeava-li prelazak osoba i stvari iz zaraenih u nezaraena podruja. Kako su epide-mije kuge obino dolazile iz Osmanskog Carstva, odnosno u naim krajevi-


50 a piisimae memoriae novissime defuncta Cesareo-Reg. constituto Sanitatis Consilio- Franciscus Xav. LINZBAUER, nav. dj., I, 564.

51 Isto, I, 414.52 Isto, I, 411.53 16. prosinca 1709. - Zakljuci Hrvatskog sabora, sv. 2 (1693.-1715.), Dravni arhiv

NR Hrvatske, Zagreb, 1958., 416.


14/29

ma iz Bosne i Srbije, prva linija sanitarnog kordona bila je u stvari dravnagranica izmeu Habsburke Monarhije i Osmanskog Carstva. To je ujednobila i najvanija linija sanitarnog kordona, koja je jedina stalno djelovala.Meutim, u sluajevima kada bi epidemija uspjela preskoiti sanitarni kor-don i ui u Monarhiju stvarali su se novi sanitarni kordoni koji su ponovnoimali zadatak zaraeni dio Monarhije odijeliti od nezaraenog.

Prema mandatu koji je Josip I. izdao 27. prosinca 1709. godine odree-no je da se zbog kuge u Ugarskoj podignu tri sanitarna kordona. Prvi je kor-don trebao je prolaziti linijom Ostrogon - Stolni Biograd Simontornya Peuh Siget Sikls Osijek Vukovar Ilok - Petrovardin. Druga linijatrebala je prolaziti linijom Magyarvr (Ungarisch Altenburg) Gyr (Raab) Sopron (denburg) Szombathely (Stein am Anger) Szentgotthrd do

rijeke Mure, s druge strane Mure kroz akovec i Legrad, a na drugoj straniDrave kroz Varadin, Krievce i Viroviticu. Na sjeveru taj je koridor trebaoprolaziti s druge strane Dunava kroza Bratislavu, Trnavu, Leopoldstatt,Trenin i Illavu. Trea linija koridora trebala je prolaziti kroz mjesta uAustriji: Hainburg, Prellenkirchen, Bruck, Mannersdorff, Ebenfurth, WienerNeustatt i Kirchschlag.54 Iz ovog kraljevskog mandata je vidljivo da je bekiDvor 1709. godine odluio napraviti tri koncentrina polukruga, iji bi cen-tar bio Be, to znai da je sva ideja sustava sanitarnih kordona bila takopostavljena da glavni grad Monarhije bude najbolje zatien.

Josipov nasljednik Karlo VI. nastavio je bratovo djelo usavrava-njem sustava sanitarnih kordona, pa je reskriptom od 22. listopada 1728.osnovao stalni sanitarni kordon na granici s Osmanskim Carstvom, a 1737. jeizdao novi patent o zatiti od kuge. Negdje u to vrijeme su formirane sani-tarne komisije u Osijeku i Karlovcu, kao regionalne komisije zaduene zapraenje sanitarnih prilika i kontrolu sanitarnog kordona u svojem dijelu juri-sdikcije. Osjeka komisija bila je zaduena za prostor Slavonske vojne gra-nice i za civilnu Slavoniju, a karlovaka je djelovala na prostoru Karlovakoggeneralata.

Glavni predmet interesa sanitarnih komisija bile su epidemije: ljudske i

stone. Mrea sanitarnih komisija omoguavala je njihovu brzu komunikaci-ju i pravovremeno preventivno djelovanje u trenucima naglog prodora epi-demije. Tako su komisije od drugih komisija redovito dobivale izvjea ozdravstvenom stanju i eventualnoj pojavi epidemija na njihovom podruju,pa bi u sluaju dolaska epidemije do granica njihove jurisdikcije pravovre-meno mogle podii sanitarni kordon prema tome podruju i mobiliziratidodatno ljudstvo za njegovo uvanje.

Iz tog vremena ne postoje podaci o postojanju zagrebake sanitarnekomisije, pa je mogue da ta komisija nije tijekom tridesetih godina ni posto-jala. To potvrujuAnnuae Adama B. Krelia, koji je zapisao da je sanitarna

komisija u Banskoj Hrvatskoj osnovana tek 1756. godine, na elu s Ivanom


54 Franciscus Xav. LINZBAUER, nav. dj. , I, 397.


15/29

Juriiem kao predsjednikom. Kreli dalje nastavlja opis te komisije pazakljuuje da su ju muili, kao i sve ostale hrvatske institucije onog vreme-

na, nedostatak novca i posvemanja neorganiziranost dravnog aparata.

55

Iznavedenog se moe zakljuiti da je beki Dvor uspjeno proveo organizacijusanitarnog kordona u onom dijelu Hrvatske i Slavonije u kojem je bila vojnauprava direktno podreena Dvoru, a na prostoru Banske Hrvatske i na pro-storu Banske krajine koja je bila pod kontrolom Hrvatskog sabora ta organi-zacija se nije lako provodila. Taj primjer pokazuje da je u organizacijizdravstvene zatite beki Dvor dolazio do ozbiljnog problema neefikasnostidravnog aparata.

Hrvatsko-ugarsko plemstvo je prualo otpor svakoj reformi koja je dola-zila iz centra Monarhije jer im je kroz reforme djelomino oduziman suvere-

nitet, odnosno njihova politika mo. Zato su ak i zdravstvene reforme dje-lomino doivljavali kao zadiranje u njihov suverenitet. S druge strane samohrvatsko i ugarsko plemstvo nije bilo ni dovoljno obrazovano niti dovoljnoorganizirano za neku vlastitu inicijativu zdravstvene zatite na svojem terito-riju. Tako je u provoenju zdravstvenih reformi beki Dvor morao paralelnoprovoditi i upravne reforme koje bi joj stvorile instrumente za provoenjezacrtanih ciljeva, a hrvatsko i ugarsko plemstvo je u svemu uglavnom sme-talo. To su bili problemi koje je zatekla i Marija Terezija 1740. godine kadaje stupila na prijestolje. U sljedeih etrdeset godina njene vladavine ona jevelik dio truda posvetila upravo stvaranju upravnog aparata koji e lake pro-

vesti potrebne zdravstvene reforme u svim dijelovima Monarhije.

5. Gerhard Van Swieten i reforma studija medicine

Belgijski lijenik Van Swieten (1700.-1772.) je bio sredinja osobazdravstvenih reformi Marije Terezije. Njegov dolazak u Be iz Leidena 1745.godine oznaio je poetak velikih promjena u zdravstvenoj zatiti na podru-ju itave Monarhije, to e imati velikog utjecaja i na slavonski Provincijal.

Van Swieten je u Beu postao osobni lijenik Marije Terezije, ali njegova jeaktivnost uskoro osobnog kraljiinog lijenika pretvorila u nositelja do tadanajznaajnijih zdravstvenih reformi u Monarhiji. Svjesna loeg stanja zdrav-stvene zatite u svojim zemljama, Marija Terezija je potaknula van Swietenada krene u odlune reforme koje su trebale unaprijediti zdravstvene prilikenjene drave. Prvi korak trebalo je napraviti u samom Beu iji je medicin-ski fakultet jako zaostajao za europskim medicinskim dostignuima toga vre-mena. U potpunosti preputajui van Swietenu slobodne ruke, carica je 1749.godine na njegov prijedlog izdala patent koji je nametnuo novi nastavni planna bekom Medicinskom fakultetu i od njega stvorio suvremenu visokokol-

sku ustanovu.


55 Baltazar A. KRELI, Annuae ili Historija, Zagreb 1952., 332.


16/29

Nedostatak dovoljnog medicinskog kadra bio je velik problem za mladukraljicu, jer su u prvoj polovini 18. stoljea u Habsburkoj Monarhiji posto-

jala samo dva medicinska fakulteta u Beu i u Pragu. Zato je MarijaTerezija ubrzo nakon reformi na bekom Medicinskom fakultetu, odluilaotvoriti jedan medicinski fakultet i u Ugarskoj. Ta ideja u stvari nije bilanova, jer je ve kardinal Leopold Kollonics u svojemEinrichtungswerku kra-jem 17. stoljea pisao kako je potrebno u Ugarskoj osnovati medicinskifakultet koji bi kraljevini osigurao dovoljan broj kolovanih lijenika.56No,Ugarska je na svoj prvi medicinski fakultet ekala nakon te Kollonicsevepredstavke jo vie od pola stoljea. Stanje sa strunim medicinskim osob-ljem ipak je u Ugarskoj bilo mnogo bolje nego u Hrvatskoj i Slavoniji, jer sutijekom 18. stoljea diljem zemlje postojale brojne privatne medicinske kole

u kojima su polaznici uili osnove medicine i farmacije.57

Te kole ipak nisumogle zadovoljiti tadanje potrebe za visokoobrazovanim medicinskimosobljem, pa je u Egeru 1769. godine osnovana visoka medicinska kola.58

Meutim, ta je kola ubrzo ukinuta jer je iste godine osnovan medicinskifakultet u Trnavi (Nagyszombat), kao prvi medicinski fakultet na podrujutadanje Ugarske.59 Medicinski fakultet je u Trnavi djelovao skoro jednodesetljee sve do 1777. godine kada je trnavsko Sveuilite preselilo uBudim, pa je od tada Budimpeta postala sredite medicinskog istraivanja ivisokog kolstva. Reformom bekog i uspostavom trnavskog (kasnije budim-petanskog) medicinskog fakulteta Marija Terezija je napravila prvi veliki

korak u reformi zdravstva, stvorivi lijenike kadrove koji su bili u stanjuprovesti ostale reforme vane za unapreivanje zdravstvene zatite.

Novi doktori medicine imali su priliku zapoeti svoju karijeru u svimkrajevima Monarhije, jer je ve 1766. godine Marija Terezija zahtijevala dasvako kraljevstvo, upanija distrikt i grad zaposle fakultetski kolovane dok-tore medicine osposobljene za brigu o zdravstvenom stanju na svojem po-druju.60 Taj je zahtjev zbog otpora na terenu, nedostatka novca i nedostatkalijenika ponavljan iz godine u godinu, ali je imao uspjeha, pa su dotadanjipriueni brijai-kirurzi pomalo zamjenjivani s fakultetski kolovanim lijeni-

cima. Uporno inzistiranje kraljice na provoenju toga zakona imalo je utje-caja na sve krajeve Monarhije, pa su i u Bansku Hrvatsku zajedno sa Slavo-


56 Emil SCHULTHEISZ, Zur Geschichte des medizinischen Unterrichts in Ungarn vomfrhen Mittelalter bis 1769, Clio Medica, vol 6., No.1 (1971), 41.-48.

57Jedna od najpoznatijih takvih kola bila je Academia Molleriana u Besztercebnya(Neusohl) iji je osniva i jedini profesor bio Karl Otto Moller (1670.-1750.). - Emil SCHUL-THEISZ, Zur Geschichte der Pestinokulation im 18. Jahrhundert zugleich ein Beitrag zurGeschichte der Ungarisch- Deutschen medizinischen Beziehungen, Comm. de. Hist. Artis.

Med. (170-173), 2000, 5.-27.58 Emil SCHULTHEISZ, Zur Geschichte des medizinischen Unterrichts, 41.-4859 Franciscus Xav. LINZBAUER, nav. dj., II., 508.-510.60 Conc. Cons. No 1654., Mandatum Regium 6. April 1770. - Franciscus Xav. LINZ-

BAUER, nav. dj., II.


17/29

nijom poeli stizati fakultetski obrazovani lijenici koji su u sredinama ukojima su radili znatno unaprijedili razinu zdravstvene zatite. Van Swieten

je osobno sudjelovao u toj akciji, pa su brojni mladi lijenici dolazili u raznekrajeve Monarhije upravo na njegovu osobnu inicijativu.61 Jedan od najpoz-natijih sluajeva Van Swietenovog osobnog zalaganja za slanje mladih lije-nika u one krajeve Monarhije u kojima je zdravstvena zatita znatno zaosta-jala dogodio se u Varadinu gdje je na Van Swietenovu preporuku 1772.godine stigao mladi lijenik Ivana Krstitelja Lalanguea.62 Lalangue je uVaradinu zaista pristupio stvaranju sustava zdravstvene zatite prematadanjim najsuvremenijim znanstvenim kriterijima.

Prvi Lalangueovi koraci bili su vezani uz one dijelove zdravstvene za-tite koji su bili najloiji. Primjerice, u Varadinu poetkom 1770-ih nije radi-

la niti jedna kolovana primalja, pa je Lalangue jednu lokalnu enu koja sebavila primaljstvom u Varadinu, poslao na kolovanje u Be gdje je ona usp-jeno poloila primaljski ispit i vratila se u Varadin.63 Slino djelovanje ko-lovanih doktora medicine moglo se tijekom vladavine Marije Terezije pratitiu itavoj Habsburkoj Monarhiji, pa se moe rei da su Van Swietenovi ue-nici poeli tijekom ezdesetih i sedamdesetih godina graditi u HabsburkojMonarhiji moderni dravni sustav zdravstvene zatite.

6. Osnivanje slavonske Sanitarne komisije i zapoljavanje prvih

doktora medicine u SlavonijiParalelno s unapreivanjem studija medicine Marija Terezija je radila na

stvaranju potrebnog dravnog aparata koji e biti u stanju odluke Dvoraimplementirati na terenu. Sustav sanitarnih komisija uspostavljenih poet-kom 18. stoljea bio je dobar temelj za stvaranje mree institucija koje eprovoditi odluke bekog Dvora vezane uz zdravstvenu zatitu. Zato jeMarija Terezija nastavila razvijati taj sustav, pa je 1743. godine uzdiglaDvorsku zdravstvenu komisiju na rang savjeta.64 Konani cilj razvijanja togasustava je bio osnivanje regionalnih sanitarnih komisija u svim dijelovimaMonarhije, koje e biti meusobno umreene i zajedno podreene Dvorskoj


61 Jedan od najpoznatijih sluajeva Van Swietenovog osobnog zalaganja za slanje mladihlijenika u one krajeve Monarhije u kojima je zdravstvena zatita znatno zaostajala dogodio seu Hrvatskoj

62 Lalangue je imenovan fizikom varadinske upanije 30. oujka 1772. - MirkoGRMEK, Prvijenac hrvatske medicinske knjievnosti, Zagreb, 1957., 5. Osim Lalangueapoznati su i drugi primjeri poznatih lijenika koji su poslani na inicijativu Van Swietena.Primjerice, jedan od takvih bio je lijenik Chenot kojeg je Van Swieten poslao u Erdeljskuvojnu krajinu. Lujo THALLER: Zdravstvo Hrvatsko-slavonske vojne krajine, LijenikiViestnik, Zagreb, sijeanj 1944., Br.1 , God. LXVI., 17.

63

Mirko Draen GRMEK, O metriji pupkoreznoj, 7.64 Prema Biserki Beliczi Dvorska zdravstvena komisija je osnovana tek 1737. godine, aukinuta je 1776. godine. Biseka BELICZA, "Zdravstvo i zdravstvene prilike Slavonije u 18.stoljeu", Zbornik Peti znanstveni sabor Slavonije i Baranje, Osijek 1991., 297.


18/29

sanitarnoj komisiji kao sredinjoj instituciji. Kao to je ve spomenuto, sla-vonska i karlovaka komisija su postojale ve 1730-ih godina, a sanitarnakomisija u Banskoj Hrvatskoj osnovana je tek 1756. godine, na elu s IvanomJuriiem kao predsjednikom, pa je tek tada stvorena cjelovita mrea hrvat-skih sanitarnih komisija od Zemuna do Senja.65 Taj je sustav sanitarnih komi-sija zapoinjao na istoku sa Slavonskom sanitarnom komisijom ije je sre-dite bilo u Osijeku, a prostor njene jurisdikcije je ukljuivao sve tri slavon-ske upanije (srijemsku, virovitiku, poeku) i sve tri slavonske pukovnije(petrovaradinsku, brodsku, gradiansku). Na Slavonsku sanitarnu komisijunastavljalo se podruje Zagrebake sanitarne komisije sa sreditem u Za-grebu i jurisdikcijom nad hrvatskim upanijama i Varadinskim generalatom.Mrea hrvatskih sanitarnih komisija zavravala je s Karlovakom sanitarnomkomisijom koja je pod svojom jurisdikcijom imala prostor Karlovakoggeneralata. Svaka od komisija bila je zaduena za kontrolu kontumaca napodruju svoje jurisdikcije: karlovaka komisija nadgledala je rad kontuma-ca u Slunju i Radanovcu, zagrebaka je pod svojom jurisdikcijom imala samokontumac u Kostajnici, a slavonska sanitarna komisija nadgledala je ak eti-ri kontumaca: Staru Gradiku, Brod, Mitrovicu i Zemun. S obzirom da jeveina prometa izmeu Habsburke Monarhije i Osmanskog Carstva prola-zila kroz Zemun vidljivo je da je Slavonska sanitarna komisija imala najveuodgovornost i najvei opseg poslova.

Ve je spomenuto da je u osnivanju sanitarnih komisija i u provoenju

sanitarnih reformi beki Dvor stalno nailazio na probleme organizacije dr-avnog aparata zbog otpora i nesposobnosti hrvatskih i ugarskih stalea. Tajje problem upravne organizacije na podruju Banske Hrvatske konanorijeen 1767. godine osnivanjem Hrvatskog kraljevskog vijea, koje je u svo-jem opisu poslova imalo i zadatak organizacije sredinje hrvatske sanitarnekomisije, pa je od tada zagrebaka sanitarna komisija bila sredinja sanitarnakomisija za itav prostor Banske Hrvatske i hrvatsko-slavonske Vojne grani-ce. Hrvatsko kraljevsko vijee je bilo tipian produkt apsolutistike vlasti, jerje u svojim poslovima zaobilazilo Hrvatski sabor, koji je kao sredite suvere-nosti hrvatskog plemstva, esto bojkotirao razliite inicijative Dvora samo

zbog ouvanja vlastite politike moi. Od osnivanja Hrvatskog kraljevskogvijea sve su tri hrvatske sanitarne komisije preko njega slale izvjea o svo-jem radu bekom Dvoru na uvid, pa je tako stvorena uinkovita mrea insti-tucija koja je redovito kraljicu izvjetavala o stanju na terenu i kroz koju jekraljica mogla brzo i uinkovito obavijestiti najnie strukture dravne upra-ve o zadacima i reformama koje je namjeravala provesti.

Mada nije sauvano mnogo dokumenata o radu Slavonske sanitarnekomisije neki dokumenti iz poetka ezdesetih godina otkrivaju njen osnov-ni ustroj.66 Jedan od takvih rijetkih dokumenata Slavonske sanitarne komisi-


65 Baltazar A. KRELI, nav. dj., 332.66 Franz Xav. LINZBAUER, nav. dj., II., 393.; HDA, Virovitika upanija, knj.2, 6. pro-

sinca 1762.


19/29

je potjee iz 1762. godine. Prema tome dokumentu lanovi komisije su tegodine bili: feldmaral barun von Wohlfersdorf, zatim Josip olni bosan-

sko-akovaki biskup koji je u to vrijeme bio veliki upan te carsko-kraljev-ski savjetnik i biskup Bosanski, zatim barun Balassa, savjetnik Ugarskognamjesnikoj vijea, zatim komorski administrator Passardy, srijemskipodupan i dvorski savjetnik Cseh, poeki podupan Jankovi, virovitikipodupan Adamovi, dva predstavnika vojne vlasti Sternheim (GeneralAuditor Lieut.) i Schltzer (Kriegs. Commis. Offr.), doktor medicine Hierteli Fr. Xaverio Walter (qua Actuario).67 Iz ovog izvjea Sanitarne komisijevidljivo je da je sredite Slavonske sanitarne komisije bilo u Osijeku, a komi-sija je bila sastavljena od predstavnika svake od triju slavonskih upanija i odpredstavnika Slavonske vojne granice, te od jednog lijenika kao strune

osobe. Na elu Slavonske sanitarne komisije bio je glavni zapovjednikSlavonske vojne granice feldmaral barun von Wohlfersdorf, pa je iz sastavaove komisije vidljivo da je u zdravstvenom pogledu u Slavoniji i dalje posto-jala zajednika civilno-vojna vlast.

Nakon reorganizacije Sanitarnih komisija, red je doao i na reforme naniim razinama lokalne vlasti. Kraljiin zahtjev iz 1766. godine da se udravne i lokalne institucije vlasti ukljui to vei broj kolovanih lijenikapokazao je vrlo brzo rezultate i u Slavoniji, pa su ve tijekom sedamdesetihgodina 18. stoljea u slavonskim upanijama posao upanijskog fizika poe-li obavljali doktori medicine, a i u gradovima su doktori medicine sve viezamjenjivali dotadanje ranarnike i kirurge-obrtnike na mjestima gradskihfizika. Kirurzi-obrtnici koji su djelovali u slavonskim gradovima nisu moglibiti obradovani injenicom da je kraljica na njihovo mjesto eljela dovestifakultetski kolovane lijenike. Meutim, doktori medicine vrlo su brzopoeli preuzimati njihov posao, pa je od druge polovine 18. stoljea kirurkizanat u Slavoniji poeo polako odumirati.

Prvi poznati doktor medicine koji je djelovao na prostoru slavonskogProvincijala bio je doktor Georg Pfister, koji se prvi put u dokumentima jav-lja 1742. godine kao "Herr Doctor Pfister" i "Herr Medicus Pfister".68 Isti

Pfister pojavljuje se i 1746. godine u sporu izmeu osjekog brijaa-kirurgaLorenza Nickhloscha i pacijenta Melkiora Nickhla, u kojem se spominje kao"Kays. Konigl. Staabs Medicus", to znai da je bio glavni lijenik Slavonskegeneralkomande u Osijeku.69 U spomenutom sudskom sluaju on je kao vje-tak trebao dati struno miljenje o radu brijaa-kirurga Nickhloscha, pa topotvruje zakljuak da je u to vrijeme Slavonska generalkomanda ujedno bilai sredite Slavonske sanitarne komisije. Isti sudski sluaj otkriva i vanu i-njenicu da je stoerni lijenik (Staabs Medicus), koji je bio glavni lijenik pri


67 Prothocollum Commissionis Sanitatis die 23. Nov. 1762.- Franciscus Xav. LINZ-BAUER, nav. dj., 392.

68Rjeenja Zemaljske uprave za Slavoniju, ur. Ive Mauran, Osijek, 1970., 393.69 Kamilo FIRINGER, "Osjeki magistrat", 206.


20/29

Slavonskoj generalkomandi, ujedno bio najodgovornija struna medicinskaosoba na prostoru itave Slavonske vojne granice i itavog slavonskogProvincijala. Tu tvrdnju potvruje jedna potvrda o inspekciji (VisitatioApothecae) osjeke apoteke iz 1773. godine iz koje se vidi da je inspekcijuobavljalo nekoliko lijenika, na ijem je elu ponovno bio Staabs Medicus,odnosno Staabs Chyrurgus. U toj potvrdi navode se imena sljedeih lijeni-ka: Joseph Hirtl (Staabs chyrurgus), Georgius Ritter "Protho-chyrurgus"Virovitike upanije, te dva vojna kirurga Franciscus Hndl i CarolusVachinger. Joseph Hirtl spomenut je i u navedenom dokumentu Slavonskesanitarne komisije iz 1762. godine (tamo je zapisan kao Hiertel), pa se natemelju ovih dokumenata moe zakljuiti da je Staabs Medicus bio po hije-rarhiji najvanija lijenika funkcija u tadanjem Slavonskom provincijalu.Kao glavni lijenik u Slavoniji Staabs Medicus je imao svoje mjesto uSlavonskoj sanitarnoj komisiji, a bio je i predsjednik mnogih drugih komisi-ja koje su nadgledale rad ostalog medicinskog osoblja u Provincijalu.

Iz navedenih je izvora vidljivo da je nakon mjesta stoernog lijenikasljedea lijenika funkcija po vanosti u civilnoj Slavoniji bila funkcijaupanijskog fizika. Stoga je bilo razumljivo da su vlasti nastojale prvo na tamjesta u upanijama dovesti kolovane doktore medicine. U navedenoj vizi-taciji apoteke iz 1773. godine spominje se ve prije spomenuti Georg Ritterkao upanijski fizik, pa se na temelju svih prije spomenutih podataka moezakljuiti da je on vrlo dugo kao kirurg-obrtnik obavljao tu dunost usprkos

preporukama bekog Dvora. Meutim, u drugim slavonskim upanijamadoktori medicine su vrlo brzo preuzeli mjesta upanijskih funkcija.

Prvi poznati upanijski fizik Poeke upanije bio je TalijanFranciscusRaimundi, za kojeg nije poznato je li bio doktor medicine.70 Meutim, ve jeTalijan Franciscus Volusi, Raimundijev nasljednik na toj funkciji, sasvimsigurno imao doktorsku titulu jer u izvorima za njega stoji da jeDoctor etMedicus Inclyti Commitatus Possegae, pa je on prvi lijenik za kojeg se znada je u Poekoj upaniji nosio titulu doktora medicine.71Nakon 1750. godi-ne dosad poznati izvori dulje vrijeme ne spominju poekog upanijskog fizi-ka sve do godine 1768. kada se za to mjesto javio Joannes Antonius MariaCatinelli, plemi iz Porea u Istri, koji je studij medicine zavrio u Padovi.Kao potvrdu svojeg strunog znanja Catinelli je priloio potvrdu (Attesta-tum) s detaljnim opisom studija, koji su potpisali padovanski notar i profe-sori padovanskog medicinskog fakulteta.72 Catinelli je zaista uspio dobitimjesto upanijskog lijenika i taj je posao obavljao dugi niz godina.73 Tako


70 Prvi puta se spominje 1750. godine - HDA, Poeka upanija, Congregationalia, kut.XLIX (1746.-1754.), sjednica rujan 1750.

71 Arhiv katedralne crkve sv. Tereze u Poegi, Matina knjiga vjenanih poeke upe sv.Duha vjenao se s Ceciliom pokojnog Petra Lerschenspergera 11. veljae 1750. godine

72 HDA, Poeka upanija, Resc. Comit., kut. XLIII (1768.-1771.), No 8/1770.73 Dana 3. sijenja 1773. izabran je za graanina Poege, a umro je 19. travnja 1795.

godine. -Lujo THALLER, Povijest medicine u Hrvatskoj i Slavoniji, 44.


21/29

se sa sigurnou moe tvrditi da su ve od 1750. godine u Poekoj upanijidunost upanijskog fizika vodili doktori medicine, a imena upanijskih fizi-

ka i Catinellijev ivotopis pokazuju da je jo tijekom druge polovine 18. sto-ljea u naim kontinentalnim krajevima bio snaan utjecaj talijanskih medi-cinskih fakulteta. Meutim, s napredovanjem bekog, prakog i budimpe-tanskog medicinskog fakulteta taj je utjecaj talijanskih medicinskih fakulte-ta polako krajem 18. stoljea nestajao iz Slavonije.

U to vrijeme poznat je i jedan doktor medicine koji je radio kao upa-nijski fizik Srijemske upanije. To je bioMartin Marikovszky (1728.-1772.)koji je u Srijemu radio od 1763. do 1769. godine. Tijekom svojeg boravka uSrijemu Marikovszky je napisao vrlo vrijedan rad "Ephemerides Syrmienses"(Be, 1769.) u kojem je opisao tadanje zdravstvene prilike u toj upaniji.74

Dosad poznati izvori ne pruaju podatke o nasljedniku Marikovszkog, pa nijepoznato tko je vodio dunost upanijskog fizika nakon njegovog odlaska, alinjegov boravak u Srijemu pokazuje da su i u toj upaniji od ezdesetih godi-na djelovali doktori medicine.

Navedeni primjeri pokazuju da se openito o ivotu prvih slavonskihdoktora medicine danas jo uvijek zna jako malo. Zato je za uvid u njihovivot vrlo vrijedan jedan sauvani izvor koji donosi podatke o plai upanij-skog fizika u Poekoj upaniji. Prema tome dokumentu od 3. veljae 1757.godine Poeka je upanija odluila davati upanijskom lijeniku plau od

400 forinti i 50 for. putnih trokova godinje.75 U odnosu na ostale upanij-ske plae, to je bio prilino visok iznos po kojem je upanijski fizik bio netomanje plaen od upana i doupana. Meutim, ostali su upanijski inovnicibili iz lokalnih plemikih obitelji, pa su uglavnom ivjeli od svojih imanja, alijeniku je plaa bila jedini izvor prihoda. Zato se na temelju takvih saznan-ja moe zakljuiti da je financijski poloaj lijenika u to vrijeme bio prilinolo. Nasuprot svojem ekonomskom stanju, lijenici su u slavonskim upani-jama imali jako puno posla. To je posebice vailo za upanijske fizike koji subili zadueni za sva zdravstvena pitanja u svojoj upaniji, to se dodatnoproirilo tijekom ezdesetih i sedamdesetih godina brojnim odlukama bekihvlasti koje su imale za cilj poveanje zdravstvene zatite stanovnitva.

Prethodno navedeni sluajevi pokazuju da su poslovi upanijskih fizikaprije svega bili orijentirani na kontrolu rada apoteka, kirurga-obrtnika i babi-ca. Kontrola rada apoteka posebno je bila vana, pa su ve 1760. godine sveslavonske upanije dobile naredbu da podnesu hitno izvjee o franjevakimi slinim apotekama. Od tada e inspekcije apoteka biti redoviti poslovi upa-nijskih fizika i stoernog lijenika kao glavnih medicinskih osoba uSlavoniji. Zanimljivost je da se u uputama o inspekciji apoteka iz 1760. godi-


74 Milan MII, "Doktori medicine u sremskoj upaniji do 1848. godine", ActaHistorica Medicinae Pharmaciae Veterinae, Anno IX, 1-2, 1969., 197.

75 HDA, Poeka upanija, Congregationalia (1754.-1758.)


22/29

ne naglaavalo da te inspekcije trebaju biti nenajavljene kako bi se zateklostvarno stanje.76

Osim inspekcija apoteka upanijski su fizici trebali nadgledati i rad pri-malja. Tijekom vladavine Marije Terezije medicinski su savjetnici pokuava-li napraviti u itavoj Monarhiji sustav polaganja strunog ispita za babice, tose poelo provoditi krajem kraljiine vladavine. Tako se polako razvijaosustav prema kojem su sve babice morale na medicinskom fakultetu poloitistruni ispit iz primaljstva, to je bio velik napredak u odnosu na dotadanjupraksu rada priuenih babica.77

7. Osnivanje prvih bolnica u slavonskom Provincijalu

U Slavoniji su postojale neke prirodne prednosti koje su pomagale podi-zanju zdravstvene zatite. Prije svega u zapadnoj Slavoniji su postojali broj-ni izvori tople vode idealni za otvaranje toplica. Taube o tome pie: Nemakraja bogatije obdarena toplim kupkama, ljekovitim izvorima i vodama negoto je planinski dio Slavonije. Rjeice i potoci koji dolaze iz planine imajutoliko toplih izvora to u njima esto izbijaju da se ne zamrzavaju ni zimi, prinajveoj hladnoi. Najuveniji su "toplice" u Daruvaru i Pakracu. Njihova seljekovitost upotrebljavala jo u rimskim vremenima. Moglo bi se u Slavonijii Srijemu podii 50 toplica, to e se moda i desiti kada zemlja jednombude naseljena kako treba.78 O mineralnom sastavu vode u slavonskim topli-cama pisao je i varadinski lijenik Lalangue, pa je ve tada u intelektualnimkrugovima postojala svijest o ekonomskoj isplativosti i zdravstvenoj potrebiiskoritavanja slavonskih toplica. Meutim, postojale su brojne prepreke ostva-renju tih elja, pa e se Taubeova predvianja opravditi i ostvariti tek u 19.stoljeu.

Tijekom 18. stoljea stanje zdravstvenih ustanova u Slavoniji koje su tre-bale igrati ulogu bolnica bilo je jako problematino. Prve bolnice u Slavonijibile su privremene vojne bolnice koje su otvarane zbog velikog broja vojske

koja je boravila u slavonskim gradovima. Julije Kempf pie da prije 1765.godine nema spomena da je u Poegi postojala bolnica.79 Meutim, ve iz1754. godine postoji sauvan zapis da se namjeravalo vojnu bolnicu iz Pa-kraca, zbog loih uvjeta premjestiti u Poegu zajedno s kapelanom i kirur-gom.80 U Osijeku je takoer prvo osnovana vojna bolnica. Zbog velikog broja


76 HDA, Acta Banalia, kut. 44 (1760.-1761.), No.24/1760.77 U Vukovaru je 1771. zabiljeeno da je u gradu radila ispitana babica. - Vlado HOR-

VAT - Filip POTREBICA: Srijemska upanija, Vukovarsko vlastelinstvo i trgovite Vukovar,u: Vukovar vjekovni hrvatski grad na Dunavu, Zagreb 1994, 168.

78 Friedrich W. von TAUBE, nav. dj., 19.79 Julije KEMPF,Poega, Poega 1910., 444.80 HDA, Poeka upanija, Congregationalia, kutija L, No. 6/1754.


23/29

vojnika koji je stalno prolazio kroz Osijek, moe se pretpostaviti da je nekavrsta vojne bolnice u gradu otvorena odmah nakon oslobaanja od osmanske

vlasti 1686. godine, ali prvi sigurni spomen vojne bolnice potjee iz 1726.godine. Prema Bsendorferu ta je bolnica bila sagraena u za to vrijemeraskonoj zgradi sa dva krila.81

Civilne bolnice osnovane su mnogo kasnije. U Osijeku je glavni poticajizgradnji civilne bolnice bila epidemija kuge iz 1739. godine, kada je u gradubilo mnogo zaraenih stanovnika. Ta je epidmija pokazala da je gradu potreb-na stalna civilna bolnica. Zato je godine 1749. magistrat unutranjeg grada,odnosno Tvre, kupio jednu zgradu koju je prenamijenio za civilnu bolnicu.82

Prema dokumentima o radu bolnice i njenim korisnicima Kamilo Firinger za-kljuuje da je ta osjeka institucija bila zapravo vie staraki dom i ubonica, a

manje bolnica.83 Sline su prilike bile i u Poegi, drugom gradu koji je u sla-vonskom Provincijalu osnovao bolnicu. Zbog skromnih uvjeta rada i slabe raz-vijenosti medicinske znanosti veina postojeih zdravstvenih institucija uHrvatskoj i Ugarskoj u sebi je objedinjavala ubonice i bolnice, pa se i pojav-ljuju pod razliitim imenima:Xenodochium,Nosocomium, Spitall.84 Potrebe zaotvaranjem prave bolnice bile su velike u svim upanijama, ali drava i upa-nije nisu imali predviena sredstva za njihovu izgradnju.

Prije izneseni podaci o svega tri-etiri doktora medicine i desetak kirur-ga na podruju itavog slavonskog Provincijala dovoljno sami za sebe govo-re o tadanjem stanju medicinske zatite. U organizaciji cjelovite zdravstve-ne zatite s dovoljnim brojem lijenikih kadrova i bolnikim kapacitetimanajvei je problem bilo pitanje financiranja. Izgradnja bolnica nije se tadafinancirala iz dravne kase, pa ni beki Dvor nije namjeravao rijeiti problemnedostatka bolnice u slavonskom Provincijalu posizanjem u dravnu blagaj-nu. Uobiajeni tadanji nain financiranja bolnica provodio se na temeljustvaranja pobonih zaklada (pia fondatia). Te su fondacije nastajale skup-ljanjem oporuno ostavljenog novca koji su graani u svojim oporukamapoklanjali gradu za izgradnju i odravanje bolnica.

Mada sama nije pomogla financiranje slavonskih bolnica Marija Terezija

je pokazala veliku zainteresiranost za uinke na tome polju, pa je od upani-ja zahtijevala redovita godinja izvjea o stanju pobonih fondacija i o dje-lovanju bolnica. Ta je evidencija posebice postala dobra i redovita od uspo-stave Hrvatskog kraljevskog vijea 1767. godine, pa su upanije svake godi-ne slale Vijeu izvjee o stanju ubonica i bolnica, to je ukljuivalo godinuosnivanja institucije, broj bolesnikih kreveta i financijsko stanje ustanove.


81 Josip BSENDORFER, Lijenitvo i ljekarnitvo u starom Osijeku, Jugoslavenskazastava, br. 292, 24. prosinca 1934.

82 Kamilo FIRINGER Vladimir UTVI, Povijest bolnikih ustanova u Osijeku od

1739. do 1930., Osijek 1970., 10.83 Isto, 11.-12.84 Kamilo FIRINGER Vladimir UTVI, nav. dj., 8.


24/29

Do danas je ostalo sauvano nekoliko primjera oporuka u kojima se dionovca ostavlja za financiranje bolnica. Primjerice, u knjizi kanonskih vizita-

cija zagrebake biskupije iz 1757. godine prepisana je oporuka poekoggraanina Josipa Brajkovia, od 27. veljae 1756. godine, u kojoj je oporui-telj zapisao da e Spitaly koicsese u Poseskom Varasu podignuti ostaviti200 forinti.85Na temelju ove oporuke je vidljivo da je poeki magistrat ve1756. godine razmiljao o osnivanju bolnice i da se ve te godine skupljaonovac za njeno otvaranje. Skupljanje novca za poeku bolnicu nastavljenoje u sljedeim desetljeima, pa je iz godine 1772. sauvan zapis da je poekagraanka Ana Marija Klepacz takoer oporuno ostavila novac u zakladu zaosnivanje bolnice.86

Prema raunima osjeke bolnice njena se zaklada takoer punila darovi-

ma iz oporuka, ali i iz novca prikupljenog od plaanja pristojbe za podijelje-no graansko pravo, od novanih kazni koje su graani plaali za razliiteprekraje i od bolnike gostione, koja se davala u zakup. U ljetopisu osjekihfranjevaca sauvan je zapis da je Mihael Summa, skopski nadbiskup, opo-runo 1775. godine ostavio osjekoj bolnici 1000 forinti koje su kao glavni-ca trebale donositi kamate za uzdravanje dvojice siromaha.87 U oba sluaja,osjekom i poekom, sakupljen novac je predstavljao glavnicu zaklade. Tase glavnica ulagala u razliite poslove koji su trebali donositi kamate iz kojihse financirala bolnica. U Poegi je sakupljeni novac davan poekim graa-nima kao kredit, koji su graani trebali vraati s kamatom.88 Poznati su i izno-

si glavnica za te dvije bolnice: glavnica osjeke bolnice iznosila je 11138forinti89, a poeke svega 1239 for.90 Iznosi glavnica pokazuju da se nije radi-lo o velikom novcu, pogotovo za poeku bolnicu pa je i novac od kamatemogao pokriti samo jako male trokove. Ipak, otvaranje tih zdravstvenihustanova predstavljalo je znaajan korak u razvoju zdravstvene zatite u sla-vonskom Provincijalu.

Skupljanje novca za otvaranje poeke bolnice urodilo je plodom tek tije-kom sedamdesetih godina 18. stoljea. Godine 1767. spominje se u dokumen-tima Hrvatskog kraljevskog vijea potreba osnivanja poekog Xeno-

dochiuma91

, ali etiri godine kasnije (13. prosinca 1771.) u jednom tadanjemizvjeu stoji zapisano da na vlastelinstvima Cernik, Brestovac, kao ni u slo-bodnom kraljevskom gradu Poegi jo uvijek ne postoji ni jedan Xeno-


85Nadbiskupski arhiv Zagreb, Kanonske vizitacije, 30/II, p. 128.86 ut Anna Maria Klepacz authenticum legati pro Xenodochio facti Ephum submittat,

et id ipsum pro futuro semper observet - HDA, Hrvatsko kraljevsko vijee, mikrofilm Z-898,No 49/svibanj 1772.

87 Osjeki ljetopisi 1686.-1945., 82.88NAZ, Kanonske vizitacije, 34/VI, p. 148.

89 Kamilo FIRINGER Vladimir UTVI, Povijest bolnikih ustanova, 9.90NAZ, Kanonske vizitacije, 34/VI, p. 148.91 HDA, Hrvatsko kralj. vijee, mikrofilm Z860 (1767.-1768.), sv. 3, br. 250.


25/29

dochium.92 Prvi spomen bolnice u Poegi potjee tek iz 1779. godine kada sespominje Xenodochialis domus u ulici sv. Roka, pa je to prva sigurna godi-

na postojanja poeke bolnice.

93

U vrijeme vladavine Marije Terezije otvorenaje prva bolnica i u Srijemskoj upaniji. U izvjeu Srijemske upanije iz 1773.godine zapisano je da je u to vrijeme djelovala bolnica u Kamenici, koju jeosnovao 1768. godine neki Laurentius Marczibanyi.94

Izvjea slavonskih upanija su donosila i broj leaja u pojedinoj bolni-ci, pa je u izvjeu o stanju osjeke bolnice iz 1773. godine zabiljeeno da jetada bolnica imala dva kreveta za mukarce i tri za ene, dok je iz srijemskogizvjea vidljivo da je bolnica u Kamenici imala samo tri kreveta i to samoza mukarce ("Pro personis tribus masculini sexus").95 Izvjee za poekubolnicu iz iste godine donosi podatak da je ta bolnica takoer imala svega tri

kreveta, pa se moe zakljuiti da je slavonski Provincijal s populacijom odpreko 200000 ljudi u ono vrijeme raspolagao s 11 bolnikih kreveta.96

8. Generale Normativum Sanitatis

Godine 1770. Marija Terezija je objavila Generale Normativum Sanita-tis, opi zdravstveni zakon koji je vrijedio za podruje itave HabsburkeMonarhije, pa i za Slavoniju. Taj je zakon regulirao sva pitanja vezana uzzdravstvenu problematiku i objedinio je prijanje pojedinane zdravstvenepropise u jednu cjelinu. U samome Normativumu spominje se da su meuprijanjim zdravstvenim propisima najvaniji bili: Haupt Sanitts Gesetz iz1755. godine, General Regolamento di tutto il Littorale Austriaco od 15. pro-sinca 1757., Regolamento delle Providenze, e Rispettive Instruzioni per gliOffizi di Snita, Deputati, Essattori, Fanti e Guardie, Paesane e Militarinelle Spiaggie, e Coste del Littorale Austriaco od 18. oujka 1764. i zakon okanjavanju prekritelja karantenskih propisa od 25. kolovoza 1766. godine.Donoenjem Generale Normativum Sanitatis ti su se zakoni potvrdili i ugra-dili u novi zakon.

Generale Normativum Sanitatis propisivao je da svaka Zemaljska vlada(Landes-Regierung) mora osnovati sanitarnu komisiju u ijem e sastavu uz

politike predstavnike biti i kolovani doktori medicine. Isti propis vaio je iza Vojnu krajinu. Te su se komisije trebale redovito sastajati svakih 8 dana, apo potrebi i ee. Na svojim su sastancima lanovi sanitarne komisije treba-li raspravljati o zdravstvenim pitanjima, te o svim problemima i odlukamaobavjetavati sredinju Dvorsku sanitarnu komisiju u Beu.97 Prema Genera-


92 HDA, Poeka upanija, Relationes ad Cons. r. Croat. kutija 46 (1771-1773)93 Julije KEMPF, nav. dj., 446.94 HDA, Hrvatsko kraljevsko vijee, No 154/1774.95 HDA, Hrvatsko kraljevsko vijee, No 128/1774., HDA; Hrvatsko kraljevsko vijee,

No 154/1774.96 HDA, Hrvatsko kraljevsko vijee No 22/1774.97 Franciscus Xav. LINZBAUER, nav. dj., 824.


26/29

le Normativum Sanitatis u Slavoniji je potvreno postojanje Slavonske sani-tarne komisije sa sjeditem u Osijeku koja je imala jurisdikciju nad trima sla-vonskim pukovnijama i trima upanijama. Karlovaki generalat je imao vla-stitu sanitarnu komisiju, a za ostatak Hrvatske postojala je Sanitarna komisi-ja na elu s hrvatskim banom, koji je ujedno bio i predsjednik Kraljevskogvijea u Zagrebu. U Ugarskoj se za sanitarna pitanja brinulo Ugarsko namje-sniko vijee, mada su Temivarski Banat i Erdelj imali svoje zasebne sani-tarne komisije.98 Sve su te komisije trebale su meusobno biti u stalnoj kore-spondenciji, koja je posebice postajala vana u vrijeme izbijanja epidemija.Zemaljskim sanitarnim komisijama trebali su biti potinjeni okruni sanitar-ni uredi (Kreis-Amtern) koji su trebali voditi brigu o sanitarnim pitanjima jed-nog grada, okruga ili distrikta unutar pojedine zemlje.

Generale Normativum Sanitatis propisivao je obavezno kolovanje i nainrada svog medicinskog osoblja lijenika, ranarnika, kupalinih lijenika, apo-tekara i babica. Za sve lijenike koji su eljeli raditi u Monarhiji GeneraleNormativum Sanitatis je propisivao obavezno stjecanje gradusa doktora naonim sveuilitima u Monarhiji koja su imala medicinski fakultet.99 Za ranar-nike i kupaline lijenikeNormativumje propisivao da na medicinskim fakul-tetima moraju poloiti ispite kojim ih se ovlatava da rade svoj posao.100 Kodteih sluajeva trebali su traiti pomo doktora medicine i bilo im je zabranje-no lijeiti takve bolesnike na svoju ruku. Za apotekare se takoer trailo dapoloe ispit na medicinskom fakultetu jednog od sveuilita u Monarhiji. S

obzirom da su apotekari rukovali opasnim materijama, zakon je propisivao iuvjete pod kojima su apotekari te materije morali nabavljati i uvati, te uvjetepod kojima su ih mogli drugim osobama davati ili prodavati.101

Vanu ulogu u odravanju zdravstvene zatite predstavljale su babice.Babice je trebao u pojedinim okruzima ili mjestima obuavati Magister inArte obstetricia, a ovlast za rad dobivale su od okrunih ili zemaljskih fizikaili od zemaljske sanitarne komisije. To su bile tzv. licencirane ili aprobiraneprimalje.102 Ovdje je vidljivo da za babice nije propisivana obveza polaganjaispita na medicinskom fakultetu, kao to je to vailo za apotekare, ranarnikei kupaline lijenike. Razlog vjerojatno stoji u tome da je Monarhiji trebao

izuzetno velik broj babica, pa su sredinje vlasti bile prisiljene prihvatiti zataj posao sve ene koje su barem djelomino prole nekakav teaj ili obuku.Zakon je predviao da u svakom selu postoji barem jedna babica, a ako tonije mogue da se barem osigura jedna babica za dva ili tri sela.103 Zbog rai-renog obiaja vraanja i koritenja razliitih magijskih obreda prilikom poro-


98 Isto, 836.-837.99 Isto, I, 825.

100 Isto, I, 828.101

Isto, I, 832.102 Mirko Draen GRMEK, O metriji pupkoreznoj, 17.103 Franciscus Xav. LINZBAUER, nav. dj., I, 834.


27/29

da, te su se radnje babicama prema Generale Normativum Sanitatis najstroezabranjivale.104 Upravo iz tih razloga zakon je propisivao da se za babicemoraju birati samo uzorne vjernice.

Uz poroaje je bilo usko vezano i pitanje krtenja djeteta u sluaju smrt-ne opasnosti, koje je takoer regulirano u Generale Normativum Sanitatis.Pitanje pravovremenog krtenja djeteta prije smrti bilo je u ono vrijeme jed-nako vano kao i pitanje spaavanja njegovog ivota. Taj je problem bio vrloest jer je i smrtnost novoroenadi prilikom poroda bila velika, pa su babi-ce vrlo esto bile u dvojbi trebaju li se posvetiti krtenju djeteta ili nastavitiborbu za njegov ivot. Pazei da se ni u kojem sluaju ne ugroze vjerskinazori, zakonodavac je uNormativumu odredio da se u takvim situacijamababice ne smiju posvetiti samo obavljanju svoje duhovne uloge, nego da na

najbolji mogui nain pokuaju spasiti djetetov ivot.105

Najvei dio ovog zdravstvenog zakona bio je posveen Sanitarnom kor-donu. U njemu su detaljno definirani svi propisi koji su obuhvaali rad togkordona: uvanje kordona, mogunost prelaska kordona u kontumacima, du-ljina karantene, nain raskuivanja stvari i sve ostalo. Generale NormativumSanitatis nije donosio nita novo u radu Sanitarnog kordona od onoga to seve prije na Kordonu provodilo. Meutim, sama injenica da je vie od polo-vice itavog zakona Generale Normativum Sanitatis posveen Sanitarnomkordonu, pokazuje da je taj Kordon bio jedna od najvanijih zdravstvenihinstitucija Monarhije.

Sanitarni kordon je odigrao izuzetno vanu ulogu u zdravstvenoj zatitislavonskog stanovnitva. To je vidljivo iz injenice da je u razdoblju od 1709.do 1800. godine epidemija kuge samo u dva navrata (1739. i 1795.) pohara-la Slavoniju, ali i u tim je sluajevima broj rtava bio relativno mali. Takvatvrdnja se moe jo vie podrati ako se zna da je samo tijekom pedesetih iezdesetih godina kuga stalno kruila u susjednim krajevima: godine 1755.1757. u Erdelju106, 1756. i 1757. u Poljskoj107, 1758. 1760. u Moldaviji,1760. i 1761. u Vlakoj108, 1762. u Srbiji i 1762.-1765. u Bosni.109Najveaopasnost Slavoniji je prijetila 1762. godine kada je kuga uspjela probiti sani-

tarni kordon u Banatu, pa se pojavila u mjestu Brestovac (u panevskom dis-triktu), a sljedeih mjeseci proirila se i na vraki i bekereki distrikt, ali jenjeno daljnje irenje zaustavljeno pa je ubrzo prestala i u tim krajevima.110

Tako je apsolutistika drava snagom svoje dravne organizacije uspjela spa-siti brojne ivote Slavonaca od tadanje najgore zarazne bolesti.


104 Isto, I, 834.105 die Sie nicht nut allein zu dieser geistlichen Rucksicht, sondern auch zu bestm-

glichster Erhaltung der Geburt selbsten verbindet Isto, I, 834.106 Franciscus Xav. LINZBAUER, nav. dj., II., 311.107

Isto, II., 315.108 Isto, II., 359.109 Isto, II., 387.110 Isto, II., 389.


28/29

Zakljuak

Sve do poetka vladavine Marije Terezije Habsburka Monarhija nijeimala nikakav dravni sustav zdravstvene zatite stanovnitva, a osjeao se ivelik nedostatak fakultetski kolovanih lijenika. U takvoj situaciji lijeni-ke su usluge stanovnitvu veinom pruali brojni priueni lijenici, meukojima su najistaknutiji bili redovnici - isusovci i franjevci. Pored redovnikalijenike su usluge pruali i brojni brijai-kirurzi koji su svoje medicinskoznanje prenosili kao obrt i koji su se cehovski udruivali. Najtee stanje jebilo na podruju primaljstva. U mnogim su gradovima i selima posao pri-malja obavljale priuene ene koje nisu imale ni najosnovnije medicinskoznanje, pa je stopa smrtnosti rodilja i novoroenadi bila vrlo velika.

Prvi elementi organizirane zdravstvene zatite u slavonski su Provincijaluli s osnivanjem Sanitarnog kordona poetkom 18. stoljea. Zbog najviegdravnog interesa Sanitarni kordon je bio stalno nadgledan od bekih vlasti,pa su kroz njegovo djelovanje u Slavoniju poeli dolaziti prvi doktori medi-cine. Cjelokupno djelovanje Sanitarnog kordona bilo je u rukama vojske, paje stoerni lijenik (Staabsmedicus) pri Slavonskoj generalkomandi bio ujed-no i glavni lijenik za podruje itave Slavonije.

Pored Sanitarnog kordona Marija Terezija je namjeravala rijeiti i ostalapitanja zdravstvene zatite. Velik problem predstavljala je nestrunost medi-cinskog osoblja i nedostatak bolnica. Mada tada nije bio obiaj da dravafinancira izgradnju bolnica, Marija Terezija je poticala lokalno stanovnitvoda pomau pobone zaklade, kao glavne izvore financiranja tadanjih bolni-ca, pa je traila od svih upanija redovita godinja izvjea o njihovomupravljanju. Tako su u vrijeme njene vladavine otvorene prve tri bolnice naprostoru slavonskog Provincijala: u Poegi, Osijeku i Kamenici.

Zdravstvene mjere Marije Terezije pokazale su prve rezultate ve tije-kom njenog vladanja. Najveim uspjehom moe se smatrati uspjena borbaprotiv epidemija kuge, koja se tijekom njenog vladanja niti jednom nije poja-vila u Slavoniji, mada je bila stalno prisutna u susjednim osmanlijskim zem-

ljama Srbiji i Bosni. Prvi opi zdravstveni zakon "Generale NormativumSanitatis" iz 1770. godine, koji je bio namijenjen itavom prostoruHabsburke Monarhije, regulirao je sve elemente zdravstvene zatite i uredioje sustav dravnog nadgledanja rada lokalnih medicinskih institucija i medi-cinskog osoblja pa se od vremena Marije Terezije moe govoriti o organizi-ranom dravnom sustavu zdravstvene zatite.



29/29

Summary

HEALTH REFORMS INTRODUCED BY MARIA THERESAIN PROVINCIAL SLAVONIA AND GENERALE NORMATIVUMSANITATISOF 1770

Among numerous reforms that had been introduced during the reign of MariaTheresa 1740-1780, there were also reforms of the health system. These reformsincluded a modernization of the study of medicine, obligatory education of all med-ical staff and the organization of a system of control of their practice throughout theMonarchy. The peak of the health reform was the passing of the law on medical pro-tection "Generale Normativum Sanitatis" in 1770, which set forth all the key tasksfor health protection in the Monarchy. A large part of the law relates to the SanitaryCordon at the Military Border, which goes to show the importance this Cordon hadfor the Court in Vienna.

(prijevod saetka: Gabrijela Buljan)

Key words: Slavonia, Military Border, Sanitary Cordon, Empress MariaTheresa, health care, legislature.


scr5_115_143skenderovic.pdf

Documents