sif.basif.ba/dok/1393584703.pdfobuhvatno predstavi trenutno stanje osi u bosni i hercegovini,...

Branilaca Sarajeva 47, 71000 Sarajevo Bosna i Hercegovina/Bosnia and Herzegovina

Tel: + 387 33 219 313 Fax: + 387 33 219 314

Email: [email protected] Internet: http://www.sif.ba

Izdavač/Publisher Fondacija za socijalno uključivanje u Bosni i Hercegovini (FSU u BiH)

Social Inclusion Foundation in Bosnia and Herzegovina (SIF in BiH)

Finansijska podrška / Financially supported by Švicarska agencija za razvoj i suradnju (SDC)

Swiss Agency for Development and Cooperation (SDC)

Urednica/Editor Ranka NINKOVIĆ-PAPIĆ

Koordinatorica istraživanja/Research coordinator Tatjana SLIJEPČEVIĆ

Autori/ce/Authors Elvira BEŠLIJA, Dubravka HALEPOVIĆ, Dobrica JONJIĆ, Ljubo LEPIR, Ivica MARINOVIĆ,

Sandra TRKULJA

Doprinos/Contributions Osoblje FSU u BiH/SIF in BiH staff: Vera BARTEL, Zvjezdana FILIPOVIĆ

Prevod/Translation Haris Mešinović

Lektura/Proofreading Haris MEŠINOVIĆ, Juliet WALKER

Dizajn naslovne strane i štampa/Cover design and printing Triptih Design studio, Sarajevo

Tiraž/Impression 1000

Prvo izdanje/First edition Sarajevo, februar 2014/February 2014

Fondacija za socijalno uključivanje u Bosni i Hercegovini (FSU u BiH) zadržava autorska prava nad publikacijom. Citiranje navoda iz publikacije dozvoljeno je samo uz navođenje izvora: FSU u BiH, “Mi smo tu - Analiza trenutnog stanja svih osoba sa invaliditetom i mogućnosti njihovog zapošljavanja i

samozapošljavanja u Bosni i Hercegovini” (Sarajevo, februar 2014.)

Social Inclusion Foundation in Bosnia and Herzegovina (SIF in BiH) reserves copyright over this publication. Please cite sources as: SIF in BiH, “We are here – An Analysis of the Current State of all Persons with Disabilities and their

Options for Employment and Self-Employment in Bosnia and Herzegovina” (Sarajevo, February 2014.)

MI SMO TU

5ANALIZA TRENUTNOG STANJA SVIH OSOBA SA INVALIDITETOM I MOGUĆNOSTI

NJIHOVOG ZAPOŠLJAVANJA I SAMOZAPOŠLJAVANJA U BOSNI I HERCEGOVINI

Sadržaj

Riječ urednice . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 7

Elvira Bešlija ANALIZA I PREPORUKE ZA SPRJEČAVANJE DISKRIMINACIJE U PODRUČJU ZAPOŠLJAVANJA OSOBA SA INVALIDITETOM . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 9

Uvod . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .9

Analiza trenutnog stanja i položaja svih osoba sa invaliditetom (OSI) u Bosni i Hercegovini . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .9

Kratak osvrt na zakonski i institucionalni okvir kojim se regulišu položaj i prava OSI na nivou Bosne i Hercegovine . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 11

Analiza i preporuke za izjednačavanje prava i mogućnosti svih OSI u BiH . . . . . . . . . . 13

Analiza i preporuke za izjednačavanje prava i mogućnosti OSI u BiH i osoba bez invaliditeta . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 15

Analiza slučajeva dobre prakse . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 16

Zaključci i preporuke za politike i mogućnosti unaprjeđenja institucionalnih mehanizama i rješenja za zapošljavanje i samozapošljavanje OSI u BiH. . . . . . . . . . . . 18

Dubravka Halepović INVALIDNOST U PRAVNOM OKVIRU – STANJE I TRENDOVI . . . . . . . . . . . .21

Uvod . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 21

Analiza postojećeg zakonodavstva u oblasti invalidnosti sa posebnim osvrtom na entitetsku pravnu regulativu FBiH i RS. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 22

Uzdržavanje od prihoda i socijalna sigurnost - Pravilo 8 . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 23Radno zakonodavstvo i penziono-invalidsko osiguranje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 24

Socijalna zaštita . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 25

Zdravstvena zaštita . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 28

Odgoj i obrazovanje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 30

Komparativna analiza bh. dokumenata sa relevantnim međunarodnim i EU dokumentima i konvencijama . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 32

EU dokumenti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 33

Mogućnosti privatnog sektora i tržišta za zapošljavanje i samozapošljavanje u BiH sa posebnim akcentom na situaciju i mogućnosti u entitetima . . . . . . . . . . . . . . 36

Nezaposlenost, zapošljavanje i rehabilitacija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 36

Propisi koji podržavaju okruženje za zapošljavanje osoba sa invaliditetom . . . . . . . . . 38

Umjesto zaključka i preporuka. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 41

MI SMO TU

6ANALIZA TRENUTNOG STANJA SVIH OSOBA SA INVALIDITETOM I MOGUĆNOSTI NJIHOVOG ZAPOŠLJAVANJA I SAMOZAPOŠLJAVANJA U BOSNI I HERCEGOVINI

Dobrica Jonjić POLITIKE U OBLASTI INVALIDNOSTI U FBIH (1996-2013) . . . . . . . . . . . . . .45

Društvo barijera i predrasuda . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 45

Društvo jednakih mogućnosti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .48

Dr. Ljubo Lepir PROCJENA STANJA SISTEMA PODRŠKE LICIMA SA INVALIDITETOM U REPUBLICI SRPSKOJ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 54

Uvod . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 54

Sistemsko određenje lica sa invaliditetom u Republici Srpskoj . . . . . . . . . . . . . . . . . 55

Sistemske mjere podrške . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 58Sistem boračko-invalidske zaštite i zaštite civilnih žrtava rata . . . . . . . . . . . . . . . . . . 58

Sistem penzijskog i invalidskog osiguranja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 59

Sistem socijalne zaštite. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 60

Sistem zapošljavanja i rehabilitacije lica sa invaliditetom . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 63

Mjere podrške u drugim sistemima . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 64

Preporuke. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .64

Dr. Ivica Marinović PREGLED STANJA I POLOŽAJA OSOBA SA INVALIDITETOM IZ PERSPEKTIVE FONDA ZA PROFESIONALNU REHABILITACIJU I ZAPOŠLJAVANJE OSOBA SA INVALIDITETOM FBIH . . . . . . . . . . . . . . . .67

Uvod . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 67

Pregled stanja i položaja osoba sa invaliditetom iz perspektive Fonda za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba sa invaliditetom FBiH . . . . . . . . . . 68

Prava i mogućnosti zapošljavanja i samozapošljavanja svih osoba sa invaliditetom u FBiH . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 69

Profesionalna rehabilitacija, radno osposobljavanje i zapošljavanje osoba s invaliditetom pod općim i posebnim uvjetima . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 69

Financijski poticaji koje dodjeljuje Fond za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom FBiH . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 71

Analiza dobre prakse - Fond za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom FBiH . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 76

Isplata novčanih nadoknada i subvencija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 76

Dodjela novčanog stimulansa za novo upošljavanje osoba sa invaliditetom. . . . . . . . . 78

Financiranje i sufinanciranje programa/projekata, održivosti razine uposlenosti osoba sa invaliditetom, razvoja gospodarskih društava i profesionalne rehabilitacije . . . 79

Mogućnosti unaprjeđenja institucionalnih mehanizama i rješenja za zapošljavanje i samozapošljavanje OSI u FBiH . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 82

Uvođenje evidencija i statistička obrada podataka o osobama sa invaliditetom i poslodavcima koji zapošljavaju osobe sa invaliditetom . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 83

Podrška korisnicima, aktivnosti i mjere provođenja i unaprjeđivanja profesionalne rehabilitacije i zapošljavanja osoba sa invaliditetom . . . . . . . . . . . . . . 83

MI SMO TU



Osiguranje namjenskog korištenja sredstava Fonda . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 84

Ostvarivanje i razvoj saradnje s udrugama i organizacijama OSI, poduzećima i ustanovama. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 85

Zaključci i preporuke za unaprjeđenje politika u FBiH . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 85

Sаndrа Тrkulја АNАLIZА SТАNјА SVIH ОSОBА SА INVАLIDIТЕТОМ I МОGUĆNОSТI NјIHОVОG ZАPОŠLJАVАNјА I SАМОZАPОŠLJАVАNјА – IZ PЕRSPЕKTIVЕ FОNDА ZА PRОFЕSIОNАLNU RЕHАBILITАCIјU I ZАPОŠLјАVАNJЕ INVАLIDА RЕPUBLIKЕ SRPSKЕ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 88

Uvоd . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 88

Prеglеd stаnjа i pоlоžаја оsоbа sа invаliditеtоm (ОSI) iz pеrspеktivе Fоndа zа prоfеsiоnаlnu rеhаbilitаciјu i zаpоšlјаvаnjе invаlidа Rеpublikе Srpskе . . . . . . . . . . . . 89

Prаvа i mоgućnоsti zаpоšlјаvаnjа i sаmоzаpоšlјаvаnjа svih ОSI u Rеpublici Srpskој. . . . 92

Stimulаnsi kоје оmоgućаvа Zаkоn о prоfеsiоnаlnој rеhаbilitаciјi, оspоsоblјаvаnju i zаpоšlјаvаnju invаlidа u Rеpublici Srpskој . . . . . . . . . . . . . . . . . . 93

Аnаlizа dоbrе prаksе Fоndа zа prоfеsiоnаlnu rеhаbilitаciјu i zаpоšlјаvаnjе invаlidа Rеpublikе Srpskе . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .94

Моgućnоsti zа unаprеđеnjе instituciоnаlnih mеhаnizаmа i rјеšеnjа zа zаpоšlјаvаnjе i sаmоzаpоšlјаvаnjе ОSI u Rеpublici Srpskој. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 96

Zаklјučci i prеpоrukе zа unаprеđеnjе pоlitikа u Rеpublici Srpskој . . . . . . . . . . . . . . . 98

Bilješka o autorima/icama . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 100

Lista skraćenica . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 103

MI SMO TU


MI SMO TU



Riječ urednice

Osobe sa invaliditetom (OSI) predstavljaju najugroženiju, najisključeniju i najmarginalizovaniju grupu u bosansko-hercegovačkom društvu. Poteškoće i prepreke sa kojima se populacija OSI svakodnevno susreće variraju od ostvarivanja osnovnih životnih potreba do prava na kretanje, obrazovanje i rad. Iako je Bosna i Hercegovina ratificirala Konvenciju o pravima osoba sa inva-liditetom Ujedinjenih naroda kao i Opcionalni protokol 12. marta 2010. godine, a Konvencija je stupila na snagu 11. aprila 2010. godine, sveukupni položaj OSI je dosegao alarmantno stanje.

Bez obzira na činjenicu što je Politika u oblasti invalidnosti usvojena na Vijeću ministara Bosne i Hercegovine 2008. godine i što su Strategija za izjednačavanje mogućnosti za osobe sa invali-ditetom u FBiH 2010-2014 i Strategija unapređenja društvenog položaja lica sa invaliditetom u RS 2010-2015 usvojene, i dalje ne postoji jedinstven registar OSI. Procjenjuje se da 10% stanov-ništva BiH pati od neke vrste fizičkog, senzornog, razvojnog ili mentalnog invaliditeta, dok je 30% stanovništva direktno ili indirektno pogođeno posljedicama invalidnosti. Populacija OSI je najčešće izložena višestrukoj marginalizaciji i diskriminaciji i njeni pripadnici su isključeni po više osnova - prije svega zbog invalidnosti, zatim pola, godina, etničke pripadnosti i drugoga. OSI su također društvena grupa koja je najteže pogođena siromaštvom i nezaposlenošću. Gotovo dvije trećine ukupnog broja odraslih OSI živi blizu ili ispod zvanične linije siromaštva. Zaposleni OSI najčešće primaju minimalne naknade. Generalni razlozi visoke stope nezaposlenosti OSI su nedostatak znanja i vještina koje se traže na tržištu rada, sveukupno loše stanje bh. ekonomije, mali kapaciteti zapošljavanja i veoma rijetko i sporadično otvaranje novih radnih mjesta.

Obrazovanje i obuke su također oblast u kojoj se prava OSI ne poštuju u skladu sa postojećim zakonodavnim okvirom. Iako postojeći zakoni i pravne odredbe sadrže i naglašavaju pravo na obrazovanje za sve pod istim uslovima, stvarna slika je drugačija. Prepreke sa kojima se suočavaju OSI kada je riječ o obrazovanju su prije svega arhitektonske, urbanističke i informativne, zatim neujednačen pristup obrazovnim institucijama, predrasude, neprilagođeni udžbenici i didak-tička pomagala. Pristup informacijama je još jedna teška i ozbiljna prepreka OSI, s obzirom da im većina izvora informacija nije dostupna zbog fizičkih barijera ili barijera na koje OSI nailaze zbog različitih senzornih oštećenja.

Ovakva situacija jasno odražava nedosljedno provođenje Konvencije o pravima osoba sa invalidi-tetom Ujedinjenih naroda, posebno člana 5. koji propisuje da su sve osobe jednake pred zakonom i da bez diskriminacije imaju pravo na jednaku zaštitu i jednake beneficije zakona, člana 24. koji razrađuje pravo OSI na obrazovanje koje pripada svima bez diskriminacije i na osnovu jednakih mogućnosti, i obavezuje države da osiguraju inkluzivno obrazovanje na svim nivoima, kao i člana 27. koji prepoznaje pravo OSI na rad, jednako sa drugima, i pravo na izdržavanje putem rada, kao i prihvatanje na tržištu rada i u radnom okruženju koje je otvoreno, inkluzivno i pristupačno OSI.

Prepoznajući položaj OSI i sve poteškoće sa kojima se one susreću, Fondacija za socijalno uklju-čivanje u Bosni i Hercegovini (FSU u BiH) od početka svoga rada 2010. godine pruža direktnu podršku organizacijama OSI i samim OSI u ostvarivanju njihovih prava i poboljšanju uslova života i uključenosti u društvo. Motivisana činjenicom da su potrebe i problemi populacije OSI daleko izraženiji i rašireniji nego što je to slučaj kod drugih ugroženih grupa koje FSU u BiH podržava u svom radu, u posljednjoj godini svoga rada i djelovanja, 2013/2014, FSU u BiH je fokus stavila isključivo na populaciju OSI odnosno zapošljavanje i samozapošljavanje OSI. Tako je tokom 2013/2014. godine podržana implementacija deset projekata nevladinih organizacija i preduzeća fokusiranih na zapošljavanje i samozapošljavanje OSI.

MI SMO TU


U cilju pružanja što značajnijeg doprinosa i ostvarenja većeg i dugotrajnijeg uticaja na unaprje-đenje zapošljavanja i samozapošljavanja OSI i na taj način rješavanja krucijalnog egzistencijalnog pitanja ove populacije, izrađena je analiza “Mi smo tu - Analiza trenutnog stanja svih osoba sa invaliditetom i mogućnosti njihovog zapošljavanja i samozapošljavanja u Bosni i Hercegovini” u čijoj izradi su učestvovali neki od najeminentnijih stručnjaka u oblasti invalidnosti u Bosni i Hercegovini i predstavnika nadležnih institucija za datu oblast. Autori su nastojali da pitanje položaja OSI u oblasti zapošljavanja i samozapošljavanja predstave iz perspektive svoga radnog i profesionalnog iskustva i daju preporuke za rješavanje postojećih nedostataka.

Stoga je autorica Elvira Bešlija (Savez paraplegičara i oboljelih od dječije paralize FBiH) u prvom poglavlju pod nazivom “Analiza i preporuke za sprječavanje diskriminacije u području zapo-šljavanja osoba sa invaliditetom” akcenat stavila na problem diskriminacije OSI na tržištu rada i moguće načine rješavanja ili mitigacije ovog problema, dok je autorica Dubravka Halepović (Inicijativa za bolju i humaniju inkluziju, IBHI), u poglavlju “Invalidnost u pravnom okviru – stanje i trendovi” dala pregled zakonodavnog okvira u Bosni i Hercegovini, Evropskoj uniji i na međunarodnom nivou kojim se uređuju prava i obaveze zapošljavanja OSI. Dobrica Jonjić (Ministarstvo rada i socijalne politike FBiH) u poglavlju “Politike u oblasti invalidnosti u FBiH (1996-2013)” dao je kratak osvrt na zakonodavno-regulatorni okvir Federacije BiH u oblasti invalidnosti, provođenje zakona i politika u praksi te (ne) jednak tretman OSI kao posljedicu postojećih rješenja statusa, prava i beneficija OSI u trenutnom sistemu, dok je ista ili slična pita-nja, probleme i moguća rješenja u Republici Srpskoj dr. Ljubo Lepir (Ministarstvo zdravlja i soci-jalne zaštite RS) obradio u poglavlju pod nazivom “Procjena stanja sistema podrške licima sa invaliditetom u Republici Srpskoj”.

Uzimajući u obzir važnost Fonda za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba sa inva-liditetom FBiH i Fonda za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje invalida Republike Srp-ske, kao najrelevantnijih institucija za središnje pitanje Analize, dr. Ivica Marinović (Fond za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba sa invaliditetom FBiH) je u okviru poglavlja “Pregled stanja i položaja osoba sa invaliditetom iz perspektive Fonda za profesionalnu rehabi-litaciju i zapošljavanje osoba sa invaliditetom FBiH” predstavio način rada Fonda FBiH, dosa-dašnje rezultate i mogućnosti poboljšanja rada i usluga, dok je Sandra Trkulja (Fond za profesio-nalnu rehabilitaciju i zapošljavanje invalida Republike Srpske) isto pitanje obradila iz perspektive Fonda RS.

Namjera i želja urednice, autora i autorica bila je da se putem ove analize detaljno, stručno i sve-obuhvatno predstavi trenutno stanje OSI u Bosni i Hercegovini, prilike koje su ovoj populaciji dostupne na tržištu rada, te da se daju konkretne, realne i provedive smjernice i preporuke za una-prjeđenje mogućnosti zapošljavanja i samozapošljavanja OSI. Iskreno se nadamo da smo u ovoj namjeri uspjeli barem jednim dijelom i da će ova analiza koristiti što većem broju aktera i ciljnih skupina i dati doprinos promptnom, sistemskom i dugoročnom ostvarivanju prava na rad osoba sa invaliditetom, kao jednog od osnovnih ljudskih prava.

Ranka Ninković-Papić Direktorica

Fondacija za socijalno uključivanje u Bosni i Hercegovini (FSU u BiH)



Elvira Bešlija

ANALIZA I PREPORUKE ZA SPRJEČAVANJE DISKRIMINACIJE U PODRUČJU

ZAPOŠLJAVANJA OSOBA SA INVALIDITETOM

Uvod

Rijetko je koje područje društvene i humane zbilje toliko obilježeno raskorakom između nor-mativnog i stvarnog, kao što je područje rehabilitacije i zapošljavanja osoba sa invaliditetom. Osnovni smisao profesionalne rehabilitacije i zapošljavanja osoba sa invaliditetom sadržan je u tezi o njihovoj društveno-ekonomskoj opravdanosti na što se naslanja temeljni cilj rehabi-litacije i zapošljavanja osoba sa invaliditetom – ekonomska neovisnost, izdržavanje porodice radom, prevazilaženje psihološke barijere koja tradicionalno postoji između osoba sa invalidi-tetom i onih bez njega. Resocijalizacija osoba sa invaliditetom, samopouzdanje i vjera u vlastite sposobnosti direktno su u vezi sa radnim doprinosom.

U našoj sredini početak rehabilitacije osoba sa invaliditetom uglavnom prati svjetske stan-darde. Međutim, iz raznih razloga uveliko se gubi korak kada je u pitanju zapošljavanje, iako je to sastavni dio rehabilitacije. Usprkos obrazovnim kapacitetima ili stručnoj osposobljenosti, osobe sa invaliditetom nailaze na niz barijera, od predrasuda poslodavaca do neprilagođenih radnih mjesta, a u današnjem trenutku ekonomske krize i privatizacije prve gube posao u kon-kurenciji sa tjelesno sposobnim.

Analiza trenutnog stanja i položaja svih osoba sa invaliditetom (OSI) u Bosni i Hercegovini

U području zapošljavanja, uz fizičke prepreke, najveći problem čine predrasude o osobama s invaliditetom i njihovim mogućnostima i radnoj sposobnosti, čemu pridonosi i neusklađenost dosadašnjih obrazovnih procesa s potrebama tržišta rada.

Zapošljavanje i rad posljednje su faze profesionalne rehabilitacije. Analiza položaja nezaposle-nih osoba s invaliditetom u odnosu na ostalo nezaposleno stanovništvo pokazuje neke razlike:

• nižistepenobrazovanja;• starijudobnuuzrast;• kraćainegativnijaradnaiskustva;• zaposleneOSIimajunižamjesečnaprimanjauodnosunaosobebezinvaliditeta.

MI SMO TU


Zapošljavanje i rad osoba s invaliditetom od posebnog je značaja za svako društvo, jer se radi o značajnom broju osoba koje su neravnopravne po mogućnostima i koje se otežano zapošljavaju. U zapošljavanju osoba s invaliditetom primjenjivali su se različiti modeli. Model zapošljavanja i rada osoba s invaliditetom odraz je političkog naslijeđa i smjernica razvoja društva na rela-ciji pojedinac -društvo, naslijeđene i izgrađene pravne politike kojom se uređuju odgovarajući društveni odnosi, gospodarsko naslijeđe, trenutačni doseg i zacrtani pravac razvoja, te soci-jalno naslijeđe i pravac razvoja socijalnih odnosa, na šta se naslanja društvena svijest, kulturni razvoj, razvoj društvenih znanja, utjecaj religije i slično.

Prema Konvenciji 159 o ‘Profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba s invaliditetom’ (Međunarodna organizacija rada, 1983) svrha profesionalne rehabilitacije je omogućiti oso-bama s invaliditetom osiguravanje i zadržavanje odgovarajućeg zaposlenja, napredovanje u njemu, te mogućnost za integraciju i reintegraciju OSI u društvo. Iskustva s područja profesio-nalne rehabilitacije pokazuju da se najviše poteškoća javlja pri zapošljavanju.

Zapošljavanje i rad zauzimaju važnu ulogu u životu pojedinca. Rad za čovjeka, uz ekonom-sku, ima značajnu socijalnu i psihološku funkciju, te je izvor društvenog statusa i prestiža. Zaposlenost povećava osjećaj zadovoljstva u životu i utječe na psihološku strukturu pojedinca. Profesionalno aktivne osobe imaju viši nivo samopoštovanja i uspješnosti. Zaposlenost utječe na zdravlje. Zaposlenost u punom radnom vremenu smanjuje mogućnost pogoršavanja zdrav-stvenog i tjelesnog stanja. Premda je općenito potvrđena važnost rada u odnosu na dobrobit pojedinca, ne može se generalno zaključiti da to vrijedi za svaku osobu.

Jedna od najozbiljnijih posljedica invalidnosti je povećana socijalna izolacija i smanjena druš-tvena uključenost, koja ne proizlazi iz njihove namjere za isključivanjem iz društva.

OSI se, u odnosu na ostatak populacije, osjećaju nedovoljno uključene u društvenu zajednicu iz sljedećih razloga: društvena zajednica ne ohrabruje njihovo uključivanje, nemaju primanja dovoljna za sudjelovanje u raznim segmentima društvenog života i nedovoljno su informirani.

Dominantna su dva modela zapošljavanja:

• zapošljavanjenaotvorenomtržišturada;• zaštitnozapošljavanje.Univerzalni model postavlja sebi kao cilj zapošljavanje osobe s invaliditetom na otvorenom tržištu rada. Posebni oblici zapošljavanja na otvorenom tržištu rada su:

• radnejediniceuotvorenomgospodarstvu;• zapošljavanjeuzpodršku;• samozapošljavanje.Međutim, uvijek će postojati određen broj osoba s invaliditetom koje zbog prirode svog ošte-ćenja nisu u stanju raditi na otvorenom tržištu rada. Zbog toga se razvio model zaštitnog zapo-šljavanja. Oblici zaštitnog zapošljavanja su:

• zaštitnaradionica;• radnicentri;• centrizaradnuokupaciju.

MI SMO TU



Kratak osvrt na zakonski i institucionalni okvir kojim se regulišu položaj i prava OSI na nivou Bosne i Hercegovine

Pravni okvir u BiH:

S obzirom da se pitanja rada i zapošljavanja uređuju putem zakona i drugih propisa, potrebno je sagledati normativni okvir za rad i zapošljavanje osoba sa invaliditetom kao uslov za provođe-nje politike zapošljavanja. Normativni okvir za rad i zapošljavanje ne postoji na nivou države, nego na nivou entiteta, i zasniva se na međunarodnim propisima, koji postaju dio domaćeg zakonodavstva nakon potpisivanja i pristupanja, odnosno ratifikacije. Pravo osoba sa invalidi-tetom na zapošljavanje i profesionalnu rehabilitaciju garantovano je ustavima, a uređeno zako-nima i drugim propisima. BiH i njeni entiteti ustavima garantuju najviši nivo međunarodno priznatih ljudskih prava i obavezali su se da će obezbijediti da svi građani ravnopravno i pot-puno uživaju i ostvaruju sva ljudska prava, kao i pravo na rad, zapošljavanje i zaštitu od diskri-minacije po bilo kom osnovu, a time i po osnovu invalidnosti.

Dokumenti koji definišu oblast zapošljavanja u BiH:

• UstavBosneiHercegovine;• UstavFederacijeBosneiHercegovine;• UstavRepublikeSrpske.

Federacija Bosne i Hercegovine:

• ZakonoraduFederacijeBiH;1 • ZakonoposredovanjuprizapošljavanjuisocijalnojsigurnostinezaposlenihosobaFBiH;2 • Zakon o profesionalnoj rehabilitaciji, osposobljavanju i zapošljavanju osoba sa

invaliditetom.3

Republika Srpska:

• Zakonoprofesionalnojrehabilitaciji,osposobljavanjuizapošljavanjuinvalidaRS;4 • Zakonoradu–prečišćenitekst;5 • Zakonozapošljavanju;6 • Zakonozaštitinaradu;7 • Zakonopenzijskomiinvalidskomosiguranju.8

1 Službene novine Federacije BiH br. 43/99 i 32/002 Službene novine Federacije BiH br. 41/013 Službene novine Federacije BiH br. 34/10 4 Službeni glasnik RS br. 98/04 i 91/065 Službeni glasnik RS br. 55/076 Službeni glasnik RS br. 54/05 i 64/067 Službeni glasnik RS br. 01/088 Službeni glasnik RS br. 105/06, 20/07 i 33/08

MI SMO TU


Politike i strategije:

• PolitikauoblastiinvalidnostiuBiH,VijećeministaraBiH,2008;9 • StrategijazaizjednačavanjemogućnostizaosobesainvaliditetomuFBiH2010-2014;• Strategijaunapređenjadruštvenogpoložaja licasa invaliditetomuRS2010-2015(Služ-

beni glasnik RS br. 134/11)

Međunarodni dokumenti:

• KonvencijaopravimaosobasainvaliditetomUNiz2006.godine;• Međunarodnipaktoekonomskim,socijalnimikulturnimpravimaUN,1966;• OpštaDeklaracijaopravimačovjeka,GeneralnaskupštinaOUN,10.12.1948;• Standardna pravila o izjednačavanju mogućnosti za osobe s invaliditetom; Generalna

skupštinaUjedinjenihnacijanasvom48.zasjedanju(Rezolucija48/96);• DeklaracijaopravimaosobasainvaliditetomUN,1975(Rezolucija34/47);• Evropskasocijalnapovelja(revidirana,Strazburg,1996);• Evropskastrategijazapošljavanja,Evropskakomisija,Brisel,2003,COM2003/6Final;• Evropskastrategijazaosobesainvaliditetom2010-2020/SEC(2010)1323/1324.

Institucionalni okvir:

Oba entiteta Bosne i Hercegovine u nekoliko godina unazad pokušavaju da unaprijede i refor-mišu svoje programe i zakonodavstvo na planu zapošljavanja OSI, izražavajući ozbiljnu opre-dijeljenost za preduzimanje mjera kojima se daje prioritet prilikom zapošljavanja osoba sa inva-liditetom i promoviše zapošljavanje OSI.

Osnovni modeli jesu Zakoni o profesionalnoj rehabilitaciji, osposobljavanju i zapošljavanju osoba sa invaliditetom donešeni u oba entiteta.

Svrha Zakona jeste da se obezbijedi institucionalni okvir koji bi omogućio razvoj i primjenu specifičnih programa za profesionalnu rehabilitaciju, osposobljavanjem i zapošljavanjem osoba sa invaliditetom na otvorenom tržištu i pod posebnim uslovima uz podršku države, koja i svo-jim mjerama omogućava olakšice koje stimulišu zapošljavanje osoba sa invaliditetom.

Na jednom mjestu se uređuje cijeli proces - od definisanja pojma invaliditeta i smanjene radne sposobnosti, preko novog pristupa profesionalnoj rehabilitaciji koja se organizuje i izvodi, kako u redovnom sistemu obrazovanja, tako i uz primjenu specijalizovanih mjera i aktivnosti, do zapošljavanja osoba sa invaliditetom na otvorenom tržištu, pod opštim uslovima sa jasno ustanovljenim odgovornostima društvenih i državnih struktura i pod posebnim uslovima u preduzećima i ustanovama koje se osnivaju za te svrhe.

Kroz osnivanje fondova za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba sa invaliditetom, kao javne ustanove od strane obje entitetske vlade, ostvareni su preduslovi za aktivnije i sistem-sko pokretanje procesa zapošljavanja osoba sa invaliditetom.

9 Službeni glasnik BiH br. 76/08

MI SMO TU



Fondovi imaju zadatak da provode politike razvoja i unaprjeđenja profesionalne rehabilitacije i zapošljavanja osoba sa invaliditetom, sufinansiranje ili finansiranje aktera koji rade na tom poslu, vrše novčane transakcije kod isplate novčanih podsticaja i nadzor nad provođenjem pro-grama koji koriste sredstva za zapošljavanje osoba sa invaliditetom.

U toku primjene ovog zakona registrovani su i prvi rezultati. Dolazi do osnivanja novih predu-zeća za zapošljavanje OSI. Određeni broj privatnih poslodavaca traže olakšice na ime zapošlja-vanja OSI, počeo je proces prikupljanja evidencije o zaposlenim osobama sa invaliditetom, a akumuliraju se i određena sredstva koja imaju za cilj da omoguće olakšice poslodavcima.

Pored ove institucionalne promjene, u određenoj mjeri dolazi i do promjene politike biroa/zavoda za zapošljavanje, kao i privatnih agencija za zapošljavanje sa ciljem pružanja boljih usluga u iznalaženju zaposlenja, usluga savjetovanja i podrške programima koji unaprjeđuju proces zapošljavanja osoba sa invaliditetom. Otvorene su i agencije i internet portali namije-njeni OSI.

Analiza i preporuke za izjednačavanje prava i mogućnosti svih OSI u BiH

Kao jedna od kategorija koje su marginalizirane i socijalno isključene, ili izložene visokom riziku siromaštva i socijalnog isključivanja uopšte, osobe s invaliditetom na tržištu rada obično dobijaju niža primanja i rijetko mogu da zadrže svoj posao na duži vremenski period (u vidu trajnog zaposlenja).

Vrlo često nizak obrazovni nivo, uz nizak nivo profesionalnih znanja i vještina sa kojim osobe sa invaliditetom ulaze na tržište rada (ukoliko uopšte uđu na tržište rada), upotpunjavaju situ-aciju u kojoj se nalaze.

Neki od uzroka niske stope zaposlenosti osoba sa invaliditetom su već pomenuti radni uslovi i radni ambijent neprilagođeni njihovim potrebama, slaba motivacija poslodavaca, uticaj pre-drasuda i iskrivljenih stavova o zapošljavanju i radu osoba sa invaliditetom.

Dugogodišnja ovisnost o socijalnim davanjima, nepostojanje jednakih mogućnosti i nezavi-snosti prilikom izbora adekvatnog posla, kao i pasivnost u procesu traženja zaposlenja utiču na to da se osobe sa invaliditetom isključuju sa tržišta rada.

Izazovi sa kojima se osobe sa invaliditetom suočavaju u nastojanjima da se integrišu na tržište rada i situacija OSI vezana za zapošljavanje i socijalnu sigurnost su izuzetno teški. Nedostatak prilika za zapošljavanje i nepostojanje odgovarajućeg sistema socijalne sigurnosti onemoguća-vaju osobama sa invaliditetom vođenje dostojanstvenog života.

Ovakva pitanja zahtijevaju komplementaran rad sa istinskim uključenjem institucija vlasti, osoba sa invaliditetom i nevladinog sektora kako bi se odredile prikladne politike. Zapošljava-nje je najbolja odbrana od socijalne isključenosti i jedan od glavnih načina da se postigne puno učešće osoba sa invaliditetom u društvu. Zapošljavanje je osnovni put za uključivanje osoba sa invaliditetom u sve životne procese i za njihovu punu i pravu integraciju.

MI SMO TU


Problemi

Proces obrazovanja, profesionalne rehabilitacije i zapošljavanja osoba sa invaliditetom u BiH, pored dobrih rješenja i praksi u politikama i zakonima, ima svoje slabosti koje se, prije svega, ogledaju u:

• nekompatibilnostisistema;• nepostojanja adekvatnog plana obrazovanja i profesionalne rehabilitacije prema potre-

bamatržištarada;• nedovoljnojinformisanostiomogućnostimakojenudenormativniiinstitucionalniokviri;• opštemstanjuekonomskogiprivrednogživota;te• predrasudamaistereotipimapremaosobamasainvaliditetom.Trenutno stanje u ovim oblastima dodatno usložnjava visoka stopa siromaštva, nizak stepen obrazovanja osoba sa invaliditetom i nekonkurentnost njihovih zanimanja i kvalifikacione strukture na tržištu rada, te neravnomjerna razvijenost kapaciteta u lokalnim zajednicama.

Jedan od ključnih problema je nedostatak kvalifikovanog osoblja specijalno obučenog za rad sa osobama sa invaliditetom.

Sve više je inicijativa samih osoba sa invaliditetom za pokretanje vlastitih preduzeća za zapo-šljavanje osoba sa invaliditetom, ali one nemaju od koga dobiti stručnu pomoć u procesu utvrđivanja kakvu djelatnost da razvijaju, šta je to što interesuje tržište i gdje se mogu dobiti informacije. To zahtjeva razvoj novog pristupa u oblasti rada koji preferira usluge u odnosu na dosadašnji pristup u kojem je dominirala evidencija i posredovanje.

U Bosni i Hercegovini su stepen socijalne inkluzije i nivo zapošljivosti osoba sa invaliditetom na tržištu rada veoma niski.

OSI imaju veliku potrebu za učešćem u formalnoj/neformalnoj edukaciji, ali su zbog:

• nedostatkainformacija,• ponudeisredstava,• arhitektonskihbarijera,i• neprilagođenogjavnogtransporta,uglavnom spriječeni da kao jednaki učestvuju u društvenim procesima.

Posljedice su da OSI:

• neraspolažuadekvatnimznanjimaivještinamakojesutraženenatržišturada;• ostaju socijalno izolirane i finansijski ovisne o društvu, umjesto da aktivno doprinose

izgradnjidruštva;• postaju“teretdruštva”.Najkvalitetniji način društvene brige o osobama sa invaliditetom jeste stvaranje uvjeta za njihovo zapošljavanje i integraciju u zajednicu. Jedna od ključnih obaveza je prevazilaženje diskriminacije po osnovu invalidnosti u svim pitanjima vezanim za sve oblike zapošljavanja, uključujući uslove zapošljavanja i primanja na posao, zaštitu zdravlja i bezbjednost na radnom mjestu, opšte uslove rada i napredovanje u radu. Zakonska regulativa treba biti usklađena sa međunarodnim standardima, uz uvažavanje prilika u Bosni i Hercegovini.

MI SMO TU



Analiza i preporuke za izjednačavanje prava i mogućnosti OSI u BiH i osoba bez invaliditeta

Problem invalidnosti ne potiče samo od oštećenja nekih funkcija, nego je i produkt međusob-nih odnosa sa osobama koje nemaju invaliditet. Osobe bez invaliditeta uglavnom sažalijevaju osobe sa invaliditetom i gledaju na njih kao na bolesne i nesretne ljude koji ne mogu uživati u mogućnostima savremenog društva, što podrazumijeva mogućnost sklapanja braka, roditelj-stva i zaposlenja, te naravno i ostalih društvenih uključenja. Ovaj vid predrasuda i stereotipa prema osobama sa invaliditetom zapravo dovodi do toga da OSI postaju društveno odbačene i da OSI same sebe vide kao marginaliziranu grupu.

Društveni procesi u Bosni i Hercegovini su u prethodnih dvadesetak godina uticali na opšte ekonomske odnose, privredni rast i razvoj, te položaj pojedinih grupa stanovništva. Sveuku-pna tranzicija BiH društva uzrokovala je propadanje privrednih kapaciteta u Bosni i Hercego-vini, stalno gubljenje radnih mjesta i povećanje broja nezaposlenih osoba. Među osobama sa invaliditetom nezaposlenost je drastičnija u odnosu na osobe bez invaliditeta.

Zastarjeli i neodgovarajući obrazovni sistem na svim nivoima obrazovanja ne daje priliku oso-bama sa invaliditetom da se osposobe za zanimanja koja su interesantna za tržište rada, a posto-jeći obrazovni programi namijenjeni osobama sa invaliditetom stari su i više desetina godina.

Kratak pogled unazad

Prije rata, OSI u BiH su se obrazovale za veoma mali broj zanimanja i to ukoliko se radilo o društveno organizovanom sistemu u institucijama izdvojenim za OSI.

Na primjer, OSI sa oštećenjima vida i slijepe osobe su završavale osnovno i srednje obrazovanje u okviru škole za slijepe, gdje su osposobljavani za ograničen broj zanimanja (operateri tele-fonskih centrala, fizioterapeuti). Razvojem tehnologije zanimanje telefoniste je postalo pre-vaziđeno i slijepe OSI ga uglavnom više ne mogu obavljati, dok je hiperprodukcija kadrova u oblasti ‘proizvodnje’ fizioterapeuta oduzela i ono malo mogućnosti koje su imali u toj vrsti zanimanja.

Osobe sa oštećenjem sluha i govora i gluhe osobe i danas se osposobljavaju u specijalizovanim školama, a izbor zanimanja je uglavnom sveden na zanatska zanimanja. Poražavajući je poda-tak da u BiH nema ni desetak gluhih osoba koje su završile visoko obrazovanje. U periodu prije rata, osobe sa tjelesnim invaliditetom u BiH su mogle imati pohađati osnovno obrazova-nje u ‘Specijalnoj bolnici za miopatična oboljenja’ u Fojnici. Ovo se odnosilo se prvenstveno na oboljele od distrofije, ali primani su i oboljeli od poliomielitisa, osobe u stanju paraplegije, amputirci i osobe sa drugim tjelesnim invaliditetom.

Međutim, za srednje obrazovanje su morali ići u Zagreb (Dubrava) ili Podgoricu, gdje su sticali zvanja upravnih tehničara ili zanatska zanimanja (urar, RTV mehaničar, precizni mehaničar itd.), uglavnom poslove koji se obavljaju sjedeći. Ovo sve se naravno ne odnosi na one OSI koje su imale mogućnost i podršku roditelja i porodice, te uz ogromne probleme neprilagođenih prostora i učila završavali redovno obrazovanje, kako osnovno i srednje, tako i visoko, što je bilo donekle olakšano sistemom besplatnog vanrednog studija.

MI SMO TU


Preporuke za izjednačavanje prava i mogućnosti između osoba bez invaliditeta i OSI fokusi-raju se svakako na dosljednu provedbu dobrih zakonskih rješenja i jačanje mogućnosti fondova za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje OSI u oba entiteta. Neophodne su stalne aktiv-nosti na podizanju svijesti svih građana da osobe sa invaliditetom nisu “osobe sa posebnim potrebama”, jer imaju iste potrebe kao i svi ostali zaposleni – potrebu da obezbijede egzisten-ciju sebe i svoje porodice, potrebu za komunikacijom i druženjem, poštovanjem, obrazovanjem i napredovanjem.

Jedina razlika kod osoba sa invaliditetom jeste u tome što nekada svoje potrebe realiziraju na drugačiji način, što može da podrazumijeva drugačije organizovan radni prostor, adekvatan pristup ili prilagođena sredstva za rad, različit period vremena za uspješno završavanje radnih zadataka ili drugačiji način komunikacije. Sve navedeno nikako ne predstavlja razloge da se OSI ne uzimaju ozbiljno u razmatranju za zapošljavanje.

Analiza slučajeva dobre prakse

U marginaliziranom i diskriminiranom svijetu osoba sa invaliditetom mogu se naći primjeri dobre prakse. Analiza ovakvih primjera svakako podrazumijeva postavljanje fokusa na odre-đenu osobu i to znači ukazati na primjere po raznim osnovama:

• osobasainvaliditetom-zapošljavaseprviputkaoOSI;• osobasainvaliditetom-nakonnastankainvalidnostivraćasenaistiposao;• osobasainvaliditetom-nakonnastankainvaliditetamoraproćiprocesprekvalifikacije;• osobasainvaliditetom-zaposlenaujavnomiliprivatnomsektoru;• osobasainvaliditetom-zaposlenauzaštitnojradionici;te• osobasainvaliditetom-zaposlenauorganizacijiOSI.Bilo koji od navedenih načina može bit primjer dobre prakse. Svi načini zapošljavanja OSI su dobri i poželjni. Međutim, razlike u odnosu prema OSI postoje u svakom od njih u smislu okruženja ili radne sredine, ali i ličnog stava osobe sa invaliditetom.

Zaposlenje u zaštitnoj radionici ili u organizaciji OSI je blisko OSI zbog okruženja osobama u sličnom stanju invalidnosti u kojem se i ona nalazi. Tu je potrebno manje dokazivanja, postoji više razumijevanja i podrške, a radi se o adaptiranim radnim mjestima i prostorima.

Rad u javnom sektoru je veliki izazov i traži mnogo truda u dokazivanju vrijednosti. Prvo zaposlenje OSI podrazumijeva privikavanje radne okoline na osobu kakva ona jeste od početka njenog rada i radna okolina prihvaća ograničenja koja je OSI donijela sa sobom. Zbog toga, u psihološkom smislu, povratak u istu radnu sredinu nakon nastanka invalidnosti ipak izgleda najteži.

MI SMO TU



Primjeri:

Primjer 1.

Djevojčica je ostala potpuno slijepa u 5. godini. Školuje se u školi za slijepa lica, gdje završava osnovno obrazovanje. Ne prihvata ograničenja zanimanja i završava srednju školu (gimnaziju) u redovnom školovanju. Potom završava filozofski fakultet i stiče zvanje bibliotekara - za sli-jepu osobu, više nego izazovno i afirmativno. Zapošljava se upravo kao bibliotekar u jednoj velikoj firmi, gdje provodi najveći dio svog radnog vijeka.

Ovdje se radi o osobi koja je školovanje i radni vijek provela u tzv. zdravoj sredini.

Primjer 2.

Djevojka je sa invaliditetom od rođenja. Živi u sredini koja je štiti, ali na njenu štetu. Zavr-šava redovno osnovno obrazovanje i tu staje. Osjeća da ima kapacitete, ali prigradska sredina i porodica je ne podržavaju. U druženjima sa drugim OSI, postepeno počinje da se uključuje u razne radionice, zanatske poslove i slično. Tu se otvaraju mogućnosti koje prepoznaje i sve više radi na sebi. Educira se neformalno u početku, da bi svoje obrazovanje vremenom usmjerila na pravi put i završila srednju školu. Uključuje se u druge oblike aktivnosti u okviru NVO i danas je vrlo sposobna mlada žena sa teškim invaliditetom koja uspješno djeluje u jednoj NVO.

Ovdje je iskazan značaj nevladinog sektora i novih pristupa invalidnosti koji se promovišu, te podrške koju daje zakonski okvir.

Primjer 3.

Visoko obrazovana žena doživi traumu povređivanja i nakon operacije kičme ostaje u invalid-skim kolicima. Radi na veoma odgovornom radnom mjestu u javnom sektoru. Međutim, zbog vrste invalidnosti i nemogućnosti kretanja, ne može raditi isti posao kao prije. Radna sredina joj pruža punu podršku, mijenja radno mjesto, ne za lošiji nivo, nego vrstu posla, i vraća je u istu radnu sredinu. Danas radi veoma uspješno svoj posao za koji se školovala, bez dodatnih edukacija, prekvalifikacija i slično. Uz očekivana ograničenja zbog invalidnosti koja su nemi-novna u potpuno ‘zdravoj’ okolini, zadovoljna je na svom poslu.

Ovdje se javlja teret psihološkog pritiska povratka osobe koja ostaje u stanju invalidnosti i njene traume prihvaćanja same sebe, ali i od strane okoline koja može da pokazuje dozu saža-ljenja veću nego prema drugim OSI koje ne poznaju.

U prilog primjerima dobre prakse, mora se istaći da osobe sa invaliditetom nikako ne treba posmatrati kao teret ili loše radnike. Naprotiv, istraživanja među poslodavcima pokazuju da su osobe sa invaliditetom veoma ozbiljni radnici, lojalni i korektni, rjeđe izostaju s posla i duže se zadržavaju na jednom radnom mjestu. Pored navedenog, često svojim prisustvom podižu radni moral u sredini u kojoj rade i motivišu druge uposlenike.

MI SMO TU


Zaključci i preporuke za politike i mogućnosti unaprjeđenja institucionalnih mehanizama i rješenja za zapošljavanje i samozapošljavanje OSI u BiH

Osobe sa invaliditetom se nalaze u inferiornoj poziciji u BiH društvu. Postoje zakonski propisi i uredbe koje štite prava osoba sa invaliditetom u Bosni i Hercegovini.

Također, prisutan je i veliki broj međunarodnih dokumenata kojima se propisuju prava osoba sa invaliditetom. Međutim, implementacija pomenutih dokumenata i propisa nije u skladu sa potrebama OSI.

Neadekvatna implementacija zakonske regulative kada su u pitanju osobe sa invaliditetom, čini ih marginaliziranom grupom u bh. društvu.

S obzirom na situaciju (arhitektonska (ne)pristupačnost, diskriminacija po različitim osno-vama u kojoj se nalaze osobe sa invaliditetom), potrebno je mnogo zalaganja kako bi se oso-bama sa invaliditetom omogućilo nesmetano kretanje, rad i obrazovanje, kako bi se eliminirale predrasude putem edukovanja osoba bez invaliditeta i drugih, te kako bi se radilo na re-eduko-vanju velikog broja nezaposlenih i neobrazovanih osoba sa invaliditetom.

Nevjerovatno velika stopa osoba sa invaliditetom koje su na rubu siromaštva je poražavajuća za bilo koju društvenu zajednicu, a posebno za Bosnu i Hercegovinu.

Nema sumnje da se javlja potreba za djelovanjem, ne samo iz razloga poboljšanja kvaliteta života osoba sa tjelesnim invaliditetom, nego i zbog unaprjeđenja situacije u kojoj se cjeloku-pno BiH društvo nalazi.

Ukoliko se u ovom aspektu (zapošljavanja i profesionalnog osposobljavanja) dogode pozitivne promjene, Bosna i Hercegovina biće bliže ostvarenju svog cilja tj. ulasku u članstvo Evrop-ske unije. Poznate su prednosti članstva u Evropskoj uniji. Donosioci odluka u bh. društvu moraju preduzeti korake ka stvaranju reformi kada je zapošljavanje i profesionalno osposoblja-vanje osoba sa invaliditetom u pitanju, kako bi Bosna i Hercegovina osjetila pozitivne poslje-dice učlanjenja u Evropsku uniju. Mada se ovo pitanje nekada nalazilo na margini političkih rasprava, danas je odnos prema osobama sa invaliditetom postao bitno pitanje svih evropskih zemalja.

Među pitanjima kao što su ona koja se tiču gotovinskih naknada, pristupa javnim mjestima i objektima, zdravstvene zaštite i zaštite od diskriminacije, ističe se pitanje kako obezbijediti realne mogućnosti zaposlenja svih osoba sa invaliditetom, bez obzira na okolnosti, odnosno uzroke nastanka invaliditeta.

U poslijeratnom periodu, u namjeri da se saniraju posljedice rata, socijalno osiguranje i soci-jalna pomoć, socijalne i medicinske usluge, te profesionalna rehabilitacija za sve osobe sa inva-liditetom, uključujući i one čiji je invaliditet posljedica nesigurnih radnih mjesta, nesreće ili bolesti ili urođenog invaliditeta, postala su pitanja od značaja.

Uz procese ekonomske i političke tranzicije koji još traju, neophodno je da se prioritet prebaci sa običnog prebacivanja prihoda osobama sa invaliditetom na njihovu ponovnu integraciju na tržište rada.

MI SMO TU



U tom cilju, u svim strategijama i politikama potrebno je:

• akcenatprebacitisamedicinskiorijentiranogpristupaosobamasainvaliditetomnainstru-mente kojima se unaprjeđuje njihov radni potencijal (zapošljavanje, ostanak na poslu i povrataknaposao);

• ispitatisadašnjeodredbeoobezbjeđenjugotovinskihnaknadaosobamasainvaliditetomusvjetludemotivacijeovihosobadaseuopćezaposleilivratenaposao;

• ojačativezu izmeđuzdravstvene rehabilitacije,profesionalne rehabilitacije inacionalnihpenzionih programa u cilju njihovog zajedničkog djelovanja i usmjerenosti ka promovira-njuzapošljavanja;

• izbjegavatikorištenjeprogramazaosobesainvaliditetomzaostalesocijalnepotrebe,kaonpr. zaštita od nezaposlenosti, kako ne bi došlo do rasipanja ionako nedostatnih javnih sredstavakojasuneophodnopotrebnaosobamasainvaliditetom;i

• akcenatusmjeritinaprebacivanjeprogramapružanjapomoćiosobamasainvaliditetomnamjesto koje će omogućiti realizaciju njihovih punih potencijala kao odraslih, radno spo-sobnih osoba.

MI SMO TU


Izvori:

• DeklaracijaopravimaosobasainvaliditetomUN,1975(Rezolucija34/47);• Evropskasocijalnapovelja,revidirana,Strazburg,1996.;• Evropskastrategijazaosobesainvaliditetom2010-2020/SEC(2010)1323/1324;• Evropskastrategijazapošljavanja,Evropskakomisija,Brisel,2003,COM2003/6;• Konvencija159oProfesionalnojrehabilitacijiizapošljavanjuosobasinvaliditetom,Među-

narodnaorganizacijarada,1983;• KonvencijaopravimaosobasainvaliditetomUN,2006;• Međunarodnipaktoekonomskim,socijalnimikulturnimpravimaUN,1966;• OpštaDeklaracijaopravimačovjeka,GeneralnaskupštinaOUN,1948;• PolitikauoblastiinvalidnostiuBiH,VijećeministaraBiH,2008,SlužbeniglasnikBiHbr.

76/08;• Standardna pravila o izjednačavanju mogućnosti za osobe s invaliditetom; Generalna

skupštinaUjedinjenihnacijanasvom48.zasjedanju(Rezolucija48/96);• Strategijaunapređenjadruštvenogpoložaja lica sa invaliditetomuRS2010-2015,Služ-

beniglasnikRSbr.134/11;• StrategijazaizjednačavanjemogućnostizaosobesainvaliditetomuFBiH2010-2014;• UstavBosneiHercegovine;• UstavFederacijeBosneiHercegovine;• UstavRepublikeSrpske;• Zakonopenzijskomi invalidskomosiguranju,SlužbeniglasnikRSbr.105/06,20/07 i

33/08;• ZakonoposredovanjuprizapošljavanjuisocijalnojsigurnostinezaposlenihosobaFBiH,

SlužbenenovineFederacijeBiHbr.41/01;• Zakonoprofesionalnojrehabilitaciji,osposobljavanjuizapošljavanjuosobasainvalidite-

tom,SlužbenenovineFederacijeBiHbr.34/10;• Zakonoprofesionalnoj rehabilitaciji,osposobljavanju i zapošljavanju invalidaRS,Služ-

beniglasnikRSbr.98/04i91/06;• Zakonoradu–prečišćenitekst,SlužbeniglasnikRSbr.55/07;• ZakonoraduFederacijeBiH,SlužbenenovineFederacijeBiHbr.43/99i32/00;• Zakonozapošljavanju,SlužbeniglasnikRSbr.54/05i64/06;• Zakonozaštitinaradu,SlužbeniglasnikRSbr.01/08.



Dubravka Halepović

INVALIDNOST U PRAVNOM OKVIRU – STANJE I TRENDOVI

Uvod

Oblast invalidnosti je kompleksna baš kao i sam pojam invalidnosti (lat. In-validus, nevrije-dan, nesposoban). Termin invalidnost podrazumijeva da je osoba zbog oštećenja (tjelesnog, intelektualnog ili duševnog) izgubila djelimično ili potpuno određenu sposobnost. Negativna konotacija termina je posljedica shvatanja da se u prvi plan ističe oštećenje i njegov tretman, a ne preostale sposobnosti i njiihova funkcionalnost. Uzroci mogu biti različiti (nasljedni, uro-đeni, posljedica bolesti, rata, nesreće, starosti, siromaštva), a najčešće sa javljaju kao organski u bilo kom dobu, te su iz tog razloga značajni rano otkrivanje invaliditeta i preventivno medi-cinsko djelovanje.

U ovom kratkom pregledu područja invalidnosti u Bosni i Hercegovini moguće je obuhvatiti samo najznačajnije aspekte u oblastima za koje je invalidnost najuže vezana, te je predstavljena postojeća zakonska regulativa u dijelovima koji su važni ili mogu biti važni ili su u dodiru sa pojmom invalidnosti u najširem smislu riječi.

Nadalje, invalidnost se kao pojam može pojaviti u bilo kojoj pravnoj oblasti. Pravno normi-ranje općih akata se radi za moguće situacije u društvenim odnosima i važi za sve učesnike društvenih odnosa. Osobe sa invaliditetom su takođe učesnici društvenih odnosa i zato se mogu pojavljivati u svakom pravnom području. Primjenjujući Pravilo 15 Standardnih pravila za izjednačavanje mogućnosti za osobe sa invaliditetom10 (u daljem tekstu: Standardna pravila OSI), a koje kaže da zakonodavstvo može tretirati invalidnost u općim i posebnim zakonima, uključivati je u pravne norme pojedinačnim pitanjima vezanim za osobe sa invaliditetom, posebnim spominjanjem u tekstovima za interpretaciju zakona, te kombinovati sve pobrojane načine, zakonodavstvo Bosne i Hercegovine u potpunosti je kompatibilno sa ovim standar-dom, te će stoga predstavljanje pravnog okvira slijediti ovaj princip.

Što se tiče sadržaja koji treba biti predstavljen, pred autora se postavilo pitanje da li ga prezen-tirati prema Konvenciji o pravima osoba sa invaliditetom (prema pojedinačnim pravima) ili nekom drugom principu (npr. prema pravnim granama), ali je zbog boljeg fokusiranja na osobe sa invaliditetom izabran princip iz Standardnih pravila za izjednačavanje mogućnosti osoba sa invaliditetom odnosno princip oblasti i sektora obuhvaćenih ovim pravilima.

Ono što je specifičnost Bosne i Hercegovine, kao države sa dva entiteta (od kojih jedan ima 10 kantona) i Distrikta Brčko, je pet nivoa pravnog normiranja, što proces predstavljanja svih zakona ili podzakonskih akata čini složenim i preobimnim. Ovdje se ne radi o tome da je

10 Vijeće ministara BiH, Odluka o prihvatanju Standardnih pravila za izjednačavanje mogućnosti za osobe sa invaliditetom (Sl.glasnik BiH 41/03)

MI SMO TU


nemoguće izvršiti prikupljanje svih zakona, nego je veći dio zakonskih rješenja isti ili sličan, pa se čini nepotrebnim ponavljati materiju bez obzira što se radi o različitim nivoima donošenja propisa i teritorijalnog važenja. Zato će metodološki pristup autora biti da predstavi najvažnije segmente, ukazujući na razlike ili specifičnosti pravnog okvira na nivou države Bosne i Herce-govine i entiteta, a zakonska rješenja na nivou kantona će biti samo pomenuta ili će se ukazati na zakonsku neuređenost u određenoj oblasti.

Analiza postojećeg zakonodavstva u oblasti invalidnosti sa posebnim osvrtom na entitetsku pravnu regulativu FBiH i RS

Okvirni mirovni sporazum iz 1995. godine sa 11 aneksa (Aneks 6 posvećen ljudskim pra-vima), sadrži i Aneks 4, koji je Ustav Bosne i Hercegovine. Član II obavezuje državu i entitete na osiguranje najvećeg nivoa priznatih ljudskih prava i osnovnih sloboda, a prava i slobode iz Evropske konvencije o ljudskim pravima i temeljnim slobodama i njenim protokolima, koji se direktno primjenjuju, imaju prioritet nad svakim zakonom. U tački 3. istog člana pobrojana su prava i slobode iz Evropske konvencije. Tačka 4. definira princip nediskriminacije po bilo kom osnovu. Tačka 6. obavezuje sve državne i entitetske institucije i sudove na primjenu ovih ustav-nih odredbi i 15 međunarodnih konvencija sa snagom ustavnih odredaba (Aneks 1 Ustava).

Ustav FBiH u poglavlju II, član 2, taksativno navodi prava za sve osobe unutar FBiH, kao i 21 instrument zaštite ljudskih prava koji imaju pravnu snagu ustavnih odredaba (dodatak Ustavu FBiH). Prava osoba sa invaliditetom su dvostruko garantirana: a) pravo na jednakost pred zakonom i prava izjednačena sa ostalim građanima i b) posebna zaštita manjina i poten-cijalno ugroženih skupina.

Ustav Republike Srpske u članu 5. garantira zaštitu ljudskih prava i sloboda u skladu sa među-narodnim standardima, u poglavlju II ljudska prava i slobode i sva pobrojana prava i zaštitu svim građanima osigurava članovima 10-49. Članom 40. posebna zaštita na radu se osigurava ženama, omladini i invalidima. U amandmanu XXXII, koji regulira nadležnosti entitetskog nivoa tj. Republike Srpske, normirano je da su sve oblasti i sektori važni za osobe sa invalidi-tetom u nadležnosti državnih tijela entiteta (zdravstvo, obrazovanje, socijalna zaštita, rad i zapošljavanje itd.).

Uz ovako utvrđen izuzetno visok standard ljudskih prava i sloboda, očekivati je da bi zakoni i podzakonski akti (koji ne bi smjeli biti u suprotnosti sa ustavnom normom) trebali slijediti i razraditi te norme, te da provedba tih normi omogući prvi princip vladavine prava, tj. jedna-kost svih građana pred zakonom. Međutim, iz više razloga stanje u zakonodavstvu entiteta je takvo da nema oblasti u kojoj ne postoji diskriminacija, ne samo pojedinca, nego i društve-nih grupa, i to u svim sektorima. Iako se uglavnom svi slažu da su kantonalne državne vlasti “otele” i one nadležnosti koje nisu tako zamišljene i regulirane ustavnim odredbama, pa su jedan od razloga nejednakosti i razlike u kantonalnim zakonima, baš u oblasti invaliditeta se pokazuje da i u Republici Srpskoj postoje diskriminacijske odredbe društvenih grupa, iako zakoni postoje samo na jednom nivou. Jedan od najvećih izazova pravne struke bi treba da bude usklađivanje zakonskih normi sa međunarodnim standardima, čime se doprinosi eli-miniranju diskriminacije, i svakako, normiranje uz izradu finansijskog okvira višegodišnjeg planiranja sredstava, kao jedan instrument osiguranja uspješne provedbe pravnih propisa.

MI SMO TU



Prema Standardnim pravilima OSI, izjednačavanje mogućnosti je proces u kome različiti sistemi društva i okoline (službe, djelatnosti, informacije, dokumentacija itd.) postaju dostu-pni svima, posebno osobama sa invaliditetom. Sama riječ “proces” označava da se ne radi samo o zakonodavstvu, mjerama i djelovanju države, nego i okoline, a to znači svih faktora druš-tva, organizacija civilnog sektora, privatnog sektora, neformalnih grupa, pojedinaca itd. Stan-dardna pravila OSI daju oblasti sa mjerama i aktivnostima na kojima treba raditi kako bi se razvijao proces izjednačavanja mogućnosti. U daljoj analizi će se predstaviti postojeće zako-nodavstvo o oblastima koje su ključne za proces izjednačavanja mogućnosti, ne umanjujući značaj ostalih koje ne mogu biti prezentirane u ovoj analizi. Pravila 1-4 su preduvjeti za rav-nopravno sudjelovanje, pravila 5-12 su područja za izjednačavanje mogućnosti, dok su pravila 13-22 mjere za primjenu.

Pravilo1Razvijanje svijesti;Pravilo2Zdravstvenazaštita;Pravilo3Rehabilitacija;Pravilo4 Pomoćne službe; Pravilo 5 Pristupačnost/Fizička okolina: Informiranje i komunikacije;Pravilo6Odgoj iobrazovanje;Pravilo7Upošljavanje;Pravilo8Uzdržavanjeodprihoda isocijalnasigurnost;Pravilo9Obiteljskiživotiosobniintegritet;Pravilo10Kultura;Pravilo11Rekreacija i sport;Pravilo12Religija;Pravilo13 Informiranje i istraživanje;Pravilo14Kreiranjepolitika i planiranje;Pravilo 15Zakonodavstvo;Pravilo 16Ekonomskapolitika;Pravilo17Koordinacijadjelovanja;Pravilo18Organizacijeosobasainvaliditetom;Pravilo19Edukacijaosoblja;Pravilo20Nadzor;Pravilo21Tehničkaiekonomskasaradnja;Pravilo22Međunarodna saradnja.

Zakon o zabrani diskriminacije BiH11 normira da je zabranjeno po bilo kom osnovu (neki mogući razlozi su i nabrojani) različito tretirati osobe pred bilo kojim organom ili tijelom svih nivoa, pravnim ili fizičkim subjektima u bilo kojoj oblasti života, posebno navodeći oblasti socijalne zaštite, zaštite porodice i djece i zaštite osoba sa invaliditetom. Zakon dozvoljava izu-zetke koji se odnose i na osobe sa invaliditetom, ako je to različito postupanje objektivno i razumno opravdano, te se njim ostvaruje legitiman cilj. Na temelju ove tzv. pozitivne diskrimi-nacije moglo bi se reći da uvijek postoji mogućnost da se stvaraju norme koje vode osiguranju principa jednakosti pred zakonom.

Uzdržavanje od prihoda i socijalna sigurnost - Pravilo 8

Ključni sektori za osobe sa invaliditetom su svakako socijalni, zdravstveni, obrazovni sek-tor i sektor zapošljavanja. Ovo je prirodna posljedica invalidnosti koja u zavisnosti od svog nastanka može spriječiti osobu u njenoj potpunoj edukaciji, a samim tim kasnije ograničiti ili onemogućiti na tržištu rada, ili, ako se javi u radnom periodu, može je onesposobiti za rad koji je obavljala ili potpuno onemogućiti u funkcioniranju i obavljanju jednostavnijih radnji, te je neophodna zdravstvena i socijalna sigurnost. U teorijama o društvu i ekonomskim odnosima, poznato je da je isključenost iz društvenih odnosa najizraženija ako osoba svojim radom ne može stvarati dohodak, što stvara poziciju njene zavisnosti od drugih, bilo porodice ili države, i zato se najviše mjera i aktivnosti u Standardnim pravilima OSI odnosi na ovu oblast. Ove oblasti su u nadležnosti entiteta odnosno podijeljenoj nadležnosti FBiH i kantona.

11 Zakon o zabrani diskriminacije BiH (Sl. glasnik BiH 59/09)

MI SMO TU


Radno zakonodavstvo i penziono-invalidsko osiguranje

Entitetski zakoni iz oblasti radnih odnosa12 (oba u članu 5) sadrže zaštitnu klauzulu o zabrani diskriminacije, navodeći među osnovama za diskriminaciju i tjelesno i duševno zdravlje (Repu-blika Srpska) odnosno tjelesne i duševne poteškoće (FBiH). Federalni zakon posebnu zaštitu pruža osobama između 15-18 godina, ženi-majci, te po osnovu roditeljstva. Zdravstvena i druga prava se obezbjeđuju u slučaju bolesti, smanjenja ili gubitka radne sposobnosti (privre-meno ili trajno) i starosti, kao i pravo na druge oblike socijalne sigurnosti. Poslodavcima je zabranjeno otkazati ugovor o radu u slučaju dok traju razlozi spriječenosti za rad (bolest, liječe-nje, rehabilitacija i sl.). Poslodavci su obavezani da omoguće programe prekvalifikacije, ponude drugog radnog mjesta ili zbrinjavanja viška radnika. Zakon o radu RS sadrži takođe odredbe o posebnoj zaštiti bolesnih i invalidnih radnika. Međutim, iz intervjua obavljenih u centrima za socijalni rad u oba entiteta u okviru Studije “Budžetske novčane naknade za socijalnu zaštitu u BiH - Šta funkcioniše, a šta ne”, koju je uradila Inicijativa za bolju i humaniju inkluziju (u daljem tekstu IBHI Studija), evidentno je da se prava radnika masovno krše neuplaćivanjem doprinosa za zdravstveno i penzijsko osiguranje i za osiguranje za slučaj nezaposlenosti, što za posljedicu ima nemogućnost ostvarivanja prava u ovim sistemima, te je ogroman broj onih koji se obraćaju ustanovama socijalne zaštite za troškove liječenja ili pomoći radi egzistencijalnih potreba.

Zakoni iz penziono-invalidskog osiguranja13 vrlo slično tretiraju prava iz penzijskog i invalid-skog osiguranja. Neke razlike se nalaze u sferi uslova za ostvarenje prava na starosnu penziju (starosna dob i godine radnog staža), prava ostvarenja na porodičnu penziju (u RS je podignuta granica starosne dobi sa 45 na 50 godina za žene, a za muškarce je to 60 godina), ali temeljna prava su: pravo na starosnu penziju, pravo na invalidsku penziju, pravo na porodičnu penziju, te prava po osnovu promijenjene radne sposobnosti. Federalni zakon utvrđuje da invalidnost postoji kada zbog trajnih promjena u zdravstvenom stanju prouzrokovanih povredom na radu, profesionalnom bolesti, povredom van rada ili bolesti koja se ne može otkloniti liječenjem ili medicinskom rehabilitacijom, osoba postane nesposobna za obavljanje poslova koje je radila prije nastanka invalidnosti. U tom slučaju, ako osoba može druge poslove raditi punim kapa-citetom (sa ili bez prekvalifikacije ili dokvalifikacije), onda se radi o promjeni radne sposob-nosti, a ako to nije slučaj, onda se radi o potpunom gubitku radne sposobnosti. Ovakve osobe zakon naziva invalidima rada i oni ostvaruju prava na invalidsku penziju, koja se određuje u procentu zavisno od broja godina penzijskog staža i pokrivenosti radnog staža penzijskim sta-žom. Zakon obrazlaže šta je povreda na radu, a definira i profesionalnu bolest. Poseban oblik prava je naknada za fizičku onesposobljenost, koja zahtijeva veći napor za zadovoljavanje život-nih potreba, bez obzira da li je invalidnost prouzrokovana na taj način ili ne. Ova naknada se može ostvariti ako oštećenje iznosi najmanje 30% prema Zakonu o vrstama i procentima fizičke onesposobljenosti (Sl. novine FBiH 42/04, 48/04), a rezultat je povrede na radu ili bolesti uzrokovane radom. Zakon Republike Srpske normira pravo na raspoređivanje na drugo radno mjesto, prekvalifikaciju ili dokvalifikaciju, novčane naknade u vezi sa smanjenom rad-nom sposobnošću i invalidsku penziju (pored starosne i porodične penzije). Ovaj zakon detalj-nije definira invalidnost u dobrovoljnom osiguranju (kada osoba sama uplaćuje doprinos za

12 Zakon o radu FBiH (Sl. novine FBiH 43/99, 32/00, 29/03) i Zakon o radu RS (Sl. glasnik RS 55/07)13 Zakon o penzijskom i invalidskom osiguranju (Sl. glasnik RS 134/11, 82/13) Zakon o penzijsko i invalidskom osiguranju (Sl. novine FBiH 29/98, 49/00, 32/01, 59/06, 4/09, 55/12)

MI SMO TU



penziono-invalidsko osiguranje), koja nastaje kada nastane potpuna nesposobnost za privređi-vanje, a ona postoji ako osoba zbog težine bolesti nije sposobna za obavljanje najjednostavnijih poslova. Nema definicije koji su to najjednostavniji poslovi. Interesantna je odredba kojom se sa povredom na radu izjednačava povreda zadobijena u vršenju vojne dužnosti u okolnostima oružanog sukoba ili bolest kao njena posljedica. Kod raspoređivanja na radno mjesto za koje se traži niža stručna sprema, neophodna je saglasnost osiguranika, što proturječi cjelokupnoj namjeri sprečavanja socijalne isključenosti i primjeni socijalnog modela.

S druge strane, na taj način se daje pravo na izbor i odlučivanje. Nema odredaba o posljedi-cama odbijanja ponuđenog posla, niti odredaba o graničnom broju takvih odbijanja. Zakon tretira i pojam opasnosti od nastanka invalidnosti, koji postoji kada je i pored svih preuzetih mjera zaštite na radu raspored na druge poslove neophodan. Ovu problematiku treba dodatno obraditi (oblast prevencije) u radnom zakonodavstvu prije nego u sistemu penzijsko-invalid-skog osiguranja, jer u pomenutim slučajevima osoba još nema status korisnika prava iz penzij-sko-invalidskog osiguranja. Osiguraniku se u slučaju invalidnosti, bez obzira na godine staža, garantuje minimum penzije kao za staž osiguranja od 15 godina (što je minimalna pokrivenost kod uslova za starosnu penziju). Kod prava na porodičnu penziju (ona pripada članu obitelji osiguranika koji je koristio starosnu ili invalidsku penziju) zakon je odredio dob za bračne partnere ili roditelje (za ženu ili majku 50, a supruga ili oca 60 godina), ali ova dob ne važi za osobe koje traže porodičnu penziju osiguranika koji su je stekli u vršenju vojne dužnosti od 17. 8. 1990-19. 6. 1996. godine. Osiguraniku se u dobrovoljnom osiguranju ne obezbjeđuju prava po osnovu povrede na radu ili profesionalne bolesti. U oba entiteta postoje obavezne evidencije iz ove oblasti, a osobe sa invaliditetom su kategorija koja se nalazi u ovim evidencijama.

Socijalna zaštita

Najkompleksnija i najkontradiktornija situacija sa pozicije ostvarivanja prava za osobe sa invali-ditetom je situacija u oblasti socijalne zaštite. U Federaciji je socijalna zaštita podijeljena u smi-slu nadležnosti zakona između Federacije i kantona. S obzirom na kategorije koje su zaštićene socijalnom zaštitom, javljaju se kategorije koje potpadaju pod federalni Zakon o osnovama socijalne zaštite, zaštite civilnih žrtava rata i zaštite obitelji sa djecom (Sl. novine FBiH 36/99, 54/04, 42/06, 14/09), te srodne kantonalne zakone, a posebnim zakonom su regulirana prava boračke populacije. Tako su osobe sa invaliditetom razdvojene prema uzroku nastanka invali-diteta tj. osobe sa neratnim invaliditetom, osobe sa ratnim invaliditetom, civilne žrtve rata, te posebna kategorija djece sa invaliditetom u okviru dječije socijalne zaštite. Osim ovog uzroka, postoji razlika u ostvarivanju prava. Osobe sa neratnim invaliditetom mogu ostvariti prava samo ako je invalidnost u rasponu od 90% do 100%. Zakon navodi kategorije (odrasli i djeca) na koje se ta invalidnost odnosi, a to su slijepi i slabovidi, gluhi i nagluhi, sa poremećajima u govoru i glasu, sa tjelesnim oštećenjima i trajnim smetnjama u psihičkom razvoju (lakog, umjerenog, težeg i teškog stepena), te lica sa kombiniranim smetnjama (višestruko ometena u razvoju). Prava koja ostvaruju su novčana (lična invalidnina, dodatak za njegu i pomoć druge osobe, te ortopedski dodatak) i nenovčana (pomoć u troškovima liječenja ili nabavci ortoped-skog pomagala), osposobljavanje ili rehabilitacija i prednost pri zapošljavanju.

Civilne žrtve ratapravamoguostvariti ako je oštećenjeorganizmavećeod60%, anastaloje od ratnih dejstava, ako su članovi porodice nestalog lica ili lica koje je poginulo u ratnim dejstvima, te lica koja su preživjela seksualno zlostavljanje i silovanje (kao posebna kategorija

MI SMO TU


civilnih žrtava rata), zatim žrtve fašističkog terora ili članovi porodice žrtve fašističkog terora koji su to pravo stekli prije 1991. godine. Priznaje se status civilne žrtve rata i ako je došlo do naknadnog oštećenja organizma, ispoljavanja ili pogoršanja bolesti, a u vezi je sa ratnim okol-nostima.Civilnimžrtvamaratapripadajuistapravakaoiosobamasaneratniminvaliditetom,te dodatno još porodična invalidnina, prioritetno stambeno zbrinjavanje i psihološka i pravna pomoć. Osim navedenih prava, u širem smislu se može govoriti i o pravu na smještaj u porodicu i u ustanovu socijalne zaštite. Sredstva koja se za to koriste obezbjeđuju se od sredstava kori-snika ili člana porodice koji ima zakonsku obavezu izdržavanja. Naime, oba entitetska poro-dična zakona određuju obavezu izdržavanja između srodnika i to prema kategoriji nasljednog reda, a ako osoba nema srodnika ni sredstava, onda se sredstva izdvajaju iz budžeta. Pored toga, mogu se obezbijediti kućna njega ili pomoć ili različite savjetodavne usluge u okviru savjeto-vališta. U okviru posebne zaštite djece, prava koja se obezbjeđuju su: novčane naknade majci umjesto plaće (za ženu koja radi) ili novčana pomoć za vrijeme trudnoće i porođaja (za ženu koja ne radi), jednokratna pomoć za opremu novorođenčeta, psihosocijalni tretmani trudnica i parova koji žele djecu, smještaj u predškolske ustanove sa ishranom, obrok u osnovnim ško-lama (užina), te dječiji dodatak. S obzirom da je najveći dio ovih prava finansiran iz kantonal-nih budžeta temeljem kantonalnih zakona, veoma je prisutna diskriminacija u ovoj oblasti. Zakonskim rješenjima, neki kantoni su “principom duplog kolosijeka” afirmirali veća prava za djecu sa invaliditetom, ne primjenjujući cenzus u ostvarenju prava i povećavajući visine iznosa dječijeg dodatka (npr. Kanton Sarajevo), dok Zeničko-dobojski kanton to nema, a Unsko-san-ski kanton uopšte ne isplaćuje dječiji dodatаk niti porodiljske naknade za majke.14 Međutim, diskriminacija nije prisutna samo u oblasti dječije zaštite, jer su neki kantoni jednostavno pre-stali sa pružanjem socijalnih usluga kao što su kućna njega i pomoć ili su smanjili usluge savje-tovanja zbog nepostojanja kapaciteta da to provode, bilo prostornih, kadrovskih ili novčanih.

Prava branilaca i članova njihovih porodica su inkorporirana u više zakona,15 uključujući i kantonalne zakone. Ova lica prava ostvaruju ako imaju invalidnost u rasponu 20-100% (razvr-stani su u 10 kategorija). Ličnu invalidninu ostvaruju u procentu koji je predviđen za određenu kategoriju, a osnovicu utvrđuje Vlada FBiH. Pravo na dodatak za tuđu njegu i pomoć ostva-ruju osobe 60-100% invalidnosti (razvrstani u 3 stepena), kao i pravo na ortopedski dodatak. Prava članova porodice poginulog, umrlog ili nestalog branioca su: porodična invalidnina, uvećana porodična invalidnina i pomoć u slučaju smrti. Ostala prava su utvrđena kantonal-nim propisima i vrlo su raznovrsna, od besplatnih udžbenika, prednosti za obrazovanje, zapo-šljavanje ili zakup poslovnih prostora, oslobađanja plaćanja renti za građevinsko zemljište itd. Takođe, u slučaju da su nosioci određenog ratnog odlikovanja, pripada im određena mjesečna novčana naknada.

U Republici Srpskoj je situacija slična u pogledu razlike u kategorijama između osoba sa inva-liditetom, mada je sistem nešto drugačije postavljen u dječijoj zaštiti. Naime, u ovom enti-tetu se doprinos od 1,5% na bruto plate i ostale isplate koje imaju karakter primanja uplaćuje za dječiju zaštitu koja se putem Javnog fonda za dječiju zaštitu Republike Srpske koristi za

14 IBHI Studija “Budžetske novčane naknade za socijalnu zaštitu u BiH – Šta funkcioniše, a šta ne”-IBHI, 2013. navodi da su dječiji dodatak isplaćivali Tuzlanski, Zeničko-dobojski, Bosansko-podrinjski, Srednjobosanski i Sarajevski kanton

15 Zakon o pravima branilaca i članova njihovih porodica (Sl. novine FBiH 33/04, 56/05, 72/07, 9/10) Zakon o posebnim pravima dobitnika ratnih priznanja i odlikovanja i članova njihovih porodica (Sl. n.

FBiH 70/05, 61/06, 9/10)

MI SMO TU



finansiranje prava iz dječije zaštite. Osim toga, za svaku kategoriju korisnika socijalne zaštite postoje i odvojeni zakoni,16 a prava se finansiraju 50% sa entitetskog nivoa, a 50% sa nivoa jedi-nica lokalne samouprave (opštine).

Prava iz dječije zaštite su: naknada plate za vrijeme porodiljskog odsustva (zaposlenoj majci), materinski dodatak, pomoć za opremu novorođenčeta, dječiji dodatak, zadovoljavanje razvoj-nih potreba djece, predškolsko vaspitanje i obrazovanje djece bez roditeljskog staranja, djece sa smetnjama u razvoju i djece na dužem liječenju, odmor i rekreacija djece do 15 godina u dječijem odmaralištu.

Dječiji dodatak je uslovljen imovinskim cenzusom, ne pripada djeci iznad 15 godina niti prvo-rođenom djetetu, pa se može reći da nije u skladu sa pravima djece po Konvenciji o pravu dje-teta (jednak tretman). Takođe, djetetom se u smislu Porodičnog zakona smatra osoba do 18. godine života, kada nastupa puna poslovna sposobnost (osim ako ranije ne zaključi brak), što je takođe vrsta diskriminacije. Djeca sa smetnjama u razvoju ovo pravo ostvaruju do 19. godine života. Nezaposlene majke imaju materinski dodatak u trajanju od godinu dana (priznato za rađanje troje djece). Zaposlenim majkama poslodavac isplaćuje naknadu, a refundira je od Jav-nog fonda za dječiju zaštitu RS.

Korisnici socijalne zaštite su: a) djeca bez roditeljskog staranja, sa smetnjama u razvoju, djeca čiji je razvoj ometen porodičnim prilikama, žrtve nasilja, žrtve trgovine djecom, djeca sa druš-tveno neprihvatljivim ponašanjem i izložena socijalno rizičnim ponašanjima, dijete kome je zbogposebnihokolnostipotrebnasocijalnazaštita;b)punoljetneodrasleosobe–materijalnoneobezbijeđene i radno nesposobne osobe, osobe sa invaliditetom, stariji bez porodičnog stara-nja, osobe sa društveno negativnim ponašanjem, žrtve zloupotrebe psiho-aktivnih supstanci, žrtve nasilja u porodici, trgovine ljudima i lica pod posebnim okolnostima koja trebaju soci-jalnu zaštitu. Prava koja oni mogu ostvariti su: novčana pomoć, dodatak za njegu i pomoć drugog lica, podrška u izjednačavanju mogućnosti djece i omladine sa smetnjama u razvoju, smještaj u ustanovu, smještaj u hraniteljsku porodicu, pomoć i njega u kući, dnevno zbrinjava-nje, jednokratna novčana pomoć, savjetovanje. Podrška za izjednačavanje mogućnosti djece i omladine sa smetnjama u razvoju se ostvaruje u vidu naknade za troškove smještaja i troškove međugradskog prijevoza u visini mjesečne karte, a jednom mjesečno u visini troškova najniže cijene prevozne karte do prebivališta, ako je ustanova van mjesta prebivališta. Veoma je pozi-tivno uvođenje prava na usluge dnevnog centra za zbrinjavanje koje obuhvata različite usluge, uključujući ishranu, njegu, čuvanje, brigu o zdravlju, vaspitanje i obrazovanje, psihosocijalnu rehabilitaciju, radnu okupaciju i druge usluge. Ovako definirani centri daju bezbroj mogućno-sti u stvaranju podrške za izjednačavanje mogućnosti osoba sa invaliditetom.

Civilnežrtverata17 imaju slično određenje kao i u federalnom zakonu. Ono što je karakteri-stično je da su prava ove kategorije prema zakonu uvjetovana cenzusom koji nikad nije primije-njen jer nije donešen podzakonski akt kako je zakonom bilo predviđeno. Priznata invalidnost se kreće u rasponu 60-100%, odnosno razvrstavanje je u 6 kategorija. Osim lične invalidnine, civilne žrtve rata mogu ostvariti pravo na tuđu njegu i pomoć (novčano pravo samo za I kate-goriju invalidnosti). Pravo na invalidninu mogu ostvariti i članovi porodice poginulog, nesta-log ili umrlog lica od posljedica ratnih dejstava. Članovi porodice mogu ostvariti i dodatak za

16 Zakon o socijalnoj zaštiti (Sl. glasnik RS 37/12) Zakon o dječijoj zaštiti (Sl. glasnik RS 4/02, 17/08, 1/09)17 Zakon o zaštiti civilnih žrtava rata (Sl. glasnik RS 24/10)

MI SMO TU


člana porodice nesposobnog za rad kao i dodatak za samohranost (ako civilna žrtva rata nema srodnike koji su po zakonu dužni da je izdržavaju, ili takve osobe nemaju sredstava). Prava za ovu kategoriju se odnose i na pravo na zdravstvenu zaštitu prema propisima o zdravstvenom osiguranju.

Boračko-invalidska zaštita obuhvata borce, vojne-ratne i mirnodopske invalide i porodice poginulih boraca i umrlih vojnih invalida.18 Zakon o pravima boraca, vojnih invalida i poro-dica odbrambeno-otadžbinskog rata (Sl. glasnik RS 134/11, 9/12, 40/12) sa podzakonskim aktima, čini obimnu materiju sa pravima: lična invalidnina, tuđa njega i pomoć, borački doda-tak, ortopedski dodatak, dopunsko materijalno obezbjeđenje, porodična invalidnina, uve-ćana porodična invalidnina, zdravstveno osiguranje, rehabilitacija, stambeno zbrinjavanje, školovanje, olakšice itd. Nema imovinskog cenzusa za ostvarenje prava. Kao i u federalnom zakonu, procenat invalidnosti za ostvarenje statusa se kreće od 20% do 100%. Pravo na poro-dičnu invalidninu mogu ostvariti srodnici, članovi porodica sa širokim krugom koji, osim uže porodice, obuhvata i članove šire porodice (baba, djed ili drugi ako su živjeli u ekonomskom domaćinstvu).

Intervjui obavljeni u 30 centara za socijalni rad (15 u FBiH i 15 u RS) i fokus grupe sa pred-stavnicima javnih službi i korisnicima socijalne zaštite u IBHI studiji su potpuno jednoobra-zno pokazali stavove da postoji diskriminacija u populaciji osoba sa invaliditetom po uzroku nastanka, kao i po teritorijalnom principu i visini iznosa priznatih naknada. Diskriminacija postoji i u drugim grupama korisnika, posebno u dječijoj zaštiti i zaštiti obitelji, odnosno u nejednakom tretmanu žena-majki i djece. Ogroman broj korisnika prava boračke populacije, bez uvjetovanja cenzusom, a nasuprot tome se kod dječijeg dodatka utvrđuju imovinski cen-zusi, što govori o sistemu socijalne zaštite koji nema integrativni pristup, čime se postavlja pita-nje njegove funkcionalnosti, kako s aspekta korisnika, tako i sa aspekta racionalne i efektivne distribucije javnih sredstava.

Zdravstvena zaštita

Zbog posebnog društvenog interesa, određeni odnosi iz oblasti zdravstvenog sektora su regu-lirani na nivou države. To su Zakon o lijekovima i medicinskim sredstvima (Sl. glasnik BiH 58/08), Zakon o radijacijskoj i nuklearnoj sigurnosti u BiH (Sl. glasnik BiH 88/07), te Zakon o sprečavanju i suzbijanju zloupotrebe opojnih droga (Sl. glasnik BiH 8/06). U svim ovim zakonima radi se o posebnim, osjetljivim i za zdravlje stanovništva opasnim supstancama koje traže posebne mjere rukovanja, čuvanja i kontrole.

Na nivou Bosne i Hercegovine je i Zakon o upotrebi znakovnog jezika19. Definicijom zakona, znakovni jezik je određen kao jezik gluhih osoba, tj. vizuelno-znakovni jezički sistem s odre-đenim postavljanjem, usmjerenjem, položajem i pokretima ruku i mimike lica. Gluho lice je zakonom definirano kao lice u potpunosti bez sluha koje znakovni jezik upotrebljava kao svoj prirodni jezik. Gluha lica mogu svoja prava na tumačenje na znakovni jezik ostvariti pred organima i institucijama Bosne i Hercegovine putem tumača za znakovni jezik (tumač mora

18 Iako terminologija međunarodnih dokumenata upućuje na naziv “osobe sa onesposobljenjem ili invaliditetom” (disabilities), u zakonima Republike Srpske se koristi termin invalid, te u tom smislu autor slijedi originalne zakonske termine.

19 Zakon o upotrebi znakovnog jezika u Bosni i Hercegovini (Sl. glasnik BiH 75/09)

MI SMO TU



biti punoljetno lice koje ima odgovarajući certifikat za znanje i vještine znakovnog jezika). Zakonom je utvrđena obaveza da prilikom direktnih prenosa ili emitiranja snimaka sa sjed-nica organa i institucija Bosne i Hercegovine putem audio-vizuelnih medija bude osiguran prevod na znakovni jezik, kao i obaveza entiteta i kantona o donošenju propisa o korištenju znakovnog jezika, načinu i proceduri za utvrđivanje statusa gluhog lica, evidenciju i izdavanje iskaznice za gluha lica, tumače znakovnog jezika, posebnog tumača znakovnog jezika za đake i studente i sl. Ove odredbe još uvijek nisu provedene u praksi na zadovoljavajući način i nisu shvaćene kao obavezujuće, nego kao fakultativne (Kanton Sarajevo je donio kantonalni zakon o znakovnom jeziku).

Zdravstvena zaštita osoba sa invaliditetom se ostvaruje u skladu sa entitetskim zakonima. U Federaciji BiH su to Zakon o zdravstvenoj zaštiti i Zakon o zdravstvenom osiguranju.20 Osobe sa invaliditetom imaju sva tri nivoa zdravstvene zaštite (primarna, specijalističko-konzilijarna i bolnička, a centri za mentalnu rehabilitaciju i centri za fizikalnu rehabilitaciju su integralni dio sistema). Odlukom o utvrđivanju osnovnog paketa zdravstvenih prava u FBiH (Sl. novine FBiH 21/09) se utvrđuje minimalni obim prava zdravstvenog osiguranja. Sastavni dio Odluke je i Lista ortopedskih i drugih pomagala, Lista lijekova i Lista prava koja se ne mogu ostvariti na teret zdravstvenog osiguranja (npr. banjsko liječenje ako nije u funkciji rehabilitacije, pro-teze, lijekovi koji nisu na Listi esencijalnih lijekova, itd). Međutim, koristeći pravo da podza-konskim aktima normiraju ova pitanja, kantoni vrlo često krše prava osoba sa invaliditetom tako što umanjuju već priznata prava ili ne priznaju određena prava. Radi zaštite društvenog interesa i osoba koje zbog prirode bolesti mogu ugroziti svoj ili život drugih osoba, paketom zdravstvenih usluga su obezbijeđene i osobe koje nisu zdravstveno osigurane, a imaju progre-sivna nervno-mišićna oboljenja, cerebralnu paralizu, multipla-sklerozu, paraplegiju, kvadriple-giju, a mentalni i duševni poremećaji su obuhvaćeni posebnim zakonom.21

Ovim zakonom su posebno zabranjena nehumana postupanja prema licima sa duševnim smetnjama, tortura, zloupotreba biomedicinskih istraživanja, te prisilno zadržavanje i prisilni smještaj u ustanovu (obuhvaćene su ne samo osobe sa medicinskom dijagnozom, nego i ovi-snici o alkoholu i drogama). Participacija za troškove pojedinih vidova zdravstvene zaštite koja je ustanovljena zakonom se ne odnosi na kategorije iz socijalne zaštite, osobe sa invaliditetom preko 60%, kao i osobe koje boluju od paraplegije i kvadriplegije, mišićne distrofije, multipla-skleroze, cerebralne paralize, duševnih i mentalnih poremećaja (uz njih su i kategorije osoba starijih od 65 godina, te osobe koje boluju od teških oboljenja). Primarna zdravstvena zaštita institucioniranih osoba se obavlja u ustanovama gdje su smješteni.

Kantonalni propisi, naročito o pravima na ortopedska i druga pomagala, su različiti kao i par-ticipacija u plaćanju zdravstvenih usluga za korisnike koji su obavezni na plaćanje participa-cije. Upoređujući stanje zdravstvene zaštite osoba sa invaliditetom u odnosu na druge katego-rije stanovništva, zahvaljujući federalnom propisu o oslobađanju participacije i minimalnom paketu zdravstvenih prava, zaključujemo da je položaj osoba sa invaliditetom izjednačeno tretiran na federalnom nivou za razliku od kantonalnih propisa za ostale kategorije stanov-ništva. Stalni napori da se Lista esencijalnih lijekova proširi generičkim jeftinijim lijekovima

20 Zakon o zdravstvenoj zaštiti (Sl. novine FBiH 46/10, 75/13) i Zakon o zdravstvenom osiguranju (Sl. novine FBiH 30/97, 7/02, 70/08, 48/11)

21 Zakon o zaštiti osoba sa duševnim smetnjama (Sl. novine FBiH 37/01, 40/02, 52/11, 14/13).

MI SMO TU


posljedično dovodi do veće dostupnosti lijekova bez plaćanja za širi krug pacijenata sa težim dijagnozama (koje često imaju i osobe sa invaliditetom).

Zakon o pravima, obavezama i odgovornostima pacijenata (Sl. novine FBiH 40/10), u velikoj mjeri je normirao prava svakog pacijenta da odlučuje o liječenju, izboru liječnika, metodama liječenja, prava za vrijeme bolničkog tretmana itd. jer se kao vodeća načela uvode pravo na ljud-sko dostojanstvo pacijenta i pravo na fizički i mentalni integritet pacijenta i ličnu bezbjednost. U Republici Srpskoj se zdravstvena zaštita ostvaruje na osnovu sličnih zdravstvenih zakona.22 Veliki napredak je napravljen usvajanjem seta politika koje čine Politika unapređenja ranog rasta i razvoja djece u Republici Srpskoj za period od 2011-2016. godine, Politika mentalnog zdravlja i Strategija razvoja mentalnog zdravlja u Republici Srpskoj 2009-2015, te niza pro-grama iz oblasti zdravstva. Zakonom su utvrđeni osiguranici, a pristupačnost zdravstvenih usluga je propisana zakonom. Kao i u FBiH, primarna zdravstvena zaštita se odvija u sistemu porodične medicine sa mrežama centara za zaštitu mentalnog zdravlja i centrima za ambu-lantnu fizikalnu rehabilitaciju. U sekundarnoj i tercijarnoj zaštiti se kroz različite programe i projekte vršila edukacija medicinskog i drugog osoblja i nabavka opreme za savremene tehnike i metode liječenja, posebno karakteristične za bolnički oblik zdravstvene zaštite. Interesan-tna je funkcija Zaštitnika prava osiguranih lica (službenik Fonda zdravstvenog osiguranja RS) koji je u kontaktu sa osiguranim licima i ustanovama sa kojima Fond zdravstvenog osiguranja ima ugovore. Profesionalna rehabilitacija kao programi prekvalifikacije u svrhu zapošljavanja su djelimično regulirani penzijsko-invalidskim osiguranjem i posebnim zakonima. Prava na ortopedska i druga pomagala se ostvaruju u skladu sa Pravilnikom o pravu na ortopedska i druga pomagala23. Zakon o zaštiti lica sa mentalnim poremećajima (Sl. glasnik RS br. 46/04) normira zaštitu ove kategorije gdje spadaju i osobe sa invaliditetom. Interesantno je navesti da ovaj zakon dijete određuje kao lice sa 14 godina, a maloljetno lice sa 18 godina (podjela slično dobnoj podjeli u krivičnom zakonodavstvu), dok Porodični zakon RS dijete određuje do 18. godine života.

U pripremi su zakoni o potpomognutoj oplodnji čime će još jedna zdravstvena oblast biti pravno uređena.

Odgoj i obrazovanje

Obrazovanje je entitetska nadležnost odnosno kantonalna u FBiH, ali je jedna od rijetkih oblasti koja ima krovne zakone i to na sva tri nivoa obrazovanja.24 Na njih se oslanjaju zakoni RS i kantonalni zakoni. Sve vrste obrazovnih ustanova mogu biti javne i privatne, ali su izjed-načene u pogledu obaveza za dobijanje licence ili upisa u javne registre. Zabranjena je diskri-minacija po bilo kom osnovu. Predškolsko vaspitanje i obrazovanje nominalno uvažava ste-pen razvoja djeteta, specifičnosti razvojnih mogućnosti i pojedinačne potrebe djeteta (član 5. Okvirnog zakona), obezbjeđenje najboljeg interesa djeteta (član 7), obezbjeđenje optimalnog

22 Zakon o zdravstvenom osiguranju (Sl. glasnik RS 18/99, 51/01, 70/01, 51/03, 57/03, 17/08, 01/09, 106/09) i Zakon o zdravstvenoj zaštiti (Sl. glasnik RS 106/09).

23 Pravilnik o pravu na ortopedska i druga pomagala (Sl. glasnik RS 42/09, 51/09, 64/09, 101/09, 2/10, 10/10, 73/10, 101/10, 17/11, 42/11)

24 Okvirni zakon o predškolskom vaspitanju i obrazovanju u BiH (Sl. glasnik BiH 88/07) Okvirni zakon o osnovnom i srednjem obrazovanju (Sl. glasnik BiH 18/03) Okvirni zakon o visokom obrazovanju (Sl. glasnik BiH 59/07, 59/09) Okvirni zakon o srednjem stručnom obrazovanju (Sl. glasnik BiH 63/08)

MI SMO TU



razvoja djeteta (član 9), pravo na jezik (član 10) i poštovanje vjerskih sloboda (član 11), pravo na integracijske programe za djecu sa posebnim potrebama (član 12), te pravo roditelja na izbor ustanove i odlučivanje (član 13). U slučaju da se rad ne može odvijati u redovnoj predškolskoj ustanovi, za djecu sa posebnim potrebama se može obavljati u posebnim predškolsko-vaspit-nim ustanovama. Ovdje bi trebalo napomenuti da se u terminologiji u svim sistemima često koristi i termin “djeca sa posebnim potrebama” što ne odgovara u potpunosti ni terminološ-kom ni suštinskom terminu djece sa teškoćama ili onesposobljenostima.

Naime, djeca sa teškoćama u razvoju su djeca sa rođenim ili stečenim oštećenjima organizma koja zahtijevaju čitav niz specijalističkih procedura u funkciji očuvanja što većeg integriteta organizma i ličnosti. Posebne ili dodatne potrebe (prolazne, trajne, potencijalne) mogu imati i djeca bez oštećenja i obično su rezultat vanjskih faktora, kao npr. prerani porod, nepotpuna obitelj, dugotrajna bolest člana obitelji, rođenje brata ili sestre, smrt bliskog člana porodice, darovito dijete, darovito dijete sa teškoćama u razvoju, učenje jezika za djecu-strance radi bržeg uključivanja u redovnu nastavu i sl. Dakle, posebne potrebe ne moraju podrazumijevati posebne obrazovne programe, mada mogu, dok kod djece sa poteškoćama u razvoju (posebno težim) uglavnom podrazumijevaju i posebne obrazovne programe. Intencija modernog pri-stupa je da se djeca što više uključuju u redovne programe i ustanove (inkluzivni princip). Ovo isto važi i za djecu osnovnog i srednjoškolskog uzrasta. Član. 4 Okvirnog zakona o osnovnom i srednjem obrazovanju definira jednak pristup i jednake mogućnosti kao osiguranje jednakih uslova i prilika za sve, za početak i nastavak daljeg obrazovanja, čime djeca mogu da razvijaju svoje urođene i potencijalne umne, fizičke i moralne sposobnosti na svim nivoima obrazo-vanja. Pravo na izbor obrazovanja, roditelji ne mogu ostvariti na način da promoviraju pre-drasude zasnovane na nekom od osnova za diskriminaciju (rasna, polna, nacionalna, jezička, vjerska itd.), a jedino su međunarodne privatne škole oslobođene obaveze nastavnih planova i programa koje ne pokrivaju u potpunosti zajedničko jezgro utvrđenih nastavnih planova. Obrazovanje djece sa invaliditetom se obavlja u specijaliziranim ustanovama, posebnim odje-ljenjima pri redovnim školama ili u okviru redovnog obrazovanog programa. Neke od obuka se mogu odvijati i u specijaliziranim centrima za dnevni boravak ili radionicama za stjecanje određenih vještina. Visoko obrazovanje se provodi na univerzitetima ili visokim školama. Iako se stalno radi na tome da se što više primjeni inkluzivni princip, ipak možemo reći da je ova oblast jedna od slabijih karika, iako veoma složena po svojim zahtjevima, tako da traži veliki broj educiranog osoblja svih profila, kao infrastrukturalnu dostupnost, što je nekad velika prepreka za realizaciju obrazovnog procesa, posebno u ruralnim sredinama. Takođe, tradicio-nalno nasljeđe u shvatanju da su takva djeca samo pacijenti, kod stanovništva ne stvara napore za promjenama, te je u tom pogledu neophodna promjena svijesti kod svih aktera društva (Pra-vilo 1 Standardnih pravila OSI).

Posebna zaštita djece, prije svega maloljetnih ili odraslih osoba sa invaliditetom osigurana je i entitetskim zakonima o notarima25 u kom su navedeni pravni poslovi za čiju se valjanost traži notarski ovjerena isprava (u suprotnom su ništavi), a to su: pravni poslovi o reguliranju imovinskih odnosa između bračnih ili vanbračnih drugova (moguće je uz saglasnost rodite-lja zaključenje braka maloljetnih lica, te je ovdje u pitanju zaštita maloljetnika), raspolaganje imovinom maloljetnih i poslovno nesposobnih lica (ovdje mogu biti u velikoj mjeri i osobe sa

25 Zakon o notarima (Sl. novine FBiH 45/02) i Zakon o notarima (Sl. glasnik RS 86/04, 74/05, 76/05, 91/06, 37/07, 50/10, 78/11)

MI SMO TU


invaliditetom), te pravni poslovi čiji su predmet stvarna prava na nekretnine (djeca i osobe sa invaliditetom mogu imati ili naslijediti nekretnine).

U Republici Srpskoj su doneseni Zakon o učeničkom standardu (2012. godine) sa ciljem stva-ranja svih dodatnih uslova za podsticanje obrazovanja djece i društvene uključenosti u sve-strani razvoj ličnosti, te Zakon o besplatnoj pravnoj pomoći (2008. godine) koja se obezbjeđuje određenim kategorijama, među njima i korisnicima invalidske penzije, licima sa oduzetom poslovnom sposobnošću i duševno oboljelim licima smještenim u ustanovama, korisnicima socijalne pomoći, nezaposlenima i licima bez prihoda, te djeci bez roditeljskog staranja.

Komparativna analiza bh . dokumenata sa relevantnim međunarodnim i EU dokumentima i konvencijama

Bosna i Hercegovina je izvršila preuzimanje većine ratificiranih konvencija i multilateralnih sporazuma ratnim uredbama iz 1993. godine, kao jedna od zemalja nasljednica Jugoslavije. Na taj način je obezbijeđen kontinuitet za mnoge međunarodne konvencije i ugovore. Nakon završetka rata, uslijedio je rad na obnavljanju ili uspostavljanju novih bilateralnih ugovora, kao i potpisivanje i ratificiranje međunarodnih konvencija. Evropska konvencija o ljudskim pravima i temeljnim slobodama je kao ustavna norma iznad ostalih zakona ugrađena u Ustav Bosne i Hercegovine još 1995. godine, a tek kasnije će biti i ratificirana kao međunarodni dokument. Snagu ustavne odredbe ima još 15 međunarodnih dokumenata, te bi kao polazna tačka za mnoge zakone trebale biti odgovarajuće odredbe tih dokumenata (npr. kod definira-nja minimalnih prava na obrazovanje, prava na rad, egzistenciju itd.)

U polju invalidnosti temeljni dokument su Standardna pravila za izjednačavanje mogućno-sti za osobe sa invaliditetom koje je Generalna Skupština UN usvojila 1993. godine, a Vijeće ministara Odlukom prihvatilo 2003. godine. Na tragu ovih Standardnih pravila nastala je Konvencija o pravima osoba sa invaliditetom sa Fakultativnim protokolom (2006), koju je Bosna i Hercegovina ratificirala 12. 3. 2010. godine (u daljem tekstu: Konvencija). Ova Kon-vencija u svojoj preambuli nabraja i međunarodno važne dokumente o ljudskim pravima koji su joj prethodili kao globalni dokumenti UN. Neophodno je napomenuti da je ovom važnom činu prethodilo donošenje i usvajanje Politike u oblasti invalidnosti u Bosni i Hercegovini,26 čime je Vijeće ministara prihvatilo ovaj dokument kao završni dokument Projekta “Podrška razvoju politika u oblasti invalidnosti u BiH” 2005-2009.27 Shodno obavezama iz Konven-cije, Bosna i Hercegovina je podnijela Izvještaj o provedbi Konvencije UN o pravima osoba sa invaliditetom što je i prvi državni zvanični dokument stanja u oblasti invalidnosti. S obzi-romdapostojepravilazamonitoring(MonitoringoftheConventionontheRightsofPer-sons with Disabilities - Guidance for Human Rights Monitoring), izvještaj prati stanje prema članovima Konvencije (8-33) koji tretiraju određene obaveze država potpisnica u odnosu na proklamovano pravo, konstatirajući pozitivne, ali i negativne nalaze, te navodi procese koji su u toku vezano za ispunjavanje obaveza iz Konvencije. Važno je napomenuti da je Konvencija

26 Vijeće ministara-Politika u oblasti invalidnosti u Bosni i Hercegovini (Sl. glasnik BiH 76/08)27 O značaju ovog Projekta kao i partnerima koji su vodili implementaciju, data je informacija i u Inicijalnom

izvještaju Bosne i Hercegovine o provođenju Konvencije UN o pravima osoba sa invaliditetom usvojenom početkom 2013. god.-www.mhrr.gov.ba

MI SMO TU



osobama sa invaliditetom potvrdila pravo na zaštitu od diskriminacije osoba sa invaliditetom, a posebno je članom 6. i 7. zaštitila žene sa invaliditetom i djecu sa invaliditetom. Konvencija u članovima 8-33. prati oblasti iz Standardnih pravila OSI, s tim da u okviru njih razrađuje posebna prava.

Konvencija o pravima djeteta izričito zabranjuje diskriminaciju djece po svim osnovama, a među mogućim razlozima diskriminacije se pominje i invalidnost. Član 23. Konvencije o pra-vima djeteta se posebno bavi položajem i pravima djece sa fizičkim ili intelektualnim invali-ditetom, uvažavajući pravo na posebnu njegu. U prijedlogu Strategije socijalnog uključivanja iz 2010. godine nalazi se poglavlje posvećeno osobama sa invaliditetom28, ali zato u Strate-giji komunikacija Vijeća ministara BiH29 nema posebno naznačenih aktivnosti za dostupnost komunikacija za osobe sa invaliditetom (osim što se osobe sa invaliditetom, odnosno njihove organizacije, mogu naći u ciljnoj grupi organizacija civilnog društva, preciznije organizacija nevladinog sektora). Vijeće ministara je donijelo Odluku o formiranju Vijeća za osobe sa inva-liditetom u oktobru 2010. godine. Entitetske vlade su usvojile svoje strategije: Republika Srp-ska Strategiju unapređenja društvenog položaja lica sa invaliditetom u Republici Srpskoj 2010-2015, a Federacija BiH Strategiju za izjednačavanje mogućnosti za osobe sa invaliditetom u FBiH 2011-2015.

Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) je svoje aktivnosti temeljila na Standardnim pravi-lima UN za izjednačavanje mogućnosti za osobe sa invaliditetom i Rezoluciji Skupštine Svjet-ske zdravstvene organizacije “Invalidnost, uključujući prevenciju, upravljanje i rehabilitaciju”. InternationalClassificationofFunctioning,DisabilityandHealth(ICF)30 je uspostavila nove definicije, razlikujući pojmove invalidnost, oštećenje ili funkcionalno umanjenje i hendikep. Invalidnost je definirana kao rezultat ili proizvod kompleksne veze između zdravstvenog sta-nja i ličnih faktora pojedinca i vanjskih faktora koji predstavljaju prepreke u kojima pojedinac živi. Umanjenje ili oštećenje je definirano kao problem u tjelesnoj funkciji ili strukturi u takvoj mjeri da je ona značajno izmijenjena ili izgubljena. Hendikep predstavlja zdravstvenu smetnju ili smetnju izvana koja onemogućava pojedinca u obavljanju neke funkcije ili njegove uloge u društvu. Hendikep može u najširem smislu biti i predrasuda društva u vezi sa osobama sa inva-liditetom ili negativna percepcija sebe kao osobe ograničene u nekoj funkciji, pa zbog ovako postavljenog obuhvata definicije, mnoga zakonodavstva koriste termin “hendikepirane osobe ili osobe sa hendikepom”. U našem zakonodavstvu se koriste termini za odrasle “osobe sa inva-liditetom” i “invalidi” (invalidi rada, vojni invalidi). Savremeni pristup traži termin “osobe sa invaliditetom ili onesposobljenosti”. Za djecu se koristi termin “djeca sa teškoćama u razvoju”.

EU dokumenti

Evropska socijalna povelja i revidirana Evropska socijalna povelja (član 15. obavezuje na mjere koje će država-članica preduzimati na ostvarivanju prava osoba sa invaliditetom na samo-stalnost, socijalnu integraciju i učešće u zajednici bez obzira na prirodu i porijeklo invalidi-teta), Evropski kodeks socijalne sigurnosti sa Protokolom o izmjenama, te revidirani Evropski

28 www.dei.gov.ba –Prijedlog Strategije socijalnog uključivanja,29 www.vijeceministara.gov.ba- Strategija komunikacija Vijeća ministara 30 www.who.org - International Classification of Functioning, Disability and Health (ICF)

MI SMO TU


kodeks socijalne sigurnosti, te Međunarodni pakt o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pra-vima samo su neki od važnih evropskih dokumenata. Bosna i Hercegovina je dostavila svoj III Izvještaj o primjeni Evropske socijalne povelje (revidirane) za period 1. 12. 2008-31. 12. 2011. godine za oblast zdravlja, socijalne sigurnosti i socijalne zaštite. Pravna tečevina EU (Aquis Communautaire) sadrži više direktiva, preporuka, odluka koje su značajne za razvojmjerau oblasti invalidnosti i bila je inkorporirana u sve dokumente koji se odnose na stalno una-prjeđenje aktivnosti na smanjenju socijalne isključenosti, posebno Nove strategije socijalne kohezije Vijeća Evrope iz 2004. godine (pitanje inkluzije se u EU javlja još u dokumentima iz 90-tih godina XX stoljeća). Akcioni plan Vijeća Evrope 2006-2015, koji je Vijeće ministara BiH usvojilo 2009. godine, definira akcione smjernice u 15 oblasti vezane za područja života osoba sa invaliditetom (sudjelovanje u političkom životu, sudjelovanje u kulturnom životu, informiranje i komunikacija, obrazovanje, zapošljavanje, profesionalno usmjeravanje, osposo-bljavanje i obuka, izgrađeno okruženje, prevoz, život u zajednici, zdravstvena zaštita, rehabili-tacija, socijalna zaštita, pravna zaštita, te zaštita od nasilja i zlostavljanja). Akt potencira ciljne skupine izložene riziku dvostruke diskriminacije (indikator socijalne isključenosti), a to su: žene i djevojke sa invaliditetom, osobe sa invaliditetom koji zahtijeva veliku podršku, djeca i mladi sa invaliditetom, starije osobe sa invaliditetom i osobe sa invaliditetom iz manjinskih i migrantskih zajednica. Akcioni plan ima jezgro mjera i aktivnosti u područjima stanovanja, obrazovanja,zapošljavanja,mobilnostiipodizanjanivoasvijesti.PriznajeseICFklasifikacijainvaliditeta, ali se ne daje definicija invaliditeta, što je prepušteno državama članicama, kao i mjere prevencije u skladu sa dokumentima Svjetske zdravstvene organizacije. Promovira se pri-stup “univerzalnog dizajna” (uveden 2001. godine) kao principa u svim područjima čiji je cilj izjednačiti i omogućiti jednakost pristupa kod oblikovanja građevina, okruženja, proizvoda, komunikacijskih i elektronskih sistema, čime se olakšava učešće i samostalnost osoba sa inva-liditetom. Temeljno načelo kod pružanja usluga je postupanje kao prema osobama bez invali-diteta (resorna odgovornost), ali ne isključuje postojanje politika specifičnih za invaliditet ako je to u korist osobe sa invaliditetom.

Dodatak Akcionom planu su preporuke i direktive Vijeća ministara EU i drugi dokumenti EU. Strategija Vijeća Evrope za osobe sa invaliditetom 2010-2020. predviđa djelovanje u 8 oblasti: dostupnost (mjere i aktivnosti za poboljšanje pristupa uslugama podrške), učešće (mjere i aktivnosti za poboljšanje aktivnog učešća u javnom životu), jednakost (borba protiv diskriminacije i promoviranje jednakih mogućnosti), zapošljavanje (naročito aktivnosti za zapošljavanje na otvorenom tržištu), edukacije i obuke (unaprjeđenje inkluzivnog obrazovanja i cjeloživotnog učenja za učenike i studente), socijalna zaštita (unaprjeđenje uslova stanovanja, borba protiv siromaštva i socijalne isključenosti,) zdravlje (unaprjeđenje pristupa zdravstvenim uslugama i olakšicama), vanjske aktivnosti (unaprjeđenje prava osoba sa invaliditetom i proši-renje i razvoj evropskih i internacionalnih programa).

Iako Bosna i Hercegovina nije u formalnoj obavezi harmonizacije sa evropskim pravom, koje je obavezujuće za članice EU, međunarodni dokumenti zahtijevaju izvještavanje po pitanjima iz sadržaja određene konvencije, a ratifikacija određene konvencije zahtjeva i provedbu njenih odredaba. Na tragu te prakse supremacije međunarodnog prava, izrađene su i odgovarajuće strategije na području invalidnosti,31 u mnogim zakonima se unose savremene tendencije ino-

31 Strategija za izjednačavanje mogućnosti za osobe sa invaliditetom u Republici Srpskoj 2010-2015. Strategija za izjednačavanje mogućnosti za osobe sa invaliditetom u FBiH 2011-2015.

MI SMO TU



vativne regulative, nastale bilo naučnim saznanjima ili usvajanjem novih međunarodnih prav-nih standarda ili analizom djelotvornosti pravnih normi.

Kada govorimo o primjeni modela u odnosu na osobe sa invaliditetom, više se ne postavlja pitanje koji model zagovaramo, jer je gore navedenim dokumentima Bosna i Hercegovina prihvatila socijalni model. Iako postoje zagovornici napuštanja medicinskog modela, gubi seizvidadaseICFMeđunarodnaklasifikacijainvalidnostizapravotemeljinaINTEGRA-CIJImedicinskog i socijalnogmodela, zbog čega je primijenjenbio-psiho-socijalni pristup.Primjena socijalnog modela znači da će država i okruženje otkloniti prepreke koje osobama sa invaliditetom onemogućavaju ili otežavaju uključivanje u društvene tokove rada i života u cjelini. Okruženje podrazumijeva i druge aktere društva, uključujući i porodicu osobe sa inva-liditetom. To takođe ne znači da će sve osobe sa invaliditetom (pa čak i istovjetnim) imati isti tretman u postizanju jednakog pristupa, jer će upravo ključni princip individualnog pristupa, izradom profila stanja, potreba i razvoja i uključenja, odrediti djelovanje za svaku osobu indi-vidualno (npr. jedna osoba može biti institucionalizirana, druga, ako ima podršku porodice i uvjete, uz dodatne servise može ostati u zajednici). Nadalje, to ne znači da se neće raditi na svim aspektima otklanjanja prepreka, neovisno da li je to potrebno za određenu vrstu invali-diteta ili ne, što je ustvari “univerzalni dizajn”. Univerzalni dizajn omogućava jednak pristup svima kategorijama, od djece, odraslih i starih do osoba sa invaliditetom. Naime, invalidnost je kategorija koja je promjenjiva u smislu mogućnosti pojave novih slučajeva ili vrsta, a univer-zalnim dizajnom se obuhvataju i svi novi mogući slučajevi invaliditeta.

Kako sektori zdravstva, obrazovanja, socijalne sigurnosti, socijalne zaštite, rada i zapošljavanja, stanovanja, spadaju u nadležnosti entiteta, entitetsko zakonodavstvo je relevantno za analizu kompatibilnosti sa međunarodnim dokumentima. Najveće prepreka je nepostojanje političke volje da se napuste politike podjela zasnovane na prioritetu etničkog principa, pa samim tim i osigura participacija svih koji su izvan takvog pristupa, što najbolje ilustrira činjenica da se ne provode presude Suda za ljudska prava u Strazburu, niti presude domaćih sudskih instanci, a posebno Ustavnog suda BiH. Osim političkih prepreka koje se ogledaju i u “nedonošenju” ili “kočenju” donošenja reformskih zakona, enormne neekonomičnosti upravljanja javnim sred-stvima, naše društvo karakterizira izuzetno nizak ekonomski prihod, koji je pri tome nepra-vilno distribuiran, a potrebe za raznim oblicima podrške su ogromne. Kantonalne admini-stracije su veliko opterećenje, te se uskoro očekuje prijedlog novog Ustava FBiH, ali je problem državne administracije prisutan u oba entiteta i na svim nivoima.

Na kraju, dugogodišnjom politikom, u oba entiteta je stvorena masa “pasivnih konzumenata” određenih naknada, sa duplim korisnicima u više sistema, a bez dovoljno poticajnih mjera i programa za zapošljavanje, prekvalifikacije, samozapošljavanje i slično, tako da je umjesto sistema jednakosti, uspostavljen sistem nejednakosti. Postoje čitave grupe potpuno isključene iz prava. Veliki je broj nezaposlenih, od kojih neki i godinama čekaju posao, bez orijentacije šta ih čeka u budućnosti, bez vizije i volje da nešto promijene, te je nezaposlenost “zdrave popu-lacije,” uz navedene društvene devijacije, poseban problem koji je neophodno rješavati i koji zahtijeva vrijeme i proces. Problem nezaposlenosti je posebno izražen u kategoriji mladih. I na evropskom nivou, ovaj fenomen je zabrinuo čelnike zemalja EU, o čemu svjedoči posljednja odluka o izdvajanju velikih sredstava iz Evropskog socijalnog fonda za naredne dvije godine za borbu protiv nezaposlenosti mladih.

MI SMO TU


Analiza stanja u sistemu budžetskih naknada socijalne zaštite u IBHI studiji je pokazala odre-đene zajedničke slabosti u entitetima, kao npr:

• pravnaregulativanijeodpresudnogznačajazaostvarenjajednakihpravaizsocijalnezaštite,nego je samo pretpostavka, a nije ostvarena primjena prava u smislu jednakosti ostvarivanja prava;

• imperativnojerješavanjepitanjanezaposlenostiizapošljavanjasocijalnihkategorijadabiseotkloniladodatnaopterećenjasocijalnogsektora;

• neophodnojepristupitiujednačavanjepravapokategorijamaikorisnicimauciljuostvare-njafunkcionalnogsistemapravičnosti,aliiodržavanjalikvidnostipostojećihbudžeta;

• neophodnojevršitipermanentneedukacijesvihprofilaikampanjezapodizanjesvijestioznačaju problema isključenih kategorija, a posebno osoba sa invaliditetom.

Mogućnosti privatnog sektora i tržišta za zapošljavanje i samozapošljavanje u BiH sa posebnim akcentom na situaciju i mogućnosti u entitetima

Nezaposlenost, zapošljavanje i rehabilitacija

Razlog zbog čega se oblast zapošljavanja smatra jednom od ključnih je taj što isključenost od rada i proizvodnje dohotka svaku osobu vodi ka isključenosti, a pogotovo osobe sa invalidite-tom. Ova oblast ima svoja tri sub-područja i većina propisa su entitetski propisi, a u FBiH i kantonalni. Posmatrano sa aspekta činjenice rada, osoba može biti nezaposlena, zaposlena ili ostvarivati invalidsku penziju prema entitetskim zakonima o penzijskom i invalidskom osigu-ranju. Ovdje će biti predstavljene prve dvije komponente rada, nezaposlenost i zaposlenost, s obzirom da je penziono-invalidsko osiguranje predstavljeno u ranijem poglavlju.

Nezaposlenom osobom, u smislu entitetskih zakona o posredovanju u zapošljavanju i socijal-noj sigurnosti,32 smatra se osoba nezaposlena, sposobna za rad, koja se može uposliti prema propisima o radu, aktivno traži zaposlenje, evidentirana je u službi za zapošljavanje kao traži-lac zaposlenja, ne obavlja samostalno profesionalnu ili ekonomsku djelatnosti i nije redovan učenik, redovan student ili penzioner. Propisi o radu postavljaju najnižu dobnu granicu za zapošljavanje, a to je 15 godina. Ovdje se naravno radi uglavnom o vrstama poslova za koje se ne traže posebna znanja ili vještine, ali se dozvoljava obavljanje poslova i prije stjecanja pune poslovne sposobnosti (18 godina). Naknadu za vrijeme nezaposlenosti ostvaruju osobe koje ispunjavaju ove uslove i ako su uplaćivale doprinose za slučaj nezaposlenosti u razdoblju 12 mjeseci neprekidno ili 8 mjeseci sa prekidima u posljednjih 18 mjeseci koji su prethodili neza-poslenosti. Osim toga, uslov je i da su osobe ostale bez posla ne svojom krivicom i posao nisu napustile dobrovoljno. Dobrovoljnim napuštanjem se ne smatra odlazak zbog diskriminacije, zlostavljanja, uslova rada koji ugrožavaju zdravlje, različitih pritisaka poslodavca. U zavisnosti od godina radnog staža, naknada se isplaćuje od 6-12 mjeseci u određenom procentu prosječne

32 Zakon o posredovanju u zapošljavanju i socijalnoj sigurnosti nezaposlenih osoba (Sl. novine FBiH 55/00, 41/01, 22/05, 9/08) Zakon o posredovanju u zapošljavanju i pravima za vrijeme nezaposlenosti (Sl. glasnik RS 30/10, 102/11)

MI SMO TU



plaće kantona. Takođe, licima kojima nedostaju 3 godine za ispunjavanje uslova radnog staža za starosnu penziju omogućeno je da im se uplaćuje penzijsko i invalidsko osiguranje kako bi ostvarili pravo na starosnu penziju. Svim nezaposlenim evidentiranim licima se osigurava zdravstveno osiguranje pod uvjetom redovnog javljanja i evidentiranja.

Zapošljavanje osoba sa invaliditetom se odvija u dva oblika: na otvorenom tržištu (pod jedna-kim uslovima) i zapošljavanje pod posebnim uvjetima usmjerenim na izjednačavanje moguć-nosti zapošljavanja osoba sa invaliditetom (posebni programi, beneficirani oblici zapošljavanja ili prednosti u redovnom zapošljavanju). Zaposlenost se može ostvariti putem ugovora o zapo-šljavanju kod poslodavca ili samozapošljavanjem, odnosno obavljanjem profesionalne ili eko-nomske djelatnosti u skladu sa propisima o obavljanju obrta i srodnih djelatnosti.

Zapošljavanje se vrši prema entitetskim propisima o radu. Uvjeti su da osoba ima navršenih 15 godina i opću zdravstvenu sposobnost utvrđenu kod nadležne zdravstvene ustanove. Za osobe sa invaliditetom se smatra da imaju zdravstvenu sposobnost za obavljanje određenih poslova ako su osposobljeni za obavljanje tih poslova. Zakoni sadrže odredbe o posebnoj zaštiti lica od 15-18 godina koja se smatraju maloljetnim i ne mogu zaključivati ugovore koji ugrožavaju njihovo zdravlje, moral ili razvoj. Osim što mogu zaključiti ugovore o radu, prema ovim zako-nima se može obavljati i pripravnički staž za poslove gdje se takva vrsta staža traži. Volonterski staž se obavlja prema posebnim zakonima o volontiranju.

Zakon o radu u institucijama Bosne i Hercegovine33 regulira radne odnose uposlenika u insti-tucijama Bosne i Hercegovine, pa tako i za zaposlene u udruženjima i fondacijama registrira-nim na nivou Bosne i Hercegovine. Iz tog razloga ovaj zakon je resorni za uposlenike saveza udruženja i udruženja osoba sa invaliditetom registriranim na nivou BiH. Karakteristike ovog zakona su da su preciznije utvrđene sve norme u pogledu ugovora o radu i garantirana veća zaštita zaposlenih nego u privatnom ili javnom sektoru.

Zakonima o volontiranju34 pruža se mogućnost, posebno mladim nezaposlenim osobama, da obave staž ili steknu iskustvo za zapošljavanje, a poslodavcima se omogućava priznavanje određenih olakšica u cilju većeg angažovanja ovakvih osoba. Priznate olakšice za volontiranje za poslodavce se odnose na tretman određenih naknada kao troškova poslovanja i to: plaća-nje radne odjeće, opreme i predmeta za zaštitu potrebnih za volontiranje, troškovi putovanja, smještaja i ishrane koji nastanu u vezi sa volontiranjem, naknade isplaćene u svrhu troškova ishrane, zbrinjavanja i obuke životinje u vlasništvu volontera koja učestvuje u aktivnostima volontiranja, naknade isplaćene u svrhu plaćanja medicinskih usluga i vakcina primljenih u svrhu obavljanja volontiranja, troškovi obuke van školskog sistema potrebne za volontiranje, naknade isplaćene za premije osiguranja volontera, naknade za pribavljanje dokumenata ili plaćanje administrativnih taksi.

U federalnom zakonu je predviđena i dnevnica za volontere do iznosa 75% dnevnice državnih službenika, a novi prijedlog zakona u Republici Srpskoj predviđa naknadu za rad do visine iznosa 30% prosječne neto plate u Republici Srpskoj. Uvjet za ove olakšice je postojanje volon-terskog ugovora u kome će, slično radnom ugovoru, biti precizirana prava, odnosno obaveze poslodavca.

33 Zakon o radu u institucijama Bosne i Hercegovine (Sl. glasnik BiH 26/04, 7/05, 48/05, 60/10)34 Zakon o volontiranju (Sl. novine FBiH 110/12) i Zakon o volontiranju (Sl. glasnik RS 73/08)

MI SMO TU


Ovi zakoni su vrlo važni jer volonterski staž izjednačavaju sa radnim stažom u ostvarenju uku-pnih radnih prava, a posebno jer omogućavaju da osobe, u budućnosti, konkuriraju za plaćene poslove na tržištu gdje se traži iskustvo na određenim poslovima.

Propisi koji podržavaju okruženje za zapošljavanje osoba sa invaliditetom

Zakoni za osobe sa invaliditetom35 su najvažniji zakoni za izjednačavanje mogućnosti u zapo-šljavanju osoba sa invaliditetom. Ovi zakoni su obavezali određene pravne subjekte na zapo-šljavanje osoba sa invaliditetom, prema broju zaposlenih. Ukoliko nemaju potreban cenzus za tzv. obavezno zapošljavanje, moraju izdvajati određen iznos na bruto plate zaposlenih u Fond za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba sa invaliditetom FBiH i Fond za profesio-nalnu rehabilitaciju i zapošljavanje invalida RS, koji će prikupljena sredstva alocirati na osnovu javnih, transparentnih natječaja za zapošljavanje, profesionalno osposobljavanje i rehabilita-ciju osoba sa invaliditetom. Pravna lica koja nemaju obavezu zapošljavanja po ovom zakonu (npr. organizacije iz nevladinog sektora) takođe izdvajaju određeni iznos koji je procentualno manji nego u slučaju subjekata za obavezno zapošljavanje (ovdje spadaju državne institucije, pravni subjekti sa javnim ovlaštenjima ili poslovima od javnog interesa, privredni subjekti itd.).

Posebno se definira status preduzeća za zapošljavanje (u FBIH privredno društvo za zapo-šljavanje lica sa invaliditetom treba imati najmanje 40% uposlenih sa takvim statusom, u RS mora imati najmanje 51%), njihove povlastice i boniteti, koje uživaju, a koje im je dala država zakonom. Sve vrste pravnih subjekatan uključujući i državne institucije, mogu osnivati ova preduzeća. Zaštitne radionice se osnivaju u svrhu zapošljavanja i njih mogu osnovati jedinice lokalne samouprave, privredna društva, udruženja lica sa invaliditetom, udruženja posloda-vaca, sindikat, humanitarne organizacije i druga pravna lica. Radni centar je javna ustanova koja obezbjeđuje rad licima koja se ne mogu zaposliti po nekoj od mogućnosti utvrđenih ovim zakonom, ili osnovana radi radno-terapijskih aktivnosti u okviru rehabilitacije lica sa invali-ditetom. Radni centar mora imati najmanje 80% uposlenih lica sa invaliditetom u odnosu na ukupan broj zaposlenih, a mogu ga osnovati svi pravni subjekti.

Zapošljavanjem lica sa invaliditetom se smatra i samozapošljavanje, te zapošljavanje i rad u obiteljskom preduzeću ili samostalnoj djelatnosti. U poslovanju ovi subjekti su oslobođeni pla-ćanja carina i poreza prema carinskim i poreskim propisima, a troškove za komunalne usluge, telefonske i troškove električne energije plaćaju po uslovima koji važe za domaćinstva. Dio sredstava za doprinose koji se moraju platiti za plaće mogu ostvariti povratom iz Fonda, a zakon je obavezao druge subjekte da 20% svojih potreba za robama i uslugama koje proizvode druš-tva za zapošljavanje lica sa invaliditetom, moraju podmiriti od njih, te se na taj način poku-šava stimulirati njihova održivost. Posebna prednost je što ovi zakoni otvaraju mogućnosti za dokvalifikaciju i prekvalifikaciju osoba sa invaliditetom, jer svi oblici koji su predviđeni za privređivanje mogu poslužiti i kao oblik organizovanja za edukacije, dokvalifikacije, prekvali-fikacije i programe rehabilitacije osoba sa invaliditetom. Posebni dijelovi zakona su posvećeni pitanjima rehabilitacije i prekvalifikacije osoba sa invaliditetom i ova oblast će se razvijati sve

35 Zakon o profesionalnoj rehabilitaciji, osposobljavanju i zapošljavanju invalida (Sl. glasnik RS br. 37/12-prečišćeni tekst) i Zakon o profesionalnoj rehabilitaciji, osposobljavanju i zapošljavanju lica sa invaliditetom (Sl. novine FBiH br. 9/10)

MI SMO TU



više jer socijalna rehabilitacija obuhvata sisteme zdravstva, obrazovanja i vaspitanja, kulture, sporta, rekreacije, socijalnog i političkog djelovanja, komunikacija, rada i zapošljavanja, itd.

Na nivou države BiH postoji Opći zakon o zadrugama (Sl. glasnik BiH br. 18/03, 55/06) kojim je moguće poticati zapošljavanje osoba sa invaliditetom kao vid socijalnog poduzet-ništva. Prema ovom zakonu, zadruga je oblik organiziranja dobrovoljno udruženih članova (zadrugara), minimalno pet fizičkih ili pravnih lica, u zadovoljavanju ekonomskih, socijalnih i kulturnih potreba kroz zajedničko posjedovanje i demokratsko kontrolirano privređivanje (poslovanje). Zadruga može biti opća ili specijalizirana u pogledu djelatnosti zadruge i može obavljati samo registriranu djelatnost. U pravnom prometu zadruga istupa u svoje ime i za svoj račun, odgovara svojom imovinom, odnosno solidarnom odgovornošću zadrugara.

Jedan od oblika državnog poticanja su entitetski zakoni o igrama na sreću.36 Ovi zakoni pred-viđaju da se od ostvarene dobiti 50% sredstva odvaja za određene namjene kojima se poboljšava položaj djece, oboljele djece i drugih ugroženih skupina, a posebno su navedene osobe sa inva-liditetom. Sredstva se dodjeljuju po osnovi programa rada i projekata.

Osobe sa invaliditetom su vezane za privatni sektor nastankom povrede na radu ili profesio-nalne bolesti, te na taj način ostvarivanjem prava invalida rada, ali i mogućnostima zapošlja-vanja osoba sa invaliditetom na određenim poslovima. Za pravilno tumačenje pristupa izjed-načavanja mogućnosti treba poći od činjenice da realno sve osobe sa invaliditetom neće moći ostvariti pristup svim vrstama poslova, ali se ovdje prvenstveno misli na pristup odgovarajućim poslovima proporcionalno njihovoj sposobnosti. Ukoliko se posmatra na ovaj način, onda je moguće da privredni subjekti imaju interes za zapošljavanje osoba sa invaliditetom jer imaju poreske olakšice i određene povlastice.

Zakon o porezu na dodatnu vrijednost (Sl. glasnik BiH 9/05, 35/05) je oslobodio plaćanja poreza na dodatnu vrijednost promet dobara i usluga koje su povezane sa uslugama koje pru-žaju humanitarne, dobrotvorne, invalidske i slične organizacije svojim članovima za članarinu, pod uslovom da ne dovode do poremećaja konkurencije na tržištu. Ovo je povlastica za sve organizacije za osobe sa invaliditetom da usluge budu pristupačnije od istih usluga poslovnih subjekata. Poreski zakoni o dohotku ne oporezuju primanja stečena kao invalidnine i druge vrste pomoći iz socijalne zaštite, niti na prihode invalidnih lica koja su zaposlena u privrednom društvu, ustanovi ili radionici za radno, profesionalno osposobljavanje i rehabilitaciju inva-lida. Svim zaposlenim se priznaje kao poreska olakšica za porez na dohodak, za djecu sa inva-liditetom dodatnih 0,3% na utvrđeni procenat za djecu, kao i troškovi za liječenje i lijekove.

Zakoni o porezu na dobit37 daju olakšice jer priznaju kao troškove poslovanja 2% sponzorskih sredstava i 3% donacija realiziranih u poreskoj kalendarskoj godini. U federalnom zakonu, oslobađa se poreza na dobit poslovni subjekt ako je u poreskoj godini bilo zaposleno više od 50% osoba sa invaliditetom. U Republici Srpskoj, organizacije koje zapošljavanju do 9 upo-slenika i imaju prihod do 100.000,00 KM godišnje mogu dobiti status malog poreskog obve-znika i plaćaju porez po povlaštenoj stopi od 2%.

36 Zakon o igrama na sreću (Sl. glasnik RS br. 111/12-prečišćeni tekst) i Zakon o igrama na sreću (Sl. novine FBiH, 1/02, 40/10)

37 Zakon o porezu na dobit (Sl. glasnik RS 91/06, 128/06, 120/08, 71/10, 1/11) i Zakon o porezu na dobit (Sl. novine FBiH 97/07, 14/08, 39/09)

MI SMO TU


Najinteresantniji profitabilni oblik privatnog sektora je društvo sa ograničenom odgovorno-šću (d.o.o.) jer predstavlja mogući oblik za mala i srednja preduzeća. Upravljanje ovakvim pre-duzećem je operativnije od nekih drugih oblika, npr. dioničarskog društva (d.d.), te tako omo-gućava bržu i lakšu prilagodbu tržišnim uvjetima i čini ga funkcionalnijim. Entitetski zakoni su dali pravni okvir djelatnosti malih i srednjih preduzeća,38 ali je veoma slab učinak pokre-tanja privrednih aktivnosti. Bosna i Hercegovina se ne smatra povoljnom sredinom za ulaga-nje kapitala upravo zbog neuređenih, sporih i komplikovanih procedura registracije poslovnih subjekata.

Samozapošljavanje je omogućeno oblicima samostalne privredne djelatnosti koji su defini-rani Zakonom o obrtu i srodnim djelatnostima u FBiH (Sl. novine FBiH br. 35/09, 42/11). Prema zakonskoj definiciji, obrt je “samostalno i trajno obavljanje dopuštenih i registriranih gospodarskih djelatnosti u osnovnom, dopunskom ili dodatnom zanimanju, od fizičkih osoba sa svrhom postizanja dobiti koja se ostvaruje proizvodnjom, prometom ili pružanjem usluga na tržištu”. Dopuštena je svaka djelatnost koja nije zabranjena zakonom i koja nije regulirana posebnim zakonima. Postoje vezani i posebni obrti koji se razlikuju u uvjetima za njihovo obavljanje (gdje se traži posebna stručna sprema za vezane obrte, a za posebne se još traži i saglasnost za obavljanje). Dvije ili više osoba mogu zajednički obavljati obrt. Srodne djelatnosti su djelatnosti vezane za obrt ili djelatnosti koje nisu obrt, ali se obavljaju po pravilima za obrt. Podzakonski akti su posebno utvrdili poslove domaće radinosti, poslove koji se obavljaju u poslovnim i stambenim prostorijama, te sezonske poslove.

Zakon o zanatsko-preduzetničkoj djelatnosti Republike Srpske (Sl. glasnik RS br. 117/11) je puno kraći i ne obrađuje oblast samostalnog privređivanja detaljno kao federalni zakon, mada primjenjuje iste forme obavljanja samostalne djelatnosti. Mikro-kreditne organizacije bi mogle biti važan partner u zapošljavanju osoba sa invaliditetom. One se vezuju za privatnu inicija-tivu, obavljaju poslove mikro-kreditiranja s ciljem poboljšanja položaja korisnika mikro-kre-dita, povećanja zaposlenosti, pružanje podrške poduzetništvu i sticanja dobiti. Oba entitetska zakona39 definiraju da je mikro-kreditna organizacija pravno lice koje se može osnovati i poslo-vati kao mikro-kreditno društvo (d.o.o. ili d.d.) ili mikro-kreditna fondacija. Mikro-kreditno društvo može odobriti kredit u najvećem iznosu od 50.000,00 KM, a mikro-kreditna fonda-cija kredit do 10.000,00 KM.

Društveno odgovorne kompanije i banke takođe mogu biti poticajno okruženje koje putem svojih kreditnih linija za mala preduzeća, investicijske projekte ili čak posebne linije za soci-jalno poduzetništvo, kao i putem godišnjih donacija mogu izuzetno pomoći uključivanju u proces izjednačavanja mogućnosti osoba sa invaliditetom u svim relevantnim oblastima.

38 Zakon o poticaju razvoja male privrede (Sl. novine FBiH br. 19/06, 25/09) i Zakon o podsticanju razvoja malih i srednjih preduzeća (Sl. glasnik RS br. 23/09-prečišćeni tekst).

39 Zakon o mikrokreditnim organizacijama (Sl. glasnik br. 64/06, 116/11), Zakon o štedno-kreditnim organizacijama (Sl. glasnik RS 93/06) i Zakon o mikrokreditnim organizacijama (Sl. novine FBiH br. 59/06)

MI SMO TU



Umjesto zaključka i preporuka

Iako se posljednjih godina dosta uradilo na pokretanju pitanja važnih za svakodnevno funkci-oniranje osoba sa invaliditetom, predstoji još puno rada u ovoj oblasti. Razlozi za to su sljedeći:

1. Entiteti su donijeli strategije za izjednačavanje mogućnosti osoba sa invaliditetom tako da seočekujedaćeinoviplanoviiprogramipratitiaktivnostipredviđeneovimstrategijama;

2. Očekuju se promjene Ustava FBiH koje će, osim političkih, imati i fiskalne posljedice, što ćevjerovatnodovestiidozakonskihpromjenaualociranjujavnihsredstava;

3. Očekuju se zakonske promjene u sektoru penziono-invalidskog osiguranja FBiH, a Repu-blika Srpska je sa nekim promjenama već ušla u reformu koja je neminovna i u ovom entitetu;

4. U FBiH se priprema set zakona iz oblasti socijalne zaštite, radno-pravne zaštite, a vjero-vatno će pitanja opstojnosti i likvidnosti entitetskih budžeta otvoriti i druga neriješena pitanjauoblastisocijalnezaštiteobaentiteta;

5. Nije završena ni provedena reforma obrazovanja. Iako mnogi smatraju da se to odnosi samo na visoko obrazovanje, jako puno stvari je ostalo neuređeno i u sektoru osnovnog i srednjeg obrazovanja (programi, nastavni planovi i zajedničke osnove, pitanja jezika itd.), ali i predškolskog obrazovanja naročito u vezi licenciranja predškolskih ustanova i osigura-nja standarda kvaliteta usluga.

U oblasti invalidnosti za implementaciju medicinsko-socijalnog modela trebalo bi slijediti nekoliko temeljnih principa:

1. Zakonske izmjene nisu garancija za provedbu pravnih normi. Zbog toga se kampanje, edu-kacije i druge mjere uključivanja lokalne zajednice moraju istovremeno provoditi, poželjno i prije promjena zakona. U mentalitetu društvenog okruženja je većinsko shvatanje da poboljšanje ili promjena statusa nastaje sa pravnom normom. U savremenim teorijama pravnog normiranja, pravnu normu treba primjenjivati kada se društvo pripremi na njenu primjenu, a to znači obezbijede sredstva i ljudski kapaciteti, te učini spremnim okruženje da podržava ove promjene. Zbog toga razvijene zemlje kod važnih i velikih reformskih zakona koriste metod “odložene primjene zakona”. To podrazumijeva da se zakon usvoji, ali se sa njegovom primjenom počinje 1-3 godine nakon usvajanja. Ovaj odloženi rok služi dasesviakteriudruštvupripremezapromjeneureguliranjudruštvenihodnosa;

2. Bez velikih programa i planova, primijeniti princip “univerzalnog dizajna” gdje god je mogućeubudućimobjektima,pristupima,saobraćajnicamaisl;

3. Internet obuke, edukacije i sredstva za ovu vrstu komunikacija obezbijediti osobama sa invaliditetom ukoliko je to u mogućnostima njihovog percipiranja, bilo u okviru obrazova-nja ili centara za obuku, te razviti i uvesti online obuke u svim vrstama obrazovanja za ovu kategoriju;

4. Za programe razvoja podrške lokalne zajednice, ključnu ulogu ima: mapiranje vrsta invali-diteta, mapiranje potreba u smislu funkcionalnosti osoba sa invaliditetom, vrste postojećih i nedostajućih usluga, plan osiguranja usluga potrebnih za podršku, mapiranje poslova tra-ženihnatržištuiposlovakojisemoguponuditiradomlicasainvaliditetom;

5. Razvijati programe edukacija za rano otkrivanje invaliditeta i programe prevencije i učiniti ihdostupnimstanovništvu;

MI SMO TU


6. Za sve pobrojane aktivnosti ostvariti zainteresiranost medija za participaciju u programima ikampanjama;

7. Jednakost pred zakonom i minimum garantiranih prava se ostvaruje preispitivanjem uskla-đenosti zakonskih normi sa međunarodnim konvencijama i ugovorima bez obzira na nivo vlasti koja donosi zakone i provedbom takvih usaglašenih pravnih akata.

Navedeni principi postupanja bi trebali biti konstanta u našem odnosu prema pitanjima inva-lidnosti zbog toga što je invalidnost izuzetno promjenjiva kategorija, ne samo po broju i vrsti, nego zato što su promjenjive i kategorije koje dovode do invalidnosti. Kao pojedinci ili kao pri-padnici različitih socijalnih grupa, imamo mogućnost da mijenjamo percepciju i odnos prema invalidnosti, pa je ovaj dio analize fokusiran upravo u tom smjeru, da na jednostavan i sažet način predoči kompleksnost i značaj pitanja invalidnosti i da čitatelje inspirira na korake u promjenama.

MI SMO TU



Izvori

• Zakoniipodzakonskiakti(premanivoudonošenja);• UstavBosneiHercegovine,UstavFederacijeBiHiUstavRepublikeSrpske;• PolitikauoblastiinvalidnostiuBosniiHercegovini,VijećeministaraBiH(Sl.glasnikBiH

br.76/08);• OdlukaVijećaministaraoprihvatanjuStandardnihpravilazaizjednačavanjemogućnosti

zaosobesainvaliditetom(Sl.glasnikBiHbr.41/03);• Zakonozabranidiskriminacije(Sl.glasnikBiHbr.59/09);• Zakonolijekovimaimedicinskimsredstvima(Sl.glasnikBiHbr.58/08);• ZakonoradijacijskojinuklearnojsigurnostiuBiH(Sl.glasnikBiHbr.88/07);• Zakonosprečavanjuisuzbijanjuzloupotrebeopojnihdroga(Sl.glasnikBiHbr.8/06);• Zakonoupotrebiznakovnogjezika(Sl.glasnikBiHbr.75/09);• Okvirnizakonopredškolskomvaspitanjuiobrazovanju(Sl.glasnikBiHbr.88/07);• Okvirnizakonoosnovnomisrednjemobrazovanju(Sl.glasnikBiHbr.18/03);• Okvirnizakonovisokomobrazovanju(Sl.glasnikBiHbr.59/07,59/09);• Okvirnizakonosrednjemstručnomobrazovanju(Sl.glasnikBiHbr.63/08);• ZakonoraduuinstitucijamaBosneiHercegovine(Sl.glasnikBiHbr.26/04,7/05,48/05,

60/10);• Zakonoradu(Sl.novineFBiHbr.43/99,32/00,29/03);• Zakon o posredovanju u zapošljavanju i socijalnoj sigurnosti nezaposlenih osoba (Sl.

novineFBiHbr.55/00,41/01,22/05,9/08);• Zakonovolontiranju(Sl.novineFBiHbr.110/12);• Zakonopenzijskomiinvalidskomosiguranju(Sl.novineFBiHbr.29/98,49/00,32/01,

59/06,4/09,55/12);• Zakon o vrstama i procentima fizičke onesposobljenosti (Sl. novine FBiH br. 42/04,

48/04);• Zakonozdravstvenojzaštiti(Sl.novineFBiHbr.46/10,75/13);• Zakonozdravstvenomosiguranju(Sl.novineFBiHbr.30/97,7/02,70/08,48/11);• Zakonopravima,obavezamaiodgovornostimapacijenata(Sl.novineFBiHbr.40/10);• Zakonozaštitiosobasduševnimsmetnjama(Sl.novineFBiHbr.37/01,40/02,52/11,

14/13);• Zakonoosnovamasocijalnezaštite,zaštitecivilnihžrtavarataizaštiteporodicesadjecom

(Sl.novineFBiHbr.36/99,54/04,42/06,14/09);• Zakonopravimabranilacaičlanovanjihovihporodica(Sl.novineFBiHbr.33/04,56/05,

72/07,9/10);• Zakonoposebnimpravimadobitnika ratnihpriznanja iodlikovanja i članovanjihovih

porodica(Sl.novineFBiHbr.70/05,61/06,9/10);• Zakonoprofesionalnojrehabilitaciji,osposobljavanjuizapošljavanjulicasainvaliditetom

(Sl.novineFBiHbr.9/10);

MI SMO TU


• Zakonoigramanasreću(Sl.novineFBiHbr.1/02,40/10);• Zakonoporezunadobit(Sl.novineFBiHbr.97/07,14/08,39/09);• Zakononotarima(Sl.novineFBiHbr.45/02);• Odlukaoutvrđivanjuosnovnogpaketazdravstvenihprava(Sl.novineFBiHbr.21/09);• Odlukaomaksimalnim iznosimaneposrednog sudjelovanjaosiguranihosobau troško-

vima korištenja pojedinih vidova zdravstvene zaštite u osnovnom paketu zdravstvenih prava(Sl.novineFBiHbr.21/09);

• OdlukaoListilijekovaFondasolidarnosti(Sl.novineFBiHbr.67/11);• OdlukaoListiesencijalnihlijekovaneophodnihzaosiguranjezdravstvenezaštiteuokviru

standardaobveznogzdravstvenogosiguranjauFBiH(Sl.novineFBiHbr.75/11);• Zakonoradu(Sl.glasnikRSbr.55/07);• Zakonoposredovanjuuzapošljavanjuipravimazavrijemenezaposlenosti(Sl.glasnikRS

br.30/10,102/11);• Zakonovolontiranju(Sl.glasnikRSbr.73/08);• Zakonopenzijskomiinvalidskomosiguranju(Sl.glasnikRSbr.134/11,82/13);• Zakonozdravstvenojzaštiti(Sl.glasnikRSbr.106/09);• Zakonozdravstvenomosiguranju(Sl.glasnikRSbr.18/99,51/01,70/01,51/03,57/03,

17/08,01/09,106/09);• Zakonosocijalnojzaštiti(Sl.glasnikRSbr.37/12);• Zakonodječijojzaštiti(Sl.glasnikRSbr.4/02,17/08,1/09);• Zakonocivilnimžrtvamarata(Sl.glasnikbr.RS24/10);• Zakonopravimaboraca,vojnih invalida iporodicaodbrambeno-otadžbinskograta(Sl.

glasnikRSbr.134/11,9/12,40/12);• Zakonoprofesionalnojrehabilitaciji,osposobljavanjuizapošljavanjuinvalida(Sl.glasnik

RSbr.37/12);• Zakonoigramanasreću(Sl.glasnikRSbr.111/12);• Zakonoporezunadobit(Sl.glasnikRSbr.91/06,128/06,120/08,71/10,1/11);• Porodičnizakon(Sl.glasnikRSbr.54/02,41/08);• Zakononotarima(Sl.glasnikRSbr.86/04,74/05,76/05,91/06,37/07,50/10,78/11);• Studija“IstraživanjastanjauoblastiinvalidnostiuBiH”,IBHI,2008.;• Studija“Standardi,kapaciteti,modeliimehanizmizaizjednačavanjemogućnostiosobasa

invaliditetom u Bosni i Hercegovini”, IBHI, 2009. Studija “Budžetske novčane naknade za socijalnuzaštituuBiH-Štafunkcioniše,aštane”,IBHI,2013.;

• www.mhrr.gov.ba-IzvještajBosneiHercegovineoprovođenjuKonvencijeUNopravimaosobasainvaliditetom;

• www.dei.gov.ba–PrijedlogStrategijesocijalnoguključivanja;• www.vijeceministara.gov.ba–StrategijakomunikacijaVijećaministara;• www.who.org-InternationalClassificationofFunctioning,DisabilityandHealth(ICF);• www.europa.eu-DisabilityActionPlan2006-2015;• EuropeanDisabilityStrategy2010-2020.



Dobrica Jonjić

POLITIKE U OBLASTI INVALIDNOSTI U FBiH (1996-2013)

Društvo barijera i predrasuda

Osobe sa invaliditetom u Federaciji Bosne i Hercegovine primarno su razvrstane po načinu nastanka invaliditeta, pa tako imamo ratne-vojne invalide, civilne žrtve rata, osobe sa uro-đenim ili stečenim invaliditetom kao posljedicom povrede ili bolesti, tzv. neratni invalidi, te invalidi rada čiji je invaliditet posljedica povrede na radu ili profesionalnog oboljenja. Iz ove podjele prema statusu proizišlo je i zakonodavstvo u kome ima puno manje dodirnih točaka, a puno više rješenja koja su u osnovi diskriminirajuća i čine ogromne razlike u ostvarenim pravima i njihovom obimu. Briga društva za prava i položaj osoba sa invaliditetom u velikoj je mjeri ovisila i još uvijek ovisi o organiziranosti i snazi organizacija osoba sa invaliditetom i njihovoj sposobnosti da se, kao relevantan i snažan partner, nametnu vladajućoj strukturi u Federaciji Bosne i Hercegovine u datom trenutku.

Politike u oblasti invalidnosti koje su vođene u Federaciji BiH neposredno poslije završetka ratnih sukoba u Bosni i Hercegovini, temeljile su se ili na modelima iz zemalja okruženja ili pak na preuzetom zakonodavstvu bivše države, gdje nije bio rijedak slučaj da se diskrimina-cija po osnovu invaliditeta dešava čak i među korisnicima kod kojih je invaliditet nastao kao posljedica istih okolnosti i gdje korisnici pripadaju istoj ciljnoj skupini, npr. braniteljska popu-lacija. Naime, sve do usvajanja Federalnog zakona o pravima branitelja i članova njihovih obi-telji (“Službene novine FBiH” br. 33/04, 56/05 i 70/07 ), populacija ratnih-vojnih invalida ostvarivala je prava po dva potpuno različita Zakona. Bivši pripadnici Armije RBiH ostvarili su prava na osnovu invaliditeta po preuzetom Zakonu bivše SFRJ, a bivši pripadnici HVO-a po Zakonu koji je donio Sabor Herceg Bosne. Pravilnici za ocjenu stupnja invaliditeta bili su razli-čiti, ne samo za različite komponente vojnih postrojbi iz kojih su poticali korisnici, nego su se razlikovali i od kantona do kantona. Nije postojala jedinstvena procedura za ostvarivanje prava kao niti kriteriji za procjenu tjelesnog oštećenja. Ovakvu podjelu podržavala je i vlast dijeleći proračunski novac za vojne invalide u procentu od 75% za bivše pripadnike Armije BiH i 25% za bivše branitelje iz HVO-a. Dakle, diskriminacija je bila institucionalizirana i legalizirana.

Ovakva podjela u okviru iste populacije osoba sa invaliditetom (ratni-vojni invalidi), trajala je skoro 10 godina sve do donošenja Zakona o pravima branitelja i članova njihovih obitelji 2004. godine. Ostale interesne skupine osoba sa invaliditetom su, od osnutka Federacije BiH pa sve do donošenja Zakona o osnovama socijalne zaštite, zaštite civilnih žrtava rata i zaštite obitelji sa djecom (“Službene novine broj” 36/99) i njegovih izmjena i dopuna 2004. godine, svoje prinadležnosti ostvarivale kroz sustav mirovinskog-invalidskog osiguranja i to samo one osobe koje su bile u radnom odnosu ili u mirovini. Ostatak populacije osoba sa invaliditetom

MI SMO TU


bio je obuhvaćen sistemom socijalne zaštite po osnovu materijalnog statusa, a ne po osnovu invaliditeta. Prava po osnovu invaliditeta ostvarivana su na nivou kantona a, a to je dovodilo do pojave da su neki kantoni (Sarajevski, Tuzlanski) rješavali pitanja invaliditeta u skladu sa materijalnim mogućnostima i uz neminovne razlike u visini pojedinačnih naknada za osobe sa invaliditetom, a ostatak Federacije Bosne i Hercegovine jednostavno nije ustanovljavao prava na novčane pridnadležnosti po osnovu invaliditeta.

Osobe sa invaliditetom, civilne žrtve rata, također su prošle turbulentno razdoblje. Od zavr-šetka rata pa do 1999. godine i novog Zakona o osnovama socijalne zaštite, naknade za ovu populaciju bile su izrazito simbolične, a isplaćivane su u cijelosti iz federalnog proračuna, da bi pomenutim Zakonom sve bilo vraćeno u nadležnosti kantona. I naravno, opet su jači kantoni kako-tako zaštitili populaciju osoba sa invaliditetom civilnih žrtava rata, a većina kantona, pravdajući se lošom financijskom situacijom, uopće nisu donosili adekvatne zakone niti ispla-ćivali bilo kakve naknade po osnovu invaliditeta za ovu skupinu korisnika.

Ovolike razlike u politikama koje su vladajuće strukture u Federaciji Bosne i Hercegovine vodile prema grupama osoba sa invaliditetom, uvjetovane su u najvećoj mjeri razvijenošću i uticajem organizacija osoba sa invaliditetom. Neposredno nakon rata logično je bilo da su organizacije osoba sa invaliditetom koje su okupljale ratne-vojne invalide bile najsnažnije i naj-uticajnije, a konformistička vlast u velikoj je mjeri koristila njihovu snagu, sa jedne im strane podilazeći kroz razne privilegije, a sa druge strane instrumentalizirajući ih za interese očuvanja koncepta vlasti. Takav je odnos rezultirao posvemašnjom diskriminacijom kako po obimu i vrsti prava raznih, po statusu ustanovljenih grupacija osoba sa invaliditetom, tako i u konač-nim iznosima materijalne potpore iz budžeta, po osnovu invaliditeta.

Dakle, osnovna značajka političkog koncepta u oblasti invalidnosti neposredno poslije ratnih zbivanja u Bosni i Hercegovini pa sve do ratifikacije Konvencije o pravima osoba sa invalidi-tetom Ujedinjenih naroda 2009. godine, bila je ozakonjena i institucionalizirana diskrimina-cija osoba sa invaliditetom, razvrstanih temeljem društvenog statusa, a ne na osnovu potreba i prava na jednake mogućnosti. Potpuno je izostajala općedruštvena briga za potrebe osoba sa invaliditetom i sve se svodilo na ustanovljenje prava na novčana primanja iz federalnog prora-čuna, a ista su naravno ovisila o statusu korisnika i o snazi organizacije koja zastupa korisničke interese. Veoma niska svijest cjelokupnog društva o potrebama osoba sa invaliditetom za aktiv-nije i potpunije uključivanje u sva društvena zbivanja, kao i nedovoljna razvijenost organizacija osoba sa invaliditetom i njihova nemoć da se nametnu vladajućoj strukturi snagom argume-nata, uz sveprisutnu tešku ekonomsku situaciju u društvu, osnovni su razlozi marginalizira-nja i isključenosti osoba sa invaliditetom, te njihovom zanemarivo malom uticaju u društvu. Rezultati ovakvog koncepta u oblasti invalidnosti u Federaciji BiH su katastrofalni, kako za osobe sa invaliditetom, tako i za društvo u cjelini.

Prava po osnovu invaliditeta u Federaciji Bosne i Hercegovine različite grupacije osoba sa inva-liditetom ostvaruju na temelju više, u osnovi sličnih, ali suštinski veoma različitih zakona:

• Ratni-vojniinvalidinatemeljuZakonaopravimavojnihinvalidaičlanovanjihovih/obi-telji(“SlužbenenovineFederacijeBiH”br:33/04,56/05i70/07);

• CivilnežrtveratapopropisimaZakonaoosnovamasocijalnezaštite,zaštitecivilnihžrtavarata i zaštite obitelji sa djecom (“Službene novine Federacije BiH” br: 36/99, 54/04, 39/06 i14/09);

MI SMO TU



• Osobesainvaliditetom(neratniinvalidi)poodredbamaZakona(“SlužbenenovineFede-racijeBiH”br.36/99,54/04,39/06i14/09);

• InvalidiradadiosvojihpravaostvarujupoZakonuomirovinsko-invalidskomosiguranju(“Službene novine Federacije BiH” br: 29/98, 49/00 i 32/01, 73/05, 59/06 i 4/09).

Zakonom o pravima branitelja i članova njihovih obitelji definirano je da se prava ratnih- vojnih invalida financiranju iz federalnog proračuna. Prema ovom Zakonu ratni-vojni inva-lid definira se kao osoba koja je zadobila oštećenje organizma od najmanje 20% po osnovu rane, povrede, bolesti ili pogoršanja bolesti u sastavu Oružanih snaga, vršeći vojne dužnosti ili druge dužnosti za ciljeve obrane Bosne i Hercegovine u periodu 12. 03. 1991. godine do 23. 12. 1995. godine. Ovisno o težini oštećenja organizma ratni-vojni invalidi se razvrstavaju u deset grupa i to od 100% I grupa do 20% X grupa. Prema odredbama Zakona ratni-vojni invalidi mogu ostvariti pravo na osobnu invalidninu, dodatak za njegu i pomoć druge osobe i ortopedski dodatak. Ova prava u Federaciji Bosne i Hercegovine ostvaruje oko 56.000 ratnih-vojnih invalida, za čije se financiranje iz Proračuna Federacije Bosne i Hercegovine izdvaja oko 160.000.000,00 KM na godišnjoj razini. Pojedinačni iznosi se kreću od 38,00 KM invalid-nine za RVI X grupe pa do 1.800,00 KM za RVI 100% I grupe.

Zanimljivo je da se niti iz jednog naziva prava koja RVI ostvaruju, ne može zaključiti da se radi o braniteljskoj populaciji. Potpuno ista, po nazivu, prava ostvaruju i civilne žrtve rata i neratni invalidi. Bitna razlika je u obuhvatu korisnika i visini osobnih primanja. Ipak je važno nagla-siti da sve ove različite grupacije osoba sa invaliditetom uživaju značajno različita materijalna primanja iz federalnog proračuna, po osnovu invalidnosti. Naime, država kao zakonodavac nije honorirala žrtvu braniteljske populacije za odbranu zemlje nikakvim posebnim pravom (u Republici Srpskoj borački dodatak), nego isključivo pravima po osnovu invaliditeta. Osobe sa invaliditetom stradale uslijed ratnih dejstava kao civili, kao i osobe sa urođenim ili steče-nim invaliditetom u mirnodopskim uvjetima, ostvaruju u Federaciji Bosne i Hercegovine, po nazivu,potpuno istu vrstupravakao i ratni vojni-invalidi.Civilne žrtve rata razvrstane suu pet grupa od 60% do 100% tjelesnog oštećenja. Osnovica za izračunavanje prinadležnosti civilnim žrtvama rata iznosi 70% osnovice 100% ratnog-vojnog invalida, što iznosi oko 560,00 KM dok je osnovica za obračun koeficijenta neratnih invalida fiksna i iznosi 274,00 KM. Godišnje se iz proračuna Federacije Bosne i Hercegovine za subvencioniranje osobnih prava civilnih žrtava rata izdvoji oko 12.000.000,00 KM za oko 5.000 korisnika i 112.000.000,00 KM za približno 41.000 korisnika prava po osnovu neratnog invaliditeta.

Kada se uzmu u obzir prava i iznosi koje ostvaruju kroz sustav PIO invalidi rada, Federacija Bosne i Hercegovine samo iz federalnog proračuna godišnje izdvaja gotovo 300.000.000,00 KM za prava stečena po osnovu invaliditeta. Troši se ogroman novac (petina godišnjeg pro-računa FBiH), a sa druge strane imamo armiju nezadovoljnih osoba sa invaliditetom. Dakle, vlada jedno potpuno šarenilo u visini i obuhvatu korisnika prava, što podržava postojeće i generira nove oblike diskriminacije osoba sa invaliditetom po osnovu invaliditeta. Popula-cija ratnih-vojnih invalida pozitivno je diskriminirana u odnosu na ostatak populacije osoba sa invaliditetom ne samo kroz zakonski okvir, nego i kroz Pravilnik o oštećenju organizma koji primjenjuju stručne osobe, liječnici Instituta za medicinsko vještačenje. Naime, za ratne-vojne invalide se primjenjuju i do 20% blaži kriteriji ocjene tjelesnog oštećenja organizma, pa se kod dva čovjeka gubitak potkoljenice jednom ocjenjuje 70% invalidnosti ako je osoba ratni-vojni invalid, a 50% ako se radi o neratnom invaliditetu, što je možda i vrhunac apsurda. Sve

MI SMO TU


ove anomalije rezultat su nakaradnog, medicinsko-statusnog modela ocjenjivanja tjelesnog oštećenja, koji ne postoji nigdje osim ovdje i u Republici Hrvatskoj, gdje su njegovi učinci još apsurdniji.

Uslijed nedostatka precizne definicije invaliditeta, u kategoriji osoba sa invaliditetom na razne su načine ulazili i korisnici prava čije je liječenje bilo u tijeku, zatim stare osobe čije je funk-cioniranje u društvu otežano uslijed prirodnog procesa starenja, a ne invaliditeta. Potpuno je pogrešan pristup rješavati posljedice starenja ili liječenja oboljele osobe kroz prava osoba sa invaliditetom. Socijalna zaštita u širem smislu kao i sustav mirovinskog i invalidskog osigu-ranja, te kvalitetnije i pristupačnije zdravstvo su poluge društva koje su morale učiniti više za stare i bolesne. Međutim nisu, nego su ovi ljudi godinama sustavno gurani u sferu invaliditeta, odmažući direktno onima koji su zbog svog fizičkoga, senzornog, mentalnoga ili psihičkog oštećenja trajno spriječeni u funkcioniranju i komunikaciji sa okolinom. Invaliditet je u skladu sa Konvencijom konačno stanje, posljedica povrede ili bolesti koja trajno sprječava pojedinca u komunikaciji sa okolinom i na čije se ublažavanje više ne može uticati mjerama zdravstvene zaštite. Ili, dok god je u tijeku liječenje, osoba je samo privremeno spriječena u općenju sa oko-linom, a konačni obim spriječenosti u funkcioniranju utvrđuje se na stručan način po okonča-vanju medicinskog tretmana, u skladu sa Međunarodnom klasifikacijom funkcioniranja Svjet-ske zdravstvene organizacije.

Ovakve pojave dovele su u jednom periodu (2007-2009.) do eskalacije broja korisnika prava po Zakonu o osnovama socijalne zaštite, tzv. neratnih invalida, čiji je broj narastao na 150.000, prijeteći da uruši cjelokupni sustav. Federacija Bosne i Hercegovine bila je prinuđena donositi drastične izmjene Zakona tako da od 2009. godine pravo po ovome zakonu ostvaruju isklju-čivo osobe sa invaliditetom od 90% i 100% tjelesnog oštećenja. Također, osobe starije od 65 godina, pravo na tuđu njegu i pomoć od druge osobe ostvaruju po propisima kantona. Među-tim, sve su ovo rješenja donošena u iznudici sa ciljem da se spasi što se spasiti da, i ni u kome slučaju ne predstavljaju konačno rješenje za osobe sa invaliditetom.

Društvo jednakih mogućnosti

Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine ratificirala je Konvenciju o pravima osoba sa invaliditetom Ujedinjenih naroda u prosincu 2009. godine i samim tim činom preuzela veliku odgovornost za implementaciju osnovnih principa Konvencije. Obzirom da su temeljni prin-cipi ovog dokumenta bili poznati odgovornim ljudima u vladajućim strukturama, a naravno i nevladinom sektoru dosta ranije, značajne su predradnje bile obavljene znatno prije zvanič-noga usvajanja. Naši su eminentni stručnjaci Plamenko Priganica, kao ovlašteni predstavnik Bosne i Hercegovine, i Fikret Zuko, predstavnik pokreta osoba sa invaliditetom u Bosni i Her-cegovini, sudjelovali u Njujorku u izradi ovoga dokumenta Konvencije kao i u intenzivnom lobiranju za njeno usvajanje u Ujedinjenim narodima 2005. godine. Znatno prije samog čina ratifikacije u Bosni i Hercegovini se vodila intenzivna kampanja podizanja svijesti o potrebi potpunog zaokreta u politici prema invalidnosti i njenom daljem kreiranju na principima Kon-vencije o pravima osoba sa invaliditetom. Principi Standardnih pravila, kao i donesene Kon-vencije o pravima osoba sa invaliditetom UN-a nisu do 2008. godine bili ugrađeni niti u jedan strateški dokument u Bosni i Hercegovini, ali je vrijeme za takvo što definitivno sazrijevalo. 2005. godine desilo se svojevrsno čudo za tadašnje političke prilike u Bosni i Hercegovini.

MI SMO TU



Naime, dva resorna ministarstva, Ministarstvo rada i socijalne politike Vlade Federacije Bosne i Hercegovine, Ministarstvo zdravlja i socijalne zaštite Vlade Republike Srpske i Inicijativa za bolju i humaniju inkluziju (IBHI) kao organizacija koja je implementirala projekat, zajednički su aplicirali kod Vlade Republike Finske za financiranje POI projekta, čiji je cilj bio jedinstveni dokument za cijelu Bosnu i Hercegovinu, koji je usvojen 2008. godine pod nazivom Politika u oblasti invalidnosti u Bosni i Hercegovini. Nakon dobivanja Projekta, oformljen je stručni tim sastavljen od stručnjaka obiju Vlada i federalne i Vlade Republike Srpske, te što je izuzetno važno u timu su uzeli učešća i brojni predstavnici nevladinog sektora iz oblasti invalidnosti. Doprinos osoba sa invaliditetom izradi politike u oblasti invalidnosti u Bosni i Hercegovini je nemjerljiv, kako sa stajališta stručnosti koju su ugradili u principe dokumenata, tako i sa stajali-šta vlasništva nad dokumentom i svojevrsne legitimacije Politike kao najznačajnijeg strateškog pravca djelovanja u oblasti invalidnosti u Bosni i Hercegovini. Politika u oblasti invalidnosti u Bosni i Hercegovini u osnovi mijenja postojeće stanje i položaj osoba sa invaliditetom, ali i društva u cjelini namećući potpuno nove standarde.

Dokument je 2008. godine usvojilo Vijeće ministara Bosne i Hercegovine, kao jedinstvenu agendu u oblasti invalidnosti za cijeli prostor države, obvezujući entitetske Vlade i Parlamente da na principima nove politike donesu strateške dokumente za implementaciju ključnih prin-cipa Politike. Ovaj dokument, koji uvažava i usvaja sve ključne principe Konvencije o pravima osoba sa invaliditetom UN, prijelomni je razdjelnik socijalne politike u Bosni i Hercegovini, koji definitivno i nepovratno određuje smjer djelovanja cjelokupnog bosansko-hercegovačkog društva u oblasti prava osoba sa invaliditetom. On rasvjetljava pravce djelovanja cjelokupnog društva na otklanjanju prepreka svih vrsta i stvaranju društva jednakih mogućnosti u svim segmentima privatnog i javnog života. Politika najjasnije i najodlučnije promovira ostvarivanje ljudskih prava, sloboda i dostojanstva svih osoba sa invaliditetom, njihovu potpunu integraciju u društvu, uz uklanjanje svih uzroka i oblika diskriminacije po osnovu invaliditeta.

U cilju eliminacije diskriminacije po osnovu invaliditeta, koja je u Bosni i Hercegovini ozako-njena i sveprisutna i uvođenja socijalnog pristupa u pitanjima invaliditeta, bosansko-hercego-vačko društvo mora razviti jedinstven institucionalni model za ocjenu stupnja invalidnosti i preostale sposobnosti za sve osobe sa invaliditetom, bez obzira na uzrast i uzrok nastanka inva-liditeta, koji bi imao jedinstvene kriterije i proceduru baziranu na Međunarodnoj klasifikaciji funkcioniranjaSvjetskezdravstveneorganizacije.Ciljnovogsocijalnogpristupauocjenjivanjustupnja tjelesnog oštećenja mora biti ostvarivanje prava u skladu sa stvarnim potrebama svake pojedine osobe sa invaliditetom. Trenutačno, prava se ostvaruju na temelju priznatog statusa osobe sa invaliditetom ustanovljenog primjenom isključivo medicinskih kriterija procjene i statusa osobe sa invaliditetom temeljenog na uzroku nastanka invaliditeta. Kriteriji koji se tre-nutačno primjenjuju predstavljaju generator većine oblika diskriminacije po osnovu invalidi-teta u Bosni i Hercegovini.

Još u tijeku trajanja POI projekta, osnovani su entitetski timovi za izradu Strategija za izjedna-čavanje mogućnosti za osobe sa invaliditetom. Timove su činili odgovorni predstavnici mini-starstava i nevladinoga sektora. Pristup je bio multisektorski, a zajednička ishodišna točka bila je Politika u oblasti invalidnosti u Bosni i Hercegovini. Projekat “Podrška razvoju politike u oblasti invalidnosti u Bosni i Hercegovini” skraćenog naziva POI projekat, definitivno je naju-spjeliji i najučinkovitiji projekat u socijalnoj politici ne samo u Bosni i Hercegovini, nego i šire, iz prostog razloga što niti jedan projekat nije rezultirao toliko značajnim dokumentima koji radikalno i nepovratno mijenjaju politiku društva prema osobama sa invaliditetom. Entitetske

MI SMO TU


strategije donesene su tijekom 2010. godine i neznatno se razlikuju. Razlozi zašto se ovi doku-menti ipak razlikuju su naravno politikantske naravi samo što su, na sreću, ovog puta vještački proizvedene razlike samo puka kozmetika. Najvažnije je da obje Strategije jasno i precizno iden-tificiraju osnovna područja društvenog života u kojima se moraju ukloniti prepreke radi lakšega i potpunijega uključivanja osoba sa invaliditetom u sve tokove društvenih zbivanja. Također su precizno identificirani ciljevi, mjere i aktivnosti, te nositelji aktivnosti i rokovi za provođenje zadanih aktivnosti. Strategija za izjednačavanje mogućnosti za osobe sa invaliditetom u Federa-ciji Bosne i Hercegovine 2011-2015. godine identificira dvanaest oblasti društvenog života i to:• socijalnazaštita;• pristupačanživotuzajedniciistanovanje;• zdravstvenazaštita;• odgojiobrazovanje;• sportirekreacija;• profesionalnarehabilitacijaizapošljavanje;• obitelj;• informacije,komunikacijeipodizanjesvijesti;• sudjelovanjeujavnom,kulturnomipolitičkomživotu;• istraživanjeirazvoj;• organizacijeosobasainvaliditetom;• međunarodnasuradnja.U sferi socijalne zaštite za osobe sa invaliditetom dominantan je medicinski pristup u ocje-njivanju stupnja invaliditeta. Prava se dodjeljuju po osnovu statusa, pri čemu presudnu ulogu ima način sticanja invaliditeta. Ovakav pristup generira sve više oblika diskriminacije osoba sa invaliditetom unutar same populacije, a i u odnosu na ostatak društvene zajednice. Osnovne mjere za zaokret u socijalnoj politici prema osobama sa invaliditetom koje je Strategija pre-cizno definirala nalažu potrebu usklađivanja postojećih federalnih i kantonalnih zakona sa Konvencijom UN-a o pravima osoba sa invaliditetom, donošenje novih zakona u entitetu i kantonima usklađenih sa principima Konvencije, te sustavni razvoj sistema podrške za osobe sa invaliditetom, od zakonodavstva do prilagodbe načina ocjenjivanja stupnja spriječenosti u funkcioniranju i određivanju prava za osobe sa invaliditetom u skladu sa njihovim stvarnim potrebama, stavljajući akcenat na njihove preostale sposobnosti.

Kada je riječ o pristupačnosti u Federaciji Bosne i Hercegovine, osobe sa invaliditetom se nalaze u izuzetno neravnopravnom položaju u odnosu na druge građane, a barijere su prisutne u svim segmentima življenja. Nepristupačni stambeni objekti onemogućavaju normalan život osobama koje koriste invalidska kolica. Nepristupačni objekti i okolina stvaraju opasnost za osobe sa invaliditetom od novih povređivanja i onemogućavaju ih u ostvarivanju primarnih životnih potreba. Posebno su pogođene osobe koje ne koriste usluge personalne asistencije, te su zbog svoga invaliditeta prinuđene da ostaju u stanovima i ne ostvaruju nikakav kontakt sa okruženjem. Javni prijevoz je jedan od osnovnih uvjeta za postizanje jednakih mogućnosti i potrebno je planirati njegovo unaprjeđenje u skladu sa europskim standardima, kako u stva-ranju pristupačne prometne infrastrukture, tako i prilagođavanju sredstava javnog prijevoza potrebama osoba sa invaliditetom.

MI SMO TU



Osobe sa intelektualnim poteškoćama u razvoju, kojima je oduzeta poslovna sposobnost, nemaju mogućnost izbora mjesta življenja nego ih se posredstvom staratelja i centara za soci-jalni rad, obično smješta u zavode internatskog tipa, gdje na jednoj maloj lokaciji živi i do pet stotina ljudi. Takav način tretmana i smještaja za osobe sa intelektualnim poteškoćama je reci-div zastarjele i u Europi preživjele politike koja nije uvažavala pravo na izbor i osobnost, nego je ljude sa ovim oblikom invaliditeta tretirala više-manje brojkama. U Federaciji Bosne i Her-cegovine potrebno je odmah pristupiti stvaranju pravnog okvira za razvijanje i implementaciju programa socijalnog stanovanja, uključujući samostalno stanovanje i stanovanje uz podršku, te reorganizaciju postojećih ustanova za smještaj osoba sa intelektualnim poteškoćama i nji-hovo usklađivanje sa standardima smještaja u razvijenim zemljama Europske unije. Naravno da je to dug i skup proces, ali ti argumenti ne mogu biti razlog stalnog odgađanja da se ovaj važan proces odmah započne.

Zdravstvena zaštita u Federaciji Bosne i Hercegovine ustavno je u nadležnosti kantona i vrlo je kompleksno organizirana. U ovisnosti od razvijenosti kantona, primarna, sekundarna i tercijarna zdravstvena zaštita nije jednako kvalitetno dostupna svim građanima u Federa-ciji, pa tako ni osobama sa invaliditetom. Ustanove zdravstvene zaštite, od ambulantne pri-marne medicinske zaštite, preko kantonalnih stacionara do kliničkih centara veoma često nisu pristupačne za osobe sa invaliditetom niti su prilagođene njihovim specifičnim potrebama. Zdravstveno osiguranje mora biti pravo koje pripada svim osobama sa teškim oblicima inva-liditeta zbog kojega su oni veoma teško upošljive osobe. Medicinsko osoblje koje radi sa oso-bama sa invaliditetom mora dobiti odgovarajuću obuku koja treba biti kontinuiran proces i temeljena na najnovijim raspoloživim saznanjima. Društvo ima obavezu razviti službe za ranu intervenciju i tretman djece sa posebnim potrebama.

Naš sustav zdravstvene zaštite nema uspostavljene sisteme prenatalne detekcije poremećaja kojidovodedo invaliditeta.Cijeli sustavzdravstvenezaštitetrebalobidakrozprocesepro-fesionalne rehabilitacije i osposobljavanja bude okrenut iskorištavanju preostalih sposobnosti osobe sa invaliditetom i njenom ponovnom uključivanju u sferu rada i zapošljavanja. Odgoj i obrazovanje su od presudne važnosti za razvijanje sposobnosti osoba sa invaliditetom za samostalan život u zajednici. Naše školstvo ne osigurava potrebnu dostupnost odgojno-obra-zovnoga procesa osobama sa invaliditetom. Nastavni kadar nije dovoljno educiran za rad sa osobama sa invaliditetom, a da ne govorimo o neprilagođenim programima nastave i neade-kvatnim učilima. Slijepa i slabovidna djeca, kao i gluhonijema djeca, posebno su isključena jer škole nisu opremljene za izvođenje nastave na Brajevom pismu ili znakovnom jeziku. Ovim vještinama potrebno je, barem u osnovnim elementima, obučiti i zdravu djecu već od predš-kolske dobi. Tada bi oni lakše prihvatili svoje vršnjake sa smetnjama u razvoju, a takav pristup razvijao bi u konačnici humanije društvo. Školstvo je moguće i potrebno prilagoditi posebnim potrebama djece sa različitim poteškoćama u razvoju, a u skladu sa potrebama tržišta rada, osposobiti ih za samostalni život.

Federacija Bosne i Hercegovine donijela je Zakon o profesionalnoj rehabilitaciji, osposoblja-vanju i zapošljavanju osoba sa invaliditetom koji nameće obavezu privrednim društvima da na određeni broj zdravih djelatnika, u skladu sa kvotnim sustavom, zaposli dovoljan broj osoba sa invaliditetom ili da, u slučaju nezapošljavanja, uplati u Fond za zapošljavanje osoba sa invaliditetom 25% bruto dohotka za svaku nezaposlenu osobu. Ovaj sustav relativno dobro funkcionira i već treću godinu Fond vrši svoju osnovnu funkciju povrata uplaćenih doprinosa

MI SMO TU


svim poslodavcima koji pod posebnim uvjetima zapošljavaju osobe sa invaliditetom. Također, putem javnih natječaja Fond financira projekte zapošljavanja za osobe sa invaliditetom i stimu-lativno zapošljavanje u poduzećima i udruženjima osoba sa invaliditetom. Potrebno je i dalje raditi na zapošljavanju osoba sa invaliditetom pod općim uvjetima što je jedina mogućnost za značajniju uposlenost. Od posebne je važnosti proces profesionalne rehabilitacije i osposoblja-vanja, kao i prekvalifikacije i sticanja novih zvanja i vještina za osobe sa invaliditetom, kako bi se njihova konkurentnost na tržištu rada povećala.

Federalno ministarstvo rada i socijalne politike već dvije godine provodi i materijalno pomaže aktivnost uspostave lokalnih koalicija, koje čine različite organizacije osoba sa invaliditetom, sa ciljem izrade i usvajanja lokalnih akcionih planova za implementaciju ciljeva iz Strategije za jednake mogućnosti za osobe sa invaliditetom 2011-2015. godine. Koalicije su formirane i obu-čene za ovu djelatnost u svih deset kantona. Tijekom 2012. godine ova je aktivnost provedena u Unsko-sanskom, Posavskom, Livanjskom, Zapadno-hercegovačkom i kantonu Središnja Bosna. Ovi timovi su kreirali svoje akcione planove i u tekućoj godini se radi intenzivno lobi-ranje kako bi ovi dokumenti postali redovna agenda kantonalnih vlada i općinskih struktura. U preostalih pet kantona: Sarajevskom, Bosanko-podrinjskom, Zeničko-dobojskom, Tuzlan-skom i Hercegovačko-neretvanskom u tijeku je izrada lokalnih akcionih planova. Uporedo se, sa partnerima iz nevladinoga sektora, radi kampanja podizanja svijesti u cijeloj Federaciji Bosne i Hercegovine o potrebi da se cijela društvena zajednica angažira na uklanjanju barijera u svim oblastima društvenoga života, kako bismo životnu zajednicu učinili što pristupačnijom osobama sa invaliditetom.

Iako smo, kao društvo, još veoma daleko od ovoga cilja, u skladu sa preuzetim obvezama koje proizilaze iz čina ratifikacije Konvencije UN-a o pravima osoba sa invaliditetom, dužni smo, svako u svojoj nadležnosti, odmah pristupiti prilagodbi zakonskih odredbi principima Kon-vencije. Donijeli smo strateška dokumenta, u završnoj su fazi lokalni akcioni planovi, tako da u narednom periodu treba inzistirati na konkretnim učincima u stvarnom životu.

MI SMO TU



Izvori:

• Federalnizakonopravimabraniteljaičlanovanjihovihobitelji,“SlužbenenovineFBiH”br.33/04,56/05i70/07;

• KonvencijaopravimaosobasainvaliditetomUjedinjenihnaroda,NewYork,2006.• PolitikauoblastiinvalidnostiuBosniiHercegovini,BiH2008;• StrategijazaizjednačavanjemogućnostizaosobesainvaliditetomuFederacijiBosneiHer-

cegovine2011-2015,BiH2011;• Zakonomirovinsko-invalidskomosiguranju,“SlužbenenovineFederacijeBiH”br:29/98,

49/00i32/01,73/05,59/06i4/09;• Zakonoosnovamasocijalnezaštite,zaštitecivilnihžrtavarataizaštiteobiteljisadjecom,

“SlužbenenovineFBiH”br.36/99;• Zakonoosnovamasocijalnezaštite,zaštitecivilnihžrtavarataizaštiteobiteljisadjecom

“SlužbenenovineFederacijeBiH”br:36/99,54/04,39/06i14/09;• Zakonopravimavojnihinvalidaičlanovanjihovih/obitelji(“SlužbenenovineFederacije

BiH” br: 33/04, 56/ 05 i 70/07.).


Dr. Ljubo Lepir

PROCJENA STANJA SISTEMA PODRŠKE LICIMA SA INVALIDITETOM U REPUBLICI SRPSKOJ

Uvod

Lica sa invaliditetom predstavljaju jednu od socijalno najugroženijih grupa stanovništva koja je u stalnom riziku od socijalnog isključivanja. Rizik socijalne isključenosti za ovu kategoriju sta-novništva proizilazi iz same prirode funkcionalnog i zdravstvenog stanja u kojem se nalaze lica sa invaliditetom. Fizička, senzorna ili mentalna onesposobljenost dovode ova lica u stanje veće potrebe za društvenom podrškom u zadovoljavanju osnovnih životnih funkcija nego što je to slučaj kod ostalog dijela stanovništva. Prema procjenama međunarodnih organizacija, jednu desetinu populacije svakog društva čine lica sa invaliditetom, što predstavlja značajan broj gra-đana kojima je neophodna društvena podrška. Država putem sistema podrške ima zadatak da obezbijedi posebnu društvenu zaštitu i podršku prema ovoj grupi građana. Dostignutim stepe-nom socijalne podrške ovim licima mjeri se civilizacijski napredak svakog društva. Ukoliko je stepen podrške veći, viši su i razvojni standardi ukupnog društva, i obrnuto. Administrativne prepreke, fizičke i komunikacijske barijere, sistemska inertnost u rješavanju svakidašnjih život-nih problema, manjak institucionalne senzibilnosti i slično, predstavljaju osnovne elemente mehanizama sistemskog zanemarivanja i socijalnog isključivanja lica sa invaliditetom.

Konvencija Ujedinjenih nacija o pravima lica sa invaliditetom ukazuje na obavezu svake države potpisnice da obezbijedi efikasne sisteme društvene podrške kako bi se zadovoljile potrebe ovih lica za efikasnom zdravstvenom zaštitom, habilitacijom i rehabilitacijom, zapošljava-njem, obrazovanjem, socijalnom zaštitom, učestvovanjem u političkom i kulturnom životu, informisanjem i drugim životnim potrebama. Da bi se odgovorilo na postavljene zadatke, a uvažavajući proklamovane principe nediskriminacije po osnovu invaliditeta, Konvencija uka-zuje na potrebu svake države da razvije socijalno senzitivne sisteme društvene podrške kao što su: sistemi zdravstvene i socijalne zaštite, obrazovanja, zapošljavanja i drugi. Prema Konven-ciji, države su dužne koristiti postojeće i razvijati nove resurse sistema kako bi se u potpunosti postiglo puno ostvarivanje ovih ciljeva, a time i prava lica sa invaliditetom.

Bosna i Hercegovina, kao potpisnica Konvencije Ujedinjenih nacija o pravima lica sa invali-ditetom i potpisnica drugih međunarodnih dokumenata kojima se garantuje jednak pristup i ostvarivanje osnovnih ljudskih prava, kao što su Univerzalna deklaracija o ljudskim pravima (1948), Evropska konvencija o ljudskim pravima (1950), Revidirana evropska socijalna pove-lja (1996), dužna je da obezbijedi resurse za provođenje efikasne sistemske socijalne podrške građanima koji spadaju u grupu lica sa invaliditetom. U skladu sa ustavnim nadležnostima, oblast socijalne politike, a time i nadležnost u organizovanju, planiranju i finansiranju, je u isključivoj nadležnosti Republike Srpske, Distrikta Brčko i FBiH, odnosno kantona u FBiH. Samim tim, odgovornost za funkcionisanje sistema socijalne podrške licima sa invaliditetom

MI SMO TU



nalazi se na nivoima ovih organizacionih jedinica. Republika Srpska, nezavisno od drugih, organizuje i provodi mjere društvene podrške za sve svoje građane, pa tako i za lica sa invalidi-tetom. Mjerama koje provodi u oblastima socijalne i zdravstvene zaštite, obrazovanja i zapo-šljavanja, Republika Srpska nastoji odgovoriti na obaveze koje proizilaze iz ovih dokumenata, a time i zadovoljiti specifične potrebe lica sa invaliditetom.

Najveći dio potreba čijim zadovoljavanjem se ostvaruje socijalna uključenost lica sa invalidi-tetom, tiču se djelovanja sistema socijalne i zdravstvene zaštite, obrazovanja i zapošljavanja. Međutim, da bi se postigla potpuna ravnopravnost lica sa invaliditetom u društvu potrebno je daleko više. Sistemi društvene podrške prilikom djelovanja prema licima sa invaliditetom, moraju: • uvažitidajeinvalidnostintegralnidiodruštvenestvarnosti;• prihvatitidajeprobleminvalidnostiproblemcijelezajednice,anesamolicasainvalidite-

tominjihovihporodica;• prepoznatistvarnepotrebelicasainvaliditetomuvažavajućinjihovepreostalesposobnosti;• omogućitilicimasainvaliditetominjihovimporodicamaravnopravnoučešćeukreiranjui

implementaciji mjera sistemske podrške namijenjenih njima.Uvažavanjem ovih principa djelovanja, sistemi socijalne podrške mogu unaprijediti ukupan položaj lica sa invaliditetom u društvu. Problem invalidnosti i obezbjeđivanje adekvatne sistemske podrške tim licima bile su prioritetne teme socijalnog razvoja u Republici Srpskoj posljednjih godina.

Sistemsko određenje lica sa invaliditetom u Republici Srpskoj

Oblast invalidnosti u Republici Srpskoj definisana je u različitim poljima sistema socijalne sigurnosti: penziono-invalidskom osiguranju, zdravstvenom osiguranju i zdravstvenoj zaštiti, socijalnoj zaštiti, zaštiti ratnih-vojnih invalida i civilnih žrtava rata. Zakonski okviri defini-sanja oblasti invalidnosti, statusi i prava invalida dati su: Zakonom o pravima boraca, vojnih invalida i porodica poginulih boraca odbrambeno-otadžbinskog rata Republike Srpske (“Služ-beni glasnik Republike Srpske”, br. 134/11), Zakonom o zaštiti civilnih žrtava rata (“Služ-beni glasnik Republike Srpske”, br. 24/10), Zakonom o penzijskom i invalidskom osiguranju (“Službeni glasnik Republike Srpske”, br. 134/11), Zakonom o socijalnoj zaštiti (“Službeni gla-snik Republike Srpske”, br. 37/12) i Zakonom o profesionalnoj rehabilitaciji, osposobljavanju i zapošljavanju invalida (“Službeni glasnik Republike Srpske, br. 54/09). Aktuelni način odre-đivanja invalidnosti u Republici Srpskoj temelji se na prioritetnom uvažavanju mjesta i uzroka njegovog nastanka. U skladu sa tim, sistemi socijalne sigurnosti prepoznaju sljedeće kategorije lica sa invaliditetom: invalidi rada, ratni-vojni invalidi, civilne žrtve rata i tzv. “civilni invalidi” ili “neratni invalidi”. U skladu sa takvim određenjima, sistemi socijalne sigurnosti bliže defi-nišu pojam invalidnost. Prema Zakonu o pravima boraca, vojnih invalida i porodica poginu-lih boraca odbrambeno-otadžbinskog rata Republike Srpske, invalidom se smatra “borac koji je u oružanoj borbi ili oružanoj akciji u ratu ili miru za očuvanje SFRJ, odnosno Republike Srpske, zadobio ranu, povredu ili ozljedu, pa je zbog toga nastupilo oštećenje njegovog orga-nizma najmanje 20%, odnosno koje je pod istim okolnostima zadobilo bolest, zbog koje je

MI SMO TU


nastupilo oštećenje organizma najmanje za 40%” (član 2). Zakon o zaštiti civilnih žrtava rata definiše invalidnost kao stanje civilnog lica kod kojeg je nastupilo oštećenje organizma u visini od 60% zbog vojnih dejstava, boravka u logorima, zaostalih minsko-eksplozivnih sredstava i slično (član 4). Invalidnost prema Zakonu o penzijskom i invalidskom osiguranju predstavlja “stanje zbog kojeg se prekida rad, uslijed nastale invalidnosti, koja prouzrokuje znatno uma-njenu sposobnost za rad bilo da je invalidnost stečena u toku rada ili je postojala pa se pogoršala u toku rada” (član 3). Zakon o profesionalnoj rehabilitaciji, osposobljavanju i zapošljavanju invalida nastoji još više usmjeriti ovu definiciju. Prema ovom Zakonu, lice sa invaliditetom je “svako lice kod kojeg postoji tjelesno, čulno ili mentalno oštećenje i mentalna retardacija koje za posljedicu ima trajnu ili privremeno (na najmanje 12 mjeseci) smanjenu mogućnost rada i zadovoljavanja ličnih potreba u svakodnevnom životu” (član 2).

Zakon o socijalnoj zaštiti obuhvata kategoriju tzv. “civilnih invalida” i on definiše korisnike prava i usluga socijalne zaštite među kojima su djeca sa smetnjama u razvoju i punoljetna lica sa invaliditetom prepoznata kao jedna od prioritetnih korisničkih grupa. Punoljetno lice sa inva-liditetom, prema ovom Zakonu, je lice “kod koga se kao posljedica povrede, bolesti ili urođene mane pojavljuje gubitak ili ograničavanje sposobnosti obavljanja aktivnosti koje su neophodne za svakodnevni život na način ili u obimu koji se smatraju normalnim za lica istih godina, pola, kulture i obrazovanja” (član 18). Za razliku od punoljetnog lica sa invaliditetom, ovaj Zakon daje posebnu definiciju za maloljetno lice kao “dijete sa smetnjama u razvoju” koje ima “ošte-ćenje vida, sluha, sa smetnjama u glasu, govoru i jeziku, sa tjelesnim oštećenjima i hroničnim oboljenjima, sa mentalnom zaostalošću, višestrukim smetnjama, ili sa drugim smetnjama koje dovode do problema u psihomotornom i čulnom razvoju” (član 18).

Definicije invalidnosti koje su date u ovim zakonima prevashodno su zasnovane na prepo-znavanju različitih mjesta i uzroka nastanka invalidnosti. U zavisnosti od uzroka i mjesta nastanka invalidnosti, korisnici ovih prava imaju različite statuse, odnosno, nivoe socijalne podrške. Takav pristup je izvor nejednakosti i diskriminacije među pojedinim grupama lica sa invaliditetom prilikom ostvarivanja sistemske podrške. Nasuprot ovakvim određenjima, međunarodni dokumenti u ovoj oblasti promovišu ostvarivanje socijalne podrške kroz jed-nako ostvarivanje prava svih lica sa invaliditetom bez obzira na mjesto i uzrok nastanka. (POI projekat, 2008) Ovakav pristup u prvi plan stavlja procjenu odnosa vrste i stepena invaliditeta sa funkcionalnim stanjem lica sa invaliditetom. Na osnovu takve procjene definišu se mjere socijalne podrške koje su upućene na zadovoljavanje stvarnih potreba lica sa invaliditetom.

Ukoliko se prihvate procjene Svjetske zdravstvene organizacije da se oko 10-11% građana jedne države mogu smatrati licima sa invaliditetom, a na osnovu preliminarnih rezultata popisa sta-novništva, u Republici Srpskoj živi oko 130.000 građana koji spadaju u kategoriju lica sa inva-liditetom. Nepostojanje jedinstvene baze podataka u ovoj oblasti otežava sagledavanje aktuel-nog stanja populacije lica sa invaliditetom. Postojeće evidencije prate ostvarivanje prava ovih lica u pojedinim sistemima. Ne postoji nikakva uvezanost postojećih baza podataka korisnika prava između različitih sistema. Najveći broj lica sa invaliditetom nalazi se u sistemu boračko-invalidske zaštite, a najmanji broj ih je u sistemu profesionalne rehabilitacije, osposobljavanja i zapošljavanja.

MI SMO TU



Tabela: Broj korisnika prava iz sistemskih zakona

Zakon o pravima boraca, vojnih invalida i porodica poginulih boraca odbrambeno-otadžbinskog rata Republike Srpske 61.440*

Zakon o zaštiti civilnih žrtava rata 3.447*

Zakon o penzijskom i invalidskom osiguranju 42.287*

Zakon o socijalnoj zaštiti 17.026**

Zakon o profesionalnoj rehabilitaciji, osposobljavanju i zapošljavanju invalida 1.441***

* - ukupan broj korisnika osnovnih prava iz zakona; **- broj korisnika prava na dodatak za njegu i pomoć drugog lica; ***- broj lica sa invaliditetom koja su zaposlena po osnovu Zakona o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošlja-vanju invalida

U cilju unapređenja oblasti socijalne podrške licima sa invaliditetom i usklađivanja sistemskog pristupa ovoj oblasti sa međunarodnim standardima, Vlada Republike Srpske je usvojila “Stra-tegiju unapređenja društvenog položaja lica sa invaliditetom u Republici Srpskoj 2010-2014”. (Vlada RS, 2010) Strategija je po prvi put promovisala strateško opredjeljenje zvaničnih insti-tucija Republike Srpske da se prihvate i ugrade novi pristupi invalidnosti u postojeće sisteme socijalne podrške. Ovaj dokument je rađen na principima obezbjeđivanja jednakih moguć-nosti licima sa invaliditetom bez obzira na mjesto nastanka invalidnosti. Sistemi socijalne podrške moraju obezbijediti resurse i mehanizme djelovanja koji su upućeni na zadovoljavanje specifičnih potreba lica sa invaliditetom. Strategijom je definisano devet prioritetnih područja života u kojima lica sa invaliditetom ostvaruju društvenu podršku. To su područja u kojima seostvarujesocijalnapodrškaizaostalegrađane:učešćeujavnomipolitičkomživotu;eko-nomskasamostalnostibeneficije;socijalnasigurnostisocijalnapodrška;zdravstvenazaštitaiprocjena invalidnosti;zapošljavanje iprofesionalnarehabilitacija;vaspitanje iobrazovanje;kulturaipodizanjesvijesti;porodičniživotipristupačnost,inakrajupodručjeorganizovanjalica sa invaliditetom.

Veći dio aktivnosti u Strategiji je usmjeren na jačanje kapaciteta institucija sistema i obezbje-đivanje dodatnih resursa za poboljšanje sistemskih intervencija prema licima sa invaliditetom. Manji dio aktivnosti ima za cilj osnaživanje ovih lica. Mjere aktivacije i osnaživanje lica sa invaliditetom predstavljaju pomak od tradicionalnog prema novom poimanju potreba lica sa invaliditetom. Posebno se to vidi kod aktivnosti vezanih za oblasti socijalne sigurnosti i zapo-šljavanja. Aktivnosti koje su predviđene u tim oblastima podrazumijevaju jačanje mjera koje su usmjerene na aktivaciju na način da se koriste kompetencije i preostale sposobnosti lica sa invaliditetom, njihovih porodica i neposrednog životnog okruženja.

MI SMO TU


Sistemske mjere podrške

Sistem boračko-invalidske zaštite i zaštite civilnih žrtava rata

Među najuređenije sisteme invalidske zaštite svakako spada sistem boračko-invalidske zaštite, koji ima najrazrađeniji sistem podrške i najpotpuniju evidenciju svojih korisnika. Ujedno ova populacija, zajedno sa civilnim žrtvama rata, čini najbrojniju grupaciju lica sa invaliditetom u Republici Srpskoj. Uzroci njihovog invaliditeta su ratna dejstva koja su se dešavala na području BiH i Republike Hrvatske u periodu od 1991. do 1995. godine. Zbog posebne društvene osjetljivosti, ovaj sistem je uspio zadržati veoma široku lepezu prava sa najvećim budžetskim izdvajanjima. Prava ostvarena u ovom sistemu nisu uslovljena imovinskim cenzusima, niti se za njihovo ostvarivanje procjenjuju stvarne potrebe uslovljene funkcionalnim stanjem njiho-vog organizma. Ova prava su statusnog karaktera i vežu se isključivo za kriterijume koji pro-izilaze iz učešća u ratnim dejstvima. Prava koja mogu ostvariti ratni-vojni invalidi su: lična invalidnina, dodatak za njegu i pomoć, ortopedski dodatak, dopunsko materijalno obezbjeđe-nje, zdravstvena zaštita i druga prava u vezi sa ostvarivanjem zdravstvene zaštite, ortopedska i druga pomagala, banjsko i klimatsko liječenje, prednost u zapošljavanju, prednost u stambe-nom zbrinjavanju, poreske i carinske olakšice, otklanjanje arhitektonskih barijera, obezbjeđi-vanje prostora za parkiranje, prednost u korišćenju usluga republičkih organa, javnih ustanova i ostalih pravnih subjekata prilikom rješavanja svojih prava i interesa, prednost pri upisu djece u obrazovne ustanove, dodjeljivanje stipendija za školovanje i smještaj u studentske domove. Kada se ovim mjerama podrške dodaju prava ovih lica koja proizilaze iz njihovih ratnih zasluga (borački dodatak i slično) tada se može zaključiti da je sistem socijalne podrške prema ovoj populaciji invalida najdarežljiviji.

Sličan pristup u određivanju mjera podrške nalazi se kod sistemskog tretiranja civilnih žrtava rata. Zakonom o zaštiti civilnih žrtava rata definisano je sedam prava koja se mogu kumula-tivno ostvarivati. Za njihovo ostvarivanje od presudne važnosti nije materijalno stanje kori-snika i njegove porodice. Uvođenje imovinskog cenzusa za ostvarivanje mjesečnih novčanih naknada ima sasvim malu korektivnu ulogu. Naime, definisanje imovinskog cenzusa više je plod političke percepcije nego izraz stvarne granice stanja socijalne potrebe ovih lica. Mjere socijalne podrške u ovom sistemu su: civilna invalidnina, odnosno porodična invalidnina, dodatak za njegu i pomoć drugog lica, dodatak za člana porodice nesposobnog za rad, dodatna novčana pomoć, dodatak za samohranost, zdravstvena zaštita i profesionalna rehabilitacija.

Iako najuređeniji, sistem boračko-invalidske zaštite i sistem zaštite civilnih žrtava rata imaju najmanje funkciju socijalnog uključivanja i najmanje utiču na smanjivanje siromaštva u Repu-blici Srpskoj. Prema analizama Svjetske banke, sistemi boračko-invalidske zaštite u BiH najviše doprinose diskriminaciji u ostvarivanju prava lica sa invaliditetom jer su intervencije sistema zasnovane na novčanim davanjima koja proizilaze iz statusnih prava utemeljenih prema mjestu nastanka invalidnosti i ratnih zasluga, a ne na stvarnim potrebama korisnika (Svjetska banka, 2009). Veoma mali broj mjera u ovim sistemima tiče se pružanja neposrednih usluga podrške. Većina mjera podrške tiče se novčanih davanja koja se obezbjeđuju u republičkom budžetu. Mjere podrške koje su upućene prema aktivaciji ovih lica su sporadične i ne prepoznaju se kao prioritetni ciljevi djelovanja ovih sistema. Uglavnom su to pojedinačne intervencije koje su provedene ad hoc u okviru različitih programa koji nisu bitno uticali na socijalno i ekonomsko

MI SMO TU



osnaživanje ratnih i vojnih invalida u Republici Srpskoj. Zapošljavanje ratnih i vojnih invalida često se stavlja u prioritet političkih diskusija, međutim, u stvarnosti se malo postiglo na tom planu. Dosadašnje aktivnosti na zapošljavanju ovih lica uglavnom su bile usmjerene na dodje-ljivanje jednokratnih novčanih pomoći za pokretanje vlastitog posla koje su bile korišćene za nabavku mašina i oruđa za rad. Takvim pristupom, sistem boračko-invalidske zaštite pasivizi-rao je ovu grupu lica sa invaliditetom i udaljio ih od proaktivnih mjera socijalnog uključivanja.

Sistem penzijskog i invalidskog osiguranja

Sistem penzijskog i invalidskog osiguranja u potpunosti je zasnovan na konceptu socijalnog osiguranja i korišćenju sredstava Fonda penziono-invalidskog osiguranja. To je sistem kojim se reguliše osiguranje radnika od rizika starosti i invalidnosti. Rizik od starosti i invalidno-sti jedan je od najraširenijih i najznačajnijih socijalnih rizika. Sredstva za osiguranje od ovih rizika obezbjeđuju se iz doprinosa na plate. Distribucija sredstava vrši se putem fondova, a dodjeljuju se na osnovu ispunjenosti kriterijuma vezanih za starost i stepen oštećenja, odnosno invalidnosti.

Funkcionisanje, a time i definisanje mjera socijalne podrške korisnicima ovog sistema, zavisi od rezultata vođenja socijalnog dijaloga između sindikata, poslodavaca i države. Lica sa invalidite-tom čija invalidnost proizilazi iz posljedica radnog procesa na raspolaganju imaju veoma mali broj mjera podrške u ovom sistemu. Prava koja po toj osnovi proizilaze definisana su Zakonom o penzijskom i invalidskom osiguranju. Prema tom Zakonu radnik ostvaruje sistemske mjere podrške ukoliko je u procesu rada stekao invalidnost ili je nastala smanjena radna sposobnost ili je nastao potpuni gubitak radne sposobnosti radnika. Pored starosne penzije, invalidska penzija predstavlja najprepoznatljivije pravo ovog sistema. Ona se određuje na isti način kao i starosna penzija, tako da se stiče utisak da invalidska penzija nije neka posebna mjera podrške licima sa invaliditetom, nego je to zamjena starosne penzije sa ublaženim kriterijumima, među kojima je odlučujući faktor vrijeme prestanka radnog aktiviteta. Invalidnost se u ovom slučaju posmatra kao ograničavajući faktor radnog angažmana. Ukoliko je radniku utvrđena sma-njena radna sposobnost tada, kao lice sa invaliditetom, ima pravo na korišćenje mjera podrške koje su isključivo vezane za olakšavanje uslova rada i kompenzacijske nadoknade kao što su: raspoređivanje na drugo radno mjesto, prekvalifikacija ili dokvalifikacija i novčane naknade vezane za smanjenu radnu sposobnost. Ostale mjere socijalne podrške unutar ovog sistema ne postoje. Nekada su date beneficije po toj osnovi drastično smanjene ili su u potpunosti ukinute, kao npr. pravo na dodatak za pomoć i njegu drugog lica, koje je egzistiralo u ovom sistemu do 2001. godine. Zbog krize zdravstvenog sistema, pravo na ortopedska pomagala i korišćenje rehabilitacijsko-banjskih tretmana za ova lica je smanjeno na minimum.

Zakon o radu u nekoliko članova definiše podršku licima sa invaliditetom koja su u radnom procesu. Suština te podrške je u tome da se obezbijedi zakonska zaštita radnog angažmana u skladu sa njihovim mogućnostima. Adekvatniju podršku obezbjeđuje član Zakona koji govori o mogućnosti da jedan roditelj djeteta sa teškoćama u razvoju može koristiti pravo na polovinu radnog vremena radi potreba njegovanja tog djeteta. Ova mjera podrške nije dovoljno isko-rištena iz razloga nedovoljne informisanosti roditelja, ali i nepoštovanja ove mjere od strane poslodavaca.

MI SMO TU


Demografske promjene, prije svega starenje stanovništva, promjene u strukturi savremenog tržišta rada i posljedice globalne ekonomske krize, dovele su do krize aktuelnih sistema penzi-ono-invalidske i zdravstvene zaštite. Reformski procesi, koji nisu zaobišli ni Republiku Srpsku, usmjereni su na obezbjeđivanje ekonomske održivosti fondova. Uvođenje novih modela osigu-ranja, produženje starosne granice odlaska u penziju, smanjenje visine davanja, samo su neke od mjera kojima se nastoji obezbijediti održivost ovih sistema. Uspjeh mjera podrške licima sa invaliditetom u ovom sistemu zavisiće od toga da li će se naći sklad između aktuelnih demo-grafskih, socijalnih i ekonomskih kretanja i postojećih modela socijalnog osiguranja.

Sistem socijalne zaštite

Zakonom o socijalnoj zaštiti definisane su grupe korisnika koje zbog specifičnosti potreba imaju prioritet u korišćenju mjera socijalne zaštite. Pored ostalih, u toj grupi se nalaze lica sa invaliditetom i djeca sa smetnjama u razvoju. Lica sa invaliditetom, kao i druge korisničke grupe, mogu koristiti sve mjere sistema socijalne zaštite ukoliko ispunjavaju postavljene kri-terije. Mjere socijalne zaštite prepoznaju se kao intervencije sistema socijalne zaštite koje se materijalizuju kroz novčana davanja i usluge socijalne zaštite.

Pitanje obezbjeđivanja podrške tzv. “civilnim invalidima” u Republici Srpskoj nije sistemski riješeno. Za razliku od ratnih-vojnih invalida, civilnih žrtava rata i invalida čiji je invaliditet nastao po osnovu radnog procesa tzv. “civilni invalidi” nemaju zakonski definisan sistem u kojem ostvaruju svoja prava, nego je njihovo pitanje prešutno prepušteno drugim sistemima u kojimaseobezbjeđujedruštvenapodrškasvimgrađanima.“Civilniinvalidi”sulicačijijeinva-liditet urođen ili stečen u toku života i rezultat je oboljenja ili nemilih događaja (saobraćajne nesreće, prirodne katastrofe, ishodi nesretnih životnih događaja). Sistemski gledano, ova lica su diskriminisana jer niti u jednom sistemu socijalne podrške ne postoje prava koja bi garan-tovala njihovu socijalnu sigurnost. Ukoliko nisu bila radno angažovana ili nisu bila učesnici ratnih dejstava, ova lica nemaju mogućnost ostvariti pravo na invalidninu kao osnovni meha-nizam putem kojeg se obezbjeđuje njihova socijalna sigurnost. Ostvarivanje podrške u drugim sistemima socijalne podrške uslovljeno je ispunjavanjem kriterijuma koje ti sistemi nameću nezavisno od stepena invalidnosti u kojem se korisnik nalazi. Jedini sistem koji ima određenije djelovanje prema ovim licima je sistem socijalne zaštite. Invalidnost predstavlja jedan od rizika ulaska u stanje socijalne potrebe zbog čega lica sa invaliditetom spadaju u kategoriju lica koja se češće nalaze u grupi korisnika mjere sistema socijalne zaštite. Zakonom o socijalnoj zaštiti vrši se procjena potreba i usmjeravanje djece i omladine sa smetnjama u razvoju. Ovaj način ocjene stanja invalidnosti je usmjeren prema prepoznavanju razvojnih mogućnosti djeteta, a ne samo na konstatovanje vrste oštećenja i postojanje hendikepa. U sistemu socijalne zaštite ne postoji mehanizam za određivanje stepena invalidnosti kao što je to slučaj u drugim sistemima, nego su mjere socijalne zaštite usmjerene na djelovanje prema stanjima socijalnih potreba koje su uslovljene materijalnom deprivacijom ili psiho-socijalnim razlozima u kojima se ta lica nađu.

Sistem socijalne zaštite ne prepoznaje statusno određenje lica sa invaliditetom što znači da niti jedna mjera i intervencija ovog sistema nije sama po sebi isključivo namijenjena njima. Međutim, s obzirom na to da su lica sa invaliditetom i njihove porodice pod posebnim rizikom od siromaštva i socijalne isključenosti, značajan broj ovih lica nalazi se na spisku korisnika mjera sistema socijalne zaštite. Najveći broj lica sa invaliditetom u sistemu socijalne zaštite koriste prava na dodatak za pomoć i njegu drugog lica. Ovo pravo je uslovljeno procjenom

MI SMO TU



funkcionalnog stanja korisnika. Materijalno stanje i obaveze izdržavanja srodnika se ne uzi-maju kao kriterijum u ostvarivanju ovog prava. Naime, pravo na dodatak za pomoć i njegu drugog lica ima lice starije od tri godine kojem je zbog tjelesnih, mentalnih, čulnih poreme-ćaja, izraženih promjena u zdravstvenom stanju, neophodna stalna pomoć i njega drugog lica, pod uslovom da ovo pravo ne može ostvariti po drugom osnovu i ne koristi pravo na smještaj u ustanovi socijalne zaštite (član 32). Lica sa invaliditetom su najbrojniji korisnici ovog prava u sistemu socijalne zaštite upravo iz razloga što su njihove potrebe za pomoći i njegom drugog lica najprepoznatljivije. U zavisnosti od stepena zavisnosti, lica sa invaliditetom mogu ostvariti prava na dodatak i pomoć drugog lica kroz dvije kategorije. U prvu kategoriju spadaju najteži oblici invalidnosti koji imaju najveći stepen zavisnosti. Kod druge kategorije korisnika potreba za pomoći i njegom drugog lica nije tako intenzivna, te se utvrđuje djelimična zavisnost. Od sedamnaest hiljada korisnika prava na dodatak za njegu i pomoć drugog lica, jedna trećina ih pripada prvoj, a dvije trećine drugoj kategoriji.

Novčana pomoć predstavlja pravo iz socijalne zaštite čija je funkcija obezbjeđivanje podrške ekonomski najsiromašnijim licima. Isključiva namjena ovog prava i davanja je borba protiv siromaštva. Najučestaliji korisnici ovog prava su stara, iznemogla lica, samačka domaćinstva i lica sa invaliditetom koja nemaju srodnika da ih izdržavaju. Ovo pravo je uslovljeno materijal-nim stanjem korisnika i obavezama izdržavanja od strane srodnika. U postupku priznavanja prava na novčanu pomoć, naknade ostvarene po osnovu zavisnosti od pomoći i njege drugog lica se ne računaju kao prihodi korisnika, što lica sa invaliditetom stavlja u privilegovaniji polo-žaj prilikom ostvarivanja ove mjere socijalne podrške. Iako je novčani iznos znatno povećan usvajanjem novih zakonskih rješenja, oni nisu još ni izbliza dovoljni za obezbjeđivanje mini-malne socijalne sigurnosti socijalno najugroženijih građana Republike Srpske.

Pravo na jednokratnu novčanu pomoć omogućava sistemu socijalne zaštite brze i jednokratne intervencije prema licima koja se iznenada nađu u stanju socijalne potrebe. Lica sa invalidite-tom česti su korisnici ovog prava. Najčešći razlozi obraćanja lica sa invaliditetom centrima za socijalni rad za korišćenje ove mjere socijalne zaštite vezani su za nabavku pomagala, lijekova i provođenja zdravstvenih tretmana koje ne finansira zdravstveni sistem. Takođe, česta su obra-ćanja i povodom rješavanja nepovoljnih životnih situacija u kojima se iznenadno nađu, kao što su obezbjeđivanje osnovnih uslova stanovanja, plaćanje komunalnih troškova, nabavka ogri-jeva, sahrane srodnika i slično.

Pravo na podršku u izjednačavanju mogućnosti djece i omladine sa smetnjama u razvoju mjera je kojom se obezbjeđuje dodatna podrška srednjoškolcima i studentima sa invaliditetom. Smisao ove mjere je da se djeci i mladima sa invaliditetom, putem finansiranja boravka u mjestu školova-nja, obezbijedi sistemska podrška i pruži neophodna pomoć u procesu školovanja. Na taj način, sistem socijalne zaštite postaje aktivan učesnik u procesu osamostaljivanja lica sa invaliditetom.

Pored mjera socijalne zaštite koje se ostvaruju novčanim davanjima, lica sa invaliditetom u sistemu socijalne zaštite mogu ostvariti podršku u vidu usluga. Usluge socijalne zaštite definišu se kao pojedinačne ili skup mjera neposredne podrške koje se prepoznaju kao aktivnosti nenovča-nih intervencija usmjerenih na zadovoljavanje aktuelnih i neodloživih potreba korisnika. Uslu-gama socijalne zaštite se unapređuje kvalitet života lica sa invaliditetom. Usluge predstavljaju neposredan odgovor na stanje socijalne potrebe lica sa invaliditetom. One se oblikuju upravo na osnovu prepoznavanja potreba korisnika, kao što su potreba za smještajem u ustanovu, smješta-jem u hraniteljsku porodicu, dnevnim zbrinjavanjem, pomoći u kući i savjetovanjem.

MI SMO TU


Sistem socijalne zaštite Republike Srpske definisao je nekoliko vrsta specijalnih ustanova za smještaj i zbrinjavanje lica sa invaliditetom. Neke od njih djeluju već duži niz godina, kao što su:CentarzadjecuiomladinusasmetnjamaurazvojuuDerventi,Domzalicasainvalidite-tom u Prijedoru i Višegradu. Alternativa smještaju lica sa invaliditetom u institucijama je zbri-njavanje u porodici (ili hraniteljstvo). Uvođenje hraniteljstva u sistem socijalne zaštite Repu-blike Srpske tek je u razvoju. Razvoj ove usluge podrazumijeva standardizaciju rada hranitelja i razvoj specijalizovanog hraniteljstva u kojima će se posebna pažnja posvetiti razvoju hranitelj-stva za lica sa invaliditetom.

Dok su smještaj u ustanovu i smještaj u hraniteljsku porodicu tradicionalna mjera socijalne zaštite, dnevno zbrinjavanje i usluge pomoći u kući predstavljaju novi, još nedovoljno afirmi-san model socijalne podrške licima sa invaliditetom. Dnevno zbrinjavanje, pomoć i njega u kući zasnovani su na pružanju usluge podrške u neposrednom životnom okruženju korisnika. Kod pružanja ovih usluga neophodno je postići visok stepen učestvovanja korisnika i njihove porodice, odnosno srodnika, što predstavlja najefikasniji oblik aktivnih mjera prema licima sa invaliditetom u sistemu socijalne zaštite.

Posljednjih godina, na području nekoliko opština se otvaraju dnevni centri za djecu sa smet-njama u razvoju (“centri za djecu sa posebnim potrebama i njihove roditelje”). Rad ovih centara zasniva se na pružanju stručne podrške, ali i na razvoju neposredne komunikacije i prenosa znanja između roditelja. Razvoj ovih centara proizašao je iz aktivnosti i saradnje kori-sničkih udruženja i centara za socijalni rad. Sada u Republici Srpskoj djeluje preko dvadeset ovakvih centara što predstavlja dobar resurs za daljnje širenje mreže socijalnih ustanova ovog tipa. Određeni broj dnevnih centara razvija usluge radne okupacije (“socijalne radionice”) u kojima lica sa invaliditetom, putem radnog angažmana, ostvaruju društvenu afirmaciju pitanja socijalne uključenosti lica sa invaliditetom.

Lokalne zajednice imaju obavezu da ukoliko imaju potrebu da odgovore na specifične zahtjeve korisničkih grupacija, a ne mogu ih zadovoljiti mjerama propisanim u Zakonu o socijalnoj zaštiti, definišu proširene usluge socijalne zaštite. Takve usluge se kreiraju u saradnji sa kori-sničkim udruženjima i usvajaju se u formi opštinske Odluke o proširenim pravima i uslugama. Uslugama kreiranim na osnovu prepoznavanja neposrednih potreba korisnika, karakteristič-nih za određenu lokalnu zajednicu, postiže se veća fleksibilnost sistema i obezbjeđuje bolja efikasnost mjera socijalne zaštite. U dosadašnjoj praksi, najučestalije usluge socijalne zaštite koje su proizašle iz opštinskih odluka su usluge personalne asistencije i usluge podrške u rad-nom angažmanu lica sa invaliditetom (“socijalne radionice”). Personalna asistencija predstav-lja zasigurno najneposredniju mjeru i uslugu socijalne zaštite koja je namijenjena zadovoljava-nju specifičnih potreba lica sa invaliditetom. Ova usluga zasnovana je na poštivanju osnovnih principa socijalnog uključivanja i principima izjednačavanja mogućnosti lica sa invaliditetom. Ona se realizuje u potpunom partnerskom odnosu sa korisnikom i njegovom porodicom što omogućava postizanje kvalitetne podrške usklađene sa svakodnevnim potrebama lica sa inva-liditetom. Učešće korisnika je potpuno, a odstupanje usluge od potreba je minimalno.

Sistem socijalne zaštite napravio je dosta iskoraka donošenjem novog Zakona o socijalnoj zaštiti, prvenstveno što se tiče unapređenja socijalne podrške licima sa invaliditetom. Među-tim, nepostojanje mjera podrške kojima se obezbjeđuje socijalna sigurnost ovih lica (npr. pravo na ličnu invalidninu) predstavlja osnovni nedostatak ovog sistema.

MI SMO TU



Sistem zapošljavanja i rehabilitacije lica sa invaliditetom

Oblast zapošljavanja i profesionalne rehabilitacije definisana je Zakonom o profesionalnoj rehabilitaciji, osposobljavanju i zapošljavanju lica sa invaliditetom koji je usvojen u Narodnoj skupštini Republike Srpske 2004. godine. Zakon je zasnovan na poštivanju međunarodnih dokumenata u ovoj oblasti, a posebno Konvencije UN o pravima lica sa invaliditetom i Stan-dardnih pravila o izjednačavanju mogućnosti lica sa invaliditetom. Standardna pravila broj 3 i 7 obavezuju države da obezbijede uslove i resurse za provođenje programa rehabilitacije i zapošljavanja lica sa invaliditetom poštujući principe pristupačnosti i njihovog učešća u izboru rehabilitacionih mjera i radnih mjesta. Takođe, državne institucije moraju da obezbijede mjere podrške licima sa invaliditetom i njihovim porodicama da putem različitih programa budu što više uključeni u procese socijalnog i ekonomskog osnaživanja.

Osnovna svrha ovog Zakona jeste u obezbjeđivanju institucionalnog okvira putem kojeg se omogućava razvoj i primjena specifičnih programa profesionalne rehabilitacije, osposobljava-nja i zapošljavanja lica sa invaliditetom na otvorenom tržištu rada i pod posebnim uslovima. Ove programe mora da podržava država putem različitih mjera olakšica namijenjenih poslo-davcima, a u cilju stimulacije zapošljavanja lica sa invaliditetom. Programi zapošljavanja lica sa invaliditetom mogu se provoditi u postojećim, ali i u specijalizovanim oblicima i subjektima zapošljavanja. Zakonom su definisani različiti specifični oblici zapošljavanja lica sa invalidite-tom: preduzeća i ustanove za zapošljavanje pod posebnim uslovima, zaštitne radionice, radni centri i koncept samozapošljavanja, zapošljavanja u porodičnoj ili samostalnoj djelatnosti (čla-novi 18-31). Ovim Zakonom su propisane i obaveze poslodavaca i prava lica sa invaliditetom u toku i nakon završetka radnog procesa.

Po usvajanju Zakona formiran je Fond za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje inva-lida, kao važan subjekat u obezbjeđivanju neophodnih finansijskih sredstava za provođenje mjera podrške pri zapošljavanju licima sa invaliditetom. U Fondu se prikupljaju sredstva koja se kasnije koriste za razvoj programa rehabilitacije i otvaranje radnih mjesta za invalide. Pored ostalih izvora, sredstva se prikupljaju na osnovu zakonske obaveze koja propisuje da preduzeća i institucije koje među postojećim zaposlenim radnicima nemaju zaposlena lica sa invalidite-tom, moraju da plaćaju mjesečne novčane naknade. Zakonom je propisano da svaki subjekt zapošljavanja mora imati zaposleno lice sa invaliditetom na 16 zaposlenih radnika. Sredstva prikupljena na ovaj način se upotrebljavaju za finansiranje ili sufinansiranje radnih mjesta za zapošljavanje lica sa invaliditetom, programa za održavanje zaposlenosti i različitih stimulansa za samozapošljavanje lica sa invaliditetom.

Dosadašnjom primjenom ovog Zakona postignuti su sljedeći efekti: povećao se broj preduzeća zazapošljavanjelicasainvaliditetom;povećaosebrojposlodavacakojikoristezakonskepovla-sticenaimezapošljavanjalicasainvaliditetom;uspostavljenajeevidencijaozaposlenimlicimasa invaliditetom i akumulirana su određena sredstva u Fondu koja se mogu koristiti za podršku mjerama zapošljavanja lica sa invaliditetom. Međutim, i dalje pred procesom zapošljavanja lica sainvaliditetomstojenepremostiveprepreke,kaoštosu:privrednaneaktivnost;nekompati-bilnostsistemapodrške;nepostojanjeadekvatnogplanaobrazovanjaiprofesionalnerehabili-tacijeuskladusapotrebamatržištarada;predrasudeistereotipipremalicimasainvaliditetomi njihovoj ulozi u društvu.

MI SMO TU


Mjere podrške u drugim sistemima

Mjere podrške licima sa invaliditetom obezbjeđuju se i u drugim oblastima društvenog dje-lovanja kao što su zdravstvena zaštita, obrazovanje, građevinarstvo, saobraćaj, energetika i drugo. Tako npr. sistem zdravstvene zaštite pruža čitav niz mjera podrške ovim licima. Osim klasičnih zdravstvenih usluga, sistem zdravstvene zaštite omogućava korišćenje specifičnih usluga namijenjenih licima sa invaliditetom, kao što su rehabilitacioni tretmani i korišćenje ortopedskih pomagala. Obrazovni sistem uveo je inkluzivno obrazovanje sa mjerama podrške djeci i mladima sa invaliditetom, kao što su personalni asistenti u nastavi i mobilni timovi. Takođe, obrazovne institucije obezbjeđuju i posebne stipendije za djecu i mlade sa invalidite-tom u procesu školovanja.

U građevinarstvu su uvedeni standardi kojima se obezbjeđuje pristupačnost prostora i usluga licima sa invaliditetom, kao što su pristupne rampe, liftovi, toaleti za invalide i sl. Obezbjeđi-vanje posebnih mjesta za parkiranje, davanje prednosti u rješavanju administrativnih poslova, upis u škole pod posebnim uslovima i slično, mjere su podrške licima sa invaliditetom kojima se nastoji sistemski obezbijediti socijalna sigurnost ovih građana. Međutim, primjena ovih mjera u realnosti je rijetka i neredovna što umanjuje njihov značaj kao sistemskih intervencija koje imaju ključnu ulogu u obezbjeđivanju suštinske podrške licima sa invaliditetom.

Preporuke

Da bi se društveni položaj i stanje lica sa invaliditetom poboljšao, neophodno je unaprijediti postojeće sisteme socijalne podrške. Osnovna pretpostavka za to je da se, pri planiranju mjera podrške, sistemi usmjere na obezbjeđivanje preduslova za samostalan život lica sa invalidite-tom. U obezbjeđivanju ovih preduslova neophodno je prepoznati stvarne potrebe lica sa inva-liditetom, uvažavajući specifičnosti vezane za vrstu invalidnosti, stepen funkcionalnosti, pol, starost, mjesto boravka i sl. Takođe, potrebno je uključiti lica sa invaliditetom u proces plani-ranja i implementacije mjera podrške, čime se ispunjava osnovni zahtjev pokreta invalida koji je sadržan u paroli “Ništa o nama bez nas!”.

Da bi mjere bile efikasne, funkcionalne, socijalno senzitivne, finansijski isplative i opšte druš-tveno prepoznatljive i prihvatljive, sistemi podrške trebaju djelovanje svojih institucija i nosi-laca aktivnosti usmjeriti na planiranje i provođenje mjera za lica sa invaliditetom tamo gdje takvu podršku ostvaruju i ostali građani. Naime, veoma je važno da su mjere podrške licima sa invaliditetom sastavni dio postojećih postupanja i mehanizama djelovanja javnih sistema, jer se time izbjegava diskriminacija i omogućava sistemska ravnopravnost svih građana bez obzira na činjenicu postojanja invaliditeta. Osim toga, na ovaj način pružanje podrške licima sa invaliditetom se obezbjeđuje u okviru postojećih resursa sistema, čime se postiže veća eko-nomičnost pruženih usluga.

Oblasti u kojima se najintenzivnije ostvaruje sistemska podrška licima sa invaliditetom su obla-sti zapošljavanja, zdravstvene zaštite, socijalne zaštite i obrazovanja. Djelovanja ovih sistema moraju biti usaglašena jer ispunjavanje pojedinačnih zadataka u jednom sistemu socijalne podrške zavisi od stanja i djelovanja drugih sistema. Za stvarno unapređenje ukupne sistemske podrške licima sa invaliditetom neophodno je razvijati međusobnu saradnju ovih, kao i drugih

MI SMO TU



sistema društvenog djelovanja. Intersektorska saradnja omogućava brže i efikasnije djelovanje čime se postižu bolji i neposredniji rezultati zaštite lica sa invaliditetom.

Važno je napomenuti da postupanja institucija sistema u ovim procesima moraju biti zasno-vana na principima poštovanja ljudskih prava. Vrijednosti proklamovane u Konvenciji Ujedi-njenih Nacija o pravima lica sa invaliditetom moraju biti ugrađene u sva sistemska rješenja, a mjere se moraju provoditi u skladu sa stvarnim potrebama i životnim okolnostima u kojima se lica sa invaliditetom nalaze.

MI SMO TU


Izvori:

• Koordinacioni odbor invalidskih organizacija Republike Srpske, (2006), Konferencija:ZapošljavanjeinvalidauRepubliciSrpskoj,mogućnosti,pravciiperspektive,Doboj;

• Lepir, Lj. (2009), Procjena kapaciteta institucija i organizacija koje se bave pružanjempomoći licima sa invaliditetom u Republici Srpskoj, u: Standardi, kapaciteti, modeli i mehanizmi za izjednačavanje mogućnosti lica sa invaliditetom u BiH, IBHI POI projekat, Sarajevo–BanjaLuka;

• MZSZ(2013),Biltensocijalne,porodičneidječijezaštite2012,BanjaLuka;• Novipristupiuoblasti invalidnosti,(2009),sveske1–6,IBHIPOIprojekat,Sarajevo–

BanjaLuka;• IBHIPOIprojekat,(2008),KonvencijaUjedinjenihNacijaopravimalicasainvalidite-

tom,DEP,MZSZRS,FMRSP,Sarajevo–BanjaLuka;• PolitikauoblastiinvalidnostiuBiH,(2008),DEP,MZSZRS,FMRSP,IBHIPOIproje-

kat,Sarajevo–BanjaLuka;• Svjetskabanka,(2009),SocijalnadavanjauBosniiHercegovini,Sarajevo;• Vlada RS, (2010), Strategija unapređenja društvenog položaja lica sa invaliditetom u

RepubliciSrpskoj2010-2015,VladaRepublikeSrpske,BanjaLuka;• Zakonopenzijskomiinvalidskomosiguranju,(2011),“Sl.glasnikRepublikeSrpske”,br.

134/11,BanjaLuka;• Zakonopravimaboraca,vojnihinvalidaiporodicapoginulihboracaodbrambeno-otadž-

binskog rata Republike Srpske, (2011), “Sl. glasnik Republike Srpske”, br. 134/11, Banja Luka;

• Zakonoprofesionalnojrehabilitaciji,osposobljavanjuizapošljavanjuinvalida,(2009),“Sl.glasnikRepublikeSrpske”,br.54/09,BanjaLuka;

• Zakonosocijalnojzaštiti,(2012),“Sl.glasnikRepublikeSrpske”,br.37/12,BanjaLuka;• Zakonozaštiticivilnihžrtavarata,(2011),“Sl.glasnikRepublikeSrpske”,br.24/10,Banja

Luka.



Dr. Ivica Marinović

PREGLED STANJA I POLOŽAJA OSOBA SA INVALIDITETOM IZ PERSPEKTIVE FONDA ZA

PROFESIONALNU REHABILITACIJU I ZAPOŠLJAVANJE OSOBA SA INVALIDITETOM FBiH

Uvod

Fond za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba sa invaliditetom FBiH (u daljnjem tekstu Fond), osnovan je na osnovu Zakona o profesionalnoj rehabilitaciji, osposobljavanju i zapošljavanju osoba sa invaliditetom (“Službene novine Federacije BiH” br. 9/10), Odlukom Parlamenta FBiH o osnivanju Fonda za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba sa invaliditetom (“Službene novine Federacije BiH” br. 48), od 09. 08. 2010. godine, kao javna ustanova u oblasti socijalne zaštite.

Dana 11. 03. 2011. godine okončan je postupak upisa Fonda u registar Općinskog suda u Sara-jevu, a uz prethodnu saglasnost Vlade FBiH na Statut Fonda koja je data 16. 02. 2011. godine i od tog dana Fond je stekao svojstvo pravnog lica sa svim pravima i obavezama koje iz tog sta-tusa proizilaze. Sjedište Fonda je u Sarajevu, Vilsonovo šetalište br. 10.

Rad Fonda je javan, a Fond je u obavezi da Parlamentu Federacije BiH dostavlja izvještaje o svom radu za svaku kalendarsku godinu, najkasnije do 31. marta naredne godine, kao i odgo-varajuće izvještaje o financijskom poslovanju.

Nadzor nad zakonitošću rada Fonda vrše Federalno ministarstvo rada i socijalne politike i Federalno ministarstvo financija, svako u okvirima svoje nadležnosti. Organ upravljanja Fon-dom je Upravni odbor Fonda, koji čini 7 članova: 3 predstavnika organizacija osoba sa inva-liditetom i 4 iz reda građana, a imenuju se u postupku javnog konkursa koji provodi Vlada Federacije BiH.

Fond ima organ nadzora, Nadzorni odbor, koji se sastoji od 5 članova, a imenuje ga Federalna vlada putem javnog konkursa. Fondom rukovodi direktor Fonda, koji predstavlja i zastupa ustanovu i odgovara za zakonitost rada, a imenuje ga Upravni odbor uz prethodnu saglasnost Vlade FBiH.

Djelatnost Fonda je provođenje politike unaprjeđivanja i razvoja profesionalne rehabilita-cije i zapošljavanja osoba sa invaliditetom u Federaciji BiH, a precizno je utvrđena članom 5. Zakona o profesionalnoj rehabilitaciji, osposobljavanju i zapošljavanju osoba sa invaliditetom (u daljem tekstu Zakon).

MI SMO TU


Pregled stanja i položaja osoba sa invaliditetom iz perspektive Fonda za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba sa invaliditetom FBiH

Jedan od najznačajnijih pokazatelja razvijenog civiliziranog društva jeste briga za osobe s posebnim potrebama. Takve osobe, s manjim ili većim oštećenjem, ne mogu postići rezultate i ispuniti kriterije koje nameće suvremeni čovjek, koji se razvojem znanosti, tehnike, medicine, komunikacija toliko osamostalio i postao moćan, da ima sve manje sluha za one koji imaju neke specifične potrebe. U svijetu u kojem je ideal imati i biti, sudjelovati i pobijediti, živjeti i uživati, osobe s posebnim potrebama teško se mogu izboriti za svoja prava, a posebice teško mogu da sačuvaju svoje dostojanstvo i izbore ravnopravno mjesto sa tzv. “normalnim” i “zdra-vim” osobama.

Zahvaljujući porastu svijesti da su osobe s posebnim potrebama osobe, u razvijenijim druš-tvima se počelo više činiti za njih i pružati im uvjete za ravnopravno sudjelovanje u društvenim zbivanjima. Ovdje prije svega treba uzeti u obzir probleme kao što su izuzetno velika stopa nezaposlenosti u FBiH i BiH, fiskalna nedisciplina, rad na crno, korupcija, politička kriza, nerad Vlade i nefunkcioniranje institucija sistema.

Negativan ambijent za rad Fonda bio je prisutan i u prethodne dvije godine njegovog djelova-nja. Međutim, strpljivo su izgrađivane pretpostavke za rad ove ustanove, koja je uspjela osnažiti svoju ulogu i značajno doprinijeti poboljšanju položaja osoba sa invaliditetom. To pokazuju rezultati u prethodne dvije godine u pogledu broja osoba sa invaliditetom koje su zaposlene, broja onih koji su očuvali svoje zaposlenje, pa čak i napredovali u njemu, te broja osoba sa inva-liditetom koje su u okvirima pojedinih programa i projekata bile obuhvaćene radnim osposo-bljavanjem, prekvalifikacijom i dokvalifikacijom i drugim aktivnostima i mjerama profesio-nalne rehabilitacije sa ciljem jačanja njihove konkurentnosti na tržištu rada.

Još jedan dokaz dobrog vođenja politike unaprjeđivanja profesionalne rehabilitacije i zapošlja-vanja osoba sa invaliditetom su gospodarska društva za zapošljavanje osoba sa invaliditetom, koja, zahvaljujući prije svega djelovanju Fonda, u najvećem broju uspješno odolijevaju teškim udarima krize i opstaju na tržištu.

U 2013. godini40 mogu se očekivati i dalje veoma nepovoljne ekonomske, političke i socijalne okolnosti, koje će se negativno odražavati na rad i razvoj Fonda, međutim, postoje i neki nago-vještaji da će otpočeti proces nadvladavanja sveukupne društvene krize. Poboljšanje društve-nih okolnosti doprinijelo bi izgradnji povoljnijih uvjeta i sigurno dovelo do popravljanja polo-žaja osoba sa invaliditetom.

Prema statistikama i procjenama Svjetske zdravstvene organizacije (WHO), na svakih deset osoba dolazi jedna osoba sa invaliditetom, a taj prosjek sigurno je za zemlje netom izašle iz rata i nepovoljniji. Ono što je za nas relevantno jeste da od približno 200.000 osoba s invaliditetom, veći broj njih je u mirovini po raznim osnovama, manji broj njih rade u prijeratnim poduze-ćima koja su se u ovim turbulentnim vremenima održala, neki su bez radne sposobnosti pre-pušteni društvu na brigu, dok u evidencijama Federalnog zavoda za zapošljavanje imamo samo

40 Zbog momenta pisanja teksta (oktobar 2013. godine) neki od podataka navedenih u ovom poglavlju odnose se na 2013. godinu.

MI SMO TU



8.000 osoba s invaliditetom koja traže posao. Za neke osobe sa invaliditetom znamo da su na evidencijama Federalnog zavoda samo poradi zdravstvenog osiguranja, tako da je i ovaj broj od 8.000 osoba vrlo upitan.

Prava i mogućnosti zapošljavanja i samozapošljavanja svih osoba sa invaliditetom u FBiH

Osnovna uloga Fonda je provođenje politike razvoja profesionalne rehabilitacije i zapošljava-nja osoba sa invaliditetom, komunikacija i koordinacija sa vladinim i nevladinim sektorom u cilju iznalaženja sistemskih rješenja, kreiranje i realiziranje programa/projekata profesionalne rehabilitacije, zapošljavanje osoba s invaliditetom, te prikupljanje i raspodjela zakonom osigu-ranih sredstava.

Fond se zalaže da sva društva, odnosno institucije, poštuju odredbe Zakona o profesionalnoj rehabilitaciji, osposobljavanju i zapošljavanju osoba sa invaliditetom, kako bi se uočile stvarne potrebe osoba s invaliditetom i načinila procjena mogućnosti njihovog realnog zapošljavanja, te doprinijelo postizanju što veće efikasnosti Fonda. U okviru provođenja politike razvitka i unaprjeđivanja profesionalne rehabilitacije, zapošljavanja i samozapošljavanja svih osoba s invaliditetom, Fond obavlja i sljedeće poslove:

• pruža stručnu podršku projektima profesionalne rehabilitacije i zapošljavanja osoba sainvaliditetom;

• provodipolitikurazvojaiunaprjeđivanjaprofesionalnerehabilitacijeizapošljavanjaosobasa invaliditetom, osim obrazovnih ustanova čija je osnovna djelatnost stjecanje osnovnog i srednjegobrazovanja;

• vršiisplatenovčanihnadoknadaistimulansa;• financiraisufinanciraprogramezaodržavanjezaposlenostiosobasinvaliditetom;• financira i sufinancira programe razvoja gospodarskih društava za upošljavanje osoba s

invaliditetomizaštitnihradionica;• vršinadzornadostvarivanjempravainamjenskimutroškomsredstava;• pružastručnupodrškukorisnicimaFonda.

Profesionalna rehabilitacija, radno osposobljavanje i zapošljavanje osoba s invaliditetom pod općim i posebnim uvjetima

Profesionalna rehabilitacija

Profesionalna rehabilitacija, osposobljavanje i zapošljavanje osoba s invaliditetom od posebnog je javnoga interesa i spada u oblast socijalne skrbi. Profesionalnu rehabilitaciju organizira i izvodi ustanova za profesionalnu rehabilitaciju, srednja škola, gospodarsko društvo za zapo-šljavanje osoba s invaliditetom ili druga pravna osoba koja ispunjava uvjete za osposobljavanje sukladno ovom zakonu. Sredstva za rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom osigu-ravaju pravne i druge osobe kod kojih je osoba s invaliditetom bila u radnom odnosu na dan utvrđivanja invalidnosti, odnosno preostale radne sposobnosti.

MI SMO TU


Za osobe koje na dan utvrđivanja invalidnosti, odnosno preostale radne sposobnosti, nisu bile u radnom odnosu, sredstva za rehabilitaciju i zapošljavanje osiguravaju se iz sredstava: Fonda, Federalnoga zavoda za zapošljavanje, Federalnoga zavoda za mirovinsko-invalidsko osigura-nje, kantonalnih službi za zapošljavanje, udruge poslodavaca, proračuna općine, proračuna grada, proračuna kantona i proračuna Federacije.

Zapošljavanje pod općim uvjetima

Pod općim uvjetima osobe sa invaliditetom zapošljavaju se na otvorenom tržištu rada, u držav-nim organima, organima pravosuđa, organima lokalne uprave, javnim službama, ustanovama, fondovima, javnim poduzećima, gospodarskim društvima i drugim pravnim licima koja nisu osnovana za zapošljavanje osoba sa invaliditetom.

Prilikom zapošljavanja osoba s invaliditetom, navedena društva su dužna te osobe zapošljavati razmjerno ukupnom broju zaposlenih u tom društvu, i to najmanje jednu osobu sa invalidite-tom na svakih 16 zaposlenih, te ukoliko imaju dovoljan broj zaposlenih osoba s invaliditetom nisu dužni plaćati posebni doprinos propisan Zakonom.

Prednost pri zapošljavanju u okviru javnog sektora imaju osobe sa invaliditetom ako, pored općih, ispunjavaju i posebne uvjete za radno mjesto. Pravo na zapošljavanje pod općim uvje-tima imaju sve osobe sa invaliditetom bez obzira na vrstu i stepen invaliditeta. Zapošljavanje pod općim uvjetima prioritetno podržava Fond kroz utvrđivanje prioriteta za dodjelu novča-nih stimulansa.

Zapošljavanje pod posebnim uvjetima

Pod posebnim uvjetima zapošljavaju se osobe sa invaliditetom u ustanovama ili gospodarskim društvima koja su osnovana radi zapošljavanja osoba s invaliditetom. Pod zapošljavanjem pod posebnim uvjetima smatra se i zapošljavanje u organizacijama osoba sa invaliditetom (udruže-nja, savezi i drugo) i samozapošljavanje (pokretanje obrta, obavljanje samostalne djelatnosti i obavljanje poljoprivredne djelatnosti kao jedinog i glavnog zanimanja).

Pod posebnim uvjetima mogu se zapošljavati osobe sa invaliditetom sa najmanje 60% invalidi-teta, osobe sa najmanje 70% tjelesnog oštećenja, ukoliko to oštećenje ima za posljedicu smanje-nje radne sposobnosti, te osobe sa lakim i umjerenim intelektualnim teškoćama.

Gospodarska društva za zapošljavanje osoba s invaliditetom

Gospodarsko društvo za zapošljavanje osoba sa invaliditetom je gospodarsko društvo u kojem je od ukupnog broja zaposlenih najmanje 40% osoba s invaliditetom koje imaju pravo zapošlja-vanja pod posebnim uvjetima, s tim da mora imati uposlene najmanje tri takve osobe sa inva-liditetom. Gospodarsko društvo se osniva u skladu sa Zakonom o gospodarskim društvima u FBiH, ali mora ispuniti i dodatne uvjete u skladu sa odredbama Zakona.

Zaštitna radionica

Status zaštitne radionice ostvaruje gospodarsko društvo za zapošljavanje osoba s invalidite-tom, ako u odnosu na ukupan broj zaposlenih zapošljava 40% osoba sa najmanje 70% i više invaliditeta, a najmanje šest osoba s takvim invaliditetom i 20% osoba sa 100% invaliditeta,

MI SMO TU



a najmanje tri osobe sa takvim invaliditetom koje u skladu sa Zakonom ostvaruju pravo na pomoć i njegu druge osobe.

Samozapošljavanje i zapošljavanje u samostalnoj djelatnosti

Zapošljavanjem pod posebnim uvjetima osoba sa invaliditetom smatra se i samozapošljavanje, zapošljavanje i rad u samostalnoj djelatnosti vlastitim sredstvima ili sredstvima članova poro-dice osobe sa invaliditetom. Samostalnom djelatnošću smatra se ona djelatnost koja se obavlja u skladu sa Zakonom o obrtu i srodnim djelatnostima u FBiH, isključivo kao osnovno i jedino zanimanje.

Nosilac obrta, bez obzira da li je osoba s invaliditetom ili ne, ukoliko zapošljava osobu s invali-ditetom koja je u sljedećoj rodbinskoj vezi: roditelj, bračni drug ili dijete, ima pravo nadoknade plaćenih poreza i doprinosa za tu osobu jer se takvo zapošljavanje smatra zapošljavanjem pod posebnim uvjetima. Navedena prava pripadaju osobama s invaliditetom koje se zapošljavaju pod posebnim uvjetima.

Radni centar

Radni centar je javna ustanova. Ukoliko osoba s invaliditetom nije u mogućnosti, uslijed pro-mijenjenog radnog učinka, zaposliti se pod općim uvjetima ili u gospodarskim društvima za zapošljavanje osoba s invaliditetom ili u zaštitnim radionicama, može se angažirati u Radnom centru.

Osoba sa invaliditetom koja se može uputiti na rad u Radni centar, je osoba koja ne postiže radni učinak veći od 50% primjeren njegovoj dobi, stručnoj spremi i uvjetima rada. Radni centar osniva se radi radno-terapijskih aktivnosti u okviru habilitacije i rehabilitacije osoba s invaliditetom. Radni centar mora imati na radu najmanje 80% osoba s invaliditetom u odnosu na broj zaposlenih (što uključuje korisnike usluga i zaposlene osobe sa invaliditetom). Osoba s invaliditetom u radnom centru ima položaj korisnika usluga.

Financijski poticaji koje dodjeljuje Fond za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom FBiH

Novčane nadoknade za uplaćene poreze i doprinose

Gospodarska društva za zapošljavanje osoba sa invaliditetom, organizacije osoba sa invalidite-tom koje zapošljavaju osobe sa invaliditetom i osobe sa invaliditetom koje obavljaju samostalnu djelatnost imaju pravo na novčanu nadoknadu od Fonda za zaposlene osobe sa invaliditetom koje zapošljavaju pod posebnim uvjetima na osnovu:

• plaćenogdoprinosazamirovinskoiinvalidskoosiguranje;• plaćenogdoprinosazazdravstvenoosiguranje;• plaćenogdoprinosazaosiguranjeodnezaposlenosti;i• porezanadohodak.

MI SMO TU


Pravo se ostvaruje za plaćene poreze i doprinose u Federaciji BiH. Nosilac obrta, bez obzira da li je osoba s invaliditetom ili ne, ukoliko zapošljava osobu s invaliditetom koja je u sljedećoj rodbinskoj vezi: roditelj, bračni drug ili dijete ima pravo nadoknade plaćenih poreza i dopri-nosa za tu osobu jer se takvo zapošljavanje smatra zapošljavanjem pod posebnim uvjetima.

Zaštitna radionica ima pravo na navedene nadoknade za sve zaposlenike i pravo na subvenciju neto plaće zaposlenih osoba sa invaliditetom koje zapošljava pod posebnim uvjetima u visini 30% od prosječne neto plaće u Federaciji.

Zahtjev za isplatu novčane nadoknade podnosi se Fondu na obrascu ZNN 1, koji se može preuzeti na internet stranici Fonda - www.fprzoi.ba, ili neposredno u poslovnim prostorijama Fonda. Raspodjela sredstava za isplatu novčane nadoknade i subvencije vrši se kontinuirano na zahtjev korisnika prava, kao izravna zakonska obaveza Fonda u skladu sa članovima 51, 52. i 53. Zakona.

Uz zahtjev se prilaže obračun novčane nadoknade s podacima o osobama s invaliditetom i dokazima o uplaćenim porezima i doprinosima na plaću za te osobe i ostale uposlenike, pri-mjerci obračuna plaće za osobe sa invaliditetom, a za osobu s invaliditetom koja se prvi put zapošljava i dokazi o zapošljavanju i invaliditetu i drugi dokumenti propisani aktima Fonda. Pravo na nadoknadu za plaćene poreze i doprinose, te pravo na subvenciju neto plaće korisni-cima pripada bez obzira da li uporedo koriste i neko drugo pravo u skladu sa Zakonom.

Novčani stimulans

U skladu sa članovima 48, 54. i 56. Zakona, novčani stimulansi su jednokratna nepovratna novčana davanja koja se uređuju ugovorom zaključenim između Fonda i poslodavca koji zapošljava osobu sa invaliditetom, odnosno osobe koja se samozapošljava (nosilac osiguranja zapošljavanja).

Pravo na dodjelu novčanog stimulansa u skladu sa Zakonom i općim aktom Fonda pripada svim registriranim društvima u FBiH koja kao poslodavci prihvate da zaposle jednu ili više osoba sa invaliditetom čiji stepen invaliditeta je 60% i više i osobu sa lakom i umjerenom men-talnom retardacijom (intelektualnim teškoćama) na period od najmanje 12 mjeseci, a koje su nezaposlene najmanje 30 dana prije podnošenja zahtjeva za dodjelu novčanog stimulansa.

Pravo na novčani stimulans mogu ostvariti osobe sa invaliditetom čiji stepen invaliditeta je 60% i više, kao i osobe s lakom i umjerenom mentalnom retardacijom (intelektualnim teško-ćama) koje se samozapošljavaju kroz određeni oblik obavljanja samostalne djelatnosti, uklju-čujući i poljoprivrednu djelatnost kao jedino i glavno zanimanje.

Sredstva novčanog stimulansa mogu se koristiti za: jednokratna materijalna davanja, sredstva za prilagođavanje radnog mjesta i uvjeta rada, kreditna sredstva po povoljnijim uvjetima nami-jenjena kupovini strojeva, opreme, alata, pribora potrebnog za zapošljavanje osoba s invalidi-tetom, poslovnog prostora i sredstva nadoknade razlike zbog smanjenog radnog učinka ili za sufinanciranje dijela plaće asistenta (pomagača u radu) osoba s invaliditetom tijekom rada, odnosno sufinanciranje dijela plaće osobe sa invaliditetom koja se zapošljava.

Pravna osoba koja zapošljava osobu s invaliditetom (poslodavac) i osoba s invaliditetom koja se samozapošljava kroz obavljanje samostalne djelatnosti, podnose zahtjev Fondu za dodjelu nov-čanog stimulansa na odgovarajućem aplikacionom obrascu nakon objavljivanja Javnog poziva.

MI SMO TU



Prednost prilikom izbora za dodjelu novčanog stimulansa imaju poslodavci koji zapošljavaju osobu sa invaliditetom na neodređeno vrijeme, odnosno na period duži od 12 mjeseci, poslo-davci koji će zaposliti teže upošljivu osobu, s obzirom na stepen i vrstu invaliditeta, te poslo-davci koji zapošljavaju osobe sa invaliditetom pod općim uvjetima u smislu odredbi Zakona, pod uvjetima da se utvrdi ekonomska održivost zapošljavanja odnosno samozapošljavanja i da ispunjavaju i ostale kriterije javnog poziva. Društvo koje zapošljava osobe sa invalidite-tom pod općim uvjetima, pored novčanog stimulansa, između ostalog ima i dodatnu korist u vidu financijske uštede jer se zapošljavanjem osobe sa invaliditetom oslobađa obaveze plaća-nja posebnog doprinosa u Fond za tu osobu koju su zaposlili. Također, društva koja zapošlja-vaju osobe sa invaliditetom pod posebnim uvjetima pored novčanog stimulansa osiguravaju, između ostalog, i nadoknadu za plaćene poreze i doprinose na plaću osobe koju su zaposlili kao dodatnu korist.

Financiranje programa/projekata

Sredstva Fonda raspoređena za financiranje i sufinanciranje programa i projekata raspodjeljuju se korisnicima putem javnih poziva. Javni poziv objavljuje se u dva dnevna lista koja izlaze na području Federacije BiH i na internet stranici Fonda, a u skladu sa godišnjim planom rada Fonda. Javnim pozivima se definiraju društva koji imaju pravo sudjelovanja. Fond financijski podržava tri osnovne grupe programa/projekata, a prema oblasti na koju se odnose i shodno projektnim aktivnostima i potrebama korisnika:

• programi/projektizaodrživostzaposlenostiosobasainvaliditetom,uključujućiizaposle-nostosobakojeobavljajunekiobliksamostalnedjelatnosti;

• programi/projektirazvojagospodarskihdruštavazazapošljavanjeosobasainvaliditetom,štopodrazumijevainovozapošljavanje;i

• programi/projektiprofesionalnerehabilitacijenezaposlenihosobasainvaliditetomuciljupovećanja njihove konkurentnosti na tržištu rada.

MI SMO TU


Tabela br. 1: Put do osnivanja gospodarskog društva, obrta, zaštitne radionice i radnog centra, savjeti i smjernice

OSNIVANJE I REGISTRACIJA GOS-PODARSKOG DRUŠTVA

KORACI:

• Osnivačkiakt–notar• Podnijetizahtjevsudu• Izraditipečat• Registriratiseustatistici• Otvorititransakcijskiračun• Prijaviti se na osiguranje u poreznu

upravu• Ispuniti ostale uvjete za početak rada

gospodarskog društva u skladu sa odre-dbama Zakona

REGISTRIRANJE SAMOSTALNE DJELATNOSTI - OBRTA

KORACI:

• Podnijetizahtjevuopćini• Izraditipečat• Registriratiseustatistici• Otvorititransakcijskiračun• Prijaviti se na osiguranje u poreznu

upravu

STICANJE UVJETA ZA STATUS ZAŠTITNE RADIONICE

Pored svih gore navedenih uvjeta vezanih za gospodarsko društvo, zaštitna radionica u odnosu na ukupan broj uposlenika mora uposliti 40% osoba s najmanje 70% i više invaliditeta, a najmanje šest osoba s takvim invaliditetom, i 20% osoba sa 100% inva-liditetom, a najmanje tri osobe s takvim invaliditetom. Zaštitna radionica se može osnovati kao zasebna obračunska jedinica unutar gospodarskog društva za zapošlja-vanje osoba s invaliditetom. Više gospodar-skih društava za zapošljavanje osoba s inva-liditetom može zajednički osnovati zaštitnu radionicu.

STICANJE UVJETA ZA STATUS RADNOG CENTRA

Radni centar je javna ustanova registrirana u skladu sa Zakonom o ustanovama. Radni centar može se osnovati kao posebna orga-nizacijska jedinica zaštitne radionice. Radni centar mora imati na radu najmanje 80% osoba sa invaliditetom u odnosu na broj zaposlenih (što uključuje korisnike usluga i zaposlene osobe sa invaliditetom). Radni centar mora za svoj rad ispunjavati uvjete u pogledu prostora, opreme i stručne spreme uposlenika. Bliže uvjete za rad radnoga cen-tra propisuje ministar.

U ovom tabelarnom prikazu nalaze se savjeti, smjernice i koraci za registriranje gospodarskog društva, obrta, zaštitne radionice i radnog centra.

MI SMO TU



Tabe

la b

r. 2:

Tab

elar

ni p

rika

z pre

dnos

ti i n

edos

tata

ka go

spod

arsk

og d

rušt

va, o

brta

i za

štitn

e rad

ioni

ce

Gos

poda

rsko

dru

štvo

Obr

tZ

aštit

na ra

dion

ica

Pred

nost

iN

edos

taci

Pred

nost

iN

edos

taci

Pred

nost

iN

edos

taci

Mog

ućno

st re

gi-

stri

ranj

a raz

ličiti

h dj

elat

nost

iO

dgov

orno

st d

o vi

sine u

lože

nih

sred

stav

aN

adok

nada

por

eza i

do

prin

osa

Kom

plik

ova-

nija

regi

stra

cija

i za

tvar

anje

Viši

troš

kovi

re

gist

raci

jeN

eoph

odan

je

poslo

vni p

rost

or,

knjig

ovođ

a i sl

.Z

a stic

anje

stat

usa

gosp

odar

skog

dru

š-tv

a za z

apoš

ljava

nje

OSI

treb

a najm

anje

tr

i zap

osle

ne o

sobe

sa

inva

lidite

tom

ko

je im

aju

prav

o za

pošlj

avan

ja p

od

pose

bnim

uvj

etim

a

Jedn

osta

vna

regi

stra

cija

Nisk

i tro

škov

i re

gist

raci

jeM

ogu

se sa

mos

taln

o vo

diti

poslo

vne

knjig

eO

stva

ruje

se p

ravo

na

zapo

šljav

anje

pod

po

sebn

im u

vjet

ima

i nad

okna

da p

orez

a i d

opri

nosa

iako

je

nosil

ac o

brta

jedi

na

zapo

slena

oso

baU

kolik

o se

zapo

-šlj

ava o

soba

s in

valid

iteto

m u

ro

dbin

skoj

vezi

: ro

dite

lj, b

račn

i dru

g ili

dije

te, z

a njih

se

ost

varu

je p

ravo

na

dokn

ade p

orez

a i

dopr

inos

a

Nije

lako

pro

širi-

vati

bizn

is na

ost

ale

djel

atno

sti

Odg

ovor

nost

cjel

o-ku

pnom

imov

inom

Uko

liko

se za

po-

šljav

a oso

ba s

inva

-lid

iteto

m k

oja n

ije

u ro

dbin

skoj

vezi

(r

odite

lj, b

račn

i dr

ug il

i dije

te) n

e os

tvar

uje s

e pra

vo

nado

knad

e por

eza i

do

prin

osa z

a ist

e

Uko

liko

je ve

ć osn

ovan

o go

s-po

dars

ko d

rušt

vo, p

otre

bno

je

sam

o isp

uniti

uvj

ete z

a stic

anje

st

atus

a zaš

titne

radi

onic

e bez

do

datn

ih re

gist

raci

jaN

adok

nada

pla

ćeni

h po

reza

i d

opri

nosa

za sv

e zap

osle

ne

osob

e u za

štitn

oj ra

dio-

nici

ukl

juču

jući

i os

obe b

ez

inva

lidite

taPr

avo

na su

bven

ciju

30%

od

pros

ječe

ne n

eto

plać

e u F

BiH

za

zapo

slene

OSI

pod

pos

eb-

nim

uvj

etim

a Z

aštit

na ra

dion

ica s

e mož

e os

nova

ti ka

o za

sebn

a obr

ačun

-sk

a jed

nica

u k

oju

ne m

oraj

u uć

i svi

zapo

sleni

ci g

ospo

dar-

skog

dru

štva

Zaš

titnu

radi

onic

u m

ogu

zaje

dno

osno

vati

dva i

li vi

še

gosp

odar

skih

dru

štav

a u ci

lju

lakš

eg st

ican

ja st

atus

a zaš

titne

ra

dion

ice

Zaš

titna

radi

onic

a se m

ože

osno

vati

kao

pose

bna o

rgan

iza-

cion

a jed

inic

a-ra

dni c

enta

r

Rel

ativ

no je

teže

ispu

niti

uvje

te

za st

ican

je st

atus

a zaš

titne

ra

dion

ice

Veća

inve

stic

iona

ula

ganj

aVe

ća v

jero

vatn

oća z

a pri

lago

-đa

vanj

e rad

nog p

rost

ora p

otre

-ba

ma z

apos

leni

ka s

obzi

rom

na

veći

pro

cena

t inv

alid

iteta

za

posle

nih

osob

aM

anja

pro

dukt

ivno

st/ v

eća

cije

na p

roiz

voda

Post

oji v

elik

a mog

ućno

st za

m

anju

pro

dukt

ivno

st s

obzi

-ro

m n

a već

iPr

ocen

at in

valid

iteta

zapo

sle-

nih

osob

a

U ov

om ta

bela

rnom

pri

kazu

je vi

dljiv

o ka

ko o

sobe

sa in

valid

iteto

m p

rem

a vla

stiti

m sp

osob

nost

ima m

ogu

pron

aći n

ajpov

oljn

iji o

blik

regi

strir

anja

.

MI SMO TU


Analiza dobre prakse - Fond za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom FBiH

U okviru pregleda učinaka i dobre prakse Fonda ostvarenih kroz raspoređivanje i raspodjelu sredstava, a u skladu sa djelatnostima Fonda utvrđenim članom 58. Zakona o profesionalnoj rehabilitaciji, osposobljavanju i zapošljavanju osoba sa invaliditetom41 i odredbama Pravilnika o raspoređivanju i raspodijeli sredstava Fonda42, u ovom će se odjeljku razmatrati: 1) isplata novčanih nadoknada i subvencija, 2) dodjela novčanog stimulansa za novo upošljavanje osoba sa invaliditetom, te 3) financiranje i sufinanciranje programa/projekata, održivosti razine upo-slenosti osoba sa invaliditetom, razvoja gospodarskih društava i profesionalne rehabilitacije.

U skladu sa Zakonom i Pravilnikom o raspodjeli i raspoređivanju sredstava prema namjenama i korisnicima utvrđenim Zakonom o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba sa inva-liditetom propisano je da se sredstva tekućih transfera Fonda raspoređuju na sljedeće namjene:

1. isplatunovčanihnadoknadaisubvencija;2. isplatunovčanogstimulansazanovozapošljavanjeosobasainvaliditetom;3. financiranje i sufinanciranje programa/projekata: održivosti razine zaposlenosti osoba s

invaliditetom, razvoja gospodarskih društava i profesionalne rehabilitacije.Sukladno tome slijedi tabelarni prikaz podataka o utrošenim sredstvima i efekatima, prema gore navedenim namjenama.

Isplata novčanih nadoknada i subvencija

Isplata novčanih nadoknada i subvencija vrši se kontinuirano na zahtjev korisnika prava, kao izravna zakonska obaveza Fonda u skladu s a članovima 51, 52. i 53. Zakona. U skladu sa nave-denim, slijedi tabelarni prikaz isplaćenih sredstava za 2011, 2012. i 2013. godinu zaključno sa 30. 06. 2013. godine i projekcijom do kraja 2013. godine. Do 30. 06. 2013. godine ukupno je isplaćeno 1.325.239,00 KM.

Tabela br. 3: Isplaćena sredstva po osnovu novčanih nadoknada i subvencija

Novčane nadoknade i subvencije Neto plate

2011 20122013

(01.01.2013- 30.06.2013.)

Ukupno

Novčani iznos 251.638,00 564.415,00 509.186,00 1.325.239,00

Projekcija 31.12.2013

1.200.000,00

Broj osoba cca 76 cca 170 cca 213

41 (Službene novine FBiH, br. 9/10)42 Pravilnik o raspoređivanju i raspodjeli sredstava Fonda broj: 01-02-2-790/13 od 11. 04. 2013. godine.

MI SMO TU



Grafikon br. 1: Pregled isplaćenih nadoknada po godinama sa projekcijom do kraja 2013. godine.

U ovom grafikonu je prikazan pregled isplaćenih nadoknada po godinama sa projekcijom do kraja 2013. godine (sa porastom broja društava i osoba, što je rezultat ostalih aktivnosti Fonda, rastu i iznosi za nadoknade).

Kroz isplatu novčanih nadoknada i subvencija osigurava se održivost razine uposlenosti osoba sa invaliditetom u društvima koja upošljavaju osobe sa invaliditetom pod posebnim uvjetima. U takva društva spadaju: gospodarska društva za upošljavanje OSI (10 društava), zaštitne radi-onice (4 društva), organizacije OSI (31 društvo) i osobe sa invaliditetom - samostalni poduzet-nici (79 društava). Ostala gospodarska društva još koriste mogućnost direktnog oslobađanja od plaćanja poreza i doprinosa43.

Kao uzroke porasta izdvojenih sredstava po godinama, te porasta broja osoba za koje poslo-davci ostvaruju ovo pravo, možemo izdvojiti: povećanje broja uposlenih OSI pod posebnim uvjetima, najviše uzrokovano dodjelom novčanog stimulansa od strane Fonda, aktivnosti Fonda na informiranju i stručnom savjetovanju, završetak prelaznog perioda u kojem su gos-podarska društva za upošljavanje OSI bila direktno oslobođena plaćanja poreza i doprinosa. Ukupan efekat se ogleda u povećanju broja uposlenih OSI, čija se održivost uposlenja podržava sredstvima Fonda.44

43 Ministarstvo financija je u srpnju 2012. godine izdalo mišljenje da bi sva gospodarska društva za upošljavanje OSI morala plaćati doprinose. Tek u srpnju 2013. godine izvršeno je usaglašavanje poreznih propisa, tako da od srpnja 2013. godine sva gospodarska društva moraju plaćati doprinose, a ne kao ranije - neka su plaćala i Fond im refundirao, a neka su koristila mehanizam direktnog oslobađanja. U tom kontekstu treba posmatrati i projekciju isplate nadoknada u 2013. godini.

44 Analitički pregledi isplata i rezultata po korisnicima dostavljaju se u financijskim izvještajima Fonda.

MI SMO TU


Dodjela novčanog stimulansa za novo upošljavanje osoba sa invaliditetom

U skladu sa članovima 48, 54. i 56. Zakona, novčani stimulansi su jednokratna nepovratna novčana davanja koja se uređuju ugovorom zaključenim između Fonda i poslodavca koji upo-šljava osobu sa invaliditetom, odnosno osobe koja se samoupošljava. Novčani stimulansi za novo upošljavanje OSI dodjeljuju se isključivo putem javnog poziva, te je u skladu s tim sači-njen tabelarni pregled po javnim pozivima. Novčani stimulans kao poticaj isključivo je nami-jenjen novom upošljavanju OSI. Pravo na novčani stimulans imaju svi poslodavci koji žele da uposle OSI, te OSI koje žele da pokrenu samostalnu djelatnost.

Tabela br. 4: Pregled stimulansa dodijeljenih za novo upošljavanje

Javni poziv/namjena

Decembar 2011.

April 2012.Novembar

2012.April 2013. Ukupno

Stimulansi 150.000,00 790.848,00 889.640,00 856.350,00 2.686.838,00

Broj osoba 30 83 90 82 285

Stimulans pr.društva

160.000,00 422.900,00 582.900,00

Broj osoba 16 56 72

Ukupno iznos 150.000,00 790.848,00 1.049.640,00 1.279.250,00 3.269.738,00

Ukupno osoba 30 83 106 138 357

Iz tabele br. 4. vidljivo je da su ukupna dodijeljena sredstva po ovom osnovu 3.269.738,00 KM, dok je ukupan broj novouposlenih osoba 357. Uočljiv je i porast broja uposlenih osoba sa svakim novim javnim pozivom. Prosječan iznos novčanog stimulansa po jednoj osobi je 10.000,00 KM za period upošljavanja od jedne godine.

Grafikon br. 2: Pregled novouposlenih osoba po javnim pozivima (konstantan rast)

MI SMO TU



U ovom grafikonu je jasno vidljiv konstantan rast broja novouposlenih osoba po javnim pozivima.

Financiranje i sufinanciranje programa/projekata, održivosti razine uposlenosti osoba sa invaliditetom, razvoja gospodarskih društava i profesionalne rehabilitacije

Sredstva Fonda raspoređena za financiranje i sufinanciranje programa i projekata raspodjeljuju se korisnicima putem javnog poziva i usmjeravaju se prema namjenama na 3 oblasti:

a) za financiranje i sufinanciranje programa/projekata za održavanje postojeće razine uposle-nostiosobasinvaliditetom;

b) za financiranje i sufinanciranje programa/projekata za razvoj postojećih gospodarskih dru-štava za upošljavanje osoba s invaliditetom i zaštitnih radionica, što podrazumijeva i novo upošljavanjeosobasainvaliditetom;i

c) za financiranje i sufinanciranje programa/projekata profesionalne rehabilitacije neuposle-nih osoba s invaliditetom.

Pravo na financiranje i sufinanciranje programa/projekata ostvarila su gospodarska društva za upošljavanje OSI, zaštitne radionice i ustanove za profesionalnu rehabilitaciju.

Pregled dodijeljenih sredstava za financiranje i sufinanciranje programa/projekata po javnim pozivima predstavljen je u donjem tabelarnom prikazu.

Tabela br. 5: Dodijeljena sredstva za financiranje i sufinanciranje programa/projekata po javnim pozivima

Javni pozivi/projekti

Održivost Razvoj Rehabilitacija Ukupan iznos

Decembar 2011. 553.075,00 132.800,00 164.125,00 850.000,00

April 2012. 400.000,00 499.152,87 294.810,00 1.193.962,87

Novembar 2012. 727.724,81 229.300,00 957.024,81

April 2013. 540.200,00 180.100,00 720.300,00

Ukupno 953.075,00 1.899.877,68 868.335,00 3.721.287,68

Napomena: Za dodjelu sredstava za financiranje i sufinanciranje programa i projekata, pro-jekti razvoja privrednih društava za mjesece novembar 2012. i april 2013. godine uključuju i novo zapošljavanje OSI.

Iz tabele br. 5. vidljivo je da su ukupna sredstva dodijeljena po ovom osnovu 3.721.287,68 KM. Navedenim sredstvima obuhvaćeno je 23 gospodarskih društava i zaštitnih radionica, sa uku-pno oko 200 zaposlenih OSI.

MI SMO TU


Tabela br. 6: Tabelarni prikaz i pregled radnih mjesta osoba sa invaliditetom po javnim pozivima.

Naziv radnog mjesta / Javni poziv

Prosinac 2011.

Travanj 2012.

Studeni 2012.

Travanj 2013.

Ukupan broj osoba

Prodavač 4 13 1 5 23

Higijeničar 7 4 5 16

Komercijalista 1 1

Administrativni poslovi 2 38 18 14 72

Programer 1 2 4 7

Pomoćni radnik 11 6 33 15 65

Finansijski poslovi 2 5 6 13

Vozač 3 1 1 5

Likvidator 1 1

Pravnik 1 5 3 9

Menadžer 2 2 1 5

Tapetar 1 1

Krojač 2 2

Autolimar 1 1

Telefonista 2 2

Arhitekt 1 1

Medicinski tehničar 1 1 2

Obućar 1 1

Socijalni radnik 1 1

Novinar 3 3

Limar 1 1

Građevinar 2 2

Čuvar 2 1 3

Fizioterapeut 8 1 1 10

Ugostiteljstvo 1 1

Konobar 3 3

Kuhar 1 2 3

Operater postrojenja 1 1

Grafički dizajner 1 3 4

Poljoprivrednik 5 6 14 25

Prof. sporta 1 1

Ukupno 30 83 90 82 285

MI SMO TU



Naziv radnog mjesta / Javni poziv

Prosinac 2011.

Travanj 2012.

Studeni 2012.

Travanj 2013.

Ukupan broj osoba

Stimulans privrednim društvima – javni poziv nov. 2012. i april 2013.

16 56 72

Ukupan broj osoba 357

U ovoj tabeli dat je prikaz najčešćih radnih mjesta na koja se upošljavaju osobe sa invaliditetom po javnim pozivima.

Grafikon br. 3: Pregled novčanih sredstava po vrstama projekata (povećava se učešće razvoja)

U ovom grafikonu je prikazan pregled novčanih sredstava po vrstama projekata u kojima se povećava učešće razvoja.

Efekti se ogledaju u sljedećem: ovim sredstvima osigurana je održivost nivoa uposlenosti OSI u gospodarskim društvima i zaštitnim radionicama, omogućeno efikasno djelovanje i poslova-nje korisnika sredstava na tržištu, osigurana likvidnost i solventnost gospodarskih društava i zaštitnih radionica, izvršen povoljan uticaj na poslovni rezultat u vidu povećanja dobiti ili sma-njenja gubitka, povećanja broja uposlenih, osigurana bolja tehničko-tehnološka opremljenost, što povećava produktivnost, te poboljšani uvjeti rada za OSI.

Tabela br. 7: Kumulativni prikaz svih dodijeljenih poticaja od Fonda

VRSTA POTICAJA IZNOS

Nadoknade i subvencije 1.325.239,00

Stimulansi 3.269.738,00

Programi i projekti 3.721.287,68

UKUPNO 8.316.264,68

MI SMO TU


U ovoj tabeli je dat prikaz svih do sada dodijeljenih poticaja, s tim da je Fond za profesionalnu rehabilitaciju i upošljavanje osoba sa invaliditetom počeo sa radom u martu 2011. godine.

Grafikon br. 4: Grafički prikaz dodijeljenih poticaja

Sve ostale aktivnosti vezano za osiguranje sredstava (posebno naplata doprinosa iz članova 18. i 19. Zakona) i za izvršavanje gore navedenih i drugih obaveza Fonda, te provođenje politike profesionalne rehabilitacije i upošljavanja, Fond je izvršavao potpuno samostalno.

U skladu sa navedenim postavljen je cilj - rast svih segmenata poslovanja Fonda.

Prezentirani podaci ukazuju na ostvarivanje postavljenog cilja. Dalje aktivnosti biće bazirane kako na povećanju daljeg rasta, tako i na poboljšanju kvaliteta pruženih usluga u oblasti profe-sionalne rehabilitacije i upošljavanja osoba sa invaliditetom.

Mogućnosti unaprjeđenja institucionalnih mehanizama i rješenja za zapošljavanje i samozapošljavanje OSI u FBiH

Fond samostalno ili u suradnji s drugim institucijama mora djelovati u sljedećim pravcima:

• uvođenjuevidencijaistatističkeobradepodataka;• podrškekorisnicimaiunaprjeđivanjaprofesionalnerehabilitacije;• osiguranjanamjenskogkorištenjasredstavaFonda;i• ostvarivanjeirazvojsaradnjesudrugamaiorganizacijamaOSI,poduzećimaiustanovama.

MI SMO TU



Uvođenje evidencija i statistička obrada podataka o osobama sa invaliditetom i poslodavcima koji zapošljavaju osobe sa invaliditetom

Uspostava i ažurno vođenje evidencija i statistička obrada i informatičko pohranjivanje poda-taka o osobama sa invaliditetom, kako o onima koje su nezaposlene, tako i o zaposlenim, te o poslodavcima koji zapošljavaju osobe sa invaliditetom, od velike su važnosti za uspješan rad Fonda u smislu racionalnog, efikasnog i pravičnog korištenja raspoloživih sredstava i dobrog planiranja aktivnosti. Obzirom da u FBiH i BiH ne postoje ovakve evidencije, odnosno odgo-varajuće baze podataka, ili ako i postoje, postoje u nekim rudimentarnim začecima, lokalno i parcijalno, Fond je u situaciji da u tom pogledu samostalno ili u saradnji sa drugim relevantnim institucijama, učini sopstvene korake. Pored potreba koje proizilaze iz same uloge i djelatnosti, na to ga u izvjesnom smislu obavezuje i sam Zakon i podzakonski akt o vođenju evidencija.

Neke aktivnosti u ovom pogledu su pokrenute tokom prethodne dvije godine, međutim, potrebno je u 2013. godini osigurati jedan efikasniji i sistematičniji pristup.

U tom cilju planiraju se sljedeće aktivnosti:

• Pristupitćeserazvrstavanjuisistematiziranjuinformacijaozaposlenimosobamasainva-liditetom i poslodavcima koji zapošljavaju osobe sa invaliditetom. Informacije postoje u Fondu, a dobijaju se kroz procedure ostvarivanja prava na novčanu nadoknadu, subvenciju i novčani stimulans, kao i za dodjelu sredstava za financiranje/sufinanciranje programa i projekata profesionalne rehabilitacije i zapošljavanja.

• Prikupljanje,razvrstavanje ipohranjivanje informacijaodkantonalnihslužbizapošljava-nja, centara za socijalni rad i organizacija koje okupljaju osobe sa invaliditetom o osobama koje imaju i ostvaruju pravo na profesionalnu rehabilitaciju, o nezaposlenim i zaposlenim osobama sa invaliditetom.

• Izradanovihevidencionihobrazacazaposlodavcekojizapošljavajuosobesainvaliditetomkoji bi se dostavljali elektronskim putem.

• Izradaodgovarajućihunificiranihobrazacazapohranjivanjeistatističkuobradupodatakao osobama sa invaliditetom i poslodavcima koji ove osobe zapošljavaju.

• IzradaradnogobrascaoosobamasainvaliditetomkojibisepredložioFederalnomzavodui kantonalnim službama zapošljavanja u cilju uspostavljana i vođenja standardiziranog oblika evidencije o nezaposlenim i zaposlenim osobama sa invaliditetom.

Podrška korisnicima, aktivnosti i mjere provođenja i unaprjeđivanja profesionalne rehabilitacije i zapošljavanja osoba sa invaliditetom

Provođenje politike unaprjeđivanja profesionalne rehabilitacije i zapošljavanja osoba sa inva-liditetom ostvaruje se kroz određene oblike podrške korisnicima sredstava Fonda. Korisnici Fonda su prije svega osobe sa invaliditetom, ustanove za profesionalnu rehabilitaciju, poslo-davci koji zapošljavaju osobe sa invaliditetom, gospodarska društva za zapošljavanje osoba sa invaliditetom i zaštitne radionice.

MI SMO TU


U cilju daljnjeg razvoja pomenutih aktivnosti i mjera, Fond planira:

• osiguranjeredovneisplatenovčanihnadoknadapoosnovuporezaidoprinosagospodar-skim društvima za zapošljavanje osoba sa invaliditetom i subvencija zaštitnim radionicama zazaposleneosobesainvaliditetom;

• izvršitiprocjenumogućnostinovogzapošljavanjaosobasainvaliditetomu2014.godini,uz primjenu mjere dodjele novčanog stimulansa poslodavcima, odnosno osobama sa inva-liditetom koja se samozapošljavaju kroz pokretanje samostalne djelatnosti i značajnije na ovajnačinpokušatiuticatinazapošljavanjeOSI;

• ocijenitimogućnostizaočuvanjezaposlenjaosobasainvaliditetomkojesuzaposlenenaodređeno vrijeme kroz zaključivanje novog ugovora o radu sa poslodavcima na određeni period ili na neodređeno vrijeme, te u tu svrhu raspisati jedan javni poziv u 2014. godini za raspodjelu sredstava za financiranje/sufinanciranje programa/projekata za održivu zapo-slenostosobasainvaliditetom;

• raspisivanjedvaredovnajavnapozivazafinanciranje/sufinanciranjeprogramaiprojekatarazvojagospodarskihdruštavazazapošljavanjeosobasainvaliditetom;

• raspisivanjedvaredovnajavnapozivazafinanciranje/sufinanciranjeprogramaiprojekataprofesionalne rehabilitacije i radnog osposobljavanja nezaposlenih osoba sa invaliditetom uciljupovećanjanjihovekonkurentnostinatržišturada;

• Fondće,usaradnjisaFederalnimministarstvomzaradisocijalnupolitiku,pokrenutiraz-matranje pitanja osnivanja ustanova za profesionalnu rehabilitaciju osoba sa invaliditetom na nivou kantona/županija i Federacije BiH, koje bi obavljale aktivnosti procjene preostale radne sposobnosti, prekvalifikacije i dokvalifikacije osoba sa invaliditetom, za što postoji realna potreba.

Osiguranje namjenskog korištenja sredstava Fonda

Fond ima zakonsku obavezu i odgovornost da osigura namjenski utrošak sredstava koja se dodjeljuju korisnicima po svim osnovima (novčana nadoknada i subvencije, dodjela novčanog stimulansa, financiranje/sufinanciranje programa i projekata, financiranje ustanova). Stoga se provođenju aktivnosti razvoja nadzora provedbe projekata i kontrole namjenskog utroška dodijeljenih sredstava korisnicima, kao važne komponente rada Fonda, mora posvetiti posebna pažnja i značaj.

U tom cilju se planiraju sljedeće aktivnosti:

• uspostavaposebnogsektorazanadzornamjenskogutroškasredstavaodstranekorisnika,dobijenihposvimosnovama;

• kontinuiranoisistematičnostručnopraćenjeiprovjeračinjenicakojesuosnovzaostva-rivanje prava na isplatu novčanih nadoknada i subvencija, a koje se navode i dokazuju u zahtjevimazaisplatu;

• stručnaanalizaiprovjeraizvještajaonamjenskomutroškusredstavadodijeljenihpoosnovunovčanogstimulansazanovozapošljavanjeosobasainvaliditetom;

• stručnaanalizainadzorizvještajaustanovazaprofesionalnurehabilitaciju,gospodarskihdruštava za zapošljavanje osoba s invaliditetom i zaštitnih radionica o implementaciji pro-grama/projekatainamjenskomkorištenjusredstavadodijeljenihpojavnimpozivima;

MI SMO TU



• organizovati neposredne provjere poslodavaca koji su zaposlili osobe sa invaliditetom isamostalnih poduzetnika (osoba s invaliditetom), kojima su dodijeljena sredstva novčanog stimulansa za novo zapošljavanje, odnosno samozapošljavanje, a za koje postoje osnovane sumnjedaneizvršavajusvojeobavezeuskladusaugovoromkojisupotpisalisaFondom;

• provestipostupakutvrđivanjaodgovornostiiizricanjakaznenihmjerapremakorisnicimakoji su nenamjenski utrošili sredstva dobijena po osnovu novčanog stimulansa i financira-nja/ sufinanciranja programa i projekata, a u skladu sa Zakonom i zaključenim ugovorom.

Ostvarivanje i razvoj saradnje s udrugama i organizacijama OSI, poduzećima i ustanovama

Obzirom da je ostvarivanje dobre saradnje između Fonda i svih drugih društava koja imaju odgovarajuću ulogu u provođenju politike unaprjeđivanja profesionalne rehabilitacije i zapo-šljavanja osoba s invaliditetom preduvjet za postizanje očekivanih rezultata u ovoj oblasti, Fond će radi unaprjeđenja ove suradnje provoditi sljedeće aktivnosti:

• održavati kontinuiranu saradnju sa nadležnim federalnim i kantonalnim/županijskimministarstvima,federalnimzavodomikantonalnimslužbamazapošljavanja;

• unaprijeditikontinuiranusaradnjusaVijećemorganizacijaosobasainvaliditetomuFBiH,savezima i udruženjima osoba sa invaliditetom na svim nivoima – razmjena informacija i ideja;

• njegovatiirazvijatisaradnjusagospodarskimdruštvima,zaštitnimradionicamaiustano-vama za profesionalnu rehabilitaciju u cilju boljeg planiranja aktivnosti Fonda, bolje pri-premeiimplementacijeprogramaiprojekataprofesionalnerehabilitacijeizapošljavanja;

• sudjelovatinakonferencijama,okruglimstolovima,radionicamaiseminarimanakojimasebudurazmatralapitanjaprofesionalnerehabilitacijeizapošljavanjaosobasinvaliditetom;

• razvijatisaradnjusaFondomzaprofesionalnurehabilitacijuizapošljavanjeinvalidaRepu-blike Srpske i srodnim ustanovama iz okruženja i iz zemalja EU. Ostvarivati razmjenu informacija i ideja, organizovati uzajamne radne posjete, sudjelovati u pripremi i imple-mentaciji zajedničkih projekata itd.

Zaključci i preporuke za unaprjeđenje politika u FBiH

• Prikupljanje,razvrstavanje ipohranjivanje informacijaodkantonalnihslužbizapošljava-nja, centara za socijalni rad i organizacija koje okupljaju osobe sa invaliditetom o osobama koje imaju i ostvaruju pravo na profesionalnu rehabilitaciju, o nezaposlenim i zaposlenim osobama sa invaliditetom.

• Uspostava i ažurno vođenje evidencija i statistička obrada i informatičkopohranjivanjepodataka o osobama sa invaliditetom, kako o onima koje su nezaposlene, tako i o zapo-slenim, te o poslodavcima koji zapošljavaju osobe sa invaliditetom su od velike važnosti za uspješan rad Fonda u smislu racionalnog, efikasnog i pravičnog korištenja raspoloživih sredstava i dobrog planiranja budućih aktivnosti.

• Fondće,usaradnjisaFederalnimministarstvomzaradisocijalnupolitiku,pokrenutiraz-matranje pitanja osnivanja ustanova za profesionalnu rehabilitaciju osoba sa invaliditetom

MI SMO TU


na nivou kantona/županija i Federacije BiH, koje bi obavljale aktivnosti procjene preostale radne sposobnosti, prekvalifikacije i dokvalifikacije osoba sa invaliditetom.

• Institucionalizirati kontinuiranu saradnju sa gospodarskim društvima, zaštitnim radio-nicama i ustanovama za profesionalnu rehabilitaciju u cilju boljeg planiranja aktivnosti Fonda, bolje pripreme i implementacije programa i projekata profesionalne rehabilitacije i zapošljavanja.

• UnaprjeđivatisaradnjusaVijećemorganizacijaosobasainvaliditetomuFBiH,suradnjuproširiti i ostvariti i sa savezima i udruženjima osoba sa invaliditetom na nižim nivoima.

• Razviti saradnju sa FondomRepublike Srpske i srodnim ustanovama iz okruženja i izzemalja EU. Ostvarivati razmjenu informacija i ideja, organizovati uzajamne radne posjete, sudjelovati u pripremi i implementaciji zajedničkih projekata itd.

• NačinitiizmjeneidopuneZakonaoprofesionalnojrehabilitacijiizapošljavanjuosobasainvaliditetom i prilagoditi ga vremenu i potrebama.

• Putemsredstavainformisanjakrozspecijalneemisije,prilogeikampanjeukazatinapoložajOSI, a posebice ukazivati na mogućnosti njihovog ravnopravnog sudjelovanja u radnom procesu.

• U izuzetnosloženomdržavnomustrojupokušatikrovnimzakonimaosiguratiprimjenukonvencija, strategija i politika i tako doći do jednakih standarda za OSI na svim prosto-rima BiH.

MI SMO TU



Izvori:

• Zakonoprofesionalnojrehabilitaciji,osposobljavanjuizapošljavanjuosobasainvalidite-tom(“SlužbenenovineFederacijeBiH”br.9/10);

• OdlukeoosnivanjuFondazaprofesionalnurehabilitacijuizapošljavanjeosobasainvalidi-tetomFBiH(“SlužbenenovineFederacijeBiH”,br.48/10),od09.08.2010.godine;

• StatutFondazaprofesionalnurehabilitacijuizapošljavanjeosobasainvaliditetomFBiH(“SlužbenenovineFederacijeBiH”br.28/11);

• Pravilniko raspoređivanju i raspodjeli sredstavaFondapremanamjenama ikorisnicimabroj:01-02-2-2444/13;

• PlanradaFondazaprofesionalnurehabilitacijuizapošljavanjeosobasainvaliditetomza2013.godinubr.01-02-4-794/13od11.04.2013.godine;

• IzvješćeoraduFondazaprofesionalnurehabilitacijuizapošljavanjeosobasainvaliditetomza2012.godinubr.01-02-4-660/13od28.03.2013.godine;

• Financijskoizvješćezaperiodod01.01.do30.06.2013.godinebr.01-02-4-2451/13od04.10.2013.godine;

• IzvještajoizvršenjuFinancijskogplanaza2012.godinu,br.01-02-4-550/13;• IzvještajoraduFederalnogzavodazazapošljavanjeza2012.godinu;• PrijedlogizmjenaidopunaZakonaoprofesionalnojrehabilitaciji,osposobljavanjuizapo-

šljavanjuosobasainvaliditetom;• Pravilnikosadržajuinačinuprovođenjanadzoranadzakonitošćurada,općihakataistruč-

nog rada ustanova, gospodarskih društava, zaštitnih radionica i radnog centra od Federal-nog ministarstva rada i socijalne politike (“Službene novine Federacije BiH”, br. 21/11), od 25.04.2011.godine;

• Pravilnikoradnimmjestimaiposlovimanakojimaseprizapošljavanjuujavnomsektorudaje prednost osobama sa 100% invaliditetom od Federalnog ministarstva rada i socijalne politike(“SlužbenenovineFederacijeBiH”,br.21/11),od25.04.2011.godine;

• Pravilnikobližimuvjetimaupogleduprostora,opreme i stručne spremezaposlenikauradnim centrima od Federalnog ministarstva rada i socijalne politike (“Službene novine FederacijeBiH”,br.21/11),od25.04.2011.godine;

• PravilnikosadržajuinačinuvođenjaevidencijazaposlenihosobasinvaliditetomodFede-ralnog ministarstva rada i socijalne politike (“Službene novine Federacije BiH”, br. 21/11), od 25. 04. 2011. godine.


Сандра Тркуља

АНАЛИЗА СТАЊА СВИХ ОСОБА СА ИНВАЛИДИТЕТОМ И МОГУЋНОСТИ ЊИХОВОГ ЗАПОШЉАВАЊА И

САМОЗАПОШЉАВАЊА – из перспективе Фонда за професионалну рехабилитацију и запошљавање

инвалида Републике Српске –

Увод

Право на рад је једно од основних људских права које гарантују и штите кључни међународни документи, а који полазе од принципа да сваки човјек има урођена, једнака, неотуђива и универзална права која произилазе из достојанства свих људских бића.

С обзиром да нису објелодањени резултати пописа становишта у Босни и Херцеговини 2013. године, још увијек није познат тачан број становника у Републици Српској. Претпоставља се да на подручју Републике Српске живи око 1,4 милиона становника. Ратна дешавања у периоду 1991-1995. године су, између осталог, резултирала великим бројем лица са инвалидитетом. Из разлога непостојања квалитетне евиденције, претпоставке о броју лица са инвалидитетом су нереалне и нетачне, али у оваквим околностима, уважавајући податке који су нам доступни и процјене многобројних удружења лица са инвалидитетом, претпоставља се да на подручју Републике Српске живи око 70.000 лица са инвалидитетом. Највећи број лица са инвалидитетом чине ратни-војни инвалиди и процјењује се да ову популацију сачињава око 45.000 лица.

Непостојање адекватне анализе, односно статистичких података, увелико отежава изналажење адекватних смјерница за покушај рјешавања проблематике ових лица. Законска регулатива није на једном мјесту обухватила сва права лица са инвалидитетом. Интерес за регулисање питања лица са инвалидитетом показале су организације које окупљају ова лица и које су у више наврата тражиле од надлежних органа доношење Закона којим би се права из области запошљавања уредила на адекватан начин.

Новембра 2004. године донешен је Закон о професионалној рехабилитацији, оспособљавању и запошљавању инвалида. Измјене Закона су вршене 2006. и 2009. године, а нови Закон je донешен 2012. године. Важећи законски оквир је објављен у “Службеном гласнику Републике Српске” бр. 37/12.

По усвајању законских рјешења која регулишу област запошљавања лица са инвалидитетом, у новембру 2005. године почео је са радом Фонд за професионалну рехабилитацију и запошљавање инвалида.

MI SMO TU



Преглед стања и положаја особа са инвалидитетом (ОСИ) из перспективе Фонда за професионалну рехабилитацију и запошљавање инвалида Републике Српске

У осмогодишњем раду Фонда, констатовано је да постоје значајне разлике како у третману, тако и у правима лица са инвалидитетом, посматрано из угла настанка инвалидитета. Ратни-војни инвалиди, мирнодопски војни инвалиди и цивилне жртве рата своја права остварују у складу са Законом о правима бораца и ратних војних инвалида, док лица чији је инвалидитет настао из других околности своја права проналазе у Закону о социјалној заштити. Законом о професионалној рехабилитацији, оспособљавању и запошљавању инвалида, којим је дефинисано право на запошљавање лица са инвалидитетом, не постоји дискриминација лица са инвалидитетом у вези са обликом и настанком њиховог инвалидитета. Једнака права имају сва лица са инвалидитетом чији je инвалидитет прописан овим Законом. Савези удружења лица са инвалидитетом Републике Српске су удружени у кровну организацију КООИРС (Координациони одбор инвалидских организација Републике Српске).

Током 2006. године, Фонд је настојао контактирати све савезе удружења лица са инвалидитетом како бисмо располагали са конкретним бројем лица са инвалидитетом, њиховом преосталом способношћу за рад и осталим параметрима који би послужили у дефинисању стратегије запошљавања лица са инвалидитетом. Путем ових контаката, установљено је да је само дјелимичан број лица са инвалидитетом евидентиран код својих удружења која обухватају њихов облик инвалидности.

Нарочита проблематика је изражена код популације руралног становништва. Географска удаљеност ових лица је практично резултирала и удаљеношћу од информација из многих законских регулатива путем којих би остварили нека од својих права. Ратни-војни инвалиди се не морају водити на евиденцији Завода за запошљавање Републике Српске да би остваривали право на здравствену заштиту. Ова законска одредба, са једне стране, олакшава овим лицима јер не морају једном мјесечно да се јављају на евиденцију Завода, како би им права континуирано текла. Међутим, с друге стране, ова чињеница не даје тачне податке о броју незапослених лица са инвалидитетом.

MI SMO TU


Дијаграм незапослених лица са инвалидитетом, према евиденцији Завода за запошљавање Републике Српске, на дан 14. новембар 2013. године:

Према подацима представљеним у дијаграму, видљив је пад броја незапослених лица у посматраном периоду, паралелно са почетком рада Фонда, односно примјене Закона о професионалној рехабилитацији, оспособљавању и запошљавању инвалида.

MI SMO TU



Табела бр: 145

Година Број незапослених лица са инвалидитетом

септембар 2005. 5.291









Значајно умањен број незапослених лица са инвалидитетом на евиденцији Завода није само резултат запошљавања ове популације, већ је резултат стицања статуса пензионисаног лица, брисање са евиденције Завода, као и резултат осталих демографских фактора.

Управо приказом овог дијаграма, односно података у дијаграму, видљив је несразмјер између претпостављеног броја лица са инвалидитетом у Републици Српској у односу на број незапослених лица која се воде на eвиденцији.

Пратећи ове податке, извео би се закључак да је од претпостављених 70.000 лица са инвалидитетом, око 67.000 економски збринуто, запошљавањем или пензионисањем, што се у пракси показало као нетачно.

Ратни-војни инвалиди који примају надокнаду инвалиднину, су на неки начин економски снажнији од осталих лица са инвалидитетом. Примања лица која су “нератни” инвалиди, огледаjу се у надокнади коју примају од Центра за социјални рад локалне заједнице којој припадају и исплаћују се у висини од 82,00 КМ. У времену када је према подацима Савеза синдиката Републике Српске објављена информација да је потрошачка корпа за мјесец август 2013. године износила 1.785,78 КМ, јасно је да су ова лица приморана да раде, уколико им то дозвољава преостала радна способност. Могло би се рећи да се у оваквој ситуацији, право на рад, као основно људско право, не може третирати као опција, него као једина могућност егзистенције.

Велики број незапослених лица у Републици Српској је посљедица лоше друштвено-економске ситуације. Лица са инвалидитетом спадају у маргиналне социјалне групе, те је јасно да се на отвореном тржишту рада веома тешко запошљавају, како из свеопштих друштвених разлога, тако и због неоснованих предрасуда.

45 Због момента писања овог текста узет је мјесец септембар како би се евидентирала компарација у кључном моменту периода 2005-2013. године.

MI SMO TU


Закон о професионалној рехабилитацији, оспособљавању и запошљавању инвалида нуди низ законских олакшица и стимуланса, како послодавцима који запошљавају лица са инвалидитетом, тако и самим лицима са инвалидитетом у процесу самозапошљавања. Вјерујемо да ће се на овај начин умањити предрасуде које постоје о радној способности лица са инвалидитетом, те да ће послодавци, уочавајући економске користи које им нуди овај Закон, направити искорак и кренути у значајније запошљавање лица са инвалидитетом.

Права и могућности запошљавања и самозапошљавања свих ОСИ у Републици Српској

Право на запошљавање лица са инвалидитетом не даје само економску, односно егзистенцијалну корист лицу, већ је значајно и као фактор социјалне укључености у друштво.

Право на рад подразумијева право на слободан избор запослења, гдје се запошљавање јавља као основни начин социјалног укључивања лица са инвалидитетом у све друштвене токове. Укључивање у рад ових лица, поред личне економске и социјалне користи, доноси и корист за друштво. Запошљавањем ових лица смањују се социјална давања, оснажују се њихове породице које се, захваљујући њиховом запошљавању, могу вратити у нормалне животне токове.

Законом о професионалној рехабилитацији, оспособљавању и запошљавању инвалида дефинисано је да је обавезно запошљавање инвалида у републичким органима управе, органима локалне самоуправе, органима правосуђа, јавним установама и фондовима, те јавним предузећима која нису основана за запошљавање инвалида у складу са овим Законом, да на сваких 16 запослених запосле једно лице са инвалидитетом. Уколико ове институције не испуњавају наведену обавезу, дужне су обрачунавати и уплаћивати посебан допринос 0,2% на бруто плате свих запослених. Управо ова средстава се акумулирају у Фонд за професионалну рехабилитацију.

Приватни сектор је регулисан на сличан начин: наиме, у приватном сектору законодавац није могао наметнути обавезу послодавцима да морају запошљавати лица са инвалидитетом, те је дефинисано да приватни послодавци могу запошљавати инвалиде и тиме остваривати одређене олакшице, односно повластице. Послодавац који на 16 запослених има запослено лице са инвалидитетом, нема обавезу уплате посебног доприноса која је за овај сектор дефинисана по стопи од 0,1% на бруто плате свих запослених. Овим Законом онемогућена је било каква дискриминација по питању запошљавања. Иста права имају и “ратни” и “нератни” инвалиди.

Закон обухвата лица са најмање 40% инвалидности, а углавном је инвалидност ратних- војних инвалида оцијењена на овај начин, затим лица са најмање 70% тјелесног оштећења, а трећа категорија инвалида коју обухвата овај Закон су лица са лаком и лица са умјереном менталном ретардацијом.

Битно је напоменути да се ратним-војним инвалидима, заснивањем радног односа, не укида право на инвалиднину. Фонд не врши директно запошљавање инвалида код послодаваца. Фонд финансијски посредује између инвалида и послодавца.

MI SMO TU



Стимуланси које омогућава Закон о професионалној рехабилитацији, оспособљавању и запошљавању инвалида у Републици Српској

Запошљавањем лица са инвалидитетом стичу се права на одређене стимулансе које финансира Фонд:

• државнисектор јеослобођенобавезеплаћањапосебногдоприноса(0,2%набрутоплате запослених) уколико је према квоти запослио лице са инвалидитетом (на 16 запослених1запосленолицесаинвалидитетом);

• приватнисекторјетакођеослобођенобавезеплаћањапосебногдоприноса(0,1%набруто плате запослених) уколико је према квоти запослио лице са инвалидитетом (на 16запослених1запосленолицесаинвалидитетом);

• запошљавање, односно самозапошљавање лица са инвалидитетом (у приватномсектору) омогућава послодавцу, односно инвалиду, право на новчани стимуланс који се огледа у иницијалним средствима за опремање радног мјеста на којем ће радити инвалид,односнозаприлагођавањерадногмјеста;

• повратуплаћенихдоприносајенајзначајнијистимуланскојиомогућаваовајЗакон,јер је поврат доприноса континуирано примање послодавца, односно инвалида у значајном износу – свих уплаћених обавезних доприноса на плату лица са инвалидитетом;и

• преквалификацијалицасаинвалидитетом,уколикојепослодавацисказаопотребузазапошљавањем лица, при чему лице нема адекватно занимање.

Додатни стимуланси за предузећа са статусом “предузећа за запошљавање инвалида”

Предузећа која у свом саставу запослених имају преко 51% запослених лица са инвалидитетом стичу статус предузећа за запошљавање инвалида. Поред претходно наведених стимуланса који се односе на предузећа приватног сектора, додатни стимуланси за предузећа за запошљавање инвалида су сљедећи:

• електричнаенергијасеобрачунавапотарифизадомаћинство;• свекомуналнеуслугесеобрачунавајупотарифизадомаћинство;и• телефонскеуслугесеобрачунавајупотарифизадомаћинство.Државни сектор је обавезан 20% својих потреба подмиривати од ових предузећа.

Лица са инвалидитетом, која из неких разлога не могу регистровати властиту дјелатност или се запослити код послодавца, могу користити стимуланс “економска подршка” који се огледа у једнократном давању, путем припадајућег удружења, за набавку сточног фонда, пољопривредних машина и слично. Овај стимуланс се превасходно додјељује лицима настањеним у руралним подручјима Републике Српске.

MI SMO TU


Анализа добре праксе Фонда за професионалну рехабилитацију и запошљавање инвалида Републике Српске

Фонд за професионалну рехабилитацију и запошљавање инвалида Републике Српске почео је са радом 01. новембра 2005. године.

У самом почетку, Фонд је доста напора уложио у информисање послодаваца о почетку примјене Закона о професионалној рехабилитацији, оспособљавању и запошљавању инвалида. Указивано је на обавезу плаћања посебног доприноса, односно на обавезу запошљавања лица са инвалидитетом. Послодавци су ову обавезу доста тешко прихватили.

По пуњењу буџета, у 2006. години се почело са исплатама поврата уплаћених доприноса послодавцима који запошљавају лица са инвалидитетом. Током 2007. године Фонд је објавио први Јавни позив послодавцима за запошљавање незапослених инвалида и исплатом новчаног стимуланса. У првим годинама рада, ова два стимуланса су исплаћивана у приближно једнаким износима на годишњем нивоу, међутим, с временом се много више средстава трошило на име поврата уплаћених доприноса у односу на новчани стимуланс за опремање радног мјеста.

Подаци о броју лица са инвалидитетом за која је финансирано опремање радних мјеста приказани су у сљедећој табели:

Табела број: 2 Запослена лица са инвалидитетом

Ред. бр. Пословна година Број запослених инвалида

1 2007 113

2 2008 255

3 2009 224

4 2010 188

5 2011 220

6 2012 275

7 2013 82

укупно 1.357

Чињеница да Фонд, непосредно по запошљавању лица са инвалидитетом, са послодавцем склапа Уговор о међусобним правима и обавезама за новчани стимуланс, те по даљњем току рада лица са инвалидитетом врши и исплату поврата уплаћених доприноса за запослено лице, није априори гаранција да ће лице са инвалидитетом остати у радном односу и по истеку уговорене обавезе од двије године.

MI SMO TU



Досадашња пракса је показала да послодавци тек у половичном обиму задржавају лице са инвалидитетом у радном односу и након двије године послије потписивања Уговора. Разлози су вишеструки, при чему се као први разлог може узети свеопшти економски статус привреде, гдје су евидентна многа затварања радњи и предузећа због немогућности опстанка на тржишту.

Много значајнији стимуланс послодавцима који запошљавају лица са инвалидитетом је поврат уплаћених доприноса. Фонд врши поврат уплаћених доприноса послодавцу на мјесечном или тромјесечном нивоу. Најнижа дозвољенa плата у Републици Српској износи 370,00 КМ, при чему су доприноси на ову плату 202,49 КМ. Исплата поврата доприноса послодавцима је континуиран финансијски стимуланс. У протеклом периоду, закључно са октобром 2013. године, Фонду се обратило 1.050 послодаваца за овај стимуланс. На овај начин се осигурава рад за око 1.150 лица са инвалидитетом, што је веома значајно – задржати постојећи број запослених лица са инвалидитетом.

Током 2013. године, Фонду се обратило 115 нових корисника права на поврат доприноса. У контактима са тим послодавцима установљено је да до момента јављања Фонду нису били упознати са могућностима које нуди Закон. Примјетне су и злоупотребе у виду енормног повећања плата лицима са инвалидитетом у односу на остале запослене на истим радним мјестима.

Лица са инвалидитетом, која своју дјелатност обављају у склопу породичне дјелатности, углавном задржавају дјелатност, опстају, раде користећи стимулансе које им даје Фонд. Међутим, највеће ефекте у опстанку на тржишту показују предузећа за запошљавање инвалида. Већина ових предузећа је регистрована путем иницијативе борачких организација, у доброј сарадњи са локалним заједницама.

Предузеће за запошљавање инвалида “Патриот” д.о.о. из Бијељине је предузеће које запошљава највећи број лица са инвалидитетом на подручју Републике Српске.

“Патриот” Бијељина

Предузеће за запошљавање инвалида “ПАТРИОТ” д.о.о. Бијељина, основано је 2001. године. Дјелатност Предузећа је услужног карактера. Баве се наплатом паркинга, одржавањем зелених површина, санацијом канала, помоћним пословима у општој болници “Свети Врачеви” у Бијељини. Послове које обављају добијају учешћем на тендерима које расписује локална заједница.

Први пут су се јавили Фонду у јануару 2006. године, са захтјевом за поврат уплаћених доприноса за 2005. годину. Од укупно 20 запослених, 15 запослених су била лица са инвалидитетом. Фонд је исплатио први поврат доприноса за новембар и децембар 2005. године (у складу са почетком рада Фонда).

Од првенствено 15 запослених радника, током ових 7 година успостављеног финансирања овог предузећа од стране Фонда, евидентан је пораст запослених. Током 2012. године, број запослених инвалида за које је Фонд вршио поврат кретао се до 36 запослених инвалида (са сезонским радницима).

Предузеће “Патриот” има статус предузећа за запошљавање инвалида и свакако је предузеће са највећим бројем запослених инвалида у Републици Српској (према евиденцији Фонда).

MI SMO TU


Као најперспективнијем предузећу за запошљавање инвалида у Републици Српској омогућена је сарадња овог предузећа и Фондације за социјално укључивање у Босни и Херцеговини, кроз имплементацију пројекта под називом “Одржавање зелених површина”. Вриједност пројекта је 50.000,00 КМ. Овим пројектом остварено је запошљавање 5 нових радника, особа са инвалидитетом. Средства су намјенски утрошена за набавку основних средстава за рад. Период имплементације пројекта био је 01. 07-31. 12. 2013. године.

Овај вид сарадње односно финансирања предузећа је веома значајан, јер се набавком неопходне опреме за рад пружа могућност повећања броја стално запослених лица. На овај начин, у циљу одржавања и повећања броја запослених, финансијску подршку предузећу дају: локална заједница, Фонд за професионалну рехабилитацију и запошљавање инвалида и Фондацијa за социјално укључивање у Босни и Херцеговини, чије сједиште је у Сарајеву.

Могућности за унапређење институционалних механизама и рјешења за запошљавање и самозапошљавање ОСИ у Републици Српској

Свакој одлуци претходи квалитетна анализа. Полазећи од пословне идеје, која мора бити квалитетна, оправдана, мјерљива, лица са инвалидитетом би требала проћи сам процес едукације. Већина пословних идеја, којe су за циљ ималe само изузимање средстава од Фонда, у нади да је то довољно за опстанак на тржишту, показала се као неуспјешна. Стимулативна средства, која исплаћује Фонд, треба усмјерити као подршку за повећање конкурентности на тржишту.

Фонд акумулира средства од посебног доприноса, којима финансира запошљавање и самозапошљавање лица са инвалидитетом. Висина новчаних стимуланса, као иницијалних средстава послодавцима и лицима са инвалидитетом, уређује се у складу са оствареним приливом. У протеклом периоду, просјечна висина новчаног стимуланса износила је око 2.500,00 КМ, што не може у цијелости омогућити набавку неопходне опреме за рад. С обзиром да се ради о бесповратним средствима, овај износ се не може сматрати занемарљивим. Неопходна је јача финансијска дисциплина како би сви послодавци извршавали своју законску обавезу. У настојањима да се побољша прилив средстава у Фонд, константна је сарадња између Фонда и Пореске управе Републике Српске, која је надлежна за контролу уплате посебног доприноса.

Израз “Информација је капитал” свакако би се могао примијенити у нашем случају. Неинформисаност послодаваца о могућностима које им нуди Закон о професионалној рехабилитацији, оспособљавању и запошљавању инвалида је деградирајућа за лица са инвалидитетом у Републици Српској. Фонд је у више наврата, у многобројним општинама Републике Српске, организовао округле столове на теме запошљавања лица са инвалидитетом, настојећи да на овај начин информише и послодавце и инвалиде. При свакој оваквој манифестацији, информације послодавцима о одржавању округлих столова, упућиване су путем локалних медија, уније послодаваца,

MI SMO TU



директним позивима, међутим заинтересованост је врло често била поражавајућа. У сарадњи са стручним часописом у издању Савеза рачуновођа и ревизора Републике Српске “Финрар” објављиване су неке од законских обавеза послодаваца.

Неопходна је боља информисаност. Мишљења смо да се највећи ефекат, у смислу запошљавања, постиже када је лице са инвалидитетом упознато са могућностима које пружа Закон. Информисаност ових лица је могуће адекватно провести путем надлежних удружења, односно савеза.

Сарадња невладиног сектора са крајњим корисницима – лицима са инвалидитетом показала се као веома значајан подстицај овим лицима. У поступку набавке опреме путем пројеката довољна је информација овим лицима да Фонд врши поврат доприноса, што ће им омогућити наставак обављања комерцијалне дјелатности.

Напредак у запошљавању лица са инвалидитетом огледа се у информисаности страних инвеститора. У презентацији економских потенцијала Републике Српске свакако би требало уврстити и ове стимулансе који послодавца афирмишу за пријем лица са инвалидитетом у радни однос.

Фонд је финансирао израду “Каталога радних мјеста за лица са инвалидитетом”. У припреми овог каталога учествовали су: • КоординациониодборинвалидскихорганизацијаРепубликеСрпске;• ФондзапрофесионалнурехабилитацијуизапошљавањеинвалидаРепубликеСрпске;• Министарстворадаиборачко-инвалидскезаштитеВладеРепубликеСрпске;• УнијaудружењапослодавацаРепубликеСрпске.У каталогу су презентована радна мјеста која могу да обављају лица са инвалидитетом и то у оквиру 14 дјелатности: 1. машинствоиобрадаметала;2. грађевинарство;3. шумарствоипрерададрвета;4. електротехника;5. текстилнаиндустријаикожарство;6. здравство;7. трговина;8. угоститељствоитуризам;9. козметика;10. административнипослови;11. пољопривредаипрерадахране;12. графичкеуслуге;13. занати;14. остале дјелатности.Радна мјеста у оквиру сваке од наведених дјелатности наведена су са описом послова и врстом инвалидитета лица која могу да обављају те послове. Овај каталог може да

MI SMO TU


послужи и инвалидима као смјерница којим дјелатностима могу да се баве, као и послодавцима да у склопу своје систематизације уврсте радна мјеста на којима могу да раде ова лица. Каталог је доступан код свих учесника израде.

Закључци и препоруке за унапређење политика у Републици Српској

Неинформисаност је основни проблем. Неопходно је извршити што бољу информисаност лица са инвалидитетом о правима и могућностима које им нуди Закон о професионалној рехабилитацији. Све информације треба да теку преко удружења ка инвалидима.

Фонд успјешно одржава финансијски баланс између прихода и расхода. Повећање броја корисника права на поврат доприноса упућује на потребу измјене постојеће законске регулативе у смислу повећања стопе посебног доприноса за послодавце који не запошљавају лица са инвалидитетом према прописаној квоти (на 16 запослених 1 лице са инвалидитетом), како би се обезбиједила већа средства, сразмјерна потребама. О овим измјенама информисано је ресорно Министарство рада и борачко-инвалидске заштите Републике Српске, те се у наредном периоду очекује рјешавање ове теме.

Пореска управа Републике Српске проводи појачану финансијску дисциплину да би се послодавци који не измирују обавезу плаћања посебног доприноса одазвали овој законској одредби. Неопходна је појачана контрола.

Интензивнија сарадња невладиног сектора са Фондом може да допринесе развоју запошљавања лица са инвалидитетом.

Привлачење страних инвеститора би било значајно рјешење за запошљавање лица са инвалидитетом.

Потребно је пробудити свијест код послодаваца о могућностима лица са инвалидитетом да обављају одређене радне задатке, одбацити предрасуде, размотрити стимулансе које доноси овај Закон, указати на бољу конкурентност на тржишту, а све у циљу динамичнијег запошљавања лица са инвалидитетом.

MI SMO TU



Извори:

• Законопрофесионалнојрехабилитацији,оспособљавањуизапошљавањуинвалида,СлужбениГласникРепубликеСрпскеброј:37/12;

• База податакаФонда за професионалну рехабилитацију и запошљавање инвалидаРепубликеСрпске;

• Каталог радних мјеста за лица са инвалидитетом, Бања Лука 2012, у издању:КООИРС-а, Фонда, Министарства рада и борачко инвалидске заштите и Уније удружењапослодавацаРепубликеСрпске;

• http://www.zzzrs.net/index.php/statistika/

MI SMO TU


Bilješka o autorima/icama

Elvira BEŠLIJA rođena je 06. 07. 1953. godine u Sarajevu. Pored svog profesionalnog anga-žmana u Savezu paraplegičara i oboljelih od dječije paralize Federacije BiH, jedan je od osni-vača Unije paraplegičara i oboljelih od dječije paralize BiH, predsjednica Vijeća za osobe sa invaliditetom BiH (koje je formiralo Vijeće Ministara BiH), predsjednica Vijeća organizacija osoba sa invaliditetom Federacije BiH i član Savjetodavnog odbora FBiH u okviru projekta “Podrška razvoju politike u oblasti invalidnosti u BiH” od 2006. godine. Bila je angažovana kao konsultant u dijelu izrade “Strategije za izjednačavanje mogućnosti za osobe sa invali-ditetom u FBiH” i kao trener u provedbi Akcionog plana za ostvarivanje ciljeva Strategije u oblasti invalidnosti FBiH za oblast “Popis potreba osoba sa invaliditetom i postojećih resursa zajednice”. Direktnim angažmanom utjecala na promjenu propisa u oblasti zdravstvenog osi-guranja koji se odnosi na humanu potpomognutu oplodnju - ciljano za paraplegičare (ukida-nje diskriminatorne odredbe). Urednica je knjiga čiji je izdavač Savez paraplegičara i oboljelih od dječije paralize FBiH: “Mali biznis i osobe sa onesposobljenjem” autora O. Delibegovića, 2003, “Paraplegija” autora dr. M. Mataradžije, 2006. i “Vodič kroz dosije kampanje “Pomozite danas nama, a sutra možda sebi” autora O. Delibegovića, 2008. Autorica/koautorica je refe-rata, analiza i tumačenja iz oblasti prava zdravstvenog osiguranja i zdravstvene zaštite, prava na ortopedska i druga pomagala, arhitektonskih barijera, saobraćaja i tumačenja stanja i polo-žaja osoba sa invaliditetom i organizacija koje okupljaju osobe sa invaliditetom u Federaciji. Članica je i gender grupacije sa ciljem promovisanja pitanja i problema žena sa invaliditetom.

Dubravka HALEPOVIĆ rođena je 18. 04. 1957.godine. Pravni fakultet završila je u Sarajevu. Od novembra 1997. do januara 1999. vodila je dva projekta vezano za poreski sistem i autor-ska prava, te sarađivala sa više advokatskih kancelarija u Sarajevu u pružanju pravnih konsul-tantskih usluga. Od februara 1999. u NVO “Inicijativa za bolju i humaniju inkluziju” (IBHI) obavljala je pravne i administrativne poslove. Tokom implementacije projekta “Politike u obla-sti invalidnosti” (POI) usmjerenom na osobe sa invaliditetom i stvaranje politike invalidnosti (2005-2009), obavljala je poslove pravne i administrativne podrške.

Kao predstavnik IBHI-ja bila je član radne grupe za izradu zakona o ravnopravnosti polova u GEEP Projektu (2000-2004) u okviru koga je napisala studiju slučaja “Rodno osvještava-nje - Nabolje prakse, Holandija. Za potrebe LSE projekta “Podrška razvoju politika za sma-njenje siromaštva u BiH” pripremila je pravnu analizu zakona Bosne i Hercegovine koji se odnose na pitanja siromaštva. U periodu 2009-2013. izradila je analize pravnog okvira nevla-dinog sektora, a u vezi sa socijalnom inkluzijom (“Uloga civilnog društva u jačanju socijal-nog uključivanja, Okvir NVO sektora, Zakon o udruženjima i fondacijama (FBiH, RS, BiH) i izvedive pravne forme osnivanja organizacije za socijalno uključivanje). Učestvovala je i u izradi Okvira standarda za terapeutske zajednice (komune). Trenutno je saradnik na projektu “Razvoj, testiranje i vođenje implementacije nove(ih) metodologije(a) za ciljanje budžetskih novčanih naknada u Bosni i Hercegovini”. Za Fondaciju za socijalno uključivanje u BiH je u 2012. godina obavila analizu pravnih aspekata u okviru “Izvještaja o procjeni socijalnog podu-zetništva u Bosni Hercegovini”.

Dobrica JONJIĆ rođen je u Sarajevu 31.1 2. 1962. godine. Osnovnu školu i gimnaziju završio je u Zenici, a 1987. diplomirao na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, na odsjeku za filozofiju i sociologiju. Oženjen je i otac dvoje djece. Profesionalnu karijeru Dobrica Jonjić je započeo

MI SMO TU



1989. godine radeći u struci, a nakon ratnih zbivanja definitivno se opredjeljuje na profesio-nalno djelovanje u oblasti socijalne zaštite i zaštite prava branitelja. U razdoblju 2001-2003. godine, kao zamjenik ministra u Federalnom ministarstvu za pitanja branitelja radio je na donošenju jedinstvenog Zakona iz oblasti braniteljske zaštite. Od 2007. godine uposlen je u Federalnom ministarstvu za rad i socijalnu politiku kao pomoćnik ministra u Sektoru za zaštitu osoba sa invaliditetom i zaštitu civilnih žrtava rata. Jedan je od kreatora ključnih stra-teških dokumenata u oblasti invalidnosti u Federaciji Bosne i Hercegovine.

Ljubo LEPIR rođen je 1963. godine. Srednju školu završio u Srpcu. Stekao diplomu Filozof-skog fakulteta u Zagrebu na smjeru sociologije. Magistrirao na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu 2009. godine. Doktorsku tezu iz oblasti socijalne politike odbranio 2013. godine na Fakultetu političkih nauka u Banjoj Luci. Prije rata sarađivao sa različitim institucijama u Zagrebu na provođenju socioloških i srodnih istraživanja. Od 2000. do 2004. godine radio uCentru za socijalni rad na poslovima višeg stručnog saradnika za analitičko-istraživačkeposlove. Na istim poslovima, od 2004. do 2006. radio u Javnom fondu za dječiju zaštitu. Od 2006. godine zaposlen je u Ministarstvu zdravlja i socijalne zaštite Republike Srpske na poslovima pomoćnika ministra za oblast socijalne, porodične i dječije zaštite. U dosadašnjem stručnom radu sarađivao na provođenju nekolicine projekata iz različitih područja socijalne zaštite. Provodio istraživanja iz oblasti invalidnosti, dječije zaštite, zaštite starih, demograf-skih kretanja i drugih područja socijalne zaštite. Autor je nekoliko naučnih i stručnih radova iz istih tema. Objavljivao u stručnim i naučnim časopisima, zbornicima i monografijama. Bio je učesnik međunarodnih skupova i konferencija na teme iz socijalne zaštite. Član je Udru-ženja stručnih radnika socijalnih djelatnosti Republike Srpske. Gostovao je na fakultetima u BiH gdje je držao predavanja na teme iz oblasti socijalne zaštite. U periodu od 2006. do 2009. godine koordinirao projekat “Podrška razvoju politike u oblasti invalidnosti – POI”, za područje Republike Srpske. Bio je i koordinator izrade “Strategije unaprjeđenja društvenog položaja lica sa invaliditetom u Republici Srpskoj”. Član je Vijeća za lica sa invaliditetom na nivou BiH i predsjednik vladinog Interresornog tijela za podršku licima sa invaliditetom u Republici Srpskoj.

Ivica MARINOVIĆ rođen je 26. 03. 1960. godine u Tuzli, gdje je završio osnovno i sred-nje obrazovanje. Na dodiplomskom studiju Mašinskog fakulteta u Sarajevu, smjer Proizvodno mašinstvo, diplomirao je početkom 1983. godine. Titulu magistra tehničkih znanosti iz obla-sti strojarstva stekao je 2003. godine, a u čast doktora tehničkih znanosti iz oblasti strojarstva je promovisan 13. 09. 2013. godine. Ivica Marinović je u svom profesionalnom radu obnašao niz istaknutih županijskih, entitetskih i državnih dužnosti. U periodu 1989-1993. u svojstvu asistenta bio je angažovan na Fakultetu elektrotehnike i mašinstva u Tuzli. U periodu 1993-1994. obnašao je funkciju zapovjednika Okružnog stožera civilne zaštite i člana Predsjedniš-tva Okruga Tuzla. U periodu 1995-2001. u više mandata je u Vladi Tuzlanske županije bio ministar bez lisnice i zamjenik predsjednika Kluba zastupnika u Zastupničkom domu Parla-menta Federacije BiH. U periodu 2001-2003. bio je predsjednik Kluba u Zastupničkom domu Parlamenta Federacije BiH. U periodu 2003-2007. obnašao je funkciju zamjenika ministra za ljudska prava i izbjeglice pri Vijeću ministara BiH i bio predsjednik Državnog povjerenstva za izbjegle i raseljene osobe, a od 2008-2011. je bio savjetnik ministra za rad i socijalnu politiku u Vladi FBiH. Od 2011. godine Ivica Marinović vrši dužnost direktora Fonda za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom.

MI SMO TU


Sandra TRKULJA rođena je 17. 06. 1976. godine u Bosanskoj Dubici. Završila je Ekonomski fakultet Univerziteta “Apeiron” sa sjedištem u Banja Luci i stekla zvanje diplomiranog ekono-miste. 2012. godine upisala je II ciklus studija, sa namjerom sticanja postdiplomskog zvanja. Od 2005. godine zaposlena je u Fondu za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje invalida Republike Srpske, gdje trenutno obavlja funkciju šefa računovodstva. U Fondu je bila angažo-vana na informisanju poslodavaca, preduzeća i javnih ustanova o postojanju Fonda i primjeni Zakona o profesionalnoj rehabilitaciji, osposobljavanju i zapošljavanju invalida (prvi Zakon, Službeni glasnik RS broj: 98/04). U cilju što sveobuhvatnijeg informisanja aktivno je sarađi-vala sa poslodavcima, poreskom upravom i resornim Ministarstvom rada i boračko-invalid-ske zaštite RS. Član je Komisije za finansiranje i sufinansiranje programa Upravnog odbora Fonda, koja ocjenjuje dostavljene prijave i predlaže način realizacije, odnosno iznose kojima se podržavaju pojedinačni projekti. Bila je saradnik na projektima koje su provodile nevladine organizacijeMercyCorpsiLSN,akojisuseodnosilinaekonomsko-socijalnoosnaživanjelicasa invaliditetom i provođeni su u periodu 2007-2009. godina. Član je Saveza računovođa i revizora, sa posjedovanjem licence.

MI SMO TU



Lista skraćenica

BD Brčko Distrikt

BiH Bosna i Hercegovina

EU Evropska unija

F BiH Federacija Bosne i Hercegovine

FSU u BiH Fondacija za socijalno uključivanje u Bosni i Hercegovini

IBHI Inicijativa za bolju i humaniju inkluziju

KM konvertibilna marka

LSE Londonska škola ekonomije (London School of Economics)

LSN Mreža preživjelih od mina (Landmine Survivors Network)

NVO nevladina organizacija

OCD organizacija civilnog društva

OSI osoba sa invaliditetom

POI politika u oblasti invalidnosti

RS Republika Srpska

UN Ujedinjene nacije

sif.basif.ba/dok/1393584703.pdfobuhvatno predstavi trenutno stanje osi u bosni i hercegovini,...

Documents