masakr u srebrenici: dokazi, kontekst, politika · pdf filefond œistorijski projekat...
Post on 04-Feb-2018
321 Views
Preview:
TRANSCRIPT
MASAKR U SREBRENICI:
dokazi, kontekst, politika
NGO Srebrenica Historical Project, The Netherlands
THE SREBRENICA MASSACRE:
Evidence, Context, Politics
Edited by
Edwart S. Herman
Foreword by
Phillip Corwin
B E L G R A D E
2 0 1 1
Fond œIstorijski projekat SrebrenicaŒ, Holandija
MASAKR U SREBRENICI:
dokazi, kontekst, politika
Priredio
Edvard S. Herman
Predgovor
Filip Korvin
B E O G R A D
2 0 1 1
Odgovorni urednik
Stefan Karganovi}
Editor-in-chief
Stephen Karganovi}
THE SREBRENICA MASSACRE: Evience, Context, Politics Copyright © 2011 by Srebrenica HistoricalProject. All rights reserved. No part of this publication may be reproduced, stored in a retrieval system, ortransmitted in any form or by any means, digital, electronic, mechanical, photocopying, recording, orotherwise, or conveyed via the Internet or a Web site without prior written permission of the publisher, exceptin the case of brief quotations embodied in critical articles and reviews.
Inquiries should be addressed to:Srebrenica Historical Project
srebrenica.historical.project@gmail.com
MASAKAR U SREBRENICI: dokazi, kontekst, politika Copyright © 2011 by Srebrenica HistoricalProject. Sva prava zadr`ana. Nijedan deo ove publikacije se ne sme reprodukovati, pohrawivati ubilo kakvoj bazi podataka, ili prenositi na bilo kakav na~in, digitalno, elektronski, mehani~ki,fotokopirawem, snimawem, ili na nekim drugim sredstvom, niti se sme slati preko interneta iliprikazivati na internet sajtu bez prethodne pismene dozvole izdava~a, sa izuzetkom kratkih navoda uokviru kriti~kih ~lanaka ili prikaza.
Za dozvolu kontaktirati:Istorijski projekat Srebrenica
srebrenica.historical.project@gmail.com
Distribuciju ove kwige podr`ala je Informatika ad iz Beograda.
SADR@AJ — SODER@ANIE — TABLE OF CONTENTS
Geografske karte - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - 6
Predgovor izdava~a - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - 9
Uvod Filipa Korvina - - - - - - - - - - - - - - - - - - - 11
Predgovor Edvarda Hermana - - - - - - - - - - - - - - - - - 16
Poglavqe 1. Uvod
Edvard S. Herman - - - - - - - - - - - - - - - - - - - 21
Poglavqe 2. Uvod u osvajawe Srebrenice
Xorx Bogdani~ - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - 36
Poglavqe 3. Vojni kontekst pada Srebrenice
Tim Fenton - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - 60
Poglavqe 4. Poigravawe brojevima
Xonatan Ruper - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - 88
Poglavqe 5. Osiguravawe presuda: zloupotreba iskaza svedoka u Hagu
Xorx @amueli - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - 133
Poglavqe 6. Me|unarodni krivi~ni sud za biv{u Jugoslaviju i Sre-
brenica
Majkl Mandel - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - 181
Poglavqe 7. Izve{taj UN o Srebrenici — iskrivqena slika doga|aja
Xorx Bogdani~ - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - 7192
Poglavqe 8. Kako su o Srebrenici izve{tavali ameri~ki mediji
Edvard S. Herman - - - - - - - - - - - - - - - - - - - 212
Poglavqe 9. Kako su o Srebrenici izve{tavali britanski mediji
Filip Hemond - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - 222
Poglavqe 10. Kratak pregled i Zakqu~ci
Edvard S. Herman - - - - - - - - - - - - - - - - - - - 238
Bele{ka o autorima - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - 256
Biv{a Socijalisti~ka Federativna Republika Jugoslavija, prema Ustavu iz 1974,
sa {est republika i dve autonomne pokrajine
Izvor: Perry-Castaneda Library Map Collection, University of Texas at Austin,
<http://www.lib.utexas.edu/maps/europe/former_yugoslavia.jpg>
Bosna i Hercegovina, u leto 1995. godine
Izvor: Adapted from the Bosnia and Herzegovina map, UN Cartographic Section, Dag
Hammarskjold Library <http://www.un.org/Depts/Cartographic/map/profile/bosnia.pdf>
Isto~na Bosna i Hercegovina, u leto 1995. godine
Izvor: Adapted from the Bosnia and Herzegovina map, UN Cartographic Section,
Dag Hammarskjöld Library
<http://www.un.org/Depts/Cartographic/map/profile/bosnia.pdf>
PREDGOVOR IZDAVA^A
Ce qu’on a jamais mis en question n’a point ete prouve.
Denis Diderot
Misao velikog francuskog filosofa epohe prosvetiteqstva, DenijaDidroa, „Ono {to nikada nije bilo dovedeno u pitawe uop{te nije nidokazanoŒ, u potpunosti je primenqiva na kontroverzno pitawe Srebre-nice. Ako bismo se rukovodili `eqama pobornika zvani~nog narativa oSrebrenici, mi ga nikada ne bismo dovodili u pitawe. Dozvoqena „ras-pravaŒ svodila bi se na ritualno ponavqawe izlizanih mantri o „najve}emgenocidu u Evropi posle Drugog svetskog rataŒ i o „osam hiqada stre-qanih mu{karaca i de~akaŒ, za~iweno citatima iz dubioznih „presudaŒHa{kog tribunala. Sa time bi se, po zamisli politi~ki korektnih krugova,na ovo pitawe kona~no i za sva vremena stavila ta~ka, ali bez kriti~kogpretresawa ijednog dokaza i bez mogu}nosti osporavawa ijedne teze. Tekrugove i wihove istomi{qenike takav pristup orgazmi~ki bi zadovoqio.Me|utim, prosvetiteqa Didroa i nas — svakako da ne. Didro bi imjednostavno uzvratio, a mi bismo mu se u tome pridru`ili: da zabranomkriti~kog ispitivawa Srebrenice oni posti`u samo jedno, a to je — javnopriznaju ~iwenicu da nisu sposobni ni{ta da doka`u.
Strah od suo~avawa sa faktima i argumentima, izvan udobnih okvirawihove zvani~ne konstrukcije, koja se kako-tako odr`ava ne sopstvenomsnagom ve} intenzivnim i sve vi{e o~ajni~kim naporima da se sva kri-ti~ka pitawa zabrane i da se ugu{i ispoqavawe svih stanovi{ta koja serazlikuju od wihovih, predstavqa glavnu „operativnuŒ karakteristiku za-stupnika nametnute pri~e, koja se sve vi{e osipa.
Pored nedavno objavqene monografije Srebrenica: dekonstrukcijajednog virtuelnog genocida, studija profesora Edvarda Hermana i wegoveekspertske grupe, Masakar u Srebrenici: dokazi, kontekst, politika, kojuna{a nevladina organizacija „Istorijski projekat SrebrenicaŒ objavqujeu izvrsnom prevodu Maje Vojvodi}, predstavqa drugi veliki, odskora zabi-jeni ekser u mrtva~ki sanduk diskreditovane verzije srebreni~kih doga|aja.
Zna~aj ove studije te{ko je preceniti. Pre svega, zato {to je ona plodvi{egodi{weg predanog truda, pod rukovodstvom profesora Hermana, gru-pe renomiranih autora koji, osim posve}enosti istini, nemaju apsolutnonikakav motiv da ovo delikatno pitawe razmatraju iz ugla koji bi na bilokakav na~in mogao biti koristan srpskoj strani. Svi autori su Anglo-saksonci, ili osobe koje po obrazovawu i kulturnom identitetu pripadajutom civilizacijskom krugu. Prividni izuzeci potvr|uju pravilo. Jediniautor ~ije se prezime zavr{ava na -i}, Xorx Bogdani}, ro|eni je Ameri-
kanac, koji ne govori bukvalno ni re~ srpskog. Xorx Samueli je ma|arskogporekla. Profesor Edvard Herman je Jevrejin. Niko od wih nema neki po-seban afinitet prema Srbima koji bi bio ve}i od afiniteta prema istini.
Ali, jo{ va`niji od toga su wihov ozbiqan analiti~ki pristup iupornost u tra`ewu ubedqivih odgovora, za razliku od linije najmawegotpora koju jo{ sledi znatan broj wihovih kolega u javnom `ivotu i uakademskom svetu. Oportunisti~ko mirewe sa zvani~no sakrosanktnim sta-vovima o Srebrenici, u dana{wem korumpiranom miqeu, ni u kojem slu-~aju ne bi na{kodilo wihovim karijerama i reputacijama, ali bi bilofatalno po wihov qudski i nau~ni integritet.
Zato, sa ponosom i zadovoqstvom, predstavqamo srpskoj ~itala~kojpublici ovo izuzetno i intelektualno osve`avaju}e delo. Ono ne dovodi upitawe samo krajwe sumwivu zvani~nu konstrukciju o Srebrenici, i toupravo na na~in koji bi Didro preporu~io kao pravi da bi se proverilaistinitost neke teze. Ono sada, tako|e, na srpskom jeziku, predstavqa elo-kventan prekor svim beskrupuloznim falsifikatorima ovih tragi~nih do-ga|aja. Svi koje ova studija nemilosrdno raskrinkava prepozna}e se u we-nom ogledalu. Taj spektar obuhvata potkupqene, plitkoumne srpske poli-ti~are, koji misle da, dono{ewem krivotvorenih „deklaracijaŒ na zado-voqstvo svojih naredbodavaca, mogu preokrenuti stvarnost i izigrati sudistorije. On se prote`e sve do lokalnih „nevladinihŒ tr~karala, koji ru-gawem vlastitoj zemqi svakodnevno potvr|uju svoju lojalnost prema wenimstranim uni{titeqima.
Razgovor o Srebrenici na ovim prostorima vi{e ne mo`e biti istiposle pojavqivawa studije Masakar u Srebrenici profesora Edvarda Her-mana i wegovih kolega. Posle objavqivawa ove razlo`ne kwige, za srpskesledbenike srebreni~kog kulta iskqu~en je izgovor ignorantia invincibilis.
Stefan Karganovi}
10
UVOD FILIPA KORVINA
Dokument neprocewive vrednosti
Jedanestog jula 1995. grad Srebrenica pao je u ruke Armije bosanskihSrba*. U to vreme bio sam najvi{i civilni zvani~nik Ujediwenih nacija uBosni i Hercegovini. Ovu tragediju sam komentarisao u svojoj kwizi Sum-wivi mandat1. Osim toga, kritikovao sam neta~ne izve{taje u me|unarod-noj {tampi, ne samo o ovom doga|aju ve} i o ratovima u biv{oj Jugoslaviji(1992–1995) uop{te. Izrekao sam `equ da je trebalo da bude, i da morabiti, vi{e ravnote`e u predstavqawu onoga {to se stvarno dogodilo uSrebrenici i u ~itavoj biv{oj Jugoslaviji — ako `elimo da u~imo iz svo-jih iskustava.
Kwiga Srebreni~ki masakr: dokazi, kontekst, politika, koju je iz-dala Grupa za istra`ivawe Srebrenice — predstavqa odgovor na moj poziv.Ona predstavqa alternativnu i dobro dokumentovanu analizu srebreni~ketragedije i patwi svih konstitutivnih naroda biv{e Jugoslavije. To jedokument od neprocewive vrednosti. Naravno, bi}e onih koji se ne}e sla-gati sa pogledom autora. Ali ako ho}emo da otvorimo diskusiju koja je dosada bila zatvorena za sve osim za vernike, ako ho}emo da spre~imo da sesli~ne tragedije ponove, moramo ozbiqno da pristupimo izve{taju kojinam donose blistavi i o{troumni saradnici na ovoj kwizi. Nijedan po-{ten ~italac ne}e posumwati u pouzdanost ovih autora. I nijedan po{ten~italac ne treba da sumwa u zna~aj onoga {to oni imaju da ka`u. ^estitamim na kompetenciji i hrabrosti.
Slu~ajno, imam i li~ni razlog da pamtim 11. 7. 1995. jer je to bio nesamo dan kad je Srebrenica pala ve} i dan kada je bosanski snajperistapoku{ao da me ubije dok sam svojim belim vozilom, jasno ozna~enim kaovozilo UN, prelazio Igman na povratku u Sarajevo iz Gorweg Vakufa, gdesam bio u poseti slu`benicima UN. Snajper je ciqao na{e vozilo dok smoprolazili preko o{trog zavoja ovog uskog planinskog puta i pre`iveli smojedino zahvaquju}i hrabrim naporima Bruna [obera, oficira bezbednostikoji je bio moj voza~. Znali smo da je snajperista koji je pucao na nas bio nateritoriji pod kontrolom bosanske vlade i da je znao ko smo — po tra-jektoriji projektila, kao i po tome {to smo se nekoliko minuta ranijeidentifikovali na kontrolnom punktu Bosanske armije. U stvari, snajpe-rista je ga|ao voza~a jer je znao da }e se, ako on izgubi kontrolu, vozilo sasvim putnicima stropo{tati niz planinu. U to vreme nisam objavio ovajdoga|aj jer sam znao da bi ga bosanska vlada porekla a UN ne bi prote-stovale, imaju}i u vidu nedostatak kredibiliteta kod bosanske vlade. Bo-sanska vlada smatrala je Ujediwene nacije svojim neprijateqem.
Neodr`ivo preterivawe
U godinama nakon pada Srebrenice samo ime grada je postalo sinonim
za navode o srpskom genocidu. Pisane su kwige, sa~iwavani izve{taji, a
radio i TV ispuwavali su talase „dokazimaŒ o ovom zlo~inu protiv ~ove-
~nosti. Savet bezbednosti UN je okupio Me|unarodni tribunal u Hagu da
„doka`eŒ ovu osudu pre su|ewa. Ne bi bilo preterano re}i da su neki
novinari i ambiciozni politi~ari na~inili karijere kao promoteri ove
optu`be.Ali, situacija je slo`enija nego {to to poku{avaju da nas ubede pi-ar
stru~waci. Nema sumwe da je bilo ubijawa civila u Srebrenici, kao i u
ostalim ratnim zonama. I oni koji su izvr{ili ova ubistva zaslu`uju da
budu optu`eni i osu|eni. I to je bio gnusan zlo~in, nezavisno od toga da
li je ubijeno tri, trideset ili tri stotine nevinih civila. O tome ne mo`e
biti diskusije. Istovremeno, ~iwenice predstavqene u ovoj kwizi daju
~vrste argumente da je brojka od osam hiqada ubijenih, kojom se naj~e{}e
manipuli{e u me|unarodnoj zajednici — neodr`ivo preterivawe. Ta~na
brojka je bli`e osam stotina.^iwenica da je toliko naduvan broj koji je u pitawu, me|utim, govori
da je slu~aj politizovan. Mnogo je {okantnija kada je re~ o smrti osam
hiqada, a ne osam stotina qudi!U ovoj kwizi postoje dokazi o tome da su hiqade Srba bile masa-
krirane, proterane, mu~ene, silovane i poni`avane u toku ratova u biv{oj
Jugoslaviji. Me|unarodna zajednica nije smatrala za pogodno da publikuje
te u`ase sa onolikim `arom kako je to ~inila kada je bila u pitawu Sre-
brenica. Ova jednostavna primedba ne opravdava ono {to se dogodilo u
Srebrenici, ali predstavqa deo slagalice koja obja{wava bes sa kojim su
Srbi napali Srebrenicu. U maju 1995, na primer, samo dva meseca pre pada
Srebrenice, hrvatska armija je osvojila Zapadnu Slavoniju i proterala 90
procenata srpske populacije iz ove oblasti. Srbi su u Zapadnoj Slavoniji
`iveli stotinama godina. Ali, me|unarodna zajednica nije rekla ni{ta
povodom ovih proterivawa; u stvari, aplaudirala je hrvatskim akcijama,
kao da su srpski civili zaslu`ili to {to im se desilo. Masakrirawe
Hrvata, ili Bo{waka ili kosovskih Albanaca bio je genocid. Masakrirawe
Srba je smatrano odgovaraju}om odmazdom. Jasno, me|unarodna zajednica
nije smatrala da treba podi}i spomenike masakriranim Srbima. Umesto
toga, izdala je naloge za hap{ewe srpskih vo|a.Ono {to se desilo u Srebrenici nije bio jedinstven veliki masakr,
ve} niz veoma krvavih napada i kontranapada koji su trajali tri godine,
do`ivev{i kre{endo 1995. A broj muslimana ubijenih u posledwoj bici za
Srebrenicu, kako je rekao Xonatan Ruper, biv{i reporter Bi-Bi-Sija, me-
ri se stotinama, a ne hiqadama. [tavi{e, broj ubijenih muslimana ve-
rovatno nije ve}i od broja Srba koje je u Srebrenici i wenoj okolini u
prethodnim godinama ubio Naser Ori} sa svojim predatorskim bandama.
12
Nasilni raspad Jugoslavije
Doga|aji u Srebrenici u julu 1995. nisu se dogodili u politi~komvakuumu. U stvari, mo`da se uop{te ne bi ni dogodili da Jugoslavija nijenasilno raspar~ana, protivno voqi 45 procenata wenog naroda — Srba.(Srbi su ~inili 35 procenata stanovni{tva predratne Bosne.) Raspad Jugo-slavije je bio u suprotnosti sa posledwim jugoslovenskim ustavom (1974),koji je davao pravo na samoopredeqewe za {est konstitutivnih „nacijaŒ(Hrvati, Makedonci, Crnogorci, Muslimani, Srbi i Slovenci) uz zahtevada se sve nacije slo`e kako bi raspad federalne dr`ave bio legalan. A,naravno, Srbi se nikad nisu slo`ili. U svojoj kwizi Sumwivi mandatpi{em o pitawu koje mi je postavio jedan bosanski Srbin: „Za{to, nakon{to sam pedeset godina `iveo kao Jugosloven, treba da mi odjednom ka`u dasam mawina u muslimanskoj dr`avi, a da me niko ni{ta nije pitao?Œ
Qudi mogu biti veoma besnikada im se oduzme dr`ava
Danas mo`emo samo da zami{qamo {ta je moglo da se dogodi na Bal-kanu da je pru`ena boqa {ansa diplomatiji i da NATO nije imao ambiciju,koju je imao, da prodre na istok, sve do granica biv{eg Sovjetskog saveza,da pro{iri ono {to se tada zvalo „Nova EvropaŒ. Mogu}e je, ne sigurno,ali je mogu}e da bi se za izvesno vreme Jugoslavija mirno raspala, ve-rovatno po drugim me|unarodnim granicama. Ali, odluku o rasturawu Jugo-slavije donele su na brzinu mawinske zajednice unutar Jugoslavije i pot-pomogle su je mo}ne sile izvan Jugoslavije, pre svega ~lanice NATO-a, anajpre novoujediwena Nema~ka.
Jedna od velikih la`i koju smo slu{ali za vreme ratova u Jugoslavijibila je ta da je NATO morao da interveni{e jer je postojala opasnost od{irewa sukoba. Ali, nijedna grupa unutar Jugoslavije nije imala ambicijaizvan we — narodi izvan Jugoslavije imali su ambicije unutar we.
Osloba|awe sveta za „Koka-KoluŒ
Svet je u opasnosti kada najve}a vojna sila u istoriji ima krizu iden-titeta. Sa krajem Hladnog rata zavr{ena je uloga NATO-a kao odbrambenogsaveza. Neki su govorili da NATO treba raspustiti nakon nestanka So-vjetskog saveza. Ali, bilo je i drugih — od kojih su mnogi bili birokratekoji su izvla~ili korist iz postojawa takve jedne masivne organizacije —koji su govorili da NATO sada treba koristiti kao oru`je za uspostav-qawe „demokratijeŒ {irom sveta — drugim re~ima, treba da se koristi zapromociju globalne ekonomije i osloba|awe sveta za „Koka-KoluŒ. ^etiriod {est konstitutivnih republika biv{e Jugoslavije prihvatile su ovajtrenutni prelaz u „demokratijuŒ. Srbija nije, i za to je platila cenu. Ustvari, svi iz biv{e Jugoslavije su platili, a Srebrenica je deo te cene.
13
Post-mortem studije doga|aja u biv{oj Jugoslaviji, pa i one koje suradile Ujediwewe nacije, navode nesposobnost me|unarodne zajednice daprepozna „zloŒ kao osnovni uzrok wene nesposobnosti da u~ini kraj rato-vima iz devedesetih na Balkanu. Da nije tako tragi~na, ova bi samoobmanabila komi~na. Ratovi nikada nisu vo|eni da bi se uni{tilo zlo, nezavisnood tvrdwi religioznih zilota. Ratovi su vo|eni iz ekonomskih, poli-ti~kih, strate{kih i socijalnih razloga. Ni ratovi na Balkanu devede-setih nisu bili druga~iji. Geopolitika, a ne prvobitni greh, vodila jeNATO ambicije.
Srbima zabraweno pam}ewe
Postoji jedan komentar op{tije prirode koji moram da dam o rato-vima u biv{oj Jugoslaviji; on ukqu~uje koncept istorijskog pam}ewa. Ne-kim narodima dozvoqavamo da ~uvaju istorijsko se}awe. Dozvoqavamo je-vrejskom narodu da pamti holokaust. I treba da ga pamte. Bila je to stra-{na tragedija. Ali srpskom narodu ne dozvoqavamo da pamti masakre uDrugom svetskom ratu koje su nad wima izvr{ili nacisti i wihove bo-sanske i hrvatske sluge. To ne zna~i da su svi Hrvati i Bo{waci bilisaradnici nacista; ali hrvatski usta{ki re`im, koji je ukqu~ivao i Bosnu— jeste. I za{to Srbi ne bi bili sumwi~avi i besni kad im je odjednomre~eno da }e veliki delovi wihovog naroda postati mawina u novim dr-`avama koje }e voditi wihove ubice iz Drugog svetskog rata? Posebno zato{to ih niko nije ni pitao! Bili bi ludi da se nisu upla{ili. Moje pitaweje: za{to me|unarodna zajednica ne razume zbuwenost, bes i istorijsko pam-}ewe Srba?
Da se vratimo vojnim pitawima. U julu 1995. postalo je jasno da Ar-mija bosanskih Srba ne mo`e da i daqe dozvoqava postojawe pet nepri-jateqskih baza iza svojih linija fronta. Imajte u vidu da ne govorim ohumanitarnim problemima, jer nikada nisam i nikada i ne}u oprostitimasakr nad civilima. Ali bi bilo neodgovorno zanemariti vojni aspektkampawe u isto~noj Bosni kada se govori o Srebrenici, kao {to ne trebazanemariti istorijski proces koji je doveo do doga|aja iz jula 1995.
Danas je u Bosni na delu kampawa dezinformacija, koja je zajedno satelima sahranila i ~iwenice. Praviti se da su doga|aji u Srebrenici bilineka vrsta mikrokosmosa, zna~i prihvatiti upro{}eni, „skra}eniŒ pogledna istoriju. Jedan izolovani doga|aj ne obja{wava tako slo`en proces kao{to je rat. Istorija nije skup smislenih epizoda. Istorija je proces savi{e razvo|a, a da bi se razumela Srebrenica, mora se razumeti razvo|eNATO krize identiteta.
Dodvoravawe Americi
Kao deo kampawe dezinformisawa, autori ~itavog niza izve{taja oSrebrenici, u UN i van wega, bri`qivo su izbegavali da intervjui{u
14
poznavaoce koji bi rekli ono {to oni nisu `eleli da ~uju. Na primer,autori prvog opse`nog izve{taja UN o Srebrenici, izdatog u jesen 1999. inaslovqenog sa Pad Srebrenice, nikada nisu intervjuisali mene, niti sustavili moju kwigu u svoju kratku bibliografiju, iako sam bio visokizvani~nik UN u Bosni u vreme preuzimawa Srebrenice. A ja nisam biojedini koga su zanemarili ovi sastavqa~i politi~ki korektne istorije.
U mom slu~aju, moja najve}a gre{ka je bila u tome {to sam se usudioda branim Ujediwene nacije u vreme kada je trebalo kola da se slome nawima. Vo|stvo Ujediwenih nacija, koje je o~ajni~ki poku{avalo da se do-dvori Americi kako bi spre~ilo potpuni raspad svetske organizacije, nijesebi moglo da dozvoli luksuz da kritikuje jedinu svetsku supersilu. Ame-rika, koja je bila beskorisna u Ruandi, u {kripcu u Somaliji i frustri-rana u biv{oj Jugoslaviji — tra`ila je `rtveno jagwe. I po{to sam odbioda budem deo mea maxima culpa kampawe Ujediwenih nacija — bio sam igno-risan. Bilo je i drugih, zna~ajnih intelektualaca koje su ignorisali unizu izve{taja {to su se pojavqivali, „studija“ koje su optu`ivale UN danisu prepoznale „zlo“. Ali, jednog dana wihova pri~a, na{a pri~a, mora dase ~uje ako ikada budemo hteli da razumemo istoriju Srebrenice, biv{eJugoslavije, Evrope i sveta. Po~eci ove neispri~ane pri~e, do sada mar-ginalizovane zvani~nim tuma~ewima, nalaze se u ovom izve{taju.
Napomene
* Kako bi prevod u {to ve}oj meri odgovarao originalu, Armija bosanskihSrba (ABS) u tekstu }e ozna~avati Vojsku Republike Srpske (VRS), dok }eBosanska muslimanska armija (BMA) biti naziv za Armiju Republike Bosnei Hercegovine (ARBiH). (prim. prev.)
1 Phillip Corwin, Dubious Mandate: A Memoir of the UN in Bosnia, Summer 1995(Durham, NC: Duke University Press, 1999).
15
PREDGOVOR EDVARDA HERMANA
RAZARAWE JUGOSLAVIJE I RAT PROTIV SRBIJE. Srebrenica senajboqe mo`e razumeti u kontekstu rata SAD i NATO protiv Srbije irazarawa Jugoslavije1. U tom ratu, koji je usledio nakon kraha sovjetskogbloka i samog Sovjetskog saveza i po{to je Socijalisti~ka FederativnaRepublika Jugoslavija postala beskorisna kao saveznik Zapada, one doma}esnage koje su te`ile o~uvawu jedinstvene federalne strukture Jugoslavijebile su ozna~ene kao neprijateqi, dok su one koje su te`ile wenom raspadu— Slovenci, Hrvati, bosanski Muslimani i kosovski Albanci — do`ivelida su zapadne sile prihvatile „wihovu stvarŒ i samim tim su postali„borci za sloboduŒ. Gra|anski rat koji je usledio i ~iji se po~etak mo`edatirati najkasnije u prole}e 1991.2 podrazumevao je i vojne i propagandnekampawe. U ovim posledwim Republika Srbija, kao glavni zastupnik o~u-vawa jedinstvene federalne dr`ave, prikazana je u najlo{ijem svetlu. Sdruge strane, zapadni mediji, humanitarne NVO i intelektualci nekriti~kisu prihvatali zvani~ne pozicije otcepqenih republika Slovenije, Hrvatskei Bosne i Hercegovine, kao i velikih zapadnih sila koje su ih podr`avale.
U takvoj, izuzetno naelektrisanoj politi~koj atmosferi dogodio semasakr u Srebrenici jula 1995. Ubrzo je progla{en „genocidomŒ3 i „naj-gorim masakrom u Evropi jo{ od Drugog svetskog rataŒ4, a broj `rtava jebrzo fiksiran na 8.000 „mu{karaca i de~akaŒ. Ovaj broj je prvo objavioCrveni krst, ali ne na bazi dokaza o 8.000 ubistava, pa ~ak ni o 8.000smrti, ve} na bazi procewenog broja bosanskih Muslimana koje su Srbizarobili (3.000) i na bazi broja onih koji su inicijalno bili progla{eni„nestalimaŒ (5.000).5 Iako Crveni krst nije imao nikakvih dokaza da sunavodnih 3.000 zarobqenika mrtvi, iako je ubrzo potvr|eno da su se mnogiod 5.000 „nestalihŒ probili na sigurno kroz linije bosanskih Srba, iakosu mnogi poginuli u `estokim borbama prilikom povla~ewa bosanskih Mu-slimana iz Srebrenice — cifra od 8.000 nikada nije revidirana i nije semewala sve do danas. [tavi{e, vrlo brzo je uveden u upotrebu izraz „smak-nu}aŒ, koji, tako|e, nije promewen u slede}ih petnaest godina.
Stabilnost broja `rtava nije posledica toga {to je kasnije ekshu-mirano 8.000 tela koja su identifikovana kao `rtve srebreni~kog masakra,uprkos vi{e godina pretra`ivawa i zna~ajnih forenzi~kih istra`ivawa,niti je posledica svedo~ewa o~evidaca o bilo kakvom sli~nom broju, kao{to opisujemo u tekstu koji sledi (poglavqa 4 i 5). Radi se o kuriozitetu,ne samo zato {to ne postoje dokazi koji bi potkrepili ovaj broj `rtava ve}i zato {to su u najve}em broju slu~ajeva masakra po~etne procene pre-terane, a zatim se koriguju nadole, na bazi smirenijeg ispitivawa istine.Na primer, „11. septembarŒ: po~etne procene broja `rtava u Svetskom trgo-vinskom centru u Wujorku su bile ~ak 6.866, da bi na kraju ovaj broj bio
redukovan na 2.749.6 Broj mrtvih ili nestalih kosovskih Albanaca, koji su
NATO zvani~nici objavili u prole}e 1999, sa 100.000 oboren je na jednu
desetinu ove cifre.7 Tvrdwa o „genociduŒ u Bosni sa 200.000 (ili vi{e)
ubijenih bosanskih muslimanskih civila do 1993. smawena je na kraju na
40.000, na bazi izve{taja dva razli~ita zvani~na izvora.8
INTERESI VA@NIJI OD DOKAZA. Prethodno izneseno sugeri{eda otpornost broja `rtava srebreni~kog masakra na kasnije smawewe mo`danema nikakve ili ima malo veze sa dokazima, a mnogo vi{e sa politi~kiminteresima. Mi svakako verujemo da je u Srebrenici jula 1995. bio znatanbroj smaknu}a nakon evakuacije „za{ti}ene zoneŒ Srebrenica. Ali tako|everujemo da ovaj broj nije ve}i od broja srpskih civila koje su u gradovimaoko Srebrenice ubile snage bosanskih Muslimana koje su operisale iz„za{ti}ene zoneŒ u prethodne tri godine (znatno iznad 1.000, po jednojproceni ~ak 3.287
9); i nije ve}i od broja Srba ubijenih u etni~kom ~i{}e-
wu koje su Hrvati sproveli u Zapadnoj Slavoniji i Krajini u maju i avgu-stu 1995. (2.500 ili vi{e). Verujemo da inflacija brojeva i publicitetkoji je dat srebreni~kom masakru, kao i izbegavawe konteksta i zanemari-vawe ubila~kih akcija drugih strana u bosanskom sukobu po~iva na poli-ti~kim interesima. Ti politi~ki interesi zna~ajno su uticali na inte-resovawa zapadnih zvani~nika, na Me|unarodni tribunal za zlo~ine u biv-{oj Jugoslaviji, koji je organizovao Zapad, na Ujediwene nacije, u kojimadominira Zapad, i na zapadne medije.
Ciq ovog dela je da postavi pitawa i iznese relevantne dokaze o, sada
ve} institucionalizovanim, tvrdwama koje se odnose na srebreni~ki ma-
sakr i stavi pod sumwu {iru pri~u u kojoj ovaj masakr ima glavnu ulogu.
Ovo je va`an zadatak jer je masakr u Srebrenici postao kqu~ni doga|aj i
simbol srpskog zla, kao i pravednosti zapadne intervencije na Balkanu,
ukqu~uju}i ratove i su|ewa za zlo~ine. Masakr u Srebrenici pokazuje da
su „humanitarne intervencijeŒ i zaobila`ewe navodno zastarelih pravila
zabrane vojnih intervencija protiv suverenih naroda — ponekad potrebne
i dobre. Od doga|aja iz jula 1995, u svakom zna~ajnijem izlagawu koje za-
stupa „humanitarniŒ rat i wemu pridru`ene ideje „odgovornosti za za{ti-
tuŒ i „prava na intervencijuŒ, propust me|unarodne zajednice da spre~i
„srebreni~ki masakrŒ ili bosanski „genocidŒ kori{}en je kao prointer-
vencionisti~ki argument.10 Ako su, me|utim, vladaju}e tvrdwe o masakru u
Srebrenici neistinite ili preterane, kao u slu~aju navodne pretwe koju je
predstavqalo ira~ko „oru`je za masovno uni{teweŒ 2002–2003, onda je
jedan od moralnih i intelektualnih temeqa zapadnog intervencionizma u
postsovjetskoj eri brzog {irewa SAD i NATO bloka — ozbiqno ugro`en.
KONTROLA ISTINE I VARVARI. Znamo da }e na{ rad biti na-padnut kao „istorijski revizionizamŒ ili, jo{ gore, kao „poricawe ge-nocidaŒ, ali takve optu`be su duboko politi~ke po svojoj prirodi i nisuni{ta drugo do niski udarci i izbegavawe ~iji je ciq spre~avawe da sepod sumwu stavi ~vrsto formirana zvani~na linija. Vladaju}i stavovi se,
17
po pravilu, {tite napadima na li~nost, umesto da se, {to je mnogo te`e,
odgovori dokazima.11
Oni koji ~uvaju „kapije novije balkanske istorijeŒ,
naro~ito oni koji zadrto ~uvaju tu istoriju samo za sebe, spre~avaju}i
druge da u|u, nao{trili su oru`je kojim brane tu kapiju i odbijaju pro-
tivnike. Mnogi od wih misle da je najboqi na~in da se kontroli{e istina,
da se svi oni koji poku{avaju da prodru kroz tu kapiju opi{u kao varvari i
ni{ta vi{e. U januaru 2009. Evropski parlament je proglasio svaki 11.
juli „danom se}awa na genocid u SrebreniciŒ, kada su „snage bosanskih
Srba izvr{ile smaknu}e 8.000 muslimanskih mu{karaca i de~aka…, {to je
ovaj doga|aj u~inilo najve}im ratnim zlo~inom koji se u Evropi dogodio
od kraja Drugog svetskog rataŒ.12
Suo~en sa takvom ube|eno{}u, ko bi se
zdrave pameti usudio da porekne „masakr u SrebreniciŒ?Ne}e nas upla{iti ova retori~ka pitawa ~iji je smisao da u~vrste
politi~ki po`eqnu, ali posve sumwivu istinu. Ne mislimo da smo ovdedali kona~nu re~. Svoje argumente zasnivamo na ~iwenicama za koje mi-slimo da su zna~ajne i zanemarene i pozivamo da se one pa`qivo pregledajui polemika nastavi.
Autori mnogo duguju razli~itim nau~nicima iz ove oblasti, od kojihsmo ve}inu naveli u napomenama. Zahvalni smo Filipu Korvinu, koji je ujulu 1995. bio najvi{i civilni zvani~nik Ujediwenih nacija u Bosni iHercegovini i koji je napisao uvodnu re~ za ovu kwigu. Dejvid Piterson jebio neophodan da bi ova kwiga dobila svoj kona~an oblik. Ovaj projekat supomogli i pok. Milan Bulaji}, Kole Kilibarda, Dajana Xonston, StefanKarganovi}, Sanxoj Mahajan, Xorx Pamfri, Milivoje Ivani{evi}, VeraVratu{a i Darko Trifunovi}. Iskqu~ivu odgovornost za analize i argu-mente u ovom delu snose autori.
Napomene
1 Vidi: npr. Susan L. Woodward, Balkan Tragedy: Chaos and Dissolution Afterthe Cold War (Washington, D.C.: Brookings Institution, 1995); Robert M. Hayden,Blueprints for a House Divided: The Constitutional Logic of the Yugoslav Con-flicts (Ann Arbor, MI: University of Michigan Press, 1999); David Chandler,“Western Intervention and the Disintegration of Yugoslavia, 1989–1999”, u PhilipHammond i Edward S. Herman, urednici, Degraded Capability: The Media andthe Kosovo Crisis (Sterling, VA: Pluto Press, 2000), str. 19–30; Diana Johnstone,Fools’ Crusade: Yugoslavia, NATO and Western Delusions (New York: MonthlyReview Press, 2002); LTC John E. Sray, “Selling the Bosnian Myth to America:Buyer Beware”, Foreign Military Studies Office Publications, Department of theArmy, Fort Leavenworth, oktobar 1995, http://fmso.leavenworth.army.mil/docu-ments/bosnia2.htm; i Edward S. Herman i David Peterson, “The Dismantling ofYugoslavia”, Monthly Review, Vol. 59, No. 5, oktobar 2007,http://www.monthlyreview.org/1007herman-peterson1.php.
2 I Republika Slovenija i Republika Hrvatska zvani~no su proglasile ne-zavisnost od Socijalisti~ke Federalne Republike Jugoslavije 25. juna 1991;
18
Republika Bosna i Hercegovina, kojom su upravqali Muslimani, proglasila
je nezavisnost 6. aprila 1992. Ovi doga|aji do{li su kao posledica dugo-
trajnih i veoma izra`enih tenzija izme|u republi~kih i federalnih in-
stitucija u dr`avi, kao i izme|u etni~kih grupa koje su u to vreme `ivele
na podru~ju svih {est republika.
3 Iako su politi~ari i mediji, govore}i o dejstvima etni~kih Srba u biv{oj
Jugoslaviji, re~ „genocidŒ po~eli da koriste jo{ 1992. godine, optu`ba za
„genocidŒ u vezi sa Srebrenicom zvani~no je prvi put izre~ena u ta~kama 1
i 2 Optu`nice protiv Radovana Karaxi}a i Ratka Mladi}a za Srebrenicu.
Vidi: Richard J. Goldstone, The Prosecutor of the Tribunal Against Radovan
Karadzic and Ratko Mladic (IT–95–18), 14. novembar 1995, paragraf 47–51,
http://www.un.org/icty/indictment/english/kar-ii951116e.htm.
4 David Rohde, “Serbia Held Responsible For Massacre Of Bosnians”, Christian
Science Monitor, 24 oktobar 1995 — jedna od bezbroj prilika u kojima su ova
i druge vrlo sli~ne fraze (npr. „najstra{nije masovno ubistvo u Evropi
posle Drugog svetskog rataŒ) upotrebqene da se opi{e sudbina stanovni{tva
„za{ti}ene zoneŒ Srebrenica po~ev od druge polovine 1995. godine.
5 Vidi: npr. “8,000 missing, presumed dead, from fallen enclave,” Agencija
Frans pres, 14. septembar 1995; Maud S. Beelman, “Red Cross Says 8,000 Peo-
ple from Fallen Safe Area Are Missing”, Aso{ijeted pres, 14. septembar 1995;
“8,000 Muslims Missing”, Aso{ijeted pres, u Wujork tajmsu, 15. septembra
1995. Za dokumentaciju Crvenog krsta, vidi: “Former Yugoslavia: Srebrenica:
help for families still awaiting news”, ICRC News, 13. septembar 1995,
http://www.icrc.org/Web/Eng/siteeng0.nsf/iwpList74/7609D560283849CFC1256
B6600595006; i “Bosnia and Herzegovina”, godi{wi izve{taj za 1995,
Me|unarodna komisija Crvenog krsta, 31. maj 1996, paragraf 16,
http://www.icrc.org/web/eng/siteeng0.nsf/htmlall/57jmz9?opendocument.
6 Ula Ilnytzky, “Report drops trade center death toll by three, to 2,749,” Associated
Press, 23. januara 2004. Vidi tako|e David Peterson, “Counting Bodies at the
World Trade Center”, ZNet, 14. jun 2004, http://web.archive.org/web/
20041101065722/blog.zmag.org/rocinante/archives/000614.html.
7 U aprilu 1999. ameri~ki Stejt department procenio je da su Srbi na Kosovu
mo`da ubili ~ak 500.000 Albanaca. One Weekly Report pisao je: „Zabriwava
najava da je na Kosovu nestalo izme|u 150.000 i 500.000 mu{karaca
sposobnih za vojsku“ — uz stra{ne implikacije koje nikome nisu mogle da
promaknu. Vidi: “Ethnic Cleansing in KosovoŒ, 22. april 1999,
http://www.state.gov/www/regions/eur/rpt990422_ksvo_ethnic.html.
8 Vidi: Ewa Tabeau i Jakub Bijak, “War-related Deaths in the 1992–1995 Armed
Conflicts in Bosnia and Herzegovina: A Critique of Previous Estimates and Re-
cent Results”, European Journal of Population, Vol. 21, No. 2–3, jun 2005, str.
187–215, www.yugofile.co.uk/onlynow/EJP_all.zip. Vidi tako|e Patrick Ball et
al., The Bosnian Book of the Dead: Assessment of the Database, Research and
Documentation Center („Centar za istra`ivawe i dokumentacijuŒ), Sarajevo,
17. jun 2007, http://www.hicn.org/researchdesign/rdn5.pdf. Ball et al. procewuju
da je u ratu smrtno stradalo ukupno 64.003 bosanska Muslimana. (Vidi Ta-
belu 19, “Ethnicity of Victims Reported in BBD”, str. 29.) Istra`iva~i dodaju
da je „status u ratuŒ preminulih osoba, tj. da li su poginuli kao borci ili
kao civili, te`e odrediti (str. 30–32). Me|utim, u prezentaciji koja je bila
19
dostupna na vebsajtu Centra za istra`ivawe i dokumentaciju iz Sarajeva,
ali je kasnije uklowena, moglo se videti da su oni procenili da je u ratu
poginulo ukupno 64.036 bosanskih Muslimana ({to je veoma blizu brojki od
64.003 koju taj centar sada iznosi), od ~ega ka`u da su 30.966 bili borci, a
33.070 civili.
9 Vidi: Milivoje Ivani{evi}, Srebrenica jul 1995: u tragawu za istinom,
Beograd, Hri{}anska misao, drugo izdawe, 2010, str. 93. U istom tom iz-
dawu, Ivani{evi} dokumentuje broj iznet u „Kwizi mrtvih Srebrenice i
Bir~a 1992–1995Œ (str. 95–169), gde navodi imena i datume ro|ewa i smrti
3.287 srpskih `rtava u tom regionu i u tom vremenskom razdobqu.
10 Vidi: npr. “We the Peoples”: The role of the United Nations in the 21st Century
(The Millennium Report), UN Secretary-General (Ujediwene nacije, 2000), po-
sebno Poglavqe 4, “Freedom from Fear”, str. 42–53, http://www.un.org/millen-
nium/sg/report/full.htm; The Responsibility to Protect, Izve{taj Me|unarodne
komisije za intervencije i dr`avni suverenitet (International Development
Research Center, 2001), str. vii, str. 1, str. 2, str. 11, str. 66, http://www.iciss.ca/
report-en.asp; A More Secure World: Our Shared Responsibility, Report of the
Highlevel Panel on Threats, Challenges and Change (Ujediwene nacije, 2004),
paragraf 199–203, http://www.un.org/secureworld/; In larger freedom: towards
development, security, and human rights for all (A/59/2005), Izve{taj general-
nog sekretara (Ujediwene nacije, 2005), paragraf 122–139, http://www.un.org/
largerfreedom/; i 2005 World Summit Outcome (A/RES/60/1), Generalna skup-
{tina UN, 15. septembar 2006, paragraf 138–140, http://www.un.org/sum-
mit2005/documents.html .
11 U ciqu ilustrovawa ovakvog li~nog, politi~ki motivisanog napada, uz ka-
rakteristi~no neuvo|ewe dokaza koji na bilo koji na~in odstupaju od pri-
hva}ene ta~ke gledi{ta koju ovde osporavamo, ukazujemo na pismo sa 25 pot-
pisnika, predato listu Gardijan u decembru 2005, u kojem se protestuje zbog
„ispravkeŒ od strane tog lista pogre{nog izve{taja o intervjuu sa Noamom
^omskim, koji je Gardijan kasnije povukao. Vidi: Marko Attila Hoare et al.,
“Protest to The Guardian Over ‘Correction’ to Noam Chomsky Interview”, Bal-
kan Insight No. 15 (Balkan Investigative Reporting Network), 8. decembra 2005,
http://www.birn.eu.com/insight_15_8_eng.php; vidi tako|e Marko Attila Hoare,
“The Guardian, Noam Chomsky, and the Milosevic Lobby”, objavqeno na veb-
sajtu The Henry Jackson Society, 4. februar 2006, http://zope06.v.servelocity.
net/hjs/sections/greater_europe/document.2006-02-04.9587987965. Na pismo
Hoarea kasnije je odgovorio James Bisset et al., “In response to: Protest to The
Guardian Over ‘Correction’ to Noam Chomsky Interview”, Balkan Investigative
Reporting Network, bez datuma, http://www.birn.eu.com/lte_chomsky.php.
12 “Rezolucija Evropskog parlamenta o Srebrenici od 15. januara 2009.”
(P6_TAPROV(2009)0028), EurLex, 15. januar 2009, paragraf 2, paragraf B,
naglasak je dodat, http://www.europarl.europa.eu/sides/getDoc.do?pubRef=//EP/
/NONSGML+TA+20090115+SIT+DOC+WORD+V0//EN&language=EN. Ova
rezolucija ne samo da tvrdi, bez ikakvih poznatih dokaza, da je „vi{e odŒ
8.000 mu{karaca i de~aka ubijeno u Srebrenici, ve} pomiwe i „silovawe
velikog broja `enaŒ (paragraf D), o ~emu nema re~i ~ak ni u standardnim
mejnstrim prikazima doga|aja iz jula 1995. Politizacija je omogu}ila da se
o masakru ka`e bilo {ta, dokle god se na taj na~in uve}avaju razmere zla.
20
Poglavqe 1
UVOD
NEJASNE @RTVE. „SrebrenicaŒ je postala simbol zla, a naro~itosimbol srpskog zla. Obi~no se opisuje kao „u`as bez premca u istorijiEvrope nakon Drugog svetskog rataŒ u kome je izvr{eno hladnokrvno smak-nu}e „8.000 muslimanskih mu{karaca i de~akaŒ.1 Doga|aji o kojima je re~desili su se u bosanskom gradu Srebrenica i oko wega od 11. do 19. jula1995, kada je Armija bosanskih Srba zauzela grad i ubila mnoge bosanskeMuslimane, pri ~emu je nepoznat broj onih koji su poginuli u borbi i onihkoji su `rtve smaknu}a. Nema sumwe da su bosanski Srbi vr{ili smaknu}a,ali, bez obzira na retke diskusije o tome, postoji veliki problem u pogledubroja egzekucija, po{to su mnoga tela prona|ena u masovnim grobnicamabila tela poginulih u borbama, koja je bilo te{ko razlikovati od `rtavasmaknu}a, i po{to su mnogi bosanski Muslimani koji su napustili Sre-brenicu uspeli da se domognu sigurnosti na muslimanskoj i jugoslovenskojteritoriji.2 [tavi{e, vrlo je mogu}e da su neka od ekshumiranih tela bilatela bosanskih Srba ubijenih u razbojni~kim napadima dobro naoru`anihmuslimanskih snaga koje su operisale iz Srebrenice tokom 39 meseci prejula 1995.
Savet bezbednosti Ujediwenih nacija je 16. aprila 1993. proglasioSrebrenicu „za{ti}enom zonomŒ, obla{}u koja treba da bude „oslobo|enasvih oru`anih napada i ostalih neprijateqskih dejstavaŒ. ^etrdeset osamsati nakon toga Za{titne snage Ujediwenih nacija za Bosnu i Hercegovinu(UNPROFOR) postigle su dogovor o prekidu vatre izme|u ABS (Armijabosanskih Srba) i Bosanske muslimanske armije (BMA) po kome je ABSpristala na prekid pod uslovom da UNPROFOR obe}a razoru`avawe sta-novnika „za{ti}ene zoneŒ.3 I pored toga, Srebrenica je ostala oru`anilogor iz koga su trupe bosanskih Muslimana i paravojne formacije pe-riodi~no kretale u napad i uni{tavale brojna srpska sela i ubile ukupnoznatno vi{e od 3.000 Srba do kraja rata.4 Kod Srba se razvio sna`an osve-tni~ki motiv, pa su ~ak imali i liste ubica, od kojih su neki nesumwivouhva}eni i grupno smaknuti u julu 1995. Ali, u vreme masakra bilo je ite{kih borbi, kada se vi{e hiqada dobro naoru`anih muslimanskih bo-raca 28. divizije BMA povla~ilo iz Srebrenice i okoline ka musliman-skim linijama oko Tuzle. Mnogi su se probili do ovih linija (i jugo-slovenske teritorije), ali je veliki broj poginuo u borbama. Bosanski Srbisu tako|e objavili zna~ajne gubitke u qudstvu od preko pet stotina vojnika(videti poglavqa 2 i 3).
Neizvesnost u pogledu broja i uzroka smrti pru`ila je izvanrednupriliku za krivotvorewe podataka, tim pre {to je bosanska muslimanskavlada odbila da preda Crvenom krstu spiskove onih koji su uspeli da se
probiju do muslimanskih linija. Iako je ova taktika bila surova prema
ro|acima vojnika iz Srebrenice i ~itave Bosne, ona je omogu}ila da se
pove}a broj nestalih i onih koji su bili `rtve smaknu}a. Broj od 8.000 u
po~etku je dobijen na bazi procene broja zarobqenih (3.000) plus 5.000
onih koji su se povukli iz Srebrenice ka centralnoj Bosni (videti po-
glavqe 4). U to vreme je javqeno da je veliki broj od ovih 5.000 uspeo da se
probije, ali je odbijawe bosanske vlade da objavi imena dovelo do toga da
broj od 8.000 opstane i zadr`i se sve do danas.Nakon toga je broj od 8.000 odr`avan zahvaquju}i zvani~nim potvr-
dama, svedo~ewima o~evidaca, dokazima o masovnim grobnicama, rastu}em
broju DNK identifikacija i a`uriranim spiskovima nestalih (pri ~emu je
ukupan broj ostajao nepromewen). Ali je mali broj svedoka koji je svedo~io
pred Tribunalom zaista video smaknu}a — ve}ina je govorila o glasinama i
gotovo svi su bili politi~ki ili li~no zainteresovani. Najpoznatiji me|u
wima, Dra`en Erdemovi}, Hrvat iz Tuzle koji je slu`io u Armiji bosan-
skih Srba, naveden je po imenu u izve{taju Ujediwenih nacija iz 1999. On
je bio prva osoba koja je u Tribunalu, u maju 1996, progla{ena krivom na
osnovu nagodbe. Na po~etku je izbegao su|ewe na osnovu mentalne nesta-
bilnosti, {to nije iskqu~ilo wegovo svedo~ewe, bez unakrsnog ispiti-
vawa, samo nekoliko nedeqa kasnije.5 Erdemovi} je vrlo kompromitovan i
wegovo svedo~ewe je bilo kontradiktorno i nepotkrepqeno bilo kakvim
~vrstim dokazima (videti poglavqa 4 i 5).
POLITIKA I @RTVE. U 43 „masovne grobnice vezane za Srebre-nicuŒ, od 1996. do 2001, prona|eno je 2.600 tela.6 Uz tela je prona|eno 448poveza za o~i i 423 veza za ruke, {to je dokaz verovatnih smaknu}a i pred-stavqa procenat od jednog smaknu}a na svakih {est tela.
7Ali, koliko od
ostalih su `rtve smaknu}a a koliko je poginulih u borbi, nikada nijeutvr|eno. Kao {to je neizvesno i ta~no poreklo 7.500 tela prona|enih uTuzli (videti poglavqe 4). Bilo je ponovqenih tvrdwi o tajnim ekshu-macijama i ponovnim zakopavawima na udaqenijim lokacijama, {to je dokraja 2008. broj tobo`wih masovnih grobnica pove}alo na 70.
8Ali dokazi
za ovu strukturu primarnih, sekundarnih, pa ~ak i tercijarnih masovnihgrobnica su slabi, a razlozi neubedqivi. Nije verovatno da su bosanskiSrbi usred rata i pod velikim vojnim pritiskom imali dovoqno resursada vr{e masovna smaknu}a i masovne sahrane, a zatim masovne ekshumacijei masovne ponovne sahrane; a da su se mogli nadati da }e sve to pro}ineopa`eno, bilo bi ludo. Po~etkom avgusta 1995. Medlin Olbrajt ih je ~akupozorila: „Posmatra}emo vasŒ.
9 Sve do danas, me|utim, javnosti nije po-nu|en nijedan satelitski snimak niti snimak iz vazduha koji pokazuje smak-nu}a u toku, kopawe grobnica, kamione koji odnose tela, ili ekshumaciju iponovno sahrawivawe (videti poglavqe 4).
I pored medijske usredsre|enosti na masovne grobnice i svedoke,
tvrdwe o 7.000–8.000 `rtava zasnivaju se, pre svega, na spiskovima nestalih
i DNK identifikacijama. Sada, me|utim, petnaest godina nakon doga|aja
22
o~igledno je da ovi spiskovi sadr`e gre{ke. Neka imena su navedena po dva
puta, postoji evidentan nedostatak transparentnosti u pogledu kriteri-
juma za dodavawe imena na spisak i potvr|ivawa podataka o tome gde su
pojedinci posledwi put vi|eni. Nepoznat je, ali je mogu}e da je veliki broj
onih koji su uspeli da pobegnu do muslimanskih linija ili drugde i koji
su zapo~eli novi `ivot (videti poglavqa 4 i 5). Problem sa DNK iden-
tifikacijama nije samo tehni~ke prirode, nego to {to pomo}u wih ne mogu
da se utvrde na~in i vreme smrti.Doga|aji u Srebrenici i tvrdwe o stra{nom masakru veoma su odgo-
varali Klintonovoj administraciji, vo|ama bosanskih muslimana i hrvat-
skim vlastima. Klintonova administracija je vr{ila pritisak da se poja-
~aju akcije u korist wihovih muslimanskih saveznika, a ameri~ki zvani~ni-
ci su `urili na lice mesta, u Srebrenicu, da potvrde i objave masakr, ba{
kao {to je Vilijem Voker to u~inio u Ra~ku.10 Na Vokerov neposredni
izve{taj, Medlin Olbrajt je uskliknula da je „prole}e poranilo ove go-
dineŒ.11 Srebrenica je omogu}ila da „jesen poraniŒ za Klintonovu admi-
nistraciju u leto 1995.Vo|stvo bosanskih Muslimana se nekoliko godina trudilo da ubedi
NATO da intenzivnije interveni{e u wihovu korist. Postoje ~vrsti do-
kazi da su bili spremni ne samo na la` ve} i da `rtvuju svoje stanov-
ni{tvo i vojnike u ciqu izazivawa intervencije (tema koja je analizirana
u tekstu koji sledi i poglavqima 2 i 7). Brojni muslimanski zvani~nici su
tvrdili da im je wihov vo|a Alija Izetbegovi} rekao da ga je Klinton
obavestio da }e Amerika intervenisati samo ako Srbi ubiju bar 5.000 qu-
di u Srebrenici.12 Napu{tawe Srebrenice od strane oru`anih snaga bo-
sanskih Muslimana, koje su bile znatno brojnije od srpskih napada~a pre
11. jula 1995, povla~ewe koje je ove snage u~inilo rawivim i izazvalo
veliki broj `rtava u borbama i tokom osvetni~kih egzekucija, obezbedili
su broj poginulih koji je, nakon uve}awa, ne samo zadovoqio ve} i pre-
ma{io prag koji je Klinton postavio. Postoje ~vrsti dokazi da povla~ewe
iz Srebrenice nije bilo zasnovano ni na kakvoj vojnoj neminovnosti, ve} je
bilo strate{ko, pri ~emu su gubici u qudstvu smatrani neophodnom `rt-
vom zarad postizawa vi{eg ciqa (videti poglavqa 2 i 3).
ODBRANA ZVANI^NE VERZIJE. Hrvatske vlasti su odu{evqeno pri-hvatile tvrdwe o srebreni~kom masakru po{to je to umawivalo intere-sovawe za razorno etni~ko ~i{}ewe Srba iz Zapadne Slavonije (koje suzapadni mediji gotovo potpuno zanemarili) i pokrivalo ve} tada plani-rano proterivawe stotina hiqada Srba iz Kninske Krajine. Ova masivnaoperacija etni~kog ~i{}ewa izvr{ena je uz ameri~ku logisti~ku podr{kumesec dana nakon srebreni~kih doga|aja, i u woj je, mogu}e je, ubijeno vi{esrpskih civila nego muslimanskih u Srebrenici. Gotovo sve muslimanske`rtve smaknu}a bili su odrasli mu{karci, vrlo malo `ena i dece. Hrvati,za razliku od bosanskih Srba, nisu poslali `ene i decu autobusima nasigurno, pa je u Krajini pobijeno vi{e stotina `ena, dece i starih.13
Ali,
23
masakr i etni~ko ~i{}ewe u Krajini jedva su prime}eni u jeku zgra`awa
javnog mwewa i propagande oko Srebrenice i zbog zvani~no nametnutih
medijskih ciqeva.Me|unarodni tribunal za zlo~ine u biv{oj Jugoslaviji i Ujediwene
nacije tako|e su imali va`nu ulogu u konsolidaciji zvani~ne pri~e o ma-sakru u Srebrenici. Jo{ od svog nastanka Tribunal je slu`io kao pro-du`ena ruka NATO sila koje su ga formirale, finansirale, birale i oce-wivale kqu~no osobqe, slu`ile mu kao policija i izvor informacija, tesu o~ekivale i dobijale odgovaraju}e usluge od ove organizacije.14 Uje-diwene nacije nisu tako u potpunosti odgovarale zahtevima NATO sila,ali ipak jesu. U slu~aju Srebrenice kroz UN je pro{lo sve {to su SAD iweni glavni saveznici `eleli (videti poglavqe 7).
Sve ovo pokazuje da je u pogledu tvrdwi o Srebrenici potrebno unetibar malu dozu skepticizma. Nikakve sumwe, me|utim, nisu bile izre~ene umejnstrim medijima, samo beskrajno ponavqawe na brzinu ustanovqenihali nepotvr|enih tvrdwi koje slu`e specifi~nim politi~kim ciqevima(videti poglavqa 8 i 9). ^ak i marginalizovane izraze sumwe pobornicizvani~ne pri~e do~ekivali su agresivnim suzbijawem. Nisu `eleli da ras-pravqaju o dokazima, ve} su one koji su iznosili sumwe nazivali „revi-zionistimaŒ i „qudima koji pori~u genocidŒ.15
U pitawu je stari {ablon. S vremena na vreme zapadni mediji i mejn-strim intelektualci se svrstavaju iza pri~a koje slu`e teku}oj dr`avnojpolitici, ili la`nih ili pristrasnih po selektivnom kori{}ewu dokazaili izbegavawu da se predstavi kontekst. U bliskoj pro{losti smo imalitvrdwe da je Sadam Husein mobilisao svoje snage du` granice sa Saudij-skom Arabijom posle okupacije Kuvajta u avgustu 1990. i da se spremao daizvr{i invaziju na Saudijsku Arabiju. Ova tvrdwa, koja je bila jedan odva`nih izvora ratne histerije koja je dovela do rata u januaru 1991, bila jela`na, ali nikada nije osporena u dominantnim medijima.16 Tvrdwa da susnage Sadama Huseina po okupaciji Kuvajta iz inkubatora izvadile vi{estotina beba bila je zasnovana na svedo~ewu }erke kuvajtskog ambasadora uAmerici (veza koja je tada sakrivena) i bila je tako|e la`na, ali je pro-{irena po mejnstrim medijima bez ikakvih pitawa.17 O~igledno je, a to suneki od u~esnika i priznali, da su ameri~ki mejnstrim mediji neupitnoprenosili javnosti tvrdwe Bu{ove administracije pre invazije/okupacijeda je Sadam Husein posedovao prete}u koli~inu oru`ja za masovno uni-{tewe.18
Kriti~ka sposobnost medija nestaje u sukobu sa demonizovanim ne-prijateqem, i tvrdwe o masovnim ubijawima mogu se institucionalizovatibez ozbiqnih dokaza. U slu~aju ubijawa koje su po~inili Crveni Kmeri uKamboxi tokom sedamdesetih godina dvadesetog veka, @an Lakutir je tvr-dio da su se vo|e Crvenih Kmera „hvalileŒ da su ubile dva miliona qudi.Kada je kasnije bio prinu|en da prizna da je izmislio i broj i to da su se„hvaliliŒ, broj od dva miliona ve} je bio prihva}en u mejnstrimu kaoistina i opstao je dugo nakon toga.19
24
Verujem da smo svedoci sli~nog procesa kreirawa istine sa 8000 `r-
tava u Srebrenici.
SPREMNOST DA SE LA@E. Osamdesetih godina ameri~ki vode}imediji su bezupitno prihvatili tvrdwu da su sovjetski KGB i Bugari sta-jali iza poku{aja atentata na papu Jovana Pavla Drugog 1981. Ova tvrdwaodgovarala je programu Reganove administracije da se Sovjetski savez ocr-ni kao „imperija zlaŒ. Besmisao dokaza koji su na to ukazivali, kao i ve-rovatnost (i dokazi) o pritiscima, te zainteresovanost turskog desni~arakoji je na kraju priznao zlo~in, nikada nisu zainteresovali urednike inovinare „Wujork tajmsaŒ i drugih listova.
20Tvrdwa u ovom slu~aju, gde je
navodni zlo~in odgovarao dr`avnim zahtevima, bila je la`na, ali je koe-ficijent naivnosti novinara i urednika bio veoma visok a wihova kri-ti~ka sposobnost i istra`iva~ka revnost bile su minimalne.
Isti takav je bio i tretman koji su ratovi na Balkanu imali u mejn-
strim medijima i kod intelektualaca u periodu od 1991. do 2011. U ovom
slu~aju, zapadne vlade su se stalno me{ale u raspad Jugoslavije i od po-
~etka intervencije meta im je bila Srbija.21 To je imalo veliki uticaj na
novine i stavove urednika i intelektualaca. Zvani~na pristrasnost i
spremnost da se la`e, preteruje u optu`bama protiv izabrane mete, biraju
dokazi i koriste instrumenti, kao Ha{ki tribunal, da bi se bele`ili
poeni i opravdavale zvani~ne akcije, brzo su dopuweni paralelnom pri-
strasno{}u u izve{tavawu, u institucionalizaciji neistina i mitova i
ponovnom pisawu istorije.22
Jedan od va`nih mitova bio je da su se NATO sile ponele nesavesno,
kasno se ukqu~uju}i u sukob,23 nakon srpskih zlo~ina. Ova mitska istorija
zanemaruje slede}e va`ne ~iwenice: (1) nakon pada Sovjetskog saveza, {to
je za posledicu imalo gubqewe interesovawa Zapada za o~uvawe Jugosla-
vije, zapadne sile su podsticale raspad zemqe; (2) pri tome se nisu bavili
pitawima re{avawa problema napu{tenih mawina koje nisu `elele da osta-
nu u dr`avama kojima su vladali oni koje su smatrali neprijateqima, ~ime
su efektivno opstruirale re{ewe ovog problema; (3) zapadne sile, a pre
svih Amerika, po pravilu su se suprotstavqale mirnom re{ewu sukoba oko
teritorija i ohrabrivale su bosanske Muslimane i kosovske Albance da
izbegavaju dogovore i da ~ine sve da izazovu NATO intervenciju u svoju
korist.24
Drugi mit, tesno povezan s prethodnim, jeste da su Srbi prvi po~eli
etni~ko ~i{}ewe u Bosni i drugde i da su to gotovo iskqu~ivo oni ~inili.
Suprotno tome, prvo veliko etni~ko ~i{}ewe se odigralo u Hrvatskoj, u
Zadru i Gospi}u, u maju i septembru 1991. U Zadru je hrvatska gomila uni-
{tila 119 srpskih prodavnica i ku}a, a nekih 120 srpskih civila neko-
liko meseci kasnije ubijeno je u Gospi}u.25 U avgustu 1995. izvr{eno je
najve}e etni~ko ~i{}ewe tokom jugoslovenskih ratova, kada su hrvatske
snage proterale Srbe iz Krajine. Etni~ko ~i{}ewe u Bosni je bilo „tante
za kukurikuŒ izme|u bosanskih Muslimana, Hrvata i bosanskih Srba u pe-
25
riodu od 1991. do Dejtonskog sporazuma 1995.26 U Bosnu je, uz pomo} Klin-
tonove administracije, Saudijske Arabije i Pakistana,27 dovedeno vi{e od
4.000 muxahedina kao podr{ka bosanskim Muslimanima. Oni su bili efi-
kasne ubice ~ije su aktivnosti, uz druge muslimanske paravojne i regu-
larne snage, ostavile pusto{ u stotinama srpskih sela, uz vi{e hiqada
ubijenih.28 U medijima je etni~ko ~i{}ewe u Bosni predstavqano kao jed-
nostrano sa genocidnim namerama, iako je u pitawu bila borba za kontrolu
nad teritorijom i ponekad osveta. Ovaj na~in predstavqawa podrazumevao
je masovno skrivawe dokaza.
MIT O MILO[EVI]EVOJ „VELIKOJ SRBIJIŒ. Tre}i tesno po-vezan mit je da su Srbi, predvo|eni Milo{evi}em, vodili svoje ratove uBosni, Hrvatskoj i na Kosovu zarad stvarawa „velike SrbijeŒ. Ovim sepotpuno zanemaruje ~iwenica da je Jugoslavija, uz aktivnu podr{ku silaNATO-a, bila u stawu raspadawa jo{ od devedesetih, a da su srpske mawineu Hrvatskoj i Bosni htele da ostanu u „smawenojŒ Jugoslaviji pre nego daostanu u nezavisnim republikama u kojima bi dominirali wihovi vekovnineprijateqi. (Zapadni establi{ment je pa`qivo izbegavao rasprave na te-mu genocidnih operacija Hrvata protiv Srba za vreme nacisti~ke oku-pacije tokom Drugog svetskog rata i ~iwenice da su bosanski Muslimani iIzetbegovi} slu`ili nacistima u tom periodu.
29)
Milo{evi} je bio pod velikim politi~kim pritiskom da pomogne
ovim srpskim mawinama. On je to povremeno i ~inio, ali svakako nije
regularno ratovao da bi zadr`ao sve Srbe u jednoj dr`avi. On je ili po-
dr`ao ili potpisao niz dogovora, kao {to je Brionski (jul 1991), Lisabon-
ski (februar–mart 1992), Vens–Ovenov (januar 1993), Oven–Stoltenbergov
(avgust 1993), Evropski akcioni plan (januar 1994), Plan kontakt grupe
(jul 1994) i, kona~no, Dejtonski sporazum (novembar 1995). Nijedan od ovih
dogovora nije podrazumevao da svi Srbi ostanu u jednoj dr`avi. Odbio je da
brani Srbe iz Zapadne Slavonije i Krajine kad su bili `rtve etni~kog
~i{}ewa u Hrvatskoj u maju i avgustu 1995. Slo`io se sa zvani~nim sma-
wivawem Socijalisti~ke Federativne Republike Jugoslavije na Saveznu
Republiku Jugoslaviju (tj. Srbiju i Crnu Goru, koja se tako|e raspala 2006.
progla{avawem nezavisnosti Crne Gore i Srbije), ~ime je Srbe u Hrvat-
skoj i Bosni fakti~ki prepustio wihovoj sudbini, izvan bilo kakve „ve-
like SrbijeŒ.Ukratko, nazvati borbu srpskih mawina i Milo{evi}a da se ostane
makar i u „su`enojŒ Jugoslaviji ili da se spoje sa Srbijom te`wom za
stvarawem „velike SrbijeŒ predstavqa ideolo{ki pristrasno i ~ak sme{no
nerazumevawe politi~ke dinamike.30 Ovu pristrasnost ilustruje i ~iwe-
nica da o~igledne te`we hrvatskog vo|stva za pro{irewem Hrvatske u „ve-
liku HrvatskuŒ, kao i borba OVK za „veliku AlbanijuŒ, uz spremnost da se
etni~ki o~iste nehrvati i nealbanci31 — nikada nisu privla~ili pa`wu
zapadnih medija. Mete Zapada su samo „ve}iŒ entiteti.
26
^etvrti mit, konstruisan da doka`e kako je Milo{evi} bio ultra-
nacionalista koji je pozvao Srbe u napad i etni~ko ~i{}ewe u ciqu stva-
rawa velike Srbije je da je on taj poziv izgovorio u „poznatimŒ govorima
iz 1987. i 1989. Da navedemo samo nekoliko primera iz jednoli~ne pro-
pagande zapadnih medija: Milo{evi} je „izazvao nacionalisti~ko ludilo
milion SrbaŒ („TajmŒ); on je „okupio milion Srba na mestu bitke (Kosovo
1389) da bi im rekao da se spreme za novi boj… Dugi jugoslovenski ko{mar
gra|anskog rata po~iweŒ (Bi-Bi-Si 1991). Drugom prilikom, 1999, Bi-Bi-Si
je o govoru iz 1989. objavio da se „Milo{evi} zakleo da Srbija vi{e ni-
kada ne}e izgubiti kontrolu nad KosovomŒ. Ali takvih poziva i zakletvi u
tim govorima, poznatim po nagla{avawu da je Jugoslavija multietni~ka
zemqa, nije bilo: „Jugoslavija je vi{enacionalna zajednica…(koja) mo`e
da opstane samo pod uslovom potpune jednakosti svih nacija koje u woj
`iveŒ (Milo{evi} na Kosovu, 28. juni 1989).U dramati~noj ilustraciji kreirawa mita Francisko Gil-Vajt je po-
kazao da je Bi-Bi-Si preneo originalne govore, li{ene bilo kakvih poziva
Srbima na oru`je (ukqu~uju}i navedenu izjavu). U to vreme je Bi-Bi-Si
primetio i zalagawe za punu jednakost svih nacija u okviru Jugoslavije.
Ali, do 1999. i 2001, kada je antisrpska linija ve} uveliko u~vr{}ena,
Bi-Bi-Si je izneo tvrdwe o pripremama za „novu bitkuŒ i navode o od-
bijawu „da se izgubi kontrola nad KosovomŒ koji se ne mogu na}i ni u
Bi-Bi-Sijevim transkriptima govora.32
DEMONIZOVAWE SRPSKE STRANE. Peti mit, ili skup mitova,izrastao je iz potrebe da se demonizuju Srbi i da se bombe NATO-a doveduu pomo} bosanskim Muslimanima –da su Srbi nemilosrdno granatiralisarajevske civile u tri masakra: 1992 („masakr u redu za hlebŒ), 1994 (Mar-kale ili „masakr na pijaciŒ) i („drugi masakr na pijaciŒ) 1995. Ovi ma-sakri su izrazito dobro planirani da uti~u na va`ne odluke NATO-a i UNda se sna`nije interveni{e u korist bosanskih Muslimana. Mnogi zva-ni~nici UN i visoki zapadni vojni zvani~nici su tvrdili da postoje ~vr-sti dokazi da su u sva tri slu~aja akcije planirali i izveli sami bosanskiMuslimani.
33Oficir ameri~ke armije Xon Srej, koji je bio na licu mesta
u Bosni tokom ovih i drugih slu~ajeva masakra, sugerisao je da ovi inci-denti i verovatna pre}utna saglasnost vo|a bosanskih Muslimana „zaslu-`uju podrobnu istragu Me|unarodnog suda za ratne zlo~ineŒ.
34Nepotrebno
je re}i da se takva istraga nikada nije dogodila. Ukratko, ovo nije teorijazavere, nego analiza i zakqu~ak izvedeni na bazi niza zna~ajnih dokaza,koji ~ak nisu ni osporavani u izve{tajima o novijoj balkanskoj istorijikojima dominira zvani~na linija.
[esti mit govori o tome da su samo bosanski Srbi dr`ali zarob-
qeni~ke logore u kojima se prema velikom broju qudi postupalo kao u
nacisti~kim koncentracionim logorima. U stvari, sve tri strane u gra-
|anskom ratu su dr`ale zarobqeni~ke logore. Broj qudi zatvorenih u ovim
logorima nikada nije bio veliki, a postupawe prema zatvorenicima nije
27
bilo boqe u hrvatskim i muslimanskim logorima nego u srpskim.35 Me-
|utim, Muslimani i Hrvati su smi{qeno dr`ali medije daleko od svojih
logora i, {to je jo{ va`nije, zapadni mediji su ionako bili zaintere-
sovani samo za srpske. ^uvena fotografija Fikreta Ali}a, zarobqenika iz
Trnopoqa, koja ga prikazuje iscrpqenog u ogradi srpskog koncentracionog
logora, pokazala se kao medijska prevara. Ali} je bio u tranzitnom logoru,
bio je bolestan i ni na koji na~in sli~an drugima u logoru. Ubrzo je oti-
{ao u Skandinaviju. [to je najva`nije, ograda koja se pojavquje u TV pri-
lozima i na fotografijama ogra|ivala je novinare i fotoreportere, a ne
grupu bosanskih Muslimana koju su snimali.36 Ova prevara je bila vrlo
uspe{an propagandni udar kreatora rata i wihovih medijskih pomo}nika.
Kasnije je Bernar Ku{ner, biv{i {ef Lekara bez granica i ministar ino-
stranih poslova pod Sarkozijem, pri~aju}i o svojoj poseti Aliji Izet-
begovi}u kada je umirao u bolnici 2003, rekao da je Izetbegovi} wemu i
Ri~ardu Holbruku priznao da je preterivao u optu`bama o surovosti srp-
skih snaga da bi po`urio intervenciju NATO-a protiv Srba. Prema Ku-
{neru, Izetbegovi} je i wemu i Holbruku rekao da „nije bilo logora za
istrebqewe, kakav god da je bio u`as na tim mestimaŒ i dodao da je „vero-
vao da bi ovakvo otkri}e moglo da ubrza bombardovawe (bosanskih Srba)Œ.37
PRE PREGOVORA ODLU^ENO DA SE BOMBARDUJE. Sedmi mit, ko-ji je sada institucionalizovan, jeste taj da su na mirovnoj konferenciji uRambujeu, pre NATO bombardovawa Jugoslavije, Milo{evi} i Srbi bili tikoji su odbili da pregovaraju o problemu Kosova, pa je NATO bio prinu|enna bombardovawe. Ali, postoje ~vrsti dokazi da su Klintonova admini-stracija i NATO bili nestrpqivi da bombarduju, da su izvr{ili sve pri-preme za napad i ulo`ili silnu energiju da OVK potpi{e sporazum kojimse, izme|u ostalog, od Jugoslavije „tra`i neprihvatqivoŒ (prema visokomzvani~niku Stejt departmenta): da dozvoli da NATO trupe okupiraju ~i-tavu zemqu. Ovu posledwu taktiku su, prema istom izvoru, primenili daprekinu pregovore, jer je „Srbima trebalo malo bombardovawe da se ura-zumeŒ.
38Ovo priznawe i mnogi posredni dokazi nisu spre~ili Kofija Ana-
na i UN da izjave da je „me|unarodna zajednica poku{ala da postigne spo-razum sa beskrupuloznim i zlo~ina~kim re`imomŒ.
39
Osmi mit, ili struktura mitova, odnosi se na NATO bombardovawe
kao odgovor na srpsko etni~ko ~i{}ewe Kosova i kao na~in da se spre~i
planirani genocid („Operacija potkovicaŒ), a da su Srbi ipak poku{ali
genocid na Kosovu i ubili veliki broj qudi, dok je NATO bombardovawe
omogu}ilo bezbedan povratak kosovskih Albanaca. U stvarnosti, srpske
brutalnosti na Kosovu su bile deo gra|anskog rata i odgovor na namerne
provokacije OVK kojima bi se izazvalo NATO bombardovawe, pri ~emu je
Klintonova administracija pomagala OVK u wihovim provokacijama.40
Nije bilo planiranog holokausta, a Operacija „PotkovicaŒ je razotkrivena
kao jo{ jedna od dezinformacija NATO-a.41 Nije bilo poku{aja genocida,
ve} masovnog izbegli{tva iz straha od NATO bombardovawa i nasiqa na
28
zemqi; samo 4.000 tela je prona|eno od kraja rata i pored do tada nevi|enih
forenzi~kih pretraga, a u svom godi{wem izve{taju za 2009. Me|unarodni
komitet Crvenog krsta je objavio spisak od 1.869 nestalih osoba za kojima
se jo{ traga,42 {to ukupno ~ini oko 6.000 mrtvih, iako je zvani~na brojka
jo{ uvek 11.000. Stejt department je optu`io Srbe za 500.000 ubistava,43
{to jo{ jednom otkriva sklonost ka uve}avawu zlo~ina koje su po~inile
izabrane mete. NATO bombardovawe je omogu}ilo siguran povratak kosov-
skih Albanaca, ali tek po{to je prvo izazvalo masovni egzodus — tako da
smo do{li do nivoa komedije u kojoj se „humanitarniŒ rat opravdava us-
pehom koji je, navodno, imao u re{avawu humanitarne krize koju je sam
izazvao.Dodatni mit je da Kosovo posle NATO-bombardovawa predstavqa ne-
ku vrstu storije uspeha. Ovo iziskuje istovremeno pre}utkivawe ili za-
nemarivawe i postavqenih ciqeva bombardovawa i rezultata na terenu.
Formalni ciq bombardovawa je bio da se zaustavi etni~ko ~i{}ewe i da se
pomogne uspostavqawe dru{tva „multietni~ke, tolerantne, inkluzivne de-
mokratijeŒ (ameri~ki predsednik Bil Klinton).44 Ali mr`wa koju je na-
talo`io rat te{ko mo`e voditi toleranciji, {to bi svaki razuman ana-
liti~ar shvatio. Daqe, dok prethodno nije bilo pravog etni~kog ~i{}ewa,
ve} samo povremenih brutalnih preseqewa u gra|anskom ratu,45 pod NATO
okupacijom, sa ultranacionalisti~kom OVK inkorporiranom u policijske
snage koje je organizovao NATO, do{lo je do pravog, ireverzibilnog et-
ni~kog ~i{}ewa koje se sa Srba pro{irilo na Rome i druge mawine. Kako
ka`e Jan Oberg, „najve}e etni~ko ~i{}ewe na Balkanu (u procentualnom
smislu)Œ.46 Pet godina nakon kraja rata preostalo srpsko stanovni{tvo je
izolovano, sme{teno u za{ti}ene enklave, bez mogu}nosti da radi, ide u
{kolu ili putuje bez oru`ane za{tite. Kosovo je raj za kriminalce i pre-
stonica trgovine drogom i qudima.47 OVK, koji je dugo u vezi sa Al Ka-
idom, od koje prima pomo}, pomogla je pobunu u Makedoniji i nastavqa da
se bori za svoj ciq — „Veliku AlbanijuŒ. Na sve to Zapad okre}e glavu, uz
povremene op{te naznake o storiji uspeha.
PO^ETAK RASPRAVE O ISTORIJSKIM IZMI[QOTINAMA.Razlog za pomiwawe ovih istorijskih izmi{qotina, mitova i zanemari-vawa — a lista ni na koji na~in nije iscrpqena — jeste da se poka`e kako jebilo lako i predvidqivo institucionalizovati la`i o Srbima kao iza-branoj meti i demonizovanom neprijatequ. Neko bi se ponadao da su medijii mejnstrim intelektualci ne{to nau~ili iz ponovqenih i ponekad ne-ugodnih primera wihove lakovernosti i da }e zgodne optu`be za pokva-renost izabrane mete tretirati sa skepticizmom i podvr}i pa`qivom is-pitivawu. To se nije desilo u slu~aju opisanih izmi{qotina, mitova isakrivawa, a po na{em mi{qewu, nije se desilo ni u slu~aju suo~avawa saoptu`bama za srebreni~ki masakr.
U poglavqima koja slede da}emo prikaz nekih dokaza koji su izneti
povodom optu`be za masovna smaknu}a, ali }emo tako|e poku{ati da doga|a-
29
je u Srebrenici smestimo u odgovaraju}i istorijski i politi~ki kontekst,
{to smatramo da je od velikog zna~aja, ne samo da bi se objasnilo kakva
ubijawa su se dogodila u Srebrenici ve} i da se objasne politi~ki ulozi
koji podupiru naizgled neobja{wivo povla~ewe 28. divizije iz Srebre-
nice — ostavili su `ene i decu na brigu Armiji bosanskih Srba! — i vrlo
efikasna kampawa protiv Srba da se podupre optu`ba za „genocidŒ. Tribu-
nal, Ujediwene nacije i mediji su imali va`nu i zaslu`nu ulogu u ovoj
kampawi (videti poglavqa 6–9). Navedeni problemi zahtevaju hitnu ana-
lizu i diskusiju. U ovoj kwizi mi se ukqu~ujemo u takvu analizu i zapo-
~iwemo diskusiju.
Napomene
1 “Bosnia: 2 Officials Dismissed for Obstructing Srebrenica Inquiry”, AP, Wujorktajms, 17. april 2004; Marlise Simons, “Bosnian Serb Leader Taken BeforeWar Crimes Tribunal”, Wujork tajms, 8. april 2000; The Fall of Srebrenica(A/54/549), Izve{taj generalnog sekretara povodom rezolucije Generalneskup{tine 53/35, 15. novembar 1999, paragraf 506,http://www.un.org/News/ossg/srebrenica.pdf.
2 Izme|u 840 i 950 bosanskih Muslimana iz Srebrenice i @epe spaslo sepreplivav{i reku Drinu izme|u 11. i 13. jula 1995. Ove izbeglice — ~itavubrigadu Bosanske muslimanske armije — jugoslovenske vlasti su privele,saslu{ale i obezbedile im sme{taj i negu, ukqu~uju}i posete Crvenog kr-sta, koji im je tako|e dostavqao po{tu i cigarete. Vidi: Transkripti su-|ewa Milo{evi}u, IT-02–54-T, 10. decembar 2003, str. 30340–30341,http://www.icty.org/x/cases/slobodan_milosevic/trans/en/031210ED.htm.
3 Rezolucija 819 Saveta bezbednosti UN (S/RES/819), 16. april 1993. U vezi sasporazumom UNPROFOR-BMA–ABS od 18. aprila, vidi: Marcus Tanner,“Srebrenica victims airlifted to safety”, Independent, 19. april 1993; i John F.Burns, “U.N. Says Enclave Is ‘Saved’; Bosnians Call It ‘Surrender’”, Wujorktajms, 19. april 1993.
4 Vidi: Milivoje Ivani{evi}, „Kwiga mrtvih Srebrenice i Bir~a1992–1995”, u Srebrenica jul 1995: u tragawu za istinom, Hri{}anska mi-sao, drugo izdawe, 2010, str. 95–169. U ovom delu kwige Ivani{evi} navodiimena i datume ro|ewa i smrti ukupno 3.287 srpskih `rtava stradalih uovoj oblasti isto~ne Bosne do kraja rata.
5 Germinal ^ivikov, Srebrenica: krunski svedok, Beograd, NVO Istorijskiprojekat Srebrenica, 2010.
6 Izjava svedoka — Vo|a tima istra`iteqa Din Pol Mening, tu`ilac pro-tiv Slobodana Milo{evi}a, IT-02–54-T, 24. novembar 2003, paragraf 27,paragraf 29, http://www.domovina.net/archive/2003/20031124_manning.pdf.
7 Vidi svedo~ewe Dina Pola Meninga: Transkripti su|ewa Milo{evi}u,IT-02–54-T, 26. januar 2004, str. 31428–31437, http://www.icty.org/x/cases/slo-bodan_milosevic/trans/en/040126IT.htm. Ova procena zasniva se na broju kojije naveo Mening od 2.600 tela, podeqenom sa 450.
30
8 “More Srebrenica victims exhumed from mass grave”, Agencija Frans pres, 9.
decembar 2008.
9 Steven Lee Meyers, “Making Sure War Crimes Aren’t Forgotten”, Wujork tajms,
22. septembar 1997.
10 O ulozi Vilijema Vokera u skretawu pa`we Zapada na navodni masakr oko 45
etni~kih Albanaca u selu Ra~ak, na Kosovu, januara 1999, vidi: Johnstone:
Fools’ Crusade, “Racak: casus belli for NATO”, str. 238–244. Vidi tako|e Ed-
ward S. Herman i David Peterson, The Politics of Genocide („Politika ge-
nocida“, Beograd: „Vesna info“, 2010; ovde izdawe Monthly Review Press,
Wujork, 2010), “Mythical Bloodbaths: Racak”, str. 95–101.
11 Barton Gellman, “The Path to Crisis: How the United States and Its Allies Went to
War”, Va{ington post, 18. april 1999.
12 Kako stoji u zvani~nom izve{taju UN o tom pitawu: „Neki od pre`ivelih
~lanova srebreni~ke delegacije izjavili su da je predsednik Izetbegovi},
izme|u ostalog, rekao da je saznao da je intervencija NATO-a u Bosni i
Hercegovini mogu}a, ali se mo`e dogoditi samo ukoliko bi Srbi provalili
u Srebrenicu i ubili najmawe 5.000 tamo{wih stanovnika. Predsednik
Izetbegovi} ne priznaje da je tako ne{to izjavio.“ The Fall of Srebrenica
(A/54/549), paragraf 115, http://www.un.org/News/ossg/srebrenica.pdf. Izve-
{taj UN ne pomiwe da je tom sastanku prisustvovalo jo{ devet osoba, me|u
wima i Hakija Mehoqi}, nekada{wi {ef policije u Srebrenici, koji je
jednom prilikom rekao da osmoro od wih (odnosno oni koji su jo{ bili
`ivi u vreme kad je to izjavio) „mogu da potvrde“ ovaj Klintonov predlog.
(Vidi intervju sa Hakijom Mehoqi}em, u: Hasan Haxi}, “5,000 Muslim Lives
for Military Intervention”, Dani, Sarajevo, 22. jun 1998 , objavqeno na vebsajtu
Centre for Peace in the Balkans, http://www.balkanpeace.org/cib/bos/
boss/boss06.shtml > ili http://cdsp.neu.edu/info/students/marko/dani/dani2.html.
13 Organizacija Veritas procenila je da je u operaciji „Oluja“ poginulo 1.205
civila, ukqu~uju}i 358 `ena i 10 dece. Vidi: “Croatian Serb Exodus Com-
memorated”, Agence France Press, 4. avgust 2004; tako|e Veritas, na internet
adresi www.veritas.org.yu. Samo jedno od 1.883 tela ekshumiranih iz grob-
nica oko Srebrenice, zakqu~no sa 2000. godinom, identifikovano je kao
`ensko. Ove brojke su navedene u li~no distribuiranoj oceni karakteris-
tika ovih ostataka koju je dao dr Zoran Stankovi}, koji je dugo radio kao
sudski ve{tak za UN i koji je detaqno prou~io slu~aj Srebrenice. Vidi
tako|e: Tim Ripley, Operation Deliberate Force: the UN and NATO Campaign in
Bosnia 1995, Lankaster: Centre for Defence and International Security Studies,
1999), str. 192.
14 Na pitawe koliko je NATO podlo`an optu`bama Tribunala za bombardo-
vawe Jugoslavije 1999, portparol NATO-a Xejmi [ej odgovorio je da ga to
ne brine. Kako je rekao [ej, tu`ilac (u to vreme Luiz Arbur iz Kanade)
zapo~e}e sa istragom „jer }emo joj mi to dozvoliti“. Onda, „zemqe NATO-a
su te koje ga finansiraju“, dok se u vezi s potrebom stvarawa drugog ve}a „da
bi se tu`ioci ubrzali… mi i Tribunal se u tome sla`emo, `elimo da ratni
zlo~inci budu privedeni pravdi.” Konferencija za {tampu, NATO, 16. maj
1999, http://www.nato.int/kosovo/press/p990516b.htm. Vidi tako|e Michael
Mandel, How America Get Away with Murder: Illegal Wars, Collateral Damage
and Crimes Against Humanity, Ann Arbor, MI: Pluto Press, 2004), posebno
31
poglavqa 4. and 5; i Edward S. Herman, “The Milosevic Trial, Part 1,” Z Maga-
zine, april 2002.
15 Radi ilustracije, vidi: Predgovor, napomena 11.
16 Vidi: Douglas Kellner, The Persian Gulf TV War, Boulder, CO: Westview Press,
1992), str. 17–29. Samo se Sankt Peterburg tajms potrudio da prona|e
satelitske fotografije koje pokazuju da je navodno okupqawe ira~kih voj-
nika na saudijskoj granici bilo dezinformacija.
17 Vidi: John R. MacArthur, Second Front: Censorship and Propaganda in the Gulf
War, Wujork: Hill and Wang, 1992), Poglavqe 2, “Selling Babies”, str. 37–77.
18 Vidi: npr. “Times and Iraq”, urednici, Wujork tajms, 26. maj 2004, i “ Times
and Iraq: A Sample of the Coverage”, urednici, Wujork tajms, maj 2004,
http://www.nytimes.com/ref/international/middleeast/20040526CRITIQUE.html;
Howard Kurtz, “The Post on WMDs: An Inside Story”, Va{ington post, 12.
avgust 2004; Michael Massing, “Now They Tell Us”, New York Review of Books,
26. februar 2004; Michael Massing, “Unfit to Print?”, New York Review of
Books, 24. jun 2004; i Mark Danner, “The Secret Way to War”, New York Review
of Books, 9. jun 2005.
19 Noam Chomsky i Edward S. Herman, After the Cataclysm: Postwar Indochina
and the Reconstruction of Imperial Ideology (Boston: South End Press, 1979),
Poglavqe 6, “Cambodia”, str. 135–294; Edward S. Herman i Noam Chomsky,
Manufacturing Consent: The Political Economy of the Mass Media, drugo izdawe
(Wujork: Pantheon Books, 2002), Poglavqe 6.2, “Cambodia”, str. 260–296.
20 Vidi: Edward S. Herman i Frank Brodhead, The Rise and Fall of the Bulgarian
Connection, Wujork: Sheridan Square Publications, 1986); Herman i Chomsky,
Manufacturing Consent, Poglavqe 4, “The KGB-Bulgarian Plot to Kill the Pope:
Free-Market Disinformation as ‘News’”, str. 143–167.
21 O tome kako su me|unarodni kontekst i direktni pritisci zapadnih sila
doprineli nasilnom raspadu Jugoslavije, vidi: David Chandler, “Western In-
tervention and the Disintegration of Yugoslavia, 1989–1999”, u: Philip Hammond
i Edward S. Herman, urednici, Degraded Capability: The Media and the Ko-
sovo Crisis (Sterling, VA: Pluto Press, 2000), str. 19–30; Johnstone, Fools’ Cru-
sade, str. 34–50; Mandel, How America Gets Away with Murder, str. 65–88; i
Edward S. Herman i David Peterson, “The Dismantling of Yugoslavia”, Monthly
Review, Vol. 59, No. 5, oktobar 2007, str. 4–9, http://www.monthlyreview.org/
1007hermanpeterson1.php.
22 Vidi: Peter Brock, Media Cleansing: Dirty Reporting, Journalism and Tragedy in
Yugoslavia (Los An|eles: GMBooks, 2005); i L.T.C. John E. Sray, “Selling the
Bosnian Myth to America: Buyer Beware”, Foreign Military Studies Office, De-
partment of the Army, oktobar 1995, http://fmso.leavenworth.army.mil/docu-
ments/bosnia2.htm.
23 Mediji su ~esto tvrdili da su UN i NATO do`iveli neuspeh zbog nedo-
statka „moralne hrabrosti“, „politi~ke voqe“, „neodlu~nosti“, te da su
oni ~ak bili „sau~esnici u srpskoj agresiji“ (“The Meaning of Srebrenica”,
uvodni ~lanak, Va{ington post, 13. jul 1995; Michael Dobbs, Va{ington
post, 7. jul 1996; Roger Cohen, “Failure in Bosnia”, Wujork tajms, 18. april
1993). U izjavi datoj povodom 10. godi{wice memorijalnog centra u Po-
to~arima, 11. jula 2005, generalni sekretar UN Kofi Anan izrazio je `a-
32
qewe zbog „ozbiqnih gre{aka u proceni, nastalih zbog odanosti filozo-
fiji nepristrasnosti i nenasiqa, koja, koliko god divqewa dostojna, nije
bila primenqiva na sukob u Bosni“ (SG/SM/9993). Tvrditi da su SAD i
wihovi saveznici bili nepristrasni ili ravnodu{ni, tada kao i danas,
zna~i falsifikovati istorijske podatke.
24 Vidi napomenu 21. Vidi tako|e: Lenard J. Cohen, Broken Bonds: Yugoslavia’s
Disintegration and Balkan Politics in Transition, drugo izdawe (Boulder, CO:
Westview Press, 1995); David Owen, Balkan Odyssey (Wujork: Harcourt Brace &
Co., 1995); Susan L. Woodward, Balkan Tragedy: Chaos and Dissolution after the
Cold War (Brookings, Va{ington: The Brookings Institution, 1995); Steven L.
Burg i Paul S. Shoup, The War in Bosnia–Herzegovina: Ethnic Conflict and Inter-
national Intervention (Armonk, NY: M.E. Sharpe, 1999); Robert M. Hayden,
Blueprints for a House Divided: The Constitutional Logic of the Yugoslav Con-
flicts (Ann Arbor, MI: The University of Michigan Press, 1999).
25 Vidi: Johnstone, Fools’ Crusade, str. 28–29. Vidi tako|e: Rajko Dolechek,
“The International Criminal Tribunal For the Former Yugoslavia: A Creation and
Instrument of Nato”, Ostrava, februar, 2000.
26 U Bosni je na strani bosanskih Muslimana poginulo znatno vi{e civila
nego na srpskoj strani, ali srpske civilne `rtve su tako|e veoma brojne. O
borbama po sistemu „milo za drago“ u bosanskom gra|anskom ratu do kraja
jula 1995, vidi: Cedric Thornberry, “Saving the War Crimes Tribunal; Bosnia
Herzegovina”, Foreign Policy, septembar 1996.
27 Cees Wiebes, Intelligence and the War in Bosnia, 1992–1995 (London: Lit Ver-
lag, 2003), str. 207–208; Richard J. Aldrich, “America used Islamists to arm the
Bosnian Muslims: The Srebrenica report reveals the Pentagon’s role in a dirty
war”, Gardijan, 22. april 2002; Richard Norton-Taylor, “US used Islamists to
arm Bosnians: Official Dutch report says that Pentagon broke UN embargo”,
Gardijan, 22. april 2002.
28 Vidi izve{taj koji je predat i Generalnoj skup{tini i Savetu bezbednosti
UN (A/48/177 — A/25835), Memorandum o ratnim zlo~inima i zlo~inima
genocida u isto~noj Bosni (op{tine Bratunac, Skelani i Srebrenica) pro-
tiv srpskog naroda od aprila 1992. do aprila 1993, Jugoslovenska dr`avna
komisija za ratne zlo~ine i genocid, april 1993, str. 19, http://unbisnet.
un.org:8080/ipac20/ipac.jsp?session=KE997922Q7026.88080&profile=bib&uri=
full=3100001‹!320302‹!1&ri=3&aspect=subtab124&menu=search&source=‹!ho-
rizon#focus. Vidi tako|e: Ivani{evi}, Srebrenica jul 1995: u tragawu za
istinom; i Joan Phillips, “Victims and Villains in Bosnia’s War”, Southern Slav
Journal, prole}e-leto 1992.
29 Vidi: Johnstone, Fools’ Crusade, str. 146–152; Nebojsa Malic, “Whitewashing
the Holocaust: Jasenovac and the Politics of Genocide”, Balkan Express, 28.
april 2005, http:///www.antiwar.com/malic/?articleid=5751.
30 Vidi: Johnstone, Fools’ Crusade, str. 32–40. Tako|e vidi diskusiju o ovom
pitawu u: Herman i Peterson, “The Dismantling of Yugoslavia”, str. 9–14,
http://www.monthlyreview.org/1007herman-peterson1.php.
31 Vidi: Johnstone, Fools’ Crusade, str. 32–34, str. 146–156.
33
32 Francisco Gil-White, “How Politicians, the Media and Scholars Lied About Mi-losevic’s 1989 Kosovo Speech”, na vebsajtu The Emperor’s Clothes, 9. februar
2004, http://emperors-clothes.com/milo/gw.htm.
33 Za kratak prikaz toga kako se ovde radilo o „zlo~inima nastalim samopo-
vre|ivawem“, uz daqe reference, vidi: Senator Larry E. Craig, Clinton-Ap-
proved Iranian Arms Transfers Help Turn Bosnia into Militant Islamic Base, Re-
publican Policy Committee, ameri~ki Senat, 16. januar 1997, http://www.sen-
ate.gov/‹rpc/releases/1997/iran.htm; Sray, “Selling the Bosnian Myth to Amer-
ica”, http://fmso.leavenworth.army.mil/documents/bosnia2.htm; David Binder,
“Bosnia’s bombers”, The Nation, 2. oktobar 1995; i Wiebes, Intelligence and the
War in Bosnia, 1992–1995, str. 68–69.
34 Sray, “Selling the Bosnian Myth to America”,
http://fmso.leavenworth.army.mil/documents/bosnia2.htm.
35 Johnstone, Fools’ Crusade, str. 69–82.; Carl Savich, “Celebici”,
http://www.serbianna.com/columns/savich/047.shtml.
36 Johnstone, Fools’ Crusade, str. 72–73. Vidi tako|e: Thomas Deichmann, “The
picture that fooled the world”, LM97, februar 1997, http://www.srp-
skamreza.com/guest/LM/lm-f97/LM97_Bosnia.html; i Deichmann, “Exactly as it
happened’?”, LM100, maj 1997, http://www.srpska-mreza.com/guest/LM/lm100/
LM100_Bosnia.html%20, http://www.srpska-mreza.com/guest/LM/lm–100/LM
100_Bosnia.html.
37 Bernard Kouchner, Les Guerriers de la Paix (Pariz: Grasset, 2004), str. 373–374.
38 Vidi: George Kenney, “Rolling Thunder: The Rerun”, The Nation, 14. jun 1999,
http://www.thenation.com/article/rolling-thunder-rerun.
39 The Fall of Srebrenica (A/54/549), paragraf 502,
http://www.haverford.edu/relg/sells/reports/UNsrebrenicareport.htm.
40 Tom Walker, Aidan Laverty, “CIA aided Kosovo guerrilla army”, Sandej tajms
(London), 12. mart 2000; Peter Beaumont, Ed Vulliamy i Paul Beaver, “CIA’s
bastard army ran riot in Balkans”, Obzerver (London), 11. mart 2001; Rory
Carroll, “Crisis in the Balkans: West struggles to contain monster of its own mak-
ing”, Gardijan (London), 12. mart 2001.
41 Vidi: Noam Chomsky, The New Military Humanism (Monroe, ME: Common
Courage Press, 1999), str. 36; i Heinz Loquai, Der Kosovo-Konflikt. Wege in
einen vermeidbaren Krieg (Baden-Baden: Nomos, 2000). Loquai je penzioni-
sani general brigade nema~ke vojske.
42 Vidi: “Kosovo conflict 1999”, u: ICRC Annual Report 2009, Godi{wi
izve{taj, Me|unarodni komitet Crvenog krsta, p. 293, http://www.icrc.
org/eng/assets/files/annual-report/icrc-annual-report–2009-western-balkans.pdf.
43 U saop{tewu za {tampu od 19. aprila 1999. ameri~ki Stejt department ka`e
da se „broj ‰mu{karaca, kosovskih Albanaca, koje su ubili SrbiŠ kre}e od
najmawe 100.000, ako se posmatraju samo nestali mu{karci iz izbegli~kih
porodica u Albaniji, do ~ak blizu 500.000, ako su ta~ni izve{taji o op{tem
izdvajawu mu{karaca me|u interno raseqenim licima na Kosovu”.
http://www.state.gov/www/regions/eur/rpt_990416_ksvo_ethnic.html. Primeti-
}ete da je svakako bilo potrebno mnogo la`i da bi se minimalni broj
ubijenih kosovskih Albanaca mu{kog pola, samo do 19. aprila, procenio na
100.000!
34
44 “Transcript of Clinton Remarks to American Society of Newspaper Editors”, U.S.Newswire, 15. april 1999.
45 O saop{tewu nema~kog ministarstva spoqnih poslova, koje osporava tvrdweo „etni~kom ~i{}ewu“ pre rata, vidi: “Important Internal Documents fromGermany’s Foreign Office Regarding Pre-Bombardment Genocide in Kosovo”,transkript Eric Canepa, Brecht Forum, Wujork, 28. april 1999,http://www.suc.org/kosovo_crisis/documents/ger_gov.html. Vidi tako|e NoamChomsky, A New Generation Draws the Line: Kosovo, East Timor, and the Stan-dards of the West (Wujork: Verso, 2000), Poglavqe 3, “Kosovo in Retrospect”,str. 94–147.
46 Jan Oberg, “Misleading UN Report on Kosovo (Part A)”, TFF PressInfo 77,Transnational Foundation for Peace and Future Research, Lund, [vedska, 3.oktobar 1999, http://www.transnational.org/pressinf/pf77.html.
47 Vidi: Isa Blumi, “The Islamist Challenge in Kosova”, Current History, mart2003; Barbara Limanowska et al., Trafficking in Human Beings in South EasternEurope — 2004: Focus on Prevention, Program za razvoj Ujediwenih nacija,2005, http://www.unicef.org/media/files/2004Focus_on_Prevention_in_SEE.pdf;i 2005 World Drug Report, Kancelarija Ujediwenih nacija za drogu ikriminal, 2005, http://www.unodc.org/unodc/world_drug_report.html.
35
Poglavqe 2
UVOD U OSVAJAWE SREBRENICE
Xorx Bogdani~
Od samog izbijawa rata u Bosni i Hercegovini, Srebrenica je bilapozornica tragi~nih doga|aja. Strate{ki istureno mesto blizu reke Dri-ne, oko kojega su se vodile `estoke borbe, postalo je ubrzo poznato kao bazamuslimanskog gospodara rata Nasera Ori}a. Ori} i wegovi saveznici su,po~ev{i od maja 1992, iz Srebrenice lansirali sistematske napade tipa„spr`ena zemqaŒ protiv civilnog stanovni{tva u 192 srpska sela.1 Na-padi su nastavqeni i nakon {to je, rezolucijom Saveta bezbednosti UN uaprilu 1993,2 Srebrenica progla{ena „za{ti}enom zonomŒ, sve dok je nijeosvojila Armija bosanskih Srba (ABS) u julu 1995.
Tokom sukoba, Srebrenica }e postati `i`a propagandne bitke zara-}enih strana, tragedija }e postati oven~ana mitom ne samo u javnoj pre-cepciji ve} i u zvani~noj istoriji koju su pisale Ujediwene nacije, ne-vladine organizacije, sudski dokumenti Ha{kog tribunala i mediji. Doklokalne snage, i srpske i muslimanske, snose odgovornost za zlo~ine po-~iwene u toku ratnih sukoba u oblasti Srebrenice i Bratunca od 1992. do1995, dotle velike sile, pre svega kreatori ameri~ke politike, nose zna-~ajnu odgovornost za produ`avawe rata i nasilni kraj „za{ti}enih zonaŒ izona pod za{titom UN u Bosni i Hrvatskoj 1995.
ODGOVORNOST AMERIKE. Zauzimaju}i se za strane u konfliktu,Amerika je izbegavala ulogu po{tenog sudije i potkopavala tri dogovora oprekidu rata postignuta pod pokroviteqstvom UN i Evropske unije, kojisu mogli pomo}i da se rat potpuno izbegne u martu 1992 (Lisabonski plan)ili da se prekine krajem 1992. ili 1993 (Vens-Ovenov i Oven-Stolten-bergov plan). Iako je op{ti utisak da je rat kraju privela Amerika, premavelikom broju dokaza ona snosi znatan deo odgovornosti za du`inu rata ipatwe na svim stranama, pre svega zbog potkopavawa diplomatskih naporadrugih. „Po mom mi{qewu, efekat ameri~ke politike od prole}a 1993. doleta 1995. bio je produ`avawe rata, iako je nazivana 'zadr`avawe'Œ, pi{e uBalkanskoj Odiseji Dejvid Oven, pregovara~ Evropske unije.
3^arls Bojd,
general ameri~kih vazdu{nih snaga, koji je bio zamenik komandanta NATO-aza Evropu i {ef obave{tajne slu`be sve do posledwih ratnih meseci, pi-{e: „Ameri~ki pristup ratu u Bosni bio je rastrzan dubokom kontradik-cijom. Amerika ka`e da je wen ciq da privede rat kraju putem sporazuma, aono {to stvarno ho}e jeste da uti~e na ishod rata u korist Muslimana.Œ
4
U vreme kada je, sa propa{}u Sovjetskog saveza, nestala istorijskamisija NATO pakta, kreatori ameri~ke politike su se trudili da odr`e
glavnu ulogu u Evropi, {to je zna~ilo da treba na}i novu ulogu za NATO.Da je jugoslovenski sukob re{en diplomatskim putem bez Amerike, to bidodatno umawilo potrebe za NATO, koji bi mogao biti zamewen evropskimsavezom (kao {to je na po~etku predvideo predsednik Dvajt Ajzenhauer).Zaista, Francuska i Nema~ka su 1992. vodile razgovore na visokom nivou ozapadnoevropskom vojnom savezu.
Suzan Vudvord pi{e u Balkanskoj tragediji: „Iako je Bu{ova admi-nistracija re{ila da se odrekne vo|stva u ranim fazama jugoslovenskogsukoba, i Bu{ova i Klintonova administracija nisu `elele da ostanu vantoga i da potpuno prepuste situaciju Evropqanima. Ukqu~ivali su se kadgod je razvoj jugoslovenskog sukoba pretio da ugrozi vode}u poziciju Ame-rike u Evropi.Œ5
Uprkos nasiqu koje je pratilo separatisti~ke kampawe u Sloveniji iHrvatskoj 1991. visoke diplomate su smatrale da je rat u Bosni mogu}eizbe}i. Generalni sekretar UN Peres de Kueqar, biv{i dr`avni sekretarSajrus Vens i pregovara~ Evropske unije lord Piter Karington su sviupozoravali da bi diplomatsko priznavawe naoru`anih separatisti~kihrepublika ugrozilo mogu}nost mirnog re{avawa konflikta.
Amerika se u po~etku protivila nema~kom planu priznavawa Slo-venije i Hrvatske, sve dok Nema~ka nije uspela da privoli Evropsku unijuda joj se pridru`i. U tom trenutku, prva Bu{ova administracija je, podpritiskom Saudijske Arabije da prizna Bosnu kao budu}u muslimansku ev-ropsku zemqu, ubedila Evropqane da pro{ire diplomatsko priznawe i naBosnu, 6. aprila 1992, u zamenu za ameri~ko priznawe Slovenije i Hr-vatske. Kao i u slu~ajevima Slovenije i Hrvatske godinu dana ranije, to jeu~iweno uprkos ~iwenici da nije postignut nikakav dogovor o nezavi-snosti izme|u Muslimana, Srba i Hrvata, naroda koji su bili dominantniu Bosni, i uprkos ~iwenici da je, prema va`e}em ustavu, legalna secesijabila mogu}a samo uz pristanak ova tri naroda.6 Korak ka nezavisnoj dr`aviugrozio bi krhki konsenzus kojim je odr`avan mir nakon Drugog svetskograta, kada su hrvatski i muslimanski lideri, udru`eni sa nema~kim osva-ja~ima, krenuli u kampawu istrebqewa Srba, Jevreja i Cigana, ubijaju}istotine hiqada civila.
U trenutku priznawa, bosanska vlada, u kojoj su dominirali musli-mani, kontrolisala je mawe od 40 procenata teritorije. [tavi{e, kako jepriznao Xorx Keni iz Stejt departmenta, „obave{tajne agencije su bilejedinstvene u stavu da }e Bosna, ako je priznamo, eksplodiratiŒ.7
Cimerman, Izetbegovi} i po~etak rata u Bosni
Shvataju}i da priznawe bez dogovora tri strane vodi ka propasti,posrednik Evropske unije lord Piter Karington i portugalski ministarinostranih poslova Hoze Kutiqero poku{ali su da umawe posledice spo-razumom vo|a bosanskih Srba, Muslimana i Hrvata, poznatim pod nazivomLisabonski sporazum. Ovaj sporazum je predvi|ao tri etni~ka poluauto-
37
nomna kantona {vajcarskog tipa, pod vla{}u centralne vlade. Lisabonski
sporazum su potpisale sve tri strane 20. marta 1992, ali je dva dana nakon
toga ameri~ki ambasador u Jugoslaviji Voren Cimerman ohrabrio musli-
manskog predsednika Bosne Aliju Izetbegovi}a da povu~e svoj potpis. Dve
nedeqe kasnije izbio je rat. Roxer Koen iz „Wujork tajmsaŒ je kasnije pri-
metio da je me|unarodno priznavawe u datim okolnostima bilo „onoliko
blizu zlo~ina~kog nemara, koliko to diplomatski akt mo`e biti. Zaista,
me|unarodno priznawe i izbijawe rata su se desili istovremeno. Svet je
potpalio fitiq.Œ8
Ameri~ko priznawe u prilog muslimanskom predsedniku Aliji Izet-
begovi}u pratila je medijska kampawa koja je bosanske Srbe progla{avala
agresorima, iako su se prvi napadi u Bosni, prema pisawu provladinog
lista „Oslobo|eweŒ, desili 26. marta 1992. kada su hrvatske snage pre{le
reku Savu iz Hrvatske i napale srpsko stanovni{tvo sela Sijekovac kod
Bosanskog Broda u severnoj Bosni.9 Selo je spaqeno, a pet srpskih po-
rodica je pobijeno, ~ime je zapo~eo ciklus straha i osvete, {to se sa strep-
wom gledalo {irom Bosne. Prvo ubistvo u Sarajevu se odigralo 1. marta
1992, mesec dana pre zvani~nog po~etka rata, kada su dvojica naoru`anih,
Musliman i Hrvat, prate}i srpsku svadbenu povorku na Ba{~ar{iji, u
centru Sarajeva, ubili Nikolu Gardovi}a, mlado`ewinog oca. ^iwenica
da zvani~nici vladaju}e partije, Stranke demokratske akcije, nisu uhap-
sili ubice koje su bile dobro poznate, pripremila je pozornicu za bitke
koje }e se rasplamsati mesec dana kasnije.„Organizuju}i politi~ke partije po nacionalnoj pripadnosti, sve tri
zajednice snose odgovornost za stra{nu sudbinu zemqeŒ, navodi Mi{a Gle-
ni u Padu Jugoslavije.10 [ablon su, me|utim, postavili Muslimani, koji
su prvi organizovali nacionalisti~ku partiju SDA. Trideset prvog marta
1991. SDA je osnovala Patriotsku ligu, prvu partijsku vojsku jo{ od par-
tija Osovine iz Drugog svetskog rata. Od tog trenutka oru`je je preplavqi-
valo Bosnu. Jugoslovenska narodna armija (JNA) zapo~ela je prenos oru`ja
bosanskim Srbima. Hrvatska paravojna grupa, Hrvatska narodna odbrana,
aktivno je naoru`avala svoje ~lanove u Hercegovini. U jesen 1991. orga-
nizovane su muslimanske Zelene beretke. Prema Izetbegovi}u, bilo ih je
izme|u 35.000 i 40.000 u trenutku po~etka sukoba. Patriotska liga je for-
mirana u isto vreme i u februaru 1992. postavila je plan za odbranu Bosne.
Liga je, prema Seferu Halilovi}u, brojala oko 120.000 do prole}a 1992.11
Hrvatske jedinice iz zapadne Hercegovine su se, po zavr{etku sukoba u
Hrvatskoj, vratile ku}i predvi|aju}i skori po~etak rata u Bosni. Srbi
koji su otpu{teni iz JNA u Hrvatskoj vratili su se sa oru`jem u oblast
Prijedora, i pored protesta gradske skup{tine u kojoj su ve}inu ~inili
muslimani. Prema bosanskim izve{tajima, JNA je u februaru 1992. sklo-
pila dogovor sa politi~kim vo|om bosanskih Srba Radovanom Karaxi}em
da se osnuje zajedni~ka bosansko-srpska JNA komanda radi koordinacije
vojnih aktivnosti u Bosni. Vitomir @epini}, zamenik ministra unutra{wih
poslova bosanske vlade, procenio je da je bilo naoru`ano ime|u 250.000 i
38
300.000 qudi, a da je oko 10.000 Bo{waka bilo anga`ovano u borbama u
Hrvatskoj. Novinari koji su putovali po Bosni opisivali su ve~eri ispu-
wene zvucima vatre iz malokalibarskog oru`ja dok su seqaci isprobavali
svoje novo naoru`awe.
ISLAMSKA DEKLARACIJA. I Bu{ova i dolaze}a Klintonova ad-ministracija prikazivale su predsednika Izetbegovi}a kao branioca mul-tietni~ke Bosne, {to je u suprotnosti sa wegovim sna`no izra`enim pa-nislamisti~kim pogledima i delovawem. Izetbegovi} je svoju karijeru za-po~eo tako {to je regrutovao qude za SS Hanxar diviziju, koju je osnovaovo|a nacisti~ke SS Hajnrih Himler za bosanske muslimane i koju je vodiofanati~ni antisemita muftija jerusalimski. Zbog svojih netolerantnihnapisa, Izetbegovi} je bio u zatvoru za vreme komunisti~kog jugosloven-skog lidera Josipa Broza Tita. Iako je u kontaktima sa zapadnim liderimau toku bosanskog sukoba gajio ton umerenosti, Izetbegovi} je ostao gor-qivi po{tovalac iranskog Ajatolaha Homeinija i ~est posetilac Irana.Izetbegovi}eva Islamska deklaracija, koja se prvi put pojavila 1970, a{tampana je 1990, na vreme za kampawu za predsedni~ke izbore u Bosni iHercegovini, sadr`i i slede}i tekst: „Ne mo`e biti mira i sa`ivota iz-me|u Islamske vere i neislamskih dru{tava i politi~kih institucija…Islam jasno iskqu~uje pravo i mogu}nost delovawa bilo koje tu|e ideo-logije na sopstvenoj teritoriji.Œ
12
Hiqade primeraka Islamske deklaracije podeqeno je pripadnicima
Armije Bosne i hercegovine. Zna~ajno je i to da se predsednik Izetbegovi}
nikada nije odrekao stavova iz we, za vreme i nakon rata, u toku borbe da se
konsoliduje kontrola nad republikom u kojoj su Srbi i Hrvati zajedno
bili broj~ano nadmo}ni u odnosu na Muslimane, koji su bili pojedina~no
najbrojnija etni~ka grupa. U prvim mesecima rata, Josif Bodanski, {ef
potkomiteta za terorizam i nekonvencionalne oblike ratovawa ameri~kog
Kongresa, objavio je izve{taj u kome se navode detaqi o pomo}i koju su
bosanski Muslimani primali od islamisti~kih ekstremisti~kih organi-
zacija i dr`ava, pre svega Irana.13
Dva puta u toku 1994. ugledna dopisnica „[piglaŒ sa Balkana Renate
Flotau srela je Osamu bin Ladena u ~ekaonici kancelarije bosanskog pred-
sednika Alije Izetbegovi}a. Bin Laden, u to vreme stacioniran u Sudanu,
dobio je paso{ od ambasade Bosne i Hercegovine u Be~u, kako navodi bo-
sanski muslimanski list „DaniŒ.14 Bin Laden i wegov vojni komandant
Ajman al Zavahiri pomagali su da se muxahedini konstitui{u kao snaga u
Bosni, najvi{e kao specijalne snage Sedmog korpusa Bosanske armije u cen-
tralnoj Bosni. Bodanski napomiwe da je podr{ka bosanskim Muslimanima
bila prva zajedni~ka akcija {iitskih i sunitskih ekstremisti~kih orga-
nizacija.Ipak, i pored prisustva ekstremisti~kih elemenata i protivqewa
direktora CIA Xejmsa Vulsija, Klintonova administracija je dala zeleno
svetlo za pove}awe isporuka oru`ja iz Irana. Politiku omogu}avawa ile-
39
galnog uvoza oru`ja promovisali su savetnik za nacionalnu bezbednost
Entoni Lejk i ameri~ki ambasador u Hrvatskoj Piter Galbrajt. Ces Vibes,
univerzitetski profesor iz Amsterdama, koji je za holandski izve{taj o
Srebrenici dokumentovao ulogu obave{tajnih agencija u Bosni, naveo je da
je Ameri~koj vojnoj obave{tajnoj agenciji dat zadatak da ubrza isporuke
oru`ja i personala iz Irana i drugih islamskih re`ima, od Malezije do
Al`ira.15
AMERI^KA PODR[KA ZA „BOSANSKU STVARŒ. Za{to bi Ame-rika pribegavala merama koje su kr{ile rezolucije UN, udaqavale biv{esaveznike, kao {to su Britanija i Francuska, koje su imale trupe u okviruUNPROFOR-a i koje su rizikovale produ`ewe rata? General Bojd pi{e:„Kqu~na ta~ka ameri~kog pristupa bila je ideja koja je zasnovana na ne-dostatku informacija: da je u pitawu rat dobra protiv zla, agresora protivnapadnutog. Na bazi te premise, Amerika je podr`avala rezolucije Uje-diwenih nacija i NATO-a zasnovane na naizgled neutralnim uslovima — naprimer, da se za{tite mirovne snage — a zatim je sve obrnula da bi kaznilajednu stranu i poku{ala da uti~e na razvoj rata. Podr`avala je kreiraweza{ti}enih zona i tra`ila wihovu za{titu ~ak i kada bi se one koristileza organizovawe napada jedne strane na drugu… Podr`avala je legitimitetvo|stva koje je postajalo izrazito etnocentri~no u svojoj formi, jedno-partijsko u svojoj vladavini i manipulativno u svojoj diplomatiji.Œ
16
General Filip Morijon, komandant UN u Sarajevu (septembar 1992 —
juli 1993) rekao je pred Ha{kim tribunalom: „Od samog izbijawa rata, ciq
bosanskog predsedni{tva je bio da obezbedi intervenciju me|unarodnih
snaga u svoju korist, i to je jedan od razloga {to nikada nisu bili voqni da
u~estvuju u pregovorimaŒ.17 Morijonov prethodnik, kanadski general Luis
Mekenzi, ~esto je kritikovao Srbe zbog kori{}ewa te{kog naoru`awa oko
Sarajeva. Ali kada je napustio mesto, napisao je da su muslimanske snage
prekr{ile 19 prekida vatre koje je on dogovorio „jer je wihova politika
bila, a i sada je, da nateraju Zapad da interveni{eŒ.18
Kako su Srbi imali po~etnu prednost u te{kom naoru`awu, u prva
tri meseca rata su osvojili zna~ajnu teritoriju koju su imali nameru da
„razmeneŒ za mir. „Srbi misle da su ve} pobedili i ho}e da zavr{e ratŒ,
prime}uje general Bojd. „Muslimani znaju da nisu i tra`e na~in da ga
nastave.Œ19
Ameri~ki dr`avni sekretar Xejms Bejker je neizmerno pomogao stra-
tegiju bosanske vlade. On pi{e da je nalo`io svom sekretaru za {tampu
Margaret Tutviler da pomogne bosanskom ministru inostranih poslova
Harisu Silajxi}u da iskoristi zapadne medije da bi izgradio podr{ku za
bosansku stvar u Evropi i Severnoj Americi. „Tako|e sam joj rekao da
razgovara sa svojim kontaktima sa ~etiri TV kanala, iz 'Va{ington posta'
i 'Wujork tajmsa'.Œ20 Xorx Keni, koji je do svoje ostavke u avgustu 1992. ra-
dio u jugoslovenskom odeqewu Stejt departmenta, potvr|uje da mu je tra-
`eno da pomogne u kreirawu javnog mwewa u korist bosanske vlade i da
40
skicira materijale za Margaret Tutviler, „koja je uvek tra`ila ne{to {to
podi`e temperaturuŒ.21
Ovi napori su imali velikog uspeha, i ~esto je bilo te{ko re}i gde
zavr{avaju saop{tewa za {tampu Stejt departmenta ili bosanske vlade o
doga|ajima u Bosni, a gde po~iwu novinski izve{taji velikih medijskih
ku}a. Zloupotreba broja `rtava u mejnstrim medijima bila je uveliko u
toku i pre doga|aja u Srebrenici 1995. Na primer, u toku decembra 1992,
najkrvavije godine sukoba, bosanska vlada je saop{tila da je broj `rtava u
sukobu 17.000. Dva meseca kasnije, usred zime, kad su borbe na ovom pla-
ninskom terenu skoro prestale, bosanska vlada odjednom po~iwe da ko-
risti cifru od 200.000 „ubijenih ili nestalihŒ, koju koriste i reporteri
kao {to je Xon Berns iz „Wujork tajmsaŒ i Xon Pamfret iz „Va{ington
postaŒ. Nakon kratkog vremena izraz „ili nestalihŒ nestao je iz novih
izve{taja. Tako je broj `rtava u tvrdwama bosanske vlade bezobrazno uve-
}an deset puta za dva meseca, a uslu`ni mediji su prihvatili novi broj.
Neverovatno, broj od 200.000 `rtava je ostao konstantan u slede}e dve go-
dine rata!Na sli~an na~in je bosanski ministar inostranih poslova Haris Si-
lajxi} punio naslove novina {irom sveta kada je posetio Britaniju a zatim
i SAD, sredinom decembra 1992. Dok je bio u SAD, Silajxi} se sreo sa
ameri~kim predsednikom i pojavio na vi{e TV kanala, ukqu~uju}i Si-En-En
i Ej-Bi-Si, gde je govorio o „logorima smrtiŒ, „logorima za silovaweŒ i
„odrubqivawu glava deciŒ, u kojima je vi{e od 128.000 ubijeno, a 30.000,
pa i 40.000 `ena silovano.„Moja je du`nost i moj posao da ovo ka`emŒ, rekao je Si-En-Enu. Pre-
ko Ej-Bi-Sija Silajxi} je poru~io da niz zlo~ina koje je naveo daju „svima
dovoqno razloga za intervencijuŒ.22 U stvari, kao {to su zainteresovani
novinari mogli da provere kod Me|unarodnog komiteta Crvenog krsta, za-
robqenici koje su dr`ali Srbi bili su u ogromnoj ve}ini mu{karci i
nije ih bilo vi{e od desetak hiqada pet meseci ranije, kada je broj za-
robqenika dostigao vrhunac. @erom Boni je za francuski program Spe-
cijalni izaslanik izneo svoje iskustvo u poku{aju da u|e u trag pri~ama o
silovawu:„Dok sam bio na 50 km od Tuzle, rekli su mi, idi u dvori{te tu-
zlanske gimnazije, tamo je 4.000 silovanih `ena. Na 20 km, ovaj broj je pao
na 400. Na 10 km ostalo je samo 40. Kad sam se na{ao na licu mesta, samo
~etiri `ene su pristale da svedo~e.Œ23
Do 1993. zvani~an broj `rtava silovawa, nakon dodatnih istraga, sma-
wen je na 2.400, na bazi 119 dokumentovanih slu~ajeva trudno}e kao po-
sledice silovawa, prema izve{taju Specijalnog izvestioca UN Tadeu{a
Mazovjeckog.24 Do tada je, me|utim, utisak u javnosti ve} formiran i ko-
rigovanim izve{tajima je posve}ivano malo pa`we. U oktobru 1995. potpu-
kovnik Xon Srej, vojni analiti~ar ameri~ke vojske, opisao je „produktivnu
propagandnu ma{inerijuŒ koju su ~inile „pi-ar firme u slu`bi Bo{waka,
41
medijski stru~waci i delovi Stejt departmenta koji su uspevali da mani-
puli{u iluzijama zarad postizawa muslimanskih ciqevaŒ. Srej nastavqa:
„Jo{ jedan stalan element propagandnih napada odnosi se na vla-sni{tvo nad zemqom. Armija bosanskih Srba nikada nije mogla da'pregazi, zauzme i zadr`i' 70 procenata zemqe, kako je to pona-vqala bo{wa~ka propaganda. Iako su kontrolisali 70 procenatateritorije tokom ve}eg dela trajawa sukoba, Armija bosanskih Sr-ba svakako nije imala vojnu snagu da je pregazi, zauzme i zadr`i.Mediji i pi-ar firme su koristili zapaqive izraze da bi za-mutili predratnu situaciju. Zbog svog agrarnog na~ina `ivotaSrbi su ~inili ve}inu na 64 procenata teritorije, dok su urbaniposlovno-orijentisani Muslimani `iveli u gradovima.Œ25
Inscenirani incidenti
Zna~ajan je broj svedo~anstava vi{ih vojnih i diplomatskih zvani-
~nika da su muslimanske snage namerno preduzimale akcije koje bi ih pri-
kazale kao `rtve. Lord Dejvid Oven, pregovara~ Evropske unije, koji je
posle Londonske konferencije 1992. nasledio lorda Pitera Karingtona,
napisao je da su muslimanske snage s vremena na vreme granatirale aero-
drom da bi zaustavile humanitarne letove i privukle pa`wu sveta na lo{e
stawe u Sarajevu. Oven je tako|e naveo da su posmatra~i Ujediwenih nacija
primetili da su snage bosanske armije ispaqivale projektile sa lokacije
Ko{evske bolnice, izazivaju}i tako odgovor srpske strane, koji bi pouz-
dani reporteri svaki put opisivali kao granatirawe Ko{evske bolnice.26
[ablon insceniranih incidenata koji su izazivali simpatije u sve-
tu otkriven je u tajnom izve{taju Ujediwenih nacija i procureo je do lon-
donskog „IndependentaŒ, koji je pisao: „Zvani~nici UN i visoki zapadni
vojni zvani~nici veruju da su neka od najgorih ubijawa u Sarajevu, ukqu-
~uju}i i ubistvo najmawe 16 qudi u redu za hleb, po~inili muslimanski
branioci, a ne Srbi koji su opsedali grad — kao zaveru za zadobijawe
simpatija sveta i razlog za vojnu intervenciju… U tajnom izve{taju ko-
mandantu snaga Ujediwenih nacija ‰u ZagrebuŠ generalu Sati{u Nambijaru
zakqu~uje se… da je mogu}e da su bombu aktivirale bosanske snage lojalne
predsedniku Aliji Izetbegovi}u. 'Verujemo da je to bila detonacija bombe
verovatno postavqene u konzervi', rekao je tada zvani~nik UN.Œ27
Uspe{an poku{aj muslimanskih snaga da bace sumwu na bosanske Sr-
be za inscenirane u`ase — {to }e kasnije postati poznato kao „masakr u
redu za hlebŒ od 27. maja 1992. — zna~ajno je uticao na razvoj doga|aja u
sukobu jer je dao sna`nu podr{ku usvajawu rezolucije 757 Saveta bezbed-
nosti tri dana kasnije, kojom su uvedene me|unarodne sankcije Srbiji, naj-
va`nijem savezniku bosanskih Srba.28 Sankcije je predlo`ila Amerika da
bi kaznila ostatak Jugoslavije zbog navodnog prisustva jugoslovenskih tru-
pa u Bosni.
42
U stvari, jedan izve{taj UN, koji nosi datum 30.6, potvrdio je, na
bazi najboqih dokaza koji su bili na raspolagawu, da se „najve}i deo JNA
ve} povukao u Srbiju i Crnu GoruŒ, kao {to je zahtevala Rezolucija 752
Saveta bezbednosti.29 Nasuprot tome, izve{taj UN napomiwe da „{to se
ti~e povla~ewa elemenata hrvatske vojske, do sada se u Bosni i Hercego-
vini to povla~ewe nije dogodiloŒ.30
Predsedavaju}i Saveta bezbednosti, austrijski ambasador Peter Ho-
henfelner, dobio je izve{taj dva dana pre glasawa o sankcijama koje su
predlo`ile SAD, ali je ovaj izve{taj skrivan od ~lanova Saveta bezbed-
nosti sve do sat vremena nakon glasawa o uvo|ewu sankcija Jugoslaviji.31
Neki delegati su se `alili novinarima da su bili zavedeni, ali Amerika
je prevagnula u svojim naporima da Srbe neopozivo ozna~i kao zlo~ince, a
muslimane ohrabri da nastave rat protiv Srba oslabqenih sankcijama.Britanski diplomata Sedrik Tornberi, pomo}nik generalnog sekre-
tara UN, koji je li~no istra`ivao zlo~ine koje su po~inile sve zara}ene
strane, pi{e: „Do po~etka 1993. do{lo se do konsenzusa — pre svega u SAD,
ali i u nekim zapadnoevropskim zemqama a naro~ito u zapadnim liberal-
nim medijima — da su Srbi jedini zlo~inci, {irom Jugoslavije, a da su
`rtve prete`no ili ~ak iskqu~ivo Hrvati i Muslimani. Ovo stanovi{te
nije odgovaralo percepciji niza visokih slu`benika UN koji su bili u
dodiru sa dnevnim doga|awima u ovoj oblasti; kako me je jedna dobra du{a
u centrali UN u Wujorku, upu}ena u diplomatske tra~eve, upozorila: Po-
tra`ite zaklon — neprilike po~iwu.Œ32 Ove napomene opisuju politi~ku i
vojnu atmosferu u vreme kada su se doga|aji razvijali u isto~noj Bosni,
kada je Srebrenica prvi put privukla me|unarodnu pa`wu 1993.
VLADAVINA TERORA NASERA ORI]A. Ve}i deo sveta prvi put je~uo za Srebrenicu u martu 1993, kada je general Filip Morijon, komandantUN u Sarajevu, bez dozvole pretpostavqenih, u~inio rizi~nu posetu da biotvorio put za humanitarni konvoj ka ovom gradu u isto~noj Bosni gde su seodigravale `estoke borbe izme|u dominantno muslimanskih snaga ABM iuglavnom srpske ABS.
Uprkos Morijonovoj spremnosti da preuzme rizik da bi pomogao mu-
slimanskim civilima koji su tra`ili pomo}, bosanski Muslimani su ko-
mandanta UN zadr`ali kao taoca, da bi objavili humanitarnu krizu i pri-
silili Zapad na vojnu intervenciju.„To {to su me dr`ali kao zarobqenika u Srebrenici bilo je orke-
strirano iz SarajevaŒ, rekao je Morijon u kasnijem svedo~ewu pred Ha{kim
tribunalom.33 Srebreni~ki vojni zapovednik, Naser Ori}, komandant 28.
divizije BMA, primio je nare|ewe da zadr`i Morijona kao taoca.„Naser Ori} je bio vojni zapovednik koji je ovom obla{}u i wenim
stanovni{tvom vladao pomo}u teroraŒ, primetio je Morijon. „Nije sebi
mogao da dozvoli da dr`i zarobqenike. Koliko se se}am, nije se ~ak trudio
ni da prona|e razlog.Œ34
43
General Morijon je jasno razumeo da su Ori}evi zlo~ina~ki pohodi
na srpska sela i masakri brojnih civila bili razlog {to su srpske vojne
snage blokirale Srebrenicu.„Nisam bio iznena|en kada su me Srbi odveli u selo blizu Bratunca
da prisustvujem izno{ewu tela stanovnika koja su bila ba~ena u jamu.Œ35 I
Morijon i potpukovnik Tomas Karemans, koji je komandovao holandskim
bataqonom UN u Srebrenici pre wenog pada, ustanovili su jasnu vezu iz-
me|u ubila~kih napada Nasera Ori}a na civilno stanovni{tvo Bratunca,
Skelana, Kravice, Mili}a i mnogih drugih gradova i sela i doga|aja iz
1995. Sa porastom neutemeqenih medijskih optu`bi protiv srpskih snaga
oko Srebrenice, potpukovnik Karemans je podsetio novinare na konferen-
ciji za {tampu u Zagrebu 23. jula 1995: „Znamo da su samo u oblasti oko
enklave Srebrenica sa zemqom sravwena 192 sela, a svi stanovnici po-
bijeni. To je ono na {ta mislim kad ka`em 'nema dobrih momaka, nema
lo{ih momaka'. [to se mene ti~e, oni su svi isti.Œ36
Sudija Ha{kog tribunala Patrik Robinson pitao je generala Mori-
jona: „Vi onda ka`ete, generale, da je ono {to se desilo 1995. direktna
reakcija na ono {to je Naser Ori} u~inio Srbima dve godine ranije?Œ
Morijon je odgovorio: œDa. Da, Va{a visosti. Ja sam u to uveren.Œ37
Postoje mnogi dokazi da su u `estokim borbama u isto~noj Bosni i
srpska i muslimanska strana ~inile ozbiqne zlo~ine. Ali, u gra|anskom
ratu, gde strah i osveta stvaraju plodno tlo za u`ase, surovost Nasera
Ori}a je postala poznata u ~itavoj Bosni. U izve{taju Jugoslovenske dr-
`avne komisije za ispitivawe ratnih zlo~ina iz 1993, koji je prihva}en
kao zvani~an dokument UN, opisuje se {ablon napada u kojima su ~itava
sela spaqivana, a svi civili ubijani.38 Me|unarodno priznati forenzi-
~ar, patolog Zoran Stankovi}, biv{i direktor Vojne bolnice u Beogradu i
biv{i ministar odbrane Srbije i Crne Gore, vr{io je kompletne autopsije
i napisao forenzi~ke izve{taje za `rtve iz brojnih sela u kojima su mu-
slimanske trupe koje su vodili Ori} i wegov zamenik Zulfo Tursunovi}
masakrirali stanovnike. Tipi~ne `rtve iz op{irnih izve{taja dr Stan-
kovi}a bile su starije `ene i mu{karci, ro|eni izme|u 1915. i 1930. Foto-
grafije koje su pratile ove izve{taje pokazuju vratove zaklane od uveta do
uveta. Neka od ovih (uglavnom `enskih) tela fotografisana su u stawu u
kome su na|ena, obu~ena u pre{iroke vojni~ke {iwele, {to je bio gro-
teskni poku{aj wihovih ubica da prika`u kako su ove starije `rtve umrle
aktivno brane}i svoje domove.39
Rade}i za Ju`noslovenski `urnal iz Londona, Xoan Filips izve{ta-
va da je posetila gradi} Fakovi}i u isto~noj Bosni, godinu dana po{to su
ga prvi put napale muslimanske snage Nasera Ori}a 12. jula 1992. Isti
grad je bio sravwen sa zemqom u Drugom svetskom ratu, a wegove stanovnike
su pobile hrvatske usta{e.„U ovom ratu, 5. oktobra 1992. Fakovi}i su ponovo bili popri{te
stra{nog masakra u kome je pobijena ~etvrtina stanovni{tva… Pre rata je
44
u Fakovi}ima `ivelo 115 stanovnika. Do trenutka masakra ovaj broj se
smawivao. A onda je u istom danu ubijeno wih 25 ili 26.Œ40
Filipsova je intervjuisala jednog od onih koji su pre`iveli napad,
Andriju Markovi}a, ~iji je deda u Drugom svetskom ratu vodio partizanski
pokret otpora protiv fa{ista po okolnim brdima. Familija Markovi} je u
tom napadu izgubila 57-godi{wu Olgu Markovi}, 61-godi{wu Slavku Mar-
kovi}, 51-godi{weg Radoja Markovi}a, 53-godi{weg Radomira Markovi}a
i vi{e daqih ro|aka. Tako je porodica Markovi} izgubila 16 ~lanova u
prethodnom ratu i jo{ deset, od strane vojnika 28. divizije Armije Bosne i
Hercegovine.„Vladavina Nasera Ori}a podrazumevala je dobro poznavawe terito-
rije koju su dr`ale wegove snageŒ, svedo~io je Morijon. „Delovalo mi je
kao da izvr{ava politi~ka nare|ewa Predsedni{tvaŒ u Sarajevu.41 Ori}a
i wegovog zamenika Tursunovi}a postavila je Izetbegovi}eva vlada, pro-
tivno `eqama umerenog srebreni~kog muslimanskog vo|e Besima Ibi{e-
vi}a, presednika Skup{tine gra|ana, koji je poku{avao da uspokoji Srbe.
Sam Ori} je priznao „Oslobo|ewuŒ da je morao da se skriva po {umama
zajedno sa svojim saveznicima i da kri{om nalazi hranu zato {to ve}ina
muslimanskih gra|ana nije delila shvatawe ekstremista koji }e preuzeti
vlast. Od kraja 1991, me|utim, Muslimanski nacionalni savet je opremao
oru`ane pobuwenike pu{kama i uniformama i po~eo da pregrupi{e te{ke
kriminalce kao du`nosnike paravojnih snaga — taktika koju su kasnije
koristile srpske i hrvatske vo|e.Ro|en u obli`wim Poto~arima, Ori} je radio u Beogradu kao po-
licajac i dve godine kao li~na za{tita srpskog predsednika Milo{evi}a,
ali je bio otpu{ten 1991. zbog kra|e i vratio se u Bosnu. Tursunovi} je bio
u zatvoru u Zenici, usred izvr{ewa petnaestogodi{we kazne za ubistvo
troje Muslimana 1986, kad ga je pustio predsednik Izetbegovi} krajem 1991.
i postavio za glavnog komandanta u Srebrenici. On i Ori} u{uwali su se
u Srebrenicu u prole}e 1991. Napadi na Srbe po~eli su gotovo odmah.
[estog maja spaqena su i opqa~kana obli`wa srpska sela Gniona i Bqe-
~eva. Slede}eg dana iz zasede je napadnuto i ubijeno sedmoro Srba koji su
poku{ali da pobegnu iz Srebrenice. Osmog maja ubijen je i sudija Goran
Zeki}, predsednik srpske stranke SDS i poslanik u bosanskoj skup{tini,
{to je dovelo do masovnog bega preostalih 1.500 Srba iz Srebrenice. U to
vreme, ni dan ne bi pro{ao bez napada sa paqewem sela i gradova, kao {to
su Sikiri}i, Kowevi} Poqe, Glogova, Zalu`je, Fakovi}i, Kaludra, Loz-
nica, Agoni, Bre`ani, Krnica, Zagoni, @elazije, Orli}e, Je{tica, Biqaka,
Crni Vrh, Mili}i, Kamenica, Bjelovac, Kravica, Skelani i Zabokvica…Masakr nad Srbima u Kravici, koji je tipi~an za ove napade, postao je
poznat samo po tome {to se desio na pravoslavni Bo`i}, 7. januara 1993.
Ukupni broj ubijenih je nepoznat, ali je dr Stankovi} pregledao 48 tela
qudi koji su ubijeni na svoj najva`niji praznik. Prema Xoan Filips, do
kraja marta 1993, 1.200 Srba je ubijeno a 3.000 povre|eno, tako da „danas
skoro da vi{e nema Srba u srebreni~koj op{tini. Od 9.300 Srba koji su tu
45
nekad `iveli, ostalo je mawe od 900. Od 11.500 koji su nekad `iveli u
op{tini Bratunac, vi{e od 6.000 su pobegli. U op{tini Srebrenica osta-
la su samo tri sela, a oko 26 sela je uni{teno; u op{tini Bratunac, oko 24
sela je sravweno sa zemqom. Posledwa velika srpska sela u okolini Bra-
tunca i Skelana napadnuta su i uni{tena 7. januara 1993.Œ42
Dok je ameri~ki Stejt department izbacivao saop{tewa za medije i
brifinge, navode}i muslimanske izve{taje o srpskim zlo~inima, vlada-
vina terora Nasera Ori}a se uop{te nije pojavqivala kao tema na kon-
ferencijama za {tampu i u izve{tajima o qudskim pravima. Na sli~an
na~in je Medlin Olbrajt, u to vreme ameri~ki ambasador u Ujediwenim
nacijama, od 1993. pa sve do kraja rata u Bosni, stalno podr`avala re-
zolucije i izve{taje koji su kritikovali srpske zlo~ine, ali je koristila
pravo veta kada je trebalo osuditi muslimanske zlo~ine, kako navode pred-
stavnik Velike Britanije ser Dejvid Heni i ruski Jurij Voroncov.43
Ori} je jasno razumeo da mo`e neka`weno delovati s obzirom na ne-
kriti~ku podr{ku koju su SAD pru`ale Izetbegovi}evoj vladi. ^ak je sni-
mao neke od svojih zlo~ina, ukqu~uju}i odrubqene srpske glave, i ove snim-
ke je pokazao Xonu Pamfretu iz „Va{ington postaŒ i Bilu [ileru iz „To-
ronto staraŒ. [iler pi{e da je Ori} bio „najkrvo`edniji ratnik koji je
hodao bojnim poqemŒ, a onda opisuje svoju posetu ku}i ovog vojnog zapo-
vednika u januaru 1994:
„U hladnoj, sne`noj no}i sedeo sam u wegovoj sobi i gledao videoverziju onoga {to bi se moglo nazvati 'Najve}i hitovi NaseraOri}a'. Bilo je ku}a u plamenu, le{eva, odrubqenih glava, qudikoji su be`ali…Sme{kao se sve vreme, dive}i se svom delu. 'Za-sko~ili smo ih iz zasede', rekao je. Slede}a sekvenca je pokazivalatela ubijenih eksplozivom: 'Ove smo lansirali na mesec', hvaliose. Kada se pojavio avetiwski prazan grad sa tragovima projektilapo ku}ama, ali bez vidqivih le{eva, po`urio je da najavi: 'Ovdesmo ubili 114 Srba'. Kasnije je bilo slavqa, sa peva~ima koji sumu nesigurnim glasovima pevali hvalospeve.Œ44
Mnogo govori ~iwenica da, uprkos brojnim i detaqnim dokazima o
zlo~inima Nasera Ori}a, Zulfa Tursunovi}a i drugih komandanata 28. di-
vizije Ha{ki tribunal nije optu`io Ori}a sve do 2003, a i tada samo po
relativno bezna~ajnim ta~kama optu`be vezanim za nekoliko ubistava, su-
rovo postupawe sa zarobqenicima, uni{tavawe imovine i, pre svega, za to
{to nije uspeo da obuzda vojnike pod svojom komandom.45 To {to siste-
matski pokoq srpskog civilnog stanovni{tva zapadno od Drine, kojim je
rukovodio Naser Ori}, nije kvalifikovan kao zlo~in protiv ~ove~nosti
odslikava politi~ke ciqeve sponzora Ha{kog tribunala, pre svega ame-
ri~kog ambasadora Medlin Olbrajt, koja je organizovala postavqawe glav-
nih tu`ilaca i kqu~nih figura vezanih za Tribunal. [erif Basiuni, vo|a
ekspertske komisije UN, egipatski stru~wak za islamsko pravo koji je pre-
davao na pravnom fakultetu univerziteta DePol u ^ikagu, u zavr{nom iz-
46
ve{taju ekspertske komisije nije ni pomenuo Ori}eve ubila~ke napade na
okolnu populaciju, iako je na raspolagawu imao forenzi~ke dokaze iz
obimnih izve{taja dr Stankovi}a.46
„DOBAR POLITI^KI REZULTATŒ. Nasuprot tome, odluka da se zagenocid (me|u ostalim ta~kama) optu`e lider bosanskih Srba Radovan Ka-raxi} i general Ratko Mladi} za doga|aje u Bosni iz 1992. doneta je ne-punih dve nedeqe po{to su bosanski Srbi zauzeli Srebrenicu
47i poslu-
`ila je za diplomatsku izolaciju bosanskih Srba. Glavni sudija Ha{kogtribunala Antonio Kaseze pohvalio je brzo podizawe optu`nice kao „do-bar politi~ki rezultatŒ i primetio da „ova dva gospodina ne}e biti uprilici da u~estvuju u mirovnim pregovorimaŒ48
— strogo politi~ka iz-java koja, me|utim, nije diskreditovala Tribunal u o~ima sveta.
„Shvatio sam da je Tribunal za ratne zlo~ine veoma vredno oru|eŒ,
izjavio je za Bi-Bi-Si ameri~ki pregovara~ Ri~ard Holbruk. „Koristili
smo ga da dva najve}a ratna zlo~inca u Evropi, Karaxi}a i Mladi}a, dr-
`imo van Dejtonskog mirovnog procesa i da opravdamo sve {to je usle-
dilo.Œ49
]utawe Basiunijeve komisije o Ori}u i {ablon optu`bi pred Tri-
bunalom odslikavaju politi~ke ciqeve Amerike, koja je dominirala u Sa-
vetu bezbednosti kada se radilo o Bosni i koja je Tribunal smatrala jo{
jednim oru`jem koje se mo`e mobilisati u korist bosanske vlade, a ne
nepristrasnim sudskim telom. Po{to su SAD i druge stalne ~lanice Sa-
veta bezbednosti imale pravo veta, rad Tribunala je bio inherentno po-
liti~ki, pa su ~ak i najbesramniji zlo~ini muslimanskih jedinica imali
nizak prioritet. Zvani~nici Tribunala dozvolili su da se istrage protiv
bosanskog predsednika Izetbegovi}a i hrvatskog predsednika Frawe Tu|ma-
na razvla~e godinama sve do wihove prirodne smrti. Glasnogovornici Tri-
bunala su jednostavno obznanili da se nikakve informacije o istragama i
optu`bama protiv wih ne}e obelodawivati jer oni nisu u prilici da se
brane.Ori}evo uni{tavawe srpskih sela stvorilo je dva velika problema za
wegove trupe u 1993. Srebrenica je, {to se hrane ti~e, zavisila od pqa~ke
u srpskim selima, a ti izvori su uni{teni. U me|uvremenu, Srbi koji su
pre`iveli masakre du` muslimanskih linija snabdevawa dali su sve od
sebe da blokiraju konvoje me|unarodne pomo}i. Muslimanske izbeglice su
se `alile da je hrana uvek dospevala do Ori}a, koji je organizovao unosnu
crnu berzu. Me|unarodni zvani~nici su ohrabrivali izbeglice da izaberu
svog ~oveka koji bi organizovao distribuciju hrane, ali je on ubijen dan
po{to je izabran.Drugi Ori}ev problem nastao je kada su bosanski Srbi, nakon masakra
u Kravicama na pravoslavni Bo`i} 1993, formirali Drinski korpus za
za{titu pre`ivelih srpskih stanovnika i za uni{tewe Ori}evih snaga.
Posle poraza kod Cerske i Kowevi} Poqa Ori} je bio potisnut nazad u
Srebrenicu.
47
„Da nije bilo zalagawa trupa Ujediwenih nacijaŒ, pisao je Xon Pam-
fret u „Va{ington postuŒ, „Ori} bi bio mrtav, zarobqen, ili bi se sklo-
nio u {umeŒ.50 Umesto toga, ratni vojskovo|a je sada mogao da kao {tit
koristi srebreni~ke civile, koji su zavisili od wega.
MANIPULACIJA ZA[TI]ENIM ZONAMA. Ori}u je omogu}eno daostane u Srebrenici zato {to je, kako ka`e lord Oven, „Savet bezbednostidoneo kobnu odluku da Srebrenica i okolina imaju status za{ti}ene zone,oslobo|ene oru`anih napada, a da pri tom nije izvr{ena ni demilita-rizacija niti su odre|ene granice ove zoneŒ. On dodaje: „Osnovna gre{kakoncepta 'za{ti}enih zona', prema mi{qewu snaga UN, bila je u tome {toje muslimanima dozvoqeno da izbegnu razoru`avawe, {to je ~itav konceptu~inilo nebezbednimŒ.
51Bosanska vlada je odmah oborila sporazum kojim je
o~uvana muslimanska kontrola nad Srebrenicom i kojim je stanovnicimaomogu}eno da primaju humanitarnu pomo}.
U delovima kwige Lukava strategija bosanskog generala Sefera Ha-
lilovi}a, iz 1998, koji su ~itani u toku su|ewa generalu Radislavu Krs-
ti}u, saznajemo od samog generala Halilovi}a da se on „obratio {tabovima
i izdao naredbe za Srebrenicu i @epu da nijedan ispravan komad oru`ja ne
sme biti predat, nijedan upotrebqivi metak. Posle toga se video sa Izet-
begovi}em, koji mu je ~estitao.Œ52 Ovo je potvr|eno u posebnoj izjavi Na-
sera Ori}a, citiranoj na svedo~ewu istog dana. „Kad je izdata naredba za
demilitarizaciju samog gradaŒ, izjavio je Ori}, „komandant mi je objasnio
da treba da predamo samo neispravno naoru`awe, te{ko naoru`awe, oru`je
koje ne mo`emo da sakrijemo, i ja sam to u~inio. Ostali smo du` linija i
jo{ uvek smo imali oru`je uz sebe.Œ53 Halilovi} precizira da je 28. di-
vizija u Srebrenici imala 5.803 borca.54
Svedo~e}i kasnije istog dana, general Halilovi} je priznao da je ko-
ristio helikoptere da ponovo snabde i dodatno naoru`a „za{ti}enu zonuŒ.
Opomenut da je sporazum o za{ti}enoj zoni naro~ito zabrawivao letove iz
Tuzle za Srebrenicu i @epu za vojno snabdevawe, Halilovi} je drsko sve-
do~io: „U redu je {to sam poslao osam helikoptera sa municijom, i da sam
mogao, poslao bih i 180!Œ55
Uprkos ~iwenici da Srebrenica nije uspe{no demilitarizovana, Sa-
vet bezbednosti je pro{irio koncept za{ti}enih zona na Sarajevo, Go-
ra`de, Biha}, @epu i Tuzlu sa okolinama. Naravno, ove „za{ti}ene zoneŒ
nikada nisu pru`ale za{titu srpskim stanovnicima. Kako pokazuju mape
UNHCR-a, ve}ina Srba je proterana iz ovih zona do leta 1992, kao {to su
muslimani proterani iz gradova sa hrvatskom ili srpskom ve}inom. Sa-
rajevski Srbi su dr`ali delove grada sve dok nisu stavqeni pod kontrolu
vlade posle Dejtonskog sporazuma.Militarizacija za{ti}enih zona, kr{ewem proklamovane politike
UN, nije mogla biti sprovedena bez pomo}i SAD. Dejvid Hekvort, ratni
dopisnik „WuzvikaŒ, ka`e da su SAD pomagale ilegalni transport oru`ja
iz Irana i drugih islamskih zemaqa na tuzlanski aerodrom pomo}u trans-
48
portnih letilica „herkules C–130Œ, koje su imale regularan red letewa.
Prekidi u radarskom nadzoru pomo}u „avaksaŒ planirani su uvek u vreme
ovih letova.56 Poja~ani dotok sofisticiranog naoru`awa i jasna podr{ka
SAD ulili su samopouzdawe bosanskoj vladi da mo`e da produ`i rat i
ostvari vojnu prevagu uz pomo} i Amerike i svojih islamskih saveznika.Petog februara 1994. u Sarajevu se dogodio jo{ jedan krvavi insce-
nirani incident koji je omogu}io Americi da izvr{i pritisak na UN da
prihvate sistem zamki po kome bi svaki napad Srba na za{ti}ene zone
mogao da izazove vazdu{ne udare protiv wih. Ova promena politike desila
se posle smrtonosnog granatirawa u kojem je ubijeno 49, a raweno 200 qudi
na pijaci Markale. Stejt department i ameri~ki ambasador Medlin Ol-
brajt po`urili su da osude Srbe za eksploziju, a muslimanska strana je
poku{ala da prekine pregovore. Ali, tog puta je general ser Majkl Rouz,
tada{wi komandant UNPROFOR-a u Sarajevu (januar 1994 — januar 1995),
napisao tehni~ki izve{taj u kojem su za ovo krvoproli}e optu`eni mu-
slimani, oti{ao kod predsednika Izetbegovi}a i zapretio da }e objaviti
izve{taj ako se muslimani ne vrate za pregovara~ki sto. Lord Oven, koji je
znao za izve{taj, priznao je da je pomogao da se on sakrije zbog toga {to bi
pojavqivawe „i najmawe sumwe da su Muslimani kriviŒ dovelo do toga da
bosanski Muslimani napuste pregovore.57
Sedmog februara 1994, komandant UNPROFOR-a Fransis Brikmon
izvestio je {efa civilne misije UN Jasu{ija Aka{ija da „bosanska armija
u Sarajevu svakodnevno provocira Srbe. Od sredine decembra bosanska ar-
mija je po{la korak daqe, koriste}i te{ku artiqeriju protiv srpskih pred-
gra|a Sarajeva.Œ Brikmon daqe opisuje {ablon manipulacije kojem se pri-
begavalo u Gora`du, Biha}u i Srebrenici: „Bosanska armija napada Srbe iz
za{ti}enih zona, a kada Srbi odgovore, uglavnom na liniji sukoba, bo-
sansko predsedni{tvo napada UNPROFOR da ih ne {titi od napada Srba i
poziva na bombardovawe srpskih pozicija.Œ58
Dva meseca kasnije, posle napada muslimanskih jedinica na srpska
sela u okolini Gora`da, bosanski Srbi po~eli su da granatiraju musli-
manske jedinice unutar Gora`da. Novinski izve{taji citirali su vladine
tvrdwe da je ubijeno 700 a raweno 2.000 qudi, kao i da je bolnica u Go-
ra`du uni{tena. Ameri~ki zvani~nici zahtevali su vazdu{ne udare NATO-a,
a general Rouz je naredio mali napad na srpske polo`aje. Kada je Rouz,
me|utim, stigao u Gora`de, video je da je realnost sasvim druga~ija. „Wu-
jork tajmsŒ je izvestio da su „vi{i zvani~nici UN ustanovili da je bol-
nica, opisana kao gotovo unu{tena, u stvari potpuno funkcionalna, sa
samo jednim tragom od pogotka na krovu. Nije bilo dokaza o 700 le{eva.Œ
Ukratko, „izve{taji o Gora`du su bili namerno predimenzionirani kako
bi se svet ubedio da treba ne{to da u~ini… Opasno preterivawe je usko-
me{alo strane prestonice. Pri~e o {iroj upotrebi snaga NATO-a za bom-
bardovawe skladi{ta municije i infrastrukture oti{le su preko granice
posle koje se snage UN pretvaraju u borbene trupe.Œ59
49
Visoki zvani~nik citiran u ovoj neuobi~ajeno iskrenoj kritici ma-
nipulacije UN i medija od strane Muslimana i kreatora ameri~ke poli-
tike svakako je general Rouz, koji je iste ideje preneo Xonu Simpsonu iz
Bi-Bi-Sija na kraju svog mandata u Sarajevu. Ali, muslimanska vlada bila
je ohrabrena svojim uspesima u izazivawu napada NATO-a na Srbe, ma ko-
liko oni bili ograni~eni.Sli~na strategija bila je primewena u Biha}u u novembru 1994, kada
su vladine snage koristile svoj status za{ti}ene zone za organizovawe
napada i okupaciju Srba koji su `iveli u oblasti zaravni Grabe`. Kada su
Srbi odgovorili, dovode}i svoje snage na rub za{ti}ene zone, bosanski
ministar inostranih poslova, Haris Silajxi} je na konferenciji za {tam-
pu u Sarajevu, koja je zaprepastila zvani~nike me|unarodne zajednice, iz-
javio da je „situacija u Biha}u dramati~naŒ i da su „Aka{i i Rouz odgo-
vorni za smrt 70.000 qudiŒ.60 Kako su borbe jewavale, a general Rouz i
oficiri UN doputovali u Biha}, bosanska vlada je smawila broj svojih
`rtava na 14.000. Xon Simpson iz Bi-Bi-Sija izvestio je da su musli-
manske snage pretile smr}u oficirima UN koji su govorili o mawem broju
`rtava, ali su UN procewivale da je u borbama oko Biha}a, borbama koje je
inicirala muslimanska strana, stradalo mawe od 1.000 qudi.61
PRIPREMA ZA @RTVOVAWE. Neuspeh koncepta za{ti}enih zona do1994. postajao je sve o~igledniji za zvani~nike UN koji su posredovaliizme|u zara}enih strana. Krucijalno pitawe je bilo: ho}e li se sudbinaovih zona razre{iti vojnim ili diplomatskim sredstvima? Politi~kom ivojnom podr{kom muslimanskoj vladi, Amerika je stalno umawivala efe-kat napora da se rat zavr{i pregovorima, pa su Evropska unija i Ujediwenenacije pozvali SAD da se dubqe ukqu~e u pregovore preko Kontakt grupe ukojoj je u~estvovala i Rusija. Diplomatija je, me|utim, uprkos naporimaameri~kog izaslanika Roberta Frej`era, imala malo uspeha, jer su bosan-ski muslimanski lideri postajali sve uvereniji da }e vojno prevagnuti,velikim delom zahvaquju}i ameri~koj podr{ci.
Vo|a bosanskih Srba Radovan Karaxi} predlo`io je bosanskom pred-
sedniku Aliji Izetbegovi}u zamenu Vogo{}e, predgra|a Sarajeva koje su
dr`ali Srbi, za Srebrenicu. Na kraju su posrednici prihvatili ovu ideju.
„Postojao je konsenzus me|u posrednicima (ameri~ka administracija, Uje-
diwene nacije i evropske vlade) da je nemogu}e odr`ati tri muslimanske
enklave i da one treba da budu zamewene za teritorije u centralnoj BosniŒ,
pi{e Karlos Martin Branko, koji je radio u sekretarijatu UN u Bosni.
„Medlin Olbrajt je u brojnim prilikama predlagala Izetbegovi}u ovu raz-
menu na bazi predloga Kontakt grupe… Istina je da su se i Amerikanci i
predsednik Izetbegovi} pre}utno slo`ili da nema smisla insistirati na
odr`avawu ovih izolovanih enklava u podeqenoj Bosni… U junu 1995, pre
vojnih operacija oko Srebrenice, Aleksandar Ver{bou, specijalni pomo}nik
predsednika Klintona, izjavio je da „Amerika treba da podstakne Bo{wake
50
da razmi{qaju o oblastima sa ve}om teritorijalnom koherentno{}u i kom-
paktno{}u.Œ62
Problem za Izetbegovi}a je bio u tome {to nije mogao javno da prizna
ove ideje da ne bi izgubio podr{ku tvrde linije koja ga je dovela na vlast.
U intervjuu iz 1998. sa novinarom muslimanske publikacije „Dani,Œ Ha-
kija Mehoqi}, saradnik Nasera Ori}a i biv{i {ef srebreni~ke policije,
se}a se da je na Bo{wa~koj konferenciji u Sarajevu 1993, Izetbegovi} re-
kao da je sa predsednikom Klintonom razmatrao razli~ite scenarije za Sre-
brenicu.
Mehoqi}: Primio nas je predsednik Izetbegovi} i odmah posledobrodo{lice nas upitao: „[ta mislite o razmeni Srebrenice zaVogo{}u?Œ Nastala je ti{ina a onda sam ja rekao: „Gospodinepredsedni~e, ako je to gotova stvar, onda nije trebalo da nas po-zivate ovde jer treba da se vratimo i suo~imo se sa narodom ili~no prihvatimo te`inu takve odluke.Œ
Novinar: „Dakle, odbili ste Izetbegovi}evu odluku?Œ
Mehoqi}: „Odbili smo je bez diskusije. Onda je on rekao: 'Znate,Klinton mi je u aprilu 1993. ponudio da ~etni~ke snage u|u uSrebrenicu, pobiju 5.000 muslimana a zatim da usledi vojna in-tervencija.'Œ63
Mehoqi} je i kasnije dao intervju o ovoj zapawuju}oj Izetbegovi}evoj
izjavi za jedan holandski dokumentarac, koji je prikazan kao dokaz pred
Ha{kim tribunalom. Ovde Mehoqi} obja{wava da je Izetbegovi} rekao
srebreni~koj delegaciji da je „saznao da je vojna intervencija mogu}a, ali
samo ako Srbi upadnu u Srebrenicu i ubiju bar 5.000 tamo{wih stanov-
nikaŒ.64 Prema ovom dokumentarnom filmu, predsednika Izetbegovi}a su
ispitivali islednici UN o ovim navodnim izjavama. On je porekao da ih je
dao i izjavio da je prihvatio mi{qewe delegacije o razmeni teritorija.Nema dokaza niti postoji bilo koji na~in da se potvrdi da je pred-
sednik Klinton to stvarno predlo`io Izetbegovi}u, koliko god hipote-
ti~ki, ali ima bar osam pre`ivelih svedoka koji potvr|uju {ta je Izet-
begovi} rekao srebreni~koj delegaciji. Niti bi bilo u neskladu sa Izet-
bgovi}evim karakterom da odobri plan kojim bi se `rtvovali `ivoti we-
govih gra|ana zarad vi{eg ciqa ili da preuveli~a broj `rtava u ispro-
vociranim sukobima sa srpskim snagama. Kad je re~ o prebrojavawu `rtava,
zamenik komandanta NATO-a Bojd je primetio da „bosanska vlada ima in-
terese da ove brojeve predstavi {to ve}imŒ.65 Analiti~ar ameri~ke armije
potpukovnik Xon Srej primetio je da su inscenirani incidenti, kao onaj
na Markalama, imali dozvolu sa najvi{eg nivoa: „Imaju}i u vidu koliko su
Markale bile blizu Predsedni{tva (bosanska Bela ku}a), ko je dao dozvolu
da se izvede tako brutalan i suludi napad? To je sigurno morao biti pred-
sednik Alija Izetbegovi} ili potpredsednik Ejup Gani}.Œ66
51
Pre svoje smrti u saobra}ajnoj nesre}i, ameri~ki izaslanik Robert
Frej`er radio je na diplomatskom re{ewu kojim bi se izvr{ila razmena
takozvanih za{ti}enih zona Srebrenice, @epe i Gora`da za predgra|a Sa-
rajeva koja su dr`ali Srbi. Ali, ista ona ~vrsta ameri~ka struja koja je
organizovala ilegalno snabdevawe muslimana oru`jem uspela je da uni{ti
Frej`erovu diplomatsku inicijativu u prole}e 1995. Tako je, prema gene-
ralu Bojdu, Amerika „sa odobravawem gledala na po~etak muslimanskih
ofanziva, iako su ovi napadi uni{tavali prekid vatre koji su SAD po-
dr`avaleŒ.67 Kako }e kasnije primetiti izaslanik Evropske unije Karl
Bilt:„Nije moglo biti mira u Va{ingtonu dok nije bilo rata na Balka-
nu.Œ68
Umesto diplomatskog re{ewa, do promene mapa koje je Va{ington tra-
`io za sporazum u Hrvatskoj i Bosni }e se do}i vojnim sredstvima i pre-
tvarawem u izbeglice stotina hiqada qudi. U novembru 1994. SAD su ovla-
stile privatnu vojnu firmu “Military Professional Resources, Inc.” (MPRI), koja
je anga`ovala „penzionisaneŒ visoke generale, da pripremi i organizuje
hrvatsku armiju za napade na za{ti}ene zone UN u Hrvatskoj gde je `ivelo
oko 250.000 etni~kih Srba.69 Za razliku od za{ti}enih zona u Bosni, koje
su slu`ile za organizovawe napada na oblasti koje su ih okru`ivale, za-
{ti}ene zone UN u Hrvatskoj uglavnom su ostale mirne, izuzev vi{e na-
pada hrvatske vojske protiv wih u 1993. Uzdr`anost nije, me|utim, spasla
kraji{ke Srbe od hrvatskih vojnih napada iza kojih je stajala Amerika,
operacije „BqesakŒ u maju i operacije „OlujaŒ u avgustu 1995, pri ~emu je
ova druga predstavqala najve}u kampawu etni~kog ~i{}ewa u ratovima na
Balkanu, naterav{i u egzodus preko 200.000 srpskih izbeglica.70
Efekat pritiska koji su vr{ili ameri~ki pregovara~i postao je o~i-
gledan za upu}ene posmatra~e kada se vojska bosanskih Srba povukla iz
gradova zapadne Bosne, kao {to su Bosansko Grahovo i Glamo~, ostavqaju}i
srpsko stanovni{tvo zapadne Bosne na milost i nemilost hrvatskim i mu-
slimanskim napadima. Ova mesta su ubrzo postala oblasti za pripremu
operacije „OlujaŒ, hrvatskog napada na susednu oblast Hrvatsku krajinu i
kasnije zajedni~ke hrvatsko-muslimanske kampawe proterivawa srpske po-
pulacije iz Bosanske krajine.U isto vreme, mesec dana pre nego {to }e Srbi osvojiti Srebrenicu,
bosanska vlada je naglo povukla 18 svojih visokih komandanata iz Sre-
brenice. General Halilovi} je potvdio da je li~no predsednik Izetbe-
govi} ubedio Nasera Ori}a da sa svojim komandantima napusti Srebre-
nicu, zbog navodne obuke u Zenici. U okviru svog svedo~ewa pred Ha{kim
tribunalom, Halilovi} je potvrdio da je vlada „trebalo da bude svesna
posledica takvog poteza, tj. da }e borbena gotovost… i odbrambena spo-
sobnost Srebrenice biti zna~ajno umaweneŒ.71 Da je bosanska vlada od-
lu~ila da brani grad, 5.500 naoru`anih boraca bilo bi vi{e nego dovoqno
da odbije 200 vojnika bosanskih Srba sa ~etiri tenka, kojima je omogu}eno
da zauzmu grad 11. jula. Prema britanskom vojnom analiti~aru Timu Rip-
52
liju, holandske trupe su kasnije „videle bosanske trupe kako napu{taju
Srebrenicu prolaze}i pored wihovih osmatra~kih punktova, nose}i pot-
puno novo protivtenkovsko naoru`awe, jo{ neraspakovanoŒ. Ovaj i drugi
slu~ni izve{taji podstakli su sumwi~avost oficira UN i stranih iz-
ve{ta~a.72
Nakon odlaska 18 komandanata, Glavni {tab bosanske vojske naredio
je 28. diviziji da izvr{i seriju napada kojima bi uvukli Srbe u sukob.
Kako je svedo~io general Halilovi}: „Tih dana je bilo mnogo nare|ewa za
sabota`u iz za{ti}enih oblastiŒ.73 To je ukqu~ivalo i vojno besmislene
napade na strate{ki neva`no obli`we selo Vi{wicu. Kona~na operacija
bio je napad na jedinice Armije bosanskih Srba na putu ju`no od Sre-
brenice, samo nekoliko dana pre nego {to su Srbi zauzeli skoro nebra-
weni grad.Ibran Mustafi}, vo|a muslimanske partije SDA u Srebrenici, koji
se sukobio sa Naserom Ori}em i bio te{ko rawen u dva poku{aja ubistva,
rekao je za „Slobodnu BosnuŒ:„Scenario za izdaju Srebrenice bio je pa`qivo pripreman. Na`a-
lost, u to su bili ukqu~eni bosansko predsedni{tvo i komanda armije….
da sam dobio naredbu da napadnem srpsku vojsku iz demilitarizovane zone,
bez razmi{qawa bih odbio da izvr{im to nare|ewe i tra`io bih od onog
ko je izdao nare|ewe da dovede svoju porodicu u Srebrenicu, pa bih mu dao
pu{ku da organizuje napade iz demilitarizovane zone. Znao sam da takvi
besramni, prora~unati potezi vode moj narod u katastrofu. Nare|ewe je
do{lo iz sarajeva i Kakwa.Œ74
Britanski potpukovnik Xim Bakster, pomo}nik komandanta
UNPROFOR-a Ruperta Smita (januar–decembar 1995), rekao je Timu Rip-
liju: „Oni su ‰bosanska vladaŠ znali {ta se doga|a u Srebrenici. Siguran
sam da su odlu~ili da je vredelo `rtvovati je.Œ75
Napomene
1 Vidi: Rene Gremaux i Abe De Vries, “The Deconstruction of a Trauma”, naengleski preveo Nico Varkevisser, De Groene Amsterdammer, 13. mart 1996 (navebsajtu Emperor’s Clothes, http://emperorsclothes.com/analysis/falsely.htm). Vi-di tako|e napomenu 35.
2 Rezolucija 819 Saveta bezbednosti UN (S/RES/819), 16. april 1993.
3 David Owen, Balkan Odyssey (Wujork: Harcourt Brace and Company, 1995), str.400.
4 Charles G. Boyd, “Making Peace with the Guilty”, Foreign Affairs, Vol. 74, No.50, septembar/oktobar 1995, str. 22–23.
5 Susan Woodward, Balkan Tragedy: Chaos and Dissolution After the Cold War(Va{ington: The Brookings Institution), str. 395–396.
6 Vidi dragoceni prikaz ustavne „logike“ koja je u to vreme ja~ala u Bosni iHercegovini, u: Robert M. Hayden, Blueprints for a House Divided: The Consti-
53
tutional Logic of the Yugoslav Conflicts (Ann Arbor, MI: The University of Michi-
gan Press, 1999).
7 George Kenney, intervju, u: George Bogdanich i Martin Lettmayer, Yugoslavia:
The Avoidable War (Frontier Theatre & Inc., 2000).
8 Roger Cohen, intervju, u: Bogdanich i Lettmayer, Yugoslavia: The Avoidable
War.
9 Vidi: Oslobo|ewe (Sarajevo), 29. mart 1992. Za savremene izvore na engle-
skom jeziku, vidi: Ivan Stefanovic, “Serbs in Bosnia Proclaim Own Constitu-
tion”, 27. mart 1992; Nesho Djuric, “Fresh ethnic violence in Bosnia-Herze-
govina, leaders appeal to UN”, United Press International, 27. mart 1992; Slo-
bodan Lekic, “Death visits Bosnian town”, Aso{ijeted pres, 28. mart 1992; H.
Evans Thomas, “Ethnic clashes involve federal army, Serbs, Croats and Mus-
lims”, United Press International, 28. mart 1992; Slobodan Lekic, “Three killed in
northern Bosnia, militiamen turn back refugees”, Aso{ijeted pres, 29. mart
1992; i Nesho Djuric, “Sporadic ethnic violence despite truce in Bosnia-Herze-
govina”, United Press International, 29. mart 1992.
10 Misha Glenny, The Fall of Yugoslavia: The Third Balkan War (Wujork: Penguin
Books, 1992), p.146.
11 Sefer Halilovi}, Lukava strategija (Sarajevo: Matica, 1998). Halilovi-
}eve ta~ne re~i su bile: „Na{e snage su organizovane u Patriotsku ligu
Bosne i Hercegovine, u formacijama od najmawe vojne jedinice do brigade
od 120.000 qudi“ (str. 222). Vidi tako|e: Steven L. Burg i Paul S. Shoup, The
War in Bosnia–Herzegovina: Ethnic Conflict and International Intervention (Ar-
monk, Wujork: M.E. Sharpe, 1999), str. 74–75. Za navode iz Halilovi}eve
kwige koje su koristili Burg i Shoup, vidi napomenu 54 na kraju Poglavqa 3.
12 Alija Izetbegovi}, Islamska deklaracija: program islamizacije muslimana
i muslimanskih naroda, 1970, 1990, str. 30 (po tekstu na engleskom jeziku
objavqenom na vebsajtu Balkan Repository Project, http://www.balkan-ar-
chive.org.yu/politics/papers/Islamic_Declaration_1990_reprint_English.pdf).
13 Yossef Bodansky i Vaughn S. Forrest, “Iran’s European Springboard?” („Od-
sko~na daska za Iran u Evropi?“), Radna grupa za terorizam i nekonven-
cionalno ratovawe („Task Force on Terrorism and Unconventional Warfare“),
House Republican Research Committee, 1. septembar 1992. (objavqeno na veb-
sajtu Balkan Repository Project, http://www.balkan-archive.org.yu/politics/pa-
pers/civil_war/iran_springboard.html).
14 Dani, 24. septembar 1999. Govore}i kao svedok pri kraju su|ewa Slobodanu
Milo{ev}u, britanska novinarka Iv-En Prentis izjavila je da je, dok je
~ekala da po~ne zakazani sastanak sa Alijom Izetbegovi}em, negde u no-
vembru 1994, videla kako pre we uvode jednog ~oveka „koji je li~io na Ara-
pina“ da vidi Izetbegovi}a. Novinarka koja je, pored ostalih, u to vreme
bila sa Prentisovom, Renata Flotau iz [pigla, kasnije je tog ~oveka iden-
tifikovala kao Osamu bin Ladena. Vidi: Transkripti su|ewa Milo{evi}u,
IT-02–54-T, 3. februar 2006, str. 47.949–47.950, http://www.un.org/icty
/transe54/060203IT.htm.
15 Za obiqe dokaza o nezakonitim po{iqkama oru`ja za bosanske Muslimane
tokom rata, ukqu~uju}i glavne izvore, vidi: Cees Wiebes, Intelligence and the
War in Bosnia, 1992–1995 (London: Lit Verlag, 2003), Poglavqe 4, drugi deo,
54
“Arms supplies to the ABiH: the Croatian Pipeline”, str. 158–177; i tre}i deo,
“Secret arms supplies to the ABiH: the Black Flights to Tuzla”, str. 177–198.
Vidi tako|e: James Risen i Doyle McManus, “Clinton Secretly OKed Iran’s
Arms Shipments to Bosnia”, Los An|eles tajms, 5. april 1996. Najva`nije,
vidi obimni izve{taj istrage Komiteta za me|unarodne odnose („House
Committee on International Relations“; takozvanog potkomiteta za zeleno
svetlo Iranu, „Iranian Green Light Subcommittee“): Final Report of the Select
Subcommittee to Investigate the United States Role in Iranian Arms Transfers to
Croatia and Bosnia; Predstavni~ki dom Sjediwenih Dr`ava (Va{ington:
U.S. Government Printing Office, 1997), kao i izve{taj Odabranog komiteta
Senata za obave{tajne poslove („Senate Select Committee on Intelligence“),
U.S. Actions Regarding Iranian and Other Arms Transfers to the Bosnian Army,
1994–1995, ameri~ki Senat, novembar 1996, <http://www.fas.org/irp/con-
gress/1996_rpt/bosnia.htm>.
16 Boyd, “Making Peace with the Guilty”.
17 Transkripti su|ewa Milo{evi}u, 12. februar 2004, p. 32.019,
http://www.un.org/icty/transe54/040212ED.htm. Primeti}ete da je u ovom
slu~aju Morijonovo prethodno svedo~ewe pred Tribunalom na sudu citirao
Slobodan Milo{evi}, tokom unakrsnog ispitivawa Morijona.
18 Lewis MacKenzie, intervju, u Bogdanich, Yugoslavia: The Avoidable War.
19 Boyd, “Making Peace with the Guilty”.
20 James A. Baker, The Politics of Diplomacy: Revolution, War and Peace, 1989–1992
(Wujork: Putnam Adult, 1995), str. 643–644.
21 Kenney, intervju, u: Bogdanich i Lettmayer, Yugoslavia: The Avoidable War.
22 Vidi emisiju The MacNeil/Lehrer Newshour, TV kanal Pi-Bi-Es, 18. decem-
bar 1992; “The Growing Tragedy in Bosnia-Hercegovina”, Lari King u`ivo,
Si-En-En, 18. decembar 1992; i This Week with David Brinkley, TV mre`a
Ej-Bi-Si, 20. decembar 1992.
23 Vidi: Peter Brock, Media Cleansing: Dirty Reporting. Journalism and Tragedy in
Yugoslavia (Los An|eles: GM Books, 2005), str. 66.
24 Vidi: Tadeusz Mazowiecki et al., The Situation of human rights in the territory of
the former Yugoslavia (E/CN.4/1993/50), UN Economic and Social Council, 10.
februar 1993, Aneks II, Report of the team of experts on their mission to investi-
gate allegations of rape in the territory of the former Yugoslavia from 12 to 23
Januar 1993, str. 63–74; ovde str. 64 i napomena 7, str. 75, http://
unbisnet.un.org:8080/ipac20/ipac.jsp?session=1DS0V17804170.99964&profile=
bib&uri=full=3100001‹!401992‹!28&ri=1&aspect=subtab124&menu=search&
source=‹!horizon#focus. U ovom izve{taju pi{e: „Na osnovu razgovora s le-
karima i pregleda medicinskih podataka {est glavnih medicinskih cen-
tara, u Zagrebu, Sarajevu, Zenici i Beogradu, ekspertski tim je utvrdio 119
trudno}a koje su posledica silovawa tokom 1992. godine ‰str. 64Š. …Ako se
uzme da dokumentovani slu~ajevi trudno}a usled silovawa predstavqaju jed-
nu ~etvrtinu stvarnog broja trudno}a povezanih sa silovawem kod `ena pre-
gledanih u bolnicama koje smo obi{li, i ako se uzme da je svaka trudnica u
proseku iskusila 20 incidenata silovawa, onda ovih 119 dokumentovanih
slu~ajeva ‰trudno}a usled silovawaŠ odra`ava iskustva gotovo 2.400 `ena
‰str. 75Š.”
55
25 John E. Sray, “Selling the Bosnian Myth to America: Buyer Beware”, ForeignMilitary Studies Office, Fort Levenvort, Kanzas, oktobar 1995,http://fmso.leavenworth.army.mil/documents/bosnia2.htm.
26 David Owen, intervju, u: Bogdanich i Lettmayer, Yugoslavia: The Avoidable
War.
27 Leonard Doyle, “Muslims ‘slaughter their own people’”, Independent, 22. av-gust 1992.
28 Rezolucija 757 Saveta bezbednosti UN (S/RES/757), 30. maj 1992. Ova veomadetaqna rezolucija zahtevala je od svih zemaqa ~lanica da spre~e svakipoku{aj uvoza u i izvoza iz tada{we Socijalisti~ke Federativne Repu-blike Jugoslavije — SFRJ.
29 Rezolucija 752 Saveta bezbednosti UN (S/RES/752), od 15. maja 1992, za-htevala je da “svaki oblik me{awa strana izvan Bosne i Hercegovine… sme-sta prestane“, (paragraf 3), kao i povla~ewe ili demobilizaciju oru`anihsnaga Jugoslovenske narodne armije, Hrvatske vojske i raznih neregularnihjedinica.
30 Izve{taj generalnog sekretara povodom Paragrafa 4. Rezolucije 752 Savetabezbednosti UN (1992) (S/24049), 30. maj 1992, paragraf 6; paragraf 10. Iakose u Rezoluciji 757, usvojenoj 30. maja, izra`avala “zahvalnost povodomizve{taja generalnog sekretara od 26. maja 1992” (vidi: S/24000), nije po-menut izve{taj generalnog sekretara od 30. maja (S/24049).
31 Peter Hohenfellner, intervju, u: Bogdanich, Yugoslavia: The Avoidable War.
32 Cedric Thornberry, “Bosnia—Problems of Peace: Saving the War Crimes Tribu-nal”, Foreign Policy, jesen 1996.
33 Transkripti su|ewa Milo{evi}u, 12. februar 2004, str. 32.045, http://www.un.org/icty/transe54/040212ED.htm. Primeti}ete da je ovom prilikom Mori-jonovo prethodnio svedo~ewe pred sudom citirao Branislav Tapu{kovi}tokom unakrsnog ispitivawa Morijona. Tapu{kovi} je u to vreme bio jedanod prijateqa suda (amici curiae) koje je tribunal odredio u Milo{evi}evomslu~aju.
34 Ibid, str. 31.966.
36 Komandant holandskog bataqona (Dutchbat) Tomas Karemans (Thomas Kar-remans) citira se u Srebrenica—A “Safe” Area: Reconstruction, background,
consequences and analyses of the fall of a safe area, deo IV, Poglavqe 6, odeqak5, “The press conferences”, Holandski institut za ratnu dokumentaciju, 2002,http://213.222.3.5/srebrenica/toc2.html.
37 Transkripti su|ewa Milo{evi}u, 12. februar 2004, str. 31.975,http://www.un.org/icty/transe54/040212ED.htm.
38 Krajem maja 1993, charge d’affaires Federalne Republike Jugoslavije u Uje-diwenim nacijama predstavio je obimnu dokumentaciju o zlo~inima izvr-{enim protiv etni~kih Srba koji su `iveli u isto~noj Bosni. Vidi: Memo-randum o ratnim zlo~inima i zlo~inima genocida u isto~noj Bosni (op-{tine Bratunac, Skelani i Srebrenica) protiv srpskog naroda od aprila1992. do aprila 1993. (A/48/177 — S/25835), 24. maj 1993, http://unbisnet.un.org:8080/ipac20/ipac.jsp?session=KE997922Q7026.88080&profile=bib&uri=full=3100001‹!320302‹!1&ri=3&aspect=subtab124&menu=search&source=‹!horion#focus. Za dodatnu dokumentaciju o razmerama ovih zlo~ina, vidi ta-
56
ko|e: Ivani{evi}evu „zbirku“ u Centru za istra`ivawe zlo~ina nad
srpskim narodom u Beogradu. Posebno, vidi kwigu Milivoja Ivani{evi}a,
Izgon Srba iz Bosne i Hercegovine, 1992–1995. (Beograd: Hri{}anska misao,
drugo izdawe, 2010).
39 Autor je izu~io dokumentaciju Zorana Stankovi}a u Vojnoj bolnici u Beo-
gradu. Odabrani dokazi iz Stankovi}eve dokumentacije pridodati su do-
kumentu koji je 24. maja 1993. UN predala Jugoslovenska dr`avna komisija za
ratne zlo~ine i genocid. (Vidi napomenu 38.)
40 Joan Phillips, “Victims and Villains in Bosnia’s War”, Southern Slav Journal,
prole}e–leto1992.
41 Morijon, Transkript su|ewa Milo{evi}u, 12. februar 2004, str. 32.044,
http://www.un.org/icty/transe54/040212ED.htm.
42 Phillips, “Victims and Villains in Bosnia’s War”.
43 O radu Medlin Olbrajt pri UN, vidi intervju sa Gregom Koplijem (Greg
Copley) u: Bogdanich and Lettmayer, Yugoslavia: The Avoidable War; tako|e, s
tim u vezi, vidi intervju sa britanskim izaslanikom u UN, Dejvidom He-
nejem (David Hannay).
44 Bill Schiller, “Muslims’ hero vows he’ll fight to the last man”, Toronto Star, 31.
januar 1994.
45 Niz optu`nica protiv Nasera Ori}a, kao i kona~na presuda protiv wega, ni
izbliza ne otkrivaju prave razmere wegove komandne odgovornosti za de-
setine napada na srpska sela izvan enklave Srebrenica. Vidi: Carla Del
Ponte, The Prosecutor of the Tribunal Against Naser Oric („Tu`ilac tribunala
protiv Nasera Ori}a“) (IT-03–68-I), 28. mart 2003, paragrafi 22–38,
http://www.icty.org/x/cases/oric/ind/en/ori-ii030328e.pdf; i sudija Carmel Agius
et al., Prosecutor v. Naser Oric, Judgment, („Tu`ilac protiv Nasera Ori}a,
Presuda“) IT-03–68-T, 30. jun 2006, http://www.un.org/icty/oric/trialc/judge-
ment/ori-jud060630e.pdf.
46 Vidi: M. Cherif Bassiouni et al., Final Report of the Commission of Experts Es-
tablished Pursuant to Security Council Resolution 780 (S/1994/674), Savet
bezbednosti UN, 24. maj 1994, http://unbisnet.un.org:8080/ipac20/ipac.jsp?ses-
sion=1299G107990HF.85918&profile=bib&uri=full=3100001‹!346883‹!7&ri=
13&aspect=subtab124&menu=search&source=‹!horizon#focus.
47 Vidi: Richard J. Goldstone, The Prosecutor of the Tribunal Against Radovan
Karadzic and Ratko Mladic, IT–95–18, 14. novembar 1995, http://www.un.org/
icty/indictment/english/kar-ii951116e.htm.
48 Paul Holmes, “Karadzic a pariah, says war crimes tribunal chief”, Rojters, 26. jul
1995. Tako|e vidi daqe u tekstu: Xorx @amueli, Poglavqe 5, „Osiguravawe
presuda“.
49 Richard Holbrooke, “United Nations or not?”, intervju za Radio 4 Bi-Bi-Sija,
9. septembar 2003, http://www.bbc.co.uk/radio4/news/un/transcripts/richard_hol-
brooke.shtml.
50 John Pomfret, “Weapons, Cash and Chaos Lend Clout to Srebrenica’s Tough
Guy”, Va{ington post, 16. februar 1994.
51 Owen, Balkan Odyssey, str.144; str. 214.
57
52 Transkript su|ewa Krsti}u, IT–98–33-T, 5. april 2001, str. 9467,
http://www.un.org/icty/transe33/010405it.htm.
53 Ibid, str. 9466.
54 Ibid, str. 9514.
55 Ibid, str. 9469.
56 David Hackworth, intervju, u: Bogdanich, Yugoslavia: The Avoidable War. Vidi
tako|e Wiebes, Intelligence and the War in Bosnia, 1992–1995, Poglavqe 4, Deo
3, “Secret arms supplies to the ABiH: the Black Flights to Tuzla”, str. 177–198.
57 David Binder, “The Balkan Tragedy: Anatomy of a Massacre”, Foreign Policy,
br. 97, zima 1994–1995.
58 Ian Black, “Despite the carnage, the West will shrink from military force to
achieve peace in Bosnia”, Gardijan, 7. februar 1994.
59 Roger Cohen, “U.N. Military Aide Says Plight of Gorazde Is Exaggerated”, Wu-
jork tajms, 30. april 1994.
60 “Bosnian PM blames UN envoy for probable death of 70,000 in Bihac”, Agencija
Frans pres, 26. novembar 1994; Aida Cerkez, “Strains Between Bosnian Gov-
ernment, UN Explode At Meeting”, Aso{ijeted pres, 26. novembar 1994.
61 John Simpson, “Rose’s War”, Panorama, prvi program Bi-Bi-Sija, 23. januar
1995.
62 Carlos Martins Branco, “Was Srebrenica a Hoax? Eye-Witness Account of a For-
mer United Nations Military Observer in Bosnia”, 1998. (postavqeno na vebsajt
Centre for Research on Globalisation http://globalresearch.ca/articles/BRA
403A.html).
63 Hakija Mehoqi}, intervju, u: Hasan Haxi}, „5.000 muslimanskih `ivota za
vojnu intervenciju”, Dani (Sarajevo), 22. jun 1998 (postavqeno na vebsajt
Centra za mir na Balkanu (Centre for Peace in the Balkans) http://www.balkan-
peace.org/cib/bos/boss/boss06.shtml).
64 Transkript su|ewa Krsti}u, 5. april 2001, str. 9480, http://www.un.org/
icty/transe33/010405it.htm. Primeti}ete da je, u ovoj retkoj prilici, pred
Sudskim ve}em emitovana video-traka sa holandskim filmom, koji je
obuhvatao intervju sa Mehoqi}em (str. 9480–9485). Dok je film i{ao na
ekranu, Ve}e je slu{alo prevod Mehoqi}evih re~i, onako kako ih je
zabele`io Holan|anin koji je snimio film.
65 Boyd, “Making Peace with the Guilty”.
66 Sray, “Selling the Bosnian Myth to America: Buyer Beware”.
67 Boyd, “Making Peace with the Guilty”.
68 U: Tim Ripley, Operation Deliberate Force: The UN and NATO Campaign in
Bosnia 1995 (Lankaster: Centre for Defence and International Security, 1999),
str. 147.
69 Vidi: Ken Silverstein, Private Warriors (Wujork: Verso, 2000), str. 171–174.
70 Dejvid Bajnder (David Binder) pomiwe broj od 170.000 izbeglih lica usled
operacije „Oluja“ „u prvih nekoliko dana“. (Vidi intervju sa Bajnderom u
Bogdanich i Lettmayer, Yugoslavia: The Avoidable War.) Met Prodger (Matt
Prodger) iz Bi-Bi-Sija govori o broju od ukupno 200.000 prognanih qudi
tokom ~itave „Oluje“ i operacija koje su je pratile (5. avgust 2005).
58
71 Transkript su|ewa Krsti}u, 5. april 2001, str. 9504,http://www.un.org/icty/transe33/010405it.htm.
72 Ripley, Operation Deliberate Force, str. 192.
73 Transkript su|ewa Krsti}u, 5. april 2001, str. 9471,http://www.un.org/icty/transe33/010405it.htm.
74 Slobodna Bosna (Sarajevo), 14. jul 1996 (postavqeno na vebsajt Srpske mre-`e, http://www.srpska-mreza.com/Bosnia/Srebrenica/lamb.html). Za ostale sa-vremene izve{taje o intervjuu sa Mustafi}em, vidi: Edina Neretqak, “Ayear on Bosnians accuse one another for fall of Srebrenica”, Agencija Franspres, 13. jul 1996; i Sre}ko Latal, “Lawmaker Accuses Government of Sacri-ficing Srebrenica”, Aso{ijeted pres, 13. jul 1996.
75 Ripley, Operation Deliberate Force, str. 145.
59
Poglavqe 3.
VOJNI KONTEKST PADA SREBRENICE
Tim Fenton
U su{tini predstave rata u Bosni i Hercegovini (daqe u tekstu Bo-sna) koju su stvorili masovni mediji krije se o~igledna kontradikcija:neprestano su nas ube|ivali da vojna oprema bosanskih Srba vrvi od te-{kog naoru`awa, dok su wihovi protivnici, Muslimani, prikazivani kaobespomo}ni i prakti~no goloruki civili. Uveravali su nas da su Srbiposve nemilosrdni i da imaju genocidne namere kakve nismo videli odnacista, te da ne uva`avaju nenaoru`ane civile. Da je u ovakvom opisu biloimalo istine, muslimansko stanovni{tvo u Bosni bilo bi zbrisano u rokuod nekoliko dana kad su ~itavom teritorijom ovladali bosanski Srbi. Ratje, zapravo, trajao tri i po godine, tokom kojih se linije fronta uglavnomnisu mewale, a prema zvani~nim procenama ~lanova Kancelarije tu`iocapri Tribunalu za ratne zlo~ine UN u Hagu ukupan broj poginulih bosan-skih muslimana verovatno je mawi od 70.000, od kojih su 47 odsto bilivojnici.1
Danas, vi{e od petnaest godina kasnije, rat u Bosni se jo{ ~estopomiwe u medijima, kao i, gotovo neizbe`no, pad Srebrenice, poput svo-jevrsnog vrhunca ili `ari{ta sukoba. O vojnom kontekstu u kom se ta epi-zoda odigrala gotovo da se i ne govori. Kada se sagleda cela vojna slika,zauzimawe Srebrenice bilo je ne samo neo~ekivano ve} bosanskim Srbimao~ito nije bilo ni primarni ciq, po{to su im na drugim mestima pretilemnogo ozbiqnije opasnosti.
Sledi poku{aj da se ukratko opi{e realna vojna situacija Srba uBosni (i donekle na podru~ju Krajine u Hrvatskoj), s naro~itim osvrtom nadoga|aje od po~etka 1995, pa sve do pada Srebrenice u julu.
Materijal koji sam koristio za ovaj opis u najve}oj meri poti~e izdve dragocene kwige koje se bave aspektima gotovo zanemarenim u ogromnombroju radova nastalih na temu ovog sukoba. Upotrebqen je iskqu~ivo radinavo|ewa podataka o vojnim akcijama i bez namere da se prika`e kako seautori sla`u sa tuma~ewima koja sam dodao.
Prva kwiga je Kriza u Biha}u, autora Brendana O'[eja,2 koji je bio~lan Posmatra~ke misije Evropske zajednice (PMEZ) u Biha}u, u severo-zapadnoj Bosni. O'[ej je, kao oficir irske vojske, ve} imao dragocenoiskustvo iz Libana u odr`avawu mira pri UN. ^itaoca mo`e iznenaditi{to se izve{taji zvani~nih posmatra~a UN i PMEZ toliko razlikuju odmedijskih priloga o istim doga|ajima.
Druga kwiga je Operacija namerna sila, Tima Riplija,3 stru~nog voj-nog pisca i istra`iva~a iz Centra za prou~avawe odbrane i me|unarodne
60
bezbednosti pri Unverzitetu u Lankasteru, autora nekoliko kwiga o mo-
dernom ratovawu i sekretara medijskog udru`ewa Nezavisna odbrana. Za-
hvaquju}i prethodnom iskustvu i pristupu relevantnom vojnom kadru, sa-
stavio je zapawuju}i prikaz, uglavnom sa zapadnog vojnog stanovi{ta, ali
uz koristan i iskren doprinos uglednih politi~ara i novinara.@estoka i {iroka vojna aktivnost sa po~etka sukoba 1992. oslabila je
tokom ve}eg dela 1993. i 1994,4 dok je teritorija uglavnom bila podeqena
izme|u etni~kih grupa koje su pre po~etka neprijateqskih dejstava na tim
terenima ~inile ve}inske zajednice. Mawine je mawe-vi{e proterala ona
etni~ka grupa koja je imala prevlast na lokalnom terenu. U poqoprivred-
nim krajevima Bosne, {to je oko 60 odsto ukupne teritorije, Srbi su bili
ve}insko stanovni{tvo. Zahvaquju}i toj po~etnoj prednosti, uz podr{ku
srpskih pripadnika Jugoslovenske narodne armije (JNA) koji su bili sme-
{teni u Bosni, bosanskim Srbima je relativno lako po{lo za rukom da
zadr`e kontrolu nad ruralnim oblastima. U ranoj fazi sukoba gotovo 70
odsto teritorije kontrolisali su Srbi, ali su svi veliki gradovi, osim
Bawaluke i delova Sarajeva, bili pod kontrolom Muslimana ili Hrvata.Grad Srebrenica prvobitno su zauzeli Srbi, u aprilu 1992, ali je
nemilosrdni muslimanski komandant Naser Ori} uspeo da povrati kon-
trolu nad samim gradom i kasnije zauzme teritoriju ~itave op{tine, kao i
vi{e od pola susedne op{tine Bratunac. Do decembra 1992. Ori} je sa
svojim snagama „osvojio i etni~ki o~istio ogromnu teritorijuŒ,5 pove-
zuju}i se sa @epom i Cerskom. U tom postupku oni su, na krajwe zverski
na~in, ubili preko 1.300 srpskih mu{karaca, `ena i dece. Do kraja rata
muslimanska vojska je na podu~ju Srebrenice ubila preko 3.000 Srba.6
U januaru 1993. Ori} je zapo~eo napad na srpsko selo Kravica, gde je
lokalno stanovni{tvo proslavqalo Bo`i} po pravoslavnom kalendaru. Po-
bijeno je preko 100 qudi. Uni{teno je i selo Glogova, nedaleko od Sre-
brenice.7
^ak su i Honig i Bot, autori prve kwige o Srebrenici, koji su o~i-
gledno bili na strani bosanskih Muslimana, ukazali na cinizam vo|a mu-
slimanske Stranke demokratske akcije (SDA) u Sarajevu, koji su eksplo-
atisali enklave na istoku ne obaziru}i se na posledice po tamo{we ci-
vile.8 Uprkos tome {to su Srbi upravo bili pristali da omogu}e dosta-
vqawe pomo}i UN, Muslimani iz Srebrenice krenuli su u napad, u stvari,
diverzantsku akciju sa ciqem da se zadr`e trupe Armije bosanskih Srba
(ABS) dok glavnica muslimanskih snaga okupqenih oko SDA u Tuzli na-
pada koridor u Posavini (koji se protezao na istok i zapad, nedaleko od
Br~kog na jugu, koji su dr`ali Srbi) u nameri da se spoji sa hrvatskim
trupama u Ora{ju, koje su ih podr`avale, i na taj na~in izoluje Srbe u
zapadnoj Bosni i Krajini. La`no se predstavqaju}i u medijima kao be-
spomo}na strana koja ne mo`e da se izbori sa mnogo boqe naoru`anim
protivnikom, muslimanske trupe uspele su da krajem 1992. u dva navrata
zauzmu ovaj va`an koridor i zadr`e ga prvi put petnaest, drugi put dva
dana.9
61
Ako pogledamo celokupnu teritoriju Bosne, najozbiqnije borbe u pe-
riodu 1993–1994. vodile su se izme|u bosanskih Muslimana i Hrvata u
centralnoj oblasti. Klintonova administracija, naizgled dopu{taju}i da
se politika odre|uje na osnovu veoma pristrasnog medijskog prikazivawa
sukoba, u kom su bosanski Muslimani uvek bili nevine `rtva nadmo}nijih
agresora — bosanskih Srba, naporno je radila na smirivawu ovog musli-
mansko–hrvatskog sukoba i stvarawu ujediwene vojske koja bi mogla ili da
porazi bosanske Srbe ili bar da ih natera da zatra`e mir pod uslovima
SAD.Ovo nevoqno savezni{tvo dogovoreno je po~etkom 1994. godine. Ame-
rikanci su Muslimanima i Hrvatima bez sumwe obe}ali da }e, ukoliko
budu sara|ivali, dobiti zna~ajnu vojnu podr{ku. NATO je 28. februara
prvi put u svojoj istoriji sproveo ofanzivnu vojnu akciju, obaraju}i ~e-
tiri aviona bosanskih Srba — retko koji analiti~ar iz vremena Hladnog
rata bi uop{te mogao i zamisliti da }e NATO za svoju prvu vojnu ofanzivu
izabrati takvu akciju.Do novembra 1994. postalo je jasno da }e novo savezni{tvo znatno
ote`ati polo`aj Srba. Po{to su vojske bosanskih Hrvata i Muslimana
prestale da se bore izme|u sebe, priliv oru`ja bosanskim Muslimanima se
zna~ajno pove}ao. Svojim u~e{}em u isporu~ivawu oru`ja SAD su otvoreno
kr{ile sankcije UN uvedene svim biv{im jugoslovenskim republikama.
Ipak, SAD su u novembru 1994. najavile da vi{e ne}e dozvoqavati da ame-
ri~ka mornarica u~estvuje u pomorskim patrolama u Jadranu koje su nad-
gledale sprovo|ewe embarga na oru`je,10 dok je ameri~ko vazduhoplovstvo,
~iji su „avaksiŒ i borbeni avioni igrali glavnu ulogu u odr`avawu zone
„zabrawenog letaŒ, bilo spremno da „za`muri na jedno okoŒ.11
Tokom jula 1994. Biha}ki xep na krajwem severozapadu Bosne bio je
popri{te najve}eg dela borbi koje su u ostalim krajevima zemqe utihnule.
Biha} je ozna~io prekretnicu za ishod vojnih sukoba u Bosni, ali i u Hr-
vatskoj. Svojeglavi zapovednik Atif Dudakovi}, vo|a Petog korpusa Bo-
sanske muslimanske vojske (BMA), na{ao se okru`en neprijateqskim sna-
gama. Dudakovi}a je na severu, istoku i jugu opkolila Armija bosanskih
Srba. Na zapadu se, bar teorijski, nalazila „me|unarodnaŒ granica izme|u
Bosne i Hrvatske, koja je samo tri godine pre toga predstavqala admi-
nistrativnu granicu u okviru Jugoslavije. Vojska Republike Srpske Kra-
jine (VSK) nije priznavala granicu jer bi ona podrazumevala upravo raz-
dvajawe kojem su se protivili, pa je zato bila veoma rada da pomogne Ar-
miji bosanskih Srba kad god je to bilo potrebno. Po{to je VSK i bila
formirana kako bi se suprotstavila secesiji Hrvatske od Jugoslavije i
potowem dovo|ewu Srba u gra|ane drugog reda u nezavisnoj Hrvatskoj, bilo
bi nelogi~no da je wihova vojska prizna. VSK je, me|utim, bila svesna
ja~awa Hrvatske vojske (HV), kojoj je pristup moru omogu}avao relativno
jednostavan uvoz te{kog naoru`awa, naro~ito po{to su se SAD povukle iz
pomorskih patrola. Pored okr{aja izme|u Srba i Muslimana u Bosni, o
kojima se ~esto izve{tavalo, u Biha}kom xepu se javio jedan fenomen koji
62
su mediji ve}inom zanemarili — zna~ajan broj naoru`anih bosanskih Mu-
slimana suprotstavio se, navodno, zvani~nom re`imu SDA ~ije se sedi{te
nalazilo u Sarajevu. Na izborima u Bosni novembra 1990. muslimanski
politi~ar i privrednik Fikret Abdi} osvojio je najve}i broj musliman-
skih glasova,12 ali po{to ga je islamski fundamentalista Alija Izetbe-
govi} izbacio iz igre, Abdi} je iz politi~ke opozicije postepeno pre{ao
na oru`ani otpor. Uspostavio je Autonomnu oblast Zapadna Bosna, koja je
obuhvatala severnu polovinu Biha}kog xepa, gde su se nalazila sedi{ta
ve}ine wegovih profitabilnih firmi. Sklopio je labav savez izme|u 50.000
muslimana u Autonomnoj oblasti i kraji{kih Srba u Hrvatskoj i Bosni,
ali je sa Hrvatima odr`avao relativno dobre odnose. Nekolicina komen-
tatora koji su ovo uop{te pomenuli pravdali su izbegavawe medija da izve-
{tavaju o ovom unutra{wem sukobu time {to je bio „previ{e slo`enŒ.
Ovaj argument iznena|uje, budu}i da se na Zapadu politi~ke razlike u okvi-
ru jednog naroda smatraju normom. Reklo bi se da je pravi razlog bio taj
{to je ovakav razvoj doga|aja kvario pa`qivo kontruisanu sliku prema
kojoj su se muslimani ujedinili protiv „agresivnihŒ Srba koji su bili
re{eni da po svaku cenu prognaju sve Muslimane i iz principa odbijali da
sa wima sara|uju.Uz pomo} agenata-provokatora koji su se pretvarali da kuju zaveru
protiv wega, Dudakovi} je prevario Abdi}a da ih snabde oru`jem koje je
smesta okrenuo protiv Abdi}evih snaga. Zahvaquju}i ovom lukavstvu, Du-
dakovi} je do septembra 1994. stekao kontrolu nad gotovo celim Biha}kim
xepom. Sukob se potom pretvorio u sporadi~nu razmenu vatre, dok 26. ok-
tobra 1994, istovremeno sa ostalim zajedni~kim hrvatsko-muslimanskim
ofanzivama {irom Bosne, Dudakovi} nije zapo~eo napad na ABS prema jugu
i jugoistoku Biha}kog xepa uz pomo} Vojske bosanskih Hrvata (VBH). Tri
dana su Dudakovi}eve snage bez muke potiskivale Srbe. Iako je napad ini-
cirala muslimanska SDA, mediji ga nisu predstavili kao agresiju, ve} kao
legitimnu vojnu akciju protiv „srpskih pobuwenikaŒ. Niko nije pomenuo
da je Biha}, kao za{ti}ena zona, navodno bio demilitarizovan, a svakako
niko nije ni pomislio da „mo}na vojna ma{inerijaŒ bosanskih Srba mo`da
nije tako mo}na kakvom je prikazuju.Ponesen po~etnim uspehom, Dudakovi} se precenio, i ABS ga je ote-
rala sa ~itave teritorije koju je zauzeo, {to je, uz podr{ku Abdi}evih
trupa na severu i KSA na zapadu, dovelo do otvarawa dva nova fronta.Za razliku od pritajenih, pa i pohvalnih komentara kojima je bio
propra}en po~etni napad BMA na teritoriju bosanskih Srba, zapadni me-
diji i politi~ki krugovi su na sve strane izra`avali `aqewe zbog tog
nesre}nog preokreta za ratoborni Peti korpus. Usledila je Rezolucija UN
958 od 19. novembra 1994. kojom se odobrava bombardovawe Krajine, odakle
su piloti VSK zapo~iwali vazdu{ne napade na Biha}. U skladu s tim, dva
dana kasnije, NATO je zapo~eo sa `estokim, iako uzaludnim bombardova-
wem aerodroma Udbina. Vo|stvo bosanskih Srba, izazvano ispoqavawem
dvostrukih standarda, optu`ilo je Za{titne snage UN (UNPROFOR) i NATO
63
da su se udru`ili protiv wih i upozorilo na posledice ukoliko bi osobqe
UN po~eli da tretiraju kao neprijateqe umesto kao neutralne mirotvorce,
za kakve su se izdavali.Vazdu{ni napadi NATO-a naveli su Srbe da aktiviraju svoju vaz-
du{nu odbranu, koja je potom postala meta NATO raketa. Uni{tene su tri
srpske antiraketne baze u Biha}u, Otoci i Dvoru. Bosanski Srbi uzvratili
su sna`nijim dejstvima na Biha}, dok je u Sarajevu poja~ana vojna aktiv-
nost. Kada je kod Br~kog (u severoisto~noj Bosni) isterana ekipa vojnih
posmatra~a UN, u Ilija{u (zapadno od Sarajeva) oteto 55 kanadskih mi-
rotvoraca, a 350 vojnika UNPROFOR-a iz razli~itih zemaqa bilo blo-
kirano u centru za skupqawe oru`ja u sredi{woj Bosni, UN su predo~ene
potencijalne posledice gubqewa neutralnog statusa.U Biha}u, Dudakovi} je bio dovoqno uzdrman da zatra`i hitan prekid
vatre. Nagovestio je ~ak i da bi pregovarao o demilitarizaciji „za{ti}ene
zoneŒ, zaboravqaju}i da je ona, navodno, ve} postojala. U sedi{tu ABS su se
oglu{ili o wegove molbe, setiv{i se kako je nedugo pre toga obmanuo Ab-
di}a. Do 25. novembra ve} su kolali izve{taji o mogu}oj stvarnoj propasti
Petog korpusa; na sarajevskom aerodromu su odr`ani sastanci na visokom
nivou kako bi se ugovorio prekid dejstava {irom zemqe.Zapovednik UNPROFOR-a, general Majkl Rouz, naredio je nove vazdu-
{ne napade na polo`aje ABS oko Biha}a, da bi ih u posledwem ~asu opo-
zvao, kad su avioni NATO-a ve} bili iznad ciqeva. Prizori bitaka oko
Biha}a i Sarajeva, u kojima su bosanski Srbi po~eli da sti~u prednost,
punili su televizijske ekrane i novinske kolumne, ali to nije bila cela
slika. Na severoistoku, oko Stolica i Sapne, BMA je tako|e inicirala
nekoliko ofanziva, koje su s wihove ta~ke gledi{ta tekle mnogo povoq-
nije, prete}i da muslimanskoj SDA omogu}e preuzimawe kontrole na is-
toku sve do reke Drine i granice sa Srbijom, dele}i Republiku Srpsku
napola. Mediji o~igledno nisu `eleli da zbuwuju javnost prikazivawem
„`rtavaŒ, osim kako vape za intervencijom sa Zapada, pa te muslimanske
vojne uspehe nisu ni zabele`ili. Generalni sekretar UN Butros Butros
Gali 30. novembra je odleteo u Sarajevo kako bi izrazio zabrinutost UN
zbog sve `e{}ih sukoba i saslu{ao zara}ene grupacije. Tokom posete je
razgovarao samo sa vo|om muslimanske SDA, Alijom Izetbegovi}em, dok je
odbio da se sretne sa vo|om bosanskih Srba, Radovanom Karaxi}em, bilo na
Palama, gde je bila sme{tena skup{tina Republike Srpske, bilo na drugoj
obali reke Miqacke, u srpskom delu Sarajeva. Bez obzira na to da li se
radilo o namernom ignorisawu ili prostoj nesposobnosti, za bosanske Sr-
be je to samo bila potvrda da se UN, tobo`wem „iskrenom posrednikuŒ, ne
mo`e verovati da }e ostati nepristrasan. Ovakav zakqu~ak izveli su i
Srbi u Krajini kada je 9. decembra 1994. Generalna skup{tina UN usvojila
rezoluciju u kojoj izra`ava strepwu da „trenutna situacija u krajevima
Hrvatske koje kontrolo{u Srbi de fakto omogu}ava i podr`ava stawe oku-
pacije delova suverene hrvatske teritorijeŒ, i, {to je jo{ neverovatnije,
poziva Saveznu Republiku Jugoslaviju da prestane sa „aktivnostima usme-
64
renim ka integraciji okupiranih teritorija HrvatskeŒ u SRJ.13 Brendan
O'[ej dobro opisuje {ok koji je propratio reakciju srpske strane:„Naravno da je Krajina bila okupirana teritorija. 'Okupirao' ju je
narod ~iji su preci tu `iveli stotinama godina, {to bi se bez sumwe
moglo potvrditi i na osnovu makar povr{nog uvida u rezultate cenzusa iz
1991. ili bilo koje od mno{tva geografskih karata koje prikazuju etni~ku
rasprostrawenost na Balkanu.Œ14
Ovakav potez usledio je nedequ dana po{to je u Zagrebu potpisan
Ekonomski sporazum izme|u Srba u Krajini i Hrvata, ~iji je ciq bio boqa
saradwa u pogledu snabdevawa i transporta. Sporazum je nedvosmisleno
davao prednost Hrvatima, {to je ve} izazvalo podele me|u liderima kra-
ji{kih Srba oko toga do koje se mere Hrvatima mo`e verovati. Glasawe UN
sada je nagove{tavalo podr{ku Hrvatima, koji su sve ozbiqnije pretili da
}e „reintegrisatiŒ za{ti}ene zone UN uz saglasnost Srba ili bez we i,
{to se podrazumevalo, sa Srbima koji su tamo `iveli.Istovremeno, javqali su se izve{taji o hrvatskim trupama anga`o-
vanim u Bosni, koje su primorale ABS da se povu~e uz dolinu Livna kako
bi oslobodili isto~ni prilaz Kninu, prestonici autonomne oblasti hr-
vatskih Srba, preko bosanske granice. Me|unarodna zajednica se tome nije
usprotivila.U blizini Velike Kladu{e, na krajwem severozapadu Bosne, 12. de-
cembra, tokom `estokih borbi, srpski projektil je pogodio borbeni trans-
porter UNPROFOR-a, pri ~emu je povre|eno ~etvoro mirotvoraca iz Ban-
glade{a, od kojih je jedan podlegao ranama. Sa svih strana su se ~uli po-
vici: „Ne{to se mora u~initi!Œ Zatim su, 14. decembra, u no}nim vestima
Si-En-Ena jedno za drugim emitovana telefonska ukqu~ewa u kojima su se
javnosti obratili Radovan Karaxi} i biv{i predsednik SAD, Ximi Kar-
ter. Karaxi} je izjavio da je Karter prihvatio da pomogne da se ugovori
sveobuhvatna mirovna nagodba za Bosnu i da }e ubrzo doputovati tamo. Kako
bi pokazao da su bosanski Srbi spremni da pregovaraju, Karaxi} je najavio
seriju jednostranih ustupaka bosanskih Srba koji }e biti sprovedeni u
delo u okviru 24 ~asa.15 Posmatra~i su se iznenadili, ali u roku od ne-
koliko dana Klintonova Bela ku}a istupila je sa izjavama u kojima se uma-
wivao uticaj te inicijative i ~ak izra`avala sumwa u Karterovo pravilno
poimawe situacije.^ak i po balkanskim merilima, bila je to izvanredna situacija, u
kojoj jedan biv{i demokratski predsednik SAD reskira svoj polo`aj i
ugled kako bi stao iza mirovnog plana koji naredni ve} izabrani demo-
kratski predsednik SAD istovremeno podriva. Kasnije se ispostavilo da
je ironija bila i mra~nija: Klintonova administracija je tolerisala ogro-
man priliv oru`ja iz Irana namewenog muslimanskoj SDA, i to iz zemqe
koja je tokom Karterovog mandata ponizila Sjediwene Dr`ave dr`e}i osob-
qe wihove ambasade kao taoce 444 dana.Ipak, diskusije su nastavqene pod vo|stvom Ximija Kartera i on je,
po odlasku iz Bosne, objavio „potpuni prekid vatre {irom Bosne koji }e
65
stupiti na snagu 23. decembraŒ.16 Srbi u Krajini nisu bili me|u pot-pisnicima Sporazuma o prekidu vatre (Cessation of Hostilities Agreement),kako je zvani~no bio naslovqen Karterov sporazum, ali su, u tom duhu,uklonili blokade sa puteva i omogu}ili da se 21. decembra ponovo otvoriautoput Beograd–Zagreb. Do tog datuma Peti korpus ABS ve} se bio povukaoiz Velike Kladu{e u Biha}kom xepu i omogu}io Abdi}u da ponovo zauzmesvoj {tab, u kom dodu{e gotovo ni{ta nije ostalo. O'[ej ovako opisujesprovo|ewe tog sporazuma:
„U po~etku se ~inilo da su ‰sveŠ strane posve}ene tom procesu,ako se izuzme novi napad na sarajevsku pijacu u kom su poginuladvojica mu{karaca. Nije se prvi put dogodilo da se ne mo`e jasnoutvrditi odakle je potekla paqba, ali ima smisla pretpostavitida je onaj ko je naredio napad, ko god on bio, imao nameru dapodrije Karterov sporazum, ali i da nekako uti~e na Aka{ija. Onje u tom trenutku bio duboko u pregovorima sa vladinim mini-strima oko odbijawa Armije da napusti oblast na planini Igmanodre|enu za demilitarizaciju. Uprkos pote{ko}ama, Aka{i je ostaooptimista dok je posredovao izme|u Sarajeva i Pala i u subotu 24.decembra, u podne, ili u 11.00 sati po Grini~u, u Sarajevu je nasnagu stupio prekid vatre Ximija Kartera i, mada niko to nijemogao da veruje, sve strane su ga po{tovale…
A za sve je, svi|alo se to me|unarodnoj zajednici ili ne, bio za-slu`an Radovan Karaxi}. Da se on odmah nije obratio biv{empredsedniku Karteru, ni{ta se od toga ne bi dogodilo. Lako jespekulisati o tome da je Karaxi} imao prikrivene motive za takavpotez i da o wemu ne bi ni razmi{qao da ga Milo{evi} nijeozbiqno pritiskao. Mo`da tako i jeste, ali ostaje neosporna is-tina da je Karaxi} omogu}io proces, sproveo ga u delo ponudiv{iniz neiznu|enih ustupaka, za~udo uspeo da privoli i Mladi}a, ipotpisivawem Sporazuma o prekidu vatre stvorio priliku za du-gotrajan mir. Na`alost, ni Izetbegovi} ni Zubak (vo|a bosanskihHrvata) nisu bili dovoqno zainteresovani da tako lako prihvateovu priliku, niti spremni da na duge staze ostave po strani svojeli~ne planove. Vide}e se to u mesecima koji su usledili, kad sebude otkrilo ko je prvi prek{io Sporazum.Œ17
[tavi{e, pripreme za nastavak neprijateqskih dejstava, bar na hr-vatskoj i muslimanskoj strani, zapo~ele su ~im je Sporazum stupio na sna-gu. Zapovednik trupa UN sme{tenih u Korali}ima kod Biha}a obavestio jefrancuski konvoj sa logistikom da u Biha}ki xep gotovo svake no}i sle}uhelikopteri sa namirnicama za Peti korpus. Iako su se bosanski Hrvatinavodno povinovali uslovima Sporazuma, Hrvatska vojska se nikada nijepovukla iz Bosne i osobqe Posmatra~ke misije Evropske zajednice je za-ista bilo svedok pristizawa dodatnih trupa u dolinu Livna, u zapadnomdelu sredi{we Bosne, za vreme trajawa Sporazuma. U Tuzli se, u me|uvre-
66
menu, vojni zapovednik SDA pobunio zbog toga {to je oficir za vezu ABS
sme{ten u lokalni {tab UN. Kada mu je ukazano da uslovi Sporazuma to
posebno predvi|aju, on je oti{ao korak daqe i zarobio pripadnike UN i
oficira ABS u wihovom objektu, uzev{i ih prakti~no za taoce. Isto se
dogodilo i u sredi{woj Bosni, u gradu Gorwi Vakuf. Muslimanska SDA je
na taj na~in `elela da spre~i da Sporazum preraste u dugoro~an mir. Pro-
tivili su se Sporazumu o prekidu vatre delom zato {to su ga inicirali
Srbi, ali i zato {to je SDA, ve} du`e vreme, nameravala da svoj ciq po-
stigne navode}i „me|unarodnu zajednicuŒ da interveni{e u wihovu ko-
rist, a ta im je strategija, ispostavi}e se, posle samo nekoliko meseci i
uspela. [tavi{e, muslimanska SDA smatrala je da je nastavak borbi ne-
izbe`an, jer nikako nisu hteli da podr`e sporazum koji bi na bilo koji
na~in doveo do podele Bosne. Nepunih godinu dana kasnije, po{to je jo{
mnogo wegovih qudi izgubilo `ivote, Izetbegovi} je potpisao Dejtonski
mirovni sporazum, kojim je Bosna najzad podeqena.Frawo Tu|man, vo|a hrvatskih nacionalista, 12. januara je objavio da
pripadnici UN u za{ti}enim zonama imaju rok do 31. marta da napuste
zemqu. Narednog dana ministar spoqnih poslova Mate Grani} ustvrdio je
da je Hrvatska vojska dovoqno jaka da silom zauzme Krajinu. Me|unarodne
reakcije gotovo da nije bilo, naro~ito ako se uzme u obzir kakve bi re-
akcije ista izjava izazvala da je stigla iz Beograda. Nabavka oru`ja i obuka
hrvatske vojske, ~ije su izvo|ewe odobrile SAD i Nema~ka, o~ito su uro-
dile plodom. U prvom ozbiqnom kr{ewu Sporazuma o prekidu vatre, 13.
januara, Peti korpus bosanskih Muslimana, aktivan u okviru „za{ti}ene
zoneŒ u Biha}u, napao je srpske polo`aje, nanev{i im gubitke od 120 `r-
tava i zna~ajnog dela teritorije. Uprkos tome, Karaxi} je spre~io generala
ABS Milovanovi}a da sprovede odmazdu, verovatno misle}i da }e Srbi
biti pohvaqeni {to su po{tovali Sporazum. General je, navodno, poku{ao
da podnese ostavku zbog lo{ih uslova u kojima se wegova vojska nalazila,
ali ume{ao se Mladi} i spre~io ga u tome — {to je jasan pokazateq da je
ABS ve} bila znatno oslabqena, ~ak i pre nego {to su wihovim nepri-
jateqima stigle po{iqke sa novom opremom.Dvadesetog januara jedan iranski teretni avion je usled lo{ih vre-
menskih uslova u Zagrebu preusmeren u Budimpe{tu. Mada je bio ozna~en
kao „humanitarna pomo}Œ, tovar je gotovo sigurno ~inilo oru`je. Kroz Hr-
vatsku je saobra}alo mnogo takvih aviona. Hrvatska je zadr`ala deo nao-
ru`awa, ali je ono uglavnom avionima prebacivano daqe u Bosnu.18 Sve je
to bilo izri~ito zabraweno u skladu sa sankcijama UN koje su u to vreme,
tobo`e, bile na snazi. Sjediwene Dr`ave su tako|e dopu{tale polupen-
zionisanim „privatnimŒ vojnicima da obu~avaju Hrvate, a verovatno i Mu-
slimane. Hrvatska je u obnovu naoru`awa ulo`ila basnoslovan novac: samo
u 1994. Hrvatska je na oru`je potro{ila gotovo 1,4 milijarde ameri~kih
dolara, {to je 10 odsto BDP.Grupa diplomata poznata kao „Zagreb 4Œ sastavila je 30. januara pred-
log (Plan Z–4) u kojem je bio opisan budu}i status Krajine u sastavu „nor-
67
malizovaneŒ Hrvatske.19 Svima je bilo jasno da }e taj dokument biti ne-
prihvatqiv za vlasti u Krajini, po{to se u wemu zahtevalo da Srbi pre-
daju sve oru`je i da hrvatska vlada preuzme kontrolu nad granicom sa Bos-
nom. O'[ej pi{e:
„Prema svim objektivnim standardima, Marti} je bio u pravu {tonije podr`ao ni Galbrajtov ni Plan Z–4. Bila je to uvreda za Srbeu Krajini kao narod i ujedno potvrda da }e wihov `ivot pod vla-davinom Hrvata biti upravo onakav kakvog su se pla{ili. NijedanSrbin sa imalo samopo{tovawa nije mogao da prihvati takve uslo-ve, i oni nisu ni bili prihva}eni, ali to {to je uop{te sastav-qen takav ne~uven dokument zna~ilo je da su me|unarodna zajed-nica i naro~ito Sjediwene Dr`ave sada odlu~no istakle svojuzastavu, na`alost ba{ u trenutku kada je jedan fer i razuman pri-stup zaista mogao da uspe. Plan Z–4 nije bio ni fer ni razuman…Postepeno se u~vrstio stav da su za pogor{avawe problema odgo-vorni iskqu~ivo Srbi. Samo nekoliko meseci kasnije takav }estav biti usmeren protiv wih, uz razorne posledice.Œ20
Ponovo vidimo kako SAD iniciraju i podr`avaju postupke kojima se
jedna strana favorizuje na u{trb ugovorenog mira. Dostavqawe oru`ja bo-
sanskim Muslimanima preko Hrvatske nesmetano se nastavilo, a jedina
zadr{ka bilo je zaostalo hrvatsko nepoverewe prema Muslimanima, za koje
su znali da }e kad-tad hteti da prisvoje deo Hercegovine oko Mostara koji
su kontrolisali Hrvati u malo pre toga ustanovqenoj Republici Herceg-
-Bosni. Pored toga {to su bili potajno snabdevani spoqa, Muslimani su
se bavili i proizvodwom sopstvenog oru`ja i municije u fabrikama u sa-
moj Bosni, i to u mnogo ve}im koli~inama nego {to je to predstavqano u
medijima. Procewuje se da je ve}ina civilnog stanovni{tva u musliman-
skim upori{tima u sredi{woj Bosni radila u fabrikama municije. Gen-
eral BMA Ramiz Drekovi} 10. februara je izjavio: „Na{a vojska je svakog
dana sve ja~a. Sada smo boqe organizovani. Uskoro }emo imati dovoqno
te{kog naoru`awa, a na na{oj teritoriji se proizvodi mnogo oru`ja i
municije. Izmenili smo strukturu vojske kako bi boqe odgovarala raz-
li~itim zadacima. Moral i disciplina su na visokom nivou i mi sada
imamo za {ta da se borimo.Œ21
Ekipa Posmatra~ke misije Evropske komisije 20. februara je videla
stotine artiqerijskih raketa spremnih za preuzimawe u navodno zatvorenoj
fabrici ~elika u Zenici, gradu u sredi{woj Bosni. Taj isti objekat je kao
bazu koristio veliki kontingent turskih vojnika poslatih UNPROFOR-u.
Prisustvo vojske bi ote`alo srpske napade, ali bilo je jasno da turski
vojnici svakako znaju {ta se doga|a. Na taj na~in je, u najmawu ruku, wi-
hova neutralnost bila potpuno kompromitovana.Samo tokom januara i februara 1995. posmatra~i su procenili da je
na podru~je Tuzle doterano izme|u 800 i 1.000 tona naoru`awa. Norve{ki
posmatra~ pri UN je 11. februara li~no video kako teretni avion „herku-
68
lesŒ u pratwi „F–16Œ ispu{ta teret iz vazduha. Osobqe UN po{lo je da
istra`i o ~emu se radi, ali vojska BMA im je, uz pretwe, zabranila pri-
stup. Situacija se pogor{ala, pa je general UNPROFOR-a Bertrand de La-
presl obavestio sedi{te UN u Wujorku da sumwa da su tovar ~inile anti-
tenkovske rakete najnovije generacije. Na kraju se ispostavilo da su u zoni
„zabrawenog letaŒ postojale velike rupe koje su koristili oni koji su
snabdevali BMA. U to su, po svoj prilici, bili ume{ani visoki zvani~ni-
ci ameri~ke vojske i politi~ki vrh, koji su bili u savr{enom polo`aju da
znaju kada letilice iznad Bosne mogu pro}i neopa`eno.22
Ovim avionima za snabdevawe ~esto su upravqali nedavno penzioni-
sani piloti ameri~kog vazduhoplovstva. Pored toga, ameri~ke „specijalne
snageŒ u Hrvatskoj i Bosni, koje nisu bile pri UNPROFOR-u, aktivno su
pru`ale pomo} Hrvatima i Muslimanima. Nova organizacija BMA pod-
razumevala je postojawe jedinstvenog lanca komande koji je dobijao po-
dr{ku od ameri~kih „savetnikaŒ. Srbi su, naravno, tako|e bili svesni da
se vr{i masovno naoru`avawe a, iz wihove perspektive, ~inilo se da UN
ne rade ni{ta da bi to spre~ile; {tavi{e, izgledalo je kao da u~estvuju u
zaveri. Snabdevawe su, zapravo, verovatno organizovale SAD koje o tome
nisu obavestile svoje evropske partnere,23 ~iji su vojnici bili u realnoj
opasnosti da se na|u izme|u dve vatre kada oru`je bude upotrebqeno u `aru
borbe, za {ta je svakako i bilo nameweno. Za bosanske Srbe, me|utim, bila
je to slaba uteha, jer wihove vojne zalihe nisu obnavqane.Posmatra~ka misija Evropske komisije je 19. februara izvestila da se
BMA u Bugojnu, u sredi{woj Bosni, otvoreno priprema za obnavqawe su-
koba. U ispadu besmislenog nasiqa i potisnute agresije, uni{tili su gro-
bove partizana iz Drugog svetskog rata, ne mare}i da li grob pripada srp-
skom, hrvatskom ili muslimanskom vojniku. Mo`da to i nije predstavqalo
neko iznena|ewe, po{to se BMA otvoreno poistove}ivala sa protivnicima
partizana u tom ratu, nacisti~ki orijentisanim usta{ama i muslimanskim
Hanxar SS divizijama.24
Predstavnici kraji{kih i bosanskih Srba su 22. februara u Bawa-
luci potpisali sporazum o me|usobnoj pomo}i. Dve nedeqe kasnije, 6. mar-
ta, Hrvati i muslimanska SDA ponovo su se obavezali da }e, prema ranijem
sporazumu, zajedni~ki delovati u vojnom smislu i pod jedinstvenom ko-
mandom.25
Tako|e u martu, na scenu je stupio Ri~ard Holbruk, biv{i ameri~ki
ambasador u Nema~koj a sada pomo}nik dr`avnog sekretara, ~iji je pristup
pogazio sva pravila uobi~ajenog diplomatskog op{tewa. Smesta se dao na
posao i naveo Tu|mana da povu~e pretwu UN da okon~a svoj mandat. Nejasno
je na koji je na~in ubedio Tu|mana, ali odmah po{to je najavqen produ-
`etak mandata UN u Hrvatskoj usledili su doga|aji koji su mo`da bili
osmi{qeni tako da se uznemire Srbi u Krajini: grani~ni prelaz ka Bosni
~uva}e policija, dok }e broj pripadnika jedinica UN biti smawen i one }e
nositi novo ime Operacija Ujediwenih nacija za obnovu poverewa (United
Nations Confidence Restoration Operation — UNCRO).26
69
Karaxi} je 5. marta poslao protestno pismo specijalnom izaslaniku
UN Jasu{iju Aka{iju u vezi sa izostankom reakcije — ~ak i verbalnim
opovrgavawem — na neprestano kr{ewe Sporazuma o prekidu vatre od stra-
ne muslimanske SDA. Potowe Aka{ijeve posete 12. marta Sarajevu i Pa-
lama nisu urodile plodom i zamalo su okon~ane katastrofom po{to su
Muslimani u Butmiru pucali na wegov avion, pogodiv{i trup aviona.Sredinom marta Alija Izetbegovi} je otputovao u Nema~ku, gde se
tokom nekoliko dana predomi{qao izme|u najavqivawa nastavka ratovawa
i obe}awa da }e po{tovati Sporazum o prekidu vatre tokom svih ~etiri
meseca wegovog trajawa, kojem je rok isticao 1. maja. Govore}i o predlogu
Kontakt grupe (SAD, UK, Francuska, Nema~ka i Rusija) iz jula 1994. za
podelu Bosne u odnosu 51 prema 49 odsto u korist muslimansko-hrvatske
federacije i zasebnog entiteta bosanskih Srba ({to je najzad sprovedeno u
Dejtonu novembra 1995), Izetbegovi} je u Bonu izjavio: „Ako Srbi ne pri-
hvate plan ‰Kontakt grupeŠ onda nemamo izbora i moramo se boriti!Œ (16.
marta). Narednog dana je to ponovio („Ne}emo obnoviti primirje ukoliko
se ne na|e politi~ko re{ewe.Œ), dodav{i da wegovi Muslimani u SDA „ne
nameravaju da zapo~nu ofanzivuŒ.27 U tom trenutku, me|utim, posmatra~i
UN ve} su izve{tavali o hiqadama vojnika BMA koji zauzimaju isturene
polo`aje. Uz podr{ku artiqerije, 20. marta su pokrenuti masovni pe{a-
dijski napadi, u nastojawu da se Srbi u Tuzli, Zenici i Travniku isteraju
izvan dometa artiqerije. Uprkos svom novom naoru`awu, posle samo dva
dana ~inilo se da je BMA izgubila zamah, dok su bosanski Srbi uzvratili
salvama paqbe na sve gradove. Ta razmena vatre ozna~ila je kona~an prekid
Sporazuma o prekidu vatre.28 Neverovatno je {to politi~ari na me|una-
rodnoj sceni nisu osudili te napade, ~ak ni kada je otkriveno da je vojska
bosanskih Hrvata tako|e u~estvovala u operaciji. Odsustvo reakcije bilo
je jasan signal Muslimanima i Hrvatima da nastave, bez opasnosti da }e
biti ka`weni.Kako obja{wava O'[ej: „U kontekstu svega ostalog {to }e se potom
dogoditi tokom 1995, od su{tinskog je, ako ne i presudnog zna~aja razumeti
da su Muslimani, a ne Srbi, snosili odgovornost za krah relativnog mira
koji su Karaxi} i Karter nekako uspeli da skrpe jedva tri meseca ranije…
Sa stanovi{ta Muslimana, Sporazum o prekidu vatre je bio samo prilika
da se pregrupi{u i boqe naoru`aju — ni{ta vi{e i ni{ta mawe od toga.Œ29
I zaista, general bosanskih Muslimana Rasim Deli} je u intervjuu
koji je dao sarajevskom „Oslobo|ewuŒ opisao UNPROFOR kao „kamen oko
vrataŒ za bosanske Muslimane.30
Zajedni~ka dejstva bosanskih Muslimana i bosanskih Hrvata trajala
su nedeqama, uz pe{adijske i artiqerijske napade koji su upore|ivani sa
taktikama iz Prvog svetskog rata, sa sli~nim brojem `rtava i relativno
malim teritorijalnim dobicima. Izuzetak je bilo podru~je Travnika, gde
je BMA potisnuta sa 60 kvadratnih kilometara. ABS je 24. i 25. marta
uzvratila granatirawem Gora`da, Mostara i Kowica.
70
Bosanski Srbi {irom zemqe na{li su se pod sve ve}im pritiskom.Dodatno su ih optere}ivale glasine da Muslimani direktno sa predsed-nikom Srbije, Slobodanom Milo{evi}em, kuju planove o priznavawu ne-zavisne dr`ave Bosne u okvirima granica biv{e republike u zamenu zaukidawe sankcija Srbiji. U Krajini, Srbi su bili podeqeni oko toga do-kle se mo`e verovati Hrvatima u pogledu predloga za produ`ewe mandataUN.
Na skup{tini Republike Srpske u Sanskom Mostu, tokom vikenda od15. do 17. aprila, na videlo je iza{ao spor izme|u Karaxi}a i zapovednikaABS Ratka Mladi}a oko nedavnih gubitaka koje je pretrpela ABS. Mladi}im je stavio do znawa da veruje da se plima rata brzo okre}e protiv wih,{to su politi~ari odbili da prihvate. Govorilo se da je na Mladi}a uti-cao stav Beograda, gde je usled te{kih me|unarodnih sankcija stanovni-{tvo bilo osiroma{eno do te mere da je zabele`ena gotovo nevi|ena stopainflacije i nesta{ica goriva koja je qude primorala da pored puta kupujui prodaju benzin u starim plasti~nim fla{ama.31
Na ovoj skup{tini je tako|e dogovoreno da se {to pre integri{uvojni i ostali resursi bosanskih Srba i Srba u Krajini — da se „sa~iniplan za ujediwewe dve dr`aveŒ, kako je Karaxi} formulisao tu odluku nakraju skup{tinskog zasedawa.32 Hrvatska je osudila takav potez, kao i mu-slimanska SDA i „me|unarodna zajednicaŒ. O'[ej otvoreno ka`e:
„Ono {to niko nije ni poku{ao da doku~i jeste za{to su Srbismatrali da je uop{te potrebno da se udru`e na ovakav na~in.Niko nije ni poku{ao da sagleda situaciju iz srpske perspektive,jer da su tako u~inili, smesta bi morali da priznaju da Srbiistinski veruju da su saterani uza zid i da se ceo svet okrenuoprotiv wih. A bilo je ubedqivih razloga za takva wihova uve-rewa…
Nije ‰ABSŠ prekr{ila Sporazum o prekidu vatre i nisu bosanskiSrbi iz dana u dan kr{ili ono {to je od wega ostalo, ali su oni, uvojnom i u politi~kom smislu, i daqe prikazivani kao zlo~inci.U takvim okolnostima bilo je prakti~no neva`no {ta Marti},Karaxi} ili bilo koji srpski politi~ar poku{ava da ka`e iliuradi, i oni su svi toga bili veoma svesni. Wihova odluka da seudru`e bila je, u su{tini, samo mera zajedni~ke samoodbrane, alije nai{la na osudu sveta.Œ33
U roku od nedequ dana od zakqu~ewa skup{tinskog zasedawa bosan-skih Srba u Sanskom Mostu, Me|unarodni tribunal za zlo~ine u biv{ojJugoslaviji obznanio je, preko „Wujork tajmsaŒ, svoju nameru da uputi „for-malan zahtev za preme{tawe su|ewaŒ muslimanskoj vladi, ~ije se sedi{tenalazilo u Sarajevu, u skladu s kojim bi se Tribunalu ustupila eksklu-zivna nadle`nost da podigne optu`nice protiv Karaxi}a i Mladi}a, da-ju}i na taj na~in pregovara~ima „nezahvalan zadatak da pregovaraju sa dvo-jicom vo|a bosanskih Srba koje je sud Ujediwenih nacija obele`io kao
71
potencijalne ratne zlo~inceŒ. „TajmsŒ je dobro razumeo da „odluka Tri-
bunala nagove{tava da je on zakqu~io da je u Bosni postojala pa`qivo
planirana kampawa, pripremqena na politi~kom nivou, ~iji je ciq bio da
se sprovede ovaj srpski program ubijawa i proterivawaŒ.34 Kako je rekao
glavni tu`ilac Ri~ard Goldston: „Zahtev za preme{tawe su|ewa odra`ava
moju strategiju, a to je da optu`im one na ~elnim pozicijama, kako ci-
vilnim tako i vojnim, koji su odgovorni za ozbiqna kr{ewa me|unarodnog
pravaŒ.35 Me|utim, sama ~iwenica da su protiv jo{ ni mawe ni vi{e nego
22 bosanska Srbina podignute najrazli~itije optu`nice bila je dovoqna
vo|ama bosanskih Srba da Goldstonovu odluku protuma~e kao definitivno
stavqawe ta~ke u pogledu nepristrasnosti me|unarodnih u~esnika, {to su
u to vreme primetili i mnogi zvani~nici UN.36
Kao posledica sporewa u vezi s politi~kom i vojnom strategijom,
polo`aj Srba u Krajini i Bosni se pogor{ao. Postojale su naznake da je
ve}i deo svetske javnosti re{io da podr`i wihove neprijateqe, mada je
privid neutralnosti koji je UNPROFOR nekako uspevao da zadr`i Srbima
pru`ao tra~ak nade da su mo`da neki od wihovih strahova neopravdani.
Jedina realna nada za wih bila je da nastupe, kao ujediweni front, zajedno
sa Srbima iz Jugoslavije, {to je vojnu intervenciju Zapada moglo u~initi
isuvi{e opasnom u politi~kom smislu, ali i skupom u pogledu „krvi i
bogatstvaŒ. Me|utim, izgledi za ovakav scenario bili su sve gori, po{to je
Milo{evi}, pomo}u pretwi i obe}awa, bio naveden da doprinese daqem
slabqewu srpskih entiteta.U jo{ jednom o~igledom ali tipi~nom primeru ispoqavawa dvostru-
kih standarda, dok je savezni{tvo Srba svud osporavano, niko nije rekao ni
re~ kad je hrvatska vojska, koja je delovala u Bosni, nastavila da potiskuje
bosanske Srbe uz dolinu Livna kako bi otvorila novi front prema Kninu.
Autoput Beograd–Zagreb (~ije je otvarawe predstavqalo zna~ajan deo eko-
nomskog sporazuma izme|u Zagreba i Knina) omogu}io je Hrvatima da daqe
provociraju kraji{ke Srbe. Srpska vozila su podvrgavana nepodno{qivo
sporim bezbednosnim proverama, usled ~ega su nastajale kolone od po neko-
liko stotina automobila. Srpske vlasti su 24. aprila uzvratile najavom da
}e zatvoriti autoput na 24 ~asa. Hrvati su to predstavili kao potpuno
neosnovan i jednostran potez, zbog kojeg }e morati da upotrebe silu ne bi
li otvorili put. Naslu}uju}i zamku, Srbi u Krajini su se povukli i 25.
aprila uklonili blokade.Izve{taj Posmatra~ke misije Evropske komisije iz tog perioda po-
tvr|uje da su Hrvati zaista samo tra`ili izgovor da po{aqu vojsku u Za-
padni sektor za{ti}ene zone UN: „ ^ini se da je HV ‰Hrvatska vojskaŠ
spremna da u svakom trenutku zauzme severni deo za{ti}ene zone UN. Ukup-
na slika dejstava HV pokazuje da je za{ti}ena zona UN otpuno opkoqena sa
istoka, zapada i severa. Najja~e snage sme{tene su upravo kod Pivara iz
o~iglednih razloga: kako bi se spre~io dolazak poja~awa od ABS.Œ37
Dvadeset osmog aprila Srbin iz Krajine izboden je na smrt na ben-
zinskoj pumpi u blizini Nove Gradi{ke, na delu autoputa koji su kontro-
72
lisali Hrvati. Telo je zadr`ala hrvatska policija. U naredna dva dana
brat ubijenog ~oveka uzeo je neke Hrvate za taoce, da bi ih kasnije oslo-
bodio. Po{to je na istom autoputu nekoliko hrvatskih motorista poginulo
od srpske paqbe, UN su naredile da se autoput ponovo zatvori kako bi se
sprovela istraga.Zatim je 1. maja, u 5 sati ujutru, Hrvatska vojska zapo~ela Operaciju
„BqesakŒ, 48-~asovni prodor duboko u teritoriju zapadne Slavonije koju
su dr`ali Srbi — „prvu ozbiqnu bitku u toj biv{oj jugoslovenskoj re-
publici posle 1993Œ, kako je ocenio Rojters. U veoma obimnoj, veoma brzoj
i veoma uspe{noj hrvatskoj vojnoj ofanzivi u~estvovale su artiqerija, ten-
kovi, avioni, pe{adijski bataqoni i „specijalneŒ policijske snage. „Po-
ku{avamo da prikupimo elemente za prekid vatreŒ, izjavio je za Rojters
jedan portparol UN prvog dana ofanzive. „Srbi su izgleda spremni sve da
potpi{uŒ, dodao je, „ali Hrvati nisu, {to nam predstavqa problemŒ.38
O'[ej to ovako komentari{e: „[ta god da je ovaj napad bio, svakako
nije bio 'ograni~ena policijska akcija'‰…Š. Bila je to unapred planirana,
unapred smi{qena, namerna eskalacija sukoba, u kojoj su potpuno zane-
marena sva me|unarodna primirja i sporazumi koje je hrvatska vlada to-
bo`e dobronamerno sklopila. Oni su se sad okrenuli prostoj 'diplomatiji
~izme' i 'pregovorima pred ni{anom', istog dana kad je u Bosni istekao
Sporazum o prekidu vatre, uz vrlo realnu mogu}nost da i bosanski Srbi
budu uvu~eni u borbe u Hrvatskoj. Jo{ jednom su Hrvati izabrali da za-
hvalnost zemqama anga`ovanim u Ujediwenim nacijama izraze pokaziva-
wem prezira, i pre 9 sati ujutru, u jordanskom bataqonu koji se na{ao pod
salvama vatre iz hrvatskog artiqerijskog i ru~nog oru`ja, pale su prve
`rtve. Ostaje nejasno {ta su time `eleli da postignu, ali UN o~igledno
vi{e nisu bile 'dragi gosti', kako ih je Frawo Tu|man u januaru veliko-
du{no nazvao.Œ39
Artiqerija BSA u Bosni poku{ala je da pru`i podr{ku svojim ro-
|acima na severnoj obali reke Save, ali Hrvati su se ve} bili postarali da
se severna obala hitro obezbedi, zbog ~ega su se kraji{ki Srbi u zapadnoj
Slavoniji na{li u okru`ewu. Ne mo`e se opisati sa kakvim su ose}awem
Srbi iz svih krajeva reagovali kad su ~uli da su hrvatske trupe ponovo
zauzele Jasenovac: na tom mestu se tokom Drugog svetskog rata nalazio zlo-
glasni logor za istrebqewe koji su vodili Hrvati i u kom su mu~ki ubi-
jene stotine hiqada Srba, Roma i Jevreja, uglavnom ~eki}ima i no`evima.Dok su Hrvati nastavqali da artiqerijom i iz aviona tuku enklavu i
mostove preko reke koji Hrvatsku povezuju sa Bosnom, Srbi u Krajini su na
podru~ju Knina lansirali improvizovane rakete na Zagreb. Ameri~ki am-
basador Galbrajt javio se u`ivo u televizijskom prenosu iz zagreba~kih
bolnica da osudi raketni napad Srba, u kojem je poginulo mo`da desetoro
qudi, kao „stravi~an i nesrazmeran odgovor na hrvatsku akciju, osmi{qen
da se ubije {to je mogu}e vi{e civilaŒ,40 uop{te ne pomiwu}i blickrig
koji je Hrvatska upravo bila povela protiv Srba u zapadnoj Slavoniji.
Kada je 3. maja hrvatska vojska zauzela Pakrac, najva`niji grad na tom pod-
73
ru~ju, Srbi su zapo~eli pregovore o predaji i razoru`avawu 600 vojnika.
Televizija je prikazala kako odvode utu~ene Srbe, dok u pustim, navodno
„oslobo|enimŒ gradovima nije bilo nikoga ko bi se radovao „oslobo|ewuŒ.
Hrvati su se, uvek ve{tiji u odnosima s javno{}u, postarali da, pre nego
{to su pustili TV ekipe da u|u u grad, ulice speru vodom, kako se ne bi
videli tragovi krvi.Kao jeziva „najavaŒ sramnog pona{awa ameri~kih vojnika u zatvoru
Abu Graib u Iraku, „emitovani su video snimci na kojima se vidi kako
javno poni`avaju srpske zatvorenike, primoravaju}i ih da se skinu u pr-
qavi dowi ve{ i tako stoje dok ih hrvatski policajci ispituju, non{a-
lantno im duvaju}i dim u lice i nasla|uju}i se wihovom mukomŒ.41 Jedina
razlika je u tome {to se svet 1995. mawe sa`alio na srpske zarobqenike
nego 2004. na Ira~ane.^iwenica da bosanski Srbi nisu sproveli delotvornu intervenciju
kojom bi spre~ili Hrvate da zauzmu zapadnu Slavoniju, naveliko je tu-
ma~ena kao znak ili vojne slabosti ili politi~ke podele ili i jednog i
drugog. Bes Srba zbog izostanka akcije UN ili makar osude hrvatske agre-
sije brzo se pretvorio u nasiqe koje se pro{irilo Bosnom. U Sarajevu je u
minobaca~kim napadima na „tajniŒ muslimanski dobavqa~ki tunel ispod
aerodroma poginulo nekoliko telohraniteqa muslimanskog predsednika,
{to je Izetbegovi}evu vladu navelo da qutito zahteva od UN da izvr{e
vazdu{ne napade. U isto vreme, muslimanska SDA probila se daqe od Sa-
rajeva, tako da se Pale, politi~ko sedi{te bosanskih Srba, na{lo u dometu
wihove artiqerije.Koridor Posavina na severoistoku zemqe bio je 10. maja popri{te
`estokog artiqerijskog okr{aja izme|u hrvatskih tobxija u Ora{kom xepu
i wihovih protivnika iz ABS u Br~kom. Iako su Srbi odr`ali linije,
Muslimani su poja~ali pritisak ju`no od koridora, prodiru}i iz Tuzle na
podru~ja Grada~ca i planine Majevica. U Biha}u je Peti korpus BMA po-
vratio snagu i krenuo u novi napad prema jugoistoku, primorav{i stotine
srpskih izbeglica da be`e ka Bawaluci i Sanskom Mostu.Dok su iz Posmatra~ke misije Evropske komisije stizali izve{taji o
sve ve}em broju Amerikanaca — ata{ea za odbranu, biv{ih ameri~kih gene-
rala, oficira „za obukuŒ, operativaca CIA i qudi iz Ef-Bi-Aja — vi|e-
nih kako se sastaju s pripadnicima vojnih i civilnih organizacija bo-
sanskih Muslimana i bosanskih Hrvata, UNPROFOR je na po~etku maja
zabele`io 4.643 prekr{aja u zoni zabrawenog leta. Sve su to bili dokazi o
hitrom obnavqawu naoru`awa i obuci protivnika Srba, koji su u Kninu,
na Palama, pa i u Beogradu, bez sumwe to posmatrali sa sve ve}om zabri-
nuto{}u.Amerika je izgleda jednostrano insistirala na svojoj politici da se
ukine embargo na oru`je za muslimansku SDA i Hrvate i da NATO zapo~ne
vazdu{ne napade na Srbiju, sa devizom „digni i napadniŒ, koju su odbili
wihovi partneri u Kontakt grupi. Postojala je, naravno, opasnost da }e
Srbi `estoko napasti pre nego {to wihovi neprijateqi previ{e oja~aju.
74
Bila je to riskantna strategija, ali u woj su rizikovali samo qudi na
zemqi koji su gubili `ivote, od kojih gotovo nijedan ~ovek nije bio Ame-
rikanac — Va{ington je odlu~no odbio da se wihovi vojnici pridru`e
mirovnim misijama UN.Nekoliko dana kasnije, generalni sekretar UN Butros Butros-Gali
pozvao je visoke zvani~nike UNPROFOR-a da se obrate Savetu bezbednosti
UN. Zapovednik mirovnih snaga UN u Bosni, Hrvatskoj i Makedoniji, fran-
cuski general-poru~nik Bernard @anvije, tako|e je 24. maja podneo izve-
{taj na zatvorenoj sednici Saveta bezbednosti, u kom je izrazio mi{qewe
da treba povu}i snage UN iz tri enklave na krajwem istoku (Srebrenice,
@epe i Gora`da) jer ih nije mogu}e obezbediti i jer je verovao da
UNPROFOR treba da se usredsredi na podru~je gde postoji „mir koji }e se
~uvatiŒ.42 Me|utim, za ameri~kog izaslanika u UN, Medlin Olbrajt, koja je
otvoreno i zdu{no podr`avala svaki zahtev muslimanske vlade SDA, to
nije dolazilo u obzir. @anvije je ispravno primetio da je muslimanska
SDA bili odgovorna za kr{ewe Karterovog prekida vatre u decembru 1994.
i da je koristila za{ti}ene zone kako bi odatle napadala Srbe, u nadi da }e
izazvati dovoqno `estok protivudar koji bi pokrenuo vazdu{ne napade UN
ili ~ak intervenciju punih razmera. Po zavr{etku zatvorene sednice Sa-
veta bezbednosti, ruski ambasador Sergej Lavrov saop{tio je Aso{ijeted
presu da je (da citiramo Lavrova): „@anvije kazao Savetu da vladine (SDA)
snage sistematski koriste 'za{ti}ene zone' koje su odredile UN za po-
kretawe napada i provocirawe SrbeŒ, kao i da UNPROFOR „ne mo`e da se
pretvara da je ovo situacija u kojoj ~im odlu~i{ da bude{ grub prema
Srbima, re{ava{ problemŒ.43
Savet bezbednosti, me|utim, odbio je da izmeni misiju u skladu sa
@anvijeovim sugestijama, pa je UNPROFOR morao da gleda kako se poja~ava
razmena vatre na frontovima. Jo{ prethodnog dana muslimanska SDA i srp-
ski vojnici povukli su svoje naoru`awe iz centara za skupqawe oru`ja pod
nadzorom UN, koji su bili uspostavqeni u okviru re`ima izbacivawa te-
{kog naoru`awa, uvedenog posle pregovora u februaru 1994. Istovremeno,
britanski vojnici ~iji je konvoj prilazio Gora`du na{li su se prvo pod
srpskom, a zatim muslimanskom paqbom.General-poru~nik Rupert Smit, }utqivi zapovednik UNPROFOR-a
koji je zamenio otvorenijeg i po{tenijeg generala Majkla Rouza, izjavio je
u retkom obra}awu medijima da }e, ukoliko se sve te{ko naoru`awe ne
vrati u centre za skupqawe do podneva 25. maja, biti nare|eni vazdu{ni
napadi „na stranu koja je krivaŒ.44 Tom izjavom je izjalovqena nada da }e
avionima NATO-a ikada biti nare|eno da bombarduju muslimanske polo-
`aje u Sarajevu, ma {ta oni u~inili, te je ovo u stvari bila pretwa samo
jednoj strani — bosanskim Srbima.Iako su se bosanski Srbi delimi~no povinovali ultimatumu, oce-
weno je da to nije dovoqno, i posle kratkog vremena avioni NATO-a su, u
okviru misija koje je odobrio specijalni izaslanik UN Aka{i, razneli dva
skladi{ta municije nedaleko od {taba bosanskih Srba na Palama. ABS je
75
uzvratila granatirawem svih {est za{ti}enih zona. U Tuzli je ubijeno 70
a povre|eno 130 qudi. Potom je u drugom talasu bombardovawa NATO-a
uni{teno jo{ {est skladi{ta oru`ja ABS. Aka{i je u Zagrebu u ime UN
izneo opravdawe za bomba{ke napade u gotovo orvelovskom tonu, po~ev{i
re~enicom: „Odlu~io sam da nemam drugog izbora sem da odgovorim na ovu
opasnu situaciju koja preti da ugrozi ~itav mirovni procesŒ.45
ABS je ovog puta uzvratila uzimawem pripadnika UNPROFOR-a za
taoce i svet su ubrzo obi{li snimci „plavih {lemovaŒ privezanih za
strate{ke ciqeve.Kako pi{e Tim Ripli: „Bilo je potpuno jasno da se radi o posledwem
o~ajni~kom potezu o~ajnih qudi, svesnih da se ratna plima okre}e protiv
wih. Jedan obave{tajni oficir UN nazvao je to 'izrazom haosa'. Suo~en sa
hrvatskim napadom na zapadnu Slavoniju i opasnim stawem u kojem se ona
nalazila ‰ABSŠ, Mladi} je verovatno o~ajni~ki poku{avao da spre~i avi-
jaciju NATO-a da deluje protiv wegove vojske. Koji god razlog da su imali,
bosanski Srbi su taoce iskoristili na svaki na~in, u politi~kom i fi-
nansijskom smislu, ali niko od wih nije bio povre|en. Kasnije se saznalo
da su mnogi pripadnici UN koji su poslu`ili kao '`ivi {tit' zapravo
bili vezani samo za potrebe snimawa koje je obavila TV Pale i potom
zaradila ~itavo bogatstvo od prodaje snimaka me|unarodnim medijima.Œ46
Srpski vojnici, odeveni u uniforme mirotvoraca UN, zarobili su
27. maja na kontrolnom punktu u Sarajevu 12 francuskih vojnika. Francuzi
su reagovali `estokim protivnapadom u kom je ubijeno ~etvoro Srba, dok je
jo{ ~etvoro zarobqeno i zadr`ano kao taoci. Postojala je ozbiqna opa-
snost da situacija preraste u otvoreni sukob izme|u UNPROFOR-a i ABS.47
U me|uvremenu, general Smit je pripremao napada~ki odred, ve}inom
sastavqen od britanskih vojnika i artiqerije, kako bi rasturio srpske
polo`aje oko Sarajeva.Britanski vojnici u Gora`du, pripadnici odreda Vel{kih strelaca,
upustili su se u vatreni obra~un sa prethodnicom ABS, prilikom kog je
ispaqeno 1.000 okvira municije i Srbima su naneseni gubici. Zarobqena
su 33 britanska vojnika, ali prema wima se dobro postupalo i niko nije
bio povre|en. Britanci su u tom trenutku ve} otvoreno sara|ivali sa BMA
kako bi spre~ili ABS da zauzme teren oko enklave. Gora`de je uvek sta-
vqano u isti ko{ sa ostalim „za{ti}enim zonamaŒ na istoku, Srebrenicom
i @epom, ali nikada nije palo. [tavi{e, postavqa se pitawe da li je ikad
i bilo ugro`eno u meri u kojoj su to mediji predstavqali.U Velikoj Britaniji je povodom krize odr`an sastanak na kom je raz-
matrano povla~ewe, ali je ipak odba~eno kao opcija. Odlu~eno je da se
britanski garnizon tiho povu~e iz Gora`da, po{to se verovalo da se is-
to~ne enklave realno ne mogu odr`ati.48 Me|utim, tako|e je odlu~eno da se
tamo uputi 24. vazdu{no-desantna brigada zajedno sa te{kom artiqerijom,
koja bi u budu}nosti pokrivala eventualno povla~ewe ili branila pri-
padnike UN ako budu napadnuti. Ovakve odluke o poja~avawu snaga na vi{e
nivoa zapravo su utrle put Sili za brzu reakciju (Rapid Reaction Force),
76
koja je odigrala kqu~nu ulogu u septembru, kada je UNPROFOR, potpuno
zanemariv{i da je anga`ovan da bude neutralan, razbio srpske polo`aje
oko Sarajeva.49 @ale}i zbog „dramati~nog razvoja doga|ajaŒ do kog je do{lo
na bosanskom terenu i ~iwenice da ti doga|aji prevazilaze mandat
UNPROFOR-a, generalni sekretar Butros Gali je izjavio: „Me|unarodni
napori da se posreduje u iznala`ewu re{ewa su izgleda stigli do mrtve
ta~ke… UNPROFOR nastavqa u~e{}e u ratnoj situaciji u kojoj, posle
vi{e od tri godine, nema mira koji bi se mogao odr`avati.Œ50
Sli~no tome, visoki oficir britanskih mirovnih trupa u Gora`du
po`alio se da se nalazi u kontradiktornom polo`aju, kao mirotvorac tamo
gde mira nema, dok iznad wegove ~ete fiju~e artiqerijska paqba sa obe
strane. Predlo`io je da se misija povu~e, ali mu je re~eno da ostane gde je.
Potpuno isti zahtev uputio je holandskom vrhu pukovnik Tom Karemans, u
to vreme zapovednik holandskog bataqona, koji je u ulozi vojnog posma-
tra~a UN bio zadu`en za za{ti}enu zonu Srebrenica. Holandsko mini-
starstvo odbrane je na to zapo~elo pregovore o produ`ewu mandata misije
ukrajinskih vojnih posmatra~a u @epi, kako bi oni negde do sredine jula
pokrivali i Srebrenicu. Ispostavilo se da se doga|aji odvijaju previ{e
brzo za takav plan.Drugog juna iznad severne Bosne je oboren avion ameri~kog vazduho-
plovstva kojim je pilotirao Skot O'Grejdi. On se na vreme katapultirao i,
nekim ~udom, uspeo da izbegne zarobqavawe sve dok ga posle {est dana nisu
spasili ameri~ki marinci. U znak odmazde, ameri~ki vojni vrh hteo je da
bombarduje aerodrom u Bawaluci, ali, po{to su pregovori o vra}awu za-
robqenih pripadnika UNPROFOR-a, koji su dr`ani kao taoci, jo{ bili u
toku, wihov predlog je odbijen. Obarawe O'Grejdijevog aviona sna`no je
uticalo na stawe na nebu iznad Bosne, po{to je vazduhoplovstvo SAD, koje
je uvek te`ilo umawivawu rizika, po~elo mnogo pa`qivije da planira pu-
tawe i napade. Jedan od oficira srpske vazdu{ne odbrane objasnio je da je
avion oboren zato {to su ih SAD prosto {pijunirale, a ne kontrolisale
„zonu zabrawenog letaŒ, kroz koju su protivno pravilima redovno leteli
teretni avioni za Biha}, Tuzlu i druge gradove. Do 7. juna na teritoriju
Bosne je stigao jedan puk britanske vojne artiqerije i zapo~eo izvi|awe
terena sa ciqem da se razmesti po strate{ki va`noj planini Igman, u
saradwi sa Francuzima, koji su po~eli vazdu{nim putem da dopremaju ar-
tiqeriju koja bi se tako|e rasporedila na podru~ju te planine jugozapadno
od Sarajeva, gde su odr`avana takmi~ewa tokom Zimske olimpijade 1984.
~iji je doma}in bila Jugoslavija. Vojska bosanskih Srba preuzela je Igman
od Muslimana 1993, {to ih je skupo ko{talo, ali su UN insistirale da se
kontrola nad Igmanom preda wima i da to bude demilitarizovana zona. UN
su onda Muslimanima dozvolile da postepeno povrate kontrolu nad pla-
ninom, pokazav{i jo{ jednom da zapravo nisu neutralne. Novooformqene
britanske i francuske trupe sa Igmana su poja~ale napade na ABS, uni-
{tiv{i tokom juna i po~etkom jula nekoliko tenkova i deo artiqerijskog
naoru`awa.
77
General Smit je napravio plan da poku{a da „provaliŒ u Sarajevo
pomo}u britanskih vojnika, ali je taj „izrazito agresivanŒ plan, kako ga je
opisao izvor u UN, uz pomo} kojeg je general `eleo „da poka`e SrbimaŒ, ve}
bio stopiran,51 a muslimanska SDA, `eqna da upotrebi svoju novu opremu,
izgubila je strpqewe i po~ela da blokira pripadnike UNPROFOR-a u wi-
hovim barakama, dok su lideri SDA sve ~e{}e, uz pretwe, zahtevali da se
trupe UN povuku. U novinskim izve{tajima uglavnom nije bilo re~i o
ovim doga|awima.Kako Ripli opisuje: „Me|unarodni mediji nikada nisu pridavali
va`nost ograni~ewima slobode kretawa koja su nametali Muslimani i bo-
sanski Hrvati i uop{te su ve}inom izve{tavali o tome kako bosanski Sr-
bi maltretiraju UN… Mada su tokom juna 1995. mediji predstavqali naj-
va`niju pretwu enklavama, zapadne vlade nisu nimalo sumwale u wihov
neizbe`an pad. Odlu~uju}i napad ‰ABSŠ na Srebrenicu i @epu jo{ se nije
dogodio, ako se izuzmu nasumi~na granatirawa koja su Bo{waci pred pred-
stavnicima me|unarodnih medija uvek 'napumpavali' u 'genocidna' dejstva.
Iako su wihove posledice bile tragi~ne, te su vojne akcije u su{tini bile
bez zna~aja.Œ52
Do 18. juna oslobo|eni su svi taoci bez ijedne ogrebotine i otvoreni
su novi putevi za konvoje ka Srebrenici, @epi i Gora`du preko Beograda.
Istog dana, BMA je zapo~ela „Veliki prodorŒ iz Sarajeva kako bi se po-
vezala sa svojima na teritoriji sredi{we Bosne. Ripli tu operaciju opi-
suje slikovito i sa ubedqivo najvi{e detaqa, pa zato prenosimo duga~ak
citat:
„Desetine hiqada bo{wa~kih vojnika skupile su se ispred gradakako bi krenule u ofanzivu, koja je po~ela 18. juna. U~estvovali suDrugi, Tre}i i Sedmi korpus, kao i jedinice iz samog Sarajeva.Veruje se da je, posle salvi sna`ne artiqerijske paqbe, prekosrpskih minskih poqa i rovova poslato vi{e od 10.000 vojnika…
Muslimanski vojnici napredovali su prema jugu kako bi o~istiliput izme|u Sarajeva i Tuzle, od Olova do Visokog. Ostale jedi-nice, uvedene u grad kroz tunel na aerodromu, poku{ale su da seprobiju putem za Pale da bi presekli snabdevawe vojnika ABSkoji su dr`ali spoqne linije opsade nasuprot Visokog. Hrvatskaartiqerija u Kiseqa~kom xepu prikqu~ila se ofanzivi, ali supru`ali samo mlaku podr{ku. Ofanziva oko Sarajeva bila je us-kla|ena sa nizom muslimanskih ofanziva oko 'za{ti}enih zona'kod Gora`da. 'Li~ilo je na bitku na Somi, u{li su prosto u mi-nska poqa', preneo je dopisnik Bi-Bi-Sija Martin Bel, koji jeofanzivu posmatrao sa uzvi{ewa u Sarajevu. 'Snimili smo ih‰Bo{wakeŠ kako zauzimaju put za Pale, posle ~ega je usledio srp-ski protivnapad.' Mudro biraju}i trenutak, bosanski Srbi su do-zvolili Muslimanima da zauzmu neke polo`aje na liniji fronta,a onda su wihovu pe{adiju zasuli artiqerijskom vatrom kad je
78
prelazila preko ~istine. Broj `rtava je rastao, dok BMA nije us-pevala da neznatnu osvojenu teritoriju zadr`i pred neizbe`nimprotivnapadima.
U ofanzivi koja je obustavqena posle nepunih nedequ dana po-ginulo je ili bilo raweno na hiqade Bo{waka. [irom centralneBosne bolnice su bile preplavqene rawenicima a vlada u Sa-rajevu je morala da ukine {tampawe ~ituqa u novinama kako bispre~ila daqi pad morala. Muslimanski napadi kod Gora`da subili uspe{niji i postignut je niz takti~kih uspeha uz male gu-bitke, {to je bilo va`no za obezbe|ivawe enklave od srpskih na-pada tokom leta.
Neuspeh sarajevske ofanzive nije iznenadio obave{tajne oficireUNPROFOR-a i Mirovnih snaga UN. Po{to je me|unarodna {tam-pa unapred saznala i objavila vreme po~etka ofanzive, Srbi subili blagovremeno upozoreni da se pripreme za napad. Veteranime|u sarajevskim novinskim izve{ta~ima, poput ‰MartinaŠ Belaiz Bi-Bi-Sija, kao i mnogi vi{i oficiri UNPROFOR-a, ube|enisu da je napad i bio osmi{qen tako da propadne, ne bi li sepokazala nemo} UN i poja~ao pritisak za ameri~ku intervenciju.'Junska ofanziva BMA sa ciqem da se prekine opsada Sarajevabila je uzvi{ena `rtva kako bi Bosna u o~ima sveta zadr`ala sta-tus stradalnika', izjavio je potporu~nik Xim Bakster, a|utant ge-nerala Smita.Œ53
I pored kona~nog i skupog neuspeha sarajevske ofanzive, samopouz-dawe i sposobnosti BMA su o~igledno ja~ali. Uz stalni priliv oru`ja iostale dokaze o podr{ci SAD i drugih mo}nih zemaqa, bilo je sasvim jasnoda bosanski Srbi trpe ogroman pritisak, {to }e se i nastaviti. Nesta{icagoriva ozbiqno je ugro`avala wihove svakodnevne operacije, samim tim iuop{te mogu}nost da vode rat.
Krajem juna, 28. divizija BMA izvela je niz napada na protivni~kejedinice ABS u Srebrenici. U jednom od tih napada `ivote je izgubilo 40pripadnika ABS. U selima nedaleko od „za{ti}ene zoneŒ srpski civili sumu~ki ubijani — {to, vaqa dodati, nije bilo ni{ta neobi~no. Razbojnicisu se svaki put povla~ili nazad u „za{ti}enu zonuŒ, bez sumwe uvereni da}e ABS najzad po}i da se osveti i tako se izlo`iti riziku od vazdu{nihnapada UN. U svakom slu~aju, vojnici ABS nisu mogli da napuste podru~jeSrebrenice i @epe, iako su bili preko potrebni na drugim mestima ubosanskoj areni.
Ne}emo previ{e ulaziti u detaqe u vezi s napadom na Srebrenicu iwenim potowim padom, jer to prevazilazi okvire ovog poglavqa. Dovoqnoje re}i da, prema op{tem mi{qewu, okupqena vojska nije bila doraslazadatku, pod uslovom da su se vojnici BMA i mu{karci sposobni za borbustavili u odbranu grada.54 Umesto toga, ogromna ve}ina wih je formiralakolonu, izme|u 12 i 15 hiqada qudi, i poku{ala da probije srpske linije
79
kako bi se domogla Tuzle, severnozapadno od enklave. Kolona je nanela
te{ke gubitke suprotstavqenim snagama bosanskih Srba, ali je u borbama
poginuo i veliki broj wenih pripadnika.U susednoj enklavi, @epi, koja je brojala oko 16.000 stanovnika, voj-
nici BMA, iako su imali mnogo mawe qudi i resursa, pru`ili su `estok
otpor i dvanaest dana odolevali napadima ABS (dvostruko du`e nego Sre-
brenica), da bi se najzad predali 25. jula. Velika razlika u odnosu na
Srebrenicu bila je {to su muslimanski borci sami zatra`ili pregovore o
predaji. U @epi nikad nije bilo govora o masovnim pogubqewima, mada su
mu{karci sposobni za vojsku bili zarobqeni kao i dve nedeqe pre toga u
Srebrenici. Jo{ jednom su `ene, deca i rawenici bezbedno prevezeni auto-
busima u muslimanske oblasti. Mu{karci su ili evakuisani zajedno sa
`enama i decom ili su oti{li u Srbiju, od koje ih je delila samo reka
Drina. Stanovnici @epe pripadali su istoj muslimanskoj zajednici kao i
Srebreni~ani i wihove enklave su ~ak i tokom rate bile blisko povezane;
u akciji su u~estvovali isti komandanti ABS i bosanskim Srbima su se
pru`ale iste mogu}nosti da pogube zarobqenike, a opet „genocidni planŒ
nije sproveden. Oni koji tvrde da je takav plan uistinu bio realizovan
nikada ne pomiwu ovu anomaliju.ABS je izvr{ila napad na za{ti}enu zonu Gora`de, ali ona nije pala,
iako je tobo`e bila na ivici propasti, {to je kod Britanaca, ~iji su vojni-
ci tamo bili raspore|eni, izazivalo veliku zabrinutost. Garnizonu
UNPROFOR-a odobren je bezbedan prolaz preko Srbije do Beograda, uprkos
tome {to su oni prethodno u tom gradu aktivno pomagali vojsci BMA, koja
je ostala naoru`ana.Deset dana po{to je pala @epa, 4. avgusta, Hrvatska vojska zapo~ela je
Operaciju „OlujaŒ, do tad daleko najve}i akt „etni~kog ~i{}ewaŒ u ~i-
tavom ratu, prilikom kog je u orgiji nasiqa, silovawa i ubijawa iz svojih
domova isterano 250.000 Srba. Cela akcija izvedena je uz odobrewe, pomo}
i podsticaje visokorangiranih vojnih i politi~kih lidera SAD. Do kraja
avgusta general Smit je zavr{io raspore|ivawe jedinica za brzu reakciju,
zapravo mo}nih ofanzivnih artiqerijskih odreda koji su ciqali rovove
oko Sarajeva u kojima su se nalazili topovi bosanskih Srba. Dvadeset os-
mog avgusta, u pravi ~as, jedna granata, koja je navodno potekla od arti-
qerije ABS, pala je na pijacu Markale i usmrtila izvestan broj qudi. Kao
i ranije u sli~nim incidentima, nije se sa sigurno{}u moglo re}i ko je
ispalio granatu. Posle razgovora sa svojim izvorima, Ces Vibes pi{e:
„Zvani~nici ameri~ke obave{tajne slu`be priznali su ‰muŠ da je ‰vojska
bosanskih MuslimanaŠ preuzela odgovornost za taj incidentŒ, i da je bri-
tanska obave{tajna slu`ba tako|e „do{la do zakqu~ka da je granatirawe
sarajevske pijace verovatno bilo delo ne ‰ABSŠ nego bosanskih Musli-
manaŒ.55 A opet, ako je i bilo sumwi oko toga ko je ispalio granatu, nije
bilo sumwe u to ko }e biti okrivqen za incident. Usledili su pa`qivo
planirani vazdu{ni napadi NATO-a i topovske salve jedinica za brzu re-
80
akciju, u kojima su te{ko stradali komunikacioni sistemi, skladi{ta mu-nicije i zalihe goriva ABS.
Po{to su polo`aji bosanskih Srba oko Biha}a i u celoj zapadnojBosni brzo rastureni u koordinisanim i kombinovanim napadima vojskiHrvata, bosanskih Hrvata i Muslimana, javila se mogu}nost da }e oni iz-gubiti na svim frontovima. Kad se u~inilo da }e pasti Bawaluka, u kojoj suuto~i{te na{le stotine hiqada raseqenih lica, kao i da }e gotovo izvesnodo}i do krvoproli}a, sponzori ovih ofanziva sa Zapada zabrinuli su se dasu se wihovi „psiŒ otrgli s lanca i izmakli kontroli.
Do kraja septembra borbe su se pro{irile po celoj Bosni, i sto hi-qada qudi koji su `iveli u srpskim delovima Sarajeva, a koje su medijitoliko dugo ignorisali, po~elo je da se pakuje, pripremaju}i se za izbe-gli~ki `ivot u drugim krajevima zemqe, u susednoj Srbiji ili negde jo{daqe. Od oktobra nadaqe fokus se premestio na postizawe sporazuma okouslova mira, {to je kona~no dovelo do wegovog potpisivawa u Parizu, pre-ko ameri~ke vojne baze u Dejtonu, Ohajo, ali su ~ak i tu bosanski Srbi biliponi`eni. Wihovim liderima nije bilo dozvoqeno da ih zastupaju, a RatkoMladi}, saradnik Radovana Karaxi}a, prethodnog jula je bio optu`en zaratne zlo~ine, pa ~ak i genocid. Zamenio ih je Slobodan Milo{evi}, pred-sednik druge zemqe — Zapad je to zahtevao pod pretwom oru`ja. [tavi{e,kad se sve zavr{ilo, Milo{evi} nije pritekao u pomo} ni Krajini nitibosanskim Srbima.
Zakqu~ci
Ovaj pregled vojnih dejstava koja su obele`ila i uslovila kraj rata uBosni morao je da bude kratak, ali se nadamo da je pru`io kontekst u koji}emo smestiti pad Srebrenice. Ratna plima se svakako ve} bila okrenulaprotiv bosanskih Srba. Prekid vatre koji je u decembru 1994. ugovorioXimi Karter bio je dobra polazna ta~ka za postizawe mira. Me|utim, hr-vatski i muslimanski lideri u Bosni okupqeni oko SDA bili su posve-}eni iznala`ewu vojnih re{ewa, bez obzira na cenu koju }e platiti wihovnarod. Za Hrvate je ona bila relativno mala, ali je za bosanske Muslimanebila stravi~na.
Kad takav stav, ma koliko pogre{an i `alostan, zauzme strana koja je uratu, to se jo{ mo`e razumeti. Neoprostiva je uloga zapadnih sila, i na-ro~ito SAD, koje su, umesto da budu „iskreni posrednikŒ koji daje po-dr{ku ugovorenom miru, podsticale eskalaciju vojnog nasiqa i du`e odtri godine ~inile sve da osujete mirovna re{ewa.
Dvostruki standardi koje je Zapad pokazao kroz, s jedne strane, pot-puno odsustvo odgovora na hrvatski napad na zapadnu Slavoniju po~etkommaja 1995. i, s druge, vazdu{ne napade posle relativno bezna~ajnog izgredabosanskih Srba u okolini Sarajeva u drugoj polovini maja 1995, mogli sujedino da nateraju bosanske Srbe na zakqu~ak da }e se priznavati samovojne „~iwenice na terenuŒ i da Zapad nema dobre namere.
81
Uprkos ovim pritiscima, ABS je pokazala uzdr`anost i nije upo-
trebila svoje oru`je sa ciqem da nanese maksimalne civilne gubitke, {to
su bez sumwe mogli da u~ine s obzirom na te{ko naoru`awe kojim su ras-
polagali. Uzeli su pripadnike UNPROFOR-a za taoce, ali nijednom od
wih nisu naudili.Strategija neprijateqa bosanskih Srba je izgleda bila da navedu ABS
da se bori na {to ve}em terenu, kako bi iskoristili wihov nedostatak
qudstva i u {to ve}oj meri ote`ali upotrebu te{kog naoru`awa ABS. U
isto vreme, poja~ane po{iqke oru`ja dovele su do uspostavqawa ravnote`e
mo}i ~ak i u tom pogledu. Isto~ne „za{ti}ene zoneŒ u stvari je dr`ao
zna~ajan broj vojnika BMA, i one su slu`ile za stalno tro{ewe odbrambe-
nih resursa ABS. U situaciji sveop{teg sukoba, bilo je gotovo neizbe`no
da se ABS oseti primoranom da „zavrne slavinuŒ, umesto da gleda kako
wena odbrana u drugim delovima zemqe slabi do ivice kolapsa.^ak i u naro~itom slu~aju Srebrenice, `enama i deci niko nije na-
udio i oni su transportovani na sigurno. Mu{karci sposobni za vojsku
koji su bili u srebreni~koj koloni odbili su da se predaju i, mada nisu svi
bili naoru`ani, kretali su se kao grupa naoru`anih qudi, obra~unavaju}i
se uz put sa srpskom vojskom, i stvarno su uspeli da se probiju do Tuzle.
Takva kolona mo`e se posmatrati samo kao borbena. Ne zna se kakav je bio
broj~ani odnos izme|u onih koji su pogubqeni posle predaje i onih koji su
pali u bici, ali cifre kojima se raspola`e ne prave razliku u tom po-
gledu, ve} se smatra da su svi pogubqeni. Ne zna se {ta se ta~no dogodilo
sa prete`no starijim mu{karcima zarobqenim u Poto~arima, ali u @epi
je mu{karcima koji su se predali bio po{te|en `ivot. Najzad, samo bi
vojni zapovednici mogli do kraja da razjasne motivacije i planove koji se
kriju u pozadini onoga {to se doga|alo tokom posledwih dana rata u Bosni.
O tome se jo{ malo zna i u mnogim slu~ajevima }e tako i ostati. Me|utim,
nadamo se da sagledavawe vojnog konteksta mo`e doprineti da se razumeju
pozicije u kojima su se na{le su~eqene strane.Sva je prilika da }e ime Srebrenica ostati zapam}eno u istoriji kao
da je wen stvarni vojni zna~aj bio mnogo ve}i nego {to jeste.
Napomene
1 Vidi: Ewa Tabeau i Jakub Bijak, “War-related Deaths in the 1992–1995 ArmedConflicts in Bosnia and Herzegovina: A Critique of Previous Estimates and Re-cent Results”, European Journal of Population, Vol. 21, Br. 2–3, jun 2005, str.187–215, http://www.springerlink.com/content/w288118j50758360/. Broj je iz-ra~unat na osnovu pretpostavke da je udeo bosanskih Muslimana u proce-wenom ukupnom zbiru za sve etni~ke grupe (102.622) isti kao i u podacima odokazanoj smrti (45.980 od 67.530).
2 Brendan O’Shea, Crisis At Bihac: Bosnia’s Bloody Battlefield (Gloster{ir: Sut-ton Publishing, 1998).
82
3 Tim Ripley, Operation Deliberate Force: the UN and NATO Campaign in Bosnia
1995 (Lankaster: Centre for Defence and International Security Studies, 1999).
4 Vidi: Jan Willem Honig i Norbert Both, Srebrenica: Record of a War Crime
(London: Penguin Books, 1996). „Do kraja maja 1992.“, pi{u oni, „linija
fronta se stabilizovala i u su{tini ostala nepromewena do leta 1995“
(str. 77).
5 Honig i Both, Srebrenica, str. 79.
6 Ove procene zasnovane su na delu Milivoja Ivani{evi}a, Srebrenica jul
1995 — u tragawu za istinom (Beograd: Hri{}anska misao, drugo izdawe,
2010).
7 Honig i Both, Srebrenica, str. 81.
8 Ibid, str. 80.
9 Ibid, str. 80.
10 Vidi: Richard E. Hull, Imposing International Sanctions: Legal Aspects and En-
forcement by the Military (Va{ington: National Defense University, mart 1997),
posebno Poglavqe III, “Economic Sanctions against Former Yugoslavia
(1991–1996)”, http://www.ndu.edu/inss/books/Books%20%201997/Imposing%20
International%20Sanctions%20%20March%2097/contents.html.
11 Sheena McDonald et al., “Allies and Lies”, dokumentarac Drugog programa
Bi-Bi-Sija, 22. jun 2001, http://news.bbc.co.uk/1/hi/programmes/correspon-
dent/1390536.stm. Za zanimqiv materijal o pozadini doga|aja vidi tako|e:
David Hebditch, “Allies and Lies”, transkript (Harogejt, U.K.: SFI Production,
2001), http://news.bbc.co.uk/hi/english/static/audio_video/programmes/correspon-
dent/transcripts/1402591.txt.
12 „Nacionalne partije ubedqivo su trijumfovale nad strankama takozvanog
levi~arskog bloka na svim listama“, prenela je novinska agencija Tanjug.
„Budu}e predsedni{tvo ‰Socijalisti~ke RepublikeŠ Bosne i Hercegovine
‰~ini}eŠ Fikret Abdi} sa 1.010.618 glasova i Alija Izetbegovi} sa 847.386
— obojica su muslimanski kandidati Stranke demokratske akcije. Ova
stranka ima}e jo{ jednog ~lana u predsedni{tvu, Ejupa Gani}a (680.783 gla-
sova), koji je za izbore nominovan kao Jugosloven, pa }e stoga predstavqali
ostale narode i narodnosti u ovoj republici. Biqana Plav{i} (557.218
glasova) i Nikola Koqevi} (541.212 glasova) prikqu~i}e se predsedni{tvu
kao kandidati Srpske demokratske stranke. Stjepan Kqui} (464.174 glasova)
i Frawo Bora{ (408.750 glasova) novom predsedni{tvu }e se prikqu~iti
kao kandidati Hrvatske demokratske zajednice.“ (Vidi “Election Results in
Bosnia-Hercegovina”, Pregled vesti iz sveta Bi-Bi-Sija, 29. novembar 1990.)
13 Rezolucija 43 Generalne skup{tine UN (A/RES/49/43), 9. decembar 1994,
Preambula i paragraf 2, http://www.un.org/documents/ga/res/49/a49r043.htm.
14 O’Shea, Crisis At Bihac, str. 123.
15 Si-En-En, “Bosnian Serbs Agree to Release All U.N. Personnel”, 18.08 po is-
to~nom ameri~kom vremenu, transkript # 575–1, 14. decembar 1994; i
Si-En-En, “Carter Could Play Major Role as Peace Broker in Bosnia”, 18.26 po
isto~noameri~kom vremenu, transkript # 575–2, 14. decembar 1994.
16 Laura Silber, “Truce agreed in Bosnia, says Carter”, Fajnen{el tajms, 21. de-
cembar 1994. Dogovoren u kona~nom obliku izme|u 20. i 31. decembra,
83
Sporazum o prekidu neprijateqskih dejstava (Cessation of Hostilities Agree-
ment) stupio je na snagu 1. januara nove godine i pozvao na ~etvoromese~ni
prekid neprijateqskih dejstava.
17 O’Shea, Crisis At Bihac, str. 142.
18 Za obiqe dokaza o nezakonitim po{iqkama oru`ja za bosanske Muslimane
tokom rata, ukqu~uju}i izvore od su{tinske va`nosti, vidi: Cees Wiebes,
Intelligence and the War in Bosnia, 1992–1995 (London: Lit Verlag, 2003, Po-
glavqe 4, Odeqak 2, “Arms supplies to the ABiH: the Croatian Pipeline”, str.
158 — 177, http://213.222.3.5/srebrenica/toc/p6_c04_s002_b01.html ; i Odeqak
3, “Secret arms supplies to the ABiH: the Black Flights to Tuzla”, str. 177 — 198,
http://213.222.3.5/srebrenica/toc/p6_c04_s003_b01.html. Vidi tako|e: James
Risen i Doyle McManus, “Clinton Secretly OKed Iran’s Arms Shipments to
Bosnia”, Los An|eles tajms, 5. april 1996, postavqeno na vebsajt The Tech,
http://wwwtech.mit.edu/V116/N17/clinton.17w.html. Najva`nije, vidi obimni
izve{taj istrage Komiteta za me|unarodne odnose („House Committee on In-
ternational Relations“; takozvanog potkomiteta za zeleno svetlo Iranu, „Ira-
nian Green Light Subcommittee“), Final Report of the Select Subcommittee to In-
vestigate the United States Role in Iranian Arms Transfers to Croatia and Bosnia,
Predstavni~ki dom Sjediwenih Dr`ava (Va{ington: U.S. Government Print-
ing Office, 1997); kao i izve{taj Odabranog komiteta Senata za obave{tajne
poslove („Senate Select Committee on Intelligence“), U.S. Actions Regarding
Iranian and Other Arms Transfers to the Bosnian Army, 1994–1995, ameri~ki
Senat, novembar 1996.
19 „Zagreb 4“ ~inili su Piter Galbrajt (Peter Galbraith), ameri~ki ambasador u
Hrvatskoj, Leonid Kerestedijanc, ruski ambasador u Hrvatskoj, i Gert
Arens i Alfredo Kordeqa, u~esnici Me|unarodne konferencije za biv{u
Jugoslaviju. Na kraju se grupi prikqu~io i peti ~lan, @an @ak Gajard iz
Evropske unije. Za savremene, iako ograni~ne prikaze onoga {to je
podrazumevao plan Z–4, vidi: John Pomfret, “Plan Offers Self-Rule for Croatia
Serbs” (Va{ington post, 20. oktobar 1994; i Roger Cohen, “Plan for Croatia
Would Give Serbs Autonomy in Some Areas” (Wujork tajms, 30. januar 1995).
20 O’Shea, Crisis At Bihac, str. 155.
21 Posmatra~ka misija Evropske zajednice, Kratak prikaz nedeqne analize in-
formacija (Weekly Information Analysis Summary), Br. 114, 10. februar 1995.
Citirano u O’Shea, Crisis At Bihac, str. 152.
22 U “Correspondent: Allies and Lies” detaqno se obra|uje ova epizoda. Za de-
taqnije informacije vidi napomenu 11.
23 Izabrani komitet za obave{tajna pitawa ameri~kog Senata potvrdio je 1996.
godine da se Klintonova administracija pravila da ne vidi po{iqke iz
Irana i drugih zemaqa kojima su kr{ene sankcije. Vidi: U.S. Actions Re-
garding Iranian and Other Arms Transfers to the Bosnian Army, 1994–1995,
ameri~ki Senat, novembar 1996, postavqeno na vebsajtu Saveza ameri~kih
nau~nika (Federation of American Scientists) http://www.fas.org/irp/con-
gress/1996_rpt/bosnia.htm.
24 UN G2, Sektor JZ, Specijalni izve{taj, 19. februar 1995. Citiran u O’Shea,
Crisis At Bihac, str. 194.
84
25 Vidi: Branka Kostovska, “Croatia Forms Military Alliance with Bosnian Federa-
tion”, Aso{ijeted pres, 6. mart 1995; Snjezana Vukic, “Armies of Croatia,
Bosnian Federation Agree on Joint Command”, Aso{ijeted pres, 6. mart 1995;
Julian Borger, “Pact increases Balkan tension”, Gardijan, 7. mart 1995; Alan
Cowell, “New Croat-Bosnian Link Worries U.N.”, Wujork tajms, 8. mart 1995;
i Tony Barber, “Anti-Serb alliance raises war fears”, Independent, 8. mart
1995.
26 Vidi: James Bone i Tom Rhodes, “Croats back down over threat to expel UN
troops”, Tajms, 10. mart 1995; Emma Daley, “UN deal averts threat of Croatian
war”, Independent, 13. mart 1995; Barbara Crossette, “Croatian Leader Agrees
to Continuation of U.N. Force”, Wujork tajms, 13. mart 1995.
27 “Bosnian President Izetbegovic warns of war”, agencija Deutsche Presse, 16.
mart 1995; “Izetbegovic says Bosnia has no plans for offensive”, agencija Deut-
sche Presse, 17. mart 1995.
28 Emma Daley, “Truce crumbles as Bosnian factions gear up for war”, Independ-
ent, 18. mart 1995; Julian Borger, “Bosnians launch new offensives”, Gardijan,
21. mart 1995; Roger Cohen, “Bosnian Army On the Attack, Breaking Truce”,
Wujork tajms, 21, mart 1995; David Crary, “Bosnian Government Surges On
Battlefield, Opens New Diplomatic Front”, Aso{ijeted pres, 24, mart 1995.
29 O’Shea, Crisis At Bihac, str. 184.
30 Citirano u: “Convoy reaches Bosnian enclave — Moslem general criticises
U.N.”, agencija Deutsche Presse, 17. mart 1995. Ova agencija dodaje da se u
intervjuu koji je dao Oslobo|ewu, general Deli} po`alio da, umesto da
poma`e bosanskim Muslimanima da postignu pun suverenitet, UNPROFOR
samo „odr`ava status kvo na frontovima… Kad god zapo~nemo neku ofan-
zivu, pojave se me|unarodni posrednici i zahtevaju hitan prekid vatre.“
Ovo, smatrao je Deli}, UNPROFOR ~ini „kamenom“ oko vrata Muslimana.
„^ak i kad ho}emo da izazovemo prekretnicu u ovom ratu, moramo da tra-
`imo dozvolu.“ Vidi tako|e: O’Shea, Crisis At Bihac: Bosnia’s Bloody Battle-
field, str. 188.
31 Mediji na engleskom jeziku nisu prijavili ovaj va`an skup bosanskih Srba
u aprilu 1995. Jedini {tampani medijski izve{taj iz tog vremena koji je
uop{te pomenuo skup{tinu bio je kratak tekst, od 120 re~i, Lore Silber
(Laura Silber) u Fajnen{el tajmsu od 18. aprila 1995, pod naslovom koji sve
govori: „Lider bosanskih Srba preti novom ofanzivom“ (“Bosnian Serb leader
threatens new offensive”).
32 „Srbi }e se boriti do 'kona~ne pobede' ako mir nije mogu}“ (“Serbs will fight
on until ‘the final victory’ if peace impossible”), agencija Frans pres, 17. april
1995.
33 O’Shea, Crisis At Bihac, str. 192–193.
34 Roger Cohen, “Tribunal To Cite Bosnian Serb Chief as War Criminal”, Wujork
tajms, 24. april 1995.
35 Emma Daley, “UN accuses Karadzic of war crimes”, Independent, 25. april
1995. Vidi tako|e saop{tewe za {tampu CC/PIO/006-E, MKSJ, 24. april
1995, http://www.un.org/icty/pressreal/p006-e.htm; i sudija Karibi-Whyte et al.,
Trial Chamber Decision on the Bosnian Serb Leadership Deferral Proposal,
85
IT–95–5-D, 16. maj 1995, http://www.un.org/icty/karadzic&mladic/trialc/deci-sione/50516DF1.htm.
36 “UNPROFOR concerned at impact of war crimes move on flailing peace efforts”,
agencija Frans pres, 24. april 1995; Abner Katzman, “Yugoslav Tribunal
Names Bosnian Serb Leader As War Crimes Suspect”, Aso{ijeted pres, 24.
april 1995; Clare Dyer i Christine Aziz, “Karadzic is war crimes suspect”,
Gardijan, 25. april 1995; Eve-Ann Prentice, “UN names Mladic and Karadzic as
war crime suspects”, Tajms, 25. april 1995; Fred Barbash, “War Tribunal Tar-
gets Three Bosnian Serbs; Top Leaders Linked To ‘Mass Killings’”, Va{ington
post, 25. april 1995.
37 Kancelarija za vezu Evropske komisije — sektor Zapad, specijalni izve{taj,
24. april 1994. Citirano u O’Shea, Crisis At Bihac, str. 199.
38 Mark Heinrich, “Croatian army attacks Serbs to regain motorway”, Rojters, 1.
maj 1995.
39 O’Shea, Crisis At Bihac, str. 201.
40 Emma Daley, “Serb rockets sow terror in streets of Zagreb”, Independent, 3. maj
1995. Londonski Tajms opisao je Galbrajtovu posetu „zagreba~koj de~ijoj
bolnici, gde su se 200 mladih pacijenata zbili jedni uz druge, po{to su
zgradu nedugo pre toga pogodile tri rakete“, 3. maja: „'Treba razumeti da su
kasetne bombe ‰na raketamaŠ upu}ene u centar evropske prestonice imale
samo jedan ciq, a to je da ubiju mnogo qudi', izjavio je g. Galbrajt. '[ta-
vi{e, vreme napada, koji nije izvr{en no}u, ve} usred dana, u vreme ru~ka,
jo{ jedan je dokaz da je jedini ciq bio da se ubije {to je mogu}e vi{e qudi.
To je stra{no'“, dodao je ambasador, dok mu je glas podrhtavao od besa.“ Joel
Brand, “Rockets strike at Zagreb innocents”, 4. maj 1995.
41 O’Shea, Crisis At Bihac, str. 207.
42 Po{to je sednica Saveta bezbednosti UN odr`ana 24. maja 1995. bila za-
tvorena, o woj nema javnih podataka, pa zato nije dostupna kopija izve{taja
francuskog generala-poru~nika Bernara @anvijea. U tekstu koji sledi po-
zivam se na “US calls for more aggressive use of air strikes in Bosnia”, agencija
Frans pres, 24. maj 1995; Evelyn Leopold, “UN Council deliberates next moves
on Yugoslavia”, Rojters, 24. maj 1995; i “US urges use of air power in Balkans”,
United Press International, 24. maj 1995.
43 Louis Meixler, “U.S., Russia Divided On Bosnia Peacekeeping”, Aso{ijeted
pres, 24. maj 1995.
44 Joel Brand, Eve-Ann Prentice, “UN general threatens Sarajevo airstrikes”, Tajms,
25. maj 1995.
45 U izjavi specijalnog izaslanika UN Jasu{ija Aka{ija od 25. maja se daqe
ka`e: „Od presudne je va`nosti jasno razumeti da je svrha ovih akcija da se
povrati integritet sarajevskog sporazuma o te{kom naoru`awu i po{tovawe
bezbednosti civila… Jo{ jednom upozoravam strane na izuzetnu ozbiqnost
situacije i potrebu da se odbaci vojna opcija i nastavi mirovni dijalog.“
(“NATO strike destroyed six Serb bunkers: Akashi”, agencija Frans pres, 26.
maj 1995.) O sna`nom lobirawu SAD za vojnu akciju tokom ~itavog meseca
maja 1995, vidi Allison Mitchell, “U.S. Lobbied Allies for Weeks Before NATO
Attack on Serbs”, Wujork tajms, 26. maj 1995.
46 Ripley, Operation Deliberate Force, str. 108.
86
47 Emma Daley, “West confronts futility of keeping peace in war zone”, Independ-ent, 28. maj 1995; Roger Cohen, “2 French Killed as Sarajevo Battle Takes NewCourse”, Wujork tajms, 28. maj 1995; Steven Greenhouse, “Quandary Over U.S.Bosnia Policy: Crisis Exposes Contradictory Goals”, Wujork tajms, 28. maj1995; Craig R. Whitney, “Diplomatic Moves Pressed by Paris”, Wujork tajms,28. maj 1995; Julian Borger i Anthony Bevins, “UN crisis as Serbs kill French,Obzerver, 28. maj 1995; Charlotte Eagar, “How the West was chained”, Ob-zerver, 28. maj 1995; Joel Brand, “French Units Attack Serbs In Sarajevo”,Va{ington post, 28. maj 1995.
48 Vidi: Sarah Womack, “Major to recall Parliament after 33 British troops seized”,Press Association, 28. maj 1995; Christopher Bellamy, “Fusiliers’ capture raisesquestions about British role”, Independent, 29. maj 1995; Joel Brand i JamesBone, “Serbs take 33 British soldiers hostage”, Tajms, 29. maj 1995; Julian Borgeret al., “Major pledges 6,000 more Bosnia troops”, Gardijan, 29. maj 1995; JulianBorger, “Nervous fingertips clasp UN triggers”, Gardijan, 1. jun 1995; AlisonCameron et al., “Nine ex-hostages handed back to Britain”, Press Association, 3.jun 1995; Maggie O’Kane, “Hostages had no idea of danger”, Obzerver, 4. jun1995. Nicholas Wood, Joel Brand, “Serbs now in firing line, says Rifkind”, Tajms,5. jun 1995.
49 Vidi: Paul Beaver, Peter Beaumont, “Ready for rapid-reaction—but to what?”,Obzerver, 4. jun 1995; John Pomfret, “New Arrivals Ready to Fight in Bosnia”,Va{ington post, 4. jun 1995; John Palmer i Ian Black, “New Bosnia force isUN’s ‘Last chance’”, Gardijan, 9. jun 1995; Farhan Haq, “New rapid-reactiontroops ready to go”, Inter Press Service, 9. jun 1995; “The UN’s last chance inBosnia”, Ekonomist, 10. jun 1995.
50 Butros Butros Gali, Izve{taj generalnog sekretara shodno Rezoluciji 982Saveta bezbednosti (1995) i Rezoluciji 987 (1995) (S/1995/444), 30. maj 1995,paragrafi. 67–68, http://www.undemocracy.com/S–1995–444.pdf.
51 Liam McDowall, “Risky U.N. Plan Would Open Sarajevo Lifeline” , Aso{ijetedpres, 4. jun 1995.
52 Ripley, Operation Deliberate Force, str. 128.
53 Ibid, str. 140.
54 Tokom unakrsnog ispitivawa generala bosanskih Muslimana Sefera Hali-lovi}a, branilac Radislava Krsti}a, Nenad Petru{i}, pro~itao je odlomakiz Halilovi}eve kwige, objavqene 1997, Lukava strategija. Po onome {toje Halilovi} napisao: „^etnici su u{li u Srebrenicu 11. jula 1995, sa tritenka, dva transportera, oklopnim vozilima i oko 200 ~etnika“ — '~etnik'je, naravno, pogrdan naziv sa srpske borce koji su koristili Muslimani iHrvati. Halilovi} je li~no objasnio da su ove informacije bile zasnovanena kwizi Dejvida Roudija (David Rohde) Endgame, jednom ~lanku iz listaDani, novine bosanskih Muslimana, pod naslovom “How They Gave OverSrebrenica” i brojnim razgovorima sa qudima koji su bili u Srebrenici i@epi. Vidi transkript su|ewa Krsti}u, IT–98–33-T, 5. april 2001, str. 9487,http://www.un.org/icty/transe33/010405it.htm.
55 Wiebes, Intelligence and the War in Bosnia, 1992–1995, str. 68.
87
Poglavqe 4.
POIGRAVAWE BROJKAMA
Xonatan Ruper
Svako ko izrazi sumwu u to kakva je sudbina, navodno, zadesila `i-teqe „za{ti}ene zoneŒ Srebrenica u julu 1995. neminovno se izla`e prez-rivim podsmesima. U najboqem slu~aju, bi}e progla{en za „revizionistuŒ,u najgorem, optu`i}e ga da pori~e holokaust modernog doba.
Ozbiqna analiza onoga {to se tokom leta 1995. dogodilo u Srebre-nici i wenoj okolini ne mo`e biti potpuna bez detaqne istrage o brojupoginulih i na~inu na koji su oni umrli. Me|utim, broj poginulih bo-sanskih Muslimana, kao i na~in na koji su oni zaista stradali, kori{}enisu u razne politi~ke svrhe.
Najjasniji primer predstavqa 10.000 simboli~nih grobova kod me-morijalnog centra Srebrenica u Poto~arima1 — ta brojka je za 25 odstove}a od najvi{ih zvani~nih procena broja masakriranih `rtava.2 Pre nego{to pogledamo kako su rasle brojke u vezi sa Srebrenicom, vaqalo bi da seosvrnemo na brojke u vezi sa ~itavim ratom. Godinama je ukupan broj po-ginulih u bosanskom ratu, navo|en u gotovo svim vestima, dostizao 200.000ili 250.000, ponekad ~ak i 300.000.3 Upotreba ovih brojki se do te mereodoma}ila da je ve}ina qudi pretpostavila da su verodostojne koliko icifra od {est miliona Jevreja stradalih u holokaustu.
U stvari, takve procene ~esto su poticale od re`ima bosanskih Mu-slimana u Sarajevu, ukqu~uju}i predsednika Aliju Izetbegovi}a, koji jejo{ po~etkom 1993. tvrdio da se 200.000 Muslimana nalazi u neposrednoj`ivotnoj opasnosti.4 Novinari su brzo prihvatili taj broj, ne pitaju}i sekoliko je verovatno da je tokom prvih devet meseci gra|anskog rata u jednojmaloj balkanskoj zemqi sa ukupno ~etiri miliona stanovnika `ivot iz-gubilo otprilike 82 odsto ukupnog broja britanskih vojnika poginulihtokom ~itavog Drugog svetskog rata (244.6215). Uprkos tome {to je sukobtrajao jo{ skoro tri godine, ukupan broj poginulih u Bosni nije se mnogopove}ao u odnosu na 1992, iako su tokom posledwe godine rata vo|ene `e-stoke borbe. Nekolicina kriti~ara je nagovestila da je brojka od 200.000(ili vi{e) preterana i deo ratne propagande, te da za wu nema osnova u~iwenicama; ali takvim upozorewima nije pridavano mnogo pa`we, a oniod kojih su potekla progla{avani su za „srpske apologeteŒ.
Ipak, u junu 2005. godine „Evropski demografski pregledŒ (EuropeanJournal of Population) objavio je rad dvoje demografa, Eve Tabo i JakubaBijaka, koji je finansirala Kancelarija tu`ioca pri Me|unarodnom kri-vi~nom sudu za Jugoslaviju i koji pokazuje da su ~esto upotrebqavane broj-ke zapravo bile neosnovane.6 Koriste}i proverene demografske tehnike, na
osnovu najboqih podataka koji su im bili dostupni i dopu{taju}i da se
nestale osobe ubroje u poginule, oni su procenili da je u toku rata u Bosni
i Hercegovini `ivot izgubilo ukupno 102.622 qudi na svim stranama.7
Zaprepa{}uje ~iwenica da je prethodno navo|eni broj bio vi{e nego
dvostruko ve}i od ukupne brojke koju su utvrdili Tabo i Bijak, ali je i
sastav `rtava svuda bio pogre{no predstavqan: oko 52 odsto zabele`enih
muslimanskih `rtava bili su vojnici, a ne civili.8 Trajni utisak koji je
ostavila vest da su srpski vojnici i wihove paravojske usmrtili dve ili
~ak tri stotine hiqada nenaoru`anih muslimanskih civila bio je upravo
to: utisak stvoren stalnim ponavqawem ve}ih brojeva — i bio je pogre{an.
U novembru 2005, muslimanski istra`iva~ iz Bosne Mirsad Toka~a, iz
sarajevskog Centra za istra`ivawe i dokumentaciju, saop{tio je da je we-
gova grupa, ~iji je rad finansirala norve{ka vlada, utvrdila da je ukupan
broj „mawe-vi{e 100.000Œ.9 Do juna 2007. Toka~ev Centar za istra`ivawe i
dokumentaciju snizio je ovaj broj na 96.895 poginulih na svim stranama.10
[to se javnog mwewa ti~e, te{ko je zamisliti izvor koji bi imao
ve}i autoritet da objavi nove, dramati~no sni`ene procene. Niko nije
mogao tim tu`ila{tva Me|unarodnog krivi~nog suda za Jugoslaviju na-
zvati „srpskim apologetimaŒ, kao ni jednog bosanskog Muslimana koga je
finansirala norve{ka vlada. Niti je iko mogao tvrditi da ovi istra`i-
va~i nisu raspolagali relevantnim podacima, koje doslovce citiraju i Tabo-
-Bijak, kao i Toka~in Centar.Me|utim, ni rezultati Taboove i Bijaka, kao ni Toka~ini, nisu izaz-
vali pometwu kakva bi se mogla o~ekivati prilikom razotkrivawa jednog
od najgorih primera namernog pogre{nog izve{tavawa u novijoj istoriji:
ove revizije u kojima je broj poginulih u Bosni drasti~no smawen pro{le
su gotovo nezapa`eno. Mora da je posve}enost starim, la`nim, napumpanim
ciframa bila duboko ukorewena kad su ignorisani ovakvi izvori, a mediji
presko~ili da priznaju da su du`e od 12 godina izve{tavali o pogre{nim
brojkama. Vi{e cifre (200.000, 250.000, 300.000) uvek su bile navo|ene kao
dokaz srpskog zla i zlo~ina{tva. ^iwenica da su ponavqane bez prestanka
tokom mnogo godina doprinela je da se one uvre`e u toliko meri da wihovo
smawewe prilikom revizije prosto nije moglo da bude prihva}eno.Vaqana diskusija o motivima da se odbije priznavawe ove velike gre{ke
zahtevala bi mnogo stranica, ali se to mo`da mo`e ukratko predstaviti
kao oklevawe da se otvori mogu}nost za razli~ita tuma~ewa ne~ega {to je,
zaista mnogima, obezbe|ivalo crno-beli moralni kompas tokom prvih go-
dina posle Hladnog rata. Za potrebe ovog poglavqa, dovoqno je primetiti
upadqivo odsustvo zanimawa za ta~ne brojke u vezi sa `rtvama rata u Bosni
zarad ratne pri~e o „dobrim i lo{im momcimaŒ. Ova op{ta tendencija
naro~ito je ispoqena u posebnom slu~aju Srebrenice.Ovo poglavqe podrobno se bavi podacima o broju nastradalih i upo-
re|uje ih sa zvani~nom verzijom doga|aja koji su usledili u nedeqama po-
sle pada za{ti}ene zone Srebrenica. Pokaza}e se da Srebrenica nije bila
„najgori zlo~in u Evropi posle Drugog svetskog rataŒ,11 „mrqa na na{oj
89
kolektivnoj svestiŒ gde je „ubijeno 8.000 mu{karaca i de~akaŒ,12 ve} da sezvani~na verzija kosi sa kqu~nim ~iwenicama i ne uspeva da pru`i do-slednu i smislenu predstavu o bitnim doga|ajima iz 1995.
Poreklo optu`bi za masakr
Prvobitne grube procene broja qudi koji su mo`da izgubili `ivotposle pada Srebrenice uglavnom su odgovarale spisku od oko 8.000 „nesta-lihŒ lica koji je sastavio Me|unarodni komitet Crvenog krsta (MKCK).(Vidi: Predgovor i Poglavqe 1.) Ova po~etna brojka je pak nastala na osno-vu prostog sabirawa otprilike 3.000 qudi koji su posledwi put vi|eni ubazi UN u Poto~arima i otprilike 5.000 qudi koji su navodno „napustilienklavu pre wenog padaŒ.13 Nijedna od ovih brojki se ne mo`e smatratipouzdanom: holandske mirovne snage u Srebrenici (Dutchbat) procenile suda je broj mu{karaca u Poto~arima bio znatno mawi.14 Kao {to je 1996.godine primetila britanska novinarka Linda Rajan, fraza „pre wenog pa-daŒ mo`e obuhvatati qude koji su bezbedno napustili enklavu mnogo prenego {to su bosanski Srbi preuzeli kontrolu nad wom, 11. jula 1995.15
Kad je u pitawu brojka od 8.000 nestalih qudi, mo`da najvi{e upadau o~i to {to je ona uvek poistove}ivana sa brojem pogubqenih. Takva mo-gu}nost nikada nije ni postojala: brojni savremeni izve{taji bele`e da suUN i ostali nezavisni posmatra~i bili svedoci `estokih borbi u kojimasu obe stane izgubile zna~ajan broj qudi. Tako|e se znalo da su ostalipobegli na teritorije oko Tuzle i @epe, koje je kontrolisala bosanskavlada, dok su se neki uputili ka zapadu ili severu a neki prebegli u Sr-biju. Nije mogu}e ta~no odrediti koliki broj qudi potpada pod koju ka-tegoriju, ali po{to znamo da je u svakoj kategoriji bio zna~ajan broj qudi,to nam samo govori da ni izbliza toliko „nestalihŒ qudi, koliko je tadanavo|eno, u stvari nije nestalo, kamoli pogubqeno. Postoje jaki razlozi zaskepsu u vezi s tvrdwama o masakru. Kako su se tokom godina pojavile noveinformacije, zvani~na verzija doga|aja ustanovqena 1995. (i otad blagomodifikovana) ~ini se sve mawe verovatnom. Najosnovniji problem je utome {to ne{to o~igledno nije u redu s matematikom.
Nepromenqivi ukupan broj
Brojevi koji se odnose na lica „nestalaŒ iz Srebrenice va`ni suupravo zato {to se nisu ni pove}ali ni smawili jo{ od druge polovine1995. Obrasci prema kojima se sprovode vojne akcije i teroristi~ki inci-denti obi~no su veoma razli~iti, kao {to to jasno pokazuje slu~aj napada11. septembra na ameri~ke mete: Kancelarija mrtvozornika Wujork Sitijanavela je u izve{taju od januara 2004. da je izdala ukupno 2.749 potvrda osmrti povezanih s napadima otmi~ara na Kule bliznakiwe Svetskog trgo-vinskog centra 11. septembra 2001. godine. „Verujemo da su ovo kona~nebrojkeŒ, izjavio je portparol mrtvozornika.
90
„Dve nedeqe posle napadaŒ, izvestio je Aso{ijeted pres, „broj pri-
java o nestalim osobama ‰podnetih wujor{kim vlastimaŠ usred pometwe i
poziva izbezumqenih ro|aka dostigao je 6.886. Od decembra 2002. do ok-
tobra ‰2003Š broj se zadr`ao na 2.792, kada je 40 re{enih slu~ajeva skinuto
sa spiska.Œ16
Ova kona~na brojka od 2.749 predstavqa mawe od polovine (39,9%)
najve}eg broja prijava o nestalim osobama podnetih u danima muke i po-
metwe neposredno posle napada. Stravi~ni doga|aj desio se u najbogatijem
gradu najbogatije zemqe sveta, koji je na raspolagawu imao sve resurse po-
trebne da se ta~no utvrdi broj poginulih. Za razliku od Bosne i Herce-
govine, nije se radilo o relativno osiroma{enoj i ratom razorenoj zemqi
sa interno raseqenim licima razaslatim u svim pravcima. Pa ipak, po{to
je MKCK, u drugoj nedeqi septembra 1995, potvrdio brojku od 8.000 lica
„nestalihŒ iz Srebrenice17, taj broj nije mewan.
Zbirovi bez smisla
Do sredine jula 1995, 23.000 raseqenih bosanskih Muslimana bilo je
preme{teno iz Poto~ara na teritoriju pod kontrolom bosanske vlade.18
MKCK je saop{tio da je „nekoliko hiqadaŒ naoru`anih Muslimana iz
Srebrenice bezbedno pro{lo iza muslimanskih linija na podru~je poznato
kao Prsten Sapne, odakle su upu}eni daqe da se bore „a da wihove porodice
nisu obave{tene o tomeŒ.19 Prema agenciji Amnesti interne{enel, do prve
nedeqe avgusta ukupno 35.632 osobe registrovane su kod nadle`nih slu`bi
UN kao raseqena lica iz za{ti}ene zone Srebrenica — drugim re~ima, kao
pre`iveli posle pada Srebrenice. Pored toga, „ukupno 796 qudi koji su
pobegli ‰u Saveznu Republiku JugoslavijuŠ iz enklava Srebrenica i @epa
registrovali su visoki komesar za izbeglice Ujediwenih nacija (UNHCR) i
Me|unarodni komitet CK, i oni su ili preseqeni u neku tre}u zemqu ili su
se vratili u Bosnu i Hercegovinu (mogu}e je da ih je i vi{e u{lo u SRJ, ali
nisu o tome obavestili UNHCR)Œ.20 Oko 700 vojnika i civila iz Srebrenice
tako|e se uputilo u @epu, koju su bezbedno napustili kada je tokom po-
sledwe nedeqe jula 1995. grad pao u ruke Srba.21 Zapravo, tih qudi je moglo
biti jo{ vi{e. Tokom su|ewa Slobodanu Milo{evi}u u Me|unarodnom kri-
vi~nom sudu za Jugoslaviju pojavile su se tvrdwe da je izme|u 840 i 950
bosanskih Muslimana iz Srebrenice i @epe spas na{lo tako {to su izme|u
11. i 13. jula 1995. preplivali reku Drinu. Ove izbeglice — ~itavu brigadu
Bosanske muslimanske armije (BMA) — jugoslovenske vlasti su privele, uze-
ti su im podaci i zatim obezbe|en sme{taj i nega (ukqu~uju}i posete od
strane Crvenog krsta, koji im je dostavqao i po{tu i cigarete).22 [tavi{e,
nekoliko stotina muslimanskih vojnika zadr`ano je u zatvorima bosanskih
Srba tokom nekoliko nedeqa ili meseci pre nego {to su izru~eni. Stoga je
jasno da je ukupno bilo dokumentovano najmawe (a verovatno i vi{e) 38.000
do 39.000 pre`ivelih posle pada Srebrenice — ova brojka odgovara ili ~ak
91
prevazilazi procene ukupnog broja stanovnika pre pada koje su iznele glavne
humanitarne agencije.Jo{ je te`e razumeti matematiku kad se uzmu u obzir nastrali u bor-
bama izme|u Armije bosanskih Srba (ABS) i naoru`ane kolone bosanskih
muslimana koja se iz Srebrenice uputila na teritoriju pod muslimanskom
kontrolom. Svi izve{taji o tome {ta se doga|alo govore o zna~ajnom broju
poginulih u tim okr{ajima na obe strane.23 Prema jednom izve{taju, koji
je u septembru 2002. izdala Republika Srpska, proceweno je da je 2.000
vojnika BMA poginulo u borbi, uz oko 500 poginulih iz ABS.24 Mada su
neki od poginulih bili iz Tuzlanske brigade BMA koja je do{la da im
pru`i podr{ku, ogromna ve}ina bila je u velikoj naoru`anoj koloni BMA
koja je napustila Srebrenicu.I tu nije kraj. I Dutchbat i oficiri tajne britanske obave{tajne
slu`be Vazduhoplovstva, koji su bili u Srebrenici kad je pala, svedo~ili
su o ogor~enim borbama izme|u samih Muslimana malo pre nego {to je
vojska bosanskih Srba u{la u grad. Na osnovu opisa mo`e se zakqu~iti da
je poginulo oko 100 boraca i da su wihova tela ostavqena tamo gde su pali.
Postoje izve{taji i o znatnom broju Muslimana koji su poginuli prela-
ze}i minsko poqe koje je postavila wihova strana.25 Uzev{i u obzir sve
ove faktore, da bi iz za{ti}ene zone Srebrenica tokom seobe stanovni-
{tva koja je usledila posle 11. jula 1995. bilo masakrirano ili poginulo
8.000 „mu{karaca i de~akaŒ, populacija ove za{ti}ene zone pre nego {to je
pala morala bi biti znatno ve}a od 46.000 — {to je neuporedivo vi{e od
bilo koje ikada date verodostojne procene.U stvari, u izve{tajima koji podrazumevaju da su se masakri dogodili
brojke se tek neznatno razlikuju. Oni se sla`u u tome da je ve}ina sta-
novni{tva Srebrenice oti{la u Poto~are (prema procenama izme|u 24.000
i 27.000), dok se mawina prikqu~ila koloni koja se uputila u Tuzlu (pro-
cewuje se izme|u 10.000 i 15.000).26 Konsenzus oko ukupnog broja `iteqa
za{ti}ene zone Srebrenica bio je pribli`no 37.000, od ~ega je oko 25.000
qudi oti{lo u Poto~are, a 12.000 ostalo u koloni.Ovo se sla`e sa primedbama koje je predsednik bosanskih Muslimana
Alija Izetbegovi} izneo 13. avgusta 1995, kada ga je u Sarajevu intervju-
isao Belmin Karamehmedovi}. Izetbegovi} je rekao da je u Srebrenici bi-
lo prisutno „35.000 do 36.000Œ qudi „u vremeŒ kad je ona pala u ruke
ABS.27 Va`no je i to {to je Patri{a Vold, jedna od sudija Me|unarodnog
krivi~nog suda u slu~aju protiv generala Armije bosanskih Srba Radi-
slava Krsti}a, pi{u}i svoj izve{taj o slu~aju, procenila da je ukupan broj
stanovnika Srebrenice pre pada iznosio 37.000. Prema Voldovoj: „Pre na-
pada, Srebrenica je bila selo sa oko 37.000 `iteqa.Œ28 Voldova, izgleda,
nije bila svesna da je matemati~ki nemogu}e da su se zlo~ini zbog kojih je
glasala da se general Krsti} osudi dogodili ako se uva`i brojka od 37.000.
92
Umawivawe broja poginulih u borbi
U konformisti~kim izve{tajima o doga|ajima u Srebrenici od po-
~etka je bilo zgodno pretvarati se da su svi nestali pogubqeni, ~emu su
doprinele i oskudne informacije o poginulima u borbi tokom povla~ewa
iz Srebrenice. Me|utim, u nekom trenutku su i srpske i muslimanske vla-
sti priznale da je u tim borbama `ivot izgubilo izme|u 2.000 i 3.000
muslimanskih vojnika; u svom svedo~ewu na su|ewu Radislavu Krsti}u {ef
Vrhovne komande bosanskih Muslimana, general Enver Haxihasanovi} iz-
javio je da mo`e „sa sigurno{}u tvrditi da je poginulo 2.628 pripadnika,
kako vojnika, tako i oficira, pripadnika 28. divizijeŒ tokom ovog po-
vla~ewa.29 Po{to je prou~io ukupno 3.568 obdukcionih izve{taja koje je
Kancelarija tu`ioca podnela Me|unarodnom krivi~nom sudu za Jugosla-
viju izme|u 1995. i 2002, srpski sudski ve{tak Qubi{a Simi} zakqu~io je
da je stvaran broj skupova ostataka predstavqenih u ovim izve{tajima ukup-
no mawi od 2.000, a verovatno izme|u 1.919 i 1.923 — ne 3.568. Oko 44,4
odsto obdukcionih izve{taja (ukupno 1.583) bilo je na~iweno na osnovu
„samo nekoliko delova tela… ~esto jedne jedine kostiŒ, bele`i Simi}; u
92,4 odsto slu~ajeva „uzrok smrti nije odre|enŒ. Sveukupno, 442 tela do-
vedena su u vezu s povezima za o~i i/ili vezovima, {to ukazuje na smaknu}a
streqawem. Od ostalih pribli`no 1.480 tela podvrgnutih autopsiji, za
1.066 nije mogu}e zakqu~iti koji je bio uzrok smrti (odnosno pogubqewe
ili smrt u borbi), dok bi za 477 „bilo razumno zakqu~iti da nisu bili
pogubqeni zbog prisustva {rapnela i drugih metalnih fragmenata koji se
ne dovode u vezu s metkomŒ, {to ukazuje na smrt u borbi, a ne smaknu}e.30
U svojoj kwizi iz 2009. Srebrenica — istorija jednog salonskog ra-
sizma, {vajcarski analiti~ar Aleksandar Dorin tako|e isti~e ~iwenicu
da se broj `rtava ~ija su tela istra`iteqi Me|unarodnog suda otkrili u
grobnicama u okolini Srebrenice — 2.570 prema svedo~ewu istra`iteqa
Me|unarodnog suda Dina Pola Meninga na su|ewu Milo{evi}u novembra
2003.31 — okvirno poklapa sa brojem bosanskih Muslimana poginulih u
borbama (odnosno 2.628, prema {efu Vrhovne komande bosanskih Musli-
mana generalu Enveru Haxihasanovi}u32). Stefan Karganovi} iz organi-
zacije Istorijski projekat Srebrenica, ~ije se sedi{te nalazi u Holandi-
ji, pokazao je da su obe strane bile gusto minirale za{ti}enu zonu Sre-
brenica i wenu okolinu.33 O tim minskim poqima se nije mnogo znalo,
tako da su, kad je kolona od mo`da 12.000 mu{karaca krenula iz Srebrenice
da se probije kroz {umu ka teritoriji koju su kontrolisali Muslimani,
vojnici i ostali qudi ~esto nabasavali na minska poqa ~ijeg postojawa
nisu bili svesni. Simi} je otkrio da je znatan broj tela prina|enih na
podru~ju Srebrenice imao {rapnele i metalne opiqke u stopalima i no-
gama. Zapadni mejnstrim mediji, razume se, nisu izve{tavali o ovakvim
studijama i wihovim rezultatima.
93
Nepouzdani svedoci
Dokazi svedoka o pogubqewima tako|e su bili nepotpuni. Ako se izu-
zme jedno smaknu}e u Poto~arima ~iji je svedok bio vojnik UN (iako se nije
dogodilo ba{ pred wegovim o~ima) i jo{ jedan incident u kom su deseto-
rica mu{karaca odvedeni iza zgrade gde je potom otkriveno devet tela,
ve}ina dokaza o grupnim streqawima poti~e od {a~ice qudi koji tvrde da
su o~evici koji su izbegli masovna smaknu}a, kao i iz veoma problema-
ti~nog svedo~ewa jednog od navodnih izvr{iteqa zlo~ina, Dra`ena Erde-
movi}a (o ~ijim }e iskazima i podacima biti vi{e re~i u Poglavqu 5).
Ovaj neubedqivi osnov omogu}io je da gruba cifra od 3.000 plus 5.000 bude
prihva}ena kao dokaz za procene o masakru.Prve tvrdwe o mogu}em masakru vi{e hiqada qudi u Srebrenici stig-
le su od ~lanove bosanske muslimanske vlade pre nego {to je enklava uop-
{te pala. Predsednik Alija Izetbegovi} i ministar spoqnih poslova, Mu-
hamed [a}irbej, telefonom su saop{tavali zlokobna upozorewa svetskim
dr`avnicima. U pismu od 9. jula 1995. upu}enom {efovima dr`ava SAD,
Velike Britanije, Francuske i Nema~ke, Izetbegovi} je od wih tra`io da
upotrebe svoj „uticaj kako bi me|unarodna zajednica ispunila svoje oba-
veze prema za{ti}enoj zoni UN i spre~ila teroristi~ki akt i genocid nad
civilnim stanovni{tvom SrebreniceŒ.34 Daqi navodi usledili su od iz-
beglica koje su po~ele da pristi`u u Tuzlu nekoliko dana posle pada Sre-
brenice. Takve tvrdwe su u tom trenutku ve} postale op{te mesto u bal-
kanskim sukobima.Dokazi o muslimanskom re`irawu posledica pada Srebrenice mogu
se videti u wihovom odbijawu da prime izbeglice u Tuzlu tokom prvih 48
sati otkad su po~eli da sti`u. UNPROFOR je 26. juna upozorio da }e Sre-
brenica pasti i rekao da su preduzete sve mere neophodne za sme{taj iz-
beglica. Reporter Bi-Bi-Sija upitao je slu`benicu Crvenog krsta u @e-
nevi, koja je 14. jula trebalo da krene u Tuzlu, da li }e poneti pomo} za
izbeglice u Tuzli. Ona je odgovorila da nema razloga: vlasti u Tuzli imale
su sve {to im je bilo potrebno. Narednog dana, pod jasnim naslovom „Mu-
slimani manipuli{u izbegli~kom agonijomŒ, u „Dejli telegrafuŒ je pi-
salo: „Sude}i po dokumentima kojima 'Dejli telegraf' raspola`e, bosanska
vlada namerno ote`ava patwe muslimanskih izbeglica koje napu{taju Sre-
brenicu kako bi pove}ala pritisak na me|unarodnu zajednicu. Me|u ovim
dokumentima su i nalozi Ujediwenim nacijama koje je uputila vlada Alije
Izetbegovi}a u Sarajevu da se hiqade izbeglica premeste na jednu loka-
ciju, umesto da se rasporede po brojnim dostupnim centrima. Televizijski
i novinski izve{taji o haosu koji je sna{ao humanitarne radnike kada su
im stigle izbeglice u bazu UN u Tuzli trebalo je da izazovu odlu~an me|u-
narodni odgovor.Œ35
Dodavawe uqa na vatru u vezi sa ovom pri~om nastavilo se kada je 20.
jula holandski ministar za saradwu, Jan Pronk, koga je wegova vlada po-
slala da izvidi {ta se dogodilo u Srebrenici, izjavio za holandsku novin-
94
sku agenciju ANP da su: „Srbi ubili hiqade qudiŒ. U tekstu holandske
agencije daqe pi{e: „Pronk ka`e da se tvrdwe o sveop{tem zlostavqawu
Muslimana od strane bosanskih Srba ne mogu odbaciti na osnovu toga {to
ih nisu potvrdile UN. 'Potvrdili su ih u~esnici', izjavio je on.ŒRekao je potom da, na osnovu prethodnog iskustva, pona{awe bosan-
skih Srba ne uliva poverewe. Srbi su za posledwih nekoliko godina ne-
brojeno puta kr{ili qudska prava i ~inili ratne zlo~ine. Muslimani
imaju pravo {to se, zbog takvih iskustava, boje Srba, kazao je Pronk. Hi-
qade qudi je ubijeno, dodao je ministar, u vrlo emotivnoj reakciji posle
trodnevnog obilaska izbegli~kih kampova oko Tuzle i posete muslimanskoj
bosanskoj vladi u Sarajevu.36
Kao i mnogi drugi politi~ari i novinari, Pronk je bio spreman da na
brzinu donese sud na osnovu nepotvr|enih pri~a i nedokazanih prethodnih
optu`bi. Izgleda da je razlog tome bilo {to su ga tronuli ovi slikoviti
opisi koji su odgovarali wegovim predrasudama.„Boston globŒ je 27. jula 1995. pisao da zlo~ini „zasad nisu potvr-
|eniŒ:
„Klintonova administracija nije dobila nezavisnu potvrdu za na-vodne zlo~ine bosanskih Srba, ali ne sumwa da su se oni dogo-dili, saop{tio je ju~e Stejt department, kao i drugi slu`beniciadministracije.
'Poenta je u tome da su ovi qudi optu`eni kao ratni zlo~inci',izjavio je jedan portparol Stejt departmenta, misle}i na vo|e bo-sanskih Srba.
Taj zvani~nik je ukazao na svedo~ewa o~evidaca o proizvoqnimpogubqewima, koja su dali holandski vojnici pri UN, i vero-dostojne izve{taje o zlo~inima od Visokog komesara za izbegliceUN i Me|unarodnog komiteta Crvenog krsta.
'Ovi qudi su stru~ni, wima verujemo', kazao je zvani~nik. Ipak,dodao je, postoje na~ini da se potvrdi ono {to svedoci govore.Ako su masakri bili dovoqno veliki 'i ako je tajming dobar, pti-ce mogu to da slikaju', rekao je, imaju}i na umu {pijunske sa-telite. Do sada, ka`e zvani~nik, sateliti ni{ta nisu zabele`ili.
Drugi izvori, upoznati sa obave{tajnim izve{tajima koji svako-dnevno sti`u do dr`avnog sekretara, rekli su da Vorenu M. Kris-toferu nisu predo~eni nikakvi obave{tajni snimci koji bi mo-gli potvrditi postojawe masakra.Œ37
Ovaj izve{taj je izuzetan po tome {to olako prelazi preko ~iwenice
da u tom trenutku nije bilo ~vrstih dokaza koji bi podr`ali optu`nice za
ratne zlo~ine podignute protiv lidera bosanskih Srba. Ako nije bilo do-
kaza, po kom osnovu su optu`nice podignute? Iako u narednim nedeqama
nisu ponu|eni nikakvi novi dokazi, iskazi „o~evidacaŒ dr`ali su pri~u —
95
uprkos tome {to je me|unarodnim novinarima bio dozvoqen pristup tom
podru~ju i {to oni ni{ta nisu prona{li, kao {to je opisano u tekstu koji
sledi. Analiza zvani~nih izve{taja i medijskih navoda pokazuje da je is-
tih, otprilike {est pojedinaca, koji su svi navodno pre`iveli masakre
tako {to su se pravili mrtvi, dalo iskaze na osnovu kojih su novinari
ispreli pri~e o masovnim ubistvima i preneli ih celom svetu. Niko se
nije potrudio da utvrdi koliko se ovim tobo`wim o~evicima mo`e ve-
rovati, ~ak ni kad se ispostavilo da je jedan od najglasnijih, Mevludin
Ori}38, zapravo ro|ak Nasera Ori}a, komandanta bosanske Armije u Sre-
brenici.Kada su nekoliko godina kasnije na Univerzitetu Kolumbija studenti
`urnalistike upitali Dejvida Roudija kako je znao kojim svedocima mo`e
da veruje, on im je objasnio da je wegov lakmus-test bilo to da li se pred-
stavqaju kao junaci ili kao prepla{ene `rtve; u drugom slu~aju, smatrao je
da zavre|uju poverewe.39 Da li se ovo mo`e uzeti kao validna osnova za
rezonovawe, stvar je li~nog mi{qewa; Roudi je zbog toga neizbe`no postao
potencijalna `rtva obmane.U Dekonstrukciji traume,40 holandski antropolog Rene Gremo i is-
tori~ar i novinar Ejb de Vris skre}u pa`wu na nedoslednosti u iskazima
„pre`ivelihŒ:
Ori}eva li~na istorija sama po sebi daje razloge za sumwu, alinedoslednosti u iskazima Smaila Hoxi}a i Hurema Suqi}a ta-ko|e su o~igledne.
Smail Hoxi}: teren za ko{arku se pretvara u teren za fudbal, pa u{kolu.
Prva Hoxi}eva pri~a: Hoxi} je prvo izjavio da je bio svedok za-seda koje su Srbi postavqali na putu za Zvornik. Zarobili su ga ionda prebacili na „jedan ko{arka{ki teren kod BratuncaŒ, da biga potom odveli na mesto smaknu}a, „jedno veliko poqe nedalekood {umeŒ, kako je objasnio Aleksandri Stiglmajer u nema~komnedeqniku „VoheŒ od 28. jula.
Druga Hoxi}eva pri~a: Ubrzo posle toga, Hoxi} je ispri~ao RojuGutmanu (list „TagescajtungŒ , 11. avgust) da su ga dr`ali na „fud-balskom stadionu u Novoj KasabiŒ, odakle je zajedno sa ostalimapreba~en na mesto gde }e ih pogubiti, „verovatno u selu zvanomGrbavceŒ.
Tre}a Hoxi}eva pri~a: Prema tre}oj verziji, ispri~anoj 4. ok-tobra Aidi ^erkez iz Aso{ijeted presa, Hoxi} je iskusio isto{to i Ori}, Suqi} i Avdi}. Sada su ga odveli „u jednu {kolu uKri`evcimaŒ, a smaknu}a su izvr{ena nedaleko od Karakaja.
Hurem Suqi}: Ubistvo u {koli se pretvara u batine u robnojku}i.
96
Prema Suqi}evoj pri~i, ubistva su tako|e po~iwena u ovoj {ko-
li. On je 16. februara 1996. govorio u programu Bi-Bi-Sija „Wuz-
najtŒ (Newsnight). Na video-snimcima iz neodre|ene „{kole blizu
KarakajaŒ zaista su se videle rupe od metaka, jedna u tavanici i
jedna u toaletu. Me|utim, u obimnoj reporta`i o Suqi}u u „Va-
{ington postuŒ od 6. novembra 1995. nema ni re~i o pogubqewima
u {koli; pomiwe se batiwawe u robnoj ku}i u blizini Bratunca,
na lokaciji gde je Suqi}, navodno, dr`an kao zarobqenik.
Srpkiwa: [kola se pretvara u sportski kompleks.
Prva `enina pri~a: U Bratuncu se nalazi jo{ jedna {kola gde su
navodno izvr{eni masakri, prema tekstu Roberta Bloka u „In-
dependentuŒ objavqenom jula 1995. Citiraju se re~i jedne `ene.
Ona tobo`e `ivi u Srbiji a nedugo pre toga je do{la da obi|e
zeta, vojnika u Armiji bosanskih Srba: „On i wegovi prijateqi
prili~no otvoreno govore o onome {to se tamo doga|aŒ, izjavila
je. „Ubijaju muslimanske vojnike. Rekli su da su ba{ ju~e (prim:
ponedeqak, 17. jul) ubili hiqadu i {esto, a procewuju da su ukup-
no ubili oko ~etiri hiqade. Ka`u da stra{no `ure, pa ih zato
ve}inom ubijaju.Œ
Druga `enina pri~a: Nekoliko dana kasnije, Blokova koleginica
Luiz Brenson iz „Sandej tajmsaŒ dala je vi{e prostora Srpkiwi.
Wen mu`, tako|e borac u Armiji bosanskih Srba, pomiwao je ma-
sovna ubistva i preko tri hiqade mrtvih. Sada ne u {koli u Bra-
tuncu, ve} u jednom sportskom kompleksu.
Do tog trenutka grupe za za{titu qudskih prava, poput „Hjuman
rajts vo~aŒ (Human Rights Watch), nisu uspele da u|u u trag onima
koji su pre`iveli ovaj zlo~in. „Mora se sprovesti detaqnija is-
traga kako bi se utvrdile razmere kr{ewa qudskih prava koje se
dogodilo na podru~ju BratuncaŒ, ka`e se u wihovom izve{taju o
tome.
Gremo i De Vris su potom komentarisali i citirali delove intervjuakoji je dao jedan holandski vojnik, kapetan [outen:
„Iskazu kapetana [outena se pridaje upadqivo malo pa`we, iako
je ovaj Holan|anin bio jedini vojni oficir UN u Bratuncu, gde je
proveo nekoliko dana, u vreme kad se tamo navodno desilo krvo-
proli}e. [outenov citat iz lista 'Parol' od 27. jula 1995:
'Svi samo ponavqaju isto, ali niko ne pru`a opipqive dokaze.
Prime}ujem da u Holandiji qudi po svaku cenu `ele da doka`u da
je po~iwen genocid… Ako je stvarno bilo smaknu}a, onda to Srbi
mnogo dobro kriju. Zato ja ne verujem ni u {ta od toga. Dan po{to
je pala Srebrenica, 13. jula, stigao sam u Bratunac i tamo ostao
97
osam dana. Mogao sam da idem gde god sam hteo. Pru`ali su mipomo} kad god sam tra`io; niko me nije zaustavio.'Œ
Tako se zvani~na verzija o tome {ta se dogodilo u Srebrenici i wenojokolini u julu 1995. pre svega zasniva na svedo~ewima malog broja po-jedinaca koji su redovno sami sebi protivre~ili. Ostali svedoci koji sugovorili za medije tako|e su dali iskaze koji deluju sasvim neverovatno —na primer, jedan izve{taj za Bi-Bi-Sijev „WuznajtŒ 1999. obuhvatio je pri-~u ovog „svedokaŒ:
„'Ta majka je pala sa strane kamiona i slomila vrat ‰pokazuje pri-nose}i obe ruke svom vratuŠ. Ali kako je skliznula dole, uhvatilame za noge, tra`e}i da joj pomognem. Nisam joj mogla pomo}i. Dr-`ala sam svoje dete. Ona je imala bebu i ja sam samo uspela dapodignem bebu nogom, da spasim bebu. Sin mi je govorio: 'Mama,umre}u, ne pu{taj me, dr`i me obema rukama'. Rekla sam: 'Sine,daj da spasim i ovu maju{nu bebu. Majka joj je umrla.' Kad smonajzad stigli do Tuzle, predala sam bebu Crvenom krstu i reklaim da joj je majka umrla. Okupala sam tu bebu koka-kolom.'41
Uprkos tome {to je proveo pet dana u izbegli~kom kampu na tuzlan-skom aerodromu, gde se skupilo preko 20.000 pre`ivelih iz Srebrenice,glavni istra`iteq slu~ajeva kr{ewa qudskih prava UN nije mogao da pro-na|e o~evice zlo~ina:
Posle pet dana intervjuisawa, glavni istra`iteq UN za navodnakr{ewa qudskih prava tokom pada Srebrenice nije prona{ao ni-jednog svedoka zlo~ina… ‰Visoki komesar za qudska prava UNŠGospodin Hubert Viland izjavio je ju~e: „Nismo prona{li nikogako je svojim o~ima video da se doga|a zlo~inŒ. …Gospodin Vilandje sa timom istra`iteqa otputovao u Tuzlu, bosanski grad koji jeprihvatio gotovo sve izbeglice iz Srebrenice, kako bi prikupiodokaze o kr{ewu qudskih prava… Rekao je da je wegov tim raz-govarao sa desetinama Muslimana u glavnom izbegli~kom kampu naaerodromu u Tuzli i ostalim prihvatnim centrima, ali nisu ot-kriveni nikakvi svedoci.42
Holandski autori najobimnijeg izve{taja o Srebrenici tako|e nisumogli da prona|u o~evice. Dr Dik [onord iz holandskog Instituta zaratnu dokumentaciju potvrdio je po~etkom 2005: „Tokom na{e istrage uBosni pokazalo se nemogu}im prona}i qude koji su bili svedoci masovnogubistva ili koji bi znali ne{to u sudbini nestalih osoba.Œ43
Razume se, tu je i svedo~ewe Dra`ena Erdemovi}a, koji je bio ne samotobo`wi svedok ve} i u~esnik u epizodi masovnog ubijawa u julu 1995.Wegovi iskazi i uloga detaqno su obra|eni u Poglavqu 5. Rano su se javilei druge naznake da su tvrdwe o masakru nepouzdane. Biv{i ameri~ki zva-ni~nik Stejt departmenta, koji je ostao u bliskoj vezi sa starim kolegamana veoma visokim polo`ajima, napisao je 1997. da mu je re~eno da Odsek za
98
ju`nu i centralnu Evropu u Birou za obave{tajni rad i istra`ivawa (Bu-reau of Intelligence and Research) Stejt departmenta „nije video ni{ta, po-navqam ni{ta, {to bi potvrdilo navode u {tampiŒ. Dodao je da ~ovek kojimu je to saop{tio ima pristup podacima na najvi{em nivou i „morao biznati za toŒ da su takve informacije postojale.44
Posledwih nekoliko decenija u vi{e navrata su negativno obele`iliprimeri navo|ewa sna`nih i specifi~nih optu`bi — najgori je onaj opostojawu „oru`ja za masovno uni{teweŒ u Iraku pre rata 2003 — koje suse kasnije ispostavqale kao la`ne. ^lanice NATO-a saop{tile su 1999. dasu Srbi pogubili na hiqade — jedan ameri~ki zvani~nik ~ak je tvrdioukupno 500.000 — kosovskih Albanaca. Kada je tokom istrage posle rata naKosovu prona|eno mawe od 4.000 tela poginulih na obe strane i od svihuzroka,45 javile su se pri~e o zata{kavawu ogromnih razmera, koje je ukqu-~ivalo masovno transportovawe tela u grobnice u Srbiji. Ovim pri~ama jeu medijima pridavana velika pa`wa, iako su bile malo verovatne i nikadanisu potvr|ene. Zaista, jedna od najistaknutijih optu`bi, u vezi s tako-zvanom aferom hladwa~a, potpuno je diskreditovana tokom su|ewa predMe|unarodnim sudom u Hagu, kada je {ef lokalne policije izjavio da nemanikakvih dokaza koji tela iz kamiona povezuju s Kosovom.46 Paralele iz-me|u ovih pri~a i nekih tvrdwi o Srebrenici su o~igledne.
Uloga Medlin Olbrajt: Te{ke optu`be,povezanost sa operacijom „OlujaŒ, nedostatak potvrda
Zgra`awe me|unarodne javnosti nad Srebrenicom prvo su izazvaleoptu`be ameri~ke ambasadorke pri UN, Medlin Olbrajt, iznesene 10. av-gusta 1995.47 Olbrajtova je na zatvorenoj sednici Saveta bezbednosti UNpredstavila fotografije ameri~ke slu`be za prismotru, tvrde}i da oneprikazuju masovna smaknu}a i grobnice. Posle potpisivawa Dejtonskog mi-rovnog sporazuma novembra 1995, pretpostavqalo se da }e ove grobnice, kaoi ostatak okoline, biti detaqno istra`eni ~im se zavr{i zima. Olbrajtovaje dodala da }e SAD budno paziti kako im ne bi promakao neki poku{ajzata{kavawa: „Nastavi}emo s posmatrawem da vidimo da li }e bosanskiSrbi poku{ati da uklone dokaze o onome {to su u~iniliŒ, obe}ala je Ol-brajtova.48
Olbrajtova je u UN nastupila tokom sastanka na kome je trebalo da serazgovara o invaziji hrvatske vojske na srpsku Krajinu prethodne nedeqe(uz velikodu{nu ameri~ku podr{ku49). Oko 200.000 ili vi{e Srba iste-rano je iz svoje domovine, u kojoj su proveli ~etiri veka. Mnogi veruju dasu optu`be za masakr u Srebrenici poslu`ile da se skrene pa`wa sa naj-ve}eg ~ina etni~kog ~i{}ewa u balkanskim ratovima 1990-ih godina. Ol-brajtova posle toga vi{e nije pokazivala zanimawe za doga|aje u Srebre-nici.50
^iwenice s tim u vezi prosto zapawuju. Olbrajtova, kao ameri~kiambasador pri UN, rekla je svetu da se u grobnicama oko Nove Kasabe,
99
prikazane na satelitskim snimcima kojima je pretila u UN, mo`da nalazioko 2.700 tela. Na osnovu Nove Kasabe je i Dejvid Roudi iz Christian ScienceMonitora dobio Pulicerovu nagradu 1996. za to {to je tobo`e potvrdio dasu navodi Olbrajtove istiniti:
„Ameri~ki zvani~nici su 10. avgusta prvi put javno optu`ilibosanske Srbe za navodne zlo~ine na ovom podru~ju. Na zatvorenojsednici Saveta bezbednosti UN, ameri~ki ambasador pri UN, Med-lin Olbrajt, kazala je da je ~ak 2.700 bosanskih Muslimana moglobiti u `urbi pogubqeno i zakopano u plitke grobove. Prilikomdramati~nog predstavqawa dokaza, gospo|a Olbrajt je pokazala fo-tografije, snimqene iz {pijunskih aviona i putem satelita, jed-nog podru~ja u malom zemqoradni~kom selu Nova Kasaba, dvade-setak kilometara zapadno od Srebrenice. Na fotografijama 'pre'navodnih doga|aja videli su se zarobqenici zbijeni na fudbal-skom terenu i netaknuta zemqa na praznom poqu mawe od kilo-metar daqe. Na fotografijama snimqenim nekoliko dana kasnijenisu se videli zarobqenici, dok je izrovana zemqa na okolnimpoqima podse}ala na masovne grobnice.Œ51
Roudi je u Novoj Kasabi otkrio „qudsku nogu u fazi raspadawa koja jevirila iz nedavno raskopane zemqeŒ — {to je bio dovoqan dokaz da suoptu`be Olbrajtove, „zasnovane na fotografijama {pijunskih satelitaŒ,istinite. Na kraju su u Novoj Kasabi otkrivena svega 33 tela, na ~etirirazli~ite lokacije, ali o tome ko su bile `rtve i pod kakvim su okol-nostima umrle (odnosno, da li je bilo dokaza o smaknu}ima) nije bilodetaqnih informacija. Po{to je Nova Kasaba osamqeno seoce u planinama,19 kilometara daleko od Srebrenice, kojem se mo`e pri}i samo uzanim,neasfaltiranim putem, te{ko je zamisliti da bi je iko izabrao kao lo-kaciju za grobnicu za `rtve masovnog streqawa — naro~ito uzev{i u obzirhroni~nu nesta{icu goriva. Bilo bi potrebno mnogo kamiona i vi{e od-lazaka da bi se tamo prebacilo 2.700 zatvorenika. Takav manevar bi bioveoma upadqiv i avioni i sateliti bi ga lako snimili, po{to bi, uprkosletwoj su{i, neophodan saobra}aj sigurno izazvao znatna i lako uo~qivao{te}ewa na putu. Tako|e bi bilo i svedoka. Nikada se nijedan nije po-javio.
Me|unarodni mediji ne izve{tavaju o negativnim nalazima
U martu 1996. britanski ~asopis Living Marxism je pisao: „Mnoge ‰me-|unarodne televizijskeŠ ekipe nisu se potrudile ni da pretra`e lokacijuprikazanu na satelitskoj fotografiji CIA, jer su se u medijskim krugo-vima u na~elu svi slo`ili da se ne radi o masovnoj grobniciŒ.52
Verovatno je ovo bio odraz ~iwenice da je tridesetak stranih no-vinara posetilo podru~je Srebrenice neposredno po{to je ona pala. Samoje jedan (prethodno pomenuti Dejvid Roudi) objavio da su navodi o masov-
100
nim ubistvima potvr|eni; jo{ jedan, @ak Merlino iz francuske TV sta-nice Antena 2, saop{tio je da nije prona{ao ni{ta. Novinska agencijaTanjug prenela je u decembru 1995. da je Miroslav Derowi}, civilni ko-mesar za op{tinu Srebrenica–Skelani, izjavio da je 25. avgusta 1995. pri-mio grupu od 10 dopisnika iz SAD, Velike Britanije i Austrije, na ~elu saMajkom Volasom, voditeqem i pomo}nikom urednika u Si-Bi-Esu — u emi-siji 60 minuta. Poneli su sa sobom mno{tvo fotografija navodnih ma-sovnih grobnica muslimanskih `rtava snimqenih iz aviona za prismotru„avaksŒ. Prema Derowi}u:
„Insistirali su na tome da ih odvedemo do grobnica prikazanihna fotografijama, kako bi se li~no uverili u istinitost musli-manskih navoda. Bez oklevawa, drugim re~ima smesta, mada nisamni video fotografije, pristao sam da ih li~no odvedem na svakomesto koje ih zanima. Pokazali su mi fotografije snimqene napodru~ju Hrn~i}a, Ko‰wevi}Š Poqa i ‰NoveŠ Kasabe i zatra`ilida ih tamo odvedem. Seo sam u kola sa Volasom i smesta poveo celugrupu na te lokacije. Proveo sam s wima 44 sata voze}i se po tompodru~ju i dopu{taju}i im da se sami uvere… posle istrage, MajkVolas mi je li~no zahvalio i izrazio uverewe da su navodi bilipotpuno neosnovani i da je ~itava me|unarodna javnost bila `rtvamanipulacije.Œ53
Vaqa primetiti da to {to oni, po svoj prilici, nisu na{li ni{ta{to bi potvrdilo navode o masovnim ubistvima nikada nije stiglo do ame-ri~ke i britanske javnosti, ve} su se oni i ostali pojedinci, navodnozainteresovani za navode o masakru, postarali da to nestane.
Novinari koji su posetili skladi{te u Kravici, gde je prema tvrd-wama ameri~kog izaslanika za qudska prava, Xona [atuka, bilo pogubqenodve hiqade bosanskih Muslimana, nisu uspeli da na|u dokaze koji bi po-dr`ali takve navode. Holandski televizijski novinar Rolf Hartzuiker,koji je tamo oti{ao u februaru 1996, nedequ dana posle [atuka, zakqu~ioje: „To je potpuna izmi{qotina. Pri~a o skladi{tu je ~ista budala{tina.Na skladi{te je pucano sa puta, te{kim mitraqezom. Zid oko ulaza je punrupa od metaka, kao i deo unutra{weg hodnika iza ulaza. Ostatak prosto-rije je mawe-vi{e neo{te}en. Unutra nije eksplodirala nijedna granataili raketa, kao {to su tvrdili [atuk i ostali.Œ54
Jo{ jednom se pokazalo da za ovakve negativne nalaze nema mesta unapisima i razgovorima o masakrima.
Slaba `eqa za istragom uprkos ponovnim dokazimao la`nim optu`bama
Preispitivawe na~ina medijskog izve{tavawa o masakru u Srebre-nici tokom godina ukazuje na to da su tvrdwe o masakru, po{to su iznete,politi~ari i novinari nastavili da tretiraju kao ustanovqene ~iwenice.
101
Nema naznaka ni o kakvom „racionalnom skepticizmuŒ. Ovo iznena|uje iz
dva razloga. Prvo, prirodna pravda zahteva da se optu`be za grozne zlo~ine
izri~u samo na osnovu vrlo jakih dokaza. Drugo, gde postoji istorija la`nih
optu`bi, nove navode trebalo bi prihvatati sa najve}im oprezom. U ra-
tovima na Balkanu tvrdwe o masakrima su se do 1995. javqale vi{e puta.
Jedna od najte`ih optu`bi — koju je u televizijskom nastupu u`ivo izneo
premijer bosanskih Muslimana, Haris Silajxi} — bila je da su Srbi ma-
sakrirali 70.000 Muslimana posle zauzimawa Biha}a. Ispostavilo se da je
to potpuno neta~no — niti su Srbi zauzeli Biha}, niti je bilo masakra.55
Nijedna od optu`bi koje su podrazumevale zna~ajan broj `rtava kasnije
nije dokazana. (Podatke o istoriji la`nog optu`ivawa vidi daqe u ovom
poglavqu i u Poglavqu 1.)Iskusni novinar Xon Pilxer primetio je u svom ~lanku iz decembra
2004, objavqenom u ~asopisu New Statesman, sli~nu pojavu tokom kosovske
krize 1999. godine:
Kao u vreme priprema za invaziju na Irak, medijski izve{taji suu prole}e 1999. ponudili niz la`nih opravdawa, po~ev od tvrdweameri~kog sekretara odbrane, Vilijama Koena, da smo „svedocinestanka oko 100.000 ‰albanskihŠ vojno sposobnih mu{karaca…oni su mo`da ubijeniŒ. Dejvid [efer, ameri~ki ambasador za rat-ne zlo~ine, izjavio je da je ~ak „225.000 etni~kih Albanaca sta-rosti izme|u 14 i 59 godinaŒ mo`da ubijeno. Bler je podse}ao naholokaust i „duh Drugog svetskog rataŒ. Britanska {tampa je shva-tila wegov mig. „Bekstvo od genocidaŒ, pisao je „Dejli mejlŒ. „Od-jeci holokaustaŒ, zdru`eno su dodali „SanŒ i „MirorŒ.
Juna 1999, po{to je zavr{eno bombardovawe, me|unarodne ekipeve{taka zapo~ele su detaqno istra`ivawe na Kosovu. Ameri~kiEf-Bi-Aj pristigao je da ispita ono {to je nazivano „najve}immestom zlo~ina u forenzi~koj istoriji Ef-Bi-AjaŒ. Nekoliko ne-deqa kasnije Ef-Bi-Aj je oti{ao ku}i, ne prona{av{i ni jednujedinu masovnu grobnicu. [panski tim ve{taka se tako|e vratioku}i, a wihov vo|a se qutito po`alio da su on i wegovi sarad-nici u~estvovali u „semanti~koj pirueti ma{inerije za ratnu pro-pagandu, jer nismo prona{li nijednu — niti jednu — masovnu grob-nicu.Œ
U novembru 1999. „Volstrit `urnalŒ je objavio rezultate sop-stvene istrage, odbacuju}i „opsesiju masovnim grobnicamaŒ. Ume-sto „ogromnih poqa smrti koja su neki istra`iteqi o~ekivali…obrazac pokazuje pojedina~na ubistva ‰uglavnomŠ na podru~jimagde je delovala separatisti~ka Oslobodila~ka vojska KosovaŒ. „@ur-nalŒ zakqu~uje da je NATO podgrejao sopstvene tvrdwe o srpskimpoqima smrti, „videv{i da se zamoreni novinari okre}u suprot-noj pri~i: civilima koji su poginuli pod bombama NATO-a… Rat
102
na Kosovu bio je 'surov, ogor~en, divqa~ki; ali nije bio geno-
cid'.Œ56
Sve u svemu, ponovqeno falsifikovawe dokaza u vezi s balkanskimsukobima mediji i intelektualci humanisti nisu primetili. Wihove kri-ti~ke sposobnosti su nestale kad je u pitawu ovo podru~je.
Tragawe za obja{wewem gde su nestala tela:teorija zata{kavawa
^etiri meseca po{to je Srebrenica pala u srpske ruke, Dejtonskisporazum doneo je kraj ratova u Bosni i Hercegovini. Zbog hladne bal-kanske zime, potraga za masovnim grobnicama nije bila izvodqiva pre pro-le}a, ali me|unarodnoj zajednici se nije `urilo da zapo~ne taj postupak.Tek je u julu 1996. ogranizacija sa sedi{tem u Bostonu „Lekari za qudskapravaŒ zapo~ela rad na podru~ju oko Srebrenice. Kada su krajem jeseniprekinuta istra`ivawa, ukupno je bilo prona|eno oko 200 tela na 20 za-sebnih lokacija. Ako se izuzmu hu{ka~ki komentari wihovog vo|e, Vi-lijama Haglunda, ovaj rezultat je jasno ocewen kao veliko razo~arawe.
Brzo su usledila „obja{wewaŒ za tako mali broj otkrivenih tela,uglavnom neuspela, svakako ne uverqiva. Jedno od mogu}ih obja{wewa, re-dovno zanemarivano, bilo je da su po~etne tvrdwe o poginulim bosanskimMuslimanima bile preterane. Umesto toga, jedna od prethodnih verzijaestabli{menta, koju je ponudio „Wujork tajmsŒ, bila je da su Srbi un-i{tili le{eve pomo}u nekakvog zapaqivog agensa:
„Ameri~ki zvani~nici rekli su danas da sumwaju da su vojnici
bosanskih Srba mo`da poku{ali da uni{te dokaze da su ubili
hiqade muslimanskih mu{karaca zarobqenih tokom jula u Sre-
brenici i wenoj okoloni. Sumwa se da su Srbi sipali zapaqive
hemikalije na tela i bacali odozgo le{eve, prethodno zakopane u
plitke grobove, kazali su zvani~nici. Prve sumwe su se javile
po~etkom avgusta, kada su stru~waci Centralne obave{tajne agen-
cije (CIA) analizirali slike koje su u julu snimili izvi|a~ki
sateliti i avioni U–2.Œ57
Kasnije je Xon Svejn u „Sandej tajmsuŒ izneo slede}u pretpostavku:
„Posle nekoliko meseci iskopavawa kod masovnih grobnica u su-
mornom zale|u Srebrenice, istra`iteqi su otkrili mnogo mawe
tela nego {to su o~ekivali. Od vi{e hiqada mu{karaca i de~aka
iz za{ti}ene zone UN koje su bosanski Srbi pogubili u julu 1995,
iskopano je tek nekoliko stotina — mawe od 10 odsto nestalih
muslimana.
Prazni grobovi govore u prilog zavere bosanskih Srba da zata-
{kaju masakr u Srebrenici. Wihove vo|e tvrde da je prona|en
103
mali broj tela zato {to su pri~e o zlo~inima bile preterane.
Uverqivija je teorija da su se postarali da tela 'nestanu'.Œ58
Svejnovih „mawe od 10 odstoŒ zapravo je tek 3,5 odsto, ali je zna-~ajnije to {to on prosto prihvata premisu da je 7.000 navodno nestalih
osoba pogubqeno. Ako nisu u grobnicama, mora da se radi o zata{kavawu.
To je standardna procedura.Nije sasvim izvesno kada su se javile prve ozbiqne, detaqne tvrdwe o
tome da su bosanski Srbi hteli da „zata{kajuŒ masakre kod Srebrenice. Po
svoj prilici, kada su „Lekari za qudska pravaŒ u leto 1996. po~eli da
istra`uju tobo`we masovne grobnice, oni su bili sasvim uvereni da }e
prona}i tela na lokacijama prikazanim na fotografijama ameri~kih slu`bi
za prismotru koje je Medlin Olbrajt pokazala UN u avgustu 1995. Ovo se
sla`e s ~iwenicom da je u aprilu 1996. visokorangirani portparol ame-
ri~ke vojske pukovnik Xon Batist javno potvrdio da, prema podacima ame-
ri~ke satelitske, vazduhoplovne i kopnene slu`be za prismotru, nema na-
znaka da je neko ugrozio navodne lokacije masovnih grobnica.59
Uprkos primedbama pukovnika Batista i kategori~kom poricawu Mi-
rovnih snaga UN, IFOR-a60, jedna mala grupa „Me|unarodnih istra`ite-
qaŒ koja je posetila podru~je Srebrenice u aprilu 1996. dala je na znawe u
novinskim intervjuima da je neko prekopavao grobnice. Wihovi iskazi su,
me|utim, zbrkani i ~esto protivre~ni. „Boston globŒ je 22. aprila 1996.
pisao da „zvani~nici IFOR-a saop{tavaju da nema dokaza da je iko dirao
masovne grobnice otkako su vojnici NATO-a stigli pro{log decembra.
Izvori „Boston globaŒ ka`u da ameri~ki satelitski snimci pokazuju neo-
vla{}eno prekopavawe na dve lokacije pro{log septembra i oktobra.Œ Ali,
3. aprila 1996, Dejvid Roudi je izjavio: „Prekopane su dve kqu~ne masovne
grobnice ‰oko sedam kilometara zapadno od grada KarakajŠ na teritoriji
bosanskih Srba — koja je data na ~uvawe ameri~kim vojnicimaŒ i „desetak
ili vi{e tela ubijenih muslimana je mo`da ukloweno iz grobniceŒ. A 3.
aprila 1996. „Wujork tajmsŒ je tvrdio da: „Dr`e}i se za komade zemqe,
negde nagomilane u humke visoke i do metar, busewe trave i ne`ni `uti
cetovi rastu pod neprirodnim uglovima, ukazuju}i na to da je zemqa ras-
kopavana i nagomilana po{to je obrasla novim prole}nim biqkamaŒ. ^la-
nak u „TajmsuŒ u nastavku ka`e: „Najja~i dokaz da je grobnica prekopana
poti~e iz svedo~ewa reportera koji je danas posetio tu lokaciju. Reporter
Dejvid Roudi, iz Christian Science Monitor-a, ve} je istra`io podru~je u
oktobru i rekao da je zemqa koja je pokrivala oko 70 odsto podru~ja bila
raskopana otkako ju je on posledwi put video. 'Evo kako je sve izgledalo u
oktobru', kazao je, pokazuju}i gotovo ravan kraj poqa obrastao travom. 'Ove
zemqane humke nisu tu bile. Ovi duboki tragovi guma su novi. Sva ova
iskopana zemqa nije bila tu'.Œ61
Ako je ovo bila prva ozbiqna izjava u prilog hipotezi o zata{kavawu,
onda nije ba{ ubedqiva. Niti je, izgleda, kao {to se vidi iz navedenog,
imalo uticala na izbor lokacija za prva zna~ajna forenzi~ka istra`ivawa
104
koja su kasnije, tokom leta 1996, sproveli „Lekari za qudska pravaŒ. Ekipe
za ekshumaciju „Lekara za qudska pravaŒ zaista ni u jednom trenutku tokom
svog rada nisu pokazale da veruju da je bilo ozbiqnih poku{aja da se iz-
meste grobnice.Spekulativni izve{taji Xona Svejna i ostalih, objavqeni tokom zi-
me 1996–1997, nisu doveli do novih otkri}a. Niti su prole}e i leto 1997.
do~ekani sa entuzijazmom da se obnovi potraga za telima. ^inilo se da je
Me|unarodna zajednica izgubila nadu i nije se nudila da finansira daqa
istra`ivawa — {to bi sigurno u~inili da su imali dokaza da je posredi
bilo zata{kavawe velikih razmera. Ima smisla zakqu~iti da hipoteza o
„zata{kavawuŒ — ili {irewe uverewa da se odsustvo tela mo`e objasniti
samo kao posledica sistematskog prekopavawa grobnica i toga {to su et-
ni~ki Srbi premestili posmrtne ostatke iz „primarnihŒ masovnih grob-
nica u „sekundarneŒ i ~ak „tercijarneŒ masovne grobnice, s namerom da
sakriju svoje zlo~ine — u tom trenutku nije bila preterano ozbiqno shva-
}ena.Malo ko se toga se}a, ali kada je ameri~ka vlada krajem 1996. osnovala
Me|unarodnu komisiju za nestala lica, wen pun naziv obuhvatao je frazu
„u biv{oj JugoslavijiŒ. Na ~elu nove komisije na{ao se biv{i ameri~ki
dr`avni sekretar Sajrus Vens (nasledio ga je biv{i ameri~ki senator Bob
Dol), a ona je jasno definisana kao „grupa koja }e vr{iti pritisakŒ i
„jasno staviti do znawa vlastima na terenu da moraju sara|ivati u po-
stupku identifikovawa nestalih osoba, otvarawa masovnih grobnica i
ra{~i{}avawa lokacija s posmrtnim ostacimaŒ, kako je rekao Majkl Staj-
ner, zamenik ameri~kog predstavnika za Jugoslaviju.62
Pored ove uloge, koja je podrazumevala veliki publicitet, Me|una-
rodna komisija za nestala lica preuzela je i „partijskeŒ funkcije stare
muslimanske Komisije za nestala lica iz doba rata, ~ije se sedi{te na-
lazilo u Sarajevu, s tim {to su joj pridodati me|unarodni nadzorni odbor
i nekoliko me|unarodnih ve{taka i tehni~ara sudske medicine kako bi se
istakli wena nezavisnost, integritet i profesionalizam. Ipak, glavni ciq
ove komisije bio je, kao {to je to slu~aj i danas, otkrivawe, ekshumacija i
identifikacija bosanskih Muslimana smrtno nastradalih u ratu, a poseb-
no `rtava u „za{ti}enoj zoniŒ Srebrenica.63 Na osnovu pregleda objav-
qenih informacija, mo`e se zakqu~iti da je upravo Me|unarodna komisija
za nestala lica, tokom 1997. i 1998, definisala i predstavila javnosti
hipotezu o zata{kavawu, uglavnom u obra}awu novinarima prilikom otkri-
vawa novih lokacija masovnih grobnica.64 Otprilike tri dana posle po-
tpisivawa sporazuma u Dejtonu, kada je bilo prona|eno tek oko 400 tela,
trebalo je na neki na~in objasniti za{to nema napretka. Teorija o zata{ka-
vawu ili ekshumaciji i ponovnom sahrawivawu bila je pogodna jer je pod-
razumevala produ`avawe rokova, a Me|unarodnom krivi~nom sudu za Jugo-
slaviju i Me|unarodnoj komisiji za nestala lica omogu}avala da znatno
pro{ire podru~je na kom }e tragati za grobnicama koje su nosile zvani~nu
oznaku — „povezane sa SrebrenicomŒ. Na taj na~in ~itav koncept „primar-
105
nihŒ, „sekundarnihŒ i „tercijarnihŒ masovnih grobnica obezbedio je is-tra`iteqima osnov koji im je bio potreban da kona~an broj tela poginulihpretvore u rezultat otvorenog, potencijalno beskrajnog procesa potrage ipove}aju broj tela iz „srebreni~kog masakraŒ do ukupne cifre po svojoj`eqi.
Mo`da je odsustvo doslednosti, koje se otkriva pa`qivim prou~ava-wem razvoja teorije o zata{kavawu, najupadqivije u tome {to op{tepri-hva}ena pri~a o Srebrenici sada ka`e da se za zata{kavawe znalo od samogpo~etka, a {to o~igledno nije bilo deo zvani~nog stanovi{ta tokom 1996.Ovakav utisak se svakako ne mo`e ste}i posle ~itawa kwige Erika Stoverai @ila Peresa iz 1998. Grobovi, koja obuhvata duga~ak i detaqan opisistra`ivawa iz 1996. Autori nigde ne pomiwu da se sumwalo u preko-pavawe grobnica. [tavi{e, iz wihovog prikaza analize koju je sproveoVilijam Haglund sa svojom ekipom „Lekara za qudska pravaŒ u vezi s malimbrojem tela otkrivenim u jednoj grobnici vidi se da tokom ranih istra-`ivawa nije postojala nikakva sumwa da je bilo prekopavawa.
„Iz ~etiri grobnice izva|eno je samo trideset {est tela — mnogomawe nego {to se o~ekivalo. Na osnovu satelitskih fotografija,CIA je predvidela da se u grobnicama nalazi i do 600 tela. Onisu zapravo pogre{no protuma~ili 'mrqe na povr{ini' koje su na-pravili buldo`eri, zbog ~ega su se grobnice ~inile mnogo ve}imnego {to su stvarno bile.Œ65
Vaqa napomenuti i da je Xon [atuk, pomo}nik ameri~kog dr`avnogsekretara, u januaru 1996. drugi put posetio Srebrenicu. Zajedno sa dvojeistra`iteqa Me|unarodnog krivi~nog suda, obi{ao je nekoliko lokacijagde su se navodno nalazile masovne grobnice. U nekoliko navrata tokomrazgovora sa [arlejn Hanter-Golt, emitovanog preko ameri~kog Pi-Bi-Esa(Public Broadcasting System), istakao je da je bilo vrlo malo ili nimalo„neovla{}enog kopawaŒ na lokacijama.66
Nadzor i teorija o zata{kavawu:fotografije obave{tajnih slu`bi
Istina je da bosanski Srbi gotovo sigurno nisu mogli, na na~in nakoji se to predstavqa, da zata{akaju masakr oko 8.000 mu{karaca i de~akaiz za{ti}ene zone Srebrenica tokom {estomese~nog perioda izme|u zauzi-mawa Srebrenice 11. jula 1995. od strane Armije bosanskih Srba i pot-pisivawa Dejtonskog mirovnog sporazuma i uvo|ewa vojnika IFOR-a UNkrajem decembra 1995. To podru~je je tokom 1995. bilo pod prismotrom izvazduha, satelita i sa kopna, a kako pi{e Ces Vibes (Cees Wiebes) u studijiObave{tajna slu`ba i rat u Bosni 1992–1995 (Intelligence and the War inBosnia,1992–1995), ure|aji za snimawe kojima su 1995. raspolagale obave-{tajne slu`be Sjediwenih Dr`ava „obuhvatali su satelite, avione U–2 ibespilotne letelice… poput 'predatora'Œ. U to vreme ovi instrumenti za
106
nadzor bili su dovoqno razvijeni da analiti~arima omogu}e „da utvrde, uzrazuman stepen ta~nosti, da li je rupa na odre|enoj lokaciji iskopana zapotrebe egzekucije i kasnije ponovo zatrpana, po{to rastresena zemqa ne-{to du`e zadr`ava radarski zrak od sabijene zemqe. Ovo kratkotrajno upi-jawe je dovoqan pokazateq da li je zemqi{te raskopavano. Tako|e, zakopanatela izazivaju razliku u temperaturi zemqi{ta koju infracrveni senzorimogu detektovati. Na ovaj na~in su sateliti otkrili prekopano zemqi{tedu` puta u blizini Srebrenice, gde se, kako se kasnije ispostavilo, na-lazila masovna grobnica. Ostale lokacije prepoznate na ovaj na~in, me|u-tim, kasnije se pokazalo (posle vazdu{nih i kopnenih ispitivawa), da sumesta gde se tovari drvena gra|a za transport.Œ67
U jednom izve{taju iz druge polovine jula 1995. na temu obave{tajnihsnimaka obja{wava se slede}e:
„Ameri~ki sateliti dnevno bar osam puta pre|u preko Bosne, tvr-di Xon Pajk, stru~wak za satelite u Savezu ameri~kih nau~nika.Me|u wima su sateliti 'kihol', koji detektuju objekte od svegadesetak centimetara, ali ne vide kroz oblake, i sateliti 'lakros',koji vide kroz oblake, ali ne mogu dovoqno da izo{tre fokus kakobi detektovali objekat veli~ine ~oveka. Onda, tu su 'predatori',poznati pod tehni~kim terminom bespilotne letelice (eng. ~estodrones). Proizvodi ih kompanija Xeneral atomiks, male su, imajudaqinsko upravqawe i mogu da lebde iznad mete du`e od 24 satabez prekida. Veruje se da se sa ~etiri najnovije verzije upravqa izAlbanije. Osmi{qeni tako da omogu}e 24-~asovnu prismotru, 'pre-datori' su gotovo nevidqivi golim okom i te{ko ih je uhvatiti naradaru. Mogu da lete na maksimalnoj visini od oko 7.600 metara,imaju infracrvene detektore za no}ni vid i, navodno, mogu daprenose video snimke u Pentagon u realnom vremenu.Œ68
Ako su bila sprovedena bezbrojna masovna smaknu}a i, pre svega, akosu bosanski Srbi kasnije iskopali prvobitne (ili „primarneŒ) masovnegrobnice, premestili i zatim ponovo zakopali na hiqade tela u „sekun-darneŒ ili ~ak „tercijarneŒ masovne grobnice, trebalo bi da su to pri-metile obave{tajne slu`be za prismotru i negde zabele`ile u svojim po-dacima. Ipak, u pogledu navodnih optu`bi, u Vibesovoj studiji o posto-je}im obave{tajnim snimcima zakqu~uje se:
„Amerikanci imaju samo snimke lokacije ‰navodnih smaknu}aŠ prei posle smaknu}a, ali nemaju snimke samog smaknu}a… Kako je usvom svedo~ewu tokom francuske parlamentarne istrage u Parizurekao ‰@an-ReneŠ Ruez (Jean-Rene Ruez), istra`iva~ Tribunala zaJugoslaviju, takvih fotografija nije bilo. Sledi da je Tribunalza Jugoslaviju imao samo fotografije pre i posle smaknu}a… Ukrat-ko, sa sigurno{}u se mo`e re}i da su ameri~ki {pijunski sa-teliti, avioni U–2 i bespilotne letelice prikupili dosta ‰oba-ve{tajih snimakaŠ na kojima se vide autobusi, kamioni, tenkovi,
107
mu{ki zarobqenici, le{evi i razrovana zemqa tamo gde su mo`da
sahraweni pogubqeni mu{karci… ‰AliŠ op{ta slika koja se mo-
`e sklopiti na osnovu trenutno dostupnih informacija ukazuje
da isto~ne enklave nisu bile od (visokog) prioriteta za analizu
‰obave{tajnih snimakaŠ. Smaknu}a tako velikih razmera bila su
potpuno neo~ekivana. Iako se mora priznati da su neki anali-
ti~ari u Zagrebu predvi|ali egzekucije, eventualne razmere od
vi{e hiqada mrtvih daleko prevazilaze o~ekivawa… Nije bilo…
‰obave{tajnih snimakaŠ smaknu}a; ali je bilo ‰obave{tajnih sni-
makaŠ zarobqenika iz ARBiH i po~etka putovawa u Tuzlu.Œ69
Mo`emo primetiti da se u ovom iskazu masovne egzekucije prostopodrazumevaju, ali nema tvrdwi da su one ikada vi|ene na fotografijamatog podru~ja snimqenim iz vazduha ili satelita, niti je ijedna od tihslika prikazala iskopavawe tela, sme{tawe tela u kamione, kamione u po-kretu ili istovarawe tela i ponovno sahrawivawe — iako je, kao {to senavodi u presudi vezanoj sa Srebrenicu iz juna 2010. izre~enoj na su|ewuVujadinu Popovi}u i jo{ {estorici bosanskih Srba, „sve to ura|eno otvo-reno i javno i zahtevalo je anga`ovawe velikog broja qudi, resursa, sred-stava i vozilaŒ.70
Nadzor i teorija o zata{kavawu:Kancelarija tu`ioca
Postoji jo{ mno{tvo razloga, koji se ne ti~u tehnologije, zbog koji jeteorija o zata{kavawu neodr`iva. U leto i jesen 1995. sa svih strana sustizale vesti da je ABS iscrpqena i da joj ponestaje oru`ja i namirnica.Jo{ se oporavqala od posledica `estokog NATO bombardovawa u okviru„Operacije namerna silaŒ tokom septembra 1995, istovremeno se suprot-stavqaju}i odlu~nim ofanzivama u nekoliko oblasti i brane}i linijufronta dugu gotovo hiqadu i po kilometara (vidi: Poglavqe 3). Te{ko jepoverovati da je ABS bila u stawu da odvoji qudstvo i opremu koji su bilipotrebni za operaciju ekshumacije i ponovnog zakopavawa. Tako|e je maloverovatno da su imali pristup dovoqnoj koli~ini benzina — zalihe ABSbile su do te mere istro{ene da je ta vojska bila primorana da kupujegorivo od bosanskih Muslimana na crnom tr`i{tu. Iskopavawe, transporti ponovno sahrawivawe oko 7.000 tela — oko 500 tona ukupne te`ine nera~unaju}i zemqu — te{ko da je moglo da promakne oku brojnih pripadnikaUN koji su se tokom jeseni i zime 1995–1996. nalazili u Bosni. Svedo~e}ipred Me|unarodnim krivi~nim sudom za Jugoslaviju, Din Pol Mening(Dean Paul Manning, biv{i australijski policajac koji je kao istra`iteqradio za Kancelariju tu`ioca) poku{ao je da objasni teoriju o zata{ka-vawu, koja je postala kqu~ni element zvani~ne verzije doga|aja u Srebre-nici. Na{iroko je govorio o fotografijama snimqenim iz vazduha koje jeameri~ka vlada predala Me|unarodnom sudu. Fotografije su na sudu pred-
108
stavqene kao dokazi, ali nisu bile predo~ene javnosti. Ove slike, za koje
se tvrdilo da su ih tokom oktobra 1995. snimili sateliti i drugi ure|aji
za elektronski nadzor, navodno su ukazivale na operaciju zata{kavawa i
upravo na osnovu wih su vr{ena potowa istra`ivawa za potrebe Me|u-
narodnog suda. Me|utim, kao {to je Vibes primetio u svom prikazu fo-
tografskih dokaza, izgleda da su se na ovim slikama videle samo skupine
qudi i prisustvo opreme, poput kamiona i buldo`era, koja je mogla biti
upotrebqena za masovno sahrawivawe.71 Mogu}e je da su se ovi slikovni
podaci odnosili na operacije zata{kavawa — ali je isto tako mogu}e i da
su prikazivali uobi~ajene ratne aktivnosti. Kamioni i buldo`eri danas
tako re}i ~ine deo rutinske opreme. Postoji vi{e razloga zbog kojih je ovaj
deo Meningovog svedo~ewa u osnovi problemati~an. Prvo, ameri~ka vlada
nije dosledno koristila podatke vezane za nadzor. Kao {to smo rekli ra-
nije, Medlin Olbrajt je raspalila ose}awa u Ujediwenim nacijama kada je
10. avgusta 1995. zapretila fotografijama za koje je tvrdila da dokazuju da
su se u Srebrenici dogodili masakri. Podaci o datumu i vremenu bili su
ukloweni sa fotografija i one nisu pu{tene u medije, posle ~ega su ozna-
~ene kao tajne i nisu predate timu za istragu Me|unarodnog suda kada je to
bilo zatra`eno. Iako se mo`da mo`e razumeti oprez jedne vlade u pogledu
otkrivawa svojih tehnika i izvora za prikupqawe obave{tajnih podataka,
takvo oklevawe tako|e mo`e poslu`iti kao izgovor da se zata{kaju tvrdwe
obave{tajnih slu`bi osmi{qene pa ~ak i fabrikovane u politi~ke svrhe,
o ~emu svedo~e monumentalne obmane „obave{tajnihŒ agencija SAD i Ve-
like Britanije pre wihove invazije na Irak 2003.72 Kao u pitawu koje je
1998. postavio Xorx Pamfri: „Kakvo pravo ima SAD da klasifikuje kao
'nacionalnu bezbednosnu tajnu' dokaze koje tvrdi da poseduje a koji se ti~u
onoga {to se ~esto pomiwe kao 'najte`i ratni zlo~in po~iwen u Evropi
posle Drugog svetskog rata'? … Da li ameri~ka administracija krije do-
kaze o zlo~inu ili dokaze da nema dokaza o zlo~inu?Œ73
Iznose}i optu`be za masakre u Srebrenici, Medlin Olbrajt je upu-
tila eksplicitno upozorewe bosanskim Srbima da }e ameri~ke obave{tajne
slu`be motriti na sve naznake zata{kavawa masakra. „Posmatra}emo vasŒ,
kazala je ona. ^ak i ako se uzme u obzir ~iwenica da je potrebno odre|eno
vreme da stru~waci prime i obrade slike snimqene putem satelita i osta-
lih obave{tajnih sredstava, ~ini se nezamislivim da fotografije koje uka-
zuju na masovne operacije zata{kavawa bosanskih Srba, snimqene izme|u
avgusta i oktobra ili novembra 1995, ne bi relativno brzo dovele do javnih
optu`bi protiv wih. Pa ipak, uprkos ~iwenici da se tokom 1996. moglo
~uti nekoliko nepotpunih tvrdwi o „prekopavawuŒ grobnica i zata{ka-
vawu, tek mnogo kasnije su se pojavile ozbiqne naznake da se ne{to tako
stvarno dogodilo.^ini se da je svedo~ewe Dina Pola Meninga bilo zasnovano na pre-
misi da svako kopawe na lokacijama grobnica nu`no podrazumeva zata{ka-
vawe. To nije ta~no. Uobi~ajeno je da se grobnice na podru~ju sukoba pre-
kopavaju, iz vi{e razloga, od kojih je najo~igledniji taj da se prvobitno
109
sahrawivawe obi~no vr{i u `urbi i bez namere da mesto gde su `rtve
sahrawene trajno ostane grobnica.Gre{ka u Meningovoj premisi postala je potpuno uo~qiva po{to je u
martu 2003. otrivena velika grobnica u Crnom Vrhu u isto~noj Bosni,
nedaleko od grada Zvornika — „svega nekoliko dana pre odr`avawa is-
torijske ceremonije ‰u bliziniŠ, prilikom koje }e prve od stotina sre-
breni~kih `rtava biti ponovo sahrawene na novom grobqu, sa memorijal-
nim centrom, u selu Poto~ariŒ, kako je primetio Bi-Bi-Si.74 Na po~etku
ekshumacije ove grobnice, krajem jula te godine, moglo se ~uti da je to
mo`da „najve}a masovna grobnica ikada prona|ena u BosniŒ, prema re~ima
Amora Ma{ovi}a, {efa Komisije za nestala lica bosanskih Muslimana;
Ma{ovi} i ostali su tako|e nagove{tavali da je Crni Vrh „sekundarnaŒ
grobnica u kojoj su zakopani ostaci Muslimana ubijenih posle pada Sre-
brenice, ali koji su prethodno bili sahraweni na drugom mestu. „Mo`e
biti i jedno i drugoŒ, dodao je on.75
Ova izjava je, me|utim, morala biti izmewena gotovo odmah po{to je
data, kada se ispostavilo da dokumenti prona|eni na toj lokaciji zajedno s
telima pokazuju da su `rtve umrle u prole}e 1992, pa je Murti} priznao da
„dokazi zasad govore da su ove `rtve bosanski Muslimani koje su ubili
lokalni srpski vojnici izme|u aprila i juna 1992Œ.76 Ipak, ni kad je po-
stalo jasno da u grobnici nema ostataka osoba ubijenih u Srebrenici u
julu 1995, osnov za prvobitne spekulacije, za~udo, nije javno doveden u
pitawe. Zanimqivo je i to {to su novinari i daqe bili uveravani da je
grobnica u Crnom Vrhu puna tela preba~enih iz drugih masovnih grobnica
u okviru akcije zata{kavawa, iako otkri}a u Crnom Vrhu nisu imala ni-
kakve veze sa Srebrenicom — samim tim ni sa kakvim posleratnim planom
za zata{kavawe. „Verujemo da je ovo sekundarna masovna grobnicaŒ, rekao je
za list Christian Science Monitor jedan ~lan Me|unarodne komisije za ne-
stala lica ~ak krajem septembra 2003, dugo po{to je odba~ena bilo kakva
povezanost sa Srebrenicom.77 Ako pogledamo unazad, vide}emo da je ova
izjava bila potpuno neosnovana, te ovakva gre{ka ozbiqno dovodi u sumwu
zakqu~ak da je postojala velika zavera da se zata{ka slu~aj Srebrenice.Ima jo{ razloga zbog kojih je Meningov iskaz problemati~an. Na pri-
mer, hipoteza o zata{kavawu ne uspeva da objasni za{to bi bosanski Srbi
za „sekundarneŒ grobnice izabrali lokacije koje nije ni{ta te`e otkriti
nego „primarneŒ ({tavi{e, neke su ~ak bile bli`e Srebrenici nego „pri-
marneŒ grobnice), niti za{to se nisu postarali da inkrimini{u}i dokazi,
poput poveza za o~i i vezova, ne budu ponovo sahraweni uz qudske ostatke.Tokom godina u kojima su vr{ene ekshumacije (1996. i daqe) tako|e se
videlo da Me|unarodni krivi~ni sud za Jugoslaviju nikada nije zanimalo
da ustanovi da li je stanovni{tvo „za{ti}ene zoneŒ Srebrenica zapravo
bilo masakrirano. Umesto toga, Me|unarodni sud je uvek radio na osnovu
~iwenice da jeste bilo masakra velikih razmera i da je wegov zadatak da
prikupi dokaze kako bi odgovorna lica bila osu|ena. Te{ko je poverovati
110
da je postojala neka druga osnova na kojoj je po~ivao rad Dina Pola Me-
ninga i wegovih saradnika za potrebe Kancelarije tu`ioca.
Potraga za masovnim grobnicama
U prvih pet godina posle Dejtona prijavqeno je relativno malo novo-
otkrivenih masovnih grobnica. Ponekad se ~inilo, u stvari, da se nepri-
metno odustalo od potrage — takav utisak su samo povremeno kvarili iz-
ve{taji u vestima.78
Ipak, po~ev od 2000–2001, nastupila je promena i me|unarodni me-
diji su po~eli redovno da izve{tavaju o masovnim grobnicama. Neke vesti
su podstakla stvarna otkri}a novih masovnih grobnica; druge su najav-
qivale uspeh u identifikaciji poginulih, ali koliko je takav uspeh bio
skroman, moglo se videti iz ~iwenice da je aprila 2002. — gotovo sedam
godina posle pada Srebrenice — Aliks Kreger iz Bi-Bi-Sija izvestila da
je identifikovano svega 200 tela.79
Zahvaquju}i novim tehnikama testirawa DNK, me|utim, Me|unarodna
komisija za nestala lica je u junu 2005. na svom sajtu objavila da je „Mesec
dana pre 10. godi{wice od pada Srebrenice 1995. Me|unarodna komisija za
nestala lica… obavila identifikaciju preko 2.000 srebreni~kih `rta-
vaŒ.80 Da li su oni bili ubijeni u julu 1995? Da li su bili streqani? [ta
god da je zna~ila ova izjava i kakva god da je bila istina, jedno je jasno: kada
je novembra 1995. Me|unarodni krivi~ni sud za Jugoslaviju podigao optu-
`nice za „genocidŒ (pored ostalih optu`bi) protiv Radovana Karaxi}a i
Ratka Mladi}a zbog toga {to su u~estvovali u grupnim pogubqewima bo-
sanskih Muslimana posle pada Srebrenice, taj sud nije raspolagao ~vrstim
dokazima koji bi podr`ali optu`be u vezi sa Srebrenicom.81 Drugim re-
~ima, podigao je optu`nice bez ikakvih osnova za slu~aj i ~ak bez nedvo-
mislenog dokaza da je tako te`ak zlo~in uop{te i izvr{en.Tokom rada na slu~aju generala Armije bosanskih Srba Radislava Krs-
ti}a, 8. jula 2005. pojavila se nova izjava u prilog ja~ine dokaza o masovim
grobnicama koje je prikupio Me|unarodni sud. U kqu~nom pasusu stoji
slede}e:
„Iako sudski ve{taci nisu mogli sa sigurno{}u da utvrde kolikose tela nalazilo u masovnim grobnicama, uspeli su uzdr`ano daprocene da je iz masovnih grobnica ekshumirano najmawe 2.028pojedina~nih tela. Samo jedno od 1.843 tela za koja se mogao od-rediti pol pripadalo je `enskoj osobi. Sudsko ve}e nije moglo daodbaci mogu}nost da je izvestan broj lica ~ija su tela na|ena uistra`enim grobnicama poginuo u borbi. Sve u svemu, me|utim,forenzi~ki i demografski dokazi koje je predstavilo Tu`i-la{tvo odgovaraju iskazima svedoka koji su se pojavili pred Sud-skim ve}em i govorili o masovnom smaknu}u hiqada bosanskihMuslimana u dolini Cerske, skladi{tu u Kravici, Orahovcu,
111
Vojnoj ekonomiji „BrawevoŒ, brani kod Petkovi}a i u Kozluku.
Sudsko ve}e je ube|eno da ukupan broj pogubqenih verovatno iz-
nosi izme|u 7.000 i 8.000.Œ82
Ovo se svakako ne mo`e zakqu~iti na osnovu nalaza ve{taka. Argu-ment koji se po svoj prilici propagira jeste da je prona|eno 2.028 tela, daje ispitivawem DNK ustanovqena nekakva povezanost s nekim imenima saspiska nestalih Me|unarodnog komiteta Crvenog krsta, da je u grobnicamaotkriven neki materijal (povezi za o~i, vezovi, itd.) koji bi mogao imativeze s masovnim pogubqewima i da se — po{to nema zna~ajnih nedosled-nosti izme|u dokaza, demografskih podataka vezanih za spisak nestalihMe|unarodnog komiteta CK i iskaza malobrojnih tobo`wih o~evidaca ma-sakra (~iji su iskazi veoma problemati~ni, kao {to je ve} opisano u ovompoglavqu i Poglavqu 5) — iz ovoga mo`e shvatiti da postoji slagawe iz-me|u forenzi~kih i demografskih dokaza i da ono pru`a osnovanu podr{kuteoriji o masakru. Koliko bi sistema krivi~nog pravosu|a u svetu pri-hvatilo ovakvu vrstu logike?
Odsustvo pravilne kontrole iskopavawa grobnicai skladi{tewa tela
Od samog po~etka tu`ioci i istra`iteqi Me|unarodnog krivi~nogsuda za Jugoslaviju stalno su u javnosti ponavqali da su Srbi masakriralina hiqade muslimana iz Srebrenice, iako su nepotvr|eni i sumwivi is-kazi svedoka isprva bili jedini dokaz da su takvi zlo~ini po~iweni. Biloje nastojawa da se potraga za masovnim grobnicama predstavi kao legitimnadok je bila u rukama navodno nezavisne organizacije, „Lekari za qudskapravaŒ; ali je taj postupak potpuno kompromitovan kada je, po~ev od 1997,potragu nastavila Me|unarodna komisija za nestala lica, organizacija kojuje ustanovila Klintonova administracija i ~iji je centar bio u Sarajevu,koja je spojena sa bosanskom Komisijom za nestala lica, i koje su nastavilezajedni~ki rad pod vo|stvom i kontrolom bosanskih Muslimana.
U svojoj kwizi Grobovi Erik Stover i @il Peres otkrivaju mawka-vosti u radu sudskih ve{taka Me|unarodne komisije za nestala lica.83 Da-leko ozbiqniji problem, ipak, bio je o~igledan interes ove komisije da seodr`e tvrdwe o masakru, kao i postojawe zna~ajnih dokaza da se vo|stvobosanskih Muslimana nikada nije ustezalo da iskrivi ~iwenice kako biproizvelo `eqene rezultate (vidi: Poglavqe 1). A opet je Me|unarodna ko-misija za nestala lica istupila kao glavna institucija koja podr`ava op-tu`be za masakr. [tavi{e, ona je zaslu`na za stvarawe i promovisawe uve-rewa da su Srbi krajem 1995. zapo~eli veliku operaciju zata{kavawa u okvi-ru koje su iskopane masovne grobnice u blizini Srebrenice i tela preba~e-na odatle kako bi bila sahrawena na udaqenijim lokacijama du` doline Drine.
Kao {to je gore navedeno, po{to je teorija o zata{kavawu jednom pre-do~ena javnosti, po~ele su redovno da se objavquju vesti o otkrivawu novih
112
masovnih grobnica. Detaqi koji su ih pratili pokazivali su da su mnoge
nove lokacije bile veoma daleko od Srebrenice — ~esto preko 70 ili ~ak
90 kilometara daqe. Iako je bilo malo verovatno da su grobnice toliko
udaqene od enklave imale veze s doga|ajima u Srebrenici od jula 1995,
svako novo otkri}e je bez izuzetka predstavqano kao potvrda teze o za-
ta{kavawu. Nikakvi specifi~ni dokazi koji bi potkrepili tu hipotezu,
me|utim, nisu objavqeni sve do su|ewa Dra`enu Erdemovi}u i Radislavu
Krsti}u pred Me|unarodnim krivi~nim sudom za Jugoslaviju. Dokazi iz-
neti tom prilikom sastojali su se od Erdemovi}evog priznawa, tog Hrvata
~ije je mentalno zdravqe davalo povoda za ozbiqnu zabrinutost i ~iji su
motivi bili u najmawu ruku sumwivi, kao i „anegdotskihŒ dokaza u is-
kazima ostalih svedoka koji su tvrdili da su u~estvovali u masakrima. Kao
i u drugim slu~ajevima pred Krivi~nim sudom, ~esto se ~inilo da su sve-
do~ewa posledica nagodbe sa Tu`ila{tvom (vidi: Poglavqe 5). [to se
ti~e otkrivawa masovnih grobnica, zbog ~iwenice da su na tome radile
organizacije koje su preuzele partijske funkcije vlade bosanskih Musli-
mana iz vremena rata, prema prakti~no svim prihva}enim pravilima o do-
kaznom postupku, validnost podataka prikupqenih na taj na~in smatrala
bi se fatalno kompromitovanom.Do sredine 2010. Me|unarodna komisija za nestala lica je objavila da
je za vi{e od 6.500 sakupqenih ostataka utvr|en identitet i da se radi o
nekada{wim stanovnicima „za{ti}ene zoneŒ Srebrenica.84 Nije, me|utim,
dato nikakvo ozbiqno obja{wewe o tome kako su ovi qudi, identifikovani
zahvaquju}i analizi DNK, povezani sa doga|ajima u Srebrenici iz jula
1995, niti kako je utvr|eno da je uzrok smrti bilo smaknu}e. Tako|e, ni
Me|unarodni krivi~ni sud za Jugoslaviju ni Me|unarodna komisija za ne-
stala lica nisu objasnili na koji je na~in potraga za telima iz Srebrenice
bila odvojena od paralelne potrage za telima hiqada poginulih u gra|an-
skim ratovima {irom Bosne izme|u 1992. i 1995.Do prekretnice je do{lo 1999, kada su vlasti u Tuzli saop{tile da se
u gradskoj mrtva~nici nalazi na hiqade sakupqenih tela iz Srebrenice.
Kao {to je ve} bilo uobi~ajeno, nisu objavqene detaqne informacije o
lancu nadle`nosti za tela, ali su ro|aci Srebreni~ana pozvani da posete
mrtva~nicu i vide da li mogu identifikovati svoje bli`we. Bila je to
sjajna prilika za medije. Tipi~an izve{taj napravio je Dejvid Sels za
Bi-Bi-Sijev program „WuznajtŒ:
„Pogrebni zavod u Tuzli, nazvan Memorijalni centar, turobno jemesto. Ovde je bez reda nagomilano 3.000 tela. Neka se ~uvaju ufri`iderima, neka ne. To su `rtve masakra u Srebrenici. Gotovonijedno telo nije identifikovano. Zbog ~ega je, posle ~etiri go-dine, i daqe tako? Postupak identifikacije se odvija stra{nosporo. Jedan strani ve{tak je na posebnom sastanku u Tuzli rekao'@enama Srebrenice': 'Na ovome }e se raditi jo{ mnogo godina'.A za hiqade `iteqa Srebrenice se jo{ ne zna gde su.
113
…Istra`iteqi Ha{kog tribunala, koji nastoje da dokumentuju
srebreni~ki masakr, ekshumirali su desetine masovnih grobnica,
ali se wihov posao tu zavr{ava. Ne zanima ih da identifikuju
pojedina~na tela koja su iskopali.Œ85
Iz ovog opisa vrlo jasno se vidi da je raspored tela u tuzlanskojmrtva~nici bio haoti~an i da je malo mera preduzeto, ako je to uop{te ibio slu~aj, da se za{titi integritet dokaza. Nije izvesno na osnovu ~egaDejvid Sels tvrdi da su to „`rtve srebreni~kog masakraŒ; nije ponudionikakvo obja{wewe, sem ako mu vlasti u Tuzli ili negde drugde nisu takorekle. Ako do tog trenutka nijedno od tela u Tuzli nije bilo identifi-kovano, kako je iko mogao sa sigurno{}u da ka`e da imaju veze s padomSrebrenice? Tako|e, ponovo se ne pomiwu dokazi koji bi pokazali da su naovim telima postojali znaci smaknu}a. U svakom slu~aju, kao {to prime-}uje Sels, Me|unarodni krivi~ni sud za Jugoslaviju „ne zanima da iden-tifikuje pojedina~na tela koja su iskopaliŒ. Potrebama ovog suda su, iz-gleda, vi{e odgovarala neidentifikovana tela.
Metodologije kori{}ene tokom potrage za masovnim grobnicama do-datno su rasvetqene u emitovanoj verziji priloga koji je Sels u to vremenapravio za Bi-Bi-Sijev program „WuznajtŒ. U prilogu je otkriveno da jeprikupqawe dokaza obavqeno na krajwe amaterski na~in. Bilo je jasno i daSelsu nije po{lo za rukom da od svoje stru~ne sagovornice sazna kako je,bez identifikacije tela, mogla biti sigurna da se radi o qudima iz Sre-brenice koji su umrli 1995. S obzirom na borbe u toj oblasti od 1992. do1995. (da i ne pomiwemo stravi~ne okr{aje koji su se tu zbili tokom Dru-gog svetskog rata), pretpostavka da su sva tela sabrana u Tuzli pripadalanastradalima posle pada Srebrenice u julu 1995. zvu~i neverovatno. Sel-sov prilog iz 1999. tako|e nije dovodio u pitawe teriju o „sekundarnojŒgrobnici, iako bi, kao {to smo ve} rekli, bosanskim Srbima bilo ne-izmerno te{ko da sakriju izvo|ewe takve operacije. Kao i obi~no, kad seradi o istragama i izve{tavawu medija u vezi sa Srebrenicom, zakqu~ci sudono{eni unapred, a problem potvr|ivawa navoda guran je u stranu.
Nema pouzdanih podataka o stanovni{tvu
Nepostojawe relevantnih podataka o stanovni{tvu za{ti}ene zone Sre-brenica tokom 1995. predstavqa vaqan razlog za sumwu u sve identifi-kacije koje je obavila Me|unarodna komisija za nestala lica u Srebrenici.Spisak nestalih iz Srebrenice Me|unarodni komitet Crvenog krsta sa-~inio je u grozni~avoj atmosferi neposredno posle pada enklave, poslejavnih apela da ro|aci i prijateqi prijave nestale osobe. Videv{i datvrdwe o masakru lako mogu postati predmet istrage i biti korisne u po-liti~kom smislu, Izetbegovi} je sproveo javnu kampawu u kojoj su qudipozivani da „istupeŒ. Na ovaj na~in je neizbe`no stvoren ogroman poten-cijal za svesno ali i nenamerno pogre{no informisawe. U nedostatku po-
114
dataka o stanovni{tvu u za{ti}enoj zoni Srebrenica 1995, Me|unarodnikomitet Crvenog krsta nije imao kontrolnu dokumentaciju s kojom bi mo-gao uporediti rastu}e spiskove nestalih osoba. Najsve`iji demografskipodaci za Srebrenicu poticali su iz 1991. godine, kada je op{tina Sre-brenica (grad i brojna okolna sela) imala 37.211 `iteqa, od kojih su 27.118bili Muslimani (72,8%) i 9.381 Srbi (25,2%). Gotovo svi Srbi napustilisu to podru~je kada je u prole}e 1992. po~eo rat. Jasno je i da mnogi pri-padnici muslimanske populacije iz 1991. vi{e nisu `iveli tamo 1995.Veliki broj `iteqa ove op{tine na po~etku jula 1995. ~inila su raseqenalica iz ostalih krajeva Bosne, koja su u Srebrenicu po~ela da sti`u uprole}e 1992.
Kako zakqu~uje srpski istori~ar Milivoje Ivani{evi}:
„Svako je mogao da doda nestalu osobu na spisak, a da nije bilo nielementarne provere lica koje to ~ini. Ne treba zbog toga kri-tikovati Me|unarodni komitet Crvenog krsta. Prijave su ~estopodnosili pojedinci koji su se, ne pru`aju}i ikakve dokaze, pred-stavqali kao ~lanovi porodice, kolege, saborci, susedi. Ovaj jespisak, bez daqih postupaka ili provera, objavqen i pretvoren uspisak `rtava iz Srebrenice, da bi to kasnije oti{lo i daqe, paje spisak pretvoren u listu masakriranih muslimanskih civila.Œ
Ivani{evi} je istakao nekoliko va`nih aspekata ovog spiska. PoredMuslimana, obuhvatao je i „osobe druge nacionalnosti i veroispovestiŒ,neke pojedince za koje se znalo da su `ivi, qude koji nikada nisu po-stojali, kao i „mnoge koji su ~inili zlo~ine na ovom podru~ju i u ~ijem jeinteresu bilo da se vode kao 'nestali'. Oni su promenili ime i sa drugimidentitetom nastavili `ivot u ‰Bosni i HercegoviniŠ ili inostranstvukao izbeglice.Œ86 U nastavku }emo se vratiti ovim temama.
Mrtvi qudi koji glasaju na izborima
Me|unarodna zajednica o~igledno nije bila zainteresovana ni da is-tra`i ima li istine u navodima da „nestaliŒ iz Srebrenice mo`da uop{tenisu mrtvi. Kao {to smo prethodno naveli, u julu i avgustu 1995. vladabosanskih Muslimana nije htela da otkrije imena vojnika BMA koji su seevakuisali iz Srebrenice i stigli do Tuzle ili drugih mesta na musli-manskoj teritoriji. Uvek se zanemaruje, ili tretira kao gotovo bezna~ajan,i nemali broj onih koji su oti{li u Srbiju i na kraju bili oslobo|eni,razmeweni kao zarobqenici ili su oti{li da nastave `ivot u drugim zem-qama. Tu su, zatim, i dokazi u vezi sa izbornim spiskovima i glasawemposle 1995. Tako su 1997. bosanski Srbi saop{tili da se preko 3.000 imenaqudi koji su glasali na izborima u Bosni 1996. tako|e nalazilo na spisku7.300 nestalih iz Srebrenice koji je sastavio Crveni krst. Rade}i u tovreme kao novinar informativnog programa Bi-Bi-Sija, autor ovog poglav-qa je kontaktirao Organizaciju za evropsku bezbednost i saradwu (OEBS),
115
koja je nadgledala izbore, kako bi saznao mogu li oni da istra`e problem sbrojkama. Ukazao sam na to da je oko 3.000 lica sa spiska nestalih ili jo{`ivo ili je do{lo do ozbiqne prevare na izborima. OEBS nije bio pre-terano zainteresovan i od obe}awa wihovih zvani~nika da }e se pozabavitiovim slu~ajem na kraju nije bilo ni{ta. Kako je autoru objasnio DejvidFoli iz OEBS-a, izborna dokumentacija iz 1996. nalazila se pod kqu~em uskladi{tima {irom Bosne, a OEBS navodno nije imao resursa da do wedo|e i uporedi imena koja su se nalazila na izbornim spiskovima sa onimana spisku nestalih Me|unarodnog komiteta Crvenog krsta. Posle 1996. iz-gleda ni{ta vi{e nije u~iweno.87
Nezavisno od toga, autoru je poslat vrlo mali uzorak glasa~kog spiskaiz 1996. i on je uspeo da pove`e preko 100 imena sa spiska nestalih Cr-venog krsta i glasa~kog spiska. Srpski analiti~ar Milivoje Ivani{evi}je izjavio da je na nezakonit na~in do{ao do kona~nog spiska glasa~a iz1996. Kako pi{e Ivani{evi}: „Imam ove spiskove, i broj ‰navodno ma-sakriranihŠ glasa~a iz obe ove op{tine ‰Bratunac i SrebrenicaŠ mogao bibiti i ve}iŒ.88
Sporne brojke u Poto~arima
Pre toga, ne bi li kona~no zacementirao teoriju o masakru, PediE{daun, visoki predstavnik Evropske unije za Bosnu i Hercegovinu (2002––2006) najavio je podizawe izuzetno skupog memorijalnog centra u Poto-~arima, sa sve 10.000 simboli~nih nadgrobnih spomenika (ovaj broj je za 25odsto ve}i od navodnog broja `rtava „masakraŒ), koji je u septembru 2003.sve~ano otvoren uz govor biv{eg ameri~kog predsednika Bila Klintona.
Tokom detaqne istrage o pojedincima sahrawenim u Memorijalnomcentru–mezarju u Poto~arima, koji su svi tobo`e bili `rtve srebreni~kogmasakra u julu 1995, Milivoje Ivani{evi} je otkrio ne samo veliki brojqudi koji su se nalazili na spisku glasa~a prilikom izbora 1996. ve} jeprona{ao i imena petoro pojedinaca za koje su postojali sudski dokumentikoji su pokazivali da su oni umrli prirodnom smr}u posle jula 1995. Po-red toga, Ivani{evi} je prona{ao imena 23 muslimanska vojnika koji supoginuli pre jula 1995, ali su kasnije ponovo sahraweni u Poto~arima;otkrio je jo{ i vi{e desetina imena muslimanskih vojnika koji su po-ginuli pre 7. marta 1994, ali danas po~ivaju u Poto~arima.89 Ivani{evi}je sastavio i duga~ak spisak imena muslimanskih vojnika koji jesu umrli ujulu 1995, od kojih su neki bez sumwe pogubqeni, ali za koje pokazuje da suu~estvovali u ekspedicijama u kojima su uni{tena mnoga srpska sela, pri-likom ~ega je ubijen ili povre|en veliki broj srpskih civila. On pro-cewuje da su te muslimanske snage ubile 3.262 Srba, od kojih su 2.382 (73odsto) bili civili.90
Primeti}emo i da je u govoru odr`anom 31. marta 2010. u BawaluciMirsad Toka~a, muslimanski {ef Centra za istra`ivawe i dokumentaciju~ije se sedi{te nalazilo u Sarajevu, rekao da je u toku istra`ivawa ovaj
116
centar „prona{ao oko 500 `ivih osoba iz SrebreniceŒ na spisku onih koji
su prijavqeni kao nestali iz Srebrenice i za koje se pretpostavqalo da su
mrtvi; dodao je i da je Centar „registrovao 70 osoba koje su sahrawene u
Memorijalnom centru Poto~ari, ali nisu ubijene u SrebreniciŒ.91
Verujemo da su ovakva priznawa, koja su zapadni mediji ignorisali, deo
veoma rasprostrawene zablude. Na~in na koji Zapad tretira Srebrenicu
zna~ajno je i trajno obele`en ~iwenicom da se istovremeno nekriti~ki
prihvataju i preuveli~avaju dokazi o srpskim egzekucijama u julu 1995,
potiskuju i pori~u prethodne srpske `rtve u toj oblasti i ignori{u
pitawa koja se odnose na pravi identitet, stvarni uzrok smrti i lanac
nadle`nosti nad posmrtnim ostacima nekih od muslimanskih vojnika koji
su sahraweni u Poto~arima.
Dokazi vezani za DNK
Ako su detaqi o iskopavawu masovnih grobnica bili retkost, takav je
bio slu~aj i sa informacijama o najnovijoj tehnici analizirawa DNK, raz-
vijenoj u Bosni, koja je najednom omogu}ila obavqawe ~ak, kako se tvrdilo,
tri identifikacije dnevno — {to je bio veliki pomak u odnosu na ukupno
tri izvr{ene identifikacije tokom ~itave prve godine istra`ivawa. Do-
nedavno se najpreciznije obja{wewe nove tehnike moglo na}i u ovom od-
lomku iz ~lanka objavqenog 24. avgusta 2001. u ~asopisu Science:
„Projekat Me|unarodne komisije za nestala lica pokrenut je pro-{le godine, kada su poslate ekipe koje }e uzeti krv od ro|akanestalih osoba. Komisija je skupila preko 12.000 uzoraka, a nekiro|aci su ovamo doputovali ~ak iz Australije. U proseku, potreb-no je 2,5 davaoca kako bi se identifikovalo jedno telo… Me|u-narodna komisija za nestala lica raspola`e sa oko 100.000 kom-pleta za uzimawe krvi, {to je u principu dovoqno da se iden-tifikuje 40.000 tela. 'Kad budemo imali 100.000 uzoraka, mo`emoo~ekivati da }e gotovo svako telo koje na|emo biti identifiko-vano', ka`e Amor Ma{ovi}, direktor komisije za nestala licabosanskih Muslimana.Œ92
Prime}ujemo da Ma{ovi} pretpostavqa da }e sva prona|ena tela pri-
padati osobama nestalim iz Srebrenice ~ija su imena navedena na zva-
ni~nom spisku nestalih. To je veoma neizvesno. Na primer, ne postoji na-
~in da saznamo poreklo i lanac nadle`nosti za nekoliko hiqada tela koja
su muslimanske vlasti u Bosni izlo`ile u Tuzli 1999. Ta su tela mogla
biti dopremqena sa doslovce bilo kog mesta u Bosni. Mogu}e je i da nisu
uop{te imala veze s gra|anskim ratom 1992–1995. Neka su, mo`da i mnogo
wih, mogla pripadati nemuslimanskom `ivqu. Postoje izve{taji da su Na-
ser Ori} i wegova 28. divizija Bosanske muslimanske armije izme|u 1992.
i 1995. ubili preko 3.000 Srba sa tog podru~ja.
117
Pre 1995. ekipa na ~elu sa uglednim patologom dr Zoranom Stan-
kovi}em izvr{ila je preko 600 detaqnih autopsija na srpskim `rtvama.
Ova tela sahrawena su na lokalnim grobqima. Osim toga, ni u pribli`no
6.500 identifikacija, koliko je do sredine 2010. navodno obavila Me|u-
narodna komisija za nestala lica, ~ak i da su one 100 odsto ta~ne, nije
ustanovqena kqu~na razlika izme|u smrti usled egzekucije, u borbi ili
zbog drugih uzroka. Borbe su odnele mnogo `ivota.Identifikacija na osnovu DNK postala je, sli~no tehnologiji otiska
prsta, zlatni standard. Smatra se da postojawe poklapawa DNK predstavqa
neoboriv dokaz. To je mo`da ta~no u slu~ajevima kad se poklapawe utvrdi
na osnovu dostupnih uzoraka nekontaminirane DNK iz tela nedavno pre-
minulih osoba; ali da li se isto mo`e re}i za DNK uzet u okolnostima
kakve je podrazumevao rad Me|unarodne komisije za nestala lica, neiz-
be`no ostaje u domenu naga|awa.Me|unarodna komisija za nestala lica tvrdi da profile DNK do-
bijene iz kostiju upotrebqava ne samo za identifikovawe ostataka, putem
pore|ewa sa uzorcima koje su dali `ivi ro|aci nestalih, ve} i da bi kom-
pletirala skelete u slu~ajevima kad su kosti zavr{ile u razli~itim grob-
nicama. Drugi izvori, me|utim, ka`u da se verodostojni profili DNK
obi~no dobijaju samo iz zuba ili butne kosti. Mo`e se u~initi da ovakvi
uslovi ostavqaju ogroman prostor za nepouzdanu identifikaciju i vi{e-
struko brojawe. Jedna zvani~nica Me|unarodne komisije za nestala lica
pomenula je da su kosti istog skeleta prona|ene u ~etiri odvojene grob-
nice, ali nijednom nije ukazala na mogu}nost da to mo`e biti pokazateq
mawkavosti kori{}ene metodologije.93
Fraze poput „na osnovu analize DNKŒ javqaju se u svim su|ewima
vezanim za Srebrenicu pred Me|unarodnim krivi~nim sudom za Jugosla-
viju, daju}i presudama i dokazima na kojima one navodno po~ivaju prizvuk
nau~nog autoriteta. Takav je slu~aj i sa sintagmom „DNK vezeŒ, koje na-
vodno povezuju „sekundarneŒ sa „primarnimŒ grobnicama, ili ~ak „sekun-
darneŒ grobnice sa drugim „sekundarnimŒ grobnicama, i tako daqe. Ipak,
kako je 2010. godine objasnilo Sudsko ve}e u presudi u slu~aju Popovi} (do
danas posledwoj presudi ovog suda u vezi sa Srebrenicom): „Prema Stan-
dardnim operativnim postupcima Me|unarodne komisije za nestala lica za
statisti~ko izra~unavawe identifikacije na osnovu DNK, kao potenci-
jalni davalac ‰DNKŠ navodi se svako ko ima biolo{ku krvnu vezu sa ne-
stalom osobomŒ, a ne iskqu~ivo jedan ili oboje roditeqa.94 To ~ini po-
stupak tra`ewa davalaca DNK otvorenim, kao {to je slu~aj i sa konceptom
„primarnihŒ, „sekundarnihŒ i „tercijarnihŒ grobnica iz teorije o za-
ta{kavawu. Posledica je znatno pove}awe ukupnog broja DNK poklapawa u
vezi sa Srebrenicom, {to, poput teorije o ekshumaciji i ponovnom sa-
hrawivawu, daje Me|unarodnoj komisiji za nestala lica potrebno oprav-
dawe da ukupan broj pozitivnih nalaza DNK najavi kao rezultat svog po-
tencijalno beskrajnog postupka uzimawa uzoraka DNK. Na taj na~in se ko-
118
na~ni broj navodnih poklapawa DNK mo`e pove}avati u skladu s wihovim`eqama.
Uprkos ~iwenici da su dokazi zasnovani na DNK imali presudnuulogu u dono{ewu osuda na su|ewima za Srebrenicu pred Me|unarodnimkrivi~nim sudom za Jugoslaviju, sada je potvr|eno da Me|unarodna komi-sija za nestala lica tom sudu nikada nije predala dokaze zasnovane na DNKkoje je, navodno, prikupila. Tim za odbranu Radovana Karaxi}a nije mogaoda dobije pristup dokazima ove komisije vezanim za DNK, a tu`ilac Me-|unarodnog suda u Hagu, Hildegard Uerc-Reclaf, ~ak je pred sudom iz-javila da „Me|unarodna komisija za nestala lica ni nama nije dostavilaDNKŒ.95 Ovo je izuzetno va`no priznawe: da Me|unarodni krivi~ni sud upostupku dono{ewa ozbiqnih odluka o tvrdwama o „genociduŒ nije ni vi-deo ni ispitao kvalitet dokaza zasnovanih na DNK koje je predstavilazainteresovana strana, Me|unarodna komisija za nestala lica kojom ru-kovode bosanski Muslimani.
Izve{taji i „priznawaŒ Srba
^ini se da je u posledwih nekoliko godina me|unarodnoj zajednicijako stalo do toga da se kona~no u~vrsti zvani~na verzija doga|aja u Sre-brenici. Pedi E{daun, koji se najdu`e zadr`ao na mestu visokog pred-stavnika za Bosnu i Hercegovinu, zatra`io je, naoru`an drakonskim mo-}ima, da vlada Republike Srpske napravi izve{taj u kom }e bosanski Srbipriznati da je wihova vojska tokom rata izvr{ila masakre. Prvobitni iz-ve{taj, sa~iwen u septembru 2002, bio je iscrpan i detaqan. U zakqu~ku jere~eno da je bilo nekoliko stotina egzekucija, ali i da je oko 2.000 bo-sanskih muslimana i 500 Srba poginulo bore}i se u {umama dok se kolonabosanskih Muslimana kretala iz Srebrenice ka teritoriji koju su kon-trolisali Muslimani.96
Ovaj prvi izve{taj je razbesneo E{dauna i on ga je nazvao „tenden-cioznim, ne~uvenim i izaziva~kimŒ, kao i „uvredom za narod svih etni-~kih pripadnosti u Bosni i HercegoviniŒ.
E{daun je Republici Srpskoj naredio da revidira izve{taj premawegovom receptu, prete}i drasti~nim kaznama ukoliko ne budu sara|iva-li.97 Kada je vlada RS poku{ala da zadatku pristupi sa izvesnom dozomnezavisnosti, otpustio je nekolicinu ~lanova komiteta koji je sastavqaoizve{taj i zamenio ih svojim kadrovima, od kojih je jedan bio Musliman.Veruje se da je ovaj ~ovek u velikoj meri zaslu`an za izve{taj koji je E{daunobjavio 2004.98 Glavna struja u zapadnim medijima je ovaj drugi izve{tajprihvatila kao ozbiqno priznawe bosanskih Srba, ~ak pogre{no tuma~e}iwegov sadr`aj, koji nije predstavqao bezrezervno priznawe da je pogubqe-no 8.000 qudi.99
U oktobru 2005, nedequ dana po{to je E{daun bio primoran da izdaponi`avaju}e obja{wewe povodom svog svedo~ewa na su|ewu Milo{evi}ute iste godine, Kancelarija visokog predstavnika najavila je da je vlada
119
Republike Srpske saop{tila detaqe o 19.473 qudi koji su u~estvovali u
masakrima kod Srebrenice.100 Jo{ jednom su ovakve „informacijeŒ o~i-
gledno bile izvu~ene uz ozbiqne pretwe (polo`aj visokog predstavnika
omogu}avao je E{daunu da Republici Srpskoj nametne bukvalno svaki ob-
lik ekonomskih ili politi~kih sankcija).101 Nema sumwe da je svrha ovog
~ina bila da se podupru tvrdwe da je Srebrenica bila pa`qivo planiran
genocid, zlo~ina~ka zavera ~ije se organizovawe mo`e uporediti sa ho-
lokaustom. Kao i obi~no, me|utim, nije ponu|eno nikakvo obja{wewe otkud
ta velika i precizna brojka. Kako je predstavqeno, svih 19.473 qudi su
aktivno u~estvovali u masakrima — oko tri ~oveka na svaku navodnu `rtvu
masakra. Bio je to besmislen statisti~ki podatak koji je trebalo da od-
vrati pa`wu od potpunog odsustva pouzdanih dokaza. Kosio se i sa usta-
novqenom ~iwenicom da je odluka bosanskih Srba da bukvalno zauzmu Sre-
brenicu bila doneta tek 9. jula, po{to je izostao o~ekivani oru`ani otpor
28. divizije bosanskih Muslimana, ~ije su se vo|e bile ili povukle iz
enklave ili su po{li u proboj iz enklave ka teritoriji koju su kontro-
lisali bosanski Muslimani.102
Video snimak „[korpionaŒ
Kako se primicala 10. godi{wica pada Srebrenice, u~estali su po-
ku{aji da se u javnosti pro{iri pri~a o masakru. Novine u SAD i Velikoj
Britaniji po~ele su sa objavqivawem iscrpnih prikaza puna dva meseca
pre datuma godi{wice. U sferi zakonodavstva, glavni tu`ilac Me|una-
rodnog krivi~nog suda za Jugoslaviju, Karla del Ponte, sa udvostru~enim
poletom je vodila medijsku kampawu za hap{ewe Radovana Karaxi}a i Ratka
Mladi}a, planiraju}i vreme posete Beogradu tako da se pogodi sa emi-
tovawem video snimka na su|ewu Milo{evi}u za koji se tvrdilo da pri-
kazuje smaknu}e muslimanskog mladi}a iz Srebrenice koje je izvr{ila spe-
cijalna srpska jedinica nazvana „[korpioniŒ.Ovakav razvoj doga|aja, koji su svetski mediji spremno proglasili za
„kona~ni dokazŒ srebreni~kih masakara, bio je samo bizarni trik. Xefri
Najs, tu`ilac Me|unarodnog krivi~nog suda za Jugoslaviju u slu~aju Mi-
lo{evi}a, o~igledno je imao instrukcije da upotrebi video snimak pri-
likom unakrsnog ispitivawa jednog srpskog vojnog zapovednika koji je sve-
do~io u korist odbrane. Iako Najs nije uspeo da sro~i smislen zakonski
osnov za prikazivawe snimka, svejedno mu je bilo dopu{teno da to u~ini.
Mada se od wega zahtevalo da taj novi dokaz predo~i odbrani, ni to nije
uradio. Od svedoka je zatra`eno da komentari{e odlomke, koji nisu imali
nikakve veze s wegovim prethodnim svedo~ewem, iz tog snimka, ~iji je kva-
litet u tehni~kom smislu bio vrlo skroman u originalnom obliku (ama-
terski video snimak, lo{e napravqen), a dodatno je bio umawen jakom kom-
presijom u streaming video format. Sud je delovao samo na osnovu Najsovog
uveravawa da snimak ima veze sa Srebrenicom — mada je Najs sam priznao
120
da je snimqen na mestu blizu Sarajeva, gotovo 200 kilometara daleko odSrebrenice.
Formalno opravdawe za kori{}ewe ovog materijala je bilo da se nataj na~in uspostavqa veza izme|u Milo{evi}a i doga|aja u Srebrenici jersu, kako je rekao Najs, „[korpioniŒ bili specijalni odred srpske poli-cije. U toku nedequ dana od emitovawa ovog snimka pred Me|unarodnimkrivi~nim sudom, saznalo se da su „[korpioniŒ bili grupa pla}enika kojaje, po svoj prilici kratko, imala nekakve veze sa snagama Republike SrpskeKrajine, ali ni na koji na~in nije bila povezana sa srpskom policijom.
Ispitivawem snimka je utvr|eno da je zapisom tonski i vizuelno ma-nipulisano. Postojale su naznake da je bio montiran od zapisa snimqenihu razli~itim trenucima i na razli~itim mestima. Ode}a koju na snimkunose vojnici i zarobqenici nije odgovarala vremenskim prilikama u Sre-brenici u julu 1995, kada je bilo veoma toplo. Kasnije su se na internetupojavile nove verzije ovog snimka: na wima se videlo kako tobo`we `rtveustaju, neozle|ene, posle „egzekucijeŒ.103
Lanac nadle`nosti nad snimkom tako|e je bio veoma sumwiv. Premazvani~nim izjavama, Me|unarodnom krivi~nom sudu za Jugoslaviju ga je do-stavila Nata{a Kandi}, koju ~esto opisuju kao srpsku aktivistkiwu zaqudska prava. Kandi}eva, za koju se govorilo da je finansiraju vlade vi{ezemaqa, kao i Fondacija za otvoreno dru{tvo Xorxa Sorosa, ve} je ne-koliko puta pre toga odigrala kqu~nu ulogu u pru`awu pravovremene po-dr{ke zvani~noj pri~i kada bi se ona na{la pod upitnikom — na primer,od we su potekli navodi o „hladwa~iŒ, prema kojima su se Srbi re{ilihiqada masakriranih kosovskih Albanaca tako {to su ih u kamionima--hladwa~ama prebacili u grobnice u Srbiji.104
Sve i da je ovaj snimak autenti~an, wegovo predstavqawe od stranetu`ila{tva Me|unarodnog krivi~nog suda za Jugoslaviju, ali uz saradwusudija, bez provere autenti~nosti, obave{tavawa odbrane ili postojawapovezanosti sa iskazom aktuelnog svedoka, predstavqa jak dokaz politi~kepotke i korupcije na su|ewu Milo{evi}u. A razmere koje su ovom doga|ajudali mejnstrim mediji, dopu{taju}i da se navodno ubistvo {estorice za-robqenika upotrebi za propagirawe pri~e o 8.000 egzekucija, neoboriv sudokaz wihove podr{ke ovoj zakonodavnoj farsi.105
Zakqu~ne napomene
U odluci donesenoj avgusta 2001. na su|ewu generalu bosanskih SrbaRadislavu Krsti}u, sudija Me|unarodnog krivi~nog suda za JugoslavijuAlmiro Rodriges saop{tio je sudu da je „u Srebrenici izvr{en zlo~ingenocidaŒ i na osnovu ove najte`e optu`be Krsti}a proglasio krivi~noodgovornim, s obzirom na wegovu ulogu komandanta Drinskog korpusa Ar-mije bosanskih Srba.106 Iako su o{troumni kriti~ari presudu Krsti}uprepoznali kao radikalno redefinisawe koncepta genocida,107 ovaj nalaz ogenocidu je {est godina kasnije usvojio Me|unarodni sud pravde.108 Zbog
121
osuda Me|unarodnog krivi~nog suda za Jugoslaviju vezanih sa Srebrenicu,
znatan broj bosanskih Srba sada slu`i duga~ke zatvorske kazne, neki ~ak
do`ivotne, a uskoro }e ih biti jo{.Refren „8.000 mu{karaca i de~akaŒ masakriranih u Srebrenici mo`da
nije prestao da odzvawa, ali nezavisni istra`iteqi razli~itih profila i
uloga u svetu doveli su u sumwu dokaze koje su izlo`ili tu`ioci Me-
|unarodnog suda a prihvatile sudije i zapadni mediji. Ti su dokazi ve-
}inom od po~etka bili nepouzdani i problemati~ni, a ta nepouzdanost
postaje sve o~iglednija kako vreme prolazi…Onaj ko bez predrasuda pogleda dostupne podatke o Srebrenici za-
kqu~i}e da je veoma te{ko pomiriti poznate ~iwenice sa prihva}enom
verzijom onoga {to se dogodilo, naro~ito s tvrdwom o 8.000 smaknu}a. U
ovom poglavqu smo naveli mnoge od tih konfliktnih ~iwenica. Verujemo
da pri~a o Srebrenici nastavqa da traje pre svega zbog politi~kih in-
teresa. Postoje mnoge jasne naznake da su Alija Izetbegovi}, SAD, Velika
Britanija i druge sile sledili slo`ene politi~ke strategije i da je Sre-
brenica igrala kqu~nu ulogu u razvoju tih strategija.Od Dejtona do dana{wih dana, masakr u Srebrenici predstavqa iz-
vanredno koristan simbol srpske pokvarenosti i zla. Pomogao je da se oprav-
da „humanitarniŒ rat NATO-a protiv Jugoslavije 1999, kao i optu`be i
su|ewa srpskom vojnom osobqu i liderima; i pod izgovorom „nikad vi{eŒ,
NATO i zagovornici „odgovornosti da se za{titeŒ bespomo}ni civili u
okvirima suverenih dr`ava nastavqaju da tobo`we „odsustvoŒ interven-
cije da se spre~i srebreni~ki masakr koriste kao na~in da {to boqe pro-
daju zapadnu vojnu silu i posredovawe. Verujemo da je upravo zarad ovih
izuzetnih i vrednih ciqeva uverewe da je posle pada Srebrenice ubijeno
„8.000 mu{karaca i de~akaŒ postalo neprikosnoveno u zapadnom establi-
{mentu.
Napomene
1 Osnivawu Memorijalnog centra Srebrenica-Poto~ari i grobqa `rtava ge-nocida 1995. prethodio je, u maju 2001, akt visokog predstavnika za Bosnu iHercegovinu, dok je u formi koju ima danas prvi put otvoren 20. septembra2003. Vidi: Pedi E{daun, Kancelarija visokog predstavnika, 25. mart 2003,http://www.ohr.int/print/ ?content_id=29527; i Christian Schwarz-Schilling, Kan-celarija visokog predstavnika, 25. jun 2007, http://www.ohr.int/print/?con-tent_id=40028.
2 U vezi sa onim {to ovde nazivam „najvi{om zvani~nom procenom“, vidianalizu koju su izvr{ili Helge Brunborg, Torkild Hodve Lyngstad i HenrickUrdal u ime Kancelarije tu`ioca Me|unarodnog krivi~nog suda za biv{uJugoslaviju, “Accounting for Genocide: How Many Were Killed in Srebrenica?”,European Journal of Population, Volume 19, 2003, str. 229–248. Ovi autoripi{u: „U studiji se zakqu~uje da je najmawe 7.475 qudi prijavqeno kaonestalo posle pada enklave Srebrenica 11. jula 1995. i za wih se pretpo-
122
stavqa da su mrtvi… Tako|e, nepoznat broj osoba verovatno nisu
prijavqene kao nestali, iz razli~itih razloga. Na{a procena ni`a je od
uobi~ajenih brojki 8–10.000 ubijenih qudi. Kao {to je re~eno, na{a
procena je umerena i zasnovana na veoma pouzdanim podacima. Stvaran broj
`rtava genocida verovatno je vi{i od 7.475 i ova se brojka mo`e smatrati
najni`om procenom. Koriste}i vi{e sistema za procenu, utvrdili smo da je
ukupan broj `rtava mo`da tek malo vi{i, 7.536” (str. 244).
3 ^ak i nedavno, kada je u julu 2008. u Beogradu uhap{en biv{i predsednik
bosanskih Srba, Radovan Karaxi}, britanski mediji su naro~ito pomiwali
brojku od 250.000. Vidi, npr: Shan Ross, “Serb leader Karadzic held after more
than a decade on the run”, Skotsmen, 22. jul 2008; Janine di Giovanni, “Spectres
of Sarajevo: News of the arrest conjures memories of those dreadful days of death.
Next, for Mladic”, Gardijan, 23. jul 2008; Ian Bruce, “Ultra-nationalist begin-
nings that led to a brutal and disastrous conflict”, Herald, 23. jul 2008; i “Geno-
cide’s legacy in Bosnia, Darfur”, uvodnik, Toronto star, 23. jul 2008. Ri~ard
Holbruk, nekada glavni ameri~ki pregovara~ za Bosnu i Hercegovinu 1995,
upotrebio je frazu „gotovo 300.000” u komentaru koji je napisao u to vreme,
“The Face of Evil” („Lice zla“), Va{ington post, 23. jul 2008.
4 Jo{ kad su 2. januara 1993. po~eli pregovori u @enevi, predsednik bosan-
skih Muslimana Alija Izetbegovi} upozorio je na 200.000 mrtvih (i de-
setine hiqada silovanih `ena); nekoliko dana kasnije, govore}i pred zgra-
dom Ujediwenih nacija u Wujorku, Izetbegovi} je ponovio ovo upozorewe.
Vidi: Julijana Mojsilovic, “Peace Talks Recessed; Mediators Say Serbs Hold Up
Deal”, Aso{ijeted pres, 4. januar 1993; Anthony Goodman, “Bosnian leader
evokes memories of Munich appeasement“, Rojters, 7. januar 1993. Barry Schweid,
“Bosnian Leader Appeals for U.S. Support”, Aso{ijeted pres, 8. januar 1993.
5 Vidi odrednicu za “United Kingdom and Colonies”, “1939–1945 War”, u: “Break-
down of Numbers of War Dead by Forces”, PDF dokumentu u nadle`nosti
Komisije za ratne grobove Komonvelta (Commonwealth War Graves Commis-
sion), Ujediweno Kraqevstvo, http://www.cwgc.org/admin/files/Finances,%20
Statistics%20and%20Service.pdf .
6 Ewa Tabeau i Jakub Bijak, “War-related Deaths in the 1992–1995 Armed Con-
flicts in Bosnia and Herzegovina: A Critique of Previous Estimates and Recent
Results”, European Journal of Population, Volume 21, 2005, str. 187–215; ovde
str. 207. U to vreme Tabeau i Bijak radili su za Demografsku jedinicu
Kancelarije tu`ioca Me|unarodnog krivi~nog suda za biv{u Jugoslaviju
(MKSJ).
7 Ibid. Prema podacima u Tabeau-Bijak, ~ini se da je etni~ki sastav proce-
wenog ukupnog zbira poginulih: 60 odsto Muslimani, 29 odsto Srbi, 7 od-
sto Hrvati i 4 odsto „ostali“ (uglavnom Romi i oni koji su se izja{wavali
kao „Jugosloveni“). Treba imati u vidu, iako je to gotovo potpuno zane-
mareno u zvani~noj verziji doga|aja, da je zna~ajan broj Muslimana na po-
dru~ju Biha}a u zapadnoj Bosni sledio nezavisnog vo|u bosanskih Musli-
mana, Fikreta Adbi}a, ~ijih se 5.000 vojnika borilo protiv Bosanske mu-
slimanske armije, kojom je upravqano iz Sarajeva.
8 Ibid. Vidi Tabelu 5: “Minimum war-related deaths by ethnicity, status as of mid-
2003”, str. 204. Od najmawe 45.980 bosanskih Muslimana poginulih u ratu,
123
23.755 (51,66 odsto) bili su vojnici u vreme svoje smrti, a 22.225 (48,33
odsto) civili.
9 “Research halves Bosnia war death toll to 100,000”, Rojters, 23. novembar 2005,
http://www.alertnet.org/thenews/newsdesk/L23677389.htm.
10 Vidi: Patrick Ball et al., Bosnian Book of the Dead: Assessment of the Database,
Research and Documentation Center („Centar za istra`ivawe i
dokumentaciju“), Sarajevo, 17. jun 2007, Tabela 23a, str. 30, i str. 40,
http://www.hicn.org/research_design/rdn5.pdf. Ovi istra`iva~i procewuju da
je tokom ~itavog rata u Bosni i Hercegovini poginulo ukupno 96.895 qudi,
od ~ega su 57.696 (59,6%) bili vojnici a 39.199 (40,5%) civili.
11 “Barack Obama demands justice 15 years after Srebrenica”, Vesti Bi-Bi-Sija,
11. jul 2010, http://news.bbc.co.uk/2/hi/world/europe/10593799.stm.
12 „Izjava ‰ameri~kogŠ predsednika povodom 15. godi{wice genocida u
Srebrenici“, Kancelarija sekretara za {tampu Bele ku}e, 11. jul 2010,
http://www.whitehouse.gov/the-press-office/statement-presi-
dent–15thanniversary-genocide-srebrenica.
13 Michael Evans, Michael Kallenbach, “‘Missing’ Enclave Troops Found”, Tajms
(UK), 2. avgust 1995. Tajms je daqe saop{tio da je Me|unarodni komitet
Crvenog krsta u @enevi „~ula iz izvora u Bosni da se i do 2.000 vojnika
bosanske vlade nalazi u oblasti severno od Tuzle. Do{li su tamo iz Srebre-
nice 'bez znawa wihovih porodica'.“ Tajms je dodao da je vlada bosanskih
Muslimana verovatno krila gde se vojnici nalaze „iz vojnih razloga“.
14 Po glavnokomanduju}em oficiru holandske vojske, generalu Hansu Kouziju,
i komandantu holandskog bataqona, pukovniku Tomasu Karemansu, „tamo je
bilo najvi{e pet odsto mu{ke populacije Srebrenice ‰okupqeno u Poto-
~arimaŠ“. (“Dutch colonel praises Bosnian Serb capture of Srebrenica”, novinska
agencija HINA ‰HrvatskaŠ, 23. jul 1995, kako je prevedeno za Bi-Bi-Sijev
Pregled vesti iz sveta, 25. jul 1995.) Pet procenata okupqenih u Poto-
~arima od procewenih 25.000 je 1.250—mnogo mawe od navodnih 3.000.
15 Linda Ryan, “What’s in a ‘mass grave’?”, Living Marxism, izdawe 88, mart
1996, http://www.balkanpeace.org/content/balkans/bosnia/srebrenica/boss11.incl.
16 Ula Ilnytzky, “Report drops trade center death toll by three, to 2,749; may be final
adjustment”, Aso{ijeted pres, 23. januar 2004. Vidi tako|e: David Peterson,
“Counting Bodies at the World Trade Center”, ZNet, 14. jun 2004, http://web.ar-
chive.org/web/20041101065722/blog.zmag.org/rocinante/archives/000614.html.
17 Vidi: “Former Yugoslavia: Srebrenica: help for families still awaiting news”,
saop{tewe 37, MKSJ, 13. septembar 1995, http://www.icrc.org/web/eng/site-
eng0.nsf/htmlall/57jmjl?opendocument.
18 Julian Borger, “More Atrocities Feared in Zepa Attack”, Gardijan, 17. jul 1995;
“Fate of thousands in Serb-controlled areas said uncertain”, agencija Deutsche
Presse, 17. jul 1995.
19 Vidi, npr: Michael Evans, Michael Kallenbach, “‘Missing’ enclave troops found”,
Tajms, 2. avgust 1995. U ovom tekstu se ka`e: „Hiqade 'nestalih' vojnika
bosanskih muslimana iz Srebrenice, koji su ~inili osnov izve{taja o mo-
gu}im masovnim streqawima od strane Srba, sada su bezbedni, kako se ve-
ruje, i nalaze se severoisto~no od Tuzle. Nadzirawe bezbednog povla~ewa
muslimanskih vojnika i civila iz… Srebrenice i @epe pokazalo se kao
124
no}na mora za Ujediwene nacije i Me|unarodni komitet Crvenog krsta. Ju~e
je, me|utim, Crveni krst u @enevi prvi put saop{tio da je ~uo iz izvora u
Bosni da se i do 2.000 vojnika bosanske vlade nalazi u oblasti severno od
Tuzle. Do{li su tamo iz Srebrenice 'bez znawa wihovih porodica', izjavio
je portparol, dodav{i da ove izve{taje nije mogu}e proveriti, jer bosanska
vlada odbija da Crvenom krstu omogu}i pristup toj oblasti.“
20 Vidi: “To bury my brothers’ bones”, Amnesti interne{enel, jul 1996. (kako je
arhivirano na vebsajtu Forced Migration Online, http://reposi-
tory.forcedmigration.org/show_metadata.jsp?pid=fmo:3905).
21 Vidi: Darko Trifunovic et al., Report about Case Srebrenica, Centar za do-
kumentaciju Republike Srpske, Biro vlade RS za odnose sa MKSJ, Bawaluka,
septembar 2002, http://www.slobodan-milosevic.org/documents/srebrenica.pdf.
Kako pi{e ovaj autor: „201 vojnik (bili su veoma iscrpqeni a mnogi i
lak{e raweni) stigao je u @epu 17. jula 1995. Jo{ 500 qudi stiglo je u @epu
iz Srebrenice do 28. jula 1995.“
22 Vidi unakrsno ispitivawe Svedoka B–1770 od strane Slobodana Milo-
{evi}a: Transkript su|ewa Milo{evi}u, IT-02–54-T, 10. decembar 2003,
str. 30329–30330, i str. 30340, http://www.icty.org/x/cases/slobodan_milosevic
/trans/en/031210ED.htm.
23 Hjuman rajts vo~ izneo je procenu koja je bila tipi~na za to doba: „U vreme
ofanzive, u enklavi je `ivelo 38.000 do 39.000 qudi. Ove brojke su ni`e od
procewenog broja stanovnika od 42.000, koji je izneo visoki komesar za iz-
beglice UN, jer se brojevi UNHCR-a zasnivaju na koli~ini hrane koja je
dostavqana; UNHCR je precenio broj qudi u enklavi, po{to je deo dostav-
qane hrane morao da bude predat vlastima bosanskih Srba u okolini en-
klave.“ Vidi: The Fall of Srebrenica and the Failure of U.N. Peacekeeping,
Hjuman rajts vo~, oktobar 1995, Vol. 7, No. 13, napomena 9, str. 6–7,
http://www.hrw.org/en/node/85087/section/1.
24 Trifunovic et al., Report about Case Srebrenica, http://www.slobodan-
-milosevic.org/documents/srebrenica.pdf. „Ipak, bosanske snage su izgubile
bitku na mnogim mestima, poput Baqkovice, Kri`evca, itd. i u wihovim
redovima je poginulo 300–500 vojnika, zato {to vojnici bosanskih Srba,
po{to ih je bilo mawe, ~ak ni uz pomo} te{ke artiqerije, nisu mogli da se
izbore sa stotinama ili hiqadama muslimanskih vojnika koji su u to vreme
prelazili puteve… mora se proceniti da je u muslimanskim redovima po-
ginulo gotovo 2.000 vojnika, iz vojne perspektive.“
25 Vidi: Stefan Karganovi}, Analiza gubitaka muslimanske kolone usled min-
skih poqa i borbenih dejstava, u: Stefan Karganovi}, prir. Dekonstrukcija
jednog virtuelnog genocida: vodi~ kroz Srebrenicu za pametne osobe, Beo-
grad: Istorijski projekat Srebrenica, 2011), str. 105–116.
26 Kako tvrdi Amnesti interne{enel, „najmawe 13.000 mu{karaca ‰iz Srebre-
niceŠ uspe{no se probilo kroz {umu“ do neposrednog zaklona na teritoriji
pod kontrolom bosanske vlade. “To bury my brothers’ bones“, http://reposi-
tory.forcedmigration.org/show_metadata.jsp?pid=fmo:3905.
27 „President on the war and the prospects for peace“, Radio Bosna i Hercegovina,
Sarajevo, 13. avgust 1995; Bi-Bi-Sijev pregled vesti iz sveta, 16. avgust
1995.
125
28 Patricia M. Wald, “General Radislav Krstic: A war crimes case study”, George-
town Journal of Legal Ethics, prole}e 2003, Vol. 16, No. 3, str. 445.
29 Vidi transkript su|ewa Krsti}u: IT–98–33-T, 6. april 2001, str. 9532,
redovi 20–21, http://www.icty.org/x/cases/krstic/trans/en/010406ed.htm. Haxi-
hasanovi} je tako|e svedo~io da je „ta~an broj pripadnika 28. divizije koji
su uspeli da se probiju ‰do teritorije pod kontrolom bosanske vladeŠ bio
3.175” (str. 9532, redovi 15–16).
30 Qubi{a Simi}, „Analiza forenzi~kih izve{taja tu`ila{tva Ha{kog suda“,
i Simi} „Prezentacija i tuma~ewe forenzi~kih podataka (Obrazac povre-
da),“ u: Karganovi}, prir., Dekonstrukcija jednog virtuelnog genocida, str.
69–88, i str. 89–104.
31 Vidi: Dean Paul Manning, izjava svedoka, Tu`ilac protiv Slobodana Milo-
{evi}a, IT- 02–54-T, 24. novembar 2003, paragraf 59, http://www.domovi-
na.net/archive/2003/20031124_manning.pdf.
32 Vidi: Tu`ilac Tribunala protiv Radislava Krsti}a, IT–98–33-T, trans-
kript, 6. april 2001, str. 9532, redovi 20–21, http://www.icty.org/x/cases/krs-
tic/trans/en/010406ed.htm.
33 Vidi: Karganovi}, „Analiza gubitaka muslimanske kolone usled minskih
poqa i borbenih dejstava“.
34 „Predsednik tra`i od Klintona, Mejxora i ostalih da pomognu Srebre-
nici“, Radio Bosna i Hercegovina, Sarajevo, 9. juli 1995, kako je prevedeno
za Bi-Bi-Sijev Pregled vesti iz sveta, 11. jula 1995. Va{ington post je
kasnije preneo da su „Sjediwene Dr`ave prve obave{tene o mogu}nosti ma-
sovnih ubistava u toj oblasti, samo jedan ili dva dana po{to je pala Sre-
brenica, u telefonskom pozivu koji je bosanski ministar spoqnih poslova
Muhamed [a}irbej uputio ameri~koj ambasadorki u Ujediwenim nacijama,
Medlin K. Olbrajt.“ Michael Dobbs et al., “New Proof Offered Of Serb Atroci-
ties; U.S. Analysts Identify More Mass Graves” (29. oktobar 1995.)
35 Paul Koring, “Muslims manipulate refugees’ agony”, Dejli telegraf, 15. jul
1995.
36 “Pronk Breaks Official Silence On Genocide In Srebrenica”, ANP English News
Bulletin, 20. jul 1995, gde se prenosi intervju koji je Pronk dao za holandsku
televizijsku emisiju Nova o trenutnim de{avawima.
37 Paul Quinn-Judge, “Reports of atrocities unconfirmed so far; US aerial surveil-
lance reveals little”, Boston glob, 27. jul 1995.
38 Vi{e o Mevludinu Ori}u vidi u: Rene Gremaux i Abe de Vries, “Srebre-
nica…The Deconstruction of a Trauma”, na engleski preveo Nico Varkevisser,
De Groene Amsterdammer, 13. mart 1996. (kako je objavqeno na vebsajtu Em-
peror’s Clothes, http://www.emperors-clothes.com/analysis/falsely.htm).
39 Vidi: Anne Nelson et al., “The Rohde to Srebrenica: A Case Study of Human
Rights Reporting”, Fakultet za novinarstvo Univerziteta Kolumbija, 2001,
http://www.columbia.edu/itc/journalism/nelson/rohde/.
40 Gremaux, De Vries, “The Deconstruction of a Trauma,” http://www.emperors-
-clothes.com/analysis/falsely.htm.
41 Vidi David Sells, Wuznajt, Bi-Bi-Si 2, 30. jun 1999, http://news.
bbc.co.uk/olmedia/375000/video/_376122_sells_movie_vi.ram.
126
42 Tim Butcher, “Serb Atrocities In Srebrenica Are Unproved”, Dejli telegraf,
24. jul 1995.
43 Li~na prepiska putem elektronske po{te, Dr Dick Schoonord i Tim Fenton,
17. januar 2005.
44 Li~na prepiska putem elektronske po{te, George Kenney i Tim Fenton, jun
1997. Da prika`emo deo korespondencije, Keni je napisao: „Jedan izvor…
vi{e puta mi je u to vreme, ali i kasnije, rekao da nije video ni{ta, po-
navqam ni{ta, {to bi potvrdilo navode u {tampi. Da ne ulazim u dosadne
detaqe o dozvoqenom pristupu, dovoqno je da znate da su stvarno postojali
takvi dokazi, da bi H morao znati za wih.“ Vidi tako|e: George Kenney, “The
Bosnia Calculation: How many have died? Not nearly as many as some would
have you think”, Wujork tajms magazin, 23. april 1995.
45 Vidi: Edward S. Herman, David Peterson, “The Dismantling of Yugoslavia”,
Monthly Review, Vol. 59, No. 5, oktobar 2007, str. 41–42, i n. 162, str. 56,
http://www.monthlyreview.org/1007herman-peterson1.php.
46 Dok je unakrsno ispitivan na su|ewu Milo{evi}u, Dragan Karleu{a, po-
licajac zadu`en za istragu u vezi s kamionom hladwa~om iz Dunava, odgo-
vorio je na pitawe predsedavaju}eg sudije Ri~arda Meja: „Nismo prosudili
kakvo je poreklo le{eva… U saop{tewima, rekli smo da nemamo osnova da
zakqu~imo da le{evi pripadaju qudima koji su do{li s Kosova… Ne znamo
odakle su zapravo ova tela.” Transkript su|ewa Milo{evi}u, 22. jul 2002,
str. 8413, red 5, str. 8414, red 9, http://www.icty.org/x/cases/slobodan_milo-
sevic/trans/en/020722ED.htm.
47 Vidi: “The situation in the Republic of Bosnia and Herzegovina” (S/PV.3564),
Savez bezbednosti UN, 10. avgust 1995, str. 6–7.
48 Tim Weiner, “U.S. Says Serbs May Have Tried To Destroy Massacre Evidence“,
Wujork tajms, 30. oktobar 1995.
49 Vidi, npr: Ken Silverstein, Private Warriors (Wujork: Verso, 2000), str. 171–174.
50 Kako je napisao Dejvid Roudi: „Zanimawe Amerike je splaslo. Zvani~nici
UN odavno optu`uju Klintonovu administraciju da je objavila fotografije
iz Nove Kasabe kako bi odvratila kritike zbog pre}utnog odobravawa pri-
nudnog uklawawa 150.000 Srba od strane Hrvatske vojske iz nekada srpske
oblasti Krajina u Hrvatskoj po~etkom avgusta. Pitawe Srebrenice je na-
pu{teno, ka`u oni, zato {to se vi{e ne uklapa u planove administracije.“
(“Eyewitnesses Confirm Massacres in Bosnia”, Christian Science Monitor, 5. ok-
tobar 1995.)
51 David Rohde, “Evidence Indicates Bosnia Massacre Eyewitness report supports
charges by U.S. of killings”, Christian Science Monitor, 18. avgust 1995.
52 Ryan, “What’s in a ‘mass grave’?”, http://www.balkanpeace.org/content/bal-
kans/bosnia/srebrenica/boss11.incl.
53 “Bosnian Serb Official Denies Existence of Mass Graves around Srebrenica”,
Bi-Bi-Si, Monitoring Central Europe & Balkans, 22. decembar 1995.
54 Li~na prepiska putem elektronske po{te, Rolf Hartzuiker i Jonathan Rooper,
26. jun 1997.
55 Vidi: Edward Pearce, “Lies, Damned Lies, and Statistics”, Gardijan, 28. januar
1995, izve{taj o prilogu Xona Simpsona, voditeqa Bi-Bi-Sijeve
127
„Panorame“ („moralno najispravnijeg novinara koji postoji“, kako je to re-
kao Pirs), od 23. januara 1995, u kom je otkrivena „potpuna la`“ Harisa
Silajxi}a, naime da u Biha}u „nije poginulo 70.000“, kako je tvrdio Si-
lajxi}, „ve} oko 1.000 qudi, i to ne `ena i dece, nego uglavnom vojnika koji
su ga branili. A kad se stiglo do Biha}a i porazgovaralo s tamo{wim sta-
novni{tvom, pokazalo se da grad uop{te nije osvojen.“
56 John Pilger, “Kosovo — the site of a genocide that never was…”, Wu stejtsmen,
13. decembar 2004.
57 Tim Weiner, “U.S. Says Serbs May Have Tried To Destroy Massacre Evidence”,
Wujork tajms, 30. oktobar 1995.
58 Jon Swain, “Empty Bosnian Graves baffle UN”, Sandej tajms, 3. novembar
1996.
59 Mike O’Connor, “In Bosnia Field, Changes Refuel Talk of Graves”, Wujork tajms,
3. april 1996.
60 Vidi: Emma Daly, “It is a crime too great to hide, but do we have the stomach to
bring the killers to trial?”, Independent, 3. april 1996.
61 Elizabeth Neuffer, “NATO puts grave sites in Balkans on watch”, Boston glob,
22. april 1996; David Rohde, “Bosnian Massacre Sites Swept of Key Evidence”,
Christian Science Monitor, 3. april 1996; i Mike O’Connor, „In Bosnia Field,
Changes Refuel Talk of Graves“, Wujork tajms, 3. april 1996.
62 „Pokrenuta misija da se prona|u nestali u biv{oj Jugoslaviji“, Rojters, 25.
novembar 1996. Osnivawe Me|unarodne komisije za nestala lica prvi je
najavio predsednik Bil Klinton na samitu Grupe 7, odr`anom te godine u
Lionu, u Francuskoj. U to vreme Klinton je o tome govorio kao o „me|u-
narodnoj komisiji za nestala lica u biv{oj Jugoslaviji kojom }e predse-
davati biv{i dr`avni sekretar Saj Vens“. („Transkript predsednikove kon-
ferencije za {tampu u Francuskoj“, U.S. Newswire, 29. jun 1996.)
63 Zaista, prava svrha MKSJ, da pozitivno identifikuje ratne `rtve me|u bo-
sanskim Muslimanima, ogleda se u ~iwenici da je 2005. godine MKSJ po~eo
da prebacuje zadu`ewa Institutu za nestala lica Bosne i Hercegovine, no-
voj ustanovi na dr`avnom nivou koja odgovara Savetu ministara Bosne i
Hercegovine. Vidi: “Missing Persons Institute of Bosnia-Herzegovina Exca-
vates Key Mass Grave Sites in Herzegovina”, MKSJ, 24. jun 2009,
http://www.icmp.org/press-releases/missing-persons-institute-of-bosniaherzegovi-
naexcavates-key-mass-grave-sites-in-herzegovinainstitut-za-nestale-osobe-bosne-
-i-hercegovine-iskopava-kljucne-masovne-grobnice-u-hercegovini–2/.
64 Kako je rekla [ina Mekdonald, voditeqka Vesti na britanskom Kanalu 4:
„Ovo se naziva sekundarnom grobnicom, jer se u woj nalaze tela koja su
krivci uklonili iz prvobitnih masovnih grobnica u blizini mesta egze-
kucija, u poku{aju da sakriju dokaze. E pa, nije im upalilo.“ (Channel 4
News, Velika Britanija, avgust 1998.)
65 Eric Stover, Gilles Peress, The Graves: Srebrenica and Vukovar (Cirih: Scalo
Publishers, 1998), str. 150.
66 Charlayne Hunter-Gault, intervju sa pomo}nikom ameri~kog dr`avnog sekre-
tara Xonom [atukom, emisija The NewsHour with Jim Lehrer, televizija
Pi-Bi-Es, 25. januar 1996. Kada ga je Hanter-Goltova upitala za „masovnu
grobnicu kod Glogove“, i posle toga „gde su tela?“, [atuk je odgovorio:
128
„Obi{li smo jednu masovnu grobnicu, kod Glogove, koja se ovde opet
pojavquje na na{em filmskom snimku, i tamo smo stvarno videli komade
ode}e, cipelu, qudsku kost koja je izvirivala iz zemqe, a bilo je vrlo malo
dokaza, ako ih je uop{te i bilo, da je neko dirao tu grobnicu, izuzev
~iwenice da je o~ito, u nekom trenutku u proteklih {est meseci, verovatno
pre {est meseci, tu bila iskopana masovna grobnica.“
67 Cees Wiebes, Intelligence and the War in Bosnia, 1992–1995 (London: Lit
Verlag, 2003), posebno Poglavqe 7, “Imagery Intelligence in Bosnia”, str.
313–353; ovde str. 315–316.
68 Paul Quinn-Judge, “Reports of atrocities unconfirmed so far; US aerial surveil-
lance reveals little”, Boston glob, 27. jul 1995.
69 Wiebes, Intelligence and the War in Bosnia, 1992–1995, str. 347–350.
70 Vidi: sudija Carmel Agius et al., Presuda, Tu`ilac protiv Vujadina
Popovi}a et al., IT-05–88-T, MKSJ, 10. jun 2010, paragraf 603,
http://www.icty.org/x/cases/popovic/tjug/en/100610judgement.pdf.
71 Wiebes, Intelligence and the War in Bosnia, 1992–1995, str. 313–353.
72 Vidi, npr: John Prados, Hoodwinked: The Documents That Reveal How Bush
Sold Us a War (Wujork: The New Press, 2004). Vidi tako|e: John Prados, “PR
Push for Iraq War Preceded Intelligence Findings”, Arhiva nacionalne bezbed-
nosti (Univerzitet „Xorx Va{ington"), 22. avgust 2008, http://www.gwu.
edu/‹nsarchiv/NSAEBB/NSAEBB254/index.htm.
73 Vidi: George Pumphrey, “The Srebrenica Massacre”—A Hoax?, drugi deo
(Bon, Nema~ka: novembar 1998), http://www.ocf.berkeley.edu/‹bip/docs/ko-
sovo_polje/srebrenica_hoax_a.html.
74 Nick Hawton, “‘Largest’ Bosnian grave found”, Vesti Bi-Bi-Sija, 28. mart
2003, http://news.bbc.co.uk/2/hi/europe/2895801.stm.
75 Hrvoje Polan, “Bosnian experts start exhuming ‘largest ever’ mass war grave”,
agencija Frans pres, 28. jul 2003; “New mass grave could be Bosnia’s biggest”,
The Australian, 30. jul 2003; i Nick Hawton, “Bosnia’s largest mass grave”,
Vesti Bi-Bi-Sija, 30. jul 2003, http://news.bbc.co.uk/2/hi/europe/3111189.stm.
76 Alexander S. Dragicevic, “Forensic experts continue excavating largest mass
grave, plan to begin removing remains Wednesday”, Aso{ijeted pres, 5. avgust
2003.
77 Russ Baker, “Grisly clues in Bosnia’s largest mass grave”, Christian Science
Monitor, 8. septembar 2003.
78 Vidi, na primer, Mike O’Connor, “In Bosnia Field, Changes Refuel Talk of
Graves”, Wujork tajms, 3. april 1996.
79 Alix Kroeger, “Identifying Srebrenica’s victims”, Vesti Bi-Bi-Sija, 10. april
2002, http://news.bbc.co.uk/2/hi/europe/1920825.stm.
80 „Broj identifikovanih srebreni~kih `rtava pre{ao 2000”, Me|unarodna
komisija za nestala lica, 10. jun 2005, http://www.ic-mp.org/press-releases/
identification-of-srebrenica-victims-passes–2000/.
81 Vidi. Richard J. Goldstone, Tu`ilac Tribunala protiv Radovana Karaxi}a i
Ratka Mladi}a (IT–95–18-I), 14. novembar 1995, Ta~ka 1, paragraf 47–51,
http://www.icty.org/x/cases/karadzic/ind/en/kar-ii951116e.pdf.
129
82 Vidi: Radislav Krsti}, „Srebrenica — Drinski korpus“ (IT–98–33), Infor-
macije o slu~aju, MKSJ, 8. jul 2005, str. 6–7, http://www.un.org/icty/glance
/krstic.htm.
83 Stover i Peress, The Graves, str. 174.
84 Prema jednom saop{tewu za {tampu Me|unarodne komisije za nestala lica,
Komisija je do po~etka jula 2010. identifikovala „6.481 osoba nestalih
posle pada Srebrenice u julu 1995“. Vidi: „DNA Results of the International
Commission on Missing Persons Reveal the Identity of 6,481 Srebrenica Vic-
tims“, 9. jul 2010, http://www.ic-mp.org/press-releases/dna-results-reveal–6481-
-srebrenica-victims/.
85 David Sells, “Seeking the truth in Srebrenica”, Bi-Bi-Sijev program Wuznajt,
30. jun 1999, http://news.bbc.co.uk/2/hi/special_report/1998/kosovo/376122.stm.
86 Milivoje Ivani{evi}, Srebrenica jul 1995: u tragawu za istinom (Beo-
grad, Hri{}anska misao, drugo izdawe, 2010), str. 76–78.
87 Li~na prepiska putem elektronske po{te i telefonski razgovori, David
Foley iz Organizacije za evropsku bezbednost i saradwu i Jonathan Rooper,
jula 1997. i kasnije.
88 Li~na prepiska putem elektronske po{te, Milivoje Ivani{evi} i Edward
S. Herman, novembar 2008.
89 Milivoje Ivani{evi}, Srebrenica jul 1995: u tragawu za istinom (Beo-
grad, Hri{}anska misao, drugo izdawe, 2010), str. 78–82.
90 Ibid, str. 93–169.
91 Vidi: “Bosnian research centre says 500 Srebrenica victims still alive”, agencija
SRNA, 31. mart 2010, prevedeno za Bi-Bi-Sijev program Monitoring Europe,
2. april 2010; i “Bosnian Serb government seeks additional report on Srebrenica
victim numbers”, agencija FENA (Federalna novinska agencija, Sarajevo), 8.
april 2010, prevedeno za Bi-Bi-Sijev program Monitoring Europe, 8. april
2010. U posledwem izve{taju citira se direktor Centra za istra`ivawe i
dokumentaciju Mirsad Toka~a: „Za vreme trajawa na{eg istra`iva~kog pro-
jekta, koji se odnosi na qudske `rtve, prona{li smo 500 `ivih qudi iz
Srebrenice. Tako|e imamo informacije da je u ovoj oblasti poginulo ne{to
vi{e od 7.000 qudi, iako nisu svi bili iz Srebrenice. Dakle, ima qudi iz
Vlasenice, Zvornika, Bratunca, Vi{egrada, Rogatice, {to pokazuje i ~i-
wenica da smo registrovali 70 osoba sahrawenih u Memorijalnom centru
Poto~ari koje me|utim nisu ubijene u Srebrenici.“
92 Susan Ladika, “Laying Ghosts To Rest In Bosnia”, Science, 24. avgust 2001,
http://susanladika.com/freelance_journalist_susan_ladika_science_writing_bosnian
_massacre_1995.html. Kako se 5.800 neidentifikovanih tela mo`e
definitivno povezati sa Srebrenicom, nije obja{weno. Niti je novinarka
izgleda bila svesna da onih 200 identifikovanih tela nije pripadalo qu-
dima koji su definitivno bili u Srebrenici kad je pala, ve} je to bilo samo
200 qudi ~ija su se imena nalazila na spisku Me|unarodnog komiteta Cr-
venog krsta.
93 “DNA Results of the International Commission on Missing Persons Reveal the
Identity of 6,481 Srebrenica Victims”, 9. jul 2010, http://www.ic-mp.org/press-
-releases/dna-results-reveal–6481-srebrenica-victims/.
130
94 Vidi: sudija Carmel Agius et al., Presuda, Tu`ilac protiv Vujadina Po-
povi}a et al., IT-05–88-T, MKSJ, 10. jun 2010, Sect. III(J)5, “ICMP Data on De-ceased Persons”, paragraf 638–649; ovde bele{ka 2329, str. 258,http://www.icty.org/x/cases/popovic/tjug/en/100610judgement.pdf . Isticawemovoga, Sudsko ve}e je odbacilo kritike koje je na ra~un metodologije MKSJizrekla stru~ni svedok odbrane Debra Komar, koja je, kako je reklo Sudskove}e, svedo~ila da bi „u idealnoj situaciji uzroci bili uzeti od oba ro-diteqa nestale osoba i upotrebqeni da se identifikuje ta osoba, po{toDNK jedne osobe predstavqa kombinaciju DNK oba roditeqa“. Ali, kako jetada priznalo Sudsko ve}e: „U mnogim situacijama, kao {to je to slu~aj saMe|unarodnom komisijom za nestala lica, DNK jednog ili oba roditeqanije dostupan, pa se stoga koriste uzorci daqih ro|aka“ (paragraf 643).
95 Vidi transkript su|ewa Krsti}u: IT–95–5/18-I, 23. jul 2009, paragraf 365,redovi 21–22, http://www.icty.org/x/cases/karadzic/trans/en/090723SE.htm. Vi-di tako|e Andy Wilcoxson, “Radovan Karadzic Previews Srebrenica GenocideDefense”, Balkan Report, 6. avgust 2009, http://www.nolanchart.com/arti-cle6706.html.
96 Trifunovi} et al., Report about Case Srebrenica, http://www.slobodanmilose-vic.org/documents/srebrenica.pdf.
97 Dragana Dardic, “Serb denial of Srebrenica massacre sparks outrage”, Rojters, 3.septembar 2002. Vidi tako|e “Official Bosnian Serb report on Srebrenica pro-vokes outrage”, agencija Frans pres, 3. septembar 2002; Irena Gajic, “BosnianSerb government report: Few Muslims killed in Srebrenica massacre”, Aso{i-jeted pres, 3. septembar 2002; “High Representative Slams Bosnian Serb Reporton Srebrenica”, HINA — Hrvatska izvje{tajna novinska agencija, 4. sep-tembar 2002; “EU, US condemn Bosnian Serb report on Srebrenica massacre”,agencija Frans pres, 5. septembar 2002; i “Missing persons group slamsBosnian Serb report on Srebrenica”, agencija Frans pres, 5. septembar 2002.
98 Vidi: The Events in and around Srebrenica between 10th and 19th July 1995 („Doga|aji u i oko Srebrenice izme|u 10. i 19. jula 1995“), Komisija za istra-`ivawe doga|aja u Srebrenici i oko we izme|u 10. i 19. jula 1995, Bawaluka,jun 2004.
99 Vidi, npr: Nicholas Wood, “Bosnian Serbs Admit Responsibility for the Massa-cre of 7,000”, Wujork tajms, 12. jun 2004. „Gotovo devet godina posle togdoga|aja vo|stvo bosanskih Srba priznaje odgovornost za masakr najmawe7.000 muslimanskih mu{karaca i de~aka u gradu Srebrenica“, napisao jeWood. U izve{taju „na 42 strane… prvi put se priznaje da su jedinicepolicije i vojske pod kontrolom vlade 'u~estvovale' u masakru koji se do-godio u julu 1995. …Tako|e se ka`e da je 'izvr{ilac preduzeo sve mere dasakrije zlo~in uklawaju}i tela'“, i „navode se lokacije 32 masovne grob-nice, od kojih su 28 'sekundarne', u kojima se nalaze tela koja su uklowena sadrugih lokacija kako bi se sakrila od me|unarodnih istra`iteqa“.
100 Nicholas Wood, “More Prosecutions Likely to Stem From New Srebrenica Re-port”, Wujork tajms, 6. oktobar 2005.
101 Ian Traynor, “Ashdown ‘running Bosnia like a Raj’”, Gardijan, 5. jul 2003.
102 Vidi: Wiebes, Intelligence and the War in Bosnia, 1992–1995, Poglavqe 8,“Was ‘Srebrenica’ an intelligence failure?”, str. 355–421; posebno str.370–371.
131
103 Za kopiju video-snimka navodnog streqawa od strane [korpiona, koja jedostupna javnosti, vidi npr. “Srebrenica July 1995 ‘Execution’ Total Version”,koju je na vebsajt YouTube postavio “sanimideg,” http://www.youtube.com/watch?v=VvuwIba8Sck. Vidi tako|e kako je obra|en ovaj snimak u Poglavqu 5.
104 Vidi napomenu 46.
105 Tim Xuda (Tim Judah) i Danijel Santer (Daniel Sunter) nazvali su video--snimak „kona~nim, neoborivim dokazom u~e{}a Srbije u masakrima u Sre-brenici, u kojima je ubijeno vi{e od 7.500 mu{karaca i de~aka, bosanskihMuslimana“. (“How the video that put Serbia in dock was brought to light,”Obzerver, June 5, 2005.) Nicholas Wood i Marlise Simons napisali su da „ana-liti~ari ka`u da je kaseta najzna~ajniji dokaz za formirawe srpskog javnogmwewa posle zavr{etka balkanskih ratova 1990-ih“. (“Videotape of SerbianPolice Killing 6 Muslims From Srebrenica Grips Balkans,” Wujork tajms, June12, 2005.)
106 Sudija Almiro Rodrigues et al., usmena izjava, Tu`ilac protiv RadislavaKrsti}a, OF/P.I.S./609e, 2. avgust 2001, str. 7, <http://www.icty.org/x/cases/krstic/tjug/en/010802_Krstic_summary_en.pdf>; i sudija Almiro Rodrigueset al., Presuda, Tu`ilac protiv Radislava Krsti}a, IT–98–33-T, 2. avgust2001, Section G, “Genocide,” paragraf 539–599; paragraf 653–654,<http://www.icty.org/x/cases/krstic/tjug/en/krs-tj010802e.pdf>.
107 Vidi: Michael Mandel, How America Gets Away With Murder: Illegal Wars,Collateral Damage, and Crimes Against Humanity (Ann Arbor, MI: Pluto Press,2004), str. 152–160. Tako|e vidi Poglavqe 6 u ovom izdawu.
108 Vidi: Application of the Convention on the Prevention and Punishment of theCrime of Genocide (or Bosnia and Herzegovina v. Serbia and Montenegro), Me-|unarodni sud pravde, 26. februar 2007, <http://www.icj-cij.org/docket/files/91/7349.pdf>.
132
Poglavqe 5.
OSIGURAVAWE PRESUDA:
ZLOUPOTREBA ISKAZA SVEDOKA U HAGU
Xorx @amueli
Uloga Me|unarodnog krivi~nog suda za biv{u Jugoslaviju (MKSJ) pre-sudna je za pretvarawe zvani~ne pri~e o Srebrenici u svojevrsnu svetiwu.Rad ovog suda po~iva na pretpostavkama zemaqa ~lanica NATO-a i in-stitucija koje ga ve}inski finansiraju, naro~ito ameri~ke vlade koja je iodabrala najve}i broj prvobitnih ~lanova. Prema ovim pretpostavkama, usta-novqenim mnogo pre nego {to se mogla izvr{iti bilo kakva svrsishodnaprocena uzroka i pona{awa u ratovima u biv{oj Jugoslaviji, Srbi su biliti koji su izazvali ove ratove; Srbi su sproveli genocid; Srbi su, za raz-liku od svih ostalih etni~kih grupa koje su u~estvovale u ratovima, ~i-nili grozna nedela u okviru dr`avne politike; Srbi su bili zlo~inci kojisu sprovodili zlo~ina~ka nare|ewa koja je izdavalo zlo~ina~ko rukovod-stvo i Srbi se moraju naterati na to da priznaju krivicu kako bi okajaligrehe. I zaista, jedan od tvoraca Tribunala, biv{i slu`benik Stejt de-partmenta Majkl P. [arf otvoreno je pisao o misiji Me|unarodnog kri-vi~nog suda u „Va{ington postuŒ:1
„Prilikom pisawa statuta za Tribunal za Jugoslaviju, Savet bez-bednosti UN postavio je sebi tri ciqa: prvo, da se srpski narod,koji je dugo bio zaveden Milo{evi}evom propagandom, upozna sa~inovima agresije, ratnim zlo~inima i zlo~inima protiv ~o-ve~nosti koje je po~inio wegov re`im; drugo, da se olak{a nacio-nalno pomirewe tako {to }e se glavna krivica pripisati Milo-{evi}u i ostalim liderima u vrhu i razotkriti na koje je na~ineMilo{evi}ev re`im naveo obi~ne Srbe da vr{e zlodela i, tre}e,da se promovi{e politi~ka katarza dok se u isto vreme novoiza-brani srpski lideri podsti~u na distancirawe od represivne po-litike pro{losti.Œ
Re~i „pravdaŒ, „pravednostŒ i „me|unarodno pravoŒ ne pomiwu se uove tri svrhe postojawa, ili raison d’etre, i zaista, Me|unarodni krivi~nisud za Jugoslaviju je otvoreno sledio politi~ke ciqeve na u{trb zakon-skih postupaka koje su odavno usvojili isti zapadni narodi koji su stvo-rili i finansirali ovaj ad hoc tribunal.
Me|unarodni krivi~ni sud za Jugoslaviju i pravda
Mada Me|unarodni krivi~ni sud za biv{u Jugoslaviju tvrdi da sledi
va`nu tradiciju utvr|ivawa moralne i pojedina~ne odgovornosti koja je
uspostavqena u Nirnbergu, jedan od principa kojima se Tribunal vodi
upravo kr{i tu tradiciju. Prema toj tradiciji, izvr{avawe nare|ewa nad-
re|enih ne opravdava ratne zlo~ine podre|enih. Nasuprot tome, MKSJ ge-
neralno nije preterano zainteresovan za zlo~ine relativno niskorangi-
ranih osoba koje su ih direktno po~inile. Po{to se pretpostavqa da su
izvr{avali nare|ewa, wihovi zlo~ini su razumqivi — ~ak se mogu i opro-
stiti. Oni koji su ih po~inili ~esto uop{te nisu optu`eni ili, ako jesu,
odre|ene su im prili~no blage kazne. MKSJ odbija da prihvati da se ratni
zlo~ini doga|aju u `aru bitke; da su motivisani strahom, osvetom, od-
mazdom i zlo~ina~kim pona{awem — onim {to nastupa kada bezakowe ovla-
da qudskom egzistencijom. Umesto toga, zlo~ini se predstavqaju kao po-
sledice genocidnog plana koji su skovali politi~ki lideri.Mora se priznati da je u Nirnbergu su|eno nacisti~kim vo|ama, a ne
wihovim sledbenicima — nacistima. To je, me|utim, imalo smisla, budu}i
da je u poveqi Me|unarodnog vojnog suda stajalo da je prvi i najva`niji
zlo~in — zlo~in protiv mira, „naime, planirawe, pripremawe, zapo~i-
wawe i vo|ewe agresorskog rata, ili rata koji kr{i me|unarodna primirja,
sporazume ili garancijeŒ. „Ratni zlo~iniŒ i „zlo~ini protiv ~ove~nostiŒ
smatrani su za posledice ovog osnovnog zlo~ina. Bilo je mawih zlo~ina
koji su direktno proisticali iz ovog prvog, najva`nijeg zlo~ina — uni-
{tewa zakonom ure|ene qudske egzistencije. Ta~ka 1. optu`nice protiv
nacisti~kih vo|a, na primer, ka`e da: „Svi optu`eni… u~estvovali su kao
vo|e, organizatori, podstreka~i ili sau~esnici u nastanku ili sprovo|e-
wu zajedni~kog plana ili zavere da se izvr{e, ili koji obuhvataju nare|i-
vawe, Zlo~ina protiv mira, Ratnih zlo~ina i Zlo~ina protiv ~ove~nostiŒ.
Ta~ka 2. bila je iskqu~ivo posve}ena zlo~inima protiv mira. Ratni zlo-
~ini bili su predmet ta~ke 3. a zlo~ini protiv ~ove~nosti ta~ke 4.Za razliku od toga, statut MKSJ, prate}i diktate SAD, ne pomiwe
zlo~ine protiv mira ili agresorske ratove. U Statutu su kao zlo~ini na-
vedena kr{ewa me|unarodnih humanitarnih zakona; te{ki prekr{aji @e-
nevskih konvencija iz 1949 (jedinih koje su SAD ratifikovale; Amerika
nije ratifikovala protokole I i II pridodate 1977. godine @enevskim kon-
vencijama iz 1949); kr{ewa zakona i obi~aja ratovawa; genocid; i zlo~ini
protiv ~ove~nosti.Ako se, me|utim, zlo~ini protiv mira ne priznaju kao najva`niji
zlo~in, te{ko je shvatiti kako tu`ioci MKSJ mogu da izvedu na su|ewe
politi~ke lidere ukoliko nisu u mogu}nosti da pribave dokaze da su ti
lideri ili direktno izvr{ili zlo~ine, ili da su te zlo~ine naredili ili
odobrili. Tu`ioci MKSJ nisu uspeli da otkriju nijedan takav dokaz. U
poku{aju da izna|u nekakvu vajnu teoriju ili zaveru koja bi politi~ke
lidere povezala s pojedina~nim zlo~inima koji su se dogodili stotinama
134
kilometara daqe, MKSJ je do{ao do neizvesnih i nebuloznih ideja, kao
{to su „zajedni~ki zlo~ina~ki poduhvatŒ ili plan za stvarawe Velike
Srbije.2
[to se ti~e dokaza, MKSJ umawuje vrednost patolo{kih nalaza i
umesto toga se radije usredsre|uje na svedo~ewa o~evidaca. To je najne-
pouzdaniji oblik dokaza, jer na se}awe neretko uti~u partijski programi,
da i ne pomiwemo vremensku distancu. Pored toga, svedoci se ~esto mogu
ubediti ili izmanipulisati da se prisete onoga ~ega tu`ilac `eli da se
prisete. O~evici su, tako|e, izvanredno pogodni, sa stanovi{ta MKSJ, zato
{to u postupak unose dramski momenat, posebno ako izaberu, {to se ~esto
doga|a, da svedo~e anonimno, i na taj na~in doprinesu pravedni~kom na-
stupu Tribunala koji `eli da ispravi stra{ne nepravde i `rtvama donese
pravdu.Uz to, izuzetno je te{ko u postupku pred MKSJ pobiti iskaze o~e-
vidaca. Ako branilac uka`e na protivre~nosti u raznim svedokovim iska-
zima, sudije ga mogu ukoriti zbog maltretirawa svedoka koji je pre`iveo
strahote (vidi daqe u tekstu). Ako branilac istakne da je samo po sebi
neverovatno da se jedan doga|aj zbio onako kako ga svedok opisuje, sudije ga
mogu upozoriti da prestane da se raspravqa sa svedokom i da nastavi daqe
(vidi daqe u tekstu). Nemo}an da pobije iskaz svedoka, a s obzirom na
strukturu i svrhu Tribunala, optu`eni — posebno optu`eni Srbin — nema
bukvalno nikakve {anse da bude oslobo|en. Usled toga, najboqi put za
optu`enog da za sebe osigura blag tretman jeste da zdu{no sve prizna,
vode}i se verzijom MKSJ o nedavnoj istoriji Balkana. Pored toga {to
„priznaweŒ predstavqa naizgled nepobitan dokaz stravi~nih zlo~ina, ono
tako|e ukida svaku potrebu za pravim su|ewem i izno{ewem forenzi~kih
dokaza koji bi potkrepili priznate zlo~ine. Tako|e ukida i potrebu za
rigoroznim unakrsnim ispitivawem. Za{to izazivati nekoga ko daje dokaze
protiv sebe?Namera MKSJ bila je da podigne optu`nice — pa onda potra`i dokaze
koji }e ih opravdati — protiv politi~kih i vojnih vo|a koje je NATO, ili
boqe re~eno SAD, izabrao za protivnike. Prvobitne optu`nice za genocid
protiv lidera bosanskih Srba Radovana Karaxi}a i wegovog komandanta,
generala Ratka Mladi}a, objavqene su 27. jula 1995. i zasnivale su se na
navodnim dejstvima bosanskih Srba jo{ iz 1992; ovoj optu`nici, podig-
nutoj jedva dve nedeqe posle zauzimawa Srebrenice, pre istrage o doga-
|ajima u Srebrenici i dok su izbeglice iz Srebrenice jo{ stizale na
teritoriju oko Tuzle koju su dr`ali Muslimani, tek ~etiri meseca kasnije
je pridodata ta~ka optu`be o „genociduŒ u „za{ti}enoj zoni SrebrenicaŒ.3
Predsedavaju}i MKSJ, Antonio Kaseze, ushi}eno je saop{tio novinarima:
„Optu`nica zna~i da ova gospoda ‰Mladi} i Karaxi}Š ne}e biti u prilici
da u~estvuju u mirovnim pregovorima… Da vidim ko }e sesti za prego-
vara~ki sto s nekim ko je optu`en za genocid.Œ4 Ovo je tako|e utrlo put za
dugo planirano te{ko bombardovawe ciqeva bosanskih Srba od strane
NATO-a, poznato kao Operacija namerna sila. Kasezeovi komentari zvu~e
135
jo{ neobi~nije ako se uzme u obzir da su Karaxi}a i Mladi}a tek ~ekala
su|ewa ili osude i da }e on, kao glavni sudija, verovatno u nekom trenutku
predsedavati u wihovim slu~ajevima.
Vrste krivice
Rad MKSJ zasniva se na tri vrste teoretske krivice. Prvo, tu je NATO,
koji prolazi neka`weno. U junu 2000. godine glavni tu`ilac Karla del
Ponte je saop{tila da nema osnova ~ak ni za pokretawe istrage o even-
tualnim ratnim zlo~inima NATO-a po~iwenim tokom akcije bombardova-
wa Jugoslavije 1999. — organizacija Amnesti interne{enel je u svom de-
taqnom izve{taju na tu temu osporila ovakav zakqu~ak, {to su u~inila i
brojna pravna lica.5 Po MKSJ, ni lideri NATO-a ni slu`benici na ni-
`im polo`ajima nisu po~inili nikakve ratne zlo~ine. Kao posledica toga,
tokom su|ewa Milo{evi}u, MKSJ je odbio da pozove kao svedoke odbrane
dvojicu vo|a NATO-a iz 1999. — britanskog premijera Tonija Blera i biv-
{eg nema~kog kancelara Gerharda [redera. Tribunal je ocenio kao ire-
levantno wihovo svedo~ewe u vezi s (planiranim) neuspehom pregovora u
Rambujeu, saradwom izme|u NATO-a i Oslobodila~ke vojske Kosova (OVK),
odavno nastalim planovima za bombardovawe Jugoslavije, namernim obma-
nama u vezi s brojem `rtava na Kosovu da bi se opravdali napadi NATO-a,
kao i s planom da se zapo~ne kopnena invazija na Jugoslaviju:
„Uop{teno pomiwawe politike vlada Ujediwenog Kraqevstva iliNema~ke vezane na Kosovo, i posebno navodne politike vezane za'smawewe dr`ave Srbije', ne predstavqa 'neophodne' informacijeza odbranu ni po jednoj ta~ki optu`be u kosovskoj optu`nici.Niti su, {tavi{e, dodeqeni branioci pokazali da je 'svest' pre-dlo`enih svedoka o takvoj politici ne{to {to bi, ako bi se do-kazalo, uticalo na slu~aj odbrane Optu`enog u pogledu bilo kojepojedina~ne optu`be… 'Svest' gospodina Blera i gospodina [re-dera o politici UK ili NATO-a da podr`i OVK ili NATO ne bi,~ak ako bi se dokazala, poduprla argumente Optu`enog ni po jed-nom osnovu relevantnom za utvr|ivawe wegove krivice ili ne-vinosti u pogledu ovih navoda.Œ6
Odluka je o~igledno apsurdna, s obzirom na neprestano ponavqane
optu`be MKSJ da je Srbija godinama vodila politiku etni~kog ~i{}ewa
na Kosovu kako bi „osigurala trajnu srpsku kontrolu nad tom pokrajinomŒ.
U optu`nici protiv Milo{evi}a za Kosovo se navodi: „Snage SRJ i Srbije
preduzimale su operacije ~ija su meta bili kosovski Albanci, sa ciqem da
se protera zna~ajan deo populacije kosovskih Albanaca sa Kosova kako bi
se osigurala trajna srpska kontrola nad pokrajinom. Da bi se postigao ovaj
ciq, snage SRJ i Srbije, deluju}i u sprezi, izvodile su pa`qivo plani-
rane i koordinisane operacije.Œ7 Kako osporiti ovakvu optu`bu, osim pru-
136
`awem dokaza da je ciq Srbije bio da se odbrani od dugo planiranog na-pada NATO-a i OVK?
Krivica ne-Srba
Tu su, zatim, Hrvati, bosanski Muslimani i Oslobodila~ka vojskaKosova — de facto saveznici NATO-a. Za razliku od gowewa visokoran-giranih Srba, MKSJ se ovde gotovo iskqu~ivo usredsredio na zlo~ine bo-raca na sredwim i niskim polo`ajima. Za svaki slu~aj, ne bi li pokazao daje nepristrasan, MKSJ jeste pokrenuo — tajne — istrage bosanskog pred-sednika Alije Izetbegovi}a i hrvatskog predsednika Frawe Tu|mana. Te suse istrage, me|utim, razvla~ile godinama — da bi se wihovo postojaweobelodanilo tek po{to su ovi lideri umrli prirodnom smr}u.
Kad je pokojni Tu|man bio bezbedan, MKSJ je najzad na{ao za shodnoda optu`i hrvatskog generala Antu Gotovinu za zlo~ine protiv ~ove~nostii kr{ewe zakona ratovawa tokom operacije „OlujaŒ 1995. godine, kada jeHrvatska okupirala podru~je Krajine i prognala 250.000 Srba. Zna~ajno jeto {to je on bio jedini visokorangirani hrvatski oficir koji je otpu`en uvezi sa operacijom „OlujaŒ. Pored toga, za razliku od Mladi}a i Karaxi}a,koji su optu`eni samo nekoliko dana posle zauzimawa Srebrenice, i Mi-lo{evi}a, koji je optu`en dok je NATO jo{ bombardovao Jugoslaviju, pro-tiv Gotovine je optu`nica podignuta tek u julu 2001, {est godina po{to jeta vojna akcija zavr{ena i vi{e od 18 meseci posle smrti Tu|mana, ~ovekakoji je inicirao operaciju „OlujaŒ. To se dogodilo i vi{e od dve godinepo{to je „Wujork tajmsŒ, 21. marta 1999, objavio pri~u8, zasnovanu na in-formacijama koje su „procurileŒ iz tribunala, u kojoj se ka`e da su is-tra`iteqi MKSJ zakqu~ili da je: „Hrvatska vojska tokom operacije 'Olu-ja' izvr{ila grupna pogubqewa, nasumi~na granatirawa civilnog stanov-ni{tva i 'etni~ko ~i{}ewe'Œ. [tavi{e, istra`iteqi „preporu~uju da sepodignu optu`nice protiv tri hrvatska generala, a jedan ameri~ki zva-ni~nik je ove nedeqe izjavio da bi se to moglo dogoditi u narednih ne-koliko nedeqaŒ. Jedan od generala koji su imenovani u pri~i bio je AnteGotovina. Optu`nice su, uz to, bile prili~no neobi~no sro~ene. Na pri-mer, na vi{e mesta se pomiwalo „ponovno zauzimawe oblasti KrajineŒ9 —{to je ve} odavalo predrasude u vezi s tim pitawem. Daqe, optu`nicaprotiv Gotovine, koja je usledila nekoliko dana po{to je Milo{evi} pre-ba~en u Hag, delovala je kao neuspeo poku{aj da se MKSJ prika`e kaonepristrasan.
Nasuprot uobi~ajenom opisivawu Karaxi}a, Mladi}a i Milo{evi}akao inicijatora genocida, Karla del Ponte nije {tedela re~i hvale kad jeokarakterisala Gotovinu. U govoru odr`anom u Londonu, ocenila je zlo-~ine Gotovine kao „izvr{ene u toku vojne operacije, koja je bez sumwe samapo sebi bila legitimna, ~iji je ciq bilo ponovno zauzimawe dela hrvatsketeritorije koji su okupirale srpske snage. Operacija je bila uspe{na iHrvati je pamte kao jedan od svojih najsvetlijih ~asova. Gotovina je bio
137
jedan od komandanata i, {to je i prirodno, po{tuju ga kao heroja.Œ10 Ovaj
uspeh je podrazumevao etni~ko ~i{}ewe 250.000 civila i ubijawe nekoliko
hiqada qudi, ukqu~uju}i preko tri stotine `ena i dece, sa teritorije na
kojoj su oni i wihovi preci `iveli stotinama godina.[to se ti~e bosanskih Muslimana ili kosovskih Albanaca, u skladu
sa ulogom `rtava koju im je dodelio NATO–MKSJ, optu`eno je svega neko-
liko zvani~nika. Za svaki slu~aj, MKSJ je izveo na su|ewe Sefera Ha-
lilovi}a, na~elnika {taba Bosanske muslimanske armije, ali samo na osno-
vu optu`bi za kr{ewe zakona i obi~aja ratovawa i samo za navodne zlo~ine
nad bosanskim Hrvatima. Me|utim, MKSJ je uradio ne{to neobi~no: oslo-
bodio ga je. Sli~no tome, prijateqski tretman dobila je i Oslobodila~ka
vojska Kosova (OVK). Od trojice kosovskih Albanaca koji su dosad izve-
deni pred sud, dvojica — Fatmir Qimaj i Isak Musliu — oslobo|eni su
optu`bi za zlo~ine protiv ~ove~nosti i kr{ewe zakona i obi~aja rato-
vawa, dok je jedan — Haradin Bala — oslobo|en optu`bi za zlo~ine protiv
~ove~nosti, ali je osu|en za kr{ewa zakona ratovawa na zatvorsku kaznu od
13 godina. (Osloba|awe od optu`bi za zlo~ine protiv ~ove~nosti je va`no,
jer to zna~i da MKSJ smatra da zlo~ini za koje je Bala osu|en nisu po-
~iweni u okviru obimnog i sistematskog napada na civilno stanovni{tvo,
ve} u toku sukoba sa drugim oru`anim snagama.)U februaru 2005. MKSJ je podigao optu`nicu protiv kosovskog pre-
mijera Ramu{a Haradinaja. Haradinaj je podneo ostavku i oti{ao u Hag, gde
je bio pu{ten da su|ewe ~eka na slobodi. MKSJ je potom doneo odluku
kojom mu se dozvoqava da u~estvuje u politi~kim aktivnostima dok ~eka
su|ewe ({to se drasti~no razlikuje od wihovog odbijawa da odobre da Mi-
lo{evi} bude poslat u Moskvu radi hitnog medicinskog le~ewa). Na su-
|ewu koje je usledilo, kada je optu`en za zlo~ine protiv ~ove~nosti i
kr{ewa zakona i obi~aja ratovawa, tu`ioci MKSJ su naveli da je Hara-
dinaj u~estvovao u zajedni~kom zlo~ina~kom poduhvatu koji je imao za ciq
da OVK obezbedi kontrolu nad Metohijom putem „napadawa i progona iz-
vesnih delova tamo{weg civilnog stanovni{tva: naime, nezakonitog od-
strawivawa srpskih civila iz te oblasti, i silovitog, nasilnog gu{ewa
svakog realnog ili potencijalnog oblika saradwe tamo{wih albanskih ili
romskih civila sa Srbima.Œ Ipak, {to nije iznena|ewe, od toga ni{ta nije
bilo. On je bio saveznik i klijent SAD.Amerika je dugo gajila poseban odnos sa Haradinajem. Kada je Ha-
radinaj u julu 2000. rawen u misterioznom obra~unu, Amerikanci su po-
vre|enog Haradinaja smesta helikopterom prevezli u vojnu bolnicu u okvi-
ru baze Bondstil, {taba ameri~kih snaga na Kosovu. On je odatle potom
preba~en u vojnu bolnicu u Nema~koj. Ovakav bri`an gest deluje ~udno ako
se uzme u obzir pri~a koja se pojavila nekoliko dana posle obra~una, na-
ime, da je Haradinaj povrede zadobio prilikom napada na ku}u rivalskog
lidera OVK. Prema AFP-u, Haradinaj je, po{to je bio „ume{an u navodni
napad ru~nim oru`jem i granatama na jednu porodi~nu ku}uŒ, sada „evaku-
isan iz provincije radi medicinskog tretmanaŒ. Prevezen je iz provincije
138
pre nego {to je policija UN stigla da ga ispita u vezi sa incidentom.11
Ogor~ewe zbog ~iwenice da Amerika {titi Haradinaja je bilo sve ve}e. U
septembru 2000, „ObzerverŒ je preneo da se policija UN `alila da joj
ameri~ka vojska uskra}uje dokaze o vatrenom obra~unu u kom je u~estvovao
Haradinaj. Tvrdili su da su Amerikanci „uklonili forenzi~ke dokaze sa
mesta obra~una, ukqu~uju}i metke izva|ene iz zidovaŒ.12 Vaqa ista}i da je
mesto obra~una bilo „daleko izvan zone odgovornosti vojske SAD, na jugo-
istoku KosovaŒ. U septembru se Haradinaj ve} nalazio u Va{ingonu, da bi
raspravqao o budu}nosti Kosova na sastanku koji je organizovao ameri~ki
Stejt deparment i da bi prikupio nov~ana sredstava. ^ak su i mediji iz-
gleda mislili da su male {anse da }e Haradinaj biti osu|en. „Los An|eles
tajmsŒ je primetio da zvani~nici SAD i UN otvoreno navijaju za wega.
Soren Jesen-Petersen, biv{i {ef UNMIK-a, opisao je Haradinaja kao svog
„prijateqaŒ. Kako je rekao: „Haradinaj je ~ovek sa energijom vo|e, velikom
posve}eno{}u i vizijomŒ. Zvani~nici UN i SAD kazali su jednom novi-
naru: „Haradinaj zaslu`uje po{tovawe i autoritet upravo zbog svoje uloge
neustra{ivog borca, {to ga ~ini kqu~nim za odr`avawe stabilnosti na
putu Kosova ka nezavisnosti.Œ Re~eno je i da ga „ameri~ki saveznici po-
dr`avaju zbog logisti~ke podr{ke koju je, kako se tvrdi, pru`aoŒ NATO-u
1999.13
Su|ewe je po~elo neobi~nom uvodnom re~i Karle del Ponte, u kojoj se
po`alila da wen slu~aj, zbog zastra{ivawa svedoka, nije dovoqno jak:
„Ovo ne}e biti laka tu`ba. Iskrena da budem, ovo je tu`ba ~ijepokretawe neki nisu `eleli i koju je svojom saradwom podr`alomalo qudi, kako na me|unarodnom, tako i na lokalnom nivou. Ipak,ja sam insistirala na ovoj tu`bi i pokre}em je uverena da }e Sud-sko ve}e zakqu~iti da su dokazi Tu`ila{tva jaki i uverqivi.Sada i ubudu}e, od presudne je va`nosti da se za{tite svedocikoji su imali hrabrosti da istupe. Znate da mnogi svedoci okle-vaju da progovore. Neki se toga ~ak pla{e. Zastra{ivawe i pretwekoje su svedoci pretrpeli u ovom slu~aju predstavqaju za doti~nepojedince i za Tu`ila{tvo ozbiqan problem. Taj problem jo{postoji. Svedocima se i daqe preti, bilo prikriveno ili direkt-no… Gospodine predsedavaju}i, ako ne budem imala svedoke koji}e se pojaviti pred sudom, bi}u u obavezi da povu~em ovu optu-`nicu.Œ14
Priznawe Del Ponteove je ukazalo na niz problema. Prvo, ako su sve-
doci bili do te mere zastra{ivani, za{to je Haradinaju dozvoqeno da se
vrati na Kosovo i ~ak nastavi sa svojim politi~kim aktivnostima? Drugo,
MKSJ nije imao pote{ko}a prilikom optu`ivawa, vo|ewa postupka protiv
wih i osu|ivawa Srba koji su zauzimali najvi{e polo`aje u vlasti: Slo-
bodana Milo{evi}a (nekada{weg predsednika Srbije i Jugoslavije), Mi-
lana Milutinovi}a (nekada{weg predsednika Srbije), Milana Babi}a i
Milana Marti}a (obojica nekada{wi predsednici Republike Srpske Kra-
139
jine), Radovana Karaxi}a (nekada{weg predsednika bosanske Republike Srp-
ske), Mom~ila Kraji{nika (nekada{weg ratnog predsednika Narodne skup-
{tine bosanskih Srba i srpskog predstavnika u Predsedni{tvu Bosne).
MKSJ nije imao problema sa pronala`ewem svedoka koji }e svedo~iti pro-
tiv ovih srpskih zvani~nika i obezbe|ivawem za wih svakovrsne za{tite.
Ovo navodi na dva mogu}a zakqu~ka: kosovski Albanci su bili mnogo ve-
{tiji i nemilosrdniji u kori{}ewu terora i nasiqa nego Srbi. U tom
slu~aju, za{to se MKSJ gotovo iskqu~ivo koncentrisao na Srbe, koji se
optu`uju za genocid i zlo~ine protiv ~ove~nosti i {aqu da slu`e za-
tvorske kazne od nekoliko decenija? Ili je Del Ponteova ponudila alibi
kojim }e objasniti neizbe`nu osloba|aju}u presudu koju je MKSJ na kraju
dodelio Haradinaju. Drugim re~ima, nije postojala ozbiqna namera da se
osudi Haradinaj, ve} samo da se poka`e navodna nepristrasnost i potvrdi
srpska krivica. Jo{ jedna mogu}nost: Velike sile nisu podr`ale ovu tu`bu
i nisu htele da sara|uju u wenom sprovo|ewu, a takav su stav postepeno
prihvatile i sudije u sudskom ve}u — ali je naivna Del Ponteova insi-
stirala da nastavi, iako je videla da to nikuda ne vodi.15
Tre}eg aprila 2008. MKSJ je zaista oslobodio kosovskog premijera,
pravdaju}i se da je „nai{ao na zna~ajne pote{ko}e prilikom osiguravawa
svedo~ewa velikog broja svedoka. Mnogi svedoci su naveli strah kao va`an
razlog {to ne `ele da se pojave pred Sudskim ve}em i pru`e dokaze. Sudsko
ve}e je steklo sna`an utisak da je su|ewe odr`ano u atmosferi u kojoj se
svedoci nisu ose}ali bezbedno… Te{ko}e u nala`ewu dokaza bile su is-
taknuta odlika ovog su|ewa, a malobrojni svedoci od kojih se o~ekivalo da
}e pru`iti dokaze o glavnim aspektima slu~aja nisu ni saslu{ani.Œ16 Kak-
vo iznena|ewe! Za~udo, posle osloba|awa optu`enog, Xefri Najs je napisao
radosno pismo kosovskom listu „Koha ditoreŒ u kojem je otkrio da su tri
advokata Tu`ila{tva savetovala Del Ponteovoj da odustane od optu`ivawa
Haradinaja jer se wegova krivica ne mo`e dokazati. Po Najsu, Del Pon-
teova je omanula, {to su wene kolege prepoznale kao fatalnu gre{ku u
tu`bi protiv Haradinaja, u tome {to je odbila da kao svedoka pozove jugo-
slovenskog generala Bo`idara Deli}a.17
Sudije u Haradinajevom slu~aju delovale su u skladu s praksom koja se
o~ekuje kad god optu`enici nisu Srbi. Priznali su da je bilo napada na
civile. Me|utim, takvim napadima, bez izuzetka, izgleda uvek nedostaju
ja~ina ili u~estalost potrebne da se oni ocene kao sistematski. Dokazi su,
po`alile su se sudije, „~esto nedovoqno precizni da se zakqu~i ko je ili
ko su bili odgovorni za incidente i da li su oni ~inili deo ve}eg napada
na civilno stanovni{tvo.Œ18 Za razliku od kosovskih Albanaca, koji su
napustili Kosovo zato {to su ih Srbi isterali, razlog zbog kog su ko-
sovski Srbi napustili svoje domove ostaje pod velom misterije. „Mnogi
Srbi su napustili svoje domove iz straha, osnovanog ili ne, da }e ih OVK
namerno napasti, ali bilo je i onih koji su be`ali zbog op{teg straha da
}e se zate}i usred oru`anog sukoba izme|u srpskih snaga i OVK. Ovo po-
tvr|uje i ~iwenica da su kosovski Albanci be`ali iz svojih domova i
140
tokom perioda podizawa optu`nice. Sudsko ve}e, stoga, ne mo`e da izvu~e
neki op{ti zakqu~ak u vezi s navodnim napadom na civilno stanovni{tvo
na osnovu proste ~iwenice da su mnogi srpski civili napustili svoje
domove u ovom periodu.Œ19 Za Srbe se, naravno, nikad ne pokazuje takvo
velikodu{no razumevawe.Sudije su u Haradinajevom slu~aju zakqu~ile da civili kao takvi
nisu bili meta; samo pojedinci. Posle pa`qivog razmatrawa dokaza, od-
lu~ili su da „lo{ tretman, prinudno iseqavawe i ubijawe srpskih i rom-
skih civila, kao i kosovarskih albanskih civila koji su smatrani za sa-
radnike neprijateqa ili za koje se smatralo da ne podr`avaju OVK (bilo
posmatraju}i ove grupe zasebno ili kao celinu) nisu imali razmere niti
u~estalost koja bi omogu}ila da se izvu~e zakqu~ak da se radi o napadu na
civilno stanovni{tvo. Sudsko ve}e tako|e smatra da su neke od `rtava
odabrane pre svega iz razloga koji se individualno na wih odnose, kao {to
je wihova stvarna ili zami{qena veza sa srpskim vlastima, ili iz drugih
razloga, a ne zato {to su pripadali civilnom stanovni{tvu.Œ20
Time je bio obavqen posao koji se odnosio na optu`be za zlo~ine
protiv ~ove~nosti. Sad je ostalo samo da se, slu~aj po slu~aj, re{i svaki
pojedina~ni navod iz optu`nice. Nije te{ko pobediti ako igrate sa obe-
le`enim {pilom. Kad se MKSJ obra~unava sa Srbima, pretpostavqa se da
postoji zavera koja obuhvata najvi{e nivoe vlasti. Dakle, svaki zlo~in je
sigurno potekao sa najvi{eg nivoa. Kad se radi o ne-Srbima, preovla|uju
haos i neizvesnost. Nije mogu}e izvu}i nikakve zakqu~ke ni o ~emu. Dokazi
su uvek nedovoqni: svedoci su nepouzdani, okolnosti zlo~ina su vi{e-
zna~ne, dokazi ve{taka su kontaminirani ili izgubqeni. Iznenada, sumwa
se na dokaze iz druge ruke (re~i „iz druge rukeŒ pomiwu se na 37 mesta u
presudi, uvek u negativnom, pogrdnom smislu). Nema vi{e izvesnosti i
kategori~kih tvrdwi koje se tako ~esto isti~u u ve}ini presuda MKSJ.Ukoliko svedok konkretno ne vidi pripadnika OVK kad ubija, okol-
nosti u kojima je `rtva poginula ostaju misterija. ^ak nije dovoqno ni
prisustvovati ubistvu koje je izvr{ila OVK, jer uvek postoji mogu}nost da
ubica mo`da nije, ili mo`da vi{e nije, pripadnik OVK. Bilo je „samo
nekoliko navodnih ubistava za koje dokazi omogu}uju identifikovawe iz-
vr{ioca ili izvr{ilacaŒ, napisale su sudije. „^ak i u tih nekoliko, do-
kazi ne potkrepquju dosledno u~e{}e OVK kao {to se navodiŒ.21 U dis-
kusiji o jednom slu~aju, sudije su utvrdile da su dokazi „u vezi sa po-
~iniocima i okolnostima mnogih navodnih ubistava nejasni, nepotpuni
ili prosto ne postoje. Dokazi ~esto nestaju kad osoba i{~ezne pod sumwi-
vim okolnostima i ponovo se pojavquju na mestu gde se prona|u posmrtni
ostaci na kojima se vide znaci nasilne smrti i kad se izvr{i identi-
fikacija. [ta se s tim pojedincem dogodilo u me|uvremenu, obi~no ostaje
neizvesno.Œ22 Sudije nisu uspele da zakqu~e da je iko bio ubijen ili po-
ginuo u borbi ili, ako je ubijen, ko ga je ubio i za{to.Pored toga {to su svedoci nepouzdani, izbegavaju odgovore ili im
nedostaje kredibilitet, wihovi iskazi su bez izuzetka nedosledni, nepove-
141
zani, vi{ezna~ni ili ih jo{ treba potvrditi. Ponekad su sumwivi i mo-tivi svedoka. Presuda Haradinaju obiluje izjavama kao {to je: „Sudskove}e stoga ne mo`e da zakqu~i, van svake opravdane sumwe, da su ova dvo-jica qudi ubijena, ili iskqu~i mogu}nost da su ta dvojica qudi aktivnou~estvovala u neprijateqskim dejstvima u vreme svoje smrtiŒ; „Sudsko ve-}e nije u mogu}nosti da zakqu~i van svake opravdane sumwe da je on ubi-jenŒ; „Sudsko ve}e smatra da dokazi koji su mu predstavqeni ne omogu}ujuda se zakqu~i van svake opravdane sumwe ko je izvr{io ubistva, kojoj jegrupi, ako je tako bilo, pripadao izvr{ilac, ili da li su se ubistva do-godila u nadle`nosti OVKŒ.
„Velika SrbijaŒ
Srbima se ukazuje mnogo druga~iji tretman: po MKSJ, razmere wi-hovih zlo~ina su hitlerovske. Pored toga {to su jedini me|u etni~kimgrupama koje su u~estvovale u ratovima optu`eni za genocid, smatra se dawihove zlo~ine nisu po~inili ni`erazredni funkcioneri, ve} ~itav srp-ski politi~ki i vojni vrh, u Beogradu, na Palama, u Bawaluci, u Kninu.Samo su srpski zlo~ini izvr{avani ne kao slu~ajni nusproizvodi legi-timnih ratnih ciqeva, ve} kao posledica ratnih ciqeva koji su sami posebi bili zlo~ina~ki. Srpski ciq bilo je etni~ko ~i{}ewe radi stvarawaVelike Srbije. Tu`ila{tvo MKSJ nije do kraja objasnilo {ta su podra-zumevali pod Velikom Srbijom, zbog ~ega je optu`enima bilo gotovo ne-mogu}e da ospore optu`bu. Taj se koncept, tako|e, stalno mewao prema po-trebama Tu`ila{tva. Na primer, 2001, tokom saslu{awa u vezi s predlo-gom Tu`ila{tva da se optu`nice za Hrvatsku i Bosnu protiv SlobodanaMilo{evi}a spoje sa kosovskom optu`nicom, koju je MKSJ prvi put po-digao u maju 1999, tu`ilac Xefri Najs je pozvao na ovakvo spajawe jer:
„Ove tri optu`nice ti~u se istog poduhvata, u smislu zajedni~ke{eme, strategije ili plana, naime op{teg stava optu`enog Mi-lo{evi}a u poku{aju da stvori — pod navodnicima — 'VelikuSrbiju', jednu centralizovanu srpsku dr`avu koja bi obuhvatilaoblasti naseqene Srbima u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini icelo Kosovo. To je trebalo posti}i pre svega nasilnim odstra-wivawem ne-Srba sa velikih geografskih podru~ja teritorijebiv{e Jugoslavije putem nare|ivawa da se izvr{e zlo~ini, {to jeu suprotnosti sa ~lanovima 2 i 5 Statuta ovog tribunala.Œ23
Najs se ovom temom pozabavio u februaru 2002, tokom uvodnog obra-}awa na po~etku su|ewa Milo{evi}u. „VojskaŒ, istakao je Najs, „nije bilani{ta boqa, posvetiv{i se i sama programu optu`enog. Oficiri, zadojeniideologijom bratstva i jedinstva, potpuno su odustali od svega — poka-zuju}i na taj na~in da podr`avaju Veliku Srbiju. Otud arogancija, kao ikod vojske okupqene oko gra|anskih lidera, zbog koje nisu smatrali da imapotrebe za savetovawem.Œ24 Da su sudije u Milo{evi}evom slu~aju i same
142
verovale u istinitost navoda Tu`ila{tva MKSJ — prema kojima je Mi-
lo{evi} navodne zlo~ine po~inio u nastojawu da ispuni svoj ciq stvarawa
Velike Srbije — jasno se videlo i kada su, juna 2004, odbile predlog za
odbacivawe optu`bi koji je izneo dodeqeni prijateq suda (amicus curiae).
U izjavi suda se ka`e:
„Na osnovu zakqu~aka na koje dokazi navode… Sudsko ve}e je bilou mogu}nosti da se van svake opravdane sumwe uveri da je Op-tu`eni u~estvovao u zajedni~kom zlo~ina~kom poduhvatu, za kojije Sudsko ve}e utvrdilo… da ukqu~uje lidere bosanskih Srba, ida je sa wima delio ciq i nameru da se uni{ti deo bosanskihMuslimana kao grupa… Na osnovu dokaza u vezi sa — (1) polo-`ajem vrhovnog vo|e koji je Optu`eni zauzimao u srpskom narodu,ukqu~uju}i bosanske Srbe u Bosni i Hercegovini; (2) zagovara-wem i podr`avawem koncepta Velike Srbije od strane Optu`e-nog; (3) logisti~kom i finansijskom podr{kom Srbije bosanskimSrbima, za koju se razumno mo`e zakqu~iti da je bila pru`ana uzznawe i podr{ku Optu`enog; logisti~ku podr{ku ilustruje bli-zak odnos osobqa VJ sa VRS; (4) prirodom odnosa Optu`enog iu~e{}a u politi~kom i vojnom vo|stvu bosanskih Srba.Œ25
U avgustu 2005, me|utim, naizgled na iznena|ewe sudija, tu`ilac Najs
je, tokom svedo~ewa lidera srpske Radikalne stranke, Vojislava [e{eqa,
izjavio da Milo{evi} ne samo da nije zagovarao i podr`avao koncept Ve-
like Srbije ve} da Tu`ila{tvo to nikad nije ni tvrdilo. „Uvek smo pri-
hvataliŒ, rekao je Najs, „da optu`eni nikad li~no nije upotrebio re~i
Velika Srbija ili ih je samo upotrebio pripisuju}i ih drugima, ali da su
drugi… koristili taj termin, i uvek smo pravili razliku… izme|u re~i
koje su drugi koristili i na{eg slu~aja koji ka`e da je optu`enog moti-
visala `eqa da svi Srbi `ive u jednoj dr`avi… Mo`e biti da naposletku
ipak nema mnogo ili ~ak nema uop{te razlike izme|u prakti~ne reali-
zacije jednog i drugog.Œ26
U ovoj novoj oceni Milo{evi}a i Velike Srbije, Najs je prihvatio da
je Milo{evi} javno te`io da o~uva Jugoslaviju. Me|utim, kako je Najs objas-
nio:
„Po{to se raspadne biv{a Jugoslavija, stav je Tu`ila{tva da jejedini na~in da se ispuni `eqa da svi Srbi `ive u istoj dr`avitaj da se u~ine razne stvari koje su se doga|ale na tri razli~iteteritorije… Analiziramo to u odnosu na ‰Milo{evi}evuŠ te`wuili wegovu iskazanu te`wu da svi Srbi treba da `ive u jednojdr`avi, prihvataju}i da se na kraju ove izvedbe ~iweni~ni po-lo`aj mo`e malo razlikovati od onoga koji je pri`eqkivao ovajdoti~ni svedok ‰Vojislav [e{eqŠ u okviru svog dugoro~nog isto-rijskog koncepta Velike Srbije.Œ27
143
Razume se da su svi Srbi `iveli u jednoj dr`avi pre nego {to je
Jugoslavija rasformirana uz jaku asistenciju spoqa{wih velikih sila, pa
se mo`e re}i da je on poku{avao da im omogu}i da ostanu u jednoj dr`avi.
Tako|e, treba ista}i da je Milo{evi}eva `eqa da pomogne Srbima da `ive
u jednoj dr`avi bila potpuno u skladu sa jugoslovenskim Ustavom, koji je
jugoslovenskim „nacijamaŒ (dakle, narodima poput Srba, Hrvata i Musli-
mana) garantovao pravo da napuste Jugoslaviju i formiraju sopstvene dr-
`ave. Ipak, po diktatu sila NATO-a, Jugoslavija je ne samo rasformirana
bez sporazuma sa tim nacijama ve} je gotovo dva miliona Srba u dr`avama
koje su se povukle iz federacije ostalo uskra}eno za mogu}nost da se mirno
povuku, nego su morali da `ive kao mawine u zemqama u kojima su, samo
nekoliko decenija pre toga, ubijene stotine hiqada wihovih sunarodnika.
Svojim odbijawem da sve ovo prihvati bez otpora, Milo{evi} je navodno
zagovarao stvarawe Velike Srbije.Osim toga, nije ~ak bilo ta~no ni da je Milo{evi} aktivno podr-
`avao pravo preostalih srpskih mawina da `ive u jednoj dr`avi. Milo-
{evi} je podr`avao inicijativu Beograda, ~ija je namera bila da se spre~i
secesija Bosne time {to }e se Izetbegovi} postaviti za predsednika Jugo-
slavije; srpski Ustav iz 1992. nije poku{ao da preuzme nadle`nost nad
susednim teritorijama koje su naseqavali Srbi; Milo{evi} je pristao na
svaki me|unarodni mirovni plan predlo`en tokom 1990-ih; Milo{evi} je
podr`ao povla~ewe jugoslovenskih oru`anih snaga iz Hrvatske i Bosne, i
nije uradio ni{ta da za{titi Srbe iz Srpske Krajine u Hrvatskoj od obim-
nog etni~kog ~i{}ewa koje ih je zadesilo avgusta 1995. Svi ovi postupci
nespojivi su sa podr`avawem jedinstvene ujediwene srpske dr`ave.[tavi{e, tokom su|ewa Milo{evi}u, [e{eq je jasno stavio do zn-
awa {ta zna~i koncept Velike Srbije: „Koncept Velike Srbije podrazu-
meva ujediwenu srpsku dr`avu koja obuhvata sve srpske teritorije na ko-
jima Srbi ~ine ve}insko stanovni{tvo. To je, me|utim, protivno vekovnim
poku{ajima Vatikana, Austrije i drugih da srpski narod svedu samo na
pripadnike pravoslavne hri{}anske veroispovesti, po{to etni~ko bi}e
srpskog naroda podjednako obuhvata Srbe pravoslavne, katoli~ke i musli-
manske veroispovesti… I ono {to se defini{e kao srpska zemqa, gde se
govori srpskim jezikom… Ogromna ve}ina dana{wih Hrvata su Srbi ka-
toli~ke vere, katoli~ki Srbi. Svi muslimani u Bosni i Hercegovini i
oblasti Ra{ke su Srbi muslimanske vere.Œ28 Milo{evi}, kako je istakao
[e{eq, ne samo da nije podr`avao takav koncept ve} mu se aktivno suprot-
stavqao. U obrazlo`ewu sudija povodom odbijawa predloga za odbacivawe
otpu`be na su|ewu u junu 2004. izri~ito se pomiwe: „zagovarawe i po-
dr{ka koju je optu`eni pru`ao konceptu Velike SrbijeŒ (naglasak je do-
dat) i potowe wegovo otvoreno napu{tawe od strane Tu`ila{tva trebalo je
da ozna~i kraj ovog slu~aja. Ali nije bilo tako — to je bilo politi~ko
su|ewe, ne pravi sudski postupak.
144
[okantne pri~e o genocidnim planovima
Prilikom konstruisawa sopstvene verzije pri~e o Srebrenici, MKSJje prosto zanemario dokaze koji su ukazivali suprotno, poput pismenih na-re|ewa koje je izdao predsednik bosanskih Srba, Radovan Karaxi}, kojimasu nedvosmisleno bile zabrawene egzekucije, zapravo sve vrste ratnih zlo-~ina29. U skladu sa svojim ciqevima, MKSJ je podsticao svedoke da istupesa {okantnim pri~ama o genocidnim planovima, nare|ewima da se izvr{ietni~ko ~i{}ewe i zaverama da se uni{te dokazi i zakopaju, i ponovo za-kopaju tela. Mnoge od tih pri~a su ispri~ali svedoci koji su tvrdili da suslu~ajno ~uli razgovore ~ije postojawe samo oni mogu da potvrde. TakoMiroslav Derowi}, civilni komesar za Srebrenicu i jedan od kqu~nihsvedoka za slu~aj Srebrenice, tvrdi da mu je predsednik bosanskih Srba,Radovan Karaxi}, u razgovoru koji su vodili na Palama, 9. jula 1995, rekaoda Muslimani moraju biti pobijeni. „MiroslaveŒ, navodno mu je rekaoKaraxi}, „svi oni moraju biti ubijeniŒ.30 Momir Nikoli}, jo{ jedankqu~ni svedok za Srebrenicu, opisao je razgovor sa Ratkom Mladi}em ukom je general potezom ruke pokazao svoju nameru da pokoqe Muslimane.31
Iskazi ove dvojice svedoka, kao posledica nagodbe o priznawu krivice, nina koji na~in nisu potvr|eni.
Tokom su|ewa Milo{evi}u, tu`ioci su na klupu izveli upravnikajednog kazina u Vojvodini, severnoj srpskoj pokrajini, koji je prepri~aokako su se ~lanovi srpske vlade hvalili, dok se on nalazio dovoqno blizuda ih ~uje, kako su naoru`ali Srbe u Krajini. Taj svedok, ozna~en samo kaoCe–48, tako|e je tvrdio da je ~uo Milo{evi}a kako govori o potrebi stva-rawa Velike Srbije. Milo{evi} je navodno rekao da „se mora napravitiujediwena srpska dr`ava koja }e obuhvatiti Republiku Srbiju, Crnu Goru,Republiku Srpsku i Republiku Srpsku KrajinuŒ.32 Ce–48 je izjavio da vo-di dnevnik u kom je zabele`io sve {to je ~uo u kazinu. Bilo je, ipak,nekoliko problema. Prvo, nije se potrudio da zabele`i datume kada je na-vodno ~uo ove razgovore — a datumi su obi~no su{tinski deo jednog dnev-nika. [to je jo{ gore, pojavio se na sudu ne sa tim svojim dnevnikom, negosa odlomcima koje je iz wega kopirao. Iz nekog razloga, uni{tio je ori-ginalni dnevnik. Kako bi dokazao da govori istinu, Ce–48 je kazao da jeistra`iteq Kancelarije tu`ila{tva koji ga je intervjuisao video ori-ginalni dnevnik na wegovom stolu i navodno ga uverio da nema potrebe daga donosi u sud.33
Pro{irewe „komandne odgovornostiŒ
Druga taktika koju je primenio MKSJ bila je da se pojam „komandneodgovornostiŒ pro{iri tako da obuhvati ne samo nare|ivawe ili podsti-cawe zlo~ina koje izvr{avaju podre|eni, znawe ili neznawe o zlo~inimapodre|enih i odsustvo spre~avawa ili ka`wavawa zlo~ina podre|enih ve}i odsustvo predvi|awa da }e se izvr{iti zlo~in i uvi|awa da izvesni
145
zlo~ini mogu dovesti do drugih zlo~ina. Takve ideje se mo`da mogu pri-
meniti u gra|anskom pravu prilikom odre|ivawa i pripisivawa odgovor-
nosti; ali ne i u krivi~nom pravu, koje se zasniva na prisustvu ili odsu-
stvu jasno izra`ene namere — takozvane mens rea. Za Tribunal je, me|utim,
dovoqno da komandant ima „razloga da znaŒ za nare|ivawe ratnih zlo~ina
da bi se dokazala krivi~na namera.Mora se napomenuti da se ~lan 7(3) Statuta MKSJ zasniva na ~lanu
86(2) Protokola I kojim su dopuwene @enevske konvencije, ali me|u wima
postoje zna~ajne razlike. U Protokolu I stoji: „^iwenica da je prekr{aj
Konvencija ili ovog protokola izvr{io podre|eni ne osloba|a krivice
wegove nadre|ene u smislu kaznene i disciplinske odgovornosti… uko-
liko su oni znali, ili raspolagali informacijama koje bi im omogu}ile da
pod datim okolnostima u to vreme zakqu~e da on ~ini ili namerava da
u~ini takav prekr{aj, i ukoliko oni nisu preduzeli sve raspolo`ive mere
u okviru svojih mo}i da spre~e ili onemogu}e takav prekr{aj.Œ U Statutu
MKSJ se navodi: „^iwenica da je bilo koje delo koje se pomiwe u … ovom
statutu izvr{io podre|eni ne osloba|a krivi~ne odgovornosti wegovog
nadre|enog ukoliko je on znao ili imao razloga da zna da je pot~iweni
spreman da izvr{i takva dela, ili je to u~inio a nadre|eni nije preduzeo
neophodne i razumne mere da spre~i takva dela ili da kazni wihove iz-
vr{ioce.Œ U Statutu MKSJ „kaznena i disciplinska odgovornostŒ zame-
wena je „krivi~nom odgovorno{}uŒ. „Informacije koje bi im omogu}ile da
pod datim okolnostima u to vreme zakqu~eŒ zameweno je mawe odre|enim,
sveobuhvatnijim „imao razloga da znaŒ. „Raspolo`ive mere u okviru svojih
mo}i da spre~e ili onemogu}e prekr{ajŒ koje se o~ekuje da }e nadre|eni
preduzeti zamenile su „neophodne i razumne mereŒ. Ovakvom izmenom tek-
sta teret dokazivawa se o~ito prebacuje sa tu`ioca na optu`enog. Razlika
je u tome da li tu`ilac treba da doka`e da je nadre|eni znao za zlo~ine i
imao mo} da ih spre~i, ili nadre|eni mora da doka`e da nije znao za zlo-
~ine i/ili nije bilo u wegovoj mo}i da ih spre~i. Prema Protokolu I, mora
se dokazati efektivna komanda; prema Statutu MKSJ — efektivna komanda
se podrazumeva.Zahvaquju}i nebuloznim pojmovima „sau~esni{tvaŒ, „pomagawa i
podstrekivawaŒ i „sau~esni{tva putem pomagawa i podstrekivawaŒ, MKSJ
mo`e da osudi koga god `eli, uprkos odsustvu bilo kakvih dokaza o u~e{}u
u ratnim zlo~inima. Ta~nije, ko god je na komandnom polo`aju odgovoran je
za svaki zlo~in koji izvr{i bilo ko pod wegovom komandom. Suvi{no je
re}i da se takvo pro{ireno tuma~ewe komandne odgovornosti primewuje
samo na protivnike Sjediwenih Dr`ava, nikad na SAD. Niko nije ni po-
mislio da odgovornost za Maj Laj pripi{e predsedniku Lindonu B. Xon-
sonu; ili za zlo~in u Rumaili (eng. ~esto turkey shoot) tokom Prvog za-
livskog rata predsedniku Xorxu H.V. Bu{u; ili za Abu Graib, Faluxu i
pokoq preko 1000 zarobqenika kod Mazar-e-[arifa u Avganistanu pred-
sedniku Xorxu V. Bu{u. Odgovornost nikad ne doti~e kadrove vi{e od
146
poru~nika Vilijama Kelija (William Calley) ili redova ^arlsa A. Grejnera
mla|eg (Charles A. Graner Jr.) i Lindija R. Inglanda (Lynndie R. England).Uz pomo} rastegqivih pojmova, kao {to je „zajedni~ki zlo~ina~ki
poduhvatŒ, ~ije postojawe i svrhu MKSJ mo`e prosto da objavi bez potrebe
da se zamara pojedina~nim namerama wegovih navodnih ~lanova, koji mo`da
nisu imali pojma da pripadaju nekakvom kolektivnom poduhvatu, ili da on
uop{te postoji, MKSJ je u mogu}nosti da zaobi|e strogu formulaciju u
Konvenciji o genocidu iz 1948, koja se specifi~no odnosi na „nameru da se
uni{ti, u celini ili delom, jedna nacionalna, etni~ka, rasna ili verska
grupaŒ. Da bi dokazao genocid, tu`ilac mora da doka`e da je po~inilac
delovao sa genocidnom namerom.Ne i pred Me|unarodnim krivi~nim sudom za biv{u Jugoslaviju. Ka-
ko to defini{e MKSJ, prva kategorija „zajedni~kog zlo~ina~kog poduhva-
taŒ opisuje situaciju u kojoj „svi optu`eni, deluju}i shodno zajedni~koj
zamisli, poseduju iste zlo~ina~ke namere; na primer, formulisawe plana
za ubistvo od strane po~inilaca zna~i da u sprovo|ewu te zajedni~ke za-
misli (pa ~ak i ako po~inioci u okviru toga vr{e zasebno razli~ite uloge)
oni svi ipak imaju nameru da ubijuŒ.34 Ova „zajedni~ka zamisaoŒ, koja bi
trebalo da se utvrdi na osnovu okolnosti, u realnosti je spekulativna
konstrukcija tu`ilaca. „Zajedni~ki zlo~ina~ki poduhvatŒ oslobodio je tu-
`ioce mukotrpnog zadatka da doka`u pojedina~nu krivi~nu odgovornost,
zlo~ina~ku nameru pojedinca ili ~ak direktnu komandnu odgovornost, bi-
lo zbog nare|ivawa ili nespre~avawa. Tu`ioci su u mogu}nosti da pri-
pi{u kakav god zajedni~ki zlo~ina~ki ciq `ele nasumi~nom zbiru poje-
dinaca a onda objave da bilo ko od qudi koje su odabrali deli nameru svih
ostalih u toj grupi, ~ak i ako takva namera nikad nije bila ustanovqena. Na
primer, optu`nica za Hrvatsku protiv Slobodana Milo{evi}a ka`e da je
biv{i jugoslovenski predsednik bio ~lan zajedni~kog zlo~ina~kog podu-
hvata, koji je imao za ciq
„nasilno odstrawivawe ve}ine hrvatskog i ostalog nesrpskog sta-novni{tva sa otprilike tre}ine teritorije Republike Hrvatske,za koju je planirao da postane deo jedne nove dr`ave u kojoj }epreovla|ivati Srbi… Da bi ovaj zajedni~ki zlo~ina~ki poduhvatuspeo u ostvarivawu svog ciqa, Slobodan Milo{evi} je radio usaglasju sa ili preko nekoliko pojedinaca u tom zajedni~kom zlo-~ina~kom poduhvatu. Svaki u~esnik ili po~inilac u okviru zajed-ni~kog zlo~ina~kog poduhvata igrao je svoju ulogu ili uloge kojesu zna~ajno doprinele sveukupnom ciqu poduhvata.Œ35
Tu`ioci, me|utim, nisu predstavili nijedan dokaz da je Milo{evi}
ikada zahtevao, naredio, podstakao ili nameravao da izvede „nasilno od-
strawivawe ve}ine hrvatskog i ostalog nesrpskog stanovni{tva sa otpri-
like tre}ine teritorije Republike Hrvatske za koju je planirao da postane
deo jedne nove dr`ave u kojoj }e preovla|ivati SrbiŒ. Nema dokaza, osim
tvrdwi Tu`ila{tva, ni da su ostali tome te`ili, a po{to je Milo{evi}
147
bio ~lan te grupe, mora da je on li~no to nameravao. Kao {to je re~eno
ranije, Milo{evi} nije pru`io nikakvu podr{ku Srbima u Krajini dok su
ih hrvatske snage etni~ki ~istile u operacijama „BqesakŒ i „OlujaŒ. Ipak,
jasno je da su ta etni~ka ~i{}ewa, koja su pomogle SAD i pre}utno UN I
MKSJ, bila pravo „nasilno odstrawivaweŒ — u interesu stvarawa dr`ave
u kojoj }e preovla|ivati Hrvati, {to je i proisteklo iz ovih akcija.Inovacija MKSJ o kojoj se najvi{e govorilo bila je takozvana tre}a
kategorija „zajedni~kog zlo~ina~kog poduhvataŒ. Prema ovoj kategoriji, neko
mo`e biti kriv za zlo~in ~ak i ako ga nije ni po~inio, niti je to na-
meravao, niti je nameravao da ga neko drugi po~ini. MKSJ pritom ima na
umu
„zajedni~ku zamisao da se prati odre|eni kurs pona{awa na komjedan od po~inilaca izvr{ava delo koje, iako je izvan okvira za-jedni~ke zamisli, ipak predstavqa prirodnu i predvidqivu po-sledicu postizawa tog zajedni~kog ciqa. Primer za to bila bizajedni~ka namera koju deli grupa da se pripadnici jedne narod-nosti prinudno odstrane iz svog grada, sela ili regije (da bi seostvarilo „etni~ko ~i{}eweŒ) sa posledicom da je, u toku ovogpostupka, jedna ili vi{e `rtava ubijena. Iako se ubistvo mo`dane pomiwe izri~ito kao deo te zajedni~ke zamisli, ipak se moglopredvideti da bi prinudno odstrawivawe civila pred ni{anommoglo izazvati smrt jednog ili vi{e tih civila. Krivi~na od-govornost mo`e se pripisati svim u~esnicima u okrivu zajedni-~kog poduhvata u kom je rizik da }e neko poginuti bio predvidivaposledica sprovo|ewa te zajedni~ke zamisli, i uz to optu`eniili nije bio toga svestan ili je zanemario taj rizik.Œ36
Pored ~iwenice da je pitawe {ta se mo`e a {ta se ne mo`e pred-
videti subjektivno i da se krivi~ni zakon zasniva na nameri pojedinca da
izvr{i odre|eni zlo~in, ono {to sud govori je posve apsurdno. Postoji
vi{e vaqanih razloga za prinudno odstrawivawe civila iz ratne zone: da
civili ne bi bili u opasnosti, da bi se oru`ane snage rasporedile da
brane deo teritorije ili da bi se razmenilo stanovni{tvo kao uvod u pre-
kid neprijateqskih dejstava, da bi se vratilo stanovni{tvo koje je prvo-
bitno bilo prognano iz svojih domova. Sasvim opravdana vojna operacija
na taj na~in se progla{ava „etni~kim ~i{}ewemŒ, a ubistvo postaje pot-
puno predvidqiva posledica toga. Na taj na~in komandanti te vojne ope-
racije postaju krivci za taj zlo~in.MKSJ je i dodatno pro{irio ovakvu odgovornost. Objavio je da usta-
noviti krivi~nu odgovornost „za zlo~in koji nije dogovoren na osnovu
zajedni~kog plana potrebno je samo ako se, pod okolnostima datog slu~aja,
(i) moglo predvideti da bi jedan ili ostali ~lanovi te grupe mogli iz-
vr{iti takav zlo~in i (ii) optu`eni je svojevoqno preuzeo taj rizikŒ.37
Moglo se predvideti da bi neko drugi „mogaoŒ izvr{iti zlo~in! Ovakvo
rezonovawe vodi ne samo do toga da se qudi okrive za zlo~ine koje nisu
148
izvr{ili, ve} i za zlo~ine koje nisu `eleli da neko drugi izvr{i, ~ije su
izvr{avawe mo`da poku{ali da spre~e i za koje mo`da nisu ni znali da su
izvr{eni.Ako optu`eni pristupi zajedni~kom zlo~ina~kom poduhvatu kako bi
premestio stanovni{tvo uz kori{}ewe sile, onda on deli nameru direkt-
nih po~inilaca da izvr{e taj zlo~in. Me|utim, ako ti po~inioci izvr{e i
genocid, onda }e optu`eni postati kriv za genocid ako se poka`e da je bio
svestan da je genocid predvidiva posledica prinudnog preme{tawa sta-
novni{tva. Kad se odgovornost za genocid tretira sa ovakvom fleksibil-
no{}u a sam termin uzima u uop{tenom smislu, kako je pokazao MKSJ u
slu~aju Krsti} (opisanom u Poglavqu 6) i kad se zajedni~ki zlo~ina~ki
poduhvat tretira sa sli~nom fleksibilno{}u i oportunizmom, uspeh tu-
`ila{tva u gowewu koga god da izabere bukvalno je zagarantovan.
Razli~iti standardi za razli~ite grupe
Vaqa ista}i, me|utim, da se pro{ireni stavovi MKSJ o komandnoj
odgovornosti i zajedni~kom zlo~ina~kom poduhvatu odnose samo na Srbe.
Kad se radi o zlo~inima ne-Srba, za dokaze i odgovornost se primewuju
druga~iji standardi. Nema vi{e stihijskih presuda, ma{tovitih hipoteza
koje se prihvataju kao ~iwenice, nepokolebqive vere u istinitost iskaza
svedoka. Umesto toga, nastupaju skepsa i cepidla~ewe. Sudije su prebirawe
po ~iwenicama u ciqu potvr|ivawa teorija Tu`ila{tva o zlo~ina{tvu i
odgovornosti zamenile potragom za ~iwenicama koje }e osporiti teorije
Tu`ila{tva. Na primer, u osloba|aju}oj presudi na~elniku {taba Bosan-
ske muslimanske armije, Seferu Halilovi}u, sud je zakqu~io da, uprkos
visokom ~inu, uprkos tome {to je fizi~ki bio prisutan na mestu zlo~ina,
uprkos tome {to je u~estvovao u planirawu i sprovo|ewu muslimanskog
plana da se napadnu dva hrvatska sela, uprkos tome {to je izdao nare|ewe
svojim vojnicima i {to su ga oni smatrali svojim komandantom, Halilovi}
ne mo`e biti odgovoran ni za jedan od zlo~ina za koje je bio optu`en jer se
ne mo`e dokazati da je zaista imao komandni autoritet. Nije u~estvovao ni
u kakvoj „zajedni~koj zlo~ina~koj zaveriŒ, a taj se koncept ina~e vrlo retko
primewivao, osim u srpskim slu~ajevima. Halilovi} je, po mi{qewu Suda,
bio „vo|a tima u jednom timu za inspekcijuŒ, kome nije bio poveren „ko-
mandni autoritet, ve} funkcije koordinatora i nadzornikaŒ.38 Sudije MKSJ
nije brinulo to {to Halilovi} nije u~inio ni{ta da spre~i zlo~ine niti
je naredio krivi~nu istragu ili ka`wavawe zlo~inaca. [tavi{e, oslo-
ba|aju}i ga krivice, Sud je istakao Halilovi}e vrline. Primetiv{i da
„neki od vojnika na ni`im polo`ajima koji su svedo~ili pred Sudskim
ve}em Sefera Halilovi}a smatraju komandantom 'operacije Neretva'Œ, Sud
je na{ao da wihovo svedo~ewe „samo pokazuje po{tovawe koje je Sefer
Halilovi} u`ivao kod ni`erangiranih vojnika kao vi{i oficir i jedan
od osniva~a ‰BMAŠŒ.39
149
U osloba|aju}oj presudi vo|i OVK Fatmiru Qimaju, za koga je na-
vedeno da je bio zapovednik zarobqeni~kog logora u selu Lapu{nik u kom
su ubistva i mu~ewe bili svakodnevna pojava, sudije MKSJ je najednom
obuzela sumwa u motive svedoka i zabrinutost zbog nedoslednosti dokaza i
mogu}nosti da su svedo~ewa o~evidaca mo`da podstakli spoqni ~inioci:
„Ve}e je svesno mogu}nosti da je na identifikovawe Optu`enog usudnici mo`da neopravdano i nesvesno uticao fizi~ki polo`ajOptu`enog, kao i drugi ~inioci zbog kojih se Optu`eni u sud-nici na{ao u sredi{tu pa`we.Œ40
Ovakvih olak{avaju}ih okolnosti nema u presudi koju je MKSJ iz-
rekao komandantu Drinskog korpusa, Radislavu Krsti}u, iako su svedo~ewa
o~evidaca koja su ga sme{tala na relevantne lokacije ostavqala daleko
vi{e prostora za sumwu. Za razliku od ve}ine presuda MKSJ, odluka u
slu~aju Qimaj posve}uje mnogo vi{e pa`we detaqima i pridaje vi{e va`no-
sti potrebi da se ne{to doka`e sa sigurno{}u. Najzanimqiviji od svega
bio je na~in na koji je MKSJ tretirao krivi~nu odgovornost OVK. Sud je
izjavio da, iako je politika OVK bila da „se obra~una sa kosovskim Al-
bancima koji su smatrani za saradnike srpskih vlasti ili osumwi~eni da
podr`avaju srpske vlasti i intereseŒ, nema dokaza koji bi ukazali na to da
OVK ima „uop{tenu politiku obra~unavawa sa civilima kao takvim, bili
oni Srbi ili kosovski AlbanciŒ.41 Za napade OVK se, stoga, ne mo`e „re}i
da su bili usmereni protiv civilnog stanovni{tvaŒ.42 Sudije su potom
objavile da je to {to su razmere otmica i ubistava bile male u odnosu na
ukupan broj stanovnika na Kosovu prevagnulo u odnosu na nalaz da je ci-
vilno stanovni{tvo bilo izlo`eno sistematskom napadu. Otmice su se,
prema izjavi sudija,
doga|ale na razli~itim geografskim lokacijama, u relativno ogra-ni~enom broju i ukqu~ivale su relativno malo otetih lica u po-re|ewu sa ukupnim civilnim stanovni{tvom Kosova, tako da se naosnovu wih ne mo`e prosuditi da je samo civilno stanovni{tvobilo predmet napada, ili da su saradnici me|u kosovskim Al-bancima i potencijalni ili osumwi~eni saradnici i druga otetalica pripadali jednoj klasi ili kategoriji koja bi bila tolikobrojna i rasprostrawena da bi oni sami ~inili jednu „popula-cijuŒ u relevantnom smislu.43
To {to je ukupan broj navodno pogubqenih Muslimana u Srebrenici
bio mali u odnosu na ukupno muslimansko stanovni{tvo u Bosni nije spre-
~ilo sudije MKSJ da donesu osude za genocid protiv Radislava Krsti}a i
Vidoja Blagojevi}a. Napadi na pojedince osumwi~ene da su „saradniciŒ —
bla`i termin koji ozna~ava slu`benike koji po{tuju zakon — slu`e stra-
te{kom ciqu terorisawa civilnog stanovni{tva koje se na taj na~in od-
vra}a od saradwe sa legitimnim vlastima. Me|utim, po dono{ewu za-
kqu~ka, sudije MKSJ su odbacile sve optu`be za zlo~ine protiv ~ove~no-
150
sti protiv Qimaja. Ostalo je samo jo{ da se relativno lako diskreditujusvedoci koji su govorili protiv wega. Otkriveno je da svakom pojedi-na~nom svedoku ne{to nedostaje. Svedo~ewe vo|a OVK, poput [ukrija Bujau vezi sa Qimajevim komandnim autoritetom, odba~eno je jer ne predstavqani{ta vi{e nego dokaz o po{tovawu koje je Qimaj u`ivao. „Pojam 'ko-mandanta' sam po sebi u to vreme su mo`da olako shvatali neki pripadniciOVK, po{to neki tvrde da su taj termin koristili samo u znak po{tovawaili da bi uva`ili wegov uticaj.Œ44 Svedok Tu`ila{tva L96 izuzet je kao„saradnik SrbaŒ: „Ve}e prime}uje da je L96 mo`da bio motivisan `eqomda za{titi sebe i svoju porodicu insistirawem na tome da ne prenosisvojevoqno informacije srpskim vlastima. Uprkos tome, Ve}e je steklosna`an utisak da je L96 zapravo la`no svedo~io o ovom problemu. Wegovaspremnost da to u~ini probudila je kod Ve}a op{te nepoverewe u kre-dibilitet ovog svedoka.Œ45 Iskaz svedoka L96 odba~en je zbog toga {towegov „prethodni krivi~ni dosije, zlo~ina~ko pona{awe i istorija ko-ri{}ewa droge veoma negativno uti~u na ocenu ‰wegoveŠ verodostojno-stiŒ.46 Svedok optu`be policajac Dragan Ja{ovi} izuzet je zbog „navoda opritvarawu, ispitivawu, zlostavqawu i mu~ewu u policijskoj stanici ukojoj je ‰onŠ radioŒ.47 Zanimqivo je {to se u jednom od tih navoda pomiweprisustvo „bejzbol palicaŒ u toj policijskoj stanici, iako bejzbol pretoga nije bio poznat kao omiqena razbibriga u biv{oj Jugoslaviji.
Kao i u osloba|aju}oj presudi za Halilovi}a, Sudsko ve}e MKSJ, po-{to se uverilo da nema dovoqno dokaza na osnovu kojih bi se potvrdilo daje Qimaj bio vrhovni komandant oblasti u kojoj se nalazio zarobqeni~kilogor, nije se ni pozabavilo pitawem da li je Qimaj, kao visoki oficirOVK, uop{te nalo`io se da istra`e doga|aji u Lapu{niku ili ikada po-ku{ao da kazni po~inioce zlo~ina u tom mestu. Neizbe`no se name}e za-kqu~ak da, prilikom su|ewa ne-Srbima, naro~ito vo|ama NATO-ovih iza-branih `rtava, kao {to su bosanski Muslimani ili kosovski Albanci,MKSJ prosto u~estvuje u {aradi zarad odnosa sa javno{}u, ne bi li presvega pokazao da je nepristrasan, ~ak i kada primewuje potpuno druga~ijestandarde za forenzi~ku pouzdanost i krivi~nu odgovornost.
Tu`ioci u ulozi sudija (ili, po srpski,kadija te tu`i, kadija ti sudi)
Jedinstvena stopa uspe{nosti MKSJ u dono{ewu osuda (za srpskeoptu`enike) o~igledno je tesno povezana sa ~iwenicom da je to u istovreme prvostepeni sud, `albeni sud, sudija, porota, tu`ilac, branilac,amicus curiae i posledwa instanca. Usled toga, onaj koga MKSJ izabere za`rtvu ima vrlo male {anse da se izvu~e iz wegovih kanxi. U svom statutu,pravilima postupka, dokaznom postupku i bezbrojnim proglasima svojihslu`benika, MKSJ tvrdi da se striktno pridr`ava krutih normi zapadnogpravosu|a: optu`eni ima pravo na pretpostavku nevinosti, tu`ila{tvosnosi teret dokazivawa, krivica se mora dokazati van svake opravdane sum-
151
we, optu`eni imaju pravo na brza i javna su|ewa, tu`ila{tvo i odbranamoraju raspolagati jednakim resursima, optu`eni ima pravo na su~eqa-vawe sa onima koji ga optu`uju. U praksi se, me|utim, MKSJ gotovo i nepretvara da se pridr`ava ovih normi. Na primer, „zajedni~ki zlo~ina~kipoduhvatŒ se nigde ne spomiwe u statutu MKSJ. Nema re~i ni o nagodbamao priznawu krivice i tome kada se one koriste. MKSJ tvrdi da sledi tra-dicije, kako obi~ajnog prava, tako i gra|anskog prava. U stvarnosti, MKSJsamo uzima od svake tradicije ono {to mu je potrebno da pove}a mo} tu-`ilaca i umawi prava optu`enih. Tu`ilac iznosi silne navode, optu`u-ju}i za masovne zavere ali predstavqaju}i malo toga u smislu dokaza kojibi podr`ali ovakve navode, sporne nalaze ve{taka, mnogo dokaza iz drugeruke, sumwivih svedo~ewa o~evidaca koji ~esto ne bivaju temeqno una-krsno ispitani, „stru~wakeŒ koji su, u stvari, na platnom spisku Tri-bunala,48 i samobitne svedoke koji kriju sopstvene politi~ke ciqeve. Te-ret dokazivawa obi~no pada na optu`enog, koji treba da doka`e da su na-vodi neistiniti — {to je nemogu} zadatak, s obzirom na modus operandiMKSJ. Umesto da budu nepristrasni arbitri koji }e se postarati da obestrane igraju po{teno, sudije MKSJ se pona{aju kao ~lanovi tu`ila{tva.Pasivnost koju pokazuju dok optu`ba iznosi svoj slu~aj o{tro se razlikujeod agresivnih, neprijateqskih, unakrsnih ispitivawa kojima pribegavajukad do|e vreme za odbranu. Jo{ vi{e zabriwava {to se branioci koje jeMKSJ u jednom trenutku nametao nevoqnim optu`enicima, poput advokataAlfonsa Orija dodeqenog optu`enom Du{ku Tadi}u, na kraju imenuju zasudije Tribunala, time i tu`ioce.
MKSJ je u su{tini samo tu`ila{tvo, sve vreme. Pravdaju se time {to,navodno, donose pravdu `rtvama. Dokazi nisu neophodni — samo unapredodre|eni sudski ishodi — ili, boqe re~eno, politi~ki ishodi. Dokle god suiskazi svedoka u skladu s verzijom MKSJ o raspadu Jugoslavije i ratovimana Balkanu, MKSJ i, naravno, oni koji ga pla}aju, mogu se pretvarati da jeTribunal sud kao i svaki drugi, u slu`bi po{tenih gra|ana, koji te`i daispravi nepravde i donese pravdu i pomirewe. Ovo MKSJ omogu}uje da sepretvara kako svedoci koje poziva daju istinita svedo~ewa i da ignori{ewihovu o~iglednu partijsku pripadnost i politi~ke ciqeve.
[tavi{e, zahvaquju}i simbiozi izme|u MKSJ i medija, Tribunal mo-`e ra~unati na to da }e wegove svakodnevne, senzacionalne optu`be brzoobi}i svet, ma koliko ih dokazi ne podupirali. Razume se da se ovo odnosisamo na svedoke tu`ila{tva. MKSJ svedoke odbrane, ili svedoke optu`bekoji odstupe od verzije MKSJ, podvrgava zlobnim napadima, povre|ivawuugleda i pretwama da }e biti optu`eni, dok mediji svedo~ewa u koristodbrane potpuno zanemaruju.
Sumwivi dokazi
Predstavqawe video trake, za koju je re~eno da prikazuje smaknu}e{estorice Muslimana nekih 150 kilometara od Srebrenice, na su|ewu Mi-
152
lo{evi}u u junu 2005. sna`no ilustruje spremnost sudija MKSJ da pri-
hvate sumwive dokaze. Sud je odobrio tu`ila{tvu da uvede traku tokom
unakrsnog ispitivawa svedoka odbrane, nekada{weg pomo}nika ministra
unutra{wih poslova, generala Obrada Stevanovi}a. Do tog trenutka, me-
diji su dosledno ignorisali wegovo obimno i va`no svedo~ewe. Traka nije
imala nikakve veze sa ispitivawem svedoka optu`be; wena verodostojnost
nije bila potvr|ena; o tome odakle je potekla nije re~eno ni{ta. A ipak su
tu`ioci MKSJ znali da mogu ra~unati na to da }e im sud odobriti ovaj
prikaz krvoproli}a kao senzaciju, iako traku prethodno nisu uveli kao
ozbiqan dokaz, kao i na to da }e pristrasni mediji na odgovaraju}i na~in
obelodaniti sadr`aj snimka — taj kona~ni dokaz, kao da je uop{te bio
potreban, srpskog genocida u Srebrenici. Iskazi svedoka optu`be ~esto su
predvidqivi do te mere da postaju monotoni. Bilo da Tribunal slu{a sve-
do~ewa o Srebrenici, Bijeqini, Ra~ku ili ma kom drugom mestu, svedoci
prepri~avaju istu pri~u: Srbi su, navodno, opkolili selo tenkovima, bor-
nim vozilima i minobaca~ima, a onda je te{ka artiqerija zapo~ela vi-
{ednevno granatirawe. Srbi ulaze u selo, nasumi~no ubijaju i siluju,
pqa~kaju i pale ku}e. Seqani nemaju drugog oru`ja osim lova~kih pu{aka.
Onda nare|uju da svi `iteqi iza|u iz ku}a, razdvajaju mu{karce od `ena i
dece, pakuju `ene i decu u autobuse, a mu{karce gone na neko poqe ili
{umski proplanak, gde ih onda ubijaju ma{inkama, pu{kama ili ru~nim
granatama. O~evici koji svedo~e, bez izuzetka, uspeli su nekim ~udom da
pobegnu po{to su se pretvarali da su mrtvi ili su ih zatrpala tela ubi-
jenih. Povremeno, umesto da pobegne, poneki svedok se sakrije i posmatra
{ta se de{ava. S obzirom na jasan osnovni tok pri~e, ekstremne mere za-
{tite koju su im pru`ale sudije MKSJ, ograni~eno vreme za unakrsno is-
pitivawe i oklevawe branilaca kako ne bi ispalo da maltretiraju qude
koji su, navodno, pre`iveli takve strahote, svedoci mogu o~ekivati da }e
pro}i relativno lako.Svakome ko je ~itao autenti~ne iskaze o ubistvima i mu~ewima ve}i
deo svedo~ewa ovih o~evidaca zvu~i prili~no neverovatno. Tipi~an pri-
mer je kosovski Albanac Agim Jemini, in`ewer, koji je na su|ewu Mi-
lo{evi}u svedo~io kako se sakrio na tavan svoje ku}e dok su Srbi harali
po wegovom selu.49 Tvrdio je da je mogao da ~uje razgovore koje su preko
radija vodili srpski vojnici u ku}i preko puta wegove. Milo{evi} ga je
pitao kako je mogao da ~uje razgovore, budu}i da na ku}i preko puta nije
bilo prozora koji su gledali ka wemu. Osim toga, zar ne bi ti Srbi koji su
nasumi~no pucali, provaqivali u ku}e, urlali i pqa~kali pravili mnogo
buke? Sudije MKSJ su br`e-boqe okon~ale unakrsno ispitivawe. Tu je,
zatim, Milazim Ta~i, kosovski Albanac koji je, na su|ewu Milo{evi}u,
tvrdio da su Srbi do{li u wegovo selo, okupili mu{karce i odveli Ta-
~ijevu grupu, u kojoj ih je bilo oko 33, u {umu, u pratwi jednog policajca
naoru`anog ma{inkom.50 Mu{karcima je nare|eno da kleknu, a policajac je
onda zapucao na wih s razdaqine od oko osam metara. Dvojica qudi su pala
na svedoka i oborila ga na zemqu. Le`ao je nepomi~no dok pucwava nije
153
prestala; kasnije je otkrio da su mu meci probili jaknu, xemper i ko{uqu,ne ozlediv{i ga. Tu`ilac je, razume se, pokazao sudu tri fotografije, jed-nu na kojoj se videla ko{uqa s rupama od metaka pozadi, drugu — xemper srupama od metaka pozadi, i tre}u — jaknu s rupama od metaka pozadi. Otkudpozadi rupe od metaka, ako je svedok ostao nepovre|en, ostalo je nejasno.Ipak, delovalo je da je MKSJ uveren.
Zamr{ena pravila
MKSJ je uveo veliki broj pravila i smernica, na prvi pogled kako bise postarao da svedoci budu za{ti}eni od sudskog gowewa, ali koja zapravoslu`e da se oni za{tite od ozbiqnog unakrsnog ispitivawa. Prema Pra-vilu 69, „Tu`ilac mo`e Sudiji ili Sudskom ve}u podneti molbu da sezabrani otkrivawe identiteta `rtve ili svedoka koji bi se mogao izlo`itiopasnosti ili riziku, dok se toj osobi ne obezbedi za{tita od strane Tri-bunalaŒ. Neotkrivawe identiteta svedoka vi{e {titi MKSJ nego samogsvedoka. Unakrsno ispitivawe postaje izuzetno te{ko kad gotovo svako pi-tawe preti da razotkrije identitet svedoka, a MKSJ takvo razotkrivaweo{tro ka`wava. Optu`enima postaje te{ko da istra`e svedokovo poreklo.Javnost nije u mogu}nosti da proceni verodostojnost svedoka ukoliko sesvi podaci o wegovom ili wenom poreklu kriju. Pored toga, tu`ioci MKSJkao dokaze u su|ewu ~esto uvode iskaze svedoka iz drugog su|ewa, u celinii bez unakrsnog ispitivawa.
[tavi{e, MKSJ svedocima nudi mogu}nost da svedo~e anonimno. Usvakom sudskom postupku ima zna~ajno vi{e svedoka sa pseudonimima negoonih sa imenom i prezimenom. Stranice i stranice transkripata se re-diguju ne bi li se tobo`e sakrio identitet svedoka ili identitet qudiimenovih prilikom davawa iskaza. Svedoci se, a to je va`no, upravo pod-sti~u da anonimno svedo~e. Kapetan Dragan Vasiqkovi}, srpski iseqeniknastawen u Australiji koji je po~etkom 1990-ih obu~avao vojnike Repub-like Srpske Krajine i svedo~io u korist optu`be na su|ewu Milo{evi}u— prvobitno je bio naveden kao svedok Be-073 — otkrio je da je moraoizri~ito da zahteva da ne svedo~i anonimno. Dragan je tako|e otkrio da jeKancelarija tu`ioca zatra`ila od wega da potpi{e papir „kojim se po-tvr|uje da se Tu`ilac obavezuje da svaki razgovor ili izjava koje }ete datiu toku priprema za svedo~ewe, kao svedok u slu~aju Tu`ila{tva protivMilo{evi}a, ne}e biti upotrebqeni protiv vasŒ.51 Ovakav sporazum ravanje podsticawu na krivokletstvo.
Svedocima je tako|e velikodu{no omogu}eno da na jednom su|ewu ot-kriju svoj identitet, a na drugom svedo~e anonimno. Nekada{wi hrvatskipredsednik Stjepan Mesi}, na primer, svedo~io je i anonimno i neano-nimno. Mesi} — ~ovek koji je odigrao kqu~nu ulogu u raspadu Jugoslavije ikoji se, nekoliko nedeqa po{to je u oktobru 1991. odstupio sa mesta po-sledweg predsednika jedinstvene Socijalisti~ke Federativne RepublikeJugoslavije, otvoreno pohvalio pred hrvatskom Skup{tinom u Zagrebu: „Is-
154
punio sam svoju du`nost. Jugoslavija vi{e ne postojiŒ52 — redovno je naraspolagawu tu`ila{tvu MKSJ. Daqe, svedocima optu`be je dozvoqeno daunapred ograni~e koja im se pitawa smeju ili ne smeju postavqati. Takav jebio slu~aj sa svedo~ewem nekada{weg vrhovnog komandanta NATO-a, Ve-slija Klarka, na su|ewu Milo{evi}u decembra 2003. Ameri~ka vlada jezahtevala da Klark ne bude ispitivan u vezi s ratom NATO-a protiv Jugo-slavije. MKSJ se slo`io, dozvoliv{i Klarku da dr`i pridike o navodnimzlo~inima koje su po~inili Srbi, ali ograni~iv{i Milo{evi}evo una-krsno ispitivawe na Klarkov iskaz o wihovim susretima i odbaciv{i sva-ku raspravu o zlo~inima NATO-a.
[tavi{e, branioci koji svedocima optu`be ne uka`u du`no po{to-vawe suo~avaju se sa sudskom cenzurom. Sudije se `estoko obra~unavaju saadvokatima odbrane koji prilikom ispitivawa svedoka odu predaleko. Naprimer, svedok Be–1054, Muslimanka iz Bosne, svedo~ila je na su|ewu Mi-lo{evi}u da je bila u grupi Muslimana koje su bosanski Srbi `ive spa-lili. Ubrzo se pokazalo da joj je te{ko da isprati pri~u. Prvo su, kako jetvrdila, „na tepihe sipali neku naftu ili gorivo. I tada su nas zapalili.ŒMe|utim, rekla je i da je u ku}u bila uba~ena bomba. Pomiwala je i gas.Po{to je neko vreme unakrsno ispitivao tu `enu, Milo{evi} je najzadizjavio: „Moram vam re}i da meni ovo zvu~i prili~no konfuzno, jer ste usvojoj izjavi istra`iteqima… rekli da ‰redigovanoŠ isko~ili kroz prozorba{ kad je bomba eksplodirala… Dakle, bila je eksplozija, ne samo pa-qewe, ve} i bomba koja je eksplodirala? …Dakle, je li bomba eksplodirala,ili je bio gas, ili je tepih bio natopqen i isprskan nekom te~no{}u? [taje to bilo?Œ53 U tom trenutku sko~io je tu`ilac, qut {to Milo{evi}o~ekuje od svedoka da se seti svakog pojedina~nog detaqa tog traumati~nogdoga|aja. Onda je do{ao red na Branislava Tapu{kovi}a, amicusa kog je sudodredio, da je unakrsno ispita. Svega nekoliko minuta po{to je po~eo,sudija Ri~ard Mej ga je prekinuo. „^emu to?Œ, zagrmeo je. „Ukazali ste naneka neslagawa u iskazu svedoka… Optu`eni nije osporio ~itav iskaz otome da se ovo dogodilo, da su ti qudi bili u ku}i, da je ona zapaqena, onisu izgoreli. Sad, precizni detaqi o tome kako se to dogodilo u ovom tre-nutku ne deluju preterano va`no.Œ54 Detaqi nisu va`ni, ve} samo optu`ba.
Svedoci kao pokretne trake tu`ilaca
Tu`ioci koriste svedoke kao pokretne trake da bi razglasili pri~ekoje `ele da pro{ire. Uloga svedoka je da potvrde zakqu~ke koje su tu-`ioci ve} doneli. U sistemu kakav je uspostavqen u MKSJ, koji dopu{tadokaze iz druge ruke, prepri~avawe pri~a, za koje tu`ioci mo`da veruju dasu istinite, ali koje se ne mogu potkrepiti dokazima, ide prili~no lako.Svedoci mogu da ka`u ono {to tu`ioci `ele da oni ka`u i da zatim obja-sne da su to ~uli od nekog drugog. Pravila dokaznog postupka u Tribunalu,kao i wegova praksa u radu, omogu}avaju tu`iocima da sami predstave do-kaze svedoka, iako svedoci nisu prisutni. [tavi{e, MKSJ je ustanovio
155
mehanizme koji strogo ograni~avaju mogu}nosti za unakrsno ispitivawe.
Pravilo 89(Ef) ka`e da „Ve}e mo`e primiti dokaze svedoka u verbalnom
obliku ili, kada interesi pravde tako nala`u, u pisanoj formiŒ; a u Pra-
vilu 92be navodi se da „Sudsko ve}e mo`e prihvatiti, u celini i de-
limi~no, iskaz svedoka u vidu pisane izjave namesto verbalnog svedo~ewa,
koja se ti~e dokazivawa ne~ega {to nije konkretno delo i pona{awe koje se
optu`enom stavqa na teret u optu`niciŒ. Kao da to nije dovoqno, `albeno
ve}e MKSJ donelo je 30. septembra 2003. odluku da se pisane izjave mogu
predstaviti kao svedo~ewe u korist optu`be, a u prilog „dela i pona{awa
optu`enog za koje ga optu`nica teretiŒ. Sve {to svedok treba da uradi
jeste da se pojavi i posvedo~i da je on istinski autor izjave.Unakrsno ispitivawe se dopu{ta, ali je izuzetno ograni~eno, kako u
pogledu trajawa, tako i u pogledu teme. Usled potpunog eliminisawa ver-
balnog svedo~ewa, optu`enom postaje gotovo nemogu}e da se suprotstavi
onima koji ga optu`uju, jer upravo protivre~nosti u svedokovim verbalnim
i pisanim izjavama, koje se otkrivaju prilikom unakrsnog ispitivawa, mo-
gu dovesti u pitawe kredibilitet svedoka. Kako pokazuju su|ewa pred MKSJ,
protivre~nosti izme|u verbalnih i pisanih izjava mogu biti veoma upad-
qive; o onima izme|u razli~itih pisanih izjava da i ne govorimo. Ovakva
pravila MKSJ od velike su koristi tu`iocima: wima se umawuje mo-
gu}nost da optu`eni razabere koliki deo „izjaveŒ koju su uzeli tu`ioci
~ini direktni iskaz svedoka, a koliko konstruisana pri~a Kancelarije
tu`ioca.Ne ~udi, onda, {to se svedoci ~esto pojavquju na sudu sa pisanim
izjavama koje pokazuju izvrsno poznavawe veoma slo`ene materije. Na pri-
mer, svedok Be–129, ~inovnica koja je navodno honorarno radila za Ar-
kanovu Srpsku dobrovoqa~ku gardu, znala je izuzetno mnogo o toj orga-
nizaciji. Naro~ito je ~udno delovalo to {to je svedo~ila o doga|ajima iz
1991. i 1992, iako je tek bila po~ela da radi za Arkana u novembru 1994.
Milo{evi} ju je upitao: „Po{to ovde govorite o doga|ajima iz perioda
koji pokriva gotovo ~etiri godine pre nego {to ste se zaposlili, mo`ete
li mi re}i ko vam je pomogao u izno{ewu ovih ~iwenica –naizgled sa
takvom precizno{}u — kad te ~etiri godine niste radili?Œ @ena je odgo-
vorila: „Niko mi nije pomogao. Mislim da sam dovoqno inteligentna, iako
sam radila dve godine, ako su preda mnom bila dokumenta kojima sam imala
pristup, da mogu sama da ih hronolo{ki pore|am u glavi.Œ55 A opet su
sudije ozbiqno shvatile ovog svedoka, ~ak toliko ozbiqno da su u svom
obrazlo`ewu povodom odbijawa zahteva prijateqa suda 2004. za delimi~no
osloba|awe Milo{evi}a ba{ wu naveli kao kqu~nog svedoka optu`be: „Be–129
je svedo~ila da je, preko DB-a ‰srpske slu`be dr`avne bezbednostiŠ, Op-
tu`eni kontrolisao i podr`avao Crvene beretke i Arkanove Tigrove i
znao za wihove aktivnosti u Bosni i HercegoviniŒ.56
Jo{ jedna svedokiwa koja je pokazala „izvanrednu stru~nostŒ bila je
Xevahire Siqa, kosovska Albanka koja je na su|ewu Milo{evi}u izvedena
da svedo~i kako je izbegli~ki konvoj, koji je NATO na kraju bio primoran
156
da prizna da je bombardovao, u stvari, bombardovala jugoslovenska avi-
jacija! Pa ipak, uprkos NATO-ovom sramnom priznawu, ona je senzacio-
nalno tvrdila da je NATO-ova prvobitna la` bila istina. O~igledno po-
u~ena svedokiwa pokazala je da zapawuju}e dobro barata tehni~kim deta-
qima: pomenula je da je jugoslovenska vojska bila opremqena automatskim
pu{kama „gulinovŒ. Imala je i „sjajan vidŒ: tvrdila je da je znala da avi-
oni koji bombarduju kolonu pripadaju jugoslovenskoj avijaciji jer su na
wima bile naslikane jugoslovenske zastave, trobojke. „To je i bio plan
optu`enogŒ, rekla je u nastavku, „da uradi ovako ne{to i za to okrivi
NATOŒ.57
Primer svedo~ewa po nalogu Tu`ila{tva tako|e je iskaz kosovskog
Albanca Alija Xogaja, grobara. Wegovo svedo~ewe na su|ewu Milo{evi}u
pru`ilo je fascinantan uvid u razmere protekcije koju bi sudije priu{ti-
le svedocima optu`be koji zapnu u pri~i. \ogaj je dao dve izjave, jednu u
februaru 2000. a drugu u junu iste godine. U prvoj izjavi prepri~ao je kako
ga je u aprilu ili maju 1999. srpska policija primorala da ekshumira tela
u Pustom Selu i ponovo ih sahrani na drugom mestu na Kosovu. U drugoj
izjavi govorio je o tome kako su ga Srbi u aprilu 2000. odveli na vojni
poligon gde je iskopao i natovario oko 80 ili 90 tela u kamion-hladwa~u.
Milo{evi} je postavio o~igledno pitawe: Za{to je u prvoj izjavi zabo-
ravio da pomene {ta se dogodilo na vojnom poligonu? Istog ~asa se ume{ao
iznervirani sudija Ri~ard Mej, u to vreme predsedavaju}i sudija na Mi-
lo{evi}evom su|ewu, da objasni kako, po{to je u izjavi od juna 2000. opi-
sivao doga|aj iz aprila 2000, nimalo ne iznena|uje {to je \ogaj zaboravio
da pomene taj doga|aj u izjavi iz februara 2000. Milo{evi} je istakao da u
aprilu 2000. „na Kosovu nije bilo srpskih vlasti niti srpske policijeŒ.
Me|utim, ne obaziru}i se na Milo{evi}eva pitawa, svedok je nastavio
uporno da tvrdi da su se ekshumacije na poligonu dogodile u aprilu 2000, a
Mej je nastavio da ga u tome podr`ava.58
Narednog dana je tu`ilac Kristina Romano objasnila da je pogre{ila
kad je o doga|ajima na poligonu govorila kao da su se zbili aprila 2000.
Htela je da ka`e aprila 1999. Ni time, me|utim, nije bilo razja{weno
za{to je grobar insistirao na aprilu 2000. Milo{evi} se obratio svedoku:
„Gospodine \ogaj, molim vas, ju~e ste ovde pod zakletvom izjavili… da su
se ekshumacije na poligonu o kojima ste govorili kad ste pomenuli ka-
mion-hladwa~u, i tako daqe, da li se sve to dogodilo u prole}e 2000?Œ59
Mej nije dozvolio Milo{evi}u da postavi ovo pitawe, nego je umesto toga
upitao \ogaja za{to nije pomenuo ekshumacije na poligonu u svojoj izjavi
iz februara 2000. Svedok je objasnio da tu`ioci koji su s wim razgovarali
nisu pomiwali poligon tokom prvog razgovora, ve} su ga pomenuli tek u
drugom razgovoru. Svedok je sad insistirao da su se doga|aji na poligonu
odigrali aprila 1999. Milo{evi} se pitao {ta je navelo grobara da preko
no}i promeni iskaz. Upitao ga je da li je razgovarao s nekim posle za-
vr{etka zasedawa prethodnog dana. Usko~io je Mej: „To je previ{e uop-
{teno pitawe.Œ Mej je onda pitawe preformulisao: „Da li ste razgovarali
157
s nekim iz Tu`ila{tva dok je sednica bila u prekidu? To zna~i tokomno}i, otkako smo posledwi put bili zajedno u sudnici.Œ Svedok je biospreman za to pitawe, i bez oklevawa je odgovorio: „Ne.Œ
Pritisak na svedoke
MKSJ ne preza da upotrebi iznu|ena priznawa, kao u slu~aju Rado-mira Markovi}a, nekada{weg {efa srpske dr`avne bezbednosti (prvobit-no ozna~enog kao Ka–34). Markovi} je uhap{en u Beogradu i proveo je ne-koliko meseci u zatvoru, tokom kojih su, kako je objasnio, predstavnicisrpskih vlasti povremeno razgovarali s wim i obe}ali mu slobodu, novidentitet i `ivot u inostranstvu ako bude la`no svedo~io protiv Mi-lo{evi}a. Kasnije je na sopstveno zaprepa{}ewe otkrio da je Tribunal nato ostao ravnodu{an, tvrde}i da je to interno pitawe kojim Beograd trebada se bavi. O~igledno nije bilo tako.
Kancelarija tu`ioca je Markovi}a pozvala kao svedoka na osnovu iz-jave koju je dao beogradskim vlastima u vezi sa kamionima-hladwa~ama,sakrivawem zlo~ina na Kosovu i sahrawivawem i ponovnim sahrawivawemtela. Na otvorenoj sednici Markovi} je porekao izjavu datu u Beogradu,izjaviv{i da ju je dao pod pritiskom Ha{kog tribunala,60 ali je sudskove}e olako prihvatilo ovaj razotkriveni poku{aj zloupotrebe svedoka. Po-{to je o~igledno da su Hag i vlasti u Beogradu tesno sara|ivali, Tribunalje, u najboqem slu~aju, bio nezainteresovan, a u najgorem je aktivno u~e-stvovao u prinu|ivawu i/ili podmi}ivawu svedoka. Tu`ioci `estoko na-padaju svedoke koji ne svedo~e kako se od wih zahtevalo. Na primer, o~e-kivalo se da }e Dragan Vasiqkovi}, srpski Australijanac, svedo~iti da jesrpske vojne operacije u Krajini nadziralo srpsko ministarstvo unu-tra{wih poslova. On je svedo~io suprotno od toga, naime, da srpska vladanije bila ukqu~ena u de{avawa u Krajini. Kada ga je Tu`ila{tvo napalo,Vasiqkovi} je rekao da je izjava koju mu je Kancelarija tu`ioca pripisalaimala vrlo malo veze s onim {to je zaista rekao: „Ne prihvatam ovu iz-javu.Œ61 Tu`ioci su se prilikom ponovnog ispitivawa okomili na wega i,po Draganovoj pri~i, nisu mu platili avionsku kartu ku}i.
Tri kqu~na svedoka „insajderaŒ
[to se ti~e srpskih sitnih riba — od kojih su neki konkretno po-~inili ratne zlo~ine — MKSJ ih podsti~e da upru prstom u svoje nad-re|ene i blisko sara|uju sa tu`iocima kako bi, u zamenu za olak{ice,konstruisali odgovaraju}u pri~u. U MKSJ najdelotvorniji na~in da se sve-dok natera da sara|uje s tu`iocima je da se podigne optu`nica protiv wegaa onda zapo~nu pregovori o priznawu krivice. Po{to su osude MKSJ go-tovo sasvim izvesne, svaki optu`enik je vi{e nego rad da sara|uje s tu-`iocima u ispredawu odgovaraju}e pri~e. Tako se, na primer, neko poputDra`ena Erdemovi}a, kqu~ne karike u slu~aju Srebrenice, koji je tvrdio
158
da je u~estvovao u masovnom ubistvu preko 1.000 bosanskih Muslimana napoqoprivrednom dobru Brawevo i da je li~no usmrtio oko 100 qudi, iz-vukao sa kaznom od pet godina, koju, ina~e, nije do kraja odslu`io. [ta-vi{e, tretman trojice glavnih, tobo`e svedoka „insajderaŒ (Erdemovi}a,Miroslava Derowi}a i Momira Nikoli}a) od strane MKSJ ilustrova}ena~in na koji ovaj sud koristi sporna svedo~ewa da bi sastavio po`eqnupri~u o Srebrenici. Ova trojica su prakti~no jedini svedoci navodnoplaniranih masovnih pogubqewa u Srebrenici koje MKSJ ima.
Dra`en Erdemovi}
Jo{ od 1996. godine svedo~ewe Dra`ena Erdemovi}a ~ini osnov slu-~aja MKSJ u vezi sa Srebrenicom. U nadle`nosti Suda na{ao se, kako jedelovalo, nekada{wi borac u vojsci Republike Srpske koji je priznao da jeu~estovovao u hladnokrvnom streqawu 1.200 nenaoru`anih mu{karaca ide~aka u Bosni. Ako je Erdemovi} govorio istinu, onda je slu~aj protivSrba u vezi s masovnim pogubqewima i te{kim raznim zlo~inima bio ne-oboriv.
Me|utim, ako je Erdemovi} lagao, a MKSJ to znao i ~ak ga u tomepodu~avao, a u`asna zlodela za koja tvrdi da su se dogodila su izmi{qenaili zna~ajno preuveli~ana, i/ili ako je bio pla}enik koji je po ugovoruubijao za nekog drugog, a ne za vo|e bosanskih Srba, onda je MKSJ sau~esniku wegovim la`ima koji ga je naveo na krivokletstvo, falsifikovao dokaze,ometao sprovo|ewe pravde i koji je optu`io, pritvorio i poslao u zatvorpojedince za koje zna da su nevini. MKSJ bi se tada uklopio u sopstvenudefiniciju onog „zajedni~kog zlo~ina~kog poduhvataŒ za koji druge op-tu`uje da su u wemu u~estvovali.
Kako je sam svedo~io, Erdemovi} je bosanski Hrvat iz Tuzle i slu`ioje, redom: u Jugoslovenskoj narodnoj armiji (JNA), BMA Alije Izetbego-vi}a, bosanskom Hrvatskom vije}u odbrane (HVO) i, najzad, Armiji bosan-skih Srba (ABS). Tvrdi da je 10. jula 1995. wegova jedinica, 10. diver-zantski odred, u{la u Srebrenicu i pomogla da se `iteqi varo{i okupe nafudbalskom stadionu. Jo{ neidentifikovani potpukovnik Armije Repub-like Srpske je 16. jula naredio wegovoj jedinici, sastavqenoj od osmoriceili desetorice vojnika, koji su ve}inom bili Hrvati, da ode na poqo-privedno dobro Brawevo u blizini Pilice i smakne muslimanske ratnezarobqenike. Za nekih ~etiri sata, po~ev od 10 sati ujutru, Erdemovi} ipripadnici wegove jedinice navodno su hladnokrvno ubili oko 1.000 ne-naoru`anih Muslimana dovezenih autobusima iz Srebrenice. Po Erdemo-vi}u, prvo su samo osmorica pripadnika wegove jedinice izvr{avala ubi-stva, pa su kasnije do{li qudi iz Bratunca, koji nisu pripadali wegovojjedinici, da zavr{e posao.
Erdemovi} je opisao kako su izvodili qude iz autobusa po desetoricuodjednom. Kad okrenu le|a, Erdemovi} i wegovih sedam saboraca iz 10.diverzantskog odreda su pucali u wih. Egzekucije su navodno izvedene u
159
etapama, po~ev s jednog kraja terena pa prema poqoprivrednom dobru. Po-{to je ubijawe zavr{eno, vratio se potpukovnik i 10. diverzantskom odre-du i qudima iz Bratunca naredio da odu u Pilicu i ubiju jo{ neke mu-slimanske ratne zarobqenike koji su bili zakqu~ani u jednoj zgradi. Er-demovi} i ostali pripadnici 10. diverzantskog odreda su odbili da daqeu~estvuju u ubijawu. Umesto toga, oti{li su u Pilicu, seli u kafi} islu{ali kako qudi iz Bratunca ubijaju zakqu~ane Muslimane. Nekolikodana kasnije na Erdemovi}a je, pod pomalo misterioznim okolnostima, pu-cao pripadnik wegove jedinice i ozbiqno ga ranio. Proveo je mesec dana ujednoj beogradskoj vojnoj bolnici, gde je saznao razne detaqe o operacijiSrebrenica. Po{to je pu{ten, vratio se u Republiku Srpsku. Tokom poseteBeogradu februara 1996. ostvario je kontakt sa honorarnom dopisnicomVesti Ej-Bi-Sija (ABC News) Vanesom Vasi} Janekovi}, koja je u to vremeradila i kao „koordinator projekta monitoringa TribunalaŒ (TribunalMonitoring Project) Instituta za ratno i mirnodopsko izve{tavawe.62 Uintervjuu, snimqenom kamerom, koji je dao woj i francuskom listu „Fi-garoŒ, Erdemovi} je priznao da je streqao Muslimane koji su be`ali izSrebrenice. Gotovo istog ~asa srpska policija ga je uhapsila i optu`ilaza ratne zlo~ine, ali pre nego {to su stigle da pokrenu sudski postupak,beogradske vlasti su, pod jakim pritiskom ameri~kih zvani~nika, dozvo-lile da bude preba~en u Hag.
Ovo je, dakle, u grubim crtama, Erdemovi}eva pri~a o tome kako jezavr{io u Hagu optu`en za ratne zlo~ine.63 Iako je priznao da je u~e-stvovao u te{kom krvoproli}u, nikada mu za to nije su|eno. MKSJ ga je 22.maja 1996. optu`io za zlo~ine protiv ~ove~nosti, mada ne za genocid. Tri-deset prvog maja je priznao krivicu za jedan zlo~in protiv ~ove~nosti.Dvadeset sedmog juna, stru~na komisija je zakqu~ila da Erdemovi}, zbogsvog psihi~kog stawa, nije sposoban za su|ewe. Komisija je izjavila da „powihovom mi{qewu, u svom trenutnom stawu, optu`eni Dra`en Erdemovi},zbog te{kog poreme}aja izazvanog posttraumatskim stresom… mo`e se sma-trati nedovoqno sposobnim da u ovom trenutku izdr`i su|eweŒ.
Ovakav nalaz, me|utim, nije spre~io Erdemovi}a da nekoliko danakasnije, 5. jula, svedo~i na saslu{awima prema Pravilu 61 protiv Kara-xi}a i Mladi}a. Saslu{awe prema Pravilu 61 je postupak koji je osmislioMKSJ da re{i problem slu~aja u kojima jo{ nisu ispuweni nalozi za hap-{ewe. Sredstva ovako optu`enih pojedinaca se mogu zamrznuti ako, kao{to je sudsko ve}e MKSJ objavilo u ovom slu~aju, ono „utvrdi na osnovutih dokaza, zajedno sa dodatnim dokazima koje mo`e podneti Tu`ila{tvo,da postoje osnovani razlozi da se veruje da je optu`eni po~inio sva ilineke od zlo~ina navedenih u optu`niciŒ.
Presuda Erdemovi}u
MKSJ je 29. novembra 1996. osudio Erdemovi}a na 10 godina zatvora— {to je upadqivo blaga kazna za jedan sud koji redovno odrezuje po 39 i 40
160
godina za zlo~ine koji ni izdaleka nisu tako ozbiqni. Na primer, Goran
Jeli{i}, koji je 1998. priznao krivicu za kr{ewe zakona i obi~aja ra-
tovawa i zlo~ine protiv ~ove~nosti za zlo~ine po~iwene u Br~kom 1992,
ka`wen je sa 40 godina zatvora za ubistvo 12 qudi.64 Uprkos tome, Erde-
movi} nije bio zadovoqan presudom, pa se `alio, tvrde}i da je dela za koja
je optu`en izvr{io pod prisilom i „bez mogu}nosti druga~ijeg moralnog
izbora, to jest, u krajwoj nu`di, kao i na osnovu toga {to u vreme kada je to
uradio nije bio odgovoran za svoje postupke, niti je zlo~in izvr{io s
predumi{qajemŒ. Uz to, Erdemovi} je optu`io sudsko ve}e za nedosled-
nost, po{to su odre|eni delovi wegovih izjava bili prihva}eni kao is-
tiniti, a drugi nisu. Sudsko ve}e, saop{tio je on, „pogre{ilo je {to je
zahtevalo potvrdu tvrdwe Podnosioca `albe da je delovao pod prisilom,
iako je prihvatilo wegovu nepotvr|enu izjavu da je u~estvovao u streqawu
MuslimanaŒ. Sudska ocena Erdemovi}evog svedo~ewa je, dakle, bila „i ne-
dosledna i neferŒ. @albeno ve}e je 7. oktobra 1997. zakqu~ilo da Erde-
movi} zaista „nije bio obave{tenŒ kada je priznao krivicu i vratilo we-
gov slu~aj na razmatrawe.Na novom pretresu, 14. januara 1998, Erdemovi} je, uz saglasnost tu-
`ila{tva, povukao priznawe o krivici za zlo~ine protiv ~ove~nosti i,
umesto toga, priznao da je kriv za kr{ewe zakona i obi~aja ratovawa. Na
potowem saslu{awu, pred izricawe kazne, delovalo je kao da se tu`ilac
posebno trudi da bude blag prema Erdemovi}u. Tu`ilac je kao svedoka po-
zvao @an-Renea Ruesa, na~elnika francuske sudske policije koji je od
aprila 1995. godine radio kao istra`iteq za Kancelariju tu`ioca, da po-
svedo~i „o zna~ajnoj saradwi koju je gospodin Erdemovi} ostvario s Kance-
larijom tu`ila{tvaŒ.65 Pretresno ve}e je, uz odobrewe tu`ioca, skratilo
Erdemovi}evu kaznu na pet godina.MKSJ nije na{ao za shodno da otkrije koliko je od toga on zaista
odslu`io, ali je jasno da to nije bilo punih pet godina. Kad se 22. maja
2000. pojavio kao svedok na su|ewu Krsti}, priznao je da mu se zatvorska
kazna ve} bli`i kraju.66
Neobja{wive okolnosti
MKSJ o~ito nije sproveo nikakvu ozbiqnu istragu koja bi otkrila da
li Erdemovi} govori istinu ili ne. Kancelarija tu`ioca ima malo dokaza,
osim Erdemovi}evih iskaza, koji pokazuju da su se masakri koje je opisao
uop{te dogodili. Niko nije istupio da potvrdi wegove iskaze o ubistvima
na poqoprivrednom dobru Brawevo ili u zgradi u Pilici. Nijedan drugi
u~esnik u ubijawu nije priznao, niti je uhap{en i optu`en ni ~ak in-
tervjuisan.67 Do danas se ne zna ko je potpukovnik koji je navodno izdao
stra{no nare|ewe. Ovo je ~udno. U vojsci Republike Srpske nije moglo
biti mnogo potpukovnika, a MKSJ sasvim sigurno ima sve wihove foto-
grafije. Ne bi trebalo da bude te{ko prona}i jednog potpukovnika.68
161
Od po~etka je u Erdemovi}evom slu~aju bilo previ{e neobja{wivihokolnosti: pre svega, potpuno je nejasno za{to bi jedan bosanski Hrvatpristupio vojsci Republike Srpske iz razloga koje je naveo Erdemovi}.Niti izdaleka ima smisla da bi bosanski Srbi izvr{ewe egzekucija, na-ro~ito ukoliko su `eleli da ih sakriju, poverili Hrvatima. Erdemovi} jeizjavio da su pripadnici wegove jedinice ve}inom bili Hrvati. Rekao je ida ga ne zanima politika i da se gnu{a svakog nacionalizma. Erdemovi} je„ispoqio pacifisti~ka uverewa i tvrdi da se protivio ratu i naciona-lizmu. Tvrdi da je morao da pristupi ABS kako bi prehranio porodicuŒ,kako je to uverqivo objasnilo drugo pretresno ve}e.69 Tako se ovaj paci-fista redom prikqu~ivao vojskama svih u~esnika u bosanskom gra|anskomratu. Tvrdio je da je u ABS stupio zato {to je strahovao za svoj `ivot, alinije pru`io dokaze da su takve pretwe stvarno postojale. Propovedao jepacifizam, ali je postupao kao pla}enik, kao i wegove kolege ubice koji sukasnije ratovali za Francuze u Kongu.70 Ipak, wegove tvrdwe uverile susudije MKSJ. Drugo, te{ko je razumeti kako bi bosanski Srbi uop{te ima-li koristi od takvih masovnih pogubqewa, {to navodi na pitawe: za koga jeDra`en Erdemovi} zapravo radio? Posle zauzimawa Srebrenice pa`wasveta se okrenula ka toj oblasti koju su ~ekali kqu~ni pregovori o te-ritoriji. Streqawe bi se svakako otkrilo, a takva otkri}a bi neizbe`noodgovarala interesima vo|stva bosanskih Muslimana u Sarajevu, koji sutra`ili intervenciju NATO-a, a ne Srbima, koji su o~ekivali da Sre-brenicu zamene za Vogo{}u, koju su oni dr`ali, o ~emu se pregovaralo du`eod dve godine. [ef policije u Srebrenici, Hakija Meholi}, svedo~io je daje 1993. bosanski predsednik Alija Izetbegovi} wemu i ostalim zapre-pa{}enim delegatima na skupu bosanskih Muslimana rekao da je sa pred-sednikom Klintonom diskutovao o scenariju prema kojem bi „~etniciŒ (po-drugqivo ime kojim muslimani zovu Srbe) ubili 5.000 Muslimana u Sre-brenici pa bi onda NATO intervenisao u wihovu odbranu.71 Erdemovi} jesvedo~io da je wegova jedinica bila odli~no pla}ena da u~estvuje u zlo-~inima kod Srebrenice, ali nije mogao da ka`e ko je ta~no platio toj grupipla}enika. Vanesi Vasi} Janekovi} iz Ej-Bi-Sija je saop{tio da je wegovojjedinici bilo obe}ano 12 kilograma zlata.72 Da li je mo`da Erdemovi}evagrupa pla}enika bila anga`ovana da obezbedi dodatni izgovor za inter-venciju NATO-a? ^emu neizvesnost oko izvora novca, ako je potekao odzvani~nika bosanskih Srba? Koliko je verovatno da bi vojska bosanskihSrba platila zlatom? Zbog ~ega MKSJ nije sproveo zvani~nu istragu u vezis tim?
Popustqivi MKSJ
Zahvaquju}i popustqivosti MKSJ, Erdemovi} je izneo malo detaqa osamom masakru. Po{to joj je prvo bilo nare|eno da ne povredi civile,wegova jedinica, bez ikakvog obja{wewa, dobija nare|ewe da streqa nenao-ru`ane zarobqenike. Uprkos tome {to je nare|ewe bilo izrazito brutalno
162
i u suprotnosti sa svim prethodnim nare|ewima, Erdemovi} i wegovihsedam kolega bez pitawa izvr{avaju ubistva. Detaqi o egzekucijama, me-|utim, ostaju nepoznati. Po Erdemovi}u, streqawe na poqoprivrednom do-bru Brawevo je trajalo ~etiri sata. Kako su on i wegove kolege navodnoubili 1.200 qudi, to bi zna~ilo da su morali ubijati oko 300 svakog sata —ili otprilike petoricu svakog minuta. To je svakako te`ak zadatak za osmo-ricu qudi. Toliko pitawa vapi za odgovorima, a ne postavqaju se. Da li sunenaoru`ani Muslimani ubijeni izbliza? [ta se dogodilo s rawenicima?Kako su qudi koji su izvo|eni iz autobusa reagovali na prizor tolikomrtvih tela, da ne pomiwemo pucwe? Da li je neko poku{ao da se odupreili pobegne? [ta se dogodilo s telima dok se sve to odvijalo? [ta sedogodilo s telima po{to je ubijawe zavr{eno? Kad je Milo{evi} poku{aoda od wega sazna neke detaqe, Erdemovi} je odbio da odgovori, a sudije nisudozvolile da bude pritisnut.
Pored toga {to nije razjasnio postupak ubijawa, Erdemovi} je ne-povezano govorio i o sledu doga|aja. Povremeno je tvrdio da se zlokobnipotpukovnik pojavio niotkuda. Drugi put bi rekao da mu je bilo nare|enoda podnese izve{taj tom potpukovniku. Isprva je ~ak navodio razli~itedatume kada se masakr navodno dogodio. Na svedo~ewu u Hagu, tvrdio je damu je bilo nare|eno da ubistva izvr{i 16. jula. Prethodno je, me|utim,rekao da je to bilo 20. jula. Milo{evi} je tokom unakrsnog ispitivawaukazao na ove o~igledne kontradikcije:
Milo{evi}: „Onda imate drugu izjavu koju ste dali {estog… itamo ka`ete: 'Dvadesetog jula 1995. ujutru samo dobili nare|ewaod komandanta, poru~nika Milorada Pelemi{a, da odemo u Zvor-nik i javimo se potpukovniku vojne policije ~ije ime nismo zna-li'. Dakle, to se opet razlikuje od onoga {to ste izjavili, jer steizjavili da se vi — da vam je pri{ao jedan potpukovnik sa dvo-jicom qudi i ovde ka`ete da vam je nare|eno da odete u Zvornik ijavite se pukovniku vojne policije, i opet je navedeni datum 20.juli 1995.Œ73
U intervjuu koji je dao listu „FigaroŒ Erdemovi} je tvrdio da suvoza~i autobusa pomagali da se izvr{i streqawe: „Neki voza~i autobusa sutako|e vrbovani da streqaju, i to su i uradiliŒ.74 U nekom trenutku, me-|utim, Erdemovi} je tvrdio da voza~i autobusa kojima su transportovaniMuslimani nisu znali da ih voze na streqawe, ve} su verovali da se radi orazmeni zarobqenika. Zvu~i prili~no neverovatno da bi oni posle togabili spremni da u~estvuju u ubijawu. Milo{evi} se brzo uhvatio ovoga:
Milo{evi}: „Ako voza~i autobusa nisu znali da Muslimane vozena gubili{te, kako Erdemovi} mo`e da zna da su qudi koji suposlali te Muslimane nameravali da ih isporu~e u ruke ubica?Ako voza~i autobusa nisu bili svesni {ta se doga|a, kako Er-demovi} mo`e da bude siguran da su nare|ewa za streqawe stiglaod visoke komande Republike Srpske?Œ75
163
MKSJ od po~etka nije mnogo zanimalo da li su Erdemovi}eve tvrdweistinite, ve} je nastojao da ga upotrebi u sopstvene svrhe. [tavi{e, i prenego {to se Erdemovi} na{ao u wihovoj nadle`nosti i stoga pre nego {tosu mogli da procene istinitost wegovog svedo~ewa, tu`ioci MKSJ su muobe}avali izuzetnu blagonaklonost. „Bilo bi mnogo po`eqnije i prihvat-qivije za javnost da takve osobe imaju koristi od svoje saradwe, u smisluskra}enih kazniŒ, da citiramo re~i zamenika tu`ioca Grejema Bluita. „Sva-kako da postoji opcija, koja je dostupna tu`iocu, da se u odre|enim slu-~ajevima odobri imunitet.Œ76 Kancelarija tu`ioca je rano pustila ma~kuiz xaka. Dvadesetog novembra 1996. tu`ilac je s ponosom saop{tio da jeErdemovi}evo svedo~ewe „na saslu{awu po Pravilu 61 uticalo, u pozi-tivnom smislu, na javne povike da se uhapse Radovan Karaxi} i Ratko Mla-di}Œ.77 Erdemovi} je postao sredstvo pomo}u kog MKSJ iznosi svojukqu~nu tvrdwu, naime, da je visoka komanda Republike Srpske naredilamasakr muslimanskih civila.
Nastupa inspektor Rues
Tu`ioci se nisu dobro proveli u poku{aju da se podi~e Erdemo-vi}evim kredibilitetom. Devetnaestog novembra 1996, ne bi li potkrepiliErdemovi}evu pri~u, kao dokaz su uveli satelitske fotografije. Francu-ski istra`iteq @an-Rene Rues je pokazao da se na nekoliko snimaka vidi
„iz pti~ije perspektive poqoprivredno dobro i mo`ete videtiodre|eni broj tela ra{trkanih po poqani i ne{to {to je vero-vatno masovna grobnica u postupku iskopavawa… Tako|e smo us-peli da prona|emo tragove ne~ega {to li~i na poku{aj da se uni-{te dokazi na poqoprivrednom dobru Brawevo. Sad, ovo je snimakod 27. septembra 1995. i vide se neki tragovi radova na toj lo-kaciji… Sad, nalazi ovde potvr|uju da se dogodilo ono o ~emu jegovorio Dra`en Erdemovi}, posebno okviri za metke tamo gde suprona|eni.Œ78
Dakle, Rues posebno skre}e pa`wu na okvire radi potvr|ivawa Erde-movi}eve pri~e, ali nastavqa:
„Sad, kad smo pri{li lokaciji, na{li smo ode}u, cipele, qudskiotpad, drugim re~ima, stvari koje su ukazivale na to da se u bli-zini mo`da nalazi masovna grobnica. Misija koja je usledila omo-gu}ila je SAD da sakupi odre|en broj ~aura na poqani gde suizvr{ene egzekucije. Prona|ena je samo 61 ~aura…, ali to svakakone zna~i da nije ispaqeno mnogo vi{e metaka.Œ
Obratite pa`wu na neodre|enost iskaza: „verovatno masovna grob-nica u postupku iskopavawaŒ; „tragovi ne~ega {to li~i na poku{aj da seuni{te dokaziŒ; „u blizini se mo`da nalazi masovna grobnicaŒ. ^aure sunavodno kqu~ni dokaz, iako je prona|ena samo 61. A gde je ta masovna grob-
164
nica koja je bila u postupku iskopavawa? A 1.200 tela? Da li je jo{ nekoosim ovog „glavnog svedokaŒ potvrdio da je ta pri~a istinita? Kancelarijatu`ioca tvrdi da je obi{la poqoprivredno dobro Brawevo i zgrade u Pi-lici kako bi proverila Erdemovi}evu pri~u i obavila ekshumaciju na timlokacijama. Tokom zasedawa pred izricawe kazne, 14. januara 1998, tu`ilacje saop{tio da je ekshumacija „obavqena na lokaciji gde su otkrivene `rt-ve. Nisu prona|ene sve `rtve, ali se ~ini da je veliki broj wih preme-{ten.Œ Tu`ilac nije rekao koliko je tela prona|eno, niti je dao spisakimena, kao ni rezultate obdukcija. Ovo ne li~i na ozbiqan rad sudskihve{taka i ne predstavqa ozbiqne dokaze koji bi potkrepili Erdemovi}evenavode, ali toliko je MKSJ u~inio da te navode potvrdi.
Taj dan je tako|e doneo jo{ jedan `ivopisan primer nezaintereso-vanosti MKSJ za bilo {ta osim pripisivawa krivice. Erdemovi}ev ad-vokat je pitao Ruesa da li je „razgovarao sa svedocima koji su znali zazlo~in na osnovu direktnog svedo~ewa u Pilici i, ako je bilo takvih sve-doka, mo`e li nama da ka`e wihova imena?Œ Tu`ilac je smesta sko~io danoge da ulo`i prigovor. Imena svedoka su morala ostati tajna. Mora}e dase zadovoqe prostom tvrdwom da takvi svedoci postoje. ^ak je i predse-davaju}i sudija bio pomalo za~u|en. Da li je tu`ilac nameravao da pred-stavi Tribunalu iskaze tih svedoka? „Nismo nameravali da to u~inimo,~asni sudeŒ, odgovorio je tu`ilac.79 Sudija se zbunio: Tribunal svakakoume da razmotri iskaze svedoka ne otkrivaju}i wihov identitet. Naposlet-ku, „Tribunal na mo`e suditi o ~oveku za koga je re~eno da u dokumentimaTu`ioca postoje svedo~ewa o wemu koja su zna~ajna, a kojih Tribunal nijesvestanŒ. Ovo savr{eno ima smisla, ali je sudija znao da ne treba da sumwau tu`ioce i brzo se toga manuo.
Erdemovi}evi sau~esnici
Da rezimiramo, MKSJ nije na odgovaraju}i na~in istra`io ovaj ma-sakr niti iskaze ovog kqu~nog svedoka. Pri~a koju su konstruisali bila jeprosto previ{e korisna u politi~kom smislu da bi zahtevala nekakve do-kaze koji bi je potkrepili. Kako bi potvrdili Erdemovi}ev iskaz, istra-`iteqi MKSJ bi oti{li u neko skladi{te, prona{li u zidu rupe od me-taka i saop{tili da to potvr|uje da se radi o mestu pogubqewa. Ipak,najva`niji dokaz koji je dao Erdemovi} bila su imena ostalih pripadnika10. diverzantskog odreda koji su, kako je tvrdio, zajedno s wim u~estvovaliu streqawu. MKSJ se nije potrudio da ih prona|e. To je bilo vrlo ~udno,iz najmawe dva razloga. Prvo, MKSJ radi u skladu sa sistemom gra|anskogprava. To zna~i da se istraga zlo~ina ne zavr{ava samo zato {to je osum-wi~eni priznao. Drugo, MKSJ je nadohvat ruke imao bar dvojicu imeno-vanih Erdemovi}evih sau~esnika, ali je odabrao da ih ne privede.
Erdemovi} je vi{e puta ustvrdio da je komandant 10. diverzantskogodreda bio izvesni Milorad Pelemi{. Srpske vlasti su 2000. godine uhap-sile Pelemi{a pod optu`bom da je {pijunirao za Francuze (grupa „PaukŒ).
165
Novembra 2000, mesec dana po{to je u pu~u smewen Milo{evi}, Pelemi{ i
ostatak wegove grupe su oslobo|eni svih optu`bi. MKSJ nijednog trenut-
ka, dok je Pelemi{ bio u zatvoru, nije zatra`io wegovo izru~ewe, niti
makar da razgovara s wim. Takva nezainteresovanost MKSJ je bila vrlo
neobi~na. Prema svom statutu, trebalo bi da izvede na su|ewe i osudi
svakoga ko je izvr{io ratne zlo~ine. Pelemi{ je bio nadre|eni Erdemo-
vi}u i, po Erdemovi}u, on je izdao nare|ewe u slu~aju masakra. Ako je
Erdemovi} odslu`io kaznu za zlo~ine u ratu, onda je Pelemi{u to tako|e
sledovalo. On bi, osim toga, mogao da saop{ti vi{e detaqa i otkrije vi{e
imena.Tu je, zatim, ~udnovati slu~aj Marka Bo{ki}a, jo{ jednog bosanskog
Hrvata koji je kao pripadnik 10. diverzantskog odreda u~estvovao u stre-
qawu na poqoprivrednom dobru Brawevo. „Istra`iteqŒ MKSJ @an-Rene
Rues je 19. novembra 1996. u Hagu svedo~io da je Erdemovi} naveo imena
pripadnika svoje jedinice: „Oficir zadu`en za Jedinicu koji je naredio
ubistva u Srebrenici je poru~nik Pelemi{, zadu`en za 10. diverzantski
odred. Pripadnici grupe koji su u~estvovali… gospodin Erdemovi} je ta-
ko|e naveo wihova imena; vo|a grupe je bio Brano Gojkovi}. Ostali pri-
padnici su bili Aleksandar Cvetkovi}, Marko Bo{ki}, Zoran Gorawa,
Stanko Savanovi}, Vlastimir Golijan, Franc Kos.Œ80
Dakle, 1996. se znalo da je Marko Bo{ki} bio ozna~en kao jedan od
ubica na poqoprivrednom dobru Brawevo. Uprkos tome, Bo{ki}u je 2000.
godine bez problema omogu}en ulazak u Sjediwene Dr`ave. U maju 1996.
„Boston globŒ je ~ak objavio ~lanak o Bo{ki}u (koji se u to vreme nalazio u
Bosni).81 Tokom boravka u Sjediwenim Dr`avama Bo{ki} je u nekoliko
navrata dolazio u sukob sa zakonom, zbog vo`we u pijanom stawu i te{kih
napada, {to je dovelo do brojnih hap{ewa. U avgustu 2004. je najzad uhap-
{en i optu`en da je lagao u molbi za useqeni~ku vizu, ta~nije, da je sakrio
da je bio pripadnik 10. diverzantskog odreda i u~esnik u masakru na farmi
Brawevo.MKSJ je odmah saop{tio da ne}e tra`iti izru~ewe Bo{ki}a. Jedan
portparol je izjavio da Tribunal ima resurse samo za gowewe krupnih ri-
ba. „Mi smo mala institucija sa ograni~enim kapacitetomŒ, kazao je Anton
Nikiforov, savetnik Karle del Ponte. „Mi gonimo glavne igra~e, one koji
su planirali i naredili ubistva.Œ82 Nije objasnio na koji na~in MKSJ
mo`e goniti one koji su „planirali i naredili ubistvaŒ ako prvo ne obez-
bedi dokaze i svedo~ewa onih koji su ta ubistva li~no izvr{ili. Savezni
sud u Masa~usetsu je 2006. godine osudio Bo{ki}a, po osnovu dve ta~ke
optu`be za prevaru u vezi sa useqeni~kim dokumentima, na pet godina
zatvora. Nema naznaka da }e MKSJ tra`iti da on bude uhap{en kad bude
iza{ao.Mada razni Erdemovi}evi iskazi obiluju protivre~nostima, dok is-
tina o wegovim kqu~nim tvrdwama ostaje neproverena a finansijeri i
organizatori masakra nepoznati, Tu`ila{tvo i ve}e MKSJ nikad nisu po-
zvali nijednog od sedmorice ostalih pripadnika wegovog odreda smrti da
166
svedo~e, kao ni poru~nika koji je bio zadu`en za tu jedinicu. On je u julu1996. bio kqu~ni svedok na saslu{awu po Pravilu 61 Karaxi}u i Mladi}uin absentia i glavni svedok za sveukupne tvrdwe o masakru u Srebrenici.^ini se da, po{to je Erdemovi} bio spreman da ka`e sve {to su MKSJ iwegovi sponzori `eleli da ka`e, za ovaj la`ni sudski postupak ni{tavi{e i nije bilo potrebno. Potraga za istinom nije bila na dnevnom redu.
Miroslav Derowi} i Momir Nikoli}
Postoje jo{ dvojica takozvanih insajdera ~ija je samouslu`na pri-znawa MKSJ razglasio kao dokaz srpskih genocidnih planova. Momir Ni-koli}, nekada{wi na~elnik za bezbednost i obave{tajne poslove Bratu-na~ke brigade ABS, i Miroslav Derowi}, nekada{wi civilni komesar Sre-brenice, dali su poduga~ke izjave i bezbroj puta svedo~ili pred MKSJtvrde}i da su u~estvovali, i znali za wega, u navodnom srpskom planu da sesmaknu Muslimani mu{kog pola iz Srebrenice. Obojica su priznali kri-vicu i obojica su uspeli, posle vi{e stotina sati pregovarawa s tu`i-ocima, da sastave pri~e koje umnogome odgovaraju zvani~noj verziji MKSJ odoga|ajima u Srebrenici. Obojica su odgovornost za navodne masakre bez-rezervno pripisali Radovanu Karaxi}u i Ratku Mladi}u.
U svedo~ewima ove dvojice qudi najvi{e bode o~i ~iwenica da ni-jedan od wih nije prisustvovao nijednom ubistvu i da, kao i Erdemovi}, nijedan ni drugi nisu pru`ili nikakve dokaze — niti u obliku dokumenataniti u vidu svedo~ewa koja bi to potvrdila — koji bi podr`ali wihovenavode. Na primer, iako je Karaxi} prete}e re~i: „Miroslave, ti qudimoraju biti ubijeni… [ta god mo`e{, mora{ da ubije{Œ tobo`e izgo-vorio u prisustvu Mom~ila Kraji{nika i Jovice Stani{i}a, ova dvojica,sasvim zgodno, nisu se nalazili dovoqno blizu da to ~uju.83
^itawe Nikoli}evog i Derowi}evog svedo~ewa na sudu predstavqabizarno iskustvo. Pored toga {to obojica neprestano protivre~e sami sebii, izlo`eni pritisku, daju neodre|ene odgovore, nijedan od wih nikadali~no nije video ubistva niti je svedo~io o bilo kakvom navodnom sahra-wivawu i ponovnom sahrawivawu. S jedne strane, Nikoli} i Derowi} zdu{nopriznaju da je u pisanim nare|ewima izri~ito stajalo da se zarobqeniMuslimani smatraju ratnim zarobqenicima i da se stoga prema wima morapostupati u skladu sa @enevskim konvencijama. S druge strane, tvrde da suprimili usmene komande koje su nare|ivale streqawe Muslimana. Nijedanod wih se, prema sopstvenom iskazu, nijednog trenutka nije zapitao otkudovakva nedoslednost. Niti su izrazili zaprepa{}ewe {to ikome pada napamet da sprovede egzekucije {irokih razmera dok se u blizi nalazi DutchBat(holandski bataqon) i UNPROFOR, a NATO samo tra`i izgovor da poja~adejstva protiv bosanskih Srba.
Nikoli} i Derowi} su imali mnogo razloga da ispri~aju ovakve pri-~e. Na primer, prema Derowi}evom sporazumu o priznawu krivice, on jeoslobo|en svake odgovornosti za Srebrenicu. Wegova krivica je ograni~e-
167
na na „zlodela u selu GlogovaŒ 1992. [tavi{e, nagodba o priznawu koju jepotisao sa tu`iocima ka`e da „na osnovu potpune i zna~ajne saradwe gos-podina Derowi}a sa Tu`ila{tvom, Tu`ila{tvo preporu~uje Sudskom ve}uda odredi kaznu od deset godinaŒ.84 I 10 godina je sve {to je dobio —upadqivo blaga kazna za ~oveka koga je predsednik Radovan Karaxi} imeno-vao za civilnog komesara novoosvojene Srebrenice i koji je wom upravqaou periodu kad je navodno pogubqeno izme|u 7.000 i 8.000 qudi.
Miroslav Derowi}
Derowi}ev iskaz posle sklapawa nagodbe o priznawu krivice dras-ti~no se razlikuje od onoga {to je prethodno izjavqivao. Tokom 1995. i1996. Derowi} je vodio po Srebrenici novinare i predstavnike UN, ~ika-ju}i ih da prona|u dokaze o masakrima ili masovnim grobnicama. U izve-{taju SRNA, novinske agencije bosanskih Srba, od 4. februara 1996, ci-tira se Derowi} koji ka`e da su muslimanski civili Srebrenicu napu-stili „potpuno bezbedno u pratwi za{titnih snaga UNŒ, ali da je „velikibroj muslimanskih vojnika, kao i srpskih vojnika, ubijen u sukobima okogradaŒ. Objasnio je i da su muslimanski vojnici odlu~ili da se silomprobiju od Srebrenice do Tuzle.
„Na tom putu, koji je dug preko 100 kilometara, pro{li su kroz min-ska poqa i srpske linije. Borbe su trajale deset dana i u wima je poginuoveliki broj muslimanskih vojnikaŒ, izjavio je tada.85 Derowi} je tako|eispri~ao kako je, 25. avgusta 1995, primio grupu od 10 stranih novinara,me|u kojima je bio Majk Volas iz informativne slu`be Si-Bi-Esa (CBSNews), koji su doneli „fotografije navodnih masovnih grobnica musli-manskih `rtava snimqene iz 'avaksa'. Insistirali su da ih odvedemo nalokacije sa fotografija kako bi sami procenili istinitost muslimanskihnavoda. Bez oklevawa… pristao sam da ih li~no odvedem na svako mestokoje ih je zanimalo… Proveo sam 44 sata s wima, voze}i ih unaokolo po tompodru~ju i dozvoqavaju}i im da se sami uvere da li postoje navodne ma-sovne grobnice, pu{taju}i ih da se slobodno kre}u i istra`e ~itavo po-dru~je, a pokazao sam i spremnost da ih odvedem na druga mesta, ukolikoimaju informacije da bi se tamo mogle nalaziti velike muslimanske grob-nice.Œ Derowi} se hvalio da mu je „Volas li~no zahvalio i izrazio uve-rewe da su ti navodi bili potpuno neosnovani i da je ~itava me|unarodnajavnost bila `rtva manipulacije, obe}av{i da }e svoj stav objektivno pre-neti svetskim medijima.Œ86 Bez obzira na to da li je Volas to stvarnoobe}ao Derowi}u, taj izve{taj u emisiji 60 minuta nikada nije ugledaosvetlost dana.
Kao svedok MKSJ, me|utim, Derowi} pri~a drugu pri~u. Na saslu-{awu povodom izricawa presude Momiru Nikoli}u Derowi} je tvrdio daje, kao novoimenovni civilni komesar Srebrenice, telefonom razgovorao,13. jula 1995. uve~e, sa Karaxi}em, koji mu je rekao da }e do}i neko sainstrukcijama kako da se re{i problem muslimanskih zarobqenika u Bra-
168
tuncu. Kasnije iste ve~eri u Derowi}evu kancelariju je stigao pijani pu-
kovnik Qubi{a Beara. Po Derowi}u, on je Beari rekao da su Karaxi}eva
nare|ewa bila da se zatvorenici „prebace prema Bijeqini i Zvorniku i …
Batkovi}imaŒ. Beara je navodno odgovorio: „Ja imam nare|ewa prema kojima
ove zatvorenike treba ubiti u Bratuncu.Œ87 Derowi} je razumeo da je na-
re|ewe poteklo od Karaxi}a. Derowi} tako|e tvrdi da je 13. jula saznao da
su neki autobusi s muslimanskim zarobqenicima oti{li iz Bratunca u
pravcu Zvornika. Me|utim, prilikom ispitivawa, Derowi} je priznao da je
Bearinu no}nu posetu i nare|ewe da se ubiju muslimanski zarobqenici
prvi put pomenuo neposredno pre nego {to }e priznati da je kriv. Po
Derowi}evom sopstvenom iskazu, nare|ewe da se ubiju zarobqenici se ko-
silo sa svim ostalim nare|ewima koja je Karaxi} pre toga izdao. U svom
svedo~ewu na Milo{evi}evom su|ewu Derowi} je izjavio da je Karaxi},
kada ga je postavio na polo`aj civilnog komesara, predlo`io tri mogu}no-
sti za muslimanski `ivaq u Srebrenici. Prvo, Muslimani su mogli da
nastave `ivot u Srebrenici. Drugo, mogli su da odu bilo gde na teritoriju
koju je kontrolisala vojska Bosne i Hercegovine, u pravcu Kladwa. I, tre-
}e, mogli su da idu kuda god `ele, mo`da u druge zemqe. Milo{evi} je
nepoverqivo upitao Derowi}a:
„Dakle, Radovan Karaxi}, ista osoba koja vam govori da svi trebada budu ubijeni, svi Muslimani u Srebrenici, kasnije insistirada se vi, kao novi civilni komesar, sastanete sa Muslimanima, sMladi}em i UNPROFOR-om i predlo`ite te tri mogu}nosti. Dapredstavite ove tri opcije i tako|e da poku{ate da identifi-kujete ratne zlo~ince u redovima Muslimana. Gospodine Dero-wi}u, zar se to umnogome ne protivi onome {to ste prethodnorekli, da vam je on rekao da svi Muslimani treba da budu ubi-jeni?Œ88
Derowi} je odgovorio: „Da li mislite da bi mi direktno javno rekao
za bilo kakve druge namere koje su mo`da — pritom ni{ta ne tvrdim — on
ili neko drugi imali i da bi te namere mogle biti sprovedene u Poto-
~arima uz prisustvo me|unarodnih snaga, naro~ito UNPROFOR-a?Œ Ali
instrukcije nisu bile izdate javno, kao ni tobo`we instrukcije za ubi-
stva. Za{to ih je onda dao? Da li se taj ubistveni plan mogao izvesti i s
najmawom nadom da }e pro}i neprime}eno? I koja bi bila svrha?Nije samo to zvu~alo nepovezano u Derowi}evom svedo~ewu, kako je
uo~io Milo{evi}. U jednom trenutku, prilikom Milo{evi}evog unakrsnog
ispitivawa, Derowi} je rekao da je na tom sastanku s Bearom 13. jula ovome
rekao: „To {to mi prenosite kao nare|ewe ne podudara se sa instrukcijama
koje sam primio od predsednika Karaxi}a'. I tu smo se posva|ali.Œ Me-
|utim, ako je tako bilo, istakao je Milo{evi}, za{to je onda pretpostavio
da je Beara ~ovek koga je Karaxi} poslao kao svog izaslanika da bi re{io
problem muslimanskih zarobqenika. „Dakle, po vama, Beara vam je rekao da
te qude treba ubiti, da se ti qudi moraju ubiti, a vi ste odgovorili da to
169
nije u skladu s Karaxi}evim instrukcijama… A pre sat ili dva ste obja-snili da vam je Karaxi} rekao da… svi moraju biti ubijeni. Da li je sadajasno da vam Karaxi} nije rekao da treba sve ubiti, i mo`e li se ~ak do-vesti u pitawe {ta vam je Beara uop{te rekao, ako je bio toliko pijan kao{to tvrdite?Œ89 [tavi{e, nastavio je Milo{evi}, daleko od toga da priminare|ewa od Beare, Derowi} je pukovniku rekao da muslimanske zarobqe-nike treba prebaciti u vojni zatvor kako bi se utvrdilo da li me|u wimaima ratnih zlo~inaca. Milo{evi} je pitao: „Dakle, vi ste wegove instruk-cije protuma~ili tako da zatvorenike… treba odvesti u vojni zatvor… Neubiti; je l' tako?Œ „Tako jeŒ, odgovorio je Derowi}. [ta onda ostaje odDerowi}eve tvrdwe da je ~uo Karaxi}a kako nare|uje da se smaknu sre-breni~ki Muslimani? Izuzetno malo. Ne mo`e se dovoqno naglasiti dokoje se mere navodni srpski plan da se pogube Muslimani zasniva iskqu-~ivo na ovakvim labavim dokazima.
Momir Nikoli}
Kad je re~ o kapetanu Momiru Nikoli}u, izme|u wegovih svedo~ewapostoje jo{ ve}a neslagawa. Optu`nica protiv nekada{weg na~elnika zabezbednost i obave{tajne poslove u Bratuna~koj brigadi ABS obuhvatala je{est ta~aka, ukqu~uju}i jednu za genocid, ~etiri za zlo~ine protiv ~o-ve~nosti i jednu za kr{ewa zakona i obi~aja ratovawa. Optu`en je zajednosa kolegama oficirima ABS, pukovnikom Vidojem Blagojevi}em, neka-da{wim komandantom Bratuna~ke brigade, potpukovnikom Draganom Joki-}em, glavnim in`ewerom Zvorni~ke brigade, i trebalo je da mu bude su|enozajedno s wima.
Me|utim, kad je Nikoli} ve~e uo~i po~etka su|ewa priznao krivicu,tu`ioci su povukli sve osim jedne optu`be protiv wega; Nikoli}u je do-zvoqeno da prizna krivicu za progone na politi~koj, rasnoj i verskoj osno-vi, {to je, prema Statutu MKSJ, zlo~in protiv ~ove~nosti.
Prema sporazumu o priznawu krivice koji je Nikoli} potpisao maja2003, tu`ioci su mogli za wega da tra`e zatvorsku kaznu od izme|u 15 i 20godina. Zauzvrat, Nikoli} }e „sara|ivatiŒ i „pru`iti istinite i potpuneinformacije Kancelariji tu`ioca kad god se to od wega bude zahtevaloŒ, iuz to „sastajati se onoliko ~esto koliko bude potrebno sa ~lanovima Kan-celarije tu`ioca kako bi im pru`io celovite i potpune informacije idokaze koji su mu poznati u vezi s do|agajima oko napada i pada enklaveSrebrenica u julu 1995Œ.90
Za razliku od Miroslava Derowi}a, drugog bosanskog Srbina koji jesklopio nagodbu o priznawu i dobio kaznu kakvu su mu tu`ioci obe}ali,Tribunal je Nikoli}a osudio na 27 godina. Mora da je ne{to ozbiqnopo{lo naopako s wegovim svedo~ewem kad je MKSJ povukao svoje obe}awe iNikoli}a tako strogo kaznio. Ba{ tako je i bilo. U postupku koji }e po-stati poznat kao slu~aj Blagojevi}–Joki} sudsko ve}e je doslovce uhvatiloNikoli}a kako la`e o zlo~inima koje nije izvr{io, la`e o tome da je bio
170
prisutan na lokacijama na kojima nikad nije bio i la`e da se pojavquje na
fotografijama na kojima ga nema. Ipak, u Presudi u slu~aju Blagoje-
vi}–Joki} iz januara 2005. MKSJ se jo{ oslawao na glavne elemente we-
govog sporazuma o nagodbi i svedo~ewu. (Ba{ kao {to je nastavio da se
oslawa na Nikoli}a zarad potoweg slu~aja povezanog sa Srebrenicom: u
Presudi iz juna 2009. na su|ewu Vujadinu Popovi}u i jo{ {estorici op-
tu`enih.91)U sporazumu o nagodbi Nikoli} tvrdi da zna da je ABS streqala
muslimanske zatvorenike. Za Nikoli}evu ulogu u sveukupnoj strategiji Kan-
celarije tu`ioca, me|utim, jo{ je va`nije {to Nikoli} tako|e tvrdi da je
direktno u~estvovao u operacijama iskopavawa i ponovnog sahrawivawa
koje je izvela ABS — drugoj polovini strategije MKSJ za obja{wavawe gde
se nalazi 8.000 muslimanskih mu{karaca navodno masakriranih posle pada
Srebrenice. Otud u sporazumu o nagodbi za priznawe krivice Nikoli}
ka`e da:
„Od 14. jula do oktobra 1995. vojnici Bratuna~ke brigade, u sa-radwi sa MUP-om i ostalim snagama ‰ABSŠ, nastavili su da za-robqavaju i streqaju muslimanske zatvorenike koji su poku{a-vali da pobegnu sa podru~ja Srebrenice i @epe. Od septembra dooktobra 1995. Bratuna~ka brigada, u sadejstvu sa civilnim vla-stima, ekshumirala je masovne grobnice kod Glogove i druge ma-sovne grobnice muslimanskih `rtava ubila~ke akcije, i ponovoih sahranila u zasebnim masovnim grobnicama {irom ve}eg po-dru~ja Srebrenice.Œ92
Piter Mekloski, tu`ilac koji je pregovarao s Nikoli}em o nagodbi
za priznawe krivice, pregovarao je sedam godina ranije i sa Erdemovi}em o
takvoj nagodbi. Ne bi trebalo umawivati zna~aj ove ~iwenice: ba{ kao {to
je MKSJ Erdemovi}evo priznawe i aparat za krivokletstvo kojim je bio
okru`en upotrebio da bi zvani~no priznao dokaze vezane za jedno ili vi{e
navodnih masovnih pogubqewa muslimanskih ratnih zarobqenika u kojima
Erdemovi} tvrdi da je u~estvovao, tako je MKSJ upotrebio Nikoli}evo
priznawe i aparat za krivokletstvo koji je wega okru`ivao da bi zvani~no
priznao dokaze u vezi s navodnim operacijama ekshumirawa i ponovnog
sahrawivawa u kojima Nikoli} tvrdi da je u~estvovao.Na Nikoli}evom saslu{awu povodom priznawa predsedavaju}i sudija
Liu Dakun zapitao se {ta je moglo spre~iti optu`enog da „ulep{aŒ svoju
pri~u u nadi da }e zadovoqiti tu`ila{tvo i na taj na~in dobiti lak{u
kaznu. „Praksa Tribunala… je da izrekne kaznu optu`enom pre nego {to on
pru`i ikakve dokazeŒ, izjavio je sudija Liu. „Ovim se izbegavaju bilo kak-
vi nagove{taji da je on preuveli~ao ili izmislio svoje svedo~ewe, dato u
ciqu dobijawa zna~ajnih olak{ica u smislu ubla`avawe wegove kazne.Œ93
Ipak, izricawe kazne Nikoli}u bilo je uslovqeno wegovim budu}im na-
stupom u ulozi svedoka optu`be: u sporazumu o nagodbi za priznawe kri-
vice stoji da „Tu`ila{tvo i gospodin Nikoli}… sla`u se da }e zajedno
171
preporu~iti Sudskom ve}u da izricawe kazne gospodinu Nikoli}u u ovom
pogledu ne bude zakazano dok gospodin Nikoli} ne bude svedo~io na pred-
stoje}em su|ewuŒ.94
Tu`ilac Mekloski je sudiji Liu odgovorio da „ako se optu`enom
odredi kazna pre nego {to bude svedo~io, optu`eni }e mo`da ste}i utisak
da posle toga mo`e da ka`e {ta `eli i ne}e… biti ni~ega {to bi ga
nateralo da ispuni svoj deo nagodbeŒ. Sudiju Liua, me|utim, to nije ube-
dilo. „Prema kojim kriterijumima vi rasu|ujete da li je ono {to je op-
tu`eni svedo~io istinito?Œ, upitao je. Mekloski je odgovorio: „Oslawa-
}emo se na na{a saznawa iz pismene istrage i ono {to drugi qudi ka`u,
kao i na na{e poznavawe slu~aja, kako bismo utvrdili da li verujemo da on
zaista govori istinu.Œ95 U ovakvim okolnostima za optu`enog je jedina
nada za bla`i tretman da ispri~a pri~u koju tu`ilac `eli da ~uje.Zahvaquju}i priznawu krivice, Nikoli} je bio izuzet iz predvi|enog
zajedni~kog su|ewa trojici bosanskih Srba, uz wega Vidoju Blagojevi}u i
Draganu Joki}u. Umesto toga, Nikoli} je sad trebalo da kao svedok optu`be
govori protiv Blagojevi}a i Joki}a na wihovom su|ewu. Ali ba{ kad je
Nikoli} trebalo da svedo~i, tu`ioci su „otpe~atiliŒ izjavu koju je dao
nekoliko meseci pre toga, u kojoj je la`no tvrdio da je odgovoran za na-
re|ivawe pogubqewa u Sandi}ima i u skladi{tu u Kravici 13. jula 1995.
Nikoli} zapravo nije bio u Kravici kad su se navodno dogodila pogub-
qewa. Ovo pokazuje da je sudija Liu opravdano strahovao i da je Nikoli}
izmi{qao dokaze ili preuveli~avao svoju ulogu kako bi pru`io tu`ioci-
ma ono {to su `eleli da ~uju.Kad mu je Majkl Karnavas, branilac dodeqen Blagojevi}u, predo~io
ovu la`, Nikoli} je poku{ao da se opravda: „Na{ sporazum… je mogao da
propadneŒ, rekao je. „Pa sam `eleo po svaku cenu da taj sporazum izme|u
mene i Kancelarije tu`ioca opstane… Preuzeo sam odgovornost za vi{e
nego {to mi je sledovalo i {to sam zaista uradio.Œ96
Karnavas ga je potom upitao: „Kako ste mislili da }ete ako prizna-
te… jednu od najstra{nijih egzekucija koje su se ikada dogodile u ovoj
oblasti, da }e vam to pomo}i kod Tu`ila{tva i Sudskog ve}a da dobijete
kaznu kakvoj ste se nadali i kakvu ste pri`eqkivali?Œ Nikoli} je od-
govorio: „Procenio sam da za sve {to se dogodilo u Srebrenici, zlo~in
koji se tamo dogodio, da niko, ukqu~uju}i mene, ne mo`e da izbegne od-
govornost i svoju krivicu.Œ97
Karnavas je pomenuo i izve{taj koji je sa~inio istra`iteq Kance-
larije tu`ioca Brus Bursik, u kome stoji: „Nikoli} izjavquje da je bio u
skladi{tu u Kravici 13. jula… i naredio pogubqewa… ‰QubomirŠ Bo-
rov~anin je stigao dok je pogubqewe bilo u toku, i razgovarali su o tome
{ta da u~ine s telima pogubqenih.Œ98
Prilikom unakrsnog ispitivawa, Nikoli} je porekao da je to kazao
Bursiku. Sada je izjavio da je Borov~anin znao za sve {to se doga|alo.
„Govorio sam o razlozima za pogubqewa, za{to se dogodilo, i o drugim
detaqima koje sam saznao posle svega {to se dogodilo.Œ Wegovo navodno
172
u~e{}e i samim tim wegova saznawa iz prve ruke o egzekucijama u stvari su
samo bile informacije iz druge ruke — ne{to {to je mnogo kasnije saznao
od drugih qudi. Karnavas ga je onda upitao: „Dobro, ali vi govorite da…
'Borov~anin nije ni{ta uradio da spre~i streqawe dok je bio tamo'. Kroz
ovu re~enicu ste ga ukqu~ili u svoju pri~u, da je bio tamo s vama, i ni{ta
nije u~inio da spre~i streqawe. Je l' tako?ŒNikoli} je odogovorio: „Izuzev mog u~e{}a, ostalo je istina. Bio je
tamo i ni{ta nije uradio. A to znam na osnovu informacija koje sam ka-
snije dobio, posle pogubqewa. Tako da znam da nije uradio ni{ta da to
spre~i.Œ99
Posle Karnavasovog unakrsnog ispitivawa ~inilo se da je Nikoli}
od po~etka do kraja izmislio pri~u. Ozbiqan sud bi, dakle, diskvalifi-
kovao Nikoli}a kao svedoka i odbacio wegov sporazum o priznawu. Umesto
toga, MKSJ je svesrdno prihvatio Nikoli}a. Po~ev od slu~aja Blagoje-
vi}–Joki}, kad god bi MSKJ izdao presudu u vezi sa Srebrenicom, svako
slede}e sudsko ve}e se oslawalo na kombinacije u smislu „izaberi {ta ti
odgovaraŒ iz kako Nikoli}evog sporazuma o nagodbi, tako i wegovih sve-
do~ewa u sudnici. Iako su u Presudi iz januara 2005. na su|ewu Blago-
jevi}–Joki} zapa`eni problemi vezani za „neslagawa izme|u iskaza raz-
li~itih svedoka, ili izme|u iskaza jednog odre|enog svedoka i izjave koju
je taj svedok prethodno daoŒ, u woj se takva neslagawa pomiwu samo u pro-
lazu, a Nikoli} se ne izdvaja kao vrstan primer. U jednoj jedinoj re~inici,
ovo sudsko ve}e je tako|e navelo da je bele{ke tu`ila{tva pre izrade na-
crta sporazuma o priznawu za Nikoli}a smatralo „poverqivimŒ i ~ak na-
velo da je „u interesu javnosti da se nagodbe o priznawu za{tite od ot-
krivawa tre}im licimaŒ.100
Kada je juna 2009. do{lo vreme za Presudu u slu~aju Popovi} i os-
tali, jedno druga~ije sudsko ve}e je smatralo neophodnim da jedan deo
svoje Presude posveti Nikoli}u, gde su ukratko razmotreni „problemiŒ
vezani za „wegov kredibilitetŒ. Ipak, ovo sudsko ve}e je ponovilo fi-
lozofiju „izaberi {ta ti odgovaraŒ kojom se vodi pravosu|e MSKJ, za-
kqu~iv{i da „‰Nikoli}evoŠ svedo~ewe ima dokaznu vrednost i zaslu`uje
da bude uva`eno kad je relevantnoŒ.101 Retki su primeri kada je princip
Falsus in uno, falsus in omnibus („La`an u jednom, la`an u svemuŒ) odba~en s
vi{e iskrenosti.Dakle, uzastopna sudska ve}a pred MKSJ uva`ila su mogu}nost da
Nikoli} nije verodostojan svedok u vezi s predmetima vezanim za Sre-
brenicu, a nekoliko sudija je forme radi saop{tilo da }e sa oprezom pri-
miti sve {to Nikoli} ka`e — ili, mo`da, bez odlagawa to odbaciti. Ipak,
na kraju, wegovo svedo~ewe, kao i Erdemovi}evo, bilo je previ{e korisno
da bi se moglo bez wega i bilo je od presudne va`nosti za gra|ewe slu~aja
koji je ostao tako tanak u pogledu forenzi~kih dokaza i same logike.
173
Zakqu~na napomena
Zahvaquju}i svojim pravilima za postupke i dokazni materijal, svompravosu|u sui generis, slobode od nadzora, boja`qivim braniocima i pred-usretqivim medijima koji efektivno slu`e kao wegovi portparoli, MKSJje uspeo da kroz mnoga svedo~ewa, optu`nice, nagodbe o priznawu krivice,su|ewa i osude konstrui{e ono {to se na{iroko prihvata kao verodostojnazvani~na istorija raspada Jugoslavije.
Ve}ina svedoka koji su se pojavili pred Tribunalom prosto su sve-do~ili o ratnim zloupotrebama, koje su u bilo kojoj ratom zahva}enoj obla-sti mogle biti dvostruko gore, ali je MKSJ ove iskoristio da napraviodgovaraju}i atmosferu za unapre|ivawe „me|unarodnog humanitarnog za-konaŒ, u kom arene oru`anih sukoba, u kontekstu vi{ebrojnih i ponekadpodudarnih krvavih gra|anskih ratova, treba tretirati kao mesta zlo~ina,uz gotovo ekskluzivan i ~esto mikroskopski fokus na pona{awe Srba. Natoj istoj liniji, ula`e se veliki napor da se ove pove`u s navodnim od-lukama o kursu, planovima i zavereni~kim pona{awem srpskih livera uBeogradu i na Palama. Sa tim ciqem MKSJ, dok kroji istoriju, svedokepodvrgava prinudi i podmi}ivawu. Preti optu`nicama. Zloupotrebqavastrah svedoka od odmazde. Iznad svega, koristi postupak postizawa nagodbeda bi svedoke optu`be primorao da se povinuju i potom pred wim izre-cituju istorijski korektne scenarije.
Za one koji istinski veruju u va`nost vladavine zakona i pravde ume|unarodnim poslovima, MKSJ pru`a depresivan i opomiwu}i spektakl.Svedocima tu`ila{tva se ne samo dozvoqava svedo~ewe iz druge ruke, ilitre}e, nego se jo{ i podsti~e. Upla{eni optu`enici navode se na kri-vokletstvo, uvi|aju}i da je verovatno}a da }e biti oslobo|eni ravna nuli.
U me|uvremenu, va`nijim politi~kim problemima koji su izniklitokom nasilnog razdvajawa Jugoslavije — tajno naoru`avawe „za{ti}enihzonaŒ UN od strane Sjediwenih Dr`ava i ponekad saveznika, uvo|ewe stra-nih islamskih sledbenika xihada u bosanski gra|anski rat uz pre}utnoodobravawe SAD, saradwa NATO-a sa teroristi~kom Oslobodila~kom voj-skom Kosova i pokretawe agresorskog rata protiv jedne suverene dr`ave uime „qudskih pravaŒ i propagandnih tvrdwi o spre~avawu „genocidaŒ —Tribunal se nije bavio.
@rtvama ratova u Jugoslaviji, koje MKSJ navodno zastupa, ova poli-ti~ka inkvizicija, tendenciozno pretvorena u sud, u~inila je vrlo nega-tivnu uslugu.
Napomene
1 Michael Scharf, “Making a Spectacle of Himself; Milosevic Wants a Stage, Notthe Right to Provide His Own Defense,” Va{ington post, 29. avgust 2004.
2 Vidi, npr: Michael Mandel, How America Gets Away With Murder: Illegal Wars,Collateral Damage and Crimes Against Humanity (Ann Arbor, MI: Pluto Press,
174
2004); John Laughland, Travesty: The Trial of Slobodan Milosevic and the Cor-
ruption of International Justice (Ann Arbor, MI: Pluto Press, 2007) i Edward S.
Herman i David Peterson, “The Dismantling of Yugoslavia,” Monthly Review,
oktobar, 2007, <http://www.monthlyreview.org/1007herman-peterson1.php>.
3 Za prvobitnu optu`nicu, koja nije obuhvatala Srebrenicu, vidi: Richard J.
Goldstone, The Prosecutor of the Tribunal against Radovan Karadzic, Ratko
Mladic, IT–95–5-I, 24. jul 1995, paragraf 17–33, <http://www.icty.org/x/
cases/karadzic/ind/en/karii950724e.pdf>. Za potowu optu`nicu koja se odnosi
na „za{ti}enu zonu Srebrenica“, vidi: Richard J. Goldstone, The Prosecutor
of the Tribunal against Radovan Karadzic, Ratko Mladic, IT–95–18-I, 14.
novembar 1995, <http://www.icty.org/x/cases/karadzic/ind/en/kar-ii951116e.pdf>.
4 Paul Holmes, “Karadzic a pariah, says war crimes tribunal chief,” Rojters, 26. jul
1995.
5 Za pora`avaju}u analizu osnova MKSJ za osloba|awe krivice NATO-a, vidi:
Mandel, How America Gets Away With Murder, Poglavqe 6, “America Gets
Away With Murder,” str. 176–206.
6 Prosecutor v. Slobodan Milosevic, IT-02–54-T, Decision on Assigned Counsel
Application for Interview and Testimony of Tony Blair and Gerhard Schroeder, 9.
decembar 2005, paragraf 58 i 62, <http://www.icty.org/x/cases/slobodan_mi-
losevic/tdec/en/051209.htm>.
7 Prosecutor v. Slobodan Milosevic et al., IT–99–37-PT, Druga izmewena
optu`nica za Kosovo, 16. oktobar 2001, paragraf 54,
<http://www.icty.org/x/cases/slobodan_milosevic/ind/en/mil–2ai011029e.htm>.
8 Raymond Bonner, “War Crimes Panel Finds Croat Troops ‘Cleansed’ the Serbs,”
Wujork tajms, 21. mart 1999.
9 Prosecutor v. Ante Gotovina, IT-01–45-I, Optu`nica, 21. maj 2001,
<http://www.icty.org/x/cases/gotovina/ind/en/got-ii010608e.htm>.
10 Carla Del Ponte, “Address to Goldman Sachs,” London, MKSJ, 6. oktobar 2005,
<http://www.un.org/icty/pressreal/2005/speech/cdp-goldmansachs-050610-e.htm>.
11 “Kosovo Albanian Politician Implicated in Attack Evacuated to Germany,” Agen-
cija Frans pres, 9. jul 2000.
12 “America ‘Covered Up’ for KLA Ally,” Obzerver, 10. septembar 2000.
13 “Kosovo War Crimes Suspect Is No Pariah,” Los An|eles tajms, 12. jul 2007.
14 Transkript su|ewa Haradinaju, IT-04–84-PT, 5. mart 2007, str. 359,
<http://www.icty.org/x/cases/haradinaj/trans/en/070305ED.htm>.
15 Del Ponteova se pokazala naivnom u ulozi tu`ioca Me|unarodnog kri-
vi~nog suda za Ruandu kada je pomislila da mo`e da sprovede istragu o
u~e{}u Kagameove frakcije u obarawu aviona, 6. aprila 1994, u kom su bili
predsednik Huta u Ruandi @uvenal Habjarimana i predsednik Huta u
Burundiju Siprijen Ntarjamira, kada su poginuli svi putnici. Me|utim,
kako je Kagame bio pod za{titom SAD, bilo je naivno od Del Ponteove {to
je ovo poku{ala i ubrzo je smewena. Vidi, npr: Peter Erlinder, “Juridi-
cally-Constructed ‘Victor’s Impunity’?” DePaul Journal for Social Justice, Vo. 4,
No. 1, jesen 2010, str. 131–214. Tako|e vidi: Edward S. Herman, David Peter-
son, The Politics of Genocide (New York: Monthly Review Press, 2010),
Poglavqe 2.4, “Rwanda and the Democratic Republic of Congo”, str. 51–68.
175
16 Tu`ilac v. Haradinaj, IT-04–84-PT, Presuda, 3. april 2008, paragraf 6 i
paragraf 28, <http://www.icty.org/x/cases/haradinaj/tjug/en/080403.pdf>.
17 Vidi: “Del Ponte almost dropped charges against Milosevic,” B92, 10. april
2008, <http://www.b92.net/eng/news/crimes-rticle.php?yyyy=2008&mm=04&dd=10&nav_id=49282>.
18 Presuda Haradinaju, paragraf 118.
19 Ibid, paragraf 120.
20 Ibid, paragraf 122.
21 Ibid, paragraf 162.
22 Ibid, paragraf 147.
23 Transkript su|ewa Milo{evi}u, 11. decembar 2001, str. 71–72,
<http://www.icty.org/x/cases/slobodan_milosevic/trans/en/011211MH.htm>.
24 Transkript su|ewa Milo{evi}u, 12. februar 2002, str. 82,
<http://www.icty.org/x/cases/slobodan_milosevic/trans/en/020212IT.htm>.
25 Tu`ilac v. Slobodan Milo{evi}, IT-02–54-T, Odluka o predlogu za dono{e-
we osloba|aju}e presude, 16. jun 2004, paragraf 288,
<http://www.icty.org/x/cases/slobodan_milosevic/tdec/en/040616.htm>.
26 Transkript su|ewa Milo{evi}u, 25. avgust 2005, str. 43218–43219,
<http://www.icty.org/x/cases/slobodan_milosevic/trans/en/050825IT.htm>.
27 Ibid, str. 43227–43228.
28 Ibid, str. 43220.
29 Delimi~an spisak nekih od nare|ewa koja je izdao predsednik Radovan Ka-
raxi} u vezi sa sprovo|ewem vojnih operacija mo`e se na}i u: “Orders, Di-rectives, and Other Acts of Dr. Radovan Karadzic”, na vebsajtu“The Case of Dr.Radovan Karadzic,” Centar za srpske studije, Beograd, 1997,
<http://www.srpskamreza.com/library/hague/hague-vs-justice.html>.
30 Transkript su|ewa Milo{evi}u, 26. novembar 2003, str. 29675,
<http://www.icty.org/x/cases/slobodan_milosevic/trans/en/031126IT.htm>..
31 Transkript su|ewa Blagojevi}u, IT-02–60-T, str. 1718,
<http://www.icty.org/x/cases/blagojevic_jokic/trans/en/030922IT.htm>.
32 Transkript su|ewa Milo{evi}u, 28. april 2003, str. 19689–19690,
<http://www.icty.org/x/cases/slobodan_milosevic/trans/en/030428ED.htm>.
33 Transkript su|ewa Milo{evi}u, 29. april 2003, str. 19768–19771,
<http://www.icty.org/x/cases/slobodan_milosevic/trans/en/030429ED.htm>.
34 Tu`ilac v. Du{ko Tadi}, @albena Presuda, 15. jul 1999, paragraf 196,
<http://www.icty.org/x/cases/tadic/acjug/en/tad-aj990715e.pdf>.
35 Tu`ilac v. Milo{evi}a, Prva izmewena optu`nica, Hrvatska, IT-02–54-T,
23. oktobar 2002, <http://www.icty.org/x/cases/slobodan_milosevic/ind/en/mil--ai021023.htm>.
36 Tu`ilac v.Tadi}, @albena Presuda, paragraf 204.
37 Ibid, paragraf 228.
38 Tu`ilac v. Halilovi}, IT-01–48, Presuda, 16. novembar 2005, paragraf 364,
<http://www.icty.org/x/cases/halilovic/tjug/en/tcj051116e.pdf>.
39 Ibid, paragraf 366.
176
40 Tu`ilac v. Fatmir Qimaj et al., IT-03–66-T, Presuda, 30. novembar 2005,
paragraf 18 i 19, <http://www.icty.org/x/cases/limaj/tjug/en/lim-tj051130-e.pdf>.
41 Ibid, paragraf 215 i 216.
42 Ibid, paragraf 225.
43 Ibid, paragraf 226.
44 Ibid, paragraf 568.
45 Ibid, paragraf 26.
46 Ibid, paragraf 28.
47 Ibid, paragraf 27.
48 Samo na Milo{evi}evom su|ewu, me|u mnogim ekspertima koji su svedo-
~ili, a koji su u nekom trenutku bili na platnom spisku MKSJ, bili su:
sudski ve{tak EricBaccard, Barney Kelly, Fred Abrahams iz Hjuman rajts vo~a,
Philip Coo, Morten Torkildsen, Reynaud J.M. Theunens, i Ewa Tabeau.
49 Transkript su|ewa Milo{evi}u, 7. jun 2002, str. 6540,
<http://www.icty.org/x/cases/slobodan_milosevic/trans/en/020607ED.htm> .
50 Transkript su|ewa Milo{evi}u, 14. jun 2002, str. 7129,
<http://www.icty.org/x/cases/slobodan_milosevic/trans/en/020614ED.htm>.
51 Transkript su|ewa Milo{evi}u, 20. februar 2003, str. 16570,
<http://www.icty.org/x/cases/slobodan_milosevic/trans/en/030220IT.htm>.
52 “Croatian Assembly Recalls Stipe Mesic from Post of President of SFRY”, Tanjug
(Zagreb), 5. decembar 1991; BBC Summary of World Broadcasts, 7. decembar
1991. Prema Tanjugu, u znak odgovora na Mesi}evu izjavu „Obavio sam svoju
du`nost“, predsednik hrvatske skup{tine @arko Domqan „zahvalio je Me-
si}u {to je zavr{io svoj posao, tokom kojeg je uvek imao u vidu ~iwenicu da
zastupa interese Hrvatske. 'Mesi} je ispunio obe}awe da }e biti posledwi
predsednik Jugoslavije', rekao je u zakqu~ku Domqan.“
53 Transkript su|ewa Milo{evi}u, 29. avgust 2003, str. 25635,
<http://www.icty.org/x/cases/slobodan_milosevic/trans/en/030829ED.htm>.
54 Ibid, str. 25650.
55 Transkript su|ewa Milo{evi}u, 17. april 2003, str. 19508,
<http://www.icty.org/x/cases/slobodan_milosevic/trans/en/030417ED.htm>.
56 Tu`ilac v. Slobodan Milo{evi}, IT-02–54-T, Odluka o predlogu za dono{e-
we osloba|aju}e presude, 16. jun 2004, paragraf 306.
57 Transkript su|ewa Milo{evi}u, 17. jul 2002, str. 8209,
<http://www.icty.org/x/cases/slobodan_milosevic/trans/en/020717ED.htm>.
58 Transkript su|ewa Milo{evi}u, 3. jul 2002, str. 7411–7419,
<http://www.icty.org/x/cases/slobodan_milosevic/trans/en/020702ED.htm>.
59 Transkript su|ewa Milo{evi}u, 4. jul 2002, str. 7421–7427,
<http://www.icty.org/x/cases/slobodan_milosevic/trans/en/020704ED.htm>.
60 Transkript su|ewa Milo{evi}u, 26. jul 2002, str. 8762–8767,
<http://www.icty.org/x/cases/slobodan_milosevic/trans/en/020726IT.htm>.
61 Transkript su|ewa Milo{evi}u, 21. februar 2003, str. 16736,
<http://www.icty.org/x/cases/slobodan_milosevic/trans/en/030221IT.htm>.
177
62 Michael Dobbs, “Serb Ex-Officer Sought By War Crimes Tribunal”, Va{ingtonpost, 8. mart 1996.
63 Vidi tako|e prikaz u: Germinal ^ivikov, Srebrenica: The Star Witness, Naengleski preveo John Laughland (Beograd: NGO Srebrenica Historical Project,2010), Poglavqe 3, “Capture and transfer” str. 28–32.
64 Tu`ilac v. Goran Jeli{i}, IT–95–10, Presuda, 14. decembar 1999,<http://www.icty.org/x/cases/jelisic/tjug/en/jel-tj991214e.pdf>.
65 Tu`ilac v. Dra`en Erdemovi}, IT–96–22, 14. januar 1998, str. 32. Trans-kript saslu{awa ovog dana vrlo je te{ko prona}i na vebsajtu MKSJ. Me|u-tim, trebalo bi da bude dostupan na<http://www.icty.org/x/cases/erdemovic/trans/en/980114it.htm>.
66 Transkript su|ewa Krsti}u, 22. maj 2000, str. 3068,<http://www.icty.org/x/cases/krstic/trans/en/000522it.htm>.
67 Vidi: ^ivikov, Srebrenica: Krunski svedok, Poglavqe 1, „Nismo bili pla-}enici, bili smo profesionalci“, str. 20–23.
68 Vidi: ^ivikov, Srebrenica: Krunski svedok, str. 26–27, str. 48, str. 57–58,str. 59–61, str. 108, str. 121–122, i str. 130. ^ivikov skre}e pa`wu na „ano-nimnog“ i „misterioznog“ potpukovnika, koji se u Erdemovi}evim iskazimapojavquje kad god to odgovara Erdemovi}u i tu`ila{tvu. Uprkos tome, osta-je neidentifikovan.
69 Tu`ilac v. Dra`en Erdemovi}, Izricawe presude, 5. mart 1998, para-graf16, <http://www.icty.org/x/cases/erdemovic/tjug/en/erd-tsj980305e.pdf>.
70 Vidi: ^ivikov, Srebrenica: Krunski svedok, Poglavqe 27, „Francuska ve-za”, str. 111–114. Tamo pi{e: „Jugoslav Petru, poznat i kao 'pukovnik JugoDominik', nekada{wi je pripadnik francuske Legije stranaca sa dvojnimdr`avqanstvom, francuskim i jugoslovenskim. Petru tvrdi da radi za fran-cusku Direction generale de la securite exterieure (DGSE), {to jenajverovatnije ta~no, ali Francuska to nije zvani~no potvrdila. Kao {todaqe ka`e ‰nekada{wi srpski ministar informisawa GoranŠ Mati}, 1996, tojest, po zavr{etku rata u Bosni, Petru je, zajedno sa Miloradom Pelemi{em,regrutovao oko 180 pla}enika za francusku tajnu slu`bu i poveo ih u Zair(Kongo) da se bore u gra|anskom ratu na strani predsednika Mobutua. ^itavuakciju finansirala je francuska kompanija za telekomunikacije ‘Geolink’, za{ta vlada u Beogradu tvrdi da ima dokaze“ (str. 112–113).
71 Intervju sa Hakijom Mehoqi}em, Dani (Sarajevo), 22. jun 1998.
72 Transkript su|ewa Milo{evi}u, 25. avgust 2003, str. 25210–25212,<http://www.icty.org/x/cases/slobodan_milosevic/trans/en/030825ED.htm>.
73 Ibid, str. 25233.
74 Citirano u: Louise Branson, “Serbian Killer Turned Away by U.S. Embassy”,Sandej tajms (London), 17. mart 1996.
75 Transkript su|ewa Milo{evi}u, 25. avgust 2003, str. 25223–25225.
76 Du{an Stojanovi}, N.T., Aso{ijeted pres Worldstream, 14. mart 1996.
77 Transkript su|ewa Erdemovi}u, 20. novembar 1996, str. 318,<http://www.icty.org/x/cases/erdemovic/trans/en/961120ED.htm>.
78 Transkript su|ewa Erdemovi}u, 19. novembar 1996, str. 134,<http://www.icty.org/x/cases/erdemovic/trans/en/961119IT.htm>.
178
79 Ibid, str. 141–145.
80 Ibid, 19. novembar 1996, str. 210.
81 “The Ghosts of Srebrenica”, Boston glob, 19. maj 1996.
82 “Peabody Man Won’t Face Tribunal,” Boston glob, August 28, 2004.
83 Prosecutor v. Momir Nikolic, IT-02–60/1-S, Sentencing Proceeding, 28. oktobar
2003, str. 1565, <http://www.icty.org/x/cases/nikolic/trans/en/031028ED.htm>.
84 Transkript su|ewa Milo{evi}u, 26. novembar 2003, str.29641,
<http://www.icty.org/x/cases/slobodan_milosevic/trans/en/031126IT.htm>.
85 BBC Summary of World Broadcasts, 5. februar 1996; izvor: novinska agencija
bosanskih Srba SRNA.
86 BBC Summary of World Broadcasts, 21. decembar 1995; izvor: novinska agen-
cija Tanjug.
87 Prosecutor v. Nikolic, 28. oktobar 2003, str. 1550.
88 Transkript su|ewa Milo{evi}u, 26. novembar 2003, str. 29688.
89 Ibid, str. 29706–29707.
90 Vidi: Joint Motion for Consideration of Plea Agreement Between Momir Nikolic
and the Office of the Prosecutor, Amended Plea Agreement, IT-02–60-PT, 7. maj
2003, paragraf 9, <http://www.un.org/icty/mnikolic/trialc/plea030507e.htm>.
91 Vidi: sudija Carmel Agius et al., Prosecutor v. Vujadin Popovic et al.,
IT-05–88-T, Presuda, 10. jun 2009, posebno “Momir Nikolic,” paragraf 48–53,
<http://www.icty.org/x/cases/popovic/tjug/en/100610judgement.pdf >.
92 Statement of Facts and Acceptance of Responsibility, Tab A to Annex A to the
Joint Motion for Consideration of Plea Agreement Between Momir Nikolic and the
Office of the Prosecutor, <http://www.un.org/icty/mnikolic/trialc/facts030506.htm>.
93 Transkript su|ewa Nikoli}u, IT-02–60-PT, 6. maj 2003, str. 269–270,
<http://www.icty.org/x/cases/blagojevic/trans/en/030506MH.htm>.
94 Joint Motion for Consideration of Plea Agreement Between Momir Nikolic and the
Office of the Prosecutor, Amended Plea Agreement, Annex A, IT-02–60-PT, 7.
maj 2003, paragraf 10, <http://www.un.org/icty/mnikolic/trialc/plea
030507e.htm>.
95 Transkript su|ewa Nikoli}u, 6. maj 2003, str. 283–284,
<http://www.icty.org/x/cases/blagojevic/trans/en/030506MH.htm>.
96 Transkript su|ewa Blagojevi}u i Joki}u, IT-02–60-T, 29. septembar 2003,
str. 2126–2127, <http://www.icty.org/x/cases/blagojevic_jokic/trans/en/
030929IT.htm>.
97 Ibid, str. 2133.
98 Ibid, str. 2138.
99 Ibid, str. 2141.
100 Sudija Liu Daqun et al., Tu`ilac v. Vidoje Blagojevi} i Dragan Joki},
IT-02–60-T, Presuda, 17. januar 2005, paragraf 21–24; paragraf 876,
<http://www.icty.org/x/cases/blagojevic_jokic/tjug/en/bla-050117e.pdf>. Prili-
kom izricawa presude Nikoli}u, sudsko ve}e je ve} istaklo: „Ako se izuzmu
wegovi po~etni la`ni komentari u vezi sa ubistvima u skladi{tu u
Kravici, koje je kasnije objasnio, Tu`ila{tvo ne zna za postojawe drugih
179
la`nih iskaza Momira Nikoli}a. Tu`ila{tvo smatra da je svedo~eweMomira Nikoli}a verodostojno po{to ga podr`avaju dokumenti, kao iiskazi svedoka u vezi sa ofanzivom ‰ABSŠ u Srebrenici, Nikoli}evomulogom u koordinisawu razdvajawa, pritvarawa, pogubqivawa, sahrawivawai ponovnog sahrawivawa muslimanskih zarobqenika. Vidi Tu`ilac v.Momir Nikoli}, IT-02–60/1-S, Izricawe presude, 2. decembar 2003,paragraf 153, <http://www.un.org/icty/mnikolic/trialc/judgement/mniksj031202e.htm>.
101 Sudija Carmel Agius et al., Tu`ilac v. Vujadin Popovi} et al., IT-05–88-T,Presuda, paragraf 53, <http://www.icty.org/x/cases/popovic/tjug/en/100610judge-ment.pdf >.
180
Poglavqe 6.
MKSJ TO NAZIVA „GENOCIDOMŒ
Majkl Mandel
Drugog avgusta 2001. godine Sudsko ve}e Me|unarodnog krivi~nog su-da za biv{u Jugoslaviju (MKSJ) presudilo je da doga|aji koji su se odi-grali u Srebrenici u julu 1995. predstavqaju „genocidŒ.1 Za ovaj i drugezlo~ine general Radislav Krsti}, koji je bio zadu`en za jedan od korpusakoji su u~estvovali u toj operaciji, osu|en je na zatvorsku kaznu u trajawuod 46 godina. @albeno ve}e MKSJ je odlukom od 19. aprila 2004. pre-ina~ilo Krsti}evu osudu u „pomagawe i podstrekivaweŒ i osudilo ga na 35godina zatvora, uz to potvrdiv{i jo{ jednom da se Srebrenica pravno ka-rakteri{e kao genocid.2 Me|utim, ako slu~aj Krsti} i{ta zna~i, zna~i dase u Srebrenici nije dogodio genocid, a zakqu~ak ovog suda da se dogodiomo`e se posmatrati samo kao ozakoweni oblik propagande koji nanovo do-prinosi utisku da je Tribunal pre „politi~ko oru|eŒ nego „pravosudnainstitucijaŒ, da parafraziramo wegovog ~uvenog branioca.3 Ni ~iwenicekoje je Tribunal utvrdio niti pravo kojim se naizgled rukovodio nisupodr`ali tvrdwu da se u Srebrenici desio genocid. Nalazi Tribunalanisu eksplicitno podr`ali ~ak ni zakqu~ak Sudskog ve}a da su „snagebosanskih Srba pogubile nekoliko hiqada bosanskih Muslimana ‰i daŠukupni broj `rtava… mo`e biti u rasponu izme|u 7.000 i 8.000 qudiŒ.4
Ukupno je ekshumirano svega 2.028 tela, a Sudsko ve}e je priznalo i to da jeodre|en broj tih `rtava poginuo u borbi, oti{av{i ~ak dotle da ka`e kakodokazi samo „nagove{tavajuŒ da „ve}inaŒ poginulih nije stradala u borbi:„Rezultati forenzi~kih istra`ivawa nagove{tavaju da na ve}ini ekshu-miranih tela nema tragova smrti u borbi; oni su ubijeni u masovnim egze-kucijama.Œ5 Prema stru~nim procenama iznetim pred sudom, broj nestalihposle preuzimawa enklave, za koje se jo{ nije znalo gde su, dostigao je7.475, dok je Sudsko ve}e utvrdilo da dokazi u celini tek „ozbiqno na-gove{tavaju da je posle preuzimawa Srebrenice nestalo mnogo vi{e od7.000 qudiŒ. Utvr|eno je samo da dokazi „podr`avaju pretpostavku da jeve}ina nestalih qudi, u stvari, pogubqena i sahrawena u masovnim grob-nicamaŒ.6 Ve}ina od maksimalnih 7.000–8.000 bi zna~ila da je maksimalanbroj pogubqenih bli`i cifri od 4.000.
Naravno da bi i smaknu}e 4.000 ili 2.000 ili 200 qudi bio stravi~anzlo~in, zapravo masovno ubistvo, pa bi na ~isto zakonskoj osnovi bilote{ko shvatiti za{to je Sudsko ve}e „rastegloŒ brojeve toliko izvan onoga{to je dokazano „van svake opravdane sumweŒ. Mnogo je, ipak, lak{e ra-zumeti to kao propagandu, jer je prednost tako velike brojke bila u tome
{to je ona odgovarala zvani~noj pri~i kako u pogledu kvantiteta, tako i,
jo{ va`nije, kvaliteta, sa u`asavaju}om odrednicom „genocidaŒ.U bukvalnom i moralnom smislu, kao i u svakodnevnoj upotrebi, „ge-
nocidŒ je za narod ono {to je ubistvo za ~oveka. Poqski Jevrejin Rafael
Lemkin skovao je ovaj termin upravo s tim zna~ewem, imaju}i na umu ho-
lokaust koji je jedva izbegao:
„Pod 'genocidom' podrazumevamo uni{tewe jedne nacije ili jedneetni~ke grupe. Ova nova re~, koju je autor skovao kako bi ozna~iojednu staru praksu u fazi modernog razvoja, sastavqena je od sta-rogr~ke re~i genos (rasa, pleme) i latinske re~i cide (ubijawe), tena taj na~in po obliku odgovara re~ima kao {to su tiranicid,homocidijum, infanticidijum, itd. … Namera je… da se ozna~iuskla|eno planirawe razli~itih akcija radi uni{tewa su{tin-skih osnova u `ivotu nacionalnih grupa, sa ciqem potirawa sa-mih grupa.Œ7
Tako|e, doslovno i uobi~ajeno zna~ewe ovog termina je isto, o ~emu
svedo~i i to {to se wegovoj upotrebi protivi jedan tako revnostan zago-
vornik vojnih intervencija NATO-a na Balkanu kakav je Eli Vizel:
„Po mom mi{qewu, genocid je namera i `eqa da se jedan narodzatre… Holokaust je osmi{qen kako bi se istrebio posledwi Jev-rejin na planeti. Da li iko veruje da su Milo{evi} i wegovisau~esnici ozbiqno nameravali da zatru sve Bosance, ili Alba-nce, sve mulimane na svetu?Œ8
Sudsko ve}e u slu~aju Krsti} zapravo je izvelo suprotan zakqu~ak,
naime da ubijawe srebreni~kih mu{karaca nije bilo ni deo plana da se
ubiju svi srebreni~ki Muslimani. Uprkos zlokobnoj konotaciji koju ima
razdvajawe mu{karaca od `ena, dece i staraca, Sudsko ve}e je potvrdilo da
je to u~iweno (vidi daqe u tekstu) kako bi se `ene, deca i starci iz-
mestili na sigurno. Drugim re~ima, u~iweno je upravo suprotno od onoga
{to je ra|eno u logoru Au{vic–Birkenau, ne isto to. U tom duhu, Sudsko
ve}e je utvrdilo da „planŒ da se ubiju mu{karci nije ni postojao pre pre-
uzimawa ove enklave (tri godine po{to je po~eo gra|anski rat u Bosni) i da
je „osmi{qenŒ i sproveden tek u onih nekoliko dana posle pada Srebre-
nice: „Posle zauzimawa Srebrenice, u julu 1995, snage bosanskih Srba
osmislile su i sprovele plan da se pogubi {to je mogu}e vi{e mu{karaca
sposobnih za vojsku me|u bosanskim Muslimanima prisutnim u toj enkla-
viŒ.9
Istina je da je definicija „genocidaŒ u Statutu MKSJ (koja prosto
ponavqa uslove iz Konvencije o genocidu UN od 1948) mnogo {ira od do-
slovnog i uobi~ajenog zna~ewa tog termina i obuhvata ubijawe ili ~ak
„nano{ewe ozbiqnih telesnih i psihi~kih povreda pripadnicima grupeŒ
kada se to radi „s namerom da se uni{ti, u celini ili delimi~no, jedna
nacionalna, etni~ka, rasna ili verska grupa kao takvaŒ.10 Uzeto doslovno,
182
ovo mo`e zna~iti svako ubistvo na rasnoj osnovi, pa se ameri~ki Senat
1950. godine upla{io da bi moglo obuhvatiti „povremenaŒ lin~ovawa na
ameri~kom jugu.11 Ipak, odavno je postojao pravni sporazum, koji je pri-
hvatio MKSJ, da tu definiciju ne treba primewivati doslovno, dok je re~
„delimi~noŒ trebalo izmeniti tako da stoji „zna~ajnoŒ ili „znatnoŒ. Ra-
zume se da je to ostavqalo prostora za razli~ita tuma~ewa, ali, prema
tradicionalnoj liniji mi{qewa, a u skladu sa originalnim i uobi~ajenim
zna~ewem tog koncepta, uni{teni deo bi morao da bude znatan u tolikoj
meri da zna~i efikasno uni{tewe celine. Ne bi li ameri~kom Senatu
pomogao da razre{i svoje sumwe u pogledu lin~ovawa, Lemkin je to ovako
formulisao.
„Naglasak je na uni{tewu, {to zna~i da uni{tewe mora biti ta-kve vrste da uti~e na celinu. Hajde da uporedimo uni{tewe jednerase sa uni{tewem jedne ku}e. Uni{titi jednu ku}u zna~i iza-zvati takve promene u ku}i da se ona vi{e ne mo`e smatrati ku-}om. Na to se odnose re~i 'kao takva' u Konvenciji. Kada je 1915. uTurskoj uni{teno 1.200.000 Jermena, nisu ubijeni svi Jermeni ko-ji su `iveli u Turskoj, ali je ovo veliko uni{tewe uticalo nasamu egzistenciju jermenskih verskih grupa. Isto se odnosi i naJevreje u Nema~koj i drugim delovima Evrope.Œ12
Sad, niko nije ni tvrdio da je (improvizovani) plan da se ubiju svi
mu{karci u Srebrenici (koji je Odbrana `estoko poricala) bio deo plana
da se ubiju svi Muslimani u Bosni. I svi su se slo`ili da su, pred zako-
nom, Muslimani u Bosni bili „grupaŒ. Niko nije tvrdio da su Muslimani
u Srebrenici ~inili celu „nacionalnu, etni~ku, rasnu ili versku grupu,
kao takvuŒ. Sudsko ve}e je prosto ignorisalo ovaj problem i odlu~ilo da je
namera da se uni{te srebreni~ki Muslimani sposobni za vojsku bila na-
mera da se uni{ti zna~ajan deo bosanskih Muslimana kao celina, bez ikak-
vog poku{aja da se poka`e kako bi to uticalo na ~itavu grupu.Ni to, me|utim, nije bio najve}i propust u rezonovawu Sudskog ve}a,
jer nije bilo dokaza ni da je ubijawe tih qudi bilo deo poku{aja da se
fizi~ki uni{ti svih 40.000 qudi u Srebrenici. Otud izme{tawe `ena i
dece na sigurno. Sudsko ve}e je to re{ilo tako {to je realna destrukcija
zajednice zamewena geografskom „destrukcijomŒ, to jest, wenim uklawa-
wem iz Srebrenice — ~ime se „etni~ko ~i{}eweŒ izjedna~ava sa genoci-
dom, upravo onako kako su u~inili zapadni propagatori. („Usled toga po-
stoje o~igledne sli~nosti izme|u genocidne politike i prakse koja se
obi~no naziva 'etni~kim ~i{}ewem'.Œ13)Po Tribunalu, genocidna namera je postojala u dovoqnoj meri ako se
te`ilo ubijawu svih qudi iz date grupe u jednoj oblasti, ~ak i ako to nije
bio deo plana da se oni ubiju na drugim mestima. Upori{te za ovo su
uglavnom prona{li u sopstvenim prethodnim, sumwivim osudama i — {to
se verovatno nije dopalo izraelskom vo|stvu — Rezoluciji Generalne skup-
{tine UN iz 1982, prema kojoj je ubistvo najmawe 800 Palestinaca u
183
izbegli~kim logorima Sabra i [atila te godine u Bejrutu bilo „~in ge-
nocidaŒ.14 Po Tribunalu:
„…ubijawe svih pripadnika dela jedne grupe locirane u okvirumale geografske oblasti… bi}e okvalifikovano kao genocid akoje izvedeno s namerom da se uni{ti deo te grupe, kao takav, lo-ciran u toj maloj geografskoj oblasti. [tavi{e, fizi~ko uni-{tewe mo`e biti usmereno samo na deo tog geografski ograni-~enog dela ve}e grupe, zato {to izvr{ioci genocida smatraju da jetakvo uni{tewe dovoqno da se ta grupa zatre kao zaseban entitet ugeografskoj oblasti o kojoj je re~.Œ15
Sud je potom povukao kona~ni potez i sasvim odbacio zna~ewe koje
ima re~ „zatreŒ, na{av{i da genocidna namera postoji u ubijawu zarad
trajnog odstrawivawa jedne grupe iz jednog podru~ja na drugo. Da bi ovo
povezao sa ubijawem mu{karaca („ubijawe… s namerom da se uni{ti… jed-
na grupaŒ), a ne samo sa odstrawivawem `ena i dece, Sud se delimi~no
oslonio na patrijarhalnu prirodu dru{tva bosanskih Muslimana i drevnu
ideologiju patrijarhata, po kojoj su mu{karci va`niji od `ena. Ali nije
utvr|eno da su Srbi poku{avali da ubiju sve mu{karce, ve} samo one spo-
sobne za vojsku; tako je sud bio primoran na jedno vojno opravdawe, koje je
odbrana iznela upravo kao argument koji negira genocid: mu{karci spo-
sobni za vojsku predstavqali su vojnu pretwu jer su mogli ponovo da za-
uzmu tu oblast.
Dobro, samo su mu{karci sposobni za vojsku sistematski masa-krirani, ali je zna~ajno to {to su se ovi masakri dogodili u vre-me kad je prinudno raseqavawe ostatka populacije bosanskih Mu-slimana ve} bilo u toku. Snage bosanskih Srba nisu smele da neznaju, pre nego {to su odlu~ili da ubiju te mu{karce, da }e takvoselektivno uni{tewe grupe verovatno trajno uticati na ~itavugrupu. Wihova smrt je predupredila svaki delotvoran poku{ajbosanskih Muslimana da ponovo osvoje tu teritoriju. [tavi{e,snage bosanskih Srba morale su biti svesne pogubnog uticaja kojibi na opstanak jednog tradicionalnog patrijarhalnog dru{tvaimao nestanak dve ili tri generacije mu{karaca, uticaja koji jeVe}e prethodno detaqno opisalo. Snage bosanskih Srba su znale,pre nego {to su doneli odluku da ubiju sve mu{karce sposobne zavojsku, da bi neizbe`na posledica tih ubistava, zajedno s pri-nudnim iseqavawem `ena, dece i staraca, bio fizi~ki nestanakpopulacije bosanskih Muslimana u Srebrenici…16
Drugim re~ima, genocid je „etni~ko ~i{}eweŒ — ali, ~ini se, samo
ako ga izvr{e Srbi, jer se genocid kao ta~ka optu`be, za~udo, ne pojavquje
u zakasneloj optu`nici MKSJ za operaciju „OlujaŒ, veliko etni~ko ~i{}e-
we Srba od strane hrvatskih snaga u hrvatskoj oblasti Krajina avgusta
1995. godine. Optu`nica za operaciju „OlujaŒ je zbog ka{wewa ve} bila
184
sumwiva. Ameri~ki saveznik, hrvatski predsednik Frawo Tu|man, imeno-
van u optu`nici, „zgodnoŒ je umro pre nego {to je ona podignuta 2001, a
sama optu`nica nije ni otkrivena sve do 2004. To nije olak{alo hvatawe
optu`enog, Ante Gotovine, kome je, prema izve{tajima {tampe, dojavqena
~im je podignuta i koji je ostao na slobodi sve do decembra 2005, kada ga je
Hrvatska predala kao quid pro quo zarad svojih te`wi prema Evropskoj
uniji.17 Za Tribunal nije bilo ni{ta neobi~no {to se u toj optu`nici ne
pomiwu ameri~ki lideri ili generali zbog wihove dobro poznate uloge u
operaciji „OlujaŒ.18 Ali, u skladu s nalazom o „genociduŒ u slu~aju Krs-
ti}, kako se ta~ka koja se odnosila na „genocidŒ mogla izostaviti iz jedne
optu`nice koja je obuhvatala slede}e optu`be?
Deportacija / prinudno raseqavawe
27. Izme|u 4. avgusta 1995. i 15. novembra 1995. godine hrvatskesnage izvr{ile su nasilna i zastra{uju}a dela protiv Srba u Kra-jini, ukqu~uju}i pqa~kawe i uni{tavawe wihove imovine, na tajna~in ih primoravaju}i da be`e u ju`ni deo oblasti Krajina.
28. Ovakva dela imala su za ciq da one koji su ve} pobegli iz teoblasti, ili neposredno pre ili tokom operacije „OlujaŒ u o~e-kivawu oru`anog sukoba, obeshrabre ili spre~e da se vrate u svojedomove. Posledica ovih nasilnih i zastra{uju}i dela bila je de-portacija i/ili raseqavawe desetina hiqada kraji{kih Srba uBosnu i Hercegovinu i Srbiju.
Tu`ila{tvo navodi da su slede}a dva dela bila prirodne i pred-
vidqive posledice zajedni~kog zlo~ina~kog poduhvata i na toj osnovi ta-
ko|e doprinela zlo~inu progona.
Ubistvo
29. Izme|u 4. avgusta 1995. i 15. novembra 1995. hrvatske snageubile su najmawe 150 Srba iz Krajine. U ovoj Dopuwenoj optu-`nici izri~ito se pomiwu ubistva jedne osobe u op{tini Ben-kovac, 30 osoba u op{tini Knin i jedne osobe u op{tini Kore-nica.
Ostala ne~ove~na dela
30. Izme|u 4. avgusta 1995. i 15. novembra 1995. veliki broj kra-ji{kih Srba podvgnut je ne~ove~nom tretmanu, poni`avawu i de-gradirawu od strane hrvatskih snaga koje su ih tukle i napada-le.19
185
@albeno ve}e u slu~aju Krsti} — kojim je predsedavao ameri~ki su-
dija Teodor Meron (dok su Ve}e ~inile nominovane sudije iz ~etiri zemqe
~lanice NATO-a, od kojih je jedan bio musliman iz Turske, a jedan mu-
slimanski sudija iz prete`no hri{}anske dr`ave Gvajana)20 — o~ito je
postideo nalaz Sudskog ve}a: „Mora se ista}i da se Sudsko ve}e, u de-
lovima svoje presude, neprecizno izrazilo, {to daje podr{ku argumentima
Odbrane. Sudsko ve}e je trebalo pa`qivije da izrazi svoje rezonovawe.Œ21
Onda su se dali na spasavawe odrednice genocida preko ozbiqnog mani-
pulisawa nalazima Sudskog ve}a.Razume se da su sve nedoumice u vezi s brojem `rtava morale biti
otklowene jednom za svagda. Sad se to svelo na: „izme|u 7.000 i 8.000 bo-
sanskih Muslimana je bilo sistematski ubijenoŒ.22 Fokus Sudskog ve}a se
morao preusmeriti sa raseqavawa na uni{tewe: „Konvencija o genocidu i
uop{te me|unarodni zakon koji se obi~no primewuje zabrawuju samo fi-
zi~ko i biolo{ko uni{tewe jedne grupe qudiŒ.23 Trebalo je potisnuti i
vojni motiv: „istrebqewe tih qudi nije bilo podstaknuto iskqu~ivo voj-
nim opravdawemŒ.24 Me|utim, jedino „opravdaweŒ da se spasi presuda o
genocidu koje je preostalo bilo je ono o patrijarhatu. Zadatak je zato bio da
se to na neki na~in utka u ne{to {to se ti~e ne samo muslimanskog pri-
sustva u Srebrenici ve} egzistencije ~itave grupe:
„Sudsko ve}e je tako|e bilo zadu`eno da razmotri dugoro~ni uti-caj koji bi eliminisawe sedam do osam hiqada qudi iz Srebre-nice imalo na opstanak te zajednice. Prilikom ispitivawa tak-vih posledica, Sudsko ve}e se pravilno usredsredilo na vero-vatno}u fizi~kog opstanka ove zajednice. Kako je utvrdilo Sudskove}e, masakrirani mu{karci ~inili su otprilike jednu petinuukupne zajednice u Srebrenici. Sudsko ve}e je utvrdilo da bi, sobzirom na patrijarhalni karakter bosanskog muslimanskog dru-{tva u Srebrenici, uni{tewe tako znatnog broja mu{karaca 'ne-izbe`no rezultiralo fizi~kim nestankom populacije bosanskihMuslimana u Srebrenici'.Œ25
Samo po sebi, ovo ne bi zna~ilo vi{e od raseqavawa („u Srebre-
niciŒ), pa je @albeno ve}e sada navelo ~iwenicu, na drugim mestima za-
ta{kavanu, da su dokazi o smrti onih koji su navedeni kao nestali bili
neubedqivi, {tavi{e, po svoj prilici nedovoqno jaki da ubede samu za-
jednicu:
„Dokazi uvedeni na su|ewu podr`ali su ovakav nalaz, pokazuju}ida, po{to se ve}ina ubijenih mu{karaca zvani~no vodila kao ne-stala lica, wihove supruge nisu mogle da se ponovo udaju i, po-sledi~no, ra|aju decu. Fizi~ko uni{tewe mu{karaca je stoga ima-lo te{ke implikacije u smislu razmno`avawa za muslimansku za-jednicu u Srebrenici, potencijalno osu|uju}i tu zajednicu na iz-umiraweŒ.26
186
Naravno, ono {to je trebalo da (potencijalno) „izumreŒ nije stvarnobilo postoje}ih 80 odsto stanovnika Srebrenice koji su pre`iveli tajgenocid — primeti}ete da to nije nazvano ni poku{ajem genocida, ve}stvarnim ~inom — ili ~ak ni budu}i potomci onih koji su pre`iveli.Sra~unajte: mnogo mawe od preostalih 20 odsto stanovnika ~inile bi su-pruge ubijenih mu{karaca s decom koju }e tek roditi. Bila bi istrebqenajedna virtuelna zajednica — apstrakcija, koja je zahvaquju}i pogodnoj de-finiciji obuhvatala pokojnike i wihovu nero|enu decu.
Ova bizarna ra~unica nosi svoje probleme. Na prvom mestu, premapravosu|u, genocid zahteva „izri~itu nameruŒ, {to zna~i da su ubice mo-rale svesno te`iti ostvarewu ovog veoma komplikovanog ciqa. Nije bilodovoqno {to su te mu{karce ubili da bi stekli vojnu prednost (posle trigodine gra|anskog rata), zbog odmazde, radi terorisawa ili prosto izmr`we. Razlog je moralo biti izumirawe te zajednice. Sudsko ve}e je oti-{lo dotle da zakqu~i da su odgovorni znali da }e ovo biti posledica. ^akje i to bilo samo naga|awe, ne zasnovano na direktnim svedo~ewima, ve}izvu~eno kao zakqu~ak iz toga {to su ubice morale biti svesne, po{to jeovaj veoma komplikovani rezultat bio tako lako uo~qiv, te su zato bilisvesni: „snage bosanskih Srba morale su biti svesne pogubnog uticaja…Snage bosanskih Srba su znale…Œ.27
Ali ni znawe nije ravno ciqu — „specifi~noj nameriŒ da se izvr{igenocid, pa je @albeno ve}e moralo da rastegne stvari jo{ malo i ustvrdida je to bio pravi~an zakqu~ak donet na osnovu (pretpostavqenog) znawa daim je to bio ciq:
„Sudsko ve}e je utvrdilo da su snage bosanskih Srba bile svesneovih posledica kada su odlu~ile da sistematski elimini{u za-robqene muslimanske mu{karce. Nalaz da su neki od ~lanovaGlavnog {taba VRS smislili da ubiju mu{ke zatvorenike, pot-puno svesni pogubnih posledica koje bi to imalo po fizi~ki op-stanak zajednice bosanskih Muslimana u Srebrenici, daqe po-tvr|uje zakqu~ak Sudskog ve}a da su podstreka~i te operacijeimali potrebnu genocidnu nameru.Œ28
Jo{ jedan problem u vezi s namerom bio je onaj koji je na su|ewuistakla Odbrana: ako su hteli tu zajednicu fizi~ki da uni{te, za{to nisuubili i `ene, decu i starce? @albeno ve}e je poku{alo da poni{ti svakinagove{taj humanosti ovog ~ina, pretvaraju}i ga u cini~nu smicalicu zapotrebe odnosa sa javno{}u:
„Odluka da se ne ubiju `ene ili deca mo`e se objasniti sluhombosanskih Srba za javno mwewe. Za razliku od ubijawa zarobqenihboraca, takva akcija se ne bi mogla lako sakriti, ili podmetnutikao vojna operacija, pa je zbog toga podrazumevala pove}an rizikod izazivawa me|unarodne cenzure. …Pa`wa me|unarodne javno-sti usmerena ka Srebrenici, uz prisustvo vojnika UN u toj oblas-ti, spre~ila je ~lanove Glavnog {taba VRS koji su smislili ge-
187
nocidni plan da ga sprovedu na najdirektniji i najefikasniji
mogu}i na~in. Zate~eni okolnostima, usvojili su metod koji bi im
omogu}io da genocidnu zamisao sprovedu uz minimalan rizik od
odmazde.Œ29
Ali ovo dokazuje mal~ice previ{e, kako se govorilo na Oksfordu (amo`da se i daqe govori), jer na~in na koji su bili primorani da sproveduplan (za koji je proceweno da su osmislili) bio je na~in koji nije pred-stavqao genocid. [to samo zna~i (razume se da ne dokazuje van svake oprav-dane sumwe) da bi to mo`da u~inili, ili poku{ali da u~ine, da su mi-slili da }e se s tim izvu}i. Ali znate li kako se ka`e kad i ne poku{ate daizvr{ite zlo~in — ~ak ni ako jako `elite da ga izvr{ite — zato {tomislite da se ne}ete izvu}i s tim? Zove se neizvr{avawe zlo~ina.
@albeno ve}e je imalo jo{ posla, po{to se setilo onoga {to je Sud-sko ve}e zaboravilo — da je genocid nekako morao da bude usmeren ka uni-{tewu grupe kao celine: „Ciq Konvencije o genocidu je da se spre~i na-merno uni{tewe ~itavih grupa qudi, a ugro`eni deo mora biti dovoqnozna~ajan da ima uticaja na ~itavu grupu kao celinu… delo mora biti usme-reno ka uni{tewu grupe.Œ30 Jo{ jednom su, me|utim, svi priznali da sre-breni~ki Muslimani nisu predstavqali jednu celovitu „nacionalnu,etni~ku, rasnu ili versku grupuŒ: „Ugro`ena grupa identifikovana u Op-tu`nici i prihva}ena od strane Sudskog ve}a bila je grupa bosanskih Mu-slimanaŒ.31 Na koji je na~in ~ak i stvarno (kamoli „potencijalnoŒ) uni-{tewe srebreni~kih Muslimana, nekmoli wihovo izme{tawe — moglo bitiusmereno ka uni{tewu bosanskih Muslimana kao celine?
Ovde se Sud pozvao na politi~ku verziju vojnog opravdawa, koju je nadrugim mestima u presudi odbacio, nagla{avaju}i strate{ku va`nost Sre-brenice za dr`avu bosanskih Srba koja bi se mogla odr`ati.
„Mada je ova populacija u to vreme ~inila samo mali procenat
ukupnog muslimanskog stanovni{tva Bosne i Hercegovine, va`nost
srebreni~ke muslimanske zajednice ne odra`ava samo wena veli-
~ina. Kako je objasnilo Sudsko ve}e, Srebrenica (i okolna oblast
centralnog Podriwa) imala je neizmernu strate{ku vrednost za
vo|stvo bosanskih Srba. Bez Srebrenice, etni~ki srpska dr`ava
Republika Srpska koju su nastojali da stvore ostala bi podeqena
na dva nepovezana dela, a pristup Srbiji bio bi prekinut. Osva-
jawe i etni~ko pro~i{}avawe Srebrenice bi stoga ugrozilo vojne
napore bosanskih Muslimana da obezbede odr`ivost svoje dr`ave,
~ega je muslimansko vo|stvo bilo potpuno svesno i {to je na-
stojalo da spre~i. Zbog toga je kontrola nad obla{}u Srebrenice
bila presudna za ciq nekih lidera bosanskih Srba da stvore odr-
`iv politi~ki entitet u Bosni, isto kao i za kontinuirani opsta-
nak muslimanskog naroda u Bosni. Po{to je ve}ina muslimanskog
`ivqa u toj oblasti, do 1995, potra`ila uto~i{te u enklavi Sre-
188
brenica, eliminisawem te enklave bi se postiglo `eqeno ~i{}e-we ~itave oblasti od muslimanskog stanovni{tva.Œ32
Za{to bi etni~ki o~i{}ena Srebrenica ugro`avala egzistenciju bo-sanskih Muslimana, a ne wihove teritorijalne pretenzije, ne mo`e se ra-zumeti. Kao da svaki srpski dobitak nije zna~io samo gubitak za Musli-mane ve} da je ~itavoj zajednici odzvonilo. Poluautonomna Republika Srp-ska koja je proistekla iz Dejtona zapravo obuhvata Srebrenicu, a Musli-mani u Bosni niti su zbrisani sa lica zemqe, niti iz muslimanskog delaBosne.
Ne{to sli~no se ka`e u kona~nom opravdawu Suda — da bi Srebre-nica bila lekcija za sve Muslimane i stoga 'simbol' wihove sudbine:
„[tavi{e, Srebrenica je bila va`na jer je bila posebna u o~imabosanskih Muslimana ali i me|unarodne zajednice. Od svih 'za-{ti}enih zona' koje je u Bosni uspostavio Savet bezbednosti UN,grad Srebrenica privla~io je najvi{e pogleda. Me|unarodni me-diji su joj i pre 1995. pridavali zna~ajnu pa`wu. Savet bezbed-nosti je u rezoluciji kojom je Srebrenica progla{ena za za{ti-}enu zonu saop{tio da je 'treba osloboditi oru`anih napada ilibilo kakvih neprijateqskih dejstava'. Ovu garanciju za{tite jepotvrdio komandant Za{titnih snaga UN u Bosni (UNPROFOR-a)i poduprlo raspore|ivawe vojnika UN. Eliminisawe srebreni~kemuslimanske populacije, uprkos garancijama koje je dala me|u-narodna zajednica, poslu`ilo bi kao sna`an primer svim bosan-skim Muslimanima koliko su rawivi i bespomo}ni pred srpskimvojnim snagama. Sudbina srebreni~kih bosanskih Muslimana sim-bolizovala bi sudbinu svih Muslimana u Bosni.Œ33
„SimbolŒ kakve sudbine, me|utim? U isto vreme se maltene priznajeda bosanski Srbi nisu hteli da ubiju sve Muslimane u Bosni. U tom smislusu srebreni~ki Muslimani svakako bili simbol, jer Srbi ni wih nisuhteli sve da ubiju. Bili su simbol ~iwenice da se radilo o brutalnojborbi oko teritorije, u ~ijem se sredi{tu upravo nalazila Srebrenica.Ali nije bilo dokazano, ni pred sudom ni van wega, da su bosanski Srbiimali ikakve zamisli u vezi sa opstankom bosanskih Muslimana u bilokom drugom delu Bosne. Po „genocidnom planuŒ, ostali bi fizi~ki i kul-turolo{ki netaknuti na ve}em delu svoje tradicionalne domovine, {to jeumnogome i omogu}io Dejtonski sporazum, koji su nametnuli Amerikanci.
Naposletku, ovo zamr{eno klupko argumenata mo`e samo poslu`itida podvu~e ~iwenicu da se u Srebrenici nije dogodio nikakav genocid, pa~ak ni da se nisu dogodila nekakva genocidna dela. Dogodile su se ratnegrozote, na ~iji u`as ni na koji na~in nije uticalo to da li su bile za-konite ili nezakonite. Odgovornost za wih se, me|utim, mora podeliti umnogo ve}oj meri nego {to je Sud to `eleo da poka`e upotrebqavaju}ipojam genocida izvan neposrednih izvr{ilaca, pa ~ak i svih lokalnih ak-tera, tako da se obuhvate ostali odgovorni za rat u Bosni: Evropqani, koji
189
su zarad sopstvenih interesa kresnuli {ibicu i prineli je „biv{oj Jugo-
slavijiŒ pristajawem na weno razjediwavawe, i Amerikanci, koji su iz
sli~nih razloga raspalili plamen i postarali se da nikome ne bude dozvo-
qeno da ugasi po`ar pre nego {to wihovi bombarderi obave posao. A kao
pomaga~a i podstreka~a ne smemo izostaviti sam MKSJ, koji je u slu~a-
jevima kao {to je Krsti}, ali i mnogim drugim pre i posle wega, obezbedio
propagandni zaklon za ovo nasiqe.
Napomene
1 Tu`ilac protiv Radislava Krsti}a, IT–98–33-T, “Srebrenica — Drinskikorpus”, Presuda Sudskog ve}a, 2. avgust 2001,<http://www.icty.org/x/cases/krstic/tjug/en/krstj010802e.pdf>.
2 Tu`ilac protiv Radislava Krsti}a, IT–98–33-A, Presuda @albenog ve}a,19. april 2004, <http://www.icty.org/x/cases/krstic/acjug/en/krs-aj040419e.pdf>.
3 Tu`ilac protiv Slobodana Milo{evi}a, IT-02–54, “Kosovo, Croatia AndBosnia Herzegovina”, transkript, 30. avgust 2001, str. 25<www.un.org/icty/transe54/020830IT.htm>.
4 Krsti}, Sudsko ve}e, Presuda, paragraf 84 i 426.
5 Ibid, paragraf 75 (naglasak je dodat). Vidi tako|e paragraf 76: „Izvesno jeda su u grobnicama u kojima prilikom iskopavawa nisu prona|eni povezi zao~i niti povezi za ruke dokazi da `rtve nisu poginule u borbi mawe uve-rqivi. Zna~ajno je to {to su neke grobnice koje se nalaze kod Nove Kasabe iKowevi} Poqa, gde su se vodile `estoke bitke izme|u bosanskih Srba ibosanskih Muslimana, 12. i 13. jula 1995, me|u onima u kojima je prona|enovrlo malo poveza za o~i i vezova za ruke.“
6 Ibid, paragraf 81 i 82, naglasak je dodat.
7 Raphael Lemkin, Axis rule in occupied Europe: laws of occupation, analysis ofgovernment, proposals for redress (New York: H. Fertig, 1973 ‰prvo izdawe1944Š), str. 79.
8 Elie Wiesel, “The Question of Genocide,” Newsweek, 12. april 1999, str. 37.
9 Krsti}, Sudsko ve}e, Presuda, paragraf 87.
10 Statut Me|unarodnog krivi~nog suda za biv{u Jugoslaviju, 23. maj 1993,uva`avaju}i posledwu izmenu od 29. septembra 2008, ~lan 4, „Genocid“.
11 Senat Sjediwenih Ameri~kih Dr`ava, Komitet za odnose sa inostranstvom,Potkomitet za konvenciju o genocidu, 12. april 1950, u Executive Sessions ofthe Senate Foreign Relations Committee, Historical Series (1976), Vol. 2, str.361.
12 Ibid, str. 370.
13 Krsti}, Sudsko ve}e, Presuda, paragraf 562.
14 Ibid, paragraf 589, napomena 1.306, citira se Rezolucija Generalne skup-{tine UN AG/ Res.37/123D, 16. decembar 1982.
15 Ibid, paragraf 590.
190
16 Ibid, paragrafi 593, 595, naglasak je dodat.
17 Ian Traynor Zagreb i Giles Tremlett, “Capture of war crimes suspect pave Cro-atia’s way to EU entry,” Gardijan, 9. decembar 2005.
18 Carlotta Gall, Marlise Simons, “Croatia in Turmoil After Agreeing to Send Twoto Tribunal,” Wujork tajms, 8. jul 2001, str. A3. Vidi tako|e: Michael Mandel,How America Gets Away With Murder: Illegal Wars, Collateral Damage andCrimes Against Humanity (Ann Arbor, MI: Pluto Press, 2004), Poglavqe 6,“America Gets Away with Murder”, str. 176–206.
19 Tu`ilac protiv Ante Gotovine, IT-01–45, Dopuwena optu`nica, 19.februar 2004, <http://www.un.org/icty/indictment/english/got-ai040224e.htm>.
20 U slu~aju Krsti} sudsko ve}e ~inile su sudije iz dve zemqe ~lanice NATO-a(predsedavaju}i sudija Almiro Rodriges i sudija Patri{a Vold) i jednemuslimanske zemqe (sudija Fuad Rijad).
21 Krsti}, Sudsko ve}e, Presuda, paragraf 22.
22 Ibid, paragraf 2.
23 Ibid, paragraf 25.
24 Ibid, paragraf 26.
25 Ibid, paragraf 28.
26 Ibid.
27 Krsti}, Sudsko ve}e, Presuda, paragraf 595, citirano u celosti gore.
28 Krsti}, @albeno ve}e, Presuda paragraf 29.
29 Ibid, paragrafi 31 i 32.
30 Ibid, paragraf 8.
31 Ibid, paragraf 6.
32 Ibid, paragraf 15.
33 Ibid, paragraf 16.
191
Poglavqe 7.
IZVE[TAJ UN O SREBRENICI
— ISKRIVQENA SLIKA DOGA\AJA
Xorx Bogdani~
Ujediwene nacije su novembra 1999. godine objavile izve{taj pod na-slovom Pad Srebrenice.1 Izradu izve{taja je godinu dana pre toga poru-~ila Generalna skup{tina UN, u nameri da Pad Srebrenice objasni „za{toUjediwene nacije nisu spre~ile srpski napad na Srebrenicu i stra{nedoga|aje koji su uslediliŒ (pasus 3). Kako je sa izvesnim ponosom u Uvodusaop{tio generalni sekretar UN Kofi Anan, „po{to nije odlu~no reago-vala tokom svih ovih doga|aja, me|unarodna zajednica je posle pada Srebre-nice prona{la novi motivŒ, kada je „pokrenuta orkestrirana vojna ope-racija kako bi se osiguralo da se takvi napadi vi{e ne ponoveŒ (pasus 4).
Uprkos ~iwenici da je ovaj izve{taj UN prihva}en kao ozbiqna pro-cena, zasnovana na ~iwenicama o „stra{nim doga|ajimaŒ, kako ka`e i samnaslov, u wemu postoji mnogo gre{aka — u pogledu navoda, istra`ivawa,analize i zakqu~aka. Ovo proizlazi iz ~iwenice da je Pad Srebrenicenajpre i najzad politi~ki dokument, a ne plod nepristrasne potrage zaistinom. Kao i u slu~aju rada upadqivo politizovanog Me|unarodnog kri-vi~nog suda za biv{u Jugoslaviju (MKSJ), prava svrha Pada Srebrenicebila je da decenijsko (i jo{ aktuelno) razbijawe Jugoslavije predstavi usvetlu koje odgovara toj doktrini.2
Pad Srebrenice uzdi`e ~uvenu „lekciju o SrebreniciŒ,3 stalno is-ticanu „odgovornost da se za{titiŒ — navodno, princip da se svakom „na-mernom i sistematskom poku{aju zastra{ivawa, proterivawa ili ubijawa~itavog naroda mora odlu~no suprotstaviti svim neophodnim sredstvima,uz politi~ku voqu da se takva politika sprovede do svog logi~nog zakqu~kaŒ(pasus 502). „Orkestrirana vojna operacijaŒ, koju pomiwe Kofi Anan, po-znata je kao „Operacija namerna silaŒ, serija bombardovawa ciqeva bo-sanskih Srba koju su odobrile UN, ali ih je sproveo NATO, a koja je po~ela30. avgusta 1995. i trajala do 14. septembra.4 Me|utim, iako Anan korene„Operacije namerna silaŒ nalazi u Srebrenici, incident koji je izazvaobombardovawe NATO-a bilo je granatirawe prepune javne pijace u Sarajevu28. avgusta, kada je poginulo 37 qudi, za koje se kasnije pokazalo da su gaizveli agenti bosanskih Muslimana protiv sopstvenog naroda.5 Tako|e do-sta posle Srebrenice, operacija „OlujaŒ, daleko najve}a pojedina~na ak-cija etni~kog ~i{}ewa u balkanskim ratovima, izvedena u sadejstvu sa voj-skama Hrvatske i Bosne, koje su obu~avali Amerikanci, protiv srpskih`iteqa oblasti Krajina (vidi daqe u tekstu), jasno je pokazala da NATO nesamo da se nije suprotstavio svakom „namernom i sistematskom poku{aju
zastra{ivawa, proterivawa ili ubijawaŒ ve} ih je u izvesnim slu~ajevima
pomogao i podstakao.Tako je, zapravo, NATO i upotrebio „kaznenu silu protiv bosanskih
SrbaŒ, kako je tu operaciju opisao „Wujork tajmsŒ6, da bi se pokazalo i
bosanskim Srbima i ostatku sveta da je Alijansa izabrala stranu u ovim
ratovima i da bi se Srbi u Bosni, kao i u Hrvatskoj, primorali na predaju
— {to se nije samo neizmerno razlikovalo od humanitarnog motiva sve~ano
objavqenog u izve{taju UN, ve} ga je upravo negiralo. Iako su tvorci po-
litike bloka koji su ~inile SAD i NATO koristili humanitarnu reto-
riku po~etkom 1999, kada su zapo~iwali svoj 78-dnevni rat protiv Savezne
Republike Jugoslavije da bi podr`ali pobuweni~ke snage kosovskih Al-
banaca na Kosovu, i uprkos tome {to je ovaj rat prekr{io i Povequ UN i
me|unarodno pravo izazvav{i jo{ jednu ogromnu humanitarnu krizu u tom
regionu,7 politi~ki projekat iza Pada Srebrenice mora se razumeti upravo
kao akt legitimizovawa vi{e takvih ratova.Po{to je ovaj izve{taj UN objavqen vi{e od ~etiri godine posle
doga|aja iz jula 1995, mogli su mu doprineti raznovrsni ~lanci i kwige
pojedinaca na va`nim polo`ajima unutar i izvan UN koji su osporavali
zvani~ni stav, prema kojem su bosanski Muslimani i Hrvati bili nevine
`rtve, a Srbi agresori na podru~ju na kom su `iveli od sedmog veka. Dela
komandanata UN generala Filipa Morijona iz Francuske, generala Luisa
Mekenzija iz Kanade i generala ser Majkla Rouza iz Velike Britanije nude
daleko stru~nije i uravnote`enije prikaze akcija zara}enih strana nego
autor Pada Srebrenice. U jednom ratu u kom je surovost svih strana na
vi{e mesta detaqno opisana, izve{taj UN ne propu{ta priliku da umawi
nasiqe bosanskih Hrvata i Muslimana ili da podr`i preuveli~ane iz-
ve{taje o nasiqu bosanskih Srba. Na spisku intervjuisanih za potrebe
izve{taja UN8 je Bjanka Xeger, biv{a `ena rok zvezde koja je postala ak-
tivista, ali ne i zamenik komandanta NATO-a, ameri~ki general ^arls
Bojd, kome je uloga {efa obave{tajne slu`be u NATO-u omogu}ila uvid bez
presedana potreban da se ocene doga|aji na terenu u Bosni. U izve{taju
nema ni stavova pomo}nika generalnog sekretara UN Sedrika Tornberija,
koji je li~no istra`ivao prijavqene ratne zloupotrebe svih strana pre
zauzimawa Srebrenice. Nije intervjuisan ni Filip Korvin, koordinator
gra|anskih poslova za Bosnu, visoki civilni ~inovnik UN u Bosni u vreme
zauzimawa Srebrenice i autor kwige o tom kqu~nom periodu u Bosni,9 koja
je prethodno bila dostavqena Sekretarijatu i mogla se kupiti u kwi`ari
UN. Te{ko se mo`e zamisliti da je slu~ajno izbegavan kontakt sa onima
koji su mogli da iznesu alternativan stav o doga|ajima u Srebrenici. Pi-
{u}i za list „Forin afersŒ, general Bojd prime}uje da se rezultati zau-
zimawa Srebrenice mogu uporediti sa hrvatskim napadom u operaciji „Bqe-
sakŒ dva meseca pre toga, u kom je „preko 90 odsto Srba iz zapadne Sla-
vonije bilo etni~ki o~i{}eno kada su hrvatski vojnici u maju hrupili u
za{ti}enu zonu UN… Ova operacija se izgleda razlikuje od srpskih akcija
u okolini za{ti}enih zona UN Srebrenica i @epa samo u pogledu razmera
193
uvrtawa ruku sa Zapada i na~ina na koji su ovi drugi predstavqeni na
snimcima Si-En-Ena. Etni~ko ~i{}ewe izaziva osudu samo kada ga izvr{e
Srbi, ne kad se radi protiv wih.Œ10
Va`na razlika izme|u ovih hrvatskih i srpskih vojnih akcija je ~i-
wenica da muweviti hrvatski napadi na etni~ke Srbe nisu ukqu~ivali
ponudu da se rawivi nenaoru`ani civili bezbedno izvuku, za razliku od
konvoja pod nadzorom UN sa hiqadama qudi iz Srebrenice, uglavnom `ena
i dece, koje su bosanski Srbi transportovali autobusima do ivice teri-
torije koju su dr`ali Muslimani kod Tuzle. Nasuprot tome, hrvatske snage
koje su izvele operaciju „BqesakŒ napale su veliku kolonu civila u kojoj
su bili i `ene i deca. (Isti tretman `ene i deca su dobili i u hrvatskoj
operaciji „OlujaŒ, o kojoj }emo kasnije govoriti.) Opisuju}i operaciju
„BqesakŒ, izve{ta~ „Wujork tajmsaŒ Roxer Koen je napisao: „Mnogi Srbi
su izgubili `ivote u te{kom bombardovawu iz hrvatskih tenkova, arti-
qerije i iz vazduha… dok su poku{avali da pobegnu ka jugu prema mostu na
reci Savi koji vodi u Bosnu. Poginulo je 450 Srba, kako je procenio Gojko
[u{ak, hrvatski ministar odbrane, ali se procena koju je dao ~ini ne-
realnom.Œ11
Posve nerealnom, sude}i po zvani~nicima Srpske pravoslavne crkve
iz zapadne Slavonije, koji su saop{tili da se poginuli broje na hiqade. U
me|uvremenu, nije usledila nikakva osuda ameri~ke vlade, koja je podr`ala
napore ulo`ene u operaciju „BqesakŒ da se promene granice na karti Bal-
kana i odvratila UN i Kontakt grupu, koju su ~inile glavne sile, od osude
nasiqa nad Srbima. U svojoj kwizi Balkanska Odiseja, lord Dejvid Oven,
evropski izaslanik u Bosni tokom konflikta, prime}uje: „Pristaju}i da
hrvatska vlada zauzme zapadnu Slavoniju, Kontakt grupa ‰kojom je domi-
nirala AmerikaŠ u stvari je dala zeleno svetlo bosanskim Srbima da na-
padnu Srebrenicu i @epuŒ.12
Operacija „OlujaŒ bila je daleko najve}i napad na jednu za{ti}enu
zonu UN, masivna ofanziva hrvatske vojske na srpsko stanovni{tvo u sek-
torima Sever i Jug Za{ti}ene zone UN, u kojoj je u roku od ~etiri dana, u
avgustu 1995. proterano oko 250.000 civila i zauvek izmewen etni~ki sas-
tav tog regiona poznatog kao Krajina, gde su Srbi vekovima `iveli. Ope-
raciju „OlujaŒ, pokrenutu nepunih mesec dana posle zauzimawa Srebre-
nice, sponzorisale su SAD i izveli hrvatski vojnici koje su obu~ili i
opremili ameri~ki vojni stru~waci iz kompanije Military Professional Re-
sources Inc., privatnog vojnog podizvo|a~a.13 „PenzionisaniŒ ameri~ki ge-
nerali, poput Karla Vuona i Ri~arda Grifitsa, duboko su bili upleteni u
planirawe te operacije, a Military Professional Resources Inc. imala je vaz-
du{nu podr{ku ameri~kih pomorskih letelica iz baze Avijano, koje su u
odsudnom trenutku oborile elektronske komunikacije srpske odbrane, ne-
dugo posle po~etka onoga {to }e se ispostaviti kao najve}e etni~ko ~i{}e-
we u ~itavom ratu.Za{to je onda, nekih tri godine posle ovih doga|aja, poru~en izve{taj
UN o zauzimawu Srebrenice, ali ne i o progonu Srba iz zapadne Slavonije
194
ili upravo masivnom progonu srpskih civila iz oblasti Krajina avgusta
1995? Za{to se u tom izve{taju UN vojne akcije Srba — ukqu~uju}i zau-
zimawe Srebrenice — nazivaju „etni~kim ~i{}ewemŒ, ali se ovakva termi-
nologija pa`qivo izbegava prilikom opisivawa hrvatskih i muslimanskih
ofanziva ~ija su meta bili srpski civili u zapadnoj Slavoniji, Krajini i
zapadnoj Bosni?@ene i deca su „deportovaniŒ iz Srebrenice, ali Srbi isterani iz
Krajine samo su „pobegli iz svojih domovaŒ. Srbi u zapadnoj Bosni bili su
samo „raseqeniŒ, a ne „etni~ki o~i{}eniŒ ili „deportovaniŒ. Hrvatska
operacija „BqesakŒ prethodila je „progonu i bekstvu nekoliko hiqada Sr-
ba iz Hrvatske preko granice na teritoriju koju su dr`ali Srbi u Bosni i
HercegoviniŒ, dok je ta operacija samo „pokrenula novi talas 'etni~kog
~i{}ewa' u zapadnoj Bosni, gde su Bo{waci i Hrvati izba~eni kako bi se
napravilo mesta za raseqene Srbe koji su nadiraliŒ (pasus 183). Na ovom
mestu, u istom tom pasusu izve{taja UN, nalazimo da su u su{tini isto-
vrsne vojne operacije opisane veoma razli~ito, a upotreba re~i prilago-
|ena kako bi odgovarala politi~kim ciqevima UN i NATO-a, u zavisnosti
od toga da li su Srbi izveli operaciju („etni~ko ~i{}eweŒ) ili su bili
`rtve operacije („progon i bekstvoŒ). Sli~no tome, u izve{taju se progon
Hrvata i Muslimana predstavqa kao „genocidŒ, dok se progon Srba smatra
„odmazdomŒ. Re~i poput „groznoŒ, u`asnoŒ, „divqa~koŒ, „neumoqivoŒ,
„stravi~noŒ i „masovno ubistvoŒ koriste se samo kada se govori o pona-
{awu Srba, nikad Hrvata ili bosanskih Muslimana (ili wihovih uve-
zenih ratnika muxahedina). Takav re~nik i dvojni standardi uverqiv su
dokaz istinske pristrasnosti ovog izve{taja i NATO-ove podr{ke ratu.Pad Srebrenice je promovisao generalni sekretar Kofi Anan, koji je,
po Ri~ardu Holbruku,14 za unapre|ewe na polo`aj generalnog sekretara
imao da zahvali Sjediwenim Dr`avama, pre svega zbog svojih zasluga u
propagirawu ameri~kog plana u Bosni nekoliko godina pre toga. Pretwa
Amerike vetom spre~ila je Ananovog prethodnika, generalnog sekretara
UN Butrosa Butrosa Galija, da stekne drugi mandat, uprkos gotovo jedno-
glasnoj podr{ci koju su mu pru`ale ostale nacije ~lanice UN. Poku{aj
Butrosa Galija da UN tokom bosanskog rata nastave da deluju dosledno svom
zvani~nom mandatu koji ne obuhvata intervencije stvorio je probleme na
doma}em terenu ameri~kom predsedniku Bilu Klintonu, ~iji je suparnik
na predstoje}im ameri~kim predsedni~kim izborima, senator Robert Dol,
predwa~io u pru`awu vojne podr{ke bosanskim Muslimanima na {tetu
nagodbe postignute pregovorima.Jednako je va`no i to {to se delovawe UN pre Ananovog unapre|ewa
kosilo s naporima NATO-a da opravda svoje postojawe posle raspada Sov-
jetskog Saveza. „Bez terena, ili bez poslaŒ,15 postao je slogan onih koji su
tra`ili razlog da odr`e Alijansu koja je s krajem hladnog rata izgubila
svoju osnovnu misiju. Pri~a o tome kako }e Evropqani preuzeti sopstvenu
odbranu, kroz novu Alijansu, kao osniva~i NATO-a, bila je anatema za tvor-
ce ameri~ke politike, koji su NATO videli kao sredstvo da ameri~ko pri-
195
sustvo ostane dominantno u Evropi. Kako je primetio iskusni izve{ta~
„Wujork tajmsaŒ Dejvid Bajnder, koji se tri decenije bavio Balkanom: „Lo-
gika je da se NATO mora pro{iriti, a jedini razlog da se NATO pro{iri
je da imate misiju. Gde na}i misiju? U Bosni, na Balkanu. Tako je Balkan
postao talac ameri~kog koncepta mo}i, koji nala`e da se Evropa sputava
dok Amerika napreduje.Œ16
Najzad, Pad Srebrenice je upotrebqen da se opravda i podr`i jo{
jedna agencija UN, kontroverzni ad hoc MKSJ, koji su kriti~ari optu`ili
da sprovodi politiku „sad optu`i, posle istra`iŒ, dok je sukob jo{ bes-
neo. Na prvoj stranici izve{taja UN citira se sudija MKSJ Fuad Rijad,
koji govori o „unaka`enim i zaklanim mu{karcima i `enama, deci ubi-
jenoj pred o~ima majki, dedi primoranom da pojede unukovu jetruŒ (pasus
2). To {to je sudija Rijad bez zadr{ke „progutaoŒ ove pri~e i {to se u
izve{taju UN na prvoj strani navode Rijadovi slikoviti opisi, mnogo nam
govori o predrasudama i osobinama kako sudija, tako i izve{taja UN.Godine 2002. objavqen je jedan izve{taj o Srebrenici koji je spon-
zorisala vlada Holandije.17 Bilo je mnogo pitawa u vezi s dr`awem holand-
skog vojnog kontingenta u okviru UNPROFOR-a, poznatog kao Dutchbat,
zadu`enog da odr`ava mir u Srebrenici i prisutnog u vreme kad je grad
zauzela Armija bosanskih Srba. Za razliku od izve{taja UN, koji krivicu
pripisuje iskqu~ivo Srbima, u holandskom izve{taju, ~iji su autori ima-
li neometan pristup obave{tajnim dokumentima svih glavnih aktera u Bos-
ni, stoji da se UNPROFOR „na{ao izme|u dve vatreŒ — Bosanske musli-
manske armije i Armije bosanskih Srba. Bosanska muslimanska armija „ni-
je prezala od kr{ewa svih pravila u okr{ajima sa ‰Armijom bosanskih
SrbaŠŒ. Oni su „izazivali bosanske Srbe da pucaju, a onda tra`ili za{ti-
tu pri jedinici Dutchbat…Œ18 Tako|e, za razliku od izve{taja UN, u delu
holandskog izve{taja koji se ti~e obave{tajnih poslova, a koji je napisao
Ces Vibes, detaqno se opisuje uloga Amerike u tajnom snabdevawu oru`jem
radikalnih islamista preko Odbrambene obave{tajne agencije Pentagona,
koja je Srebrenicu i ostale muslimanske „za{ti}ene zoneŒ uspe{no pre-
tvorila u pozornicu za vojne napade na okolne teritorije koje su nase-
qavali Srbi.19
U holandskom izve{taju bele`i se da nisu na|eni dokazi o ume{a-
nosti Beograda u zauzimawe Srebrenice i da je „u~e{}e srpskog predsed-
nika Radovana Karaxi}a (Republike Srpske) neizvesnoŒ, po{to je on bio
izuzet iz postupka dono{ewa odluka, gde je wegovu ulogu preuzeo general
Mladi}. U holandskom izve{taju se navodi da je pri zauzimawu Srebre-
nice glavnu ulogu imao general Mladi}, „bez pogovora i van svake sum-
weŒ.20 General Mladi} je o~igledno snosio svu odgovornost za akcije snaga
bosanskih Srba. Ipak, oni koji su pripremili ovaj holandski izve{taj
isti~u da se u vezi s kqu~nim pitawem validnosti navoda o masovnim
pogubqewima od strane snaga bosanskih Srba — kojima nije prisustvovao
Dutchbat — sla`u sa izve{tajem UN.
196
Za ovakvo slagawe nema osnova. Izve{taj UN vrvi od gre{aka, pre-
drasuda, nepotvr|enih iskaza i diskreditovanih verzija o temeqno istra-
`enim doga|ajima, ukqu~uju}i granatirawe Sarajeva, preuveli~ane izve-
{taje o `rtvama, odgovornost za kr{ewe sporazuma i niz epizoda etni~kog
~i{}ewa. U wemu se tako|e ignori{e strategija bosanske vlade, koja je
nalagala da se srpska strana isprovocira, pa da se onda neposredno pre
zauzimawa grada odatle povu~e 28. divizija bosanske vojske. U izve{taju
UN stoji da je „rat po~eo 6. aprila 1992Œ, kada su bosanski Srbi zapo~eli
granatirawe Sarajeva, te da je u roku od 60 dana „ubijeno nekoliko desetina
hiqada qudi, ve}inom bosanskih MuslimanaŒ (pasus 7). Pre svega, rat je, u
stvari, po~eo jedanaest dana ranije, 26. marta 1992, prvim etni~kim ~i{}e-
wem koje su izvele hrvatske snage kada su preko reke Save u{le u severnu
Bosnu i poklale pet srpskih porodica u Sijekovcu kod Bosanskog Broda,
naterav{i stotine Srba u bekstvo.21 Borbe oko Bosanskog Broda pomiwu se
i u Padu Jugoslavije, Mi{e Glenija, gde se ka`e da je na tom mestu po~eo
rat.22 Hrvatskim snagama su se tamo uskoro pridru`ile muslimanske pa-
ravojske, koje su i same napale srpska sela. Muslimanske i srpske snage
sukobile su se u Bijeqini 1. aprila. Dan kasnije, naoru`ane hrvatske jedi-
nice napale su Kupres, koji je kasnije ponovo zauzela Jugoslovenska na-
rodna armija (JNA). ^etvrtog aprila naoru`ani bosanski Muslimani iz
sela Kora}e ubili su 117 srpskih izbeglica — staraca, `ena i dece iz
Barica i Kostre{a.23
U izve{taju UN se ne iznose nikakvi dokazi koji bi podr`ali tvrdwu
da je „nekoliko desetina hiqadaŒ qudi ubijeno izme|u po~etka aprila i
po~etka juna 1992 (pasus 6). Ova brojka je mnogo ve}a i od procena bo-
sanskog predsednika Alije Izetbegovi}a, koji se nije ustezao od preuve-
li~avawa ili umno`avawa broja `rtava. Na primer, decembra 1992, posle
osam meseci borbi, bosansko ministarstvo zdravqa i Ujediwene nacije
procenili su da je u borbama poginulo otprilike 17.000 osoba — nekih
osam meseci od po~etka rata.24 Jo{ jedna tvrdwu iz izve{taja UN, prema
kojoj je do po~etka juna 1992. „raseqeno pribli`no milion qudiŒ (pasus
6), tako|e ne potkrepquje dokumentacija UNHCR-a, agencije koja je nad-
zirala i obezbe|ivala izbeglice i raseqena lica. Tokom vi{e od tri i po
godine rata broj ubijenih i rawenih }e rasti, ali se autor izve{taja UN
bezobzirno poigrava i brojevima i ~iwenicama koje se mogu proveriti.Evo jo{ jednog primera la`nih prikaza u izve{taju UN, gde se tvrdi
da su srpske granate padale „u oblasti naseqene civilima, a svrha je ~esto
bila da se usmrti {to ve}i broj civilnih `rtava, ponekad nasumi~no i tek
retko zarad vidqivih vojnih ciqeva. Ova praksa, koja je po~ela 6. aprila
1992, nastavila se, sa zati{jima razli~ite du`ine, sve do 'Operacije na-
merna sila' u septembru 1995Œ (pasus 93).Ovaj navod odra`ava pisawe {tampe u Sarajevu u to vreme, ali vode}i
zvani~nici UN, ~iji su posmatra~i to pratili u datom trenutku i koji su
raspolagali obimnom dokumentacijom, zakqu~ili su da su procene {tampe
o broju `rtava bile vrlo nepouzdane, kako ka`e biv{i urednik strane ru-
197
brike britanske televizijske mre`e Aj-Ti-En, Nik Gouing, sada voditeq
Bi-Bi-Sijevih „Vesti iz svetaŒ, kome je visoki vojni oficir UN u Sa-
rajevu rekao:
„Iznenadilo me je ono {to sam ~uo na vestima, s obzirom na ono{to sam video.Œ On je ‰taj oficir UNŠ za srpsko granatirawe bo-sanske armije rekao da „bi u {tampi bilo predstavqeno kao jakogranatirawe Sarajeva. U izve{tajima bi stajalo da su Srbi is-palili 500 granata na Sarajevo, ali ne i da je 480 bilo usmerenona bosansku vojsku a mo`da dvadeset na grad.Œ25
I Herb Okun, zamenik izaslanika UN Sajrusa Vensa, rekao je Gouingu
da srpsko granatirawe nije bilo nasumi~no, dok je jedan visoki britanski
oficir UN tako|e potvrdio da je „srpsko granatirawe velikim delom bilo
izazvano muslimanskim napadimaŒ.26 Takve provokacije je bilo „vrlo lako
uo~iti, po{to su se bh. minobaca~i uglavnom nalazili u blizini jedinica
i {tabova UNPROFOR-aŒ, zapisao je general Fransoa Brikemont.27 Gouing
dodaje:
„Visoke ~inovnike UN posebno je brinulo to {to izvitopereniizve{taji {tampe u Sarajevu stvaraju pogre{an utisak u samojorganizaciji UN i me|u ~lanovima Saveta bezbednosti. To je, za-uzvrat, uticalo na krivo krojewe politike UN u Savetu bezbed-nosti. Zvani~nici UN u Zagrebu i Wujorku naredili su svojimkolegama u Sarajevu da obaveste {tampu i isprave gre{ke. Ovi sutako u~inili, ali tvrde da time nije otklowena neravnote`a uizve{tavawu… Ameri~ka televizija je intervjuisala na~elnika{taba UN, general-majora Vira Hejsa. „Na ameri~koj televizijisam to objasnio, ali se Stejt departmentu to nije dopalo.Œ28
Ameri~ki Stejt department opirao se poku{ajima da se javnosti sa-
op{ti ta~na verzija doga|aja u Sarajevu jer su, kako je primetio zamenik
komandanta NATO-a ^arls Bojd, Sjediwene Dr`ave nastojale da Musli-
manima omogu}e vojnu pobedu, dok su UN, u na~elu, tra`ile da se pre-
govorima postigne nagodba u Bosni. Ni u svojoj zvani~noj istoriji rata u
Bosni, niti u komentaru o specifi~nim doga|ajima oko zauzimawa Sre-
brenice, izve{taj UN nije mogao da prizna ovakve sukobqene ciqeve.„De{avawa na Balkanu moramo videti onakvim kakva jesu, ne kakva
`elimo da budu. Moramo razdvojiti stvarnost od slike koju zami{qamoŒ,
upozorio je general Bojd u listu „Forin afersŒ.29 Umesto da tako postupi,
izve{taj UN stalno iznova ignori{e ili odbacuje ~iwenice i verodostoj-
ne iskaze koji negiraju ili diskredituju zvani~nu verziju doga|aja, kakvu je
smislio ameri~ki Stejt department.U Padu Srebrenice se ~ak i ne pomiwe da su Sjediwene Dr`ave sa-
botirale kqu~ni Lisabonski sporazum, koji su Dejvid Karington i por-
tugalski ministar spoqnih poslova Hose Kutiqero ugovorili pre nego
{to su izbili sukobi i za koji mnogi posmatra~i na visokim polo`ajima
198
veruju da je mogao da spre~i rat u Bosni. Po Lisabonskom sporazumu, koji
su potpisale sve tri strane, bila bi postavqena jedna centralna vlada sa
tri samoupravna kantona za Srbe, Muslimane i Hrvate, po ugledu na [vaj-
carsku. Me|utim, sporazum je propao, po{to je bosanski muslimanski pred-
sednik Alija Izetbegovi}, posle sastanka sa ameri~kim ambasadorom u Ju-
goslaviji Vorenom Cimermanom, povukao svoj potpis. Kada se Izetbegovi}
po`alio Cimermanu da su ga pregovara~i iz Evropske zajednice pritiskali
da potpi{e, Cimerman je odgovorio: „Ako mu se ne dopada ‰taj sporazumŠ,
za{to da ga potpi{e?Œ30 Izetbegovi} je o~igledno osetio da }e imati ame-
ri~ku podr{ku ako se odrekne potpisa, pa je to i u~inio krajem marta 1992,
neposredno pre nego {to su izbili sukobi.Na~in na koji se u izve{taju UN predstavqa danas zloglasni „masakr
na pijaciŒ Markale u Sarajevu 5. februara 1994. bri{e preostali privid
objektivnosti.31 Iako se ka`e da je komandant UNPROFOR-a u Sarajevu,
britanski general Majkl Rouz, obavestio bosansku vladu da je spreman da
objavi izve{taj u ~ijem zakqu~ku stoji da je granate ispalila muslimanska
strana, u izve{taju pi{e da su UN na kraju zakqu~ile da su granate do{le
sa srpske strane. Uistinu, iako su rezultati testova bili neodre|eni,
kqu~ni pokazateq u kona~nom izve{taju UN, do kog je do{ao Dejvid Baj-
nder iz „Wujork tajmsaŒ, bila je ~iwenica da su posmatra~i UN sme{teni u
okviru srpskih linija prijavili da srpski minobaca~i 5. februara nisu
ispalili granate. „Zvani~nici na najvi{im polo`ajima u Ujediwenim na-
cijama i Evropskoj uniji su mi li~no poverili da su sigurni da je iz
minobaca~a pucala jedna muslimanska jedinicaŒ, pi{e Bajnder u listu
„Forin polisiŒ.32 Ubijawe sopstvenog naroda kako bi se poslala poli-
ti~ka poruka je svakodnevna pojava u Iraku. Tako je bilo i u Bosni.Gotovo istog ~asa kad je prijavqena eksplozija na Markalama, pred-
stavnica UN Medlin Olbrajt je naterala generalnog sekretara UN Butrosa
Butrosa Galija da odobri vojne napade na Srbe. Butros Gali je zaista for-
malno dao odobrewe vojsci UN da nastupi, ali se u svojim memoarima, pod
naslovom Unvanquished („Nepobe|eniŒ, prim. prev.), prise}a razgovora sa
ameri~kim dr`avnim sekretarom Vorenom Kristoferom posle eksplozije
na pijaci:
„Rekao sam Kristoferu da je ‰specijalni predstavnik UN Jasu{iŠAka{i prijavio da su bosanski Muslimani pucali iz minobaca~akako bi izazvali intervenciju NATO-a. Kristofer je odgovorioda je video brojne obave{tajne izve{taje i da su oni ukazivali na'obe mogu}nosti'.Œ33
Izme|u ostalih, ameri~ki general ^arls Bojd, {ef obave{tajne slu`be
NATO-a, bio je uveren da su za masakr na pijaci Markale odgovorne mu-
slimanske snage. Izve{taj UN, uprkos tome {to navodi dokaze da su mu-
slimani koristili „za{ti}ene zoneŒ da odatle napadaju srpske snage kako
bi izazvali kontrareakciju koja bi opravdala intervenciju NATO-a, ne
uvi|a da bi se ovakav obrazac mogao primeniti i u Srebrenici. Umesto da
199
poku{a da odbrani Gora`de, citira se u izve{taju UN komandant UN
Majkl Rouz, „bosanska vojska se verovatno povukla kako bi uvukla Ujedi-
wene nacije i NATO u rat. Na uskim stazama i gudurama ‰srpskeŠ tenkove je
mogao gvozdenom {ipkom da zaustavi ko je hteo… Bosanci su se okrenuli i
pobegli, ostavqaju}i Ujediwene nacije da spasu {ta se moglo spasti.Œ Pri-
likom li~ne posete Gora`du, po{to su borbe okon~ane, general Rouz je
potvrdio da su izve{taji koje su podneli posmatra~i Ujediwenih nacija
„bili neta~ni, jer su preterivali u razmerama napada na civilne ciqeveŒ
(pasus 13).Bosanski Muslimani su ipak odneli pobedu u Gora`du, ubediv{i UN
da NATO-u odobri da zapo~ne svoj prvi ograni~eni vazdu{ni napad „van
terenaŒ — na snage bosanskih Srba. Ovi napadi su o~ito bili odmazda, {to
je suprotno mandatu UN, a ne samoodbrana. Iako iz perspektive koja omo-
gu}ava uvid u pro{lost, Pad Srebrenice ne priznaje da je Gora`de bilo
proba za doga|aje koji }e uslediti u Biha}u i, kona~no, u Srebrenici i
@epi naredne godine. Sa svakom provokacijom muslimanskih trupa i sva-
kim srpskim odgovorom rastao je pritisak Amerike na Savet bezbednosti
UN da komandantu UN poveri autoritet da naredi vojni napad protiv srp-
skih snaga. A opet, kad je general Rouz iz UNPROFOR-a utvrdio da mu-
slimanske snage kr{e rezolucije UN i zatra`io vazdu{ni napad, u izve-
{taju UN stoji da su snage NATO-a, predvo|ene Amerikom, prosto odbile
da to u~ine.34 Uprkos tome {to je autor izve{taja UN, Dejvid Harland,
slu`io u okviru UN u Sarajevu, za razliku od ostalih zvani~nika UN koji
su se javili da prijave niz incidenata u kojima su snage odane Izetbe-
govi}evoj vladi `rtvovale sopstvene gra|ane kako bi za to okrivili Srbe,
Harland se kruto pridr`ava zvani~ne pri~e o doga|ajima i ignori{e ili
obezvre|uje hrpu dokaza biv{ih kolega iz UN koji ukazuju da su musli-
manske snage vi{e puta pucale na svoje gra|ane ne bi li krivicu svalile na
Srbe. Na primer, „Wujork tajmsŒ je u avgustu 1995. pisao da francuske
snage u UN tvrde da su „do sredine juna te godine vladini vojnici svesno
pucali u sopstvene civile. Po{to je sprovedena istraga koja je nazvana
'definitivnom', jedinica francuskih marinaca koja motri na snajpere sa-
op{tila je da je snajperska vatra do{la iz zgrade u kojoj obi~no borave
bosanski ‰muslimanskiŠ vojnici i ostale snage bezbednosti. Jedan visoko-
rangirani francuski oficir je izjavio: 'Iako nam je gotovo nemogu}e da u
to poverujemo, sigurni smo da je istina'.Œ35
Ova inscenirana ubistva u „snajperskom sokakuŒ prestala su po{to
su francuski oficiri u UN pitali bosanskog predsednika Aliju Izetbe-
govi}a za to, ali se ova pogubna informacija ne pojavquje u Padu Sre-
brenice, iako se u tom dokumentu grad Sarajevo pomiwe na vi{e od 200
razli~itih mesta.36 Slu`benik obave{tajne slu`be bosanskih Muslimana
potvr|uje da je zloglasna paravojna jedinica povezana sa Izetbegovi}em,
zvana [eve, ubila jednog oficira UN, poku{ala da ubije biv{eg musli-
manskog komandanta Sefera Halilovi}a i usmrtila brojne srpske civile
na Grbavici, sarajevskom predgra|u koje su dr`ali Srbi. U intervjuu za
200
hrvatski list „Slobodna DalmacijaŒ, taj slu`benik, Edin Garaplija, pri-
setio se razgovora sa Nexadom Herendom, aktivnim ~lanom jedinice [eve,
koji mu je objasnio kako se regruti obu~avaju i raspore|uju:
„Upu}ivani su ‰regrutiŠ u logor Pogorelica ‰kod FojniceŠ, gde suposle, prema Herendi, redovno ve`bali precizno ga|awe. 'Heren-da, kako ste ve`bali?', upitao sam ga. Odgovorio mi je da bi sepopeli na vrh brda ili zgrade i onda pucali na Srbe na Grbavici.'Kako ste birali mete?' 'Pucali smo na bilo koga', odgovorio jeHerenda. 'Na primer, odaberemo `enu, stariju `enu, i onda pu-camo u wu. Jedan prati kuda se kre}e, a drugi puca.' Kad sam gapitao kako su mogli da budu sigurni da ta `ena nije, na primer,Bo{wakiwa koja je slu~ajno ostala na Grbavici, odgovorio je dasu pazili na to. Recimo, postarali bi se da mete nose crninu ‰to jeobi~aj kod hri{}anskih starica u ruralnim krajevima Bosne i udrugim mestima na BalkanuŠŒ.37
Garaplija ukazuje na to da je svrha ovih ubistava bila da se ispro-
vocira „reakcijaŒ Srba koja bi dovela do novog srpskog granatirawa i
pritiska na NATO da interveni{e.Uprkos ovakvim dokazima obave{tajne agencije u samoj Bosni, Pad
Srebrenice nudi manihejski portret nevinih Muslimana i zlih Srba, koji
treba da predupredi dokaze da je zauzimawe Srebrenice bilo orkestrirano,
kao Gora`de prethodne godine, „kako bi se uvukle Sjediwene Dr`ave i
NATO u ratŒ. U skladu s tim, u izve{taju se ne pomiwe su{tinski va`na
odluka bosanske vlade da iz Srebrenice ukloni 18 glavnih komandanata,
ukqu~uju}i Nasera Ori}a i Zulfu Tursunovi}a, koji su povu~eni iz Sre-
brenice mesec dana pre nego {to je ona osvojena.U istom stilu zamagqivawa istine, izve{taj umawuje zna~aj namernih
provokacija srpskih civila u okolini i vojnih jedinica od strane pre-
ostalih snaga muslimanske 28. divizije izolovanih u Srebrenici, koje su
kr{ile sporazum o demilitarizaciji, iako je biv{i muslimanski koman-
dant Sefer Halilovi} svedo~io pred Ha{kim sudom da je „tih dana po-
stojao veliki broj nare|ewa ‰visoke komande bosanske vojskeŠ za operacije
sabota`e iz za{ti}enih zonaŒ.38
Po{to je o tom incidentu postojala obimna dokumentacija, izve{taj
UN nije mogao u potpunosti da ignori{e Izetbegovi}evu {okantnu izjavu
pred srebreni~kom delegacijom na bo{wa~koj konferenciji 1993. da je s
predsednikom Klintonom razgovarao o scenariju prema kojem bi vest o smr-
ti 5.000 Muslimana u oblasti Srebrenice dovela do intervencije
NATO-a.39 Po{to je holandski film sa ovom informacijom bio prikazan
pred Ha{kim sudom, Pad Srebrenice pomiwe ovo uznemiruju}e otkri}e,
ali se u izve{taju samo navodi da je Izetbegovi} porekao da se taj incident
dogodio i stvara utisak nere{enog rezultata40, iako je Izetbegovi}eve re-
~i potvrdilo bar devet svedoka, ukqu~uju}i {efa policije u Srebrenici
Hakiju Mehoqi}a.
201
Mada priznaje da su „Bo{waci bili broj~ano nadmo}niŒ, izve{taj se
svesrdno trudi da objasni za{to je 28. divizija, za koju se procewuje da je
imala „3.000–4.000Œ vojnika, 9. jula napustila Srebrenicu, dva dana pre
nego {to je odred od samo 200 Srba, sa pet tenkova, 11. jula bukvalno u{e-
tao u nebrawen grad. Svedo~ewa muslimanskih vojnih komandanata Sefera
Halilovi}a i Envera Haxihasanovi}a govore da se u Srebrenici nalazilo
preko 5.000 vojnika iz 28. divizije pre nego {to je zauzeta, {to poja~ava
nesrazmeru izme|u snaga bosanskih Srba i 28. divizije.41 Za{to toliko
broj~ano nadmo}na vojska bosanskih Muslimana nije branila grad od ma-
lobrojnih srpskih vojnika koji su, u po~etku, samo hteli da smawe veli-
~inu xepa, kako bi obezbedili puteve za nabavku i presekli dotok oru`ja iz
@epe u Srebrenicu? Pad Srebrenice smatra da je „komanda bila raspar-
~ana, disciplina slaba, moral nizak, komunikacije i logistika uglavnom
nisu postojaliŒ (pasus 230). Jeste, ovakav se rezultat mogao predvideti kad
su predsednik Izetbegovi} i wegova visoka komanda namerno uklonili vo-
|e one iste vojne jedinice koja je pre toga harala {irom podru~ja Sre-
brenica–Bratunac uni{tavaju}i sve pred sobom. I ako se ura~unaju ove
okolnosti, me|utim, snage bosanskih Muslimana su o~ito bile sposobne da
brane grad.Vojni posmatra~i iz holandskog bataqona zapaweno su gledali kako
se snage bosanskih Muslimana, koje su malo pre toga napale srpsko selo
Vi{wica, povla~e iz Srebrenice, dok malobrojna srpska trupa koja je 6.
jula u{la u enklavu iz pravca juga napreduje s lako}om. Uprkos tome, ko-
mandant snaga UN Rupert Smit jedinicama holandskog bataqona je naredio
da postave blokade, kako bi spre~ili Srbe da napreduju prema gradu. Nes-
vesni do koje mere se manipuli{e Ujediwenim nacijama, visoki zvani~ni-
ci UN bili su zbuweni akcijama lokalnih muslimanskih vojnih lidera.
Pad Srebrenice navodi jutarwu informaciju specijalnog predstavnika UN
Jasu{ija Aka{ija 10. jula: „Komandant odreda je procenio da su Bo{waci
bili u polo`aju da se brane, ali su umesto toga pucali na blokade ho-
landskog bataqona i na kontrolore vazdu{nog prostora. Specijalni iza-
slanik je podr`ao negativnu ocenu pona{awa Bo{wakaŒ (pasus 279).Ipak, pod pritiskom SAD i javnog mwewa, oblikovanog jednostranim
medijskim izve{tajima u kojima su Srbi okrivqeni za sve ratno nasiqe,
UN su sutradan naredile vazdu{ne napade. Napadi holandskih bombardera
F–16 nisu spre~ili bosanske Srbe da u|u u grad, po{to se 28. divizija
uglavnom, zajedno s ve}inom mu{karaca sposobnih za vojsku, ve} povukla iz
Srebrenice u selo [u{wari, na severozapadu enklave.Uprkos jasnim naznakama da je Izetbegovi}eva vlada spremna da `rt-
vuje Srebrenicu kako bi naterala NATO da interveni{e (vidi Poglavqe
2), izve{taj UN odbija da to ka`e. Zbog toga Pad Srebrenice ne uspeva da
objasni za{to Komanda Druge armije u Tuzli nije poslala poja~awe da po-
mogne vojnicima 28. divizije, koji su izabrali da se u borbi probiju do
Tuzle, umesto da se predaju u Poto~arima, gde im je ponu|eno da sa `enama
i decom bezbedno odu autobusima koje su obezbedili bosanski Srbi.42 Naj-
202
zad, izve{taj ne mo`e da objasni za{to je muslimanskim vojnicima koji su
se povla~ili izgleda bilo nare|eno da probiju koridor koji je otvorila
Armija bosanskih Srba i stupe u borbu sa srpskim snagama, umesto da prate
planinske puti}e kojima su hiqade drugih qudi stigli na bezbedno mesto,
u „prstŒ Sapne kod Tuzle.Najava da se u Srebrenici radi o ne~em mnogo ve}em do{la je 9. jula,
kada je Izetbegovi} po~eo da {aqe pisma i telefonom poziva svetske li-
dere, ukqu~uju}i ameri~kog predsednika Bila Klintona, optu`uju}i Srbe
za „terorizamŒ i „genocidŒ u Srebrenici. Prema {emi jednog takvog pis-
ma, koje je u to vreme kru`ilo sa Izetbegovi}evim potpisom i bilo adre-
sirano na nekoliko {efova dr`ava, ukqu~uju}i SAD, Veliku Britaniju,
Nema~ku i Francusku:43
„Kriza oko Srebrenice, oblasti u isto~noj Bosni koja je pod op-sadom od po~etka rata, traje ve} du`e vreme. Rezolucijama Savetabezbednosti 824 i 836 ta oblast je progla{ena za zonu pod za{ti-tom UN. U dogovoru sa Unproforom, oblast je demilitarizovana1993. Uprkos ovim ~iwenicama, grad i okolina su izlo`eni ne-prestanom granatirawu. Me|utim, ju~e ‰8. julaŠ srpski agresor jezapo~eo bespo{tedan artiqerijski napad na ovu oblast. Ono malopripadnika Unprofora niti su sposobni niti voqni da za{titenapadnuti grad i oko 60.000 gra|ana, me|u wima veliki broj `ena,dece i staraca, nalazi se pod pretwom istrebqewa. Molim vas daupotrebite svoj uticaj kako bi me|unarodna zajednica ispunilasvoje obaveze prema ovoj za{ti}enoj zoni UN i spre~ila akt te-rorizma i genocida protiv civilnog stanovni{tva Srebrenice.
U o~ekivawu va{e brze akcije,Iskreno va{, Alija Izetbegovi}.Œ
Ovo se dogodilo celih dva dana pre nego {to su Srbi uop{te u{li u
Srebrenicu, u vreme kad su srpske snage, iznena|ene {to nailaze na tako
slab otpor, odlu~ile da nastave sa napredovawem i zauzmu grad. Izetbe-
govi}eva izjava da je Srebrenica bila „demilitarizovana 1993.Œ je velika
la`, ali {to{ta otkriva i predvi|awe da Srebrenica ne}e biti brawena u
julu 1995. i da sledi „genocidŒ.Mnogo problema se javilo u vezi sa ovom tvrdwom o „genociduŒ. Za{to
je `enama i deci omogu}eno da bezbedno odu u Tuzlu? Za{to je otvoren
koridor za muslimanske vojnike i mu{karce koji su oti{li direktno u
Tuzlu? Ako je postojala namera da se uni{te Muslimani u Srebrenici,
za{to su zarobqenici koje su Srbi uhvatili kod Poto~ara kasnije pu{te-
ni, ukqu~uju}i Ibrana Mustafi}a, {efa vladaju}e muslimanske partije
SDA? Pad Srebrenice ne samo {to ne daje odgovore na ova pitawa — ve} ih
i ne postavqa, jer bi i postavqawe ugrozilo zvani~nu pri~u.Kako je primetio Karlos Martins Branko, nekada{wi zamenik glav-
nog oficira za operacije Vojnih posmatra~a UN: „Ako je i postojao una-
203
pred smi{qeni plan za genocid, umesto da napadaju u samo jednom pravcu,
sa juga ka severu — {to je ostavqalo mogu}nost bekstva ka severu i zapadu,
Srbi bi postavili opsadu kako bi se postarali da niko ne pobegne. Po-
smatra~ka mesta UN na severu enklave ostala su nedirnuta i nastavila da
rade i po{to su zavr{ene vojne operacije.Œ44
Holandski izve{taj raskrinkava ideju da su Srbi planirali da uklo-
ne muslimansku populaciju Srebrenice u vreme kad je o~ito bio postignut
neizvestan sporazum o razmeni teritorija izme|u Srba i Muslimana. U
delu holandskog izve{taja koji se bavi obave{tajnim poslovima navodi se:
„Planovi da se napadne enklava su, zapravo, sastavqeni veoma ka-sno i za vrlo kratko vreme. Nije bilo vi{emese~nih priprema; upitawu su bili dani. Isto tako, nije postojala namera da se en-klava u potpunosti okupira… [estog jula VRS je zapo~ela napadna polo`aje holandskog bataqona i ARBiH na ju`nom kraju en-klave. Gotovo sva dejstva bila su usmerena ka ovom sektoru, {to seslagalo s primarnim ciqem da se razdvoje Srebrenica i @epa.VRS je toliko dobro napredovala da je 9. jula uve~e usledila va`na'prekretnica' koje Dutchbat, UNPROFOR i ARBiH nisu bili sves-ni. Bosanski Srbi su odlu~ili da se ne}e vi{e ograni~avati naju`ni deo enklave, ve} }e pro{iriti operaciju i zauzeti sam gradSrebrenicu. Karaxi} je obave{ten da je, zahvaquju}i postignutimrezultatima, Drinski korpus u polo`aju da zauzme grad; on je iz-razio zadovoqstvo zbog toga i pristao da se operacija produ`ikako bi se razoru`ale 'muslimanske teroristi~ke bande' i posti-gla kompletna demilitarizacija te enklave.Œ45
Za razliku od Pada Srebrenice, holandski izve{taj ka`e da je svim
srpskim jedinicama bilo nare|eno da po{tede osobqe UN, gra|ansku imo-
vinu ili muslimanske zarobqenike koji se budu predali:
„U ovom nare|ewu, koje je izdao general-major Zdravko Tolimir,tako|e je re~eno da je Karaxi} odlu~io da se treba postarati davojnici UNPROFOR-a i stanovni{tvo ostanu bezbedni. Nare|ewau ovom smislu trebalo je preneti svim jedinicama koje su u~e-stvovale. Trebalo je garantovati i bezbednost stanovni{tvu u slu-~aju da ono poku{a da pre|e preko teritorije Republike Srpske. Unare|ewima se nije pomiwalo prinudno iseqavawe stanovni{tva.Jedinicama VRS je nare|eno da ne uni{tavaju nikakvu gra|anskuimovinu, osim ukoliko nai|u na otpor. Nisu se smele paliti zgra-de. Kona~na instrukcija, {to je tako|e zna~ajno, bila je da se pre-ma stanovni{tvu i zarobqenicima mora postupati u skladu sa@enevskom konvencijom. Jedanaestog jula je cela Srebrenica palau ruke bosanskih Srba.Œ46
U holandskom izve{taju se ka`e da MKSJ u Hagu poseduje pismo ge-
nerala Tolimira, ali su Tribunal i novinske organizacije odabrali da ne
204
objave taj izrazito va`an dokument, koji osporava zvani~nu pri~u o Sre-
brenici. Iako je bilo ugro`eno, ABS, u stvari, nije na{kodila osobqu UN
u ovoj operaciji. Prilikom osvajawa grada nanesena je minimalna {teta
imovini, a preko 25.000 civila je dobilo dozvolu da ode u Tuzlu. [tavi{e,
pismo generala Tolimira potvr|uje da bi se nasiqe nad zarobqenim mu-
slimanskim vojnicima protivilo vojnim nare|ewima.Izve{taj UN ne ponavqa ~estu i pogre{nu tvrdwu da je u Srebrenici
streqano 7.000–8.000 Muslimana sposobnih za vojsku. Umesto toga, foku-
sira se na 2.500 tela koja su navodno otkrivena u masovnim grobnicama
(pasus 467) — posle tri i po godine krvavih borbi. U izve{taju odjekuje
stav MKSJ da je „ve}inaŒ `rtava stradala u egzekucijama (pasus 467), ali
nema dokaza koji bi tu neosnovanu tvrdwu poduprli. Karlos Martins Bran-
ko, koji je intervjuisao vojne posmatra~e poslate u Srebrenicu, izjavio je,
{tavi{e, da se u „masovnim grobnicama nalazi ograni~en broj le{eva sa
obe strane, {to je posledica `estokih borbi i dejstava, a ne rezultat una-
pred smi{qenog plana za genocidŒ.47
Jedini svedok koji je pred MKSJ izjavio da je u~estvovao u bilo kak-
vom streqawu bio je hrvatski pla}enik Dra`en Erdemovi}, koga je Tribu-
nal proglasio mentalno nesposobnim da svedo~i na sopstvenom su|ewu.
Erdemovi} je, me|utim, iskori{}en da svedo~i — ma koliko nejasno i kon-
tradiktorno — protiv srpskih vojnih oficira u okviru veoma kontrover-
zne nagodbe za priznawe krivice (vidi Poglavqe 5). Po tu`iocu MKSJ,
Erdemovi} je zaslu`io da sud bude popustqiv — odslu`io je mawe od pet
godina za ozbiqne zlo~ine — jer „je on na saslu{awu po Pravilu 61 uti-
cao, u pozitivnom smislu, na javne povike da se uhapse Radovan Karaxi} i
Ratko Mladi}Œ.48 Erdemovi} je jedini svedok koji se imenom i prezimenom
pomiwe u izve{taju UN i wegovom iskazu se ukazuje puno poverewe. To da
bi komandant bosanskih Srba, Ratko Mladi}, naredio streqawe zatvore-
nika, ne sla`e se s wegovim postupcima u bezbroj drugih situacija kada su
srpske snage koje je predvodio osvajale muslimansku teritoriju. Takav je
bio slu~aj i sa osvajawem obli`we „za{ti}ene zoneŒ @epa, gde su, priznaje
UN, muslimanski zarobqenici bili oslobo|eni. Osvajawe @epe je bilo
deo iste vojne operacije bosanskih Srba kao i osvajawe Srebrenice. Treba
ista}i i da su se borbe izme|u srpskih snaga i muslimanske 28. divizije,
koja se povla~ila, nastavile i kad se general Mladi} svakodnevno sastajao
s pregovara~ima UN, pod budnim okom me|unarodne zajednice i medija. U
skladu s tim, mora se postaviti slede}e pitawe: sve i da je Mladi} imao
interesa da sprovede grupna pogubqewa na organizovan i zaista sistemat-
ski na~in, koliko je verovatno da bi srpska Visoka komanda u tom slu~aju
poverila takvu misiju psihi~ki labilnom vojniku, bosanskom Hrvatu iz
10. diverzantskog odreda Armije bosanskih Srba, koji se pre toga borio na
strani bosanskih Muslimana, kao i Hrvatskog vije}a odbrane bosanskih
Hrvata? Da li bi srpski komandant, ~ija je iscrpqena Armija jedva sebi
mogla da priu{ti sledovawa i gorivo za vozila, platila 12 kilograma zlata
pla}enicima, u ~iju se odanost moglo opravdano sumwati, da izvr{e stra-
205
vi~an zlo~in, koji bi sigurno na{kodio srpskim ciqevima dok su pre-
govori jo{ trajali?Ova pitawa ostaju bez odgovora u Padu Srebrenice. U ovom izve{taju
nema ~ak ni nagove{taja da je preterivawe u pogledu broja qudi koji su
poginuli prilikom zauzimawa Srebrenice slu`ilo dugoro~nim strate{kim
zamislima neumoqivih slu`benika Stejt departmenta, koji, u tom trenut-
ku, nisu ba{ imali ~ime da opravdaju to {to su osujetili napore UN i
Evrope da se postigne mir, koje su ulagali Sajrus Vens, Dejvid Oven i
Torvald Stoltenberg, zahvaquju}i kojima se sukob mogao okon~ati neko-
liko godina ranije. Stejt department je iskoristio neproverene pri~e o
zverstvima da opi{e doga|aje u Srebrenici neposredno pre nego {to je
NATO pokrenuo, mesecima planiranu, „Operaciju namerna silaŒ protiv
srpskih ciqeva.Uprkos dokumentovanim akcijama i svedo~ewu Visoke komande bo-
sanskih Muslimana, koja je naredila provocirawe Srba, a onda povukla
svoju veliku vojnu jedinicu pred malom trupom bosanskih Srba koja je na
to uzvra}ala, i uprkos svedo~ewu posmatra~a iz holandskog bataqona i
izjavama muslimanskih lidera u Srebrenici da je grad `rtvovan kako bi se
izazvala intervencija NATO-a, izve{taj UN osloba|a krivice bosanskog
predsednika Aliju Izetbegovi}a i wegove ameri~ke privr`enike. Zvu~i
neverovatno, ali tvrdi se da nijedna strana, „bosanska ni me|unarodna,
nije osmislila ili podr`ala pad Srebrenice, nego oni koji su naredili i
izveli napad na wuŒ (pasus 485). Radi se o ozbiqnom izvrtawu istorijskih
~iwenica.49
Kao {to smo primetili na po~etku, Pad Srebrenice potvr|uje da je
„prevashodna lekcija iz Srebrenice da se svakom namernom i sistematskom
poku{aju zastra{ivawa, proterivawa ili ubijawa ~itavog naroda mora od-
lu~no suprotstaviti svim neophodnim sredstvima, uz politi~ku voqu da se
takva politika sprovede do svog logi~nog zakqu~kaŒ (pasus 502). Takva
lekcija, me|utim, pored toga {to iznosi jednu politi~ki pristrasnu ver-
ziju bosanske istorije, pogre{no predstavqa i stvarnu istoriju vojnog upo-
ri{ta bosanskih Muslimana u Srebrenici tokom gra|anskog rata, koja bi
obuhvatila „sistematski poku{aj zastra{ivawa, proterivawa ili ubija-
waŒ u ni~im izazvanoj vladavini terora Nasera Ori}a nad srpskim `ivqem
na podru~ju Srebrenice i Bratunca (koji nisu {tedeli ni `ene ni stare
civile). Prava istorija bi se tako|e pozabavila detaqno planiranom i
mnogo obimnijom operacijom „OlujaŒ, koju su Hrvati izveli protiv Srba u
Krajini, u avgustu 1995, uz strate{ku i takti~ku podr{ku Sjediwenih Dr-
`ava. Umesto toga, stvarni doga|aji, poput ovih, zaba{ureni su i pomiwu
se u svega {est pasusa od ukupno 506 koliko sadr`i taj dokument.50 Iz-
vrtawem istine, Pad Srebrenice ~ini medve|u uslugu Ujediwenim naci-
jama, koje su imale svojih heroja u ukupnim humanitarnim naporima da se
pomogne `rtvama, kao i u diplomatskim i vojnim ulogama. Vojni zapoved-
nici UN Mekenzi, Rouz, Morijon, Nambijar i ostali razumeli su da UN
trpi pritiske i manipulacije u korist jedne strane. Ovi visoki vojni
206
oficiri preduzimali su politi~ke rizike kako bi rekli istinu o doga-
|ajima koje su mediji i zemqe ~lanice UN ~esto pogre{no predstavqali.Pad Srebrenice odr`ava kako zahvalnost Kofija Anana Sjediwenim
Dr`avama {to su mu omogu}ile unapre|ewe na vrhovno mesto u UN, tako i
wegovu odanost ameri~koj doktrini da se preuveli~a nasiqe Srba, a pri-
krije nasiqe bosanskih Muslimana, Hrvata i, kasnije, kosovskih Alba-
naca, ne bi li se opravdala serija intervencija NATO-a na Balkanu. Za-
hvaquju}i neta~nim, ali politi~ki korisnim „lekcijama iz SrebreniceŒ,
proturen je i bomba{ki rat NATO-a na Kosovu. U izve{taju UN se ~ak
tvrdi, la`no, da je „me|unarodna zajednica poku{ala da pregovorima po-
stigne nagodbuŒ sa „beskrupuloznim i ubila~kim ‰jugoslovenskimŠ re`i-
momŒ (pasus 502), pri ~emu se verovatno misli na konferenciju u Rambujeu,
taj poku{aj da se postigne saglasnost kosovskih Albanaca, iako je izneseni
predlog i bio osmi{qen tako da ga Jugoslavija odbije i da se pripremi
teren za planirani vojni napad. Na taj na~in izve{taj UN prenosi la` koja
opravdava napad kojim se kr{i Poveqa UN!Zvani~ne obmane u vezi s doga|ajima u Bosni i na Kosovu svakako su
utrle put la`nim izve{tajima o ira~kom oru`ju za masovno uni{tewe, koje
su odano prenosile novinske organizacije u ranim godinama rata u Iraku.
Uspeh ovih obmana i oslabqena, pot~iwena uloga UN samo su deo onoga {to
u nasle|e ostavqa Pad Srebrenice.
Napomene
1 The Fall of Srebrenica (A/54/549) („Pad Srebrenice“), izve{taj generalnogsekretara shodno Rezoluciji Generalne skup{tine 53/35, 15. novembar 1999,<http://www.un.org/ News/ossg/srebrenica.pdf>. Iako je ovaj izve{taj na 113strana kru`io pod imenom generalnog sekretara Kofija Anana i postao sim-bol Ananovog sve ve}eg zalagawa za „odgovornost da se za{titi“ i „huma-nitarne intervencije“, glavni autor izve{taja bio je Dejvid Harland (DavidHarland), nekada{wi ~inovnik UN za civilna i politi~ka pitawa za Sa-rajevo, od 1993. do 1999.
2 Za analize stvarnih politi~kih ciqeva MKSJ, vidi: Michael Mandel, HowAmerica Gets Away With Murder: Illegal Wars, Collateral Damage, and CrimesAgainst Humanity (Ann Arbor, MI: Pluto Press, 2004), posebno Poglavqa 3–6;Michael Barratt Brown, Edward S. Herman, David Peterson, The Trial ofSlobodan Milosevic (London: Spokesman, 2004), posebno Poglavqe 2, “A Studyin Propaganda”, str. 31–78; John Laughland, Travesty: The Trial of SlobodanMilosevic and the Corruption of International Justice (Ann Arbor, MI: PlutoPress, 2007); i Edward S. Herman, David Peterson, George Szamuely, “HumanRights Watch in Service to the War Party”, Electric Politics, 26. februar 2007,<http://www.electricpolitics.com/2007/02/human_rights_watch_in_service.html>.U posledwem delu, autori detaqno prou~avaju izve{taj Hjuman rajts vo~a(Sara Darehshori, Weighing the Evidence: Lessons from the Slobodan MilosevicTrial, decembar 2006), odakle citiraju slede}i deo: „Hjuman rajts vo~ veruje
207
da izneti dokazi ‰na su|ewu Milo{evi}uŠ treba da pomognu da se formira
stav o ratovima kod sada{wih i budu}ih generacija, naro~ito o ulozi Sr-
bije u wima“. Jasno je da je formirawe stava kod sada{wih i budu}ih gene-
racija o bilo ~emu politi~ki projekat par ekselans. Ovakva ocena mo`e se
jednako primeniti na Pad Srebrenice, koliko i na MKSJ.
3 The Fall of Srebrenica , Odeqak G, “Lessons for the future”, paragraf 498–506.
Govore}i na ovu temu, u to vreme ameri~ki senator, Xon Mekejn (John
McCain) (R-AZ) rekao je: „Nau~ili smo gorku lekciju u Srebrenici i Bosni
kada smo dozvolili Ujediwenim nacijama da preuzmu ulogu koja im uop{te
nije odgovarala. Da su Ujediwene nacije bile nadle`ne za ovu operaciju ‰tj.
rat NATO-a na Kosovu 1999Š, ne verujem da bismo gajili optimizam kao
danas. Ujediwene nacije nisu odgovaraju}e sredstvi. NATO jeste.“ The
NewsHour with Jim Lehrer, Televizija Pi-Bi-Es, 4. jun 1999.
4 Me|u zemqama ~lanicama NATO-a koje su u~estvovale u „Operaciji namerna
sila“ bile su SAD, Velika Britanija, Nema~ka, Francuska, [panija, Ita-
lija i Turska. Upotrebqeno je ~ak 500 tona municije, ukqu~uju}i krstare}e
rakete. Vidi: Tim Ripley, Operation Deliberate Force: The UN and NATO Cam-
paign in Bosnia 1995 (Lancaster, U.K.: Centre for Defense and International Se-
curity Studies, 1999).
5 Vidi, npr: David Binder, “Bosnia’s Bombers”, The Nation, 2. oktobar 1995;
LTC John E. Sray, “Selling the Bosnian Myth to America: Buyer Beware”, For-
eign Military Studies Office Publications, Department of the Army, Fort Leaven-
worth, oktobar 1995, <http://fmso.leavenworth.army.mil/documents/bosnia2.htm>;
i Cees Wiebes, Intelligence and the War in Bosnia, 1992–1995 (London: Lit
Verlag, 2003). Na osnovu poverqivog razgovora, Vibes pi{e da je „^ak i
najva`nije britansko telo u oblasti obave{tajnih poslova, „Joint Intelli-
gence Committee“… do{ao do zakqu~ka da granatirawe sarajevske pijace
verovatno nije delo VRS ‰armije bosanskih SrbaŠ, ve} bosanskih Musli-
mana” (str. 68). Ovo delo objavqeno je i kao Appendix II izve{taja
holandskog Instituta za ratnu dokumentaciju Srebrenica: A “safe” area,
<http://srebrenica.brightside.nl/srebrenica/toc2.html>.
6 “Force and Diplomacy in Bosnia”, urednici, Wujork tajms, 31. avgust 1995.
7 Vidi, npr: James Bissett, “The tragic blunder in Kosovo”, Toronto Globe and
Mail, 10. januar 2000. Biset, nekada{wi ambasador Kanade u Jugoslaviji,
prime}uje da je „procena UN da je blizu 200.000 etni~kih Albanaca ra-
seqeno pre vazdu{nih napada NATO-a — opet, `alosna brojka, ali ne iz-
nena|uje, budu}i da su ovi qudi isterani iz svojih domova usled gra|anskog
rata. Kad su po~ele da padaju bombe NATO-a, preko 800.000 Kosovara bilo je
primorano da be`i od srpske odmazde i NATO-vih bombi.“ Biset je dodao da
je „biv{i ~e{ki ministar spoqnih poslova, Jir`i Dinstbir… svedo~io da
je NATO bio potpuno svestan da }e bombardovawe naterati Srbe da pro-
teraju Albance Kosovare, u okviru vojne taktike. Pa ipak na{i politi~ki
lideri nastavqaju da nas ube|uju da je bombardovawe bilo osmi{qeno tako
da spre~i — a ne izazove — etni~ko ~i{}ewe“.
8 Vidi: The Fall of Srebrenica, Annex II, “Individuals interviewed in the prepara-
tion of the report”. str. 115–117.
9 Phillip Corwin, Dubious Mandate: A Memoir of the UN in Bosnia, Summer 1995
(Durham, NC: Duke University Press, 1999).
208
10 Charles G. Boyd, “Making Peace with the Guilty”, Foreign Affairs, Vol. 74, No.
50, septembar/oktobar 1995, str. 22–23.
11 Roger Cohen, “Serbia Moves Tanks to Croatia Border”, Wujork tajms, 7. maj
1995.
12 David Owen, Balkan Odyssey (New York: Harcourt Brace and Company, 1995),
str. 199–200.
13 Vidi Ken Silverstein, Private Warriors (New York: Verso, 2000), str. 171–174.
14 U svojoj kwizi To End a War (New York: The Modern Library, 1999), biv{i
izaslanik Stejt departmenta Ri~ard Holbruk pi{e: „Po{to se ‰'Operacija
namerna sila'Š zavr{ila, kad smo se na{li u poziciji da ocenimo ko je
najvi{e pomogao, moje kolege iz Va{ingtona obi~no su izdvajale Kofija
Anana iz Ujediwenih nacija, kao i Vilija Klesa (Willy Claes) i generala
Xoulvana (Joulwan) iz NATO-a. Ananov hrabri nastup tokom tih 24 ~asa
posta}e glavni razlog jake podr{ke Va{ingtona koju je dobio godinu dana
kasnije kao naslednik Butrosa Butrosa Galija na mestu generalnog sekretara
Ujediwenih nacija. U izvesnom smislu, Anan je zapravo tog dana dobio po-
sao“ (str. 103).
15 Richard G. Lugar, “NATO: Out of Area or Out of Business: A Call for U.S. Lead-ership to Revive and Redefine the Alliance”, primedbe iznete na Otvorenom
forumu ameri~kog Stejt departmenta (Open Forum of the U.S. Department ofState), 2. avgust 1993.
16 David Binder, intervju, u: George Bogdanich i Martin Lettmayer, Yugoslavia:
The Avoidable War (New York: Frontier Theatre & Inc., 2000).
17 Vidi: Srebrenica: A “safe” area—Reconstruction, background, consequences
and analyses of the fall of a Safe Area, Trans. Taalcentrum — VU (Amsterdam:
Netherlands Institute for War Documentation, 2002–2003),
<http://srebrenica.brightside.nl/srebrenica/>.
18 Vidi: Isabel Vincent, “Srebrenica not Milosevic’s fault, report says: Former Yu-
goslavian leader not directly responsible for 1995 Bosnian massacre”, National
Post, 11. april 2002.
19 Wiebes, Intelligence and the War in Bosnia, 1992–1995 (London: Lit Verlag,
2003), Poglavqe 4, “Secret arms supplies and other covert actions,” str. 157–218.
20 Vidi: Abigail Levene, “Srebrenica report slams Dutch”, Rojters, 10. april 2002.
21 Za izvore vidi: George Bogdanich, Ch. 2, “Prelude to the Capture of Srebre-
nica”, napomena 9.
22 Misha Glenny, The Fall of Yugoslavia, Rev. Ed. (New York: Penguin Books,
1996), str. 167ff.
23 Carl Savich, “Srebrenica and Naser Oric: An Analysis of General PhilippeMorillon’s Testimony at the ICTY”, Serbianna, 27. mart 2004,
<http://www.serbianna.com/columns/savich/052.shtml>.
24 Vidi, npr: David Crary, “U.S. Plane Struck by Gunfire On Landing Approach,
Airlift Suspended”, Aso{ijeted pres, 1. decembar 1992; i Julijana Mojsilovic,
“Panic Sends Lukewarm Congratulations to Milosevic”, Aso{ijeted pres, Salt
Lake Tribune, 27. decembar 1992.
25 Nik Gowing, “Television Coverage of Armed Conflict and Diplomatic Crises:
Does it Pressure or Distort Foreign Policy Decisions”, izve{taj za „Joan
209
Shorestein Center on Press, Politics and Public Policy“ pri Univerzitetu Har-
vard, 1994, str. 46–47.
26 Ibid.
27 Ibid.
28 Ibid.
29 Boyd, “Making Peace with the Guilty”, str. 22–23.
30 Vidi: David Binder, “U.S. Policymakers on Bosnia Admit Errors in Opposing
Partition in 1992”, Wujork tajms, 29. avgust 1993. Po Bajnderu: „To {to je g.
Izetbegovi} prihvatio podelu, koja bi wemu i wegovoj muslimanskoj stra-
nci onemogu}ila preuzimawe dominantne uloge u republici, {okiralo je
tvorce politike u SAD… 'Ambasada je bila za priznavawe BiH negde od
februara“, rekao je ambasador Cimerman povodom svoje preporuke iz Beo-
grada. Kad se Izetbegovi} vratio iz Lisabona, 25. februara ‰1992Š, g. Ci-
merman ga je posetio u Sarajevu i primetio: 'Rekao je da mu se ne svi|a.
Kazao sam mu, ako mu se ne svi|a, za{to onda da potpi{e?“
31 Vidi: The Fall of Srebrenica, Sect. D, “Markale massacre and disagreements on
the use of air power”, paragraf 117–123.
32 David Binder, “Anatomy of a Massacre”, Foreign Policy, Vol. 97, zima 1994/95,
str. 77–78. Kao {to dodaje Ces Vibes: „Razni ~inovnici obave{tajnih i
bezbednosnih slu`bi iz Kanade, Velike Britanije, Danske, [vedske, Nor-
ve{ke, Belgije i Holandije tvrdili su, nezavisno jedni od drugih, da je to
bilo delo ARBiH, koja je htela da bosanske Srbe predstavi u lo{em svetlu“.
Intelligence and the War in Bosnia, 1992–1995, str. 68.
33 Boutros Boutros-Ghali, Unvanquished: A U.S. — U.N. Saga (New York: Random
House, 1999), str. 145.
34 Vidi Michael Rose, Fighting for Peace: Lessons from Bosnia (London: The
Harvill Press, 1998), str. 43–49; str. 113; str. 118; str. 124–126.
35 Mike O’Connor, “Investigation Concludes Bosnian Government Snipers Shot at
Civilians”, Wujork tajms, 1. avgust 1995.
36 Zapravo, pretraga u programu „Adobe Acrobat Reader“, u kojoj je u dokumentu
The Fall of Srebrenica tra`ena re~ 'Sarajevo', pokazala je da se ta re~ pomiwe
ukupno 221 put u tekstu, napomenama i aneksima izve{taja The Fall of Sre-
brenica.
37 Intervju sa Edinom Garaplijom, Slobodna Dalmacija, Split, Hrvatska, 12.
septembar 2000.
38 Tu`ilac protiv Radislava Krsti}a, IT–98–33-T, transkript su|ewa, 5. april
2001, str. 9471, <http://www.icty.org/x/cases/krstic/trans/en/010405it.htm>.
39 Hakija Mehoqi}, intervju u: Hasan Hadzic, “5,000 Muslim Lives for Military
Intervention”, Dani (Sarajevo), 22. jun 1998. (kako je postavqen na vebsajt
Centra za mir na Balkanu, <http://www.balkanpeace.org/cib/bos/boss/boss06.shtml>).
Tako|e vidi: Hakija Mehoqi}, Transkript su|ewa Krsti}u, IT–98–33-T, 5.
april 2001, str. 9480, <http://www.un.org/icty/transe33/010405it.htm>. Ovo je
bila retka prilika kada je pred Sudskim ve}em emitovana video traka sa
holandskim filmom koji je obuhvatao intervju sa Mehoqi}em (str.
9480–9485). Mehoqi}eve izjave, kako ih je zabele`io holandski tvorac fil-
ma, prevedene su Sudskom ve}u tokom emitovawa video trake.
210
40 Kako se ova pri~a opisuje u The Fall of Srebrenica: „Neki od pre`ivelih~lanova srebreni~ke delegacije izjavili su da je predsednik Izetbegovi},izme|u ostalog, rekao kako je saznao da je intervencija NATO-a u Bosni iHercegovini mogu}a, ali se mo`e dogoditi samo ukoliko bi Srbi provaliliu Srebrenicu i ubili najmawe 5.000 tamo{wih stanovnika. PredsednikIzetbegovi} ne priznaje da je tako ne{to izjavio“ (paragraf 115).
41 Transkript su|ewa Krsti}u, 4. april 2001 ,<http://www.icty.org/x/cases/krstic/trans/en/010404ed.htm>;
i Transkript su|ewa Krsti}u, 5. april 2001,<http://www.icty.org/x/cases/krstic/trans/en/010405it.htm>.
42 Zvonimir Trajkovi}, “Srebrenica, lies and media games”, Ogledalo, Beograd,22. jun 2005, <http://www.trajkovic.co.yu/Engleski/texts/istina-srebrenica.html>.
43 “President Asks Clinton, Major and Others To Help Srebrenica”, BBC MonitoringCentral Europe and Balkans, 11. jul 1995, prevod izve{taja od 9. jula 1995.koji je preneo Radio Bosna i Hercegovina iz Sarajeva u 18.00 po Grini~u.Tako|e vidi “Bosnian president appeals for world leaders to help Srebrenica”,Agencija Frans pres, 9. jul 1995.
44 Carlos Martins Branco, “Was Srebrenica a Hoax? Eye-Witness Account of a For-mer UN Military Observer in Bosnia”, 4. mart 1998 (postavqeno na vebsajtCentre for Research on Globalisation, <http://globalresearch.ca/articles/BRA403A.html>). Branko dodaje: „Jo{ jedan neobi~ni aspekt bilo je odsustvovojne reakcije 2. korpusa muslimanske vojske, koji ni{ta nije u~inio dasmawi vojni pritisak na tu enklavu. Znalo se da je srpska jedinica u tomregionu, 'Drinski korpus', iscrpqena i da je napad na Srebrenicu mogu}samo uz pomo} jedinica iz drugih regiona. Uprkos toj ~iwenici, Sarajevonije prstom mrdnulo kako bi pokrenulo napad koji bi podelio srpske snagei otkrio slabosti nastale usled koncentracije resursa oko Srebrenice. Ta-kav napad umawio bi vojni pritisak na enklavu.“
45 Wiebes, Intelligence and the War in Bosnia, 1992–1995, Poglavqe 8, “Was ‘Sre-brenica’ an intelligence failure?”, str. 355–421; ovde str. 370.
46 Ibid.
47 Martins Branco, “Was Srebrenica a Hoax?”
48 Citirano u: Xorx @amueli, „Osiguravawe presuda: zloupotreba iskaza sve-doka u Hagu“, Transkript su|ewa Erdemovi}u, IT–96–22, 20. novembar 1996,str. 318, <http://www.icty.org/x/cases/erdemovic/trans/en/961120ED.htm>.
49 U izve{taju UN se ~ak citira generalni sekretar Butros Butros Gali, kojije „uo~io, sa izvesnom dozom optimizma, 'blisku saradwu koja se razvilaizme|u UN i NATO-a u pogledu biv{e Jugoslavije'. Posebno je istakao da jepretwa vazdu{nim snagama NATO-a efikasno iskori{}ena kako bi se do{lodo pozitivnog ishoda u za{ti}enoj zoni Sarajeva. Zbog toga je zakqu~io da je'boqe nastaviti delovawe u nadi nego odustati uz odricawe odgovornosti'“(paragraf 130).
50 Vidi: Sect. G, “Operation Storm and the United Sates-led peace initiative”, pa-ragraf 432–437, gde se samo paragrafi 433 i 434 konkretno bave operacijom„Oluja“.
211
Poglavqe 8.
KAKO SU O SREBRENICI IZVE[TAVALI
AMERI^KI MEDIJI
Edvard S. Herman
Ovo poglavqe je nastalo na osnovu revizije i analize 95 {tampanihtekstova koji u naslovu sadr`e re~ „SrebrenicaŒ objavqenih u {est glav-nih ameri~kih medijskih izdawa izme|u aprila 1993. i novembra 2004.godine. [ezdeset tri ~lanka objavila su dva vode}a lista, Wujork tajms(28) i Va{ington post (35), deset Boston glob, sedam Christian ScienceMonitor („Monitor hri{}anske naukeŒ, prim. prev.), ~etiri Wuzvik i jedanJu-Es-Ej tudej. Sedamdeset jedan od ovih 95 ~lanaka iza{li su sredinomjula 1995. ili kasnije, pa se stoga bave doga|ajima u Srebrenici i wenojokolini posle „srebreni~kog masakraŒ; preostalih 24, od kojih je 14 izVa{ington posta, govore o prethodnoj opsadi Srebrenice od strane bo-sanskih Srba u prole}e 1993. godine.
Glavne odlike ovih ~lanaka su to {to su pisani po receptu, {to sebespogovorno pridr`avaju partijske linije koju je Zapad brzo ustanovio,koriste ograni~en broj izvora, ne pru`aju uvid u kontekst niti postavqajunezgodna (ponekad o~igledna) pitawa. Dvadeset jedan ~lanak od 71, pisanpolovinom jula 1995, uz bezna~ajne varijacije, govori o ubistvima kao o„najgorem masakru u Evropi posle Drugog svetskog rataŒ i u ve}ini senavodi broj nestalih ili pogubqenih „muslimanskih mu{karaca i de~a-kaŒ, koji se kre}e od 2.500 do 8.500. Prva, ni`a brojka se rano pojavila, alije ubrzo zamewena sa 7.500–8.500, koliko je osoba navodno bilo nestaloprema prvobitnim i neproverenim procenama Crvenog krsta. Za razliku odbroja qudi za koje se tvrdilo da su poginuli u Wujorku 11. septembra ili uhrvatskoj oblasti Krajina avgusta 1995. godine, koji se na kraju ispostaviokao ni`i nego {to se mislilo, ove po~etne procene o broju srebreni~kih`rtava nisu se dale promeniti, uprkos vrlo slabom osnovu u ra~uniciCrvenog krsta, dokazima da su mnogi Muslimani bili ubijeni u borbamaprilikom bekstva ili prebegli na teritoriju bosanskih Muslimana, i upr-kos bezuspe{noj potrazi za telima i forenzi~kim dokazima koji bi podr`a-li broj od 7.500–8.500 (u vezi sa ovim problemima, vidi poglavqa 2 i 4).1
Po{to je prvobitni, veliki broj bio politi~ki podoban, brzo je pre-tvoren u „istinuŒ, a dovesti je u pitawe zna~ilo je izazvati optu`be zaopravdavawe genocida. U 71 relevantnom novinskom ~lanku nema ni trunkesumwe niti ijednog pitawa o tome da li se iza davawa razmera egzekucijamatim po~etnim procenama mo`da kriju predrasude, niti ima poziva iliideje da se one ponovo razmotre zbog nedostatka uverqivih dokaza koji biih potvrdili. Iako se ustanovqeni broj pogubqenih i sahrawenih
(7.500–8.500) isti~e kao nepobitna ~iwenica — po jednom ~lanku se ~ak svi
nalaze u jednoj masovnoj grobnici — izve{ta~i ~esto ka`u da se za egze-
kucije ili broj tela u grobnicama „verujeŒ da su veoma veliki, ili da
grobnice „mo`da sadr`eŒ veliki broj tela, „istra`iteqi ka`uŒ ili „sum-
wajuŒ da je veliki broj tela mo`da zakopan, ili da su se „egzekucije na-
vodno dogodileŒ — zainteresovane strane bez prekida ni`u spekulacije,
ali se one nikada ne kritikuju.2
Predrasude su o~igledne i u ~estom pomiwawu „mu{karaca i de~akaŒ
navodno masakriranih u Srebrenici. Nema forenzi~kih dokaza o tome da je
znatan broj „de~akaŒ, {to zna~i osoba mu{kog pola koje su previ{e mlade i
male da bi bili borci, ubijen na podru~ju Srebrenice u julu 1995. i samo je
jedan ~lanak u na{em uzorku makar poku{ao da potkrepi ovakvu upotrebu
re~i.3 Ipak, to „i de~akaŒ slu`i da u~vrsti zamisao da Srbi nisu ubijali
samo vojnike, ve} je posredi bio napad na „civileŒ, mada je takvoj optu`bi
ve} smetala ~iwenica da su Srbi za{titili `ene i „decuŒ.Od po~etka raspada Jugoslavije 1990–1991, otcepqivawa Slovenije i
Hrvatske i potoweg povla~ewa Bosne i Hercegovine iz Jugoslavije, Zapad je
zauzeo stav da su Srbi, na ~elu sa Milo{evi}em, odgovorni za otimawe
teritorije i etni~ko ~i{}ewe koje je usledilo i da su primarna, ako ne i
jedina sila koja sprovodi etni~ko ~i{}ewe. Oni su `eleli „veliku Sr-
bijuŒ i u tom postupku su vr{ili agresiju na sve nekada{we republike
koje su se odvojile. Zapadne sile su pogre{ile samo u tome {to nisu `esto-
ko odgovorile na srpsku agresiju, najizra`eniju u srpskom preuzimawu Sre-
brenice u julu 1995, ali i pre toga. Radilo se o jo{ jednom prostom slu~aju
borbe dobra i zla, a jedini nedostatak strane „dobraŒ bio je {to je okle-
vala i zakasnila sa upotrebom sile.Ovakav prost stav mo`e se osporiti iz mnogo razloga: Zapad je pod-
stakao raspad, koji nije bio tema narodnog referenduma i kojim se kr{io
zakon i bosanski ustav;4 {tavi{e, ometao je preraspodelu nacionalnih
grupa u okvirima ve{ta~kih republika u saveze kojima su te`ili, stva-
raju}i na taj na~in pozornicu za etni~ko ~i{}ewe.5 Etni~ko ~i{}ewe je
bilo uzajamno i uzajamno surovo, u zavisnosti od wegovih korena i odnosa
zlo~inac–`rtva na lokalnom terenu u datom trenutku, dok su na ukupnoj
skali razlike izme|u grupa neizvesne (nedavna studija je pokazala da je broj
`rtava u Bosni u gruboj proporciji sa udelom stanovni{tva).6 Bitku Srba
koji su ostali bez za{tite — od kojih su mnogi pamtili genocidni mal-
tretman koji su nad wima izvr{ili Hrvati i Muslimani, koji su u Drugom
svetskom ratu stali na stranu nacisti~ke Nema~ke — da se ponovo spoje sa
sve mawom Jugoslavijom, Zapad je preina~io u bitku za „veliku SrbijuŒ.
Zapadne sile nisu „oklevaleŒ: aktivno su podsticale raspad Jugoslavije,
neprestano se me{aju}i u uzaludne diplomatske aktivnosti izme|u 1991. i
1995, pri ~emu treba najpre imati u vidu ameri~ku ulogu u sabotirawu
va`nog Lisabonskog sporazuma iz 1992, na koji su pristali Hrvati, bo-
sanski Srbi i Milo{evi}, ali od kog je Izetbegovi} odustao, uz ohrabrewe
SAD.7 Tako|e, nisu oklevali da MKSJ upotrebe kao oru|e za demonizaciju
213
i ka`wavawe izabranih srpskih lidera, niti za organizovawe i vo|ewe
rata protiv Jugoslavije, po{to su u Rambujeu odigrali ulogu koja je osi-
gurala neuspeh tih pregovora.8
Ovih 95 ~lanaka koje istra`ujemo nigde ne odstupaju od zapadnih
premisa, koje smo naveli i kritikovali, niti dopu{taju da se one dovedu u
pitawe. Scenario „dobro protiv zlaŒ prosto se prihvata bez diskusije, uz
pomo} neve{to izdvojenih i pogre{no upotrebqenih dokaza, prema kojima
su samo Srbi zapo~eli ne{to lo{e — ostali su se tek svetili — i nisu
po{tovali sporazume.9 Taj scenario, tako|e, po~iva na izvorima bez sumwe
zavisnim od zapadnog establi{menta, ukqu~uju}i SAD, NATO, Tribunal i
zvani~nike UN, zapadne „istra`iteqeŒ grobnica i svedoke i porodice pre-
`ivelih bosanskih Muslimana. Tu`ioci Tribunala su naro~ito po`eqni.
Novinari koji su pisali ove ~lanke nijednom nisu doveli u sumwu objek-
tivnost MKSJ, o~ito politi~kog sluge sila NATO-a, koje su ga organi-
zovale i finansirale.10 Kad tu`ilac ili sudija Tribunala ka`e ne{to o
Srebrenici, to se prihvata bez pogovora. Bilo je minornih odstupawa od
ove me|uzavisne sprege sa zvani~nim izvorima i svedocima bosanskim Mu-
slimanima: nekoliko bosanskih Srba, koji su svedo~ili u okviru nagodbe o
priznawu krivice, izvestan broj vojnika bosanskih Srba, koji su navodno
`eleli da priznaju i opi{u zlo~in,11 kao i nekolicina radnika Crvenog
krsta i slu`benik organizacije Hjuman rajts vo~ Ri~ard Diker, stari i
odani promoter ratova NATO-a i tribunala i miqenik medija. Novinari
su bili spremni da, bez ustezawa, poveruju u iskaze svedoka — nisu se
javile sumwe kad je jedan od svedoka bosanskih Muslimana, koji je pri-
sustvovao srpskim ubistvima, izjavio da je smrad bio nepodno{qiv ~im su
Srbi oti{li!12 Nema pomena o problemima vezanim za iskaze svedoka koji
su sklopili nagodbe sa tu`ila{tvom (vidi Poglavqe 5). Ne pomiwu se
zakqu~ci istaknutih srpskih sudskih ve{taka, poput Zorana Stankovi}a,
niti brojni zapadni stru~waci i nekada{wi zvani~nici koji su kriti-
kovali uvre`eni stav, poput Tifejna Diksona, Roberta Hejdena, Hansa Koh-
lera, generala Luisa Mekenzija, generala Sati{a Nambijara, Jana Oberga,
Filipa Korvina, Xona Holbruka, ^arlsa Bojda i Xorxa Kenija.Dozvolite da ilustrujem ove predrasude osvrtawem na to kako se u
ovom uzorku tretiraju neka va`na pitawa, relevantna za masovna ubistva u
Srebrenici i tvrdwe o genocidu.
• U na{em uzorku stalno se ponavqa da su bosanski Srbi odbili Vens–Ove-nov plan iz 1993, ali niko ne navodi razloge takvog odbijawa, koji,daleko od toga da ne zaslu`uju kritiku, ipak pokazuju ne{to {to nijesasvim iracionalno: sa Radovanom Karaxi}em kao portparolom, odbilisu plan, koji, po wihovom mi{qewu, „nacijamaŒ nije davao dovoqnoautonomije u okviru federalnog sistema i koji je predlagao podelu te-ritorije prema kojoj bi wima sledovali minimalni energetski resursii industrijska postrojewa, zbog ~ega bi bili „osu|eni na trajnu eko-nomsku inferiornost i zavisnostŒ.13
214
Pored toga, u ovim ~lancima se nigde ne pomiwe da su SjediweneDr`ave i Izetbegovi} zajedni~ki spre~ili realizaciju Lisabonskog plana,iz februara–marta 1992, na koji su pristali Hrvatska i bosanski Srbi ikoji je imao re{ewe za Karaxi}eve primedbe Vens–Ovenovom planu. ^i-talac ovih tekstova, koji borbu dobra i zla prikazuju jednostrano i navodena pogre{ne zakqu~ke, stekao bi iskrivqenu predstavu o pozadini diplo-matskih napora.
• Fraza „etni~ko ~i{}eweŒ javqa se 21 put u ovih 95 ~lanaka, uvek kad segovori o bosanskim Srbima, iako se svi nezavisni analiti~ari bosan-skih ratova sla`u da su sve strane u sukobu u zna~ajnoj meri sprovodileetni~ko ~i{}ewe.14 U nekoliko slu~ajeva, govori se o ~iwenici da suSrbi koji su preuzimali domove izba~enih bosanskih Muslimana i samipobegli od nasiqa na drugim mestima, odakle su ih proterale snagebosanskih Muslimana ili Hrvata. Pa ipak, novinari ne mogu da se „na-terajuŒ da to {to se dogodilo izbeglim Srbima opi{u kao „etni~ko~i{}eweŒ — oni su prosto „izbegli pred hrvatskim i muslimanskimofanzivamaŒ ili `rtve „odmazde za zverstva u Srebrenici i druga takvaubistvaŒ.15
[to se ti~e same Srebrenice i okolnih gradova, postoje ~vrsti do-kazi da su Srbi proterani iz Srebrenice tokom 1992–1994. i da je na de-setine obli`wih gradi}a uni{teno i podvrgnuto etni~kom ~i{}ewu iubijawu, u kom je stradalo preko 3.000 civila,16 ali se ova fraza ne pojav-quje u ~lancima pisanim 1993. i kasnije, a ~iwenice o etni~kom ~i{}ewuSrba se jedva mogu uo~iti. Samo tri ~lanka pomiwu ime Nasera Ori}a,vojnog lidera bosanskih Muslimana u Srebrenici, koji se zapadnim no-vinarima otvoreno hvalio da je ubijao i odsecao glave srpskim civilima,ali koji se u ovim ~lancima tretira gotovo kao heroj, dok ga jedina obimnadiskusija opisuje samo kao „opasnogŒ momka.17
Ovakvo zanemarivawe ili zata{kavawe prethodnih i ozbiqnih zlo-~ina nad Srbima spre~ilo je da se ubistvo vojnika bosanskih Muslimanaod strane bosanskih Srba u julu 1995. razume kao ubistvo iz osvete i deociklusa „milo za dragoŒ i u~vrstilo ideju o iracionalnoj osveti i jedno-stranom ubijawu od strane zlih sila.
• Samo dva od 71 ~lanka koji se bavi doga|ajima u Srebrenici iz 1995.pomiwu etni~ko ~i{}ewe oko 250.000 Srba iz hrvatske oblasti Krajinau avgustu 1995, a tek jedan od ova dva pomiwe i potencijalnu vezu sasrebreni~kim masakrom. Predrasude su ovde o~igledne na vi{e nivoa.Prvo, samo odsustvo zanimawa za ovaj slu~aj mnogo govori. Bio je tonajve}i pojedina~ni ~in etni~kog ~i{}ewa u balkanskim ratovima, alimu se ovde svejedno pridaje zanemarqivo malo pa`we, kao i uop{te uzapadnim medijima. Procene o broju ubijenih u ovoj operaciji su ne-izvesne, ali dosti`u 2.500, iako su u ovom slu~aju, za razliku od „sre-breni~kog masakraŒ, poginuli uglavnom civili, ukqu~uju}i `ene i decu(ne samo „mu{karci i de~aciŒ). Vrlo je mogu}e i da je u ovoj epizodi
215
poginulo vi{e civila nego u Srebrenici jula 1995. Kao {to se mo`e
o~ekivati, postoji upadqiva razlika u upotrebi re~i i prihvatqivim
~iwenicama: Va{ington post citira ameri~kog ambasadora u Hrvat-
skoj, Pitera Galbrajta, koji tvrdi da „progon Srba nije etni~ko ~i{}e-
weŒ, i tu se stvar zavr{ava.18 To je prosto bila jedna „vojna ofanzivaŒ i
„progonŒ stanovni{tva, uz ~ak nagove{taj da se samo radilo o „odgo-
voruŒ na Srebrenicu i „preventivnojŒ akciji, u odnosu na onog {to bi
Srbi mogli kasnije da urade.19 U ovom ~lanku nema re~i o tome da je iko
ubijen. U Wujork tajmsu se ka`e da su Hrvati „po~eli ofanzivu koja je
poremetila ravnote`u mo}i na Balkanu. Hrvati su ponovo osvojili hr-
vatsku oblast Krajina, nanev{i srpskim snagama prvi veliki poraz.Œ20
U se ~lanku i ne pomiwe „progonŒ izbeglica, a kamoli ~iwenica da su
ubijeni civili. Kontrast u odnosu na na~in predstavqawa srpskih na-
pada i preuzimawa Srebrenice u obe ove glavne novine je dramati~an i
indikativan.
Kona~no, iako je ova masivna operacija u hrvatskoj Krajini izvedenau mesecu posle preuzimawa Srebrenice, i mada je Medlin Olbrajt po~elaintenzivno da se fokusira na masakr u Srebrenici i pokazuje satelitskefotografije koje podr`avaju tvrdwe Zapada istog meseca kad se dogodionapad u Krajini, tek se u jednom jedinom ~lanku izdaleka nagove{tava da bihalabuka oko Srebrenice mogla imati funkciju da zaba{uri masivno et-ni~ko ~i{}ewe u Krajini koje su podr`ale SAD.21 Tako je, kao i u ostalimslu~ajevima, prilago|avawe ameri~kih medija ameri~koj politici bilo sve{to su tvorci ameri~ke politike mogli po`eleti.22
• U {est ~lanaka pomiwu se satelitski snimci koje su SAD predstavile u
Ujediwenim nacijama avgusta 1995, kada su predale tobo`wu fotodo-
kumentaciju o julskim masakrima. Ni na jednoj od podnesenih fotogra-
fija se nisu videla ubistva, tela, iskopavawe grobnica ili preme{tawe
i ponovno zakopavawe tela — svi, osim jednog od na{ih {est ~lanaka,
pomiwu samo onu fotografiju na kojoj je grupa okupqenih zarobqenika
i kasniju fotografiju obli`weg poqa na kom je zemqa bila nedavno
iskopana ili razrovana. Jedan ~lanak pomiwe fotografiju bagera koji
kopa, tamo gde su Srbi „mo`da poku{ali da sakriju dokazeŒ, ali „taj
poku{aj je ili propao, ili su mraz i ki{a otkrili kosti koje su stajale
tik ispod povr{ineŒ.23 Ni u jednom od {est ~lanaka se ne citira izjava
Medlin Olbrajt iz avgusta 1995: „Posmatra}emo vasŒ, koja ukazuje na to
da }e se posebna pa`wa posvetiti ponu|enim satelitskim dokazima. Ni
u jednom od {est ~lanaka ne postavqaju se o~igledna pitawa, kao {to je:
ako postoji interes da se iznesu dokazi o srpskim egzekucijama, za{to
nema fotografija le{eva, postupka sahrawivawa i kamiona koji odvoze
nekoliko hiqada tela do novih grobnica, kao {to je kasnije re~eno?
Odsustvo zanimawa medija za dokaze satelitskih snimaka naro~ito se
prime}uje u medijskoj tvrdwi da su „Srbi ulo`ili velike napore da
tela sakriju, tako {to }e ih premestiti i ponovo zakopatiŒ.24 Ne pitaju
216
za{to fotografije nisu predstavqene javnosti, niti ispituju razloge zatakvu tajnovitost. To {to se ovakva pitawa uop{te ne postavqaju odra-`ava naivnost novinara, koji unapred znaju istinu, pre nego {to suprikupili relevantne ~iwenice, te stoga de facto slu`e kao propaga-tori.
• Ni u jednom od ovih ~lanaka ne ka`e se da su SAD i wihovi saveznici uNATO-u imali interesa na Balkanu, osim kao iskreni posrednici imirotvorci koje zabriwava etni~ko ~i{}ewe. Redovno se predstavqajukao uglavnom dobronamerni, ali neefikasni smetewaci, koji nisu uvi-deli zlo i silovito intervenisali.25 Da li se politika Nema~ke i Aus-trije mo`da zasnivala na tradicionalnom neprijateqstvu prema Srbi-ma i `eqi da se obnovi ranija uloga u „sferi uticajaŒ u toj oblasti, sadkad vi{e nema Sovjetskog Saveza i kad je nestalo svakog razloga da sepodr`i nezavisna Jugoslavija?26 Da li je Klintonova administracijaintervenisala na zahtev mo}nih lobija,27 ili da oja~a odnos sa musli-manskim saveznicima, poput Saudijske Arabije i Turske,28 ili da od-vrati pa`wu od politi~kih problema kod ku}e? Ova pitawa se ne jav-qaju nijednom u 95 ~lanaka, kao ni u brojnim ~lancima Marlize Simonsu Wujork tajmsu o Me|unarodnom krivi~nom sudu za biv{u Jugosla-viju.29
• Ni u jednom od ovih ~lanaka, ni na jednom mestu, ne ka`e se da je bo-sanskim Muslimanima bio potreban jedan „srebreni~ki masakrŒ kako biostvarili svoje politi~ke ciqeve, niti da su igrali va`nu ulogu kakobi olak{ali zauzimawe Srebrenice, postarav{i se da ubijawa bude ipomogav{i da se iznese adekvatan broj masakriranih. Nijedan od ovih~lanaka ne pomiwe uverqivi izve{taj da je Klinton rekao Izetbegovi}uda mu je potrebno 5.000 tela u Srebrenici kako bi dobio vojnu podr{kuNATO-a.30 Ni u jednom se ne pomiwe ~iwenica da su bosanski Musli-mani odbili da Crvenom krstu daju imena qudi koji su pobegli iz Sre-brenice i stigli do teritorije bosanskih Muslimana, {to bi omogu-}ilo da se snizi po~etna cifra ukupno „nestalihŒ. Nijedan od wih nepomiwe izjave i dokaze da je Izetbegovi} sa saradnicima bio spreman daubije ili gleda ubistvo sopstvenih civila i osobqa kako bi stekaopoliti~ki kapital.31 Nijedan ne pomiwe s kakvom je lako}om mali brojbosanskih Srba uspeo da osvoji Srebrenicu u julu 1995. i nijedan nerazmatra politi~ki aspekt povla~ewa bosanskih Muslimana.32
• Iako se u ~lancima redovno ukazuje na to da je Srebrenica bila pro-gla{ena „za{ti}enom zonomŒ, {to, nagla{ava se, bosanski Srbi nisupo{tovali, dok UN nisu reagovale da je za{tite, malo ili nimalo pa`wepridaje se ~iwenici da je trebalo da bosanski Muslimani budu razo-ru`ani u tim zonama, ali nisu, {tavi{e, iz tih sigurnih skrovi{taodlazili su u redovne pqa~ka{ke pohode na obli`we srpske varo{i.Zanemarivawe ove druge strane neuspeha „za{ti}enih zonaŒ doprineloje da srpski napadi deluju van pameti.
217
• Tema koja se ponavqa u govoru saradnika Tribunala za Jugoslaviju i
onih koji ho}e da izbore odmazdu za masakr u Srebrenici jeste da je
potrebna pravda kako bi se zapo~eo proces pomirewa.33 Ovo je, naravno,
tobo`wi osnov za insistirawe da bosanski Srbi priznaju zlo~ine u
Srebrenici, kao i za pozama{na ulagawa u sudsko ve{ta~ewe i brojawe
i identifikaciju `rtava iz Srebrenice. Ovaj zahtev za pravdom radi
pomirewa ima izrazito selektivan karakter: ne zahteva se pravda za `r-
tve kraji{kih Srba, niti za bukvalno hiqade srskih `rtava u zapadnoj
Bosni, samo za bosanske Muslimane. Niti ima razloga da se poveruje da
}e jednostrano tra`ewe pravde, dok druga strana trpi o{tru diskri-
minaciju, i na koji na~in doprineti pomirewu. Tako|e, nema razloga da
se veruje da je pomirewe ciq onih koji Srbe teraju da priznaju i na
drugi na~in se pokaju. Ipak, ~lanci koje smo ovde razmotrili stalno
ponavqaju ovu temu.
Da rezimiramo, na~in na koji ameri~ki mediji tretiraju Srebrenicuu ovom na{em srazmernom uzorku pokazuje nedostatak miinimalnog novi-narskog integriteta. Ono prati jednu de facto partijsku liniju, crpi izizvora koji takvu liniju uzimaju kao datost, dok ostale iskqu~uje, ne obez-be|uje odgovaraju}i kontekst i prosto je bez sposobnosti i voqe da postavio~igledna pitawa i istra`i probleme koji vape za istragom (poput na-vodnih satelitskih dokaza o ubistvima). Kao {to je bio slu~aj sa novi-nskim izve{tavawem ameri~kih medija o poku{aju atentata na papu u maju1981. ili obarawu aviona, 1983. godine, korejske nacionalne aviokompa-nije na letu 007,34 radi se o propagandi pod maskom vesti.
Napomene
1 Proceweni broj smrtnih slu~ajeva usled otmice aviona 11. septembra pao jesa 7.000 na mawe od 3.000 (vidi Predgovor Edvarda S. Hermana, napomena 6;tako|e Xonatan Ruper, Poglavqe 4, „Poigravawe brojkama“); sli~no tome,proceweni broj poginulih Srba u hrvatskom etni~kom ~i{}ewu Krajineavgusta 1995. pao je sa 14.000 na 2.500 (o tome vidi: Gregory Elich, “The Inva-sion of Serbian Krajina”, CirqueMinime/Paris, 3. april 2005, <http://cirque-minime.blogspot.com/2005/04/invasion-of-serbian-krajina-by-greg.html >).
2 O jedinoj masovnoj grobnici vidi: Ryan McKinnick, “‘Requiem’ Shines Lighton Atrocities in Bosnia”, Boston glob, 1. novembar 2000; reporter JohnPomfret koristi {est razli~itih oblika spekulativnog izve{tavawa ujednom jedinom ~lanku: „After ‘Ethnic Cleansing,’ Srebrenica Is a Wasteland ofGarbage”, Va{ington post, 17. januar 1996.
3 U ovom ~lanku pomiwe se „nekoliko tela de~aka od samo 15 godina“, ali sene ka`e koji je izvor odredio wihove godine, iako se uop{teno govori o„istra`iteqima“ (Elizabeth Neuffer, “Buried Truth”, Boston glob, 30. jul1996); u drugom ~lanku kao `rtve se pomiwu 800 dece, ali se ne navode
218
dokazi. (Peter Finn, “Dutch Government Quits After Report on Srebrenica Massa-
cre”, Va{ington post, 17. april 2002.)
4 Diana Johnstone, Fools’ Crusade: Yugoslavia, NATO and Western Delusions (New
York: Monthly Review Press, 2002), str. 41–43.
5 Ibid.
6 Vidi: Nebojsa Malic, “Death Tolls, Part 3”, Gray Falcon, <http://grayfalcon.
blogspot.com/2004/12/death-tolls-part–3.html>. Tako|e vidi: Srdja Trifkovic,
“Unespectaculaire revision de chiffres”, Balkan Infos (B.I.), februar 2005; i
Cedric Thornberry, “Saving the War Crimes Tribunal; Bosnia Herzegovina”, For-
eign Policy, septembar 1996.
7 Vidi: Susan L. Woodward, Balkan Tragedy: Chaos and Dissolution After the
Cold War (Washington, D.C.: The Brookings Institution), str. 243.
8 Vidi: George Kenney, “Rolling Thunder: The Rerun”, The Nation, 14. jun 1999.
9 Vidi tekst u napomeni 14 radi ilustracije tvrdwe da su se ostali samo
„svetili“. Za ilustraciju koja je primer kako se birala istorija koja }e
potvrditi zlo~ine vidi: “KeyEvents Leading Up to the Srebrenica Massacre”,
Christian Science Monitor, 16. novembar 1995.
10 Zanimqivu analizu duboko ukorewenih predrasuda MKSJ vidi u: Michael
Mandel, How America Gets Away With Murder: Illegal Wars, Collateral Damage
and Crimes Against Humanity (Ann Arbor, MI: Pluto Press, 2004), posebno Po-
glavqe 4, “The War Crimes Tribunal”, passim. Tako|e vidi Edward Herman,
“The Milosevic Trial (Part 1), Z Magazine, april 2002.
11 Elizabeth Neuffer, “Buried Truth”, Boston glob, 30. jul 1996. Autorka tvrdi da
je intervjuisala 30 bosanskih Srba dok je pisala ~lanak, iako se navodi
svega nekoliko imena.
12 Ibid. Navodno, ubijawe je trajalo nepunih deset minuta. „Kad sam skupio
hrabrost da si|em, sve je bilo potpuno pokriveno. Ali smrad je bio ne-
podno{qiv!“ Ovo je rekao Reuf Mehmedovi} kada ga je godinu dana kasnije
intervjuisala Elizabet Nojfer.
13 Woodward, Balkan Tragedy, str. 211, str. 270.
14 Elizabet Nojfer je napisala: „Kako bi se shvatio bes koji je pro{log leta
obuzeo Armiju bosanskih Srba, treba priznati da su i bosanski Muslimani,
sa svoje strane, vr{ili zlo~ine“, ali je posle ovog neobi~nog priznawa brzo
dodala da „se pokoq koji su Tu`ioci tribunala opisali kao 'prizore iz
pakla' ne mo`e objasniti prosto kao osveta“. “Buried Truth”, Boston glob,
30. jul 1996. O uzajamnom karakteru etni~kih ~i{}ewa, vidi napomenu 6 i
tekst u vezi s wom.
15 „Srbi u Srebrenici su i sami izbeglice, proterane tokom rata iz svojih
domova“ (Lee Hockstader, “Refugees Prevail in Srebrenica, But To What End?”,
Va{ington post, 7. decembar 1997). Na drugim mestima, me|utim, ovo je
bilo „samo odmazda za zlo~ine u Srebrenici i ostala sli~na ubistva“ (Dana
Priest, “U.S. Troops Extend a Hand to Refugees Tainted by War”, Va{ington
post, 18. februar 1997).
16 Vidi izve{taj predat Generalnoj skup{tini UN i Savetu bezbednosti
(A/48/177 — A/25835), Memorandum o ratnim zlo~inima i zlo~inima ge-
nocida u isto~noj Bosni (op{tine Bratunac, Skelani i Srebrenica) protiv
219
srpskog naroda od aprila 1992. do aprila 1993, Jugoslovenska dr`avna
komisija za ratne zlo~ine i genocid, april 1993, str. 19, <http://unbisnet.un.
org:8080/ipac20/ipac.jsp?session=KE997922Q7026.88080&profile=bib&uri=
full=3100001‹!320302‹!1&ri=3&aspect=subtab124&menu=search&source=‹!
horizon#focus>. Tako|e vidi: Milivoje Ivani{evi} „Kwiga mrtvih
Srebrenice i Bir~a 1992–1995“, u Srebrenica jul 1995: u tragawu za is-
tinom, Beograd, Hri{}anska misao, drugo izdawe, 2010, str. 93; i Joan Phil-
lips, “Victims and Villains in Bosnia’s War”, Southern Slav Journal,
prole}e–leto 1992.
17 John Pomfret, “Weapons, Cash and Chaos Lend Clout to Srebrenica’s Tough
Guy”, Va{ington post, 14. februar 1994.
18 N.A., “U.N. Report: Bosnian Serbs Massacred Srebrenica Muslims,” Va{ington
post, 12. avgust 1995.
19 Michael Dobbs, “Srebrenica Massacre’s Uncertain Legacy”, Va{ington post,
7. jul 1996.
20 Stephen Engelberg et al., “Massacre In Bosnia”, Wujork tajms, 29. oktobar
1995.
21 Ibid.
22 Na ve~eri povodom dodele nagrada u klubu „Overseas Press Club“, Ri~ard
Holbruk pohvalio je medije zbog „izvanrednog i primernog“ izve{tavawa o
ratu na Kosovu. (Citirano u: Norman Solomon, “Media Toeing the Line”, At-
lanta Journal Constitution, 9. maj 1999.)
23 Jonathan Landay, “More Mass Graves Found at Srebrenica”, Christian Science
Monitor, 19. januar 1996.
24 David Rohde, “The World Five Years Later”, Wujork tajms, 9. jul 2000.
25 Vidi: Edvard S. Herman, Poglavqe 1, „Uvod“, napomena 23 u ovoj kwizi. Kao
{to sam ovde napisao, tvrditi da su Sjediwene Dr`ave i wihovi saveznici
bili nepristrasni ili nezainteresovani zna~ilo je, u to vreme, falsifi-
kovati istorijske podatke, a tako je i danas.
26 Dobar prikaz mo`e se na}i u Johnstone, Fools’ Crusade, Poglavqe 4, “The
Making of Empires”, str. 165–200.
27 Woodward, Balkan Tragedy, str. 283.
28 Johnstone, Fools’ Crusade, str. 45–47.
29 Vidi: Edward S. Herman, David Peterson, “The New York Times on the Yugosla-
via Tribunal: A Study in Total Propaganda Service”, ColdType, 2004,
<http://www.coldtype.net/Assets.04/Essays.04/YugoTrib.pdf>.
30 Prema oceni generalnog sekretara UN iz 1999: „Neki od pre`ivelih ~la-
nova srebreni~ke delegacije izjavili su da je predsednik Izetbegovi}, iz-
me|u ostalog, rekao da je saznao da je intervencija NATO-a u Bosni i Her-
cegovini mogu}a, ali se mo`e dogoditi samo ukoliko bi Srbi provalili u
Srebrenicu i ubili najmawe 5.000 tamo{wih stanovnika. Predsednik Izet-
begovi} ne priznaje da je tako ne{to izjavio.“ (Vidi The Fall of Srebrenica
(A/54/549), Izve{taj generalnog sekretara povodom rezolucije Generalne
skup{tine 53/35, 15. novembar 1999, paragraf 115 <http://www.ha
verford.edu/relg/sells/reports/UNsrebrenicareport.htm>.) U ovom izve{taju UN
ne ka`e se da je tom sastanku prisustvovalo jo{ devet osoba, me|u kojima i
220
Hakija Mehoqi}, biv{i {ef policije u Srebrenici, koji je izjavio dapreostalih osam (svi koji su jo{ bili `ivi) „mogu da potvrde“ Klintonovpredlog. (Vidi: Dani, 22. jun 1998, <http://cdsp.neu.edu/info/students/marko-dani/dani2.html >.)
31 Za analize zlo~ina koje su bosanski Muslimani izvr{ili sami protiv sebe,vidi, npr: L.T.C. John E. Sray, “Selling the Bosnian Myth to America: Buyer Be-ware”, Foreign Military Studies Office, Department of the Army, oktobar 1995,<http://fmso.leavenworth.army.mil/documents/bosnia2.htm>; David Binder,“Bosnia’s bombers”, The Nation, 2. oktobar 1995; i Cees Wiebes, Intelligenceand the War in Bosnia, 1992–1995 (London: Lit Verlag, 2003), str. 68–69.
32 Vidi: Xorx Bogdani~, Poglavqe 2, „Uvod u osvajawe Srebrenice“, u ovojkwizi.
33 “Unearthing the truth about victims of war crimes is seen as crucial to establishinga lasting peace in Bosnia” (Elizabeth Neuffer, Boston glob, 30. jul 1996). Noj-ferova ne ka`e ko jo{, pored ~lanova ustanova nadle`nih za ratne zlo~ine,deli weno mi{qewe. Tako|e, zapadni humanitarci koji se zala`u za in-tervencije nikada nisu zatra`ili da se pred sud izvedu biv{i indonezijskidiktator Suharto i wegovi saradnici, {to bi bilo od su{tinske va`nostiza uspostavqawe dugoro~nog mira i socijalnog pomirewa u Indoneziji, amo`emo biti sigurni da sli~nih zahteva ne}e biti ni u slu~aju biv{egegipatskog diktatora Hosnija Mubaraka i wegovih doglavnika. Razlog se,kao i uvek, krije u ~iwenici da se zahtevi za podizawe optu`nica protivratnih zlo~inaca i biv{ih diktatora, kao sredstva za dono{ewe „pravde“ i„pomirewa“, izdaju u skladu sa ameri~kim ciqevima.
34 O obarawu korejskog aviona na letu 007 od strane Sovjeta: Sa velikim za-ka{wewem, Wujork tajms je objavio tekst urednika pod naslovom „La` kojanije oborena“ (“The Lie That Was Not Shot Down”, 18. januar 1988), u kom sevlada SAD optu`uje da je lagala u vezi sa prvobitnom pri~om, ali nemapomena o tome da je Tajms, naivno podr`avaju}i tu istu vladu, doprineo dapri~a opstane.
221
Poglavqe 9.
KAKO SU O SREBRENICI IZVE[TAVALI
BRITANSKI MEDIJI
Filip Hemond
I. Kako je opisan napad bosanskih Srbana Srebrenicu u vreme kad se dogodio?
(po~etak jula 1995)1
U prvim izve{tajima britanske {tampe o Srebrenici posebno se is-ti~u dve odlike. Prvo, mada ne u potpunosti, kontekst i pozadina doga|ajapovremeno su nazna~avani u ve}oj meri nego u mnogim kasnijim izve{ta-jima, pa se srpski napad na grad ponekad sme{ta u kontekst borbi izme|ubosanskih Srba i bosanskih Muslimana. Drugo, postojalo je veliko zani-mawe za to kakve }e posledice pad Srebrenice ostaviti na autoritet Za-pada, tako da prezir koji su Srbi o~ito gajili prema zapadnoj politicipovremeno deluje kao va`nija briga od sudbine muslimanske populacije utom gradu. Obe ove odlike novinskog izve{tavawa po~etkom jula 1995. usuprotnosti su s kasnijim na~inom obrade ove pri~e, gde se naglasak bezsumwe stavqa na zlo~ine u Srebrenici koje su izvr{ili bosanski Srbi, akoji se predstavqaju kao rezultat unapred smi{qene, jednostrane, „geno-cidneŒ agresije.
(i) Kontekst, pozadina i obja{wewau po~etnim novinskim izve{tajima
Nasuprot predstavi o jednostranom, genocidnom napadu, koja se ka-snije pojavila, neki od prvih izve{taja pokazuju da su izme|u srpskih imuslimanskih snaga vo|ene borbe oko Srebrenice. Kako je 7. jula 1995.izvestio Independent: „Naj`e{}e borbe u posledwe tri nedeqe… bosan-ski Srbi ispaquju rakete u taj xep, verovatno u znak odgovora na pqa~ka-{ke pohode muslimanskih snagaŒ,2 dok je u Gardijanu od 11. jula pisalo dasu „holandski 'plavi {lemovi' u Srebrenici izlo`eni paqbi sa obe stra-neŒ.3
S obzirom na op{ti obrazac izve{tavawa Zapada o Bosni — po komsrpski napadi ~esto deluju kao ni~im izazvana agresija, jer se provokacijene prijavquju — ponekad se ~inilo da je novinare i komentatore zbunilaodluka bosanskih Srba da napadnu grad. Tajms je pisao: „Zauzimawe Sre-brenice vi{e je pokazateq srpskog ma~izma nego ~in od strate{ke va`no-stiŒ,4 dok su ostali izve{taji taj potez tuma~ili kao poku{aj da se poniziZapad (vidi daqe u tekstu).
Tamo gde su napadi bosanskih Muslimana na okolna srpska sela —
zapo~iwani iz navodno demilitarizovanih „za{ti}enih zonaŒ5 — uop{te
prijavqeni, postoji sklonost da se ubla`e. Ijan Trejnor iz Gardijana na-
pisao je 13. jula 1995: „Sela koja kontroli{u bosanski Srbi imaju slabu
odbranu. Zauzimawem Srebrenice, oni bi neutralisali pretwu Muslimana,
oslobodili qudstvo i uklonili prepreku svom dugoro~nom ciqu, da pot-
puno preuzmu kontrolu nad isto~nom Bosnom.Œ On, me|utim, ka`e i da je
„Visoka komanda bosanskih Srba organizovala posete stranih novinara
obli`wem selu Vi{wica, koje su Muslimani upravo bili napaliŒ, pred-
stavqaju}i to, pritom, kao nameran propagandni potez Srba, iako su, za
razliku od toga, napori zvani~nika bosanskih Muslimana da izazovu sa-
`aqewe Zapada obi~no prihvatani bez dvojbe. Trejnor tako|e umawuje zna-
~aj muslimanskog napada na ovo selo, ukazuju}i da je to bio samo „jedan
poku{aj Muslimana da Srbima pokvare u`itak, toga dana koji ima sim-
boli~no zna~ewe u wihovom kalendaru, na Vidovdan, 28. junaŒ, i izvrgava
ruglu viziju generala Ratka Mladi}a o „svesrpskom rajuŒ.6
U istom izdawu Gardijana, kolumnista Martin Vulakot prime}uje da
„su Srbi mogli da zauzmu Srebrenicu… u svakom trenutku tokom protekle
dve godineŒ, i pita se: „Za{to su izabrali ovaj trenutak da odigraju na
kartu koju su uvek dr`ali u rezervi?Œ On je zastupao tezu da „minorni
napadi lokalnih muslimanskih snaga iz Srebrenice nisu bili ozbiqan
problemŒ, nagove{tavaju}i da Srbi mo`da imaju ciq da oslobode vojnike
koje }e poslati u Sarajevo, „gde su snage bosanske vlade ja~eŒ. Tako|e je
napisao: „Mo`e biti da lideri bosanskih Srba nisu mogli da smisle {ta
drugo da u~ine… Po{to su ovo mogli da urade, to su i uradili.Œ To je
slabo obja{wewe, ali se opet razlikuje od kasnijih izve{taja o unapred
smi{qenom genocidnom pohodu. Vulakot tako|e osporava ideju da su bo-
sanski Srbi mo`da odgovarali na napade bosanskih Muslimana, govore}i o
„monstruoznom samosa`aqewuŒ koje je Srbe navodno navelo da „se stave u
ulogu mu~enikaŒ koji brane „SrpstvoŒ.7
Najzanimqivije obja{wewe mo`da dao je dopisnik Tajmsa Majkl Ev-
ans, u izve{taju objavqenom 14. jula, na prvoj strani, pod naslovom „Mu-
slimanski vojnici 'nisu uspeli da odbrane grad od Srba'Œ,8 koji se oslawa
na izvore vojnih i obave{tajnih slu`bi. U ~lanku se ka`e da su se snage
bosanskih Muslimana u Srebrenici „slabo branile… a wihovi komandan-
ti su oti{li te no}i pre nego {to }e srpski tenkovi u}i u gradŒ. Prema
jednom „obave{tajnom izvoruŒ, ‰Bosanska muslimanska armijaŠ „prosto je
i{~ezla iz Srebrenice, dok su visoki oficiri oti{li prethodne no}iŒ.
Srebrenica je, zapravo, napu{tena „{to je relativno slaba srpska trupa
iskoristila za napredovaweŒ. Negiraju}i ostale izve{taje, prema kojima je
„u napadu u~estvovalo i do 1.500 SrbaŒ, Evans navodi da obave{tajne slu`be
procewuju da je „glavni napad izvela trupa od oko 200 qudi, sa pet tenko-
vaŒ. Po jednom od wegovih neimenovanih izvora iz obave{tajnih krugova:
„Bila je to operacija niskog intenziteta, ali iz nekog razloga, koji ne
mo`emo razumeti… vojnici ‰bosanskih MuslimanaŠ nisu se mnogo opira-
223
liŒ. Ovakav opis „operacije prili~no niskog intenzitetaŒ protivan je ko-
ordinisanom genocidnom pohodu koji su mediji kasnije pomiwali.Evans odstupa od uobi~ajenog scenarija i kada prime}uje da, uprkos
tome {to je Srebrenica bila „zvani~no demilitarizovanaŒ 1993, snagama
bosanskih Muslimana u gradu „nije nedostajalo oru`jaŒ i „granatirale su
srpske jedinice du` glavnog puta ka juguŒ. Muslimanske snage su bile „ade-
kvatno opremqene za uli~ne borbeŒ. Po wegovim „obave{tajnim izvorimaŒ,
upravo to „nasiqe je prethodilo srpskom napaduŒ, iako je taj napad bio
„oportunisti~ki potezŒ bosanskih Srba: „Odluka Muslimana da napuste
grad iznenada je Srbima dala priliku da okupiraju SrebrenicuŒ.Evans je ukazao na mogu}nost da su Muslimani napustili Srebrenicu
zbog toga {to su bili slabi u vojnom smislu, po{to su „lokalni brani-
teqiŒ potencijalno „bili nesposobni da uspostave odbranuŒ. Tako|e je
primetio: „Ako je napu{tawe Srebrenice bilo politi~ka odluka, Srbi su
to mogli do`iveti kao poziv da pre|u na slede}e muslimanske enklave, pre
svega @epu i Gora`deŒ.Srebrenica je kasnije postala vrlo zna~ajan doga|aj — „najve}i zlo-
~in posle Drugog svetskog rataŒ — ali u ranim medijskim izve{tajima, pre
nego {to se u~vrstio ovakav stav, doga|aj se sam po sebi nije ~inio tako
bitnim. Srebrenica je britanskim izve{ta~ima i komentatorima postala
va`na ne toliko zbog odre|enih doga|aja na terenu koliko zbog izazova koji
je srpska akcija uputila Zapadu. [tavi{e, mo`da je ba{ ovaj ose}aj po-
ni`ewa mnoge pisce naveo da Srebrenicu pretvore u jedan od najsna`nijih
primera srpskog zla.
(ii) Negodovawe zbog srpskog podsmehivawa autoritetu Zapada
Zapawuje i to koliko ~esto se Srebrenica predstavqa kao poraz Za-
pada, a ne kao poraz bosanskih Muslimana. Uvodna kolumna Independenta
od 13. jula 1995. po~iwe re~ima: „Farsa, fijasko, katastrofa, poni`eweŒ
— sve te re~i su „upotrebili politi~ari i komentatori… u posledwih 24
~asa da opi{u pad enklave SrebrenicaŒ.9 Dva dana kasnije, u uvodniku
lista je o`aqen prizor „mo}nog Zapada, sa svim svojim bombama, avionima
i raketama… koji je ostao da kr{i ruke po straniŒ. Independent je ocenio
da se UN suo~avaju sa „mukomŒ, predvi|aju}i da }e „povla~ewe… izazvati
krizu poverewa u me|unarodne institucijeŒ. Opisuju}i „poqa smrti oko
SrebreniceŒ, koja su nanela „najve}u {tetu evropskoj geopoliti~koj stra-
tegiji posle rata protiv HitleraŒ, ~lanak nagove{tava da je poretku usta-
novqenom posle Drugog svetskog rata do{ao kraj, dok se za Sjediwene Dr-
`ave, „taj garant mira i bezbednosti na ovom kontinentu tokom 50 godinaŒ,
ka`e da sada samo „pometene, figuriraju izdalekaŒ. U uvodu se Bosna eks-
plicitno prikazuje kao popri{te nadmetawa izme|u Evrope i SAD, uz ko-
mentar da je „do{ao kraj pax Americana na na{em kontinentu. Vreme je za
pax Europa. Ali je ponovo Balkan teren za ogled.Œ10
224
Majkl Evans i Tom Rouds naveli su u Tajmsu da je srpsko zauzimaweSrebrenice zadalo „smrtni udarac kredibilitetu UNŒ. Kao da napad nijebio toliko usmeren na bosanske Muslimane koliko na Zapad: Ujediwenenacije su u stvari tu pretrpele „jo{ jedan smrtonosni udaracŒ, koji su imzadali Srbi.11
Sli~no tome, Ijan Trejnor je u Gardijanu pisao kako se Srbi premaUN odnose sa „uobi~ajenim preziromŒ, jer su holandski vojnici bili uzetikao taoci.12 Martin Vulakot je zabele`io: „Srbi nam daju pune ruke po-slaŒ. Zauzimawe Srebrenice bilo je „jo{ jedno na duga~kom spisku poni-`ewa UNŒ, po{to je general Mladi} „oduvek koristio enklave da izazivaUN i omalova`ava wihove komandanteŒ.13
II. Rani izve{taji o masakrima(kraj jula — oktobar 1995)
U razmatrawu ovog perioda u izve{tavawu dve stvari najvi{e padajuu o~i. Prvo, jo{ se donekle izve{tava o kontekstu, ali mawe nego u po-~etku. Drugo, procene o broju nestalih, za koje se pretpostavqa da su mrtvi,veoma se razlikuju me|u sobom i tek se, u periodu od nekoliko nedeqa,pretvaraju u prihva}enu verziju.
(i) Kontekst, pozadina i obja{wewe
Kako je 16. jula 1995. godine u Gardijanu primetio Xon Svini: „Pad jepo~eo masakrom seqana u Vi{wici. Paqewe krovova, kasapqewe seqaka:poznat prizor, ali s jednom razlikom. Ubice su Muslimani, `rtve Srbi.Po~etkom juna jedan komandos bosanske armije, odan multietni~koj ali pre-te`no muslimanskoj vladi u Sarajevu, napustio je enklavu i oti{ao daspali Vi{wicu.Œ Ovo je labavo, ali ipak predstavqa srpski napad na Sre-brenicu kao deo postoje}eg sukoba dveju strana, a ne kao unapred smi{qeniplan za genocid. Svinijevo obja{wewe za napade je bilo: „Uzavrele krvi,bosanski Srbi su se osvetili.Œ14
U Independentu Robert Blok je zapisao: „Muslimanski vojnici izSrebrenice bili su sposobni borci i tokom rata, u nekoliko navrata uspe-vali su da se probiju iz enklave i razore neka okolna sela, ubiv{i pritommnogo srpskih civila.Œ15 Ponovo, ovo nije cela istina, ali se barem raz-likuje od kasnijeg izve{tavawa, koje je srebreni~ke Muslimane predsta-vqalo iskqu~ivo kao `rtve.
(ii) Proceweni broj nestalih
Iz ove perspektive vaqa pogledati koliko su se procene o broju ne-stalih razlikovale i utvrditi koji su izvori saop{tavali takve razli~itebrojke. U izve{taju Xona Svinija od 16. jula, ve} pomenutom, tvrdilo se da
225
„svi znaju {ta se upravo sada doga|a muslimanskim mu{karcima u Sre-
brenici. Oko 10.000 wih je nestalo. U ovom ~asu ih 'ispituju'.Œ16 U izdawu
Gardijana od istog dana citira se komesar EU za humanitarne poslove Ema
Bonino, koja ka`e: „Glavni problem su nestala lica… wih oko 15.000.Œ17
Deluje jasno da je brojka od 10.000 dobijena kada je od procewenog
broja stanovnika Srebrenice 1993. godine oduzet broj izbeglica iz tog
grada. Kako je u Independentu napisao Kristofer Belami: „Godine 1993. u
toj enklavi je `ivelo oko 42.000 qudi. Ju~e je izbegli~ki logor UN u Tuzli
registrovao 6.440 izbeglica, uglavnom `ena, dece i staraca, dok se u
obli`wim logorima nalazi jo{ 10.500 qudi. Veruje se da ih u okolini ima
jo{ 11.000. Brojka od 10.000 nestalih lica je, dakle, spekulacija zasnovana
na proceni iz 1993, koja zanemaruje broj eventualno poginulih ili onih
koji su, zbog te{kih uslova, pobegli za ove dve godine.Œ Tako|e se ~inilo,
iz Belamijevog izve{taja, da su procene potekle od vlade bosanskih Mu-
slimana: „Bosanske vlasti zatra`ile su ju~e da se sprovede akcija potrage
i spasavawa, kako se procewuje, 10.000 qudi, za koje se ne zna gde su.Œ18
Metod ra~unawa, a kamoli verodostojnost vi{ih procena, poput cifre Bo-
ninove od 15.000, retko se dovodi u pitawe. Gardijan je, me|utim, pri-
metio: „Jo{ se ne zna koliko je qudi nestalo iz Srebrenice. Zvani~ni
podaci govore da je pre pada u woj `ivelo oko 40.000 qudi, ali ona je tri
godine bila odse~ena i agencije za pomo} veruju da je bosanska vlada pre-
uveli~ala broj stanovnika kako bi obezbedila ve}i priliv pomo}i.Œ19 Ako
je ovo ta~no, ~ini se izvesnim da se znalo da je cifra od 10.000 preterana.[tavi{e, u pore|ewu s kasnije ustanovqenom zvani~nom verzijom,
neke od procena iznetih u izve{tajima iz ovog perioda ~ak deluju oprezno
i uzdr`ano. Na primer, izve{taj od 25. jula u Independentu pomiwe: „Pre-
ma nekim procenama, broj pogubqenih zatvorenika dosti`e 4.000.Œ20 U tom
trenutku je jo{ pravqena razlika izme|u broja „nestalihŒ i broja „ma-
sakriranihŒ, kao i u drugom izve{taju iz Independenta koji ka`e da su
„~ak 6.000 nestalih muslimanaŒ i „~ak 4.000 zarobqenih muslimanskih
mu{karaca iz Srebrenice… Srbi grupno pogubiliŒ. Prethodna cifra je
izgleda potekla od Me|unarodnog komiteta Crvenog krsta, dok je druga na-
vodno bila zasnovana na iskazima „muslimanskih izbeglica iz Srebrenice
i svedo~ewima Srba koji `ive u okolnim gradovima i selimaŒ. Treba ista-
}i i da su oni grupno pogubqeni bili „srebreni~ki borciŒ.21
Dvadeset petog jula Gardijan je pisao o konferenciji za {tampu iza-
slanika UN Tadeu{a Mazovjeckog, na kojoj je on rekao da je „iz Srebrenice
nestalo 7.000 qudiŒ, ukazuju}i da je posredi „veoma ozbiqno kr{ewe ‰qud-
skih pravaŠ ogromnih razmeraŒ, i da su „po~iwena varvarska delaŒ. U izve-
{taju ovog lista se, me|utim, prime}uje da, iako su mnoge izbeglice govo-
rile o zverstvima, „analiti~ari upozoravaju da se u vreme rata gotovo bez
izuzetka preteruje u pogledu zlo~ina, usled konfuzije, straha, za potrebe
propagande ili psiholo{kog ratovawaŒ. Izve{taj je, tako|e, skrenuo pa`wu
na ni`i proceweni broj od 4.000 ubijenih, a poput ostalih ~lanaka iz tog
vremena citira i primedbu holandskog ministra odbrane, Jorisa Vorhevea,
226
da su holandski vojnici pri UN u Srebrenici rekli da su videli „grozote,
ali ono {to su na{i vojnici videli ne obja{wava gde su nestale hiqade
qudiŒ.22
Nije pro{lo mnogo vremena otkako je Mazovjecki ovo izjavio, kada je
Savet bezbednosti UN odlu~io da se pozabavi fotografijama, koje je to-
bo`e snimila slu`ba za prismotru iz vazduha, koje je pred Savetom otkrila
ameri~ka ambasadorka Medlin Olbrajt. Tajms je preneo da je generalnom
sekretaru UN, Butrosu Butrosu Galiju, nalo`eno da „sastavi izve{taj o
mogu}im 'zlo~inima protiv ~ove~nosti'Œ. U ~lanku se pomiwe procena Ol-
brajtove da je „streqano i do 2.700 muslimanskih mu{karacaŒ, ali se ka`e
i da „Crveni krst procewuje da je nestalo 6.000 qudiŒ, da Amerika „uku-
pan broj lica za koja se ne zna gde su procewuje na 13.000Œ i da su iz
organizacije Amnesti interne{enel rekli da se „za vi{e hiqada mu{ka-
raca, ukqu~uju}i de~ake od samo 12 godina, ne zna gde su i mo`e biti da su
namerno ili proizvoqno ubijeniŒ, {to je potvrdilo „procene da je mo`da
nestalo ~ak 4.000 muslimanskih mu{karacaŒ.23 Sve ove procene pojavile su
se u istom izve{taju, {to je stvorilo vrlo konfuznu sliku. Mo`da je do-
prinos Olbrajtove, kao i zvani~nika UN i ostalih, presudio u tome da se
smrti u Srebrenici okarakteri{u kao deo unapred planiranog masakra, a
ne kao posledica vojnog sukoba. Na zasedawu Saveta bezbednosti Olbraj-
tova je rekla: „Ovi mrtvi nisu poginuli u `aru borbe. Oni su ubijani
sistematski, prema instrukcijama lidera bosanskih Srba.Œ24 Prenose}i
wene re~i, Xon Svini prime}uje da je Olbrajtova iskoristila fotografije
snimqene iz vazduha u Savetu bezbednosti upravo na vreme da spre~i bilo
kakvu „korisnu propagandu za SrbeŒ, koju su stvarale slike „bede Srba u
Krajini, koje je isterala hrvatska vojska: qudi pretvoreni u senke napu-
{taju domove u kojima su generacijama `iveli; spaqene ku}e; Srbi ka-
menovani pred o~ima hrvatske policije, nepokretniŒ.25 Ovakva opserva-
cija, kakvu je izneo Svini, u to vreme je bila retkost i brzo je nestala iz
ukupnog medijskog izve{tavawa.Mnogi su nastup Olbrajtove u UN prihvatili kao pokazateq onoga
{to je Gardijan/Obzerver u naslovu Svinijevog ~lanka opisao kao „~vrste
dokaze da je masakrirano ~ak 2.700 mu{karaca i de~akaŒ. Posebno treba
ista}i izve{taj Dejvida Roudija za ameri~ki Christian Science Monitor
(„Monitor hri{}anske naukeŒ, prim. prev.), koji je 19. avgusta preneo Gar-
dijan.26 Roudi u svom izve{taju tvrdi da je posetio mesto koje se vidi na
jednoj od fotografija Olbrajtove, gde je prona{ao „qudsku nogu u fazi
raspadawa, koja je virila iz nedavno raskopane zemqeŒ. U tom trenutku
Roudi je jo{ govorio o „zvani~nim procenama Ujediwenih nacija, prema
kojima se 4.000 do 6.000 muslimanskih mu{karaca jo{ vodi kao nestaloŒ,
ali do oktobra 1995. takve uobi~ajene procene porasle su na 8.000, a ta je
cifra izgleda potekla od Crvenog krsta (vidi Predgovor). Po~etkom ok-
tobra, Independent je izvestio da je „Crveni krst saop{tio da se jo{ ne
zna gde je 8.000 od 42.000 qudi, koliko je bilo u Srebrenici pre padaŒ,27
dok je u uvodniku objavqenom krajem meseca re~eno da „se posle pada Sre-
227
brenice preko 8.000 mu{karaca i de~aka tinejxera jo{ vode kao nestali.
Pretpostavqa se da je ve}ina masakrirana kada su grad u julu osvojili
bosanski Srbi.Œ28
III. Izve{tavawe tokom 2001. godine
Zanimqivo je ista}i tri odlike ~lanaka o Srebrenici iz 2001. go-
dine. Prva je uloga Me|unarodnog krivi~nog suda za biv{u Jugoslaviju
(MKSJ) u tuma~ewu onoga {to se dogodilo. Druga, u vezi s tim, je sada
bezrezervno obele`avawe Srebrenice kao „genocidaŒ, uz ~este paralele sa
Drugim svetskim ratom. Tre}a su navodni dokazi masakra, u vidu le{eva u
tuzlanskoj mrtva~nici.
(i) MKSJ
Hap{ewe Dragana Obrenovi}a u aprilu 2001. i osu|ivawe Radislava
Krsti}a na osnovu optu`bi vezanih za genocid, u avgustu iste godine, dali
su povoda za izve{taje u kojima se sumira zna~aj Srebrenice. Kasnije }emo
govoriti o pronala`ewu paralela sa Drugim svetskim ratom, ali prvo tre-
ba ista}i na koji je na~in MSKJ dao neke vrlo jasne signale o tome kako
treba tretirati ovaj doga|aj.U optu`nici protiv Obrenovi}a je pisalo da je on „u~estvovao u
zlo~ina~kom planu i poduhvatu, ~ija je zajedni~ka svrha bila da se zadr`i,
zarobi, grupno pogubi, od strane streqa~kog voda, i zakopa preko pet hi-
qada muslimanskih mu{karaca i de~aka iz enklave Srebrenica, {to obu-
hvata ekshumirawe tela `rtava i ponovno zakopavawe na tajnim lokaci-
jama…Œ29 Independent je citirao MSKJ, koji ka`e da „je muslimanska
populacija Srebrenice bukvalno eliminisanaŒ,30 ~ime se stanovni{tvo
proterano usled rata pre}utno spaja s qudima koji su stvarno ubijeni.^itaju}i obrazlo`ewe Presude sudskog ve}a u slu~aju Radislava Krs-
ti}a, predsedavaju}i sudija Almiro Rodriges rekao je da je ime Srebrenica
„postalo sinonim za konflikt koji je uni{tio biv{u Jugoslaviju…. ime
koje priziva slike koje ~ovek radije ne bi video… le{eve nagomilane u
masovnim grobnicama; le{eve s vezanim rukama ili povezima na o~ima…
ra{~ere~ene le{eve, tako|e; neidentifikovane le{eve… le{eveŒ. Rodri-
ges je tako|e kazao i da je u Srebrenici „etni~ko ~i{}ewe preraslo u
genocidŒ.31
Ono {to je — bar ponekad — u julu 1995. prikazivano kao oportu-
nisti~ki potez ili kao osveta za ranije pqa~ka{ke pohode muslimanskih
boraca, sada je postalo unapred planirani zlo~ina~ki poduhvat, ~ak i ge-
nocid. „SrebrenicaŒ vi{e nije postojala u kontekstu jednog gra|anskog
rata ve} samo kao izuzetan doga|aj, izvan istorije. Kao takva, izgleda da je
imala vi{e veze s Drugim svetskim ratom nego s gra|anskim ratom u Bosni.
228
(ii) Paralele s Drugim svetskim ratom
U svim navedenim ~lancima o su|ewima Obrenovi}u i Krsti}u iz-
vode se paralele s Drugim svetskim ratom. Srebrenica se naj~e{}e opisuje
kao „najgori zlo~in u Evropi od Drugog svetskog rataŒ,32 ili „najgori zlo-
~in na evropskom tlu jo{ od Drugog svetskog rataŒ,33 ili „najgori evrop-
ski zlo~in jo{ od vremena nacistaŒ,34 ili „sistematske egzekucije kakve
nisu vi|ene od Drugog svetskog rataŒ.35 Varijacije ovakvih opisa koriste
se toliko ~esto i uobi~ajeno da ~ine standardnu formulu za definisawe
„SrebreniceŒ.Novinarima su se, izgleda, pri svakom pomenu Srebrenice ukazivale
nove mogu}nosti za pore|ewa s Drugim svetskim ratom. Stiven Kasl je u
Independentu napisao da presuda MKSJ „izdvaja Krsti}a kao najva`nijeg
ratnog zlo~inca koji je izveden pred sud jo{ od nacisti~kog lidera Adol-
fa AjhmanaŒ (iako „Tribunal nije saop{tio da je on li~no u~estvovao u
bilo kom od zlo~ina koji su navedeniŒ).36 Ijan Blek, koji pi{e za Gardijan,
uvi|a istu paralelu, jer je „Tribunal upotrebio re~nik poznat sa su|ewa
nacisti~kom ratnom zlo~icu Adolfu Ajhmanu u Izraelu 1961. godineŒ.
Blek je dodao: „U scenama koje podse}aju na Drugi svetski rat, mu{karci i
de~aci uzrasta izme|u 13 i 70 godina odvojeni su od `ena i dece i odvezeni
autobusima na streqawe.Œ37 Tajms je intervjuisao doktora Danijela O'Bra-
jena iz organizacije „Lekari bez granicaŒ, koji je bio svedok pada Sre-
brenice. O'Brajen je izjavio: „Rekli su da se tako ne{to vi{e nikad ne bi
moglo dogoditi u Evropi posle Au{vica… Ali se dogodilo, i to pred
o~ima vojnika UNŒ.38
(iii) Tela u Tuzli
Veliki broj ~lanaka pomiwe tela u tuzlanskoj mrtva~nici kao dokaz
srebreni~kog masakra. Uprkos prihva}enoj proceni da je usmr}eno 7.000–
–8.000 qudi, jo{ su stizale razli~ite informacije o ta~nom broju po-
ginulih.Aprila 2001. Gardijan je napisao da, za razliku od Me|unarodnog
komiteta Crvenog krsta, koji procewuje da je u Srebrenici masakrirano
„7.300 mu{karaca i de~akaŒ, „ro|aci nestalih procewuju da ih je ukupno
ubijeno verovatno 10.000Œ. U tekstu pi{e da je „do septebra pro{le go-
dine, iz masovnih grobnica oko grada ekshumirano 4.000 tela, ali je samo
76 identifikovano sa izvesnom sigurno{}uŒ.39
U julu je Kejt Holt iz Independenta napisala da „se sada veruje da je
ubijeno gotovo 9.000 qudiŒ, iako nije rekla za{to se tako misli, niti ko
tako misli. Saop{tila je, me|utim, da je „do sada otkriveno preko 4.700
tela… Od toga je zasad identifikovano samo 180.Œ40 Da su ove brojke bile
ta~ne, to bi zna~ilo da je izme|u aprila i jula 2001. otkriveno jo{ 700 tela
i da su identifikovana dodatna 104.
229
Nekoliko dana posle izve{taja Holtove Independent je objavio ~la-nak (pretpostavqamo) bosanskog, muslimanskog novinara, Nedima Dervi{be-govi}a, koji je iz Sarajeva izvestio da „zvani~nici bosanskih Muslimanaka`u da su otkrili masovnu grobnicu u isto~noj Bosni u kojoj se nalazipreko 200 `rtava srebreni~kog masakra, u kom je poginulo i do 8.000 Mu-slimanaŒ. Primeti}ete da se u Sarajevu izgleda verovalo da je poginulo„do 8.000Œ, ne 9.000 ili 10.000. Dervi{begovi} je naveo re~i neimenovanogzvani~nika, koji je to opisao kao „jedno od najve}ih dosada{wih otkri}a uzasebnoj masovnoj grobnici… Te{ko je re}i koliko se ta~no tela tamonalazi, ali svakako vi{e od 200.Œ U ~lanku stoji da je „oko 4.500 telasrebreni~kih `rtava otkriveno u pojedina~nim i masovnim grobnicamaili na|eno po {umama isto~ne BosneŒ.41
Tri dana kasnije Independent je doneo jo{ jedan ~lanak o Srebre-nici, govore}i ovog puta da je „nestalo gotovo 8.000 qudiŒ, ali predvi-|aju}i da }e „do kraja ove godine biti ekshumirana tela nekih 6.000 `rtavamasakraŒ. U ~lanku se tako|e zapa`a slede}e: „^ak i uz pomo} tehnologijeispitivawa DNK, identifikuje se svega stotinak tela mese~noŒ.42 Premaovom predvi|awu, broj navodno prona|enih tela pribli`avao se prihva-}enom zbiru od 8.000 ubijenih, iako nije jasno za{to se o~ekivalo da }e dokraja te godine biti ekshumirano 6.000. Nema poku{aja da se uspostavinekakva doslednost izme|u razli~itih tekstova u istom listu, ~ak ni kadse objavquju u razmaku od samo nekoliko dana.43
Najdetaqnije informacije dao je ~lanak na tu temu koji je 3. avgustaosvanuo u Gardijanu. Xenifer Fridlin (koja je procenila da je u Sre-brenici ubijeno 7.500 qudi) zapisala je da „oko 4.000 plasti~nih vre}a saostacima, kako se procewuje, 3.000–3.500 qudi ubijenih u Srebrenici sto-ji uredno slo`eno i obele`eno na beskrajnom nizu policaŒ. Ovo zvu~iuverqivije — ne 4.000 ili 4.700, ili „predvi|enihŒ 6.000 tela, ve} 4.000vre}a sa ostacima mawe qudi. [to je neobi~no, Fridlinova je tako|e uka-zala na mogu}nost da neka od ekshumiranih tela mo`da ne pripadaju bo-sanskim Muslimanima, navode}i da je Me|unarodna komisija za nestalalice iz Sarajeva u to vreme procenila da „od 30.000 tela nestalih iz Bosnei Hercegovine, vi{e od dve tre}ine pripada Muslimanima, izme|u 4.000 i7.000 Srbima, a mawe od 1.000 HrvatimaŒ.44
IV. Naser Ori}: „muslimanski Robin HudŒ
Jedna od najupadqivijih odlika izve{tavawa medija o napadu bosan-skih Srba na Srebrenicu je to {to se taj doga|aj retko shvata i obja{wava ukontekstu gra|anskog rata. O tome govori i zanemarqiv broj ~lanaka u ko-jima se pomiwe lokalni lider bosanskih Muslimana Naser Ori}. Potragaza ~lancima o Srebrenici u kojima se posle jula 1995. javqa Ori}evo imeotkrila je samo devet tekstova u ~etiri lista u rasponu od devet godina.45
Na~in na koji je {tampa predstavqala Ori}a za to vreme se promenio, aliwegova va`na uloga, po svoj prilici, ostaje marginalna.
230
U prvom, najboqe „potkovanomŒ ~lanku, iz jula 1995,46 „general Ori}Œ
progla{ava se „muslimanskim 'Robinom Hudom'Œ. Uprkos tome {to „Ori-
}a… wegov narod posmatra kao nekakvog Robina Huda, ~iji su hrabri po-
tezi omogu}ili enklavi da se prehrani i odbraniŒ, u ~lanku se o Ori}evim
pqa~ka{kim pohodima na srpska sela oko Srebrenice ne govori kao o raz-
logu srpskog napada. Uticaj ovih pohoda se umawuje, ali se u tom trenutku
izve{ta~ bar ose}a obaveznim da pru`i kakvo-takvo obja{wewe: „Ti su
pohodi samo iskori{}eni kao opravdawe za prodor bosanskih Srba u 'za-
{ti}enu zonu'. 'To je, jednostavno, bilo teroristi~ko upori{te i mi to
vi{e nismo mogli da toleri{emo', izjavio je ju~e Radovan Karaxi}, lider
bosanskih Srba.ŒDok se Srbi prikazuju kao u~esnici u „etni~kom ~i{}ewuŒ, ozbiq-
nost Ori}evih aktivnosti se prikriva, a ubistva se uop{te ne pomiwu:
„Tokom krvave jeseni 1992, kada su vojnici bosanskih Srba i wihovi pa-
ravojni saveznici '~istili' isto~nu Bosnu od Muslimana, Naser Ori} i
wegovi qudi su napadali uzvodno i nizvodno dolinom reke Drine, kradu}i
stoku, pale}i sela i nanose}i bolno poni`ewe krilima Armije bosanskih
Srba.Œ Kona~ni pohod na selo Vi{wica pomiwe se kao razlog zbog kog su
Srbi zauzeli Srebrenicu, a navode se i re~i pukovnika Milovana Mi-
lutinovi}a, koji ka`e da je „od januara u teroristi~kim akcijama ubijeno
50 Srba. Ne mo`emo vi{e tolerisati neuspeh i nerad Unprofora. U}i }emo
i sami obaviti posao Unprofora umesto wih. Mi }emo demilitarizovati
Srebrenicu.Œ Me|utim, jasno se stavqa do znawa da je to tek izgovor i da je
pohod na Vi{wicu bio samo poku{aj da se do|e do hrane, po{to su Srbi
blokirali konvoje koji su donosili pomo}: „Posle nekoliko meseci, tokom
kojih su Srbi ograni~avali ulazak konvoja koji nose pomo} u enklavu, mu-
slimanska pqa~ka{ka dru`ina iz Srebrenice napala je Vi{wicu, obli-
`we srpsko selo. Verovatno su tra`ili stoku, ali su Muslimani uz to
spalili {est ku}a, ubili jednog srpskog vojnika i te{ko ranili jednu
staricu. Vlasti su smesta u Vi{wicu odvele malu grupu stranih novinara,
kako bi pripremili svetsku javnost za poku{aj osvajawa te enklave.ŒNekoliko dana posle ovog ~lanka u Independentu, Gardijan je po-
menuo Ori}a kao „bosanskog komandanta SrebreniceŒ koji je „kapituli-
raoŒ po{to je „postignut dogovorŒ: „Bosanski vojnici su pristali da pre-
daju oru`je UN, a Srbi su, zauzvrat, pristali da obustave napad.Œ47 Ori} se
ovde prikazuje kao „vrhunski komandant gerile, najboqi na BalkanuŒ, po
izvorima iz UN. Zato ostaje misterija zbog ~ega „Ori} i wegovih 250 sjaj-
nih vojnika nisu gotovo ni poku{ali da pru`e otporŒ. „Izvori pri UNŒ,
citirani u ~lanku, ukazuju da je, „kao dobar vojni zapovednik, Ori} uvideo
da je Srebrenicu uzaludno braniti i povukao svoje qude u brda, kako bi
odande pomrsili konce Srbima — '{to su', ka`e UN, 'svakako u stawu da
u~ine'.Œ U ~lanku se, me|utim, prime}uje: „Postoje mnoge teorije zavere,
po kojima je postignut nekakav dogovor — da se on i wegovi qudi povuku 24
sata pre nego {to }e grad pasti, i po kojima je bosanska vlada, svesna da se
Srebrenica ne mo`e odr`ati, zadovoqna {to }e ponovo imati status `rtve
231
u o~ima me|unarodne javnosti.Œ Namera je o~igledno da se ospore ovakve
„teorije zavereŒ.Do novembra 1995, tokom mirovnih pregovora u Dejtonu, javila se
mogu}nost da }e Ori} — opisivan kao „vojni komandant bosanske vlade u
isto~noj muslimanskoj enklaviŒ i „komandant enklave SrebrenicaŒ — „ka-
ko se o~ekuje, biti optu`en za ratne zlo~ineŒ.48 Ori} nije imao glavnu
ulogu u ovoj kratkoj pri~i, kao ni Srebrenica, po{to je mogu}nost da on
bude optu`en za ratne zlo~ine bila nespojiva s prihva}enom verzijom o
masakru u Srebrenici. U skladu s nastavqenim naporima da se o~uva Ori-
}ev imix „herojaŒ, Xon Svini ga je decembra 1995. opisao kao „sposobnog
bosanskog komandanta gradske milicijeŒ.49
Do slede}e godine po~elo se govoriti o navodima Srba da je Ori}
vr{io zlo~ine, iako ponekad na takav na~in da oni ispadnu sumwivi. Xu-
lijus Straus napisao je za Dejli telegraf: „Televizija bosanskih Srba
naro~ito voli da pokazuje jedan stra{an polu~asovni film, sa krupnim
kadrovima zlo~ina, koje je navodno izvr{io vojni komandant Srebrenice,
Naser Ori}, protiv srpskih seqana.Œ50 U drugom ~lanku iz Telegrafa, iz
1996. godine, ka`e se da „mnogi Muslimani krive gospodina Ori}a za krah
zakona unutar srebreni~kog xepaŒ i da je za „mnoge izbeglice iz Srebre-
niceŒ Ori} „lik koji treba mrzeti, optu`en da je profitirao od tu|e be-
deŒ. U ~lanku se javqaju daqe kontroverze, kada se ka`e da ga „bosanski
Srbi tako|e optu`uju kao ratnog zlo~inca, koji je tokom ~itavog rata orga-
nizovao napade na srpske civile u blizini SrebreniceŒ. Neobi~no je i to
{to ovu uop{tenu izjavu nije osporila, ve} upravo podr`ala jedna spe-
cifi~na ilustracija: „Za Veselina [arca, bosanskog Srbina koji danas
`ivi u Mili}ima, nema sumwe da je g. Ori} zlo~inac. Preko 12 belih
fleka od o`iqnog tkiva na wegovim rukama jedini su dokaz koji je g. [ar-
cu potreban da svedo~i o tome kakav je ~ovek g. Ori} postao u ratu.Œ51
^ini se da je Ori} potom i{~ezao iz ~lanaka o Srebrenici, sve do
2001, kad je nakratko pomenut u izve{tajima o su|ewu pred MKSJ. U oba
~lanka se ka`e da je on nepravedno optu`en za ratne zlo~ine. U Gardijanu,
Xonatan Stil je izvestio da Ori} `eli da „ispri~a Ha{kom sudu istinu o
svojoj ulozi tokom rata 1992–1995.Œ i da je „predvodio odbranu Srebrenice
pre nego {to je masakrirano na hiqade muslimanskih mu{karacaŒ.52 U
Dejli telegrafu, Ori} je opisan kao „muslimanski komandant Srebrenice,
koji je nekoliko godina pru`ao otpor nadmo}noj srpskoj vojsciŒ, uz pri-
medbu da „su se oni koji su pre`iveli srebreni~ki masakr 1995. zakleli da
}e {tititi Ori}a, iako ga mnoge Sarajlije optu`uju da se obogatio od
ratnih dejstavaŒ.53 Ove iste optu`be iznesene su i kada je NATO, u ime
MKSJ, uhapsio Ori}a u aprilu 2003. Independent je objavio ~lanak sa
detaqnim opisom zlo~ina za koje je bio optu`en, ali ga je uz to prikazao
kao „na{iroko hvaqenog u Bosni {to je branio Muslimane od srpskih
napada~aŒ.54 Sve u svemu, lik Nasera Ori}a kao „muslimanskog Robina Hu-
daŒ ostao je neukaqan.
232
Zakqu~na napomena
Izve{tavawe ~etiri vode}a britanska lista o padu za{ti}ene zone
Srebrenica primer je obrasca koji se uo~ava u sveukupnom izve{tavawu
zapadnih medija, pri ~emu su napori ulo`eni po~etkom i sredinom jula
1995. da se saop{te ~iwenice i pru`i bilo kakav relevantan kontekst u
te{koj ratnoj situaciji, brzo podlegli u korist senzacionalisti~ke ten-
dencije dramatizovawa standardne pri~e o zlo~incima i `rtvama, zahva-
quju}i kojoj je, od kraja jula do oktobra 1995, nastala zvani~na verzija o
srebreni~kom masakru.Tako se krajem jula 1995. izve{tavawe spustilo na povr{an i pri-
strasan nivo. Mediji svakako nisu ~itaocima razjasnili situaciju, ve} su
potvr|ivali partijsku liniju koja je bosanske Srbe pretvarala u zlotvore,
a bosanske Muslimane predstavqala kao wihove jedine `rtve. Pozadina
doga|aja od jula 1995. ne isti~e se ~ak ni u ranim prikazima, dok je iz
kasnijih izve{taja posve nestala. Zanemaruju se razmere i brutalnost ubi-
stava Srba tokom 32 meseca pre jula 1995, dok se Naser Ori}, borac bo-
sanskih Muslimana, koji je nare|ivao takva ubistva velikih razmera, pri-
kazuje kao plemeniti braniteq svojih saboraca, ne kao ratni zlo~inac.
Uprkos tome {to su se mogle ~uti razli~ite i kontradiktorne procene,
broj poginulih kod Srebrenice jula 1995. i na~in na koji su oni umrli u
na{em medijskom uzorku nikad se ozbiqno ne istra`uju, dok se uloga Za-
pada i MKSJ tako|e tretira nekriti~no. Jasan stav novinara da je Zapad
bio „poni`enŒ u Srebrenici o~ito ih je podstakao da istorijske doga|aje
od jula 1995. pretvore u vanistorijsku, pou~nu pri~u, koja obiluje odje-
cima Drugog svetskog rada, kako bi se ona potom mogla upotrebiti da se
opravda daqe intervenisawe Zapada u tom regionu, pre svega u sklopu hr-
vatskog napada na Srbe u Krajini, uz podr{ku SAD.
Napomene
1 U ovom poglavqu analizira se izve{tavawe o Srebrenici u ~etiri bri-tanska dnevna lista: Tajmsu, Dejli telegrafu, Independentu i Gardijanu.Ispituju se tri perioda: po~etak jula 1995; kraj jula — oktobar 1995; ijanuar — decembar 2001. ^lanci objavqeni u navedenim vremenskim peri-odima odabrani su na osnovu elektronske pretrage novinske baze „ProQuest“,u okviru koje su tra`eni ~lanci koji imaju re~ 'Srebrenica' u naslovu.
2 Christopher Bellamy, “Serbs turn firepower on Srebrenica”, Independent, 7. jul1995, str. 15.
3 Ian Traynor, Julian Borger, “Serbs defy UN air raid threat Dutch ‘blue helmets’ inSrebrenica find themselves shot by both sides as safe haven faces new shelling”,Gardijan, 11. jul 1995, str. 11.
4 Michael Evans, Tom Rhodes, “Capture of Srebrenica strikes mortal blow to UNcredibility; Bosnia,” Tajms, 12. jul 1995, str. 1.
233
5 Vidi: Xorx Bogdani~, Poglavqe 2, „Uvod u osvajawe Srebrenice“, posebno
deo „Manipulisawe za{ti}enim zonama“ u ovoj kwizi.
6 Ian Traynor, “Third time unlucky for unsafe area Ian Traynor traces the tortuous
antecedents to the defiant Serbian conquest of Srebrenica”, Gardijan, 13. jul
1995, str. 11.
7 Martin Woollacott, “Sacrifice and salvation: The loss of Srebrenica is heartbreak-
ing but, says Martin Woollacott, it could improve the chances of saving Sarajevo
and stopping the Bosnian Serbs”, Gardijan, 13. jul 1995, str. 15.
8 Michael Evans, “Muslim soldiers ‘failed to defend town from Serbs’; Assault On
Srebrenica; The Balkans”, Tajms, 14. jul 1995, str. 1.
9 “The fall of Srebrenica”, tekst urednika, Independent, 13. jul 1995, str. 16.
10 “Beyond the killing fields of Srebrenica”, tekst urednika, Independent, 15. jul
1995, str. 16.
11 Michael Evans, Tom Rhodes, “Capture of Srebrenica strikes mortal blow to UN
credibility; Bosnia”, Tajms, 12. jul 1995, str. 1.
12 Ian Traynor, “Third time unlucky for unsafe area Ian Traynor traces the tortuous
antecedents to the defiant Serbian conquest of Srebrenica”, Gardijan, 13. jul
1995, str. 11.
13 Martin Woollacott, “Sacrifice and salvation The loss of Srebrenica is heartbreak-
ing but, says Martin Woollacott, it could improve the chances of saving Sarajevo
and stopping the Bosnian Serbs”, Gardijan, 13. jul 1995, str. 15.
14 John Sweeney, “UN memo to Bosnia: Surrender safe areas It took the United Na-
tions four days before it agreed to act over Srebrenica — and then it was too late.
Amid the limousines, paperwork and a man in a sombrero, John Sweeney reports
from the torpor of UN headquarters in Zagreb”, Gardijan, 16. jul 1995, str. 14.
15 Robert Block, “‘River killings’ shed light on scale of horror after the fall of
Srebrenica”, Independent, 25. jul 1995, str. 8.
16 John Sweeney, “UN memo to Bosnia: Surrender safe areas. It took the United Na-
tions four days before it agreed to act over Srebrenica — and then it was too late.
Amid the limousines, paperwork and a man in a sombrero, John Sweeney reports
from the torpor of UN headquarters in Zagreb”, Gardijan, 16. jul 1995, str. 14.
17 Julian Borger, “Eyewitnesses tell of executions and burnt bodies Julian Borger re-
ports from Tuzla on the full story of horror now emerging about last week in
Srebrenica”, Gardijan, 16. jul 1995, str. 1.
18 Christopher Bellamy, “Thousands still missing after fall of Srebrenica”, Inde-
pendent, 20. jul 1995, str. 10.
19 Julian Borger, “More atrocities feared in Zepa attack Srebrenica refugees confirm
reports of rape and murder. Fate of missing thousands unknown as Serbs deny UN
and Red Cross access”, Gardijan, 17. jul 1995, str. 8.
20 Robert Block, “‘River killings’ shed light on scale of horror after the fall of
Srebrenica”, Independent, 25. jul 1995, str. 8.
21 Emma Daly, Robert Block, “Srebrenica fighters ‘executed by Serbs’”, Independ-
ent, 1. avgust 1995, str. 7.
22 Ian Black, “UN envoy condemns ‘barbaric’ Serbs. Fears grow for 7,000 Muslims
missing from Srebrenica,” Gardijan, 25. jul 1995, str. 9.
234
23 James Bone, Eve-Ann Prentice, “UN seeks access to Srebrenica sites of allegedmass grave; Bosnia”, Tajms, 12. avgust 1995, str. 1.
24 „Situacija u Republici Bosni i Hercegovini“ ‰“The situation in the Republicof Bosnia and Herzegovina” (S/PV.3564)Š, Savet bezbednosti UN, 10. avgust1995, str. 6.
25 John Sweeney, “Observer picture essay: No man’s land. These are the survivors ofSrebrenica — women, girls, young boys and a few old men. They fled the Bosniantown as it fell to Serb forces. When they reached a UN refugee camp near Tuzla itwas clear that they had seen terrible things. Ten days ago the American govern-ment released hard evidence of a massacre of up to 2,700 men and boys fromSrebrenica and their burial in mass graves. These photographs are a portrait of eth-nic cleansing”, Gardijan, 20. avgust 1995, str. 18.
26 David Rohde, “Witness finds evidence of Serb killing fields. The first journalisthas reached the scene where mass graves are believed to hold Bosnian Muslimsexecuted when the former ‘safe havens’ of Srebrenica and Zepa fell in July”, The
Guardian, 19. avgust 1995, str. 10. Za kriti~ku diskusiju o Roudijevom „ot-kri}u“, vidi Edward S. Herman, David Peterson, “The Dismantling of Yugosla-via”, Monthly Review, Vol. 59, No. 5, oktobar 2007, <http://www.monthly-review.org/1007herman-peterson1.php>. Kako pi{u ovi autori: „Roudijevnastup podse}a na doga|aje koji su usledili nekoliko godina kasnije, kadasu mediji i zvani~nici SAD i Velike Britanije zajedni~ki promovisalitvrdwe o ira~kom programu proizvodwe oru`ja za masovno uni{tewe ivezama sa Al Kaidom — pri tom mislimo i na Roudijeve bliske veze sazvani~nim izvorima koje pomiwe, ali ih ne imenuje, i wegovu spremnost dadoslovno prenese wihove navode… Iako su Roudijeva jedna qudska noga ufazi raspadawa, ~ije poreklo nije utvr|eno, kao i prazni okviri za mu-niciju, za wegove urednike, MKSJ i komisiju za Pulicerovu nagradu bili'potvrda' da je streqano oko 8.000 qudi, da postoje masovne grobnice okoSrebrenice i da se radi o najgorem masakru u Evropi posle Drugog svetskograta, osim toga {to je ponavqao navode zvani~nih izvora, koje su ~inilitu`ioci MKSJ i SAD, i kasnije prenosio da su ti isti izvori 'potvrdili'ono {to je objavqeno pod wegovim imenom, Roudi li~no nije otkrio ba{ni{ta.“
27 Aida Cerkez, “Survivors tell of massacre following fall of Srebrenica”, Aso{i-jeted pres, Independent, 5. oktobar 1995, str. 12.
28 “Our empty pledge to Srebrenica”, tekst urednika, Independent, 30. oktobar1995, str. 16.
29 Tu`ilac protiv Dragana Obrenovi}a, Optu`nica, IT-01–43, 16. mart 2001,paragraf 10, <http://www.icty.org/x/cases/obrenovic/ind/en/obr-ii010409e.pdf>.Vidi tako|e Martin Fletcher, “Srebrenica suspect held for trial in The Hague”,Tajms, 17. april 2001, str. 14.
30 Justin Huggler, “Srebrenica commander faces genocide charges”, Independent,17. april 2001, str. 12.
31 “Radislav Krstic Becomes the First Person To Be Convicted of Genocide at theICTY and Is Sentenced To 46 Years Imprisonment”, Press Release OF/P.I.S./609e,2. avgust 2001, str. 2; str. 7, <http://www.icty.org/x/cases/krstic/tjug/en/010802_Krstic_summary_en.pdf>. Tako|e vidi: Stephen Castle, “Serb gets 46years for Srebrenica massacre”, Independent, 3. avgust 2001, str. 1; i Ian
235
Black, “General gets 46 years for Srebrenica genocide”, Gardijan, 3. avgust2001, str. 2.
32 Martin Fletcher, “Srebrenica suspect held for trial in The Hague”, Tajms, 17.april 2001, str. 14.
33 Justin Huggler, “Srebrenica commander faces genocide charges”, Independent,17. april 2001, str. 12; Ambrose Evans-Pritchard, “Serb denies killing 5,000Muslims in Srebrenica”, Dejli telegraf, 19. april 2001, str. 16; JuliusStrauss, “Scattered bones testify to three-day massacre Serbs in Srebrenica stilldeny any knowledge of the worst crime in the Balkan wars”, Dejli telegraf, 3.jul 2001, str. 13.
34 Ian Black, “General gets 46 years for Srebrenica genocide”, Gardijan, 3. avgust2001, str. 2.
35 Stephen Castle, “Bullet marks and blood stains told tale of Srebrenica horror”,Independent, 3. avgust 2001, str. 12.
36 Stephen Castle, “Serb gets 46 years for Srebrenica massacre”, Independent, 3.avgust 2001, str. 1.
37 Ian Black, “General gets 46 years for Srebrenica genocide”, Gardijan, 3. avgust2001, str. 2.
38 Emily Davies, “The horror of Srebrenica”, Tajms, 19. april 2001, str. 16.
39 Nick Thorpe, “Serb major denies Bosnian genocide: Prosecutors hope formercommander will shed more light on the Srebrenica massacre”, Gardijan, 19.april 2001, str. 13.
40 Kate Holt, “UN War Crimes Tribunal: Blood is given again to identify the dead ofSrebrenica”, Independent, 2. jul 2001, str. 10.
41 Nedim Dervisbegovic, “Srebrenica massacre: 200 Bosnian Muslim victims foundin mass grave”, Independent, 9. jul 2001, str. 10.
42 Rupert Cornwell, „Bosnia’s Muslims unveil tribute to Srebrenica dead“, Inde-
pendent, 12. jul 2001, str. 13.
43 Mahmud Mamdani (Mahmood Mamdani) uo~ava isti problem u vezi sa veomarazli~itim — sa jasnom politi~kom pozadinom — procenama o broju po-ginulih u Darfuru, na zapadu Sudana. Primetiv{i da kolumnista Wujork
tajmsa Nikolas D. Kristof (Nicholas D. Kristof) svodi „slo`en politi~kikontekst na pou~nu pri~u sme{tenu u svet u kom `ive zlo~inci i `rtve,koji nikad ne mewaju uloge, pa ih je uvek lako razlikovati“, Mamdani dodajeda su se u periodu od tri meseca tokom 2005. godine „Kristofove procene sa10.000 popele na 15.000 ubijenih qudi mese~no. [est meseci kasnije, 27.novembra, Kristof je upozorio da bi 'ukoliko se humanitarne grupe po-vuku… broj mrtvih mogao dosti}i 100.000 mese~no'. Svakoga ko je pratioprocene o broju poginulih u Darfuru iznete u Kristofovim kolumnama mo-rale su za~uditi te brojke koje su rasle, smawivale se i ponovo rasle. Prvoje predvideo da je u 2004. godini poginulo 320.000 qudi (16. jun 2004), alije zatim snizio broj na izme|u 70.000 i 220.000 (23. februar 2005). Brojka seonda ponovo popela na 'gotovo 400.000' (3. maj 2005), da bi se opet spustilana 300.000 (23. april 2006). Brojke su svaki put saop{tavane sa jednakimuverewem, ali bez obja{wewa koji je wihov osnov. Da li su brojevi biliodraz realnog smawewa broja ubistava u Darfuru ili se Kristof prostoprilago|avao promenqivom raspolo`ewu me|unarodne javnosti? Vidi: “The
236
Politics of Naming: Genocide, Civil War, Insurgency”, London Review of Books,Vol. 29, No. 5, 8. mart 2007, <http://www.lrb.co.uk/v29/n05/mamd01_.html>.
44 Jennifer Friedlin, “DNA brings hope to Srebrenica’s widows: Technology cuts thetime and cost of putting names to the remains”, Gardijan, 3. avgust 2001, str. 17.
45 Vidi napomenu 1.
46 Robert Block, “BOSNIA CRISIS: Muslim ‘Robin Hood’ heads for the hills”, In-dependent, 13. jul 1995, str. 3.
47 Charlotte Eagar, “From ‘haven’ into hell: Charlotte Eagar reports on the Serbs’swaggering contempt as they humiliate the Muslims in full view of the world”,Gardijan, 16. jul 1995, str. 15.
48 “UN tribunal indicts Bosnian Croats”, Gardijan, 14. novembar 1995, str. 12.
49 John Sweeney, “How the UN crushed Srebrenica. The Bosnian peace deal wouldnot have happened if Srebrenica had not fallen. John Sweeney in Amsterdam un-ravels the secret and shameful story of how peacekeepers caused the death ofMuslims they were meant to protect”, Gardijan, 17. decembar 1995, str. 19.
50 Julius Strauss, “‘Cleansed’ town changes allegiance: Julius Strauss reports fromSrebrenica, where politicians play on prejudice”, Dejli telegraf, 30. april1996, str. 14.
51 Tim Butcher, “Besieged enclave was ruled by law of jungle. ONE YEAR LATER:THE ENEMY WITHIN”, Dejli telegraf, 11. jul 1996, str. 11.
52 Jonathan Steele, “Hague tribunal delivers Milosevic warrant”, Gardijan, 6. april2001, str. 15.
53 Julius Strauss, “Croatia to hand over war crime suspects”, Dejli telegraf, 9. jul2001, str. 10.
54 Toby Sterling, “Bosnian Muslim to face war crimes trial at UN tribunal”, Inde-pendent, 12. april 2003, str. 13.
237
Poglavqe 10.
KRATAK PREGLED I ZAKQU^CI
Edvard S. Herman
1. I razmere ubijawa i kontekst koji je okru`ivao ubijawa iz jula1995. u Srebrenici bili su pogre{no tuma~eni u zvani~nim izve{tajimavladinih i nevladinih organizacija, kao i u mejnstrim medijima. Visokivojni i civilni zvani~nici UN, obave{tajni oficiri NATO-a i neza-visni analiti~ari osporavaju zvani~nu karakterizaciju koju je dao Ha{kitribunal o padu Srebrenice i evakuaciji stanovni{tva ove „za{ti}enezoneŒ kao jedinstvenom u`asu bosanskog sukoba i slu~aju genocida. Tvrdwada je ~ak 8.000 muslimanskih mu{karaca i de~aka smaknuto u toku jednesedmice, da je srebreni~ki masakr bio „najgori u`asŒ u ratovima u biv{ojJugoslaviji i da je to „najstra{niji masakr koji se dogodio na tlu Evropeposle Drugog svetskog rataŒ nemaju osnova u postoje}im dokazima i pred-stavqaju u su{tini politi~ku konstrukciju.1
2. Cifru od 8.000 prvi je objavio Crveni krst na bazi svojih grubihprocena o 3.000 Muslimana koje su zarobili bosanski Srbi i 5.000 koji suprogla{eni „nestalimŒ. Ta~no je utvr|eno da su hiqade „nestalihŒ
2uspe-
li da se domognu sigurnosti u gradovima, kao {to je Tuzla, ili prekogranice u Srbiji, ili su ubijeni u borbama na putu ka teritoriji bosan-skih Muslimana. Ipak, u neobi~noj transformaciji izazvanoj `arkom `e-qom da se bosanski Srbi prika`u kao zli izvr{ioci u`asnih zlo~ina abosanski Muslimani kao wihove nevine `rtve, zanemarene su kategorijepre`ivelih koji su se domogli sigurnosti i poginulih u borbama, i pre-tvorene u „nestaleŒ koji su zatim izjedna~eni sa kategorijom pobijenih.Ovom zbuwuju}em spajawu razli~itih kategorija `rtava doprineo je Crve-ni krst svojim navodima da je 5.000 „jednostavno nestaloŒ i propu{tawemda ispravi upotrebu ovog izraza nabijenog politi~kim zna~ewem, uprkossopstvenog priznawa da se „nekoliko hiqadaŒ pre`ivelih domoglo teri-torije bosanskih Muslimana.
Tome je pripomoglo i vo|stvo bosanskih Muslimana svojim odbija-wem da obelodani spiskove onih koji su se domogli sigurnosti. Ali jeistovremeno postojala i neobi~na spremnost zapadnih vlada i medija dazanemare one koji su se domogli sigurnosti, kao i poginule u borbama,progla{avaju}i svako mrtvo telo `rtvom smaknu}a. Bezgrani~na je bilavoqa da se poveruje u najgore o Srbima. Novinar Dejvid Roudi je prikazaokost koja je virila iz zemqe u blizini Srebrenice, uzimaju}i zdravo zagotovo da se radi o ostacima `rtve smaknu}a i navode}i to kao ozbiqandokaz „masakraŒ.3 Postala je standardna medijska praksa da se polaze}i od
nedokazane tvrdwe o hiqadama nestalih ili otkri}a tela u grobnici, ili
~ak od sumwivog video snimka {est osoba koje su navodno smaknuli Srbi —
zakqu~i da je time dokazan masakr 8.000 qudi.4
3. Sa 8.000 navodno pobijenih i mnogo poginulih u borbama, moralebi postojati ogromne grobnice, kao i satelitski ili snimci iz vazduha,koji bi prikazivali smaknu}a, sahrawivawa, ekshumacije i ponovna sahra-wivawa. Ali potraga za telima je dala rezultate daleko ispod o~ekivanih,sa samo oko 2.750 tela prona|enih do 2003,
5u {ta ulaze i tela poginulih u
borbama, tela Srba, pa i tela koja datiraju iz perioda pre jula 1995. Osku-dnost ovih nalaza prinudila je Ha{ki tribunal da pribegne tvrdwama omasovnom preno{ewu tela, {to je bilo malo verovatno i bez ikakvih do-kaza.
6Bio je to period kada je NATO bombardovao srpske polo`aje, a mu-
slimanska i hrvatska vojska se kretala ka Bawaluci. Armija bosanskih Sr-ba je bila u defanzivi, oskudevaju}i u opremi i resursima, ukqu~uju}igorivo. Organizovawe operacije takvih razmera koja bi omogu}ila ekshu-maciju, transport i ponovno sahrawivawe hiqada tela prevazilazilo jemogu}nosti Armije bosanskih Srba u to vreme. [tavi{e, te{ko su se moglinadati da }e u takvoj operaciji izbe}i pogledima personala OEBS, lo-kalnog stanovni{tva ili {pijunskih satelita.
4. Ameri~ki ambasador u UN Medlin Olbrajt je, u kampawi denun-
cirawa Srba, na zatvorenoj sednici Saveta bezbednosti 10. avgusta 1995.
pokazala nekoliko fotografija, od kojih je jedna prikazivala qude oku-
pqene na stadionu, navodno bosanske Muslimane blizu Srebrenice, a dru-
ga, navodno snimqena kratko nakon prve, prikazivala je obli`we poqe sa
„prekopanom zemqomŒ.7 Samo neke od ovih fotografija kasnije su objav-
qene, ali ~ak i da su sve originalne, ne dokazuju ono {to se od tog trenutka
nadaqe smatralo da dokazuju — masovna smaknu}a i sahrane. [tavi{e, iako
je Ha{ki tribunal govorio o „organizovanom i sra~unatom naporuŒ da se
prikriju ubijawa i smaknu}a sahrawivawem tela `rtava na izolovanim me-
stima rasutim u {irokoj oblasti,8 iako je Dejvid Roudi iznosio tvrdwe o
„ogromnom naporu koji su ulo`ili Srbi da sakriju tela prenose}i ih sa
jednog mesta na drugoŒ9 — niko nije pokazao nijedan satelitski snimak ili
fotografiju iz vazduha na kojoj bi se videla smaknu}a, sahrawivawa, isko-
pavawa i ponovna zakopavawa, ili kamioni koji su prenosili tela na druga
mesta. U avgustu 1995. Medlin Olbrajt je upozorila Srbe: „Posmatra}emo
vasŒ,10 sateliti su u to vreme kru`ili bar osam puta dnevno, a geosta-
cionarne letelice su lebdele i snimale i najsitnije detaqe nad Bosnom.
Mejnstrim mediji nisu pridavali nikakav zna~aj ~iwenici da ameri~ka
vlada nije obelodanila bilo kakve vizuelne dokaze.5. Veliki broj tela je sakupqen u Tuzli, nekih 7.500 i vi{e. Ali to su
bila tela sakupqena iz ~itave Bosne, mnoga u lo{em stawu ili samo delovi
tela. Sakupqana su na na~in koji ne odgovara profesionalnim foren-
zi~kim standardima. Wihovo poreklo je bilo nejasno, veza sa doga|ajima u
Srebrenici iz jula 1995. nedokazana i ~esto malo verovatna, a na~in smrti
239
obi~no neizvestan.11 Zanimqivo, iako su Srbi stalno optu`ivani za poku-
{aje skrivawa tela, nikada se nije pojavila ideja da su bosanski Musli-
mani, u dugom periodu zadu`eni za tra`ewe tela, mogli da ih pomeraju ili
da na drugi na~in manipuli{u dokazima, uprkos pozama{nom „dosijeuŒ o
wihovim prevarama.12 U~iwen je sistematski poku{aj da se DNK analizom
doka`e veza sa Srebrenicom, ali on sa sobom nosi mnoge probleme, ne samo
zbog o~uvanosti materijala i procesa istra`ivawa, i ne}e razre{iti prob-
lem razlikovawa smrti u egzekucijama od smrti u borbi. Tu su i spiskovi
nestalih, ali oni sadr`e velike gre{ke, sa dupliranim imenima, osobama
koje su umrle pre jula 1995, koje su pobegle da bi izbegle mobilizaciju u
armiju bosanskih Muslimana, koje se nalaze na glasa~kim spiskovima 1997,
a ukqu~uju i osobe koje su poginule u borbi, domogle se sigurne teritorije
ili su zarobqene i zatim zapo~ele novi `ivot na drugom mestu.13
6. Broj od 8.000 je nekompatibilan sa osnovnom aritmetikom srebre-ni~kih brojeva pre i posle jula 1995. Ukupan broj izbeglica iz Srebreni-ce, dakle onih koji su pre`iveli masakr, koje su registrovale Svetska zdrav-stvena organizacija i bosanska vlada po~etkom avgusta 1995. iznosi 35.632.Oko 3.000 muslimanskih mu{karaca dokopalo se muslimanskih linija (a dawihove porodice o tome nisu obave{tene), a 2.000 je ubijeno u borbama.Ovo daje ukupno 38.632 pre`ivelih plus 2.000 ubijenih u borbi, te bi,ukoliko je bilo 8.000 `rtava egzekucija, populacija u za{ti}enoj zoni Sre-brenica pre evakuacije 11. jula 1995. trebalo da je bila 48.600. Ali po-pulacija pre evakuacije po~etkom jula je bila pre u opsegu 37.000–40.000. Izaista, ha{ki sudija Patri{a Vold iznela je brojku od 37.000 kao svojuprocenu.
14Brojevi se jednostavno ne sla`u.
7. Postoje svedoci ubijawa u Srebrenici ili oni koji tvrde da susvedoci. Ali ih nema mnogo, a pojedini su imali li~ni politi~ki interesili su iz drugih razloga bili nepouzdani. Dokazi sugeri{u da su bosanskiSrbi ubili stotine Muslimana, ali ne 8.000, i ni{ta blizu tom broju.Samo je Dra`en Erdemovi}, svedok i direktni u~esnik, tvrdio da ih jebilo 1.000. On je etni~ki Hrvat iz grupe pla}enih ubica koji su dobili 12kg zlata za svoju slu`bu u Bosni (prema izjavi samog Erdemovi}a) i koji suzavr{ili u Kongu u slu`bi francuske obave{tajne slu`be. Wegovo sve-do~ewe je prihva}eno i pored neodre|enosti i nekonzistentnosti, nedo-statka potvrda wegovih tvrdwi, wegove problemati~ne pro{losti i veza,wegovih mentalnih problema, koji su bili dovoqni da ga oslobode su|ewaali ne i svedo~ewa pred Tribunalom, bez unakrsnog ispitivawa, u okvirudve nedeqe od osloba|awa. Dokazi ovog i drugih svedoka pate od ozbiqnezloupotrebe procesa nagodbe, prema kome su svedoci mogli dobiti bla`ekazne ako su dovoqno sara|ivali sa tu`ila{tvom.
15
Vredno je pomena da veliki broj nepristrasnih posmatra~a u Sre-
brenici i oko we u julu 1995. nisu primetili nikakve dokaze o masakru,
ukqu~uju}i pripadnike holandskih snaga prisutne u „za{ti}enoj zoniŒ.
Hubert Viland, glavni istra`iteq UN za povrede qudskih prava, nije us-
240
peo da na|e svedoke zlo~ina ni posle pet dana intervjua koje je vodio me|u
20.000 pre`ivelih iz Srebrenice u izbegli~kom kampu na tuzlanskom aero-
dromu. „Nismo na{li nikoga ko je svojim o~ima video zlo~ineŒ, rekao je
Viland londonskom Dejli telegrafu.16 Karlos Martins Branko, zamenik
direktora posmatra~a UN u Bosni, koji je saslu{avao posmatra~e UN koji
su bili zadu`eni za Srebrenicu, pi{e da su procene od 8.000 `rtava „ko-
ri{}ene za manipulaciju u svrhu propagandeŒ, i dodaje da je „nesumwivo
bar 2.000 Muslimana poginulo u borbama sa boqe obu~enom Armijom bo-
sanskih Srba, koja je imala i boqu komanduŒ tokom tri godine `estokih
borbi.17 Cifra od 2.000 poginulih jednaka je, grubo govore}i, broju po-
jedina~nih tela koja su ekshumirana iz grobnica vezanih za Srebrenicu u
oblasti koju je ozna~io Ha{ki tribunal do 2002. (izme|u 1.919 i 2.028,
zavisno od izvora18). Ali mnogi su umrli pre pada Srebrenice, a u mnogim
drugim slu~ajevima uzrok smrti nije mogao biti utvr|en, ili se defi-
nitivno ne radi o egzekucijama.
8. Od mnogih anomalija vezanih za zvani~nu verziju srebreni~kog ma-sakra, ona koja najvi{e otkriva vezana je za stabilnost broja muslimanskih`rtava — 8.000 u periodu juli–septembar 1995, i 8.000 sve od tada, uprkoskrajwe problemati~noj osnovi za prve procene, dokazima da su mnogi ilinajve}i broj „nestalihŒ uspeli da se domognu teritorije bosanskih Mu-slimana ili Srbije, ili su poginuli u borbama, i uprkos nemogu}nosti dase predo~e odgovaraju}i fizi~ki dokazi i pored ogromnih napora. U dru-gim slu~ajevima, kao {to je prva procena broja `rtava 11. septembra, ili~ak ukupnog broja `rtava u Bosni ili broja `rtava na Kosovu, prvobitneprocene su kasnije znatno smawivane jer su fizi~ki dokazi i prebrojavawetela po~etne procene u~inili neodr`ivim.
19Ali u slu~aju Srebrenice,
zbog kqu~ne politi~ke uloge koju je imala za SAD, bosanske Muslimane iHrvate, gotovo religiozni zanos pratio je brojku od 8.000 i srebreni~kimit je ostao otporan na sve protivdokaze, ma kako ~vrsti bili. Od po~etkado danas, broj muslimanskih mu{karaca i de~aka koje su navodno masa-krirali bosanski Srbi slu`io je kao neka vrsta vi{e istine. Sumwa u wupokazala bi nedostatak prave vere ili, jo{ gore, bila predstavqena kao„apologetikaŒ za Srbe, za Milo{evi}a i za „genocidŒ.
9. Doga|aji u Srebrenici i tvrdwe o velikom masakru bili su odizrazite koristi za Klintonovu administraciju, vo|stvo bosanskih Mu-slimana i hrvatske vlasti. Klinton je 1995. bio pod velikim politi~kimpritiskom, kako medija, tako i republikanskog predsedni~kog pretendentaBoba Dola, da preduzme sna`nije akcije u korist bosanskih Muslimana iwegova je administracija `arko `elela da prona|e opravdawe za svoju agre-sivnu politiku. Klintonovi zvani~nici su se stu{tili na lice mesta, uSrebrenicu, da bi potvrdili i objavili optu`be za masakr, ba{ kao {to }eto kasnije u~initi Vilijem Voker u Ra~ku u januaru 1999.
20Uve}avaju}i
broj `rtava nakon zauzimawa Srebrenice, ameri~ki zvani~nici su isto-vremeno skretali pa`wu sa jo{ masovnijih hrvatskih napada na za{ti}ene
241
zone UN u Zapadnoj Slavoniji u maju (operacija „BqesakŒ) i u oblastiKrajine u avgustu 1995 (operacija „OlujaŒ) koje je Amerika podr`avala.Po{to su sabotirali dogovor pod pokroviteqstvom UN i Evropske unijekoji je mogao spre~iti izbijawe rata 1992. (Lisabonski sporazum iz marta1992), kao i druga dva dogovora (Vens–Ovenov i Oven–Stoltenbergov plan)kojima je rat mogao biti prekinut 1993, predstavnici tvrde linije Stejtdepartmenta posvetili su se nametawu vojnog re{ewa, ~ime je rat pro-du`en sve do pred kraj 1995.
10. Olak{avaju}i transfer naoru`awa snagama bosanskih Muslimanai zatvaraju}i o~i pred ulaskom stranih muxahedinskih boraca, Amerika je„za{ti}ene zone za civileŒ Ujediwenih nacija pretvorila u oblasti zapripremu oru`anih napada na bosanske Srbe i, kasnije, zamke za inter-venciju NATO-a. Ces Vibes, koji je op{irnim analizama doprineo izve-{taju holandske vlade o Srebrenici iz 2002, primetio je da je Obave{tajnaagencija ameri~ke vojske pomagala transport ilegalnog oru`ja iz musli-manskih zemaqa do aerodroma u Tuzli koriste}i crne transportne avione„herkules C–130Œ i organizuju}i prekide u nadgledawu „avaksaŒ koji jeba{ trebalo da spre~avaju ovakve ilegalne transporte oru`ja.
21Zajedno sa
oru`jem dolazili su i muxahedinski borci, iz kampova za obuku iranskih{iita i iz Al Kaide, ukqu~uju}i dva od devetnaest otmi~ara koji su u~e-stvovali u napadima 11. septembra. Zvani~ni izve{taj ameri~ke komisije odoga|ajima od 11. septembra navodi da su se Navaf al Hazmi i Halid alMihdar, kao i mozak operacije Halid [eik Mohamed borili u Bosni i da jeOsama bin Laden imao kancelarije u Sarajevu, kao i u Zagrebu.
22Ambasada
Bosne i Hercegovine u Be~u, prema muslimanskoj publikaciji Dani, izdalaje paso{ samom Bin Ladenu 1993. Bin Laden je dva puta prime}en u kan-celariji bosanskog predsednika Alije Izetbegovi}a.
23
11. I ameri~ki zvani~nici i zvani~nici Ha{kog tribunala koje jepostavila Amerika potvr|uju politi~ki zna~aj podizawa optu`nica Tri-bunala. Tako je, nakon podizawa optu`nice za „genocidŒ protiv vo|e bo-sanskih Srba Radovana Karaxi}a i generala Ratka Mladi}a 24. jula 1995,24
glavni sudija Ha{kog tribunala Antonio Kaseze pohvalio optu`nicu kao„dobar politi~ki rezultatŒ i primetio da „ova gospoda ne}e biti u pri-lici da u~estvuju u mirovnim pregovorimaŒ
25— strogo politi~ki stav,
koji i pored toga nije uspeo da diskredituje Ha{ki tribunal u o~ima sveta.„Shvatio sam da je Me|unarodni tribunal za ratne zlo~ine mo}no i dra-goceno sredstvoŒ, rekao je Bi-Bi-Siju glavni ameri~ki pregovara~ Ri~ardHolbruk. „Koristili smo ga da dva najve}a evropska ratna zlo~inca, Ka-raxi}a i Mladi}a, dr`imo izvan Dejtonskog procesa i da opravdamo sve{to je usledilo.Œ
26
12. Vo|e bosanskih Muslimana su se nekoliko godina trudili da ube-de sile NATO-a da sna`nije interveni{u u wihovu korist. Postoje ~vrstidokazi da su bili spremni ne samo da la`u ve} i da `rtvuju svoje sopstvenostanovni{tvo i vojnike da bi izazvali intervenciju. Zvani~nici bosan-
242
skih Muslimana tvrde da im je wihov ratni predsednik Alija Izetbegovi}
rekao da ga je Klinton obavestio da je direktna ameri~ka vojna interven-
cija mogu}a samo ako Srbi ubiju najmawe 5.000 qudi u Srebrenici.27
Na-
pu{tawe Srebrenice pre 11. jula 1995. od strane oru`anih snaga bosanskih
Muslimana pred broj~ano mnogo slabijim srpskim napada~ima i povla~ewe
koje je muslimanske snage u~inilo rawivim i izazvalo velike gubitke u
borbama i osvetni~kim smaknu}ima — proizvelo je broj `rtava koji je,
nakon uve}awa, ne samo dostigao ve} i prestigao prag koji je postavio Klin-
ton. Postoje i drugi dokazi da povla~ewe iz Srebrenice nije bilo vojna
neophodnost, ve} strate{ko, sa ura~unatim gubicima u qudstvu koji su
smatrani potrebnom `rtvom zarad postizawa vi{eg ciqa.28
Devetog jula 1995, dva dana pre nego {to su bosanski Srbi zauzeligotovo prazan grad Srebrenicu i pre nego {to su zapo~ele iole ozbiqnijeborbe, predsednik Izetbegovi} je ve} zvao predsednika Klintona i drugesvetske lidere po`uruju}i ih da preduzmu akciju protiv „terorizmaŒ i„genocidaŒ snaga bosanskih Srba. Bio je to deo uobi~ajenog {ablona pokome su optu`be za masovna silovawa, logore smrti i inscenirani zlo~inikori{}eni za manipulaciju javnim mwewem u korist vojne intervencije.
Vojni izvori navode da muslimanske vojne snage u Srebrenici, koje subrojale 5.500 boraca, nisu ni poku{ale da odbrane grad od 200 vojnika ipet tenkova koji su ~inili srpske snage. Tim Ripli, analiti~ar vojnoglista Xejns, prime}uje da su muslimanske snage napustile Srebrenicu ioti{le u okolna brda pre nego {to su Srbi zauzeli skoro prazan grad. Onpi{e da su holandski vojnici „videli bosanske trupe koje su be`ale izSrebrenice kako prolaze pored wihovih osmatra~kih punktova nose}i pot-puno novo antitenkovsko naoru`awe, neraspakovano. Ovaj i drugi sli~niizve{taji izazvali su sumwe kod mnogih oficira UN i stranih novinara.ŒBritanski potpukovnik Xim Bakster, pomo}nik komandanta UN RupertaSmita, rekao je Timu Ripliju: „Oni su (bosanska muslimanska vlada) znali{ta se doga|a u Srebrenici. Siguran sam da su odlu~ili da je vredelo`rtvovati je.Œ29
Muslimanske vo|e iz Srebrenice tvrde da su bosansko predsedni{tvoi general{tab namerno „`rtvovaliŒ grad da bi izazvali intervencijuNATO-a. U svojim svedo~ewima pred Ha{kim tribunalom generali bosan-ske muslimanske vojske Sefer Halilovi} i Enver Haxihasanovi} potvr-dili su da je general{tab bosanske armije naglo povukao 18 najvi{ih ofi-cira 28. divizije iz Srebrenice. Ovo je u~iweno iako je vi{a komandanare|ivala akcije sabota`e protiv bosanskih Srba. Jedna od wih je biovojno besmislen napad na strate{ki bezna~ajno obli`we srpsko selo Vi-{wicu. Zavr{ni napad je bio na jedinice Armije bosanskih Srba na putuju`no od Srebrenice, tek nekoliko dana pre nego {to su Srbi zauzeligotovo nebrawen grad.30
U svojoj kwizi Ratnici mira (Les Guerriers de la Paix) iz 2004, Ber-nar Ku{ner, biv{i {ef „Lekara bez granicaŒ i francuski ministar spoq-nih poslova u Sarkozijevoj vladi, ka`e da je ratni predsednik Bosne i
243
Hercegovine, Alija Izetbegovi}, na samrti priznao i Ku{neru i Ri~ardu
Holbruku da je preterivao u optu`bama za srpske zlo~ine kako bi izazvao
intervenciju NATO-a protiv Srba. Izetbegovi} je konkretno pomenuo za-
robqeni~ke logore koje su dr`ale sve tri strane u bosanskom gra|anskom
ratu, ali za koje je wegova vlada 1992. tvrdila da su to bili „logori za
istrebqeweŒ. Ovu optu`bu su na{iroko objavqivali novinari, kao Roj Gat-
man iz Wuzdeja (koji je delio Pulicerovu nagradu za ovu pri~u) i uzdanica
TV Ej-Bi-Si Piter Xenings. „To je izazvalo vrlo emotivne reakcije {irom
svetaŒ, se}a se Ku{ner Izetbegovi}evih re~i. Izetbegovi} je priznao pred
wim i Holbrukom da zaista „nije bilo logora za istrebqewe, ma kako u`a-
sna ova mesta bilaŒ i dodao da je „mislio da }e ovo otkri}e ubrzati bom-
bardovawe (bosanskih Srba).Œ31
13. Hrvatske vlasti su bile odu{evqene tvrdwama o srebreni~kommasakru jer je to odvla~ilo pa`wu od wihovog razornog etni~kog ~i{}ewaSrba u Zapadnoj Slavoniji (koje su zapadni mediji gotovo u potpunostizanemarili) i zato {to je obezbe|ivalo pokri}e za ve} planirano prote-rivawe vi{e stotina hiqada Srba iz Krajine u Hrvatskoj. U operaciji„BqesakŒ, izvedenoj u maju 1995, Hrvati nisu obezbedili bezbedan prolazza ogromnu kolonu srpskih izbeglica u kojoj je bilo mnogo `ena i dece.„Mnogi Srbi su nastradali u te{kom tenkovskom, artiqerijskom i vaz-du{nom bombardovawu… dok su poku{avali da pobegnu preko mosta naSavi u BosnuŒ, izve{tavao je Robert Koen iz Wujork tajmsa, i „izgleda daje nerealna procena o 450 srpskih `rtava koju je dao Gojko [u{ak, hr-vatski ministar odbrane.Œ
32
Masovno hrvatsko etni~ko ~i{}ewe Srba iz Krajine koje je usledilo
u roku od mesec dana, izvr{eno je sa ameri~kom dozvolom i logisti~kom
podr{kom. Mogu}e je da je broj srpskih civilnih `rtava bio ve}i od broja
muslimasnkih civila ubijenih u oblasti Srebrenice u julu mesecu. Naj-
ve}i broj muslimanskih `rtava su bili borci, a ne civili, po{to su Srbi
`ene i decu iz Srebrenice poslali autobusima na sigurno. Ali u Krajini,
kao i u Zapadnoj Slavoniji, Hrvati to nisu u~inili, pa je veliki broj `ena,
dece i starih poklan u Krajini. Okrutnost Hrvata je bila impresivna:
„Trupe UN u`asnuto su gledale kako hrvatski vojnici vuku tela mrtvih
Srba du` puta izvan logora UN, a onda pucaju u wih iz AK–47. Posle su
gusenicama tenkova gazili tela rastrgnuta projektilima.Œ33 Ali ovo je pro-
{lo skoro neprime}eno u jeku propagande i ogor~ewa stvorenih oko Sre-
brenice uz pomo} mejnstrim medija, koji su u balkanskim ratovima ve}
bili u{an~eni na jednoj strani.
14. Ha{ki tribunal i Ujediwene nacije su imali da odigraju va`nuulogu u u~vr{}ivawu standardne pri~e o srebreni~kom masakru. Od samogpo~etka Ha{ki tribunal je slu`io kao produ`ena ruka sila NATO-a. Onesu ga osnovale i finansirale i igrale ulogu wegove policije i izvorainformacija. Od ove organizacije su o~ekivale i dobijale odgovaraju}eusluge. Ha{ki tribunal se intenzivno fokusirao na Srebrenicu i obez-
244
be|ivao va`nu i nominalno nezavisnu potvrdu tvrdwi o masakru, zajedno sa
„pravnimŒ optu`bama za planirani „genocidŒ, na koje se moglo kasnije
pozivati. Iako se ukupan broj `rtava u operacijama „BqesakŒ i „OlujaŒ
meri hiqadama, Ha{ki tribunal nije, nasuprot svom odnosu prema Sre-
brenici, ali u skladu sa svojom ulogom instrumenta NATO-a, nikada po-
digao optu`nicu za genocid u slu~aju ovih pa`qivo planiranih etni~kih
~i{}ewa i masakra.
15. Organizacija UN je bila mawe nego Ha{ki tribunal integrisana u
zahteve NATO-a, ali je tako|e odgovarala zahtevima, a kada se radi o Sre-
brenici, sve je pro{lo ba{ kao {to su Amerika i weni saveznici `eleli.
Pod pritiskom Amerike UN su primewivale dvostruke standarde za iz-
no{ewe navodnih zlo~ina srpskih snaga u odnosu na poredive zlo~ine hr-
vatskih i muslimanskih snaga. U periodu od maja 1992. do aprila 1993.
jedva da je pro{la ijedna nedeqa bez masakra ili napada tipa spaqena
zemqa koje je muslimanski vojskovo|a Naser Ori} sprovodio po gradovima
i selima, kao {to su Sikirice, Kowevi} Poqe, Glogova, Zala`je, Fako-
vi}i, Kaludra, Loznica, Bre`ani, Krnica, Zagoni, Orli}e, Biqaca, Crni
Vrh, Mili}i, Kamenica, Bjelovac, Kravica, Skelani i Zabokvica.„Naser Ori} je bio vojni zapovednik koji je uz pomo} terora vladao
ovom obla{}u i wenim stanovni{tvomŒ, svedo~io je general Filip Mo-rijon pred Ha{kim tribunalom. „Nije sebi mogao da dozvoli da dr`i za-robqenike. Koliko se se}am, nije se ~ak trudio ni da prona|e razlog.Œ34
Ori}eve snage su odgovorne za smrt 1.200 Srba u okolini Srebrenice domarta 1993, sude}i prema izve{taju koji je Ujediwenim nacijama podnelajugoslovenska Dr`avna komisija za istragu o ratnim zlo~inima, u junu 1993.35
Srpski istori~ar Milivoje Ivani{evi} procewuje da se do kraja rata,krajem 1995, broj srpskih `rtava popeo na 3.287.36 Ipak, i pored brojnihdokaza o direktnom u~e{}u Nasera Ori}a u ovim u`asima, ameri~ki Stejtdepartment, UN i najve}e medijske ku}e su }utali o ovim zlo~inima. Re-zolucije Saveta bezbednosti kojima bi se osudili zlo~ini hrvatskih imuslimanskih snaga su osuje}ivane prete}im vetom Medlin Olbrajt. Iz-ve{taj o Ori}u je predat Ekspertskoj komisiji UN za ratne zlo~ine, ~ijegje predsedavaju}eg [erifa Basiunija postavila ambasador Olbrajt. Ali, uzavr{noj verziji izve{taja Komisije Ori} nije ni pomenut.37 Kad je Ha{kitribunal kona~no uspeo da podigne optu`nicu protiv Ori}a, 28. marta2003, vrlo verovatno da bi stvorio iluziju pravne ravnote`e, ona je sa-dr`ala samo mawe va`ne ta~ke, vezane za nekoliko smrti, lo{e postupawesa zarobqenicima, uni{tavawe imovine i, iznad svega, nemogu}nost da dr-`i pod kontrolom vojnike koji su bili pod wegovom komandom.38 Iako seOri} zapadnim novinarima hvalio o masakrirawu srpskih civila,39 port-parol Ha{kog tribunala Florans Artman je tvrdila da „Ha{ki tribunalnije na{ao dokaze da je u srpskim selima koja su predstavqa popri{tewegovih operacija bilo civilnih `rtava.Œ40
245
^arls Bojd, biv{i zamenik komandanta NATO-a koji je bio odgovoran
za obave{tajne procene, pisao je u listu Forin afers da se hrvatski napad
na oblasti pod za{titom UN naseqene Srbima u zapadnoj Bosni „razlikuje
od srpskih akcija u okolini Srebrenice i @epe, tako|e zona pod za{titom
UN, samo po stepenu zapadnog uvrtawa ruku i snimaka Si-En-Ena koji su
ove posledwe iznele na videlo. Etni~ko ~i{}ewe se osu|uje samo ako ga
vr{e Srbi, a ne ako se vr{i protiv wih.Œ41
16. Jo{ jedna anomalija koja ukazuje na sveti, nedodirqivi i poli-tizirani karakter srebreni~kog masakra — unapred spreman opis ubijawakao slu~aja „genocidaŒ. Tribunal je igrao va`nu ulogu u tome, sa te{kodosti`nom lakoverno{}u, neograni~enim psihologizirawem, problemati-~nim pravnim rezonovawem i spremno{}u da prihvati sudsko svedo~ewesvedoka tu`ila{tva koji su po~inili krivokletstvo u procesu nagodbe (naj-poznatiji su Dra`en Erdemovi} i Momir Nikoli}42
). Ha{ki tribunal jeizmanipulisao pojam genocida, nekada rezervisan za naju`asniji zlo~in,planirano istrebqewe odre|ene grupe, da bi opravdao optu`nice podig-nute pre bilo kakvog ozbiqnog istra`ivawa doga|aja vezanih za osvajaweSrebrenice.
Kad je re~ o lakovernosti, jedan od sudija Tribunala kao ~iwenicu je
prihvatio trvdwu svedoka da su srpski vojnici naterali jednog starog Mu-
slimana da pojede jetru svog unuka.43 Sudije su ponavqale kao utvr|enu
~iwenicu tvrdwu da su 7.000 do 8.000 muslimanskih mu{karaca bili `rtve
smaknu}a, istovremeno priznaju}i da dokazi samo „upu}ujuŒ da „ve}inaŒ od
tih 7.000–8.000 nije ubijena u borbi, {to daje broj koji je znatno mawi od
7.000–8.000. Tribunal se bavio sumwivim problemom genocidne namere
Srba koji su muslimanske `ene i decu autobusima poslali na sigurno,
navode}i kao argument da su to u~inili u marketin{ke svrhe. Ali, kako
nagla{ava Majkl Mandel, ako neko ne izvr{i kriminalni akt i pored `eqe
da to u~ini, to jednostavno zna~i da „zlo~in nije izvr{enŒ.44 Tribunal
nikada nije pitao za{to Srbi nisu opkolili grad pre zauzimawa da bi
spre~ili hiqade mu{karaca da pobegnu, ni za{to su muslimanski vojnici
ostavili svoje `ene, decu i mnoge rawene drugove na milost i nemilost
Srbima. Tribunal se nije suo~io sa ~iwenicom da je 10.000 uglavnom mu-
slimanskih stanovnika Zvornika potra`ilo spas iz gra|anskog rata u bek-
stvu u samu Srbiju, kako je tvrdio svedok optu`be Borisav Jovi}.45
Me|u ostalim slabostima argumentacije sudija Ha{kog tribunala je i
to da je genocid ako ste ubili mnogo mu{karaca jedne grupe da biste sma-
wili wenu populaciju u budu}nosti, uklawaju}i je na taj na~in iz neke
oblasti. Naravno, mogu}e je da ste ubili da biste wih spre~ili da ubiju
vas i va{e qude, kao deo oru`anog sukoba koji je u toku. Ali sud boqe
poznaje srpsku psihologiju — ne mo`e to biti jedini razlog, mora da je
postojao neki mra~niji ciq. Rezonovawe Tribunala nudi mogu}nost da uz
malo sudskog psihologizirawa naklowenog tu`ila{tvu, svaki slu~aj ubi-
jawa neprijateqskih vojnika mo`e biti progla{en genocidom.
246
Postoji i problem definicije grupe. Da li su Srbi poku{avali da
elimini{u sve Muslimane iz Bosne ili sve Muslimane globalno? Ili
samo u Srebrenici? Sudije su sugerisale da je samo proterivawe Musli-
mana iz Srebrenice genocid, i u su{tini su izjedna~ili etni~ko ~i{}ewe
i genocid. Ha{ki tribunal, upadqivo, nikada nije proglasio „genocidomŒ
hrvatsko etni~ko ~i{}ewe 250.000 Srba iz Krajine, iako je u tom slu~aju
ubijeno mnogo `ena i deca, a etni~ko ~i{}ewe primeweno na mnogo {ire
podru~je i mnogo ve}u populaciju `rtava nego u Srebrenici. Medlin Ol-
brajt je, 10. avgusta 1995, pred Savet bezbednosti iznela da je „13.000 mu-
{karaca, `ena i dece proterano iz svojih domova u SrebreniciŒ. Ali ni-
kada nije smatrala neugodnim proterivawe 250.000 Srba iz wihovih do-
mova, a neaktivnost Ha{kog tribunala ju je pratila. Ovde je pristrasnost
o~ita a politizacija sudskog predmeta ekstremna.17. Medijski tretman srebreni~kog i kraji{kog slu~aja sledio je isti
{ablon i dobro ilustruje kako mediji neke `rtve mogu da u~ine vrednim, a
druge bezvrednim, zavisno od politi~kih ciqeva.46 Kako su Srbi bili
meta zapadnih vlada u ovim sukobima, a ameri~ka vlada posebno aktivno
pomagala programe masovnog etni~kog ~i{}ewa Srba iz Krajine od strane
hrvatskih i snaga bosanskih Muslimana, zapadni mediji su posve}ivali
ogromnu pa`wu Srebrenici, sa ogor~ewem, zlom namerom, pozivom na ak-
ciju i bez navo|ewa konteksta. A u slu~aju Krajine, pa`wa je bila mi-
nimalna i prolazna, ogor~ewe nepostoje}e, detaqni izve{taji o stawu `r-
tava minimalni, jezik izve{tavawa neutralan, a kontekst koji je ponu|en
u~inio je doga|aje potpuno razumqivim. Kontrast je dramati~an. Napad
bosanskih Srba na Srebrenicu je bio „jezivŒ, „ubila~kiŒ, „divqa{tvoŒ,
„hladnokrvno ubijaweŒ, „genocidŒ, „agresijaŒ i, naravno, „etni~ko ~i{}e-
weŒ. Za Krajinu, mediji nisu koristili tako o{tar jezik — ~ak je i izraz
„etni~ko ~i{}eweŒ smatran prejakim. Hrvatski napad je pre bio veliki
„ustanakŒ koji „smek{ava neprijateqaŒ, „muwevita ofanzivaŒ i obja{wen
je kao „odgovor na SrebrenicuŒ i rezultat ~iwenice da su srpske vo|e
„preteraleŒ. Va{ington post je ~ak citirao Pitera Galbrajta, ameri~kog
ambasadora u Hrvatskoj, koji je usred operacije „OlujaŒ tvrdio da „egzodus
Srba nije etni~ko ~i{}eweŒ.47 List nije dozvolio osporavawe ovog mi-
{qewa. U stvari, hrvatske operacije protiv Srba u Krajini u~inile su
Hrvatsku etni~ki naj~istijom od svih republika biv{e Jugoslavije, iako je
NATO okupacija Kosova od 1999. nadaqe omogu}ila Albancima etni~ko
~i{}ewe koje je moglo da parira onom u Hrvatskoj.Mnogi novinari koji su pratili Srebrenicu i rat u Bosni konzi-
stentno su prihvatali izjave bosanske i ameri~ke vlade kao ~iwenice, ume-
sto da sprovedu nezavisne provere. Xon Srej, potpukovnik ameri~ke armije
i stru~wak za vojna pitawa na Balkanu, koji je bio na licu mesta u Bosni,
pisao je u oktobru 1995. da „mnogi novinari, koji nesumwivo rade u te-
{kim i opasnim uslovima…dozvoqavaju sebi da postanu pioni propagan-
dne strukture.Œ Srej nastavqa:
247
„Ovi dopisnici ~esto ograni~avaju vreme provedeno u Bosni nakratke boravke i propu{taju da shvate prave nijanse koje su u igriu ovom ratu. Gledawe i ~itawe wihovih priloga pre~esto ostavqautisak da ose}aju pritisak utakmice sa whovim razma`enim ta-bloidnim konkurentima za voajersku publiku (kao {to su oni kojisu pratili su|ewe O Xej Simpsonu) i da reaguju u skladu s tim.Ovaj segment medija ose}a da sigurnost wihovog zaposlewa zavisiod toga da li }e dobiti tridesetak sekundi dobrog video snimka,pra}enog izjavama muslimanskih zvani~nika ili wihovog stanov-ni{tva. Kao rezultat se, o~igledno, javqaju bezvredni napisi kojipodilaze bosanskim stavovima i zavode ~itaoce.Œ48
O~igledno, ova karakterizacija ne opisuje kompletno izve{tavawe osukobu ili slu~aju Srebrenice, ali dobro opisuje dugoro~ni pristup mej-nstrim medija i obja{wava za{to danas, vi{e od petnaest godina kasnije,javnim mwewem dominira vrlo izvitoperena slika onoga {to se dogodilo uSrebrenici i kako je to pomoglo dono{ewu odluka koje su uticale na sud-binu Bosne, Kosova i same Srbije.
18. Ali zar Srbi nisu „priznaliŒ da su pobili 8.000 civila? Ovo jestav zapadnih medija koji jo{ jednom demonstriraju podlo`nost poli-ti~kim ciqevima svojih lidera. Bosanski Srbi su prvi izve{taj o Sre-brenici izdali u septembru 2002, ali je taj izve{taj odbio tada{wi vi-soki predstavnik Pedi E{daun zbog neodgovaraju}ih zakqu~aka. U tokuslede}e dve godine on je otpustio niz politi~ara i analiti~ara RepublikeSrpske, prete}i ~ak i obarawem wene vlade, i iznudio pisawe drugog, pa itre}eg izve{taja, koje su pripremali qudi ~ija se verzija doga|aja pro-gresivno pribli`avala zvani~no odobrenim zakqu~cima. Tre}i izve{taj,objavqen u junu 2004, bio je pozdravqen u zapadnim medijima kao razumnapotvrda zvani~ne linije: „Vo|stvo bosanskih Srba priznalo odgovornostza masakr 7.000 muslimanskih mu{karaca i de~aka u SrebreniciŒ — bio jeuobi~ajeni refren.
49Zanimqivo, ~ak i ovaj iznu|eni i nametnuti izve{taj
ne dolazi ni blizu priznawa o 8.000 smaknu}a. Umesto toga, on govori o7.800 „nestalihŒ i postavqa pitawe integriteta metoda sastavqawa vi{epromenqivih spiskova „nestalihŒ. I dok predla`e da se vlada RepublikeSrpske „pokloni pred `rtvama SrebreniceŒ, istovremeno izra`ava naduda }e razli~ite institucije Bosne i Hercegovine u~initi to isto za drugenevine `rtve ubijene u toku ovih ratova.
50Mediji nisu pomiwali ove kva-
lifikacije i verovatno}a da }e vlasti sprovesti istragu i pozvati na izvi-wewe za hiqade nemuslimanskih (i implicitno bezvrednih Srba) `rtavaizrazito je mala.
19. Jo{ jedna osobina srebreni~kog slu~aja je insistirawe na dovo-|ewu svih (srpskih) zlo~inaca pred sud, gde }e priznati krivicu navodnozbog zadovoqewa pravde i procesa pomirewa. Ovo pravilo nije bilo pri-meweno u slu~aju Indonezije i Isto~nog Timora (1975–1999) gde su ame-ri~ki i britanski saveznici po~inili masovna ubistva. Naravno, ono se
248
ne}e primeniti ni u slu~ajevima gde su Amerika i Velika Britanija po-
~inile agresiju i pobile veliki broj civila, kao u Iraku. [to se ti~e
primene ovog pravila u ratovima na Balkanu, problem je u tome {to pravda
ne mo`e biti jednostrana, jer onda prestaje da bude pravda i otkriva svoje
pravo lice kao osveta ili pokri}e za druge politi~ke ciqeve. Etni~ko
~i{}ewe {irom biv{e Jugoslavije nikako nije sprovodila samo jedna stra-
na. U stvari, broj izbeglih i interno raseqenih lica bio je i ostaje naj-
ve}i me|u Srbima.51[tavi{e, Srbi tvrde i dokumentuju mnogo hiqada
ubijenih od ruku bosanskih Muslimana i uvezenih muxahedina, i Hrvata.
Imali su sopstvenu grupu za ispitivawe i identifikaciju tela u 63 ma-
sovne grobnice.52To je pro{lo skoro neprime}eno kod zapadnih medija i
Ha{kog tribunala. Kako je uva`eni stru~wak za sudsku medicinu Zoran
Stankovi} primetio jo{ 1996, „tu`ilac Ri~ard Goldston nije bio zain-
teresovan za ~iwenicu da je wegov tim prethodno identifikovao 1.000 tela
(bosanskih) Srba u oblasti SrebreniceŒ.53
Umesto toga, postoji stalni re-
fren o srpskom jadikovawu, dok se `albe bosanskih Muslimana uzimaju za
`albe pravih `rtava i nikad nisu smatrane jadikovawem.Umesto da doprinese pomirewu, stalno fokusirawe na srebreni~ke
`rtve i Srbe ubojice doprinosi intenzivirawu mr`we i nacionali-sti~kih podela, ba{ kao {to su rat i nasiqe na Kosovu poja~ali mr`wu ipokazali da je ciq koji je Klinton proklamovao u aprilu 1999. kao borbu za„principe multietni~ke, tolerantne i inkluzivne demokratijeŒ bio pre-vara.54 Na Kosovu je ova jednostrana propaganda i NATO uprava oslobodilaozbiqno i konstantno nasiqe usmereno protiv Srba (ali i protiv Roma,Turaka i albanskih disidenata) koje je dodatno poja~ano spremno{}u NATOvlasti da skrenu pogled dok wihovi saveznici, navodne `rtve, sprovodeosvetu i posti`u dugoro~ni ciq etni~kog ~i{}ewa. U Bosni je predlogbritanskog Forin ofisa da se desetogodi{wica srebreni~kog masakra is-koristi za „dr`avni~ku inicijativuŒ javnog pomirewa razli~itih grupanavodno primqena kao mogu}nost da se na brzinu zavr{i sa tim. Kao {tonagla{ava Dejvid ^endler, „fokusirawe me|unarodne zajednice na rat daloje podr{ku najreakcionarnijim i najnazadnijim politi~kim snagama u Bos-ni…Oni koji su dru{tveno najvi{e iskqu~eni iz bosanskog `ivota bilisu u mogu}nosti da diktiraju politi~ke ciqeve i da se suprotstave po-mirewu jer je wihova dru{tvena te`ina ve{ta~ki uve}ana me|unarodnomdominacijom u politici ove male zemqe. Bez politi~ke, socijalne i eko-nomske zavisnosti od spoqa{wih aktera koja je legitimizovana idejom obo{wa~kim `rtvama, malo je verovatno da bi rat opstao kao centralnata~ka `ivota u Bosni.Œ55
I u Bosni i u Srbiji, Srbi su pod stalnim napadom, poni`avani, awihove vo|e i vojna lica ka`wavani, dok oni koji su optu`eni za zlo~ineme|u Muslimanima, Hrvatima i silama NATO-a nisu bili predmet op-se`nih istraga i ka`wavawa, pa su ~ak i prikazivani kao deliteqi pravde.Jasno je da stvarni ciqevi onih koji insistiraju na odmazdi nisu pravda ipomirewe. Wihov ciq je, osim puke osvete, da se oja~a pozicija bosanskih
249
Muslimana, da se smrvi i ako je mogu}e ~ak i elimini{e Republika Srpska
kao nezavisni entitet u Bosni, da se Srbija zadr`i u stawu potpune neo-
rganizovanosti, slaba i zavisna od Zapada, da se stvori osnova za formalno
odvajawe Kosova od Srbije i da se nastavi sa prikazivawem u povoqnom
svetlu ameri~kog i NATO napada i raspada Jugoslavije. Posledwi ciq
zahteva da se skrene pa`wa sa uloge Klintona i bosanskih Muslimana u
davawu Al Kaidi wenog upori{ta na Balkanu, sa Izetbegovi}evog bliskog
savezni{tva sa Osamom bin Ladenom, sa wegove Islamske deklaracije (1970),
koja je objavila neprijateqstvo multietni~koj dr`avi, sa uvoza 4.000 mu-
xahedina da se bore u „svetom ratuŒ u Bosni uz aktivnu potporu Klin-
tonove administracije, i sa veze izme|u OVK i Al Kaide.56
20. Zavr{na napomena. Razumevawe doga|aja koji okru`uju Srebrenicumo`e tako|e da pomogne da se utvrdi ho}e li Srbi i daqe da budu izlo`enisilini napada za krivicu za tragi~ni sukob koji se desio kada su velikesile — Evropska unija, Amerika i UN — ohrabrile raspad Jugoslavije di-plomatskim priznawem naoru`anih separatisti~kih republika i nisu u~i-nili ni{ta konstruktivno da spre~e nacionalno-politi~ku borbu za teri-torije koja je usledila. U stvari, oni su ohrabrili nasiqe jer su pro-pustili da re{e problem mawinskih enklava, jer su pustili bosanske Mu-slimane i OVK da veruju (s pravom) da provokacije i sukobi mogu da izazo-vu ukqu~ewe Amerike i NATO u borbu na wihovoj strani i jer su prika-zivali ove sukobe kao sukob dobra i zla. Ova kontinuirana demonizacija iprogon jedne strane kao jedino odgovorne za seriju gra|anskih ratova ukojima je u~estvovalo vi{e zara}enih strana, pospe{ili su mr`wu i na-siqe {irom ve}eg dela biv{e Jugoslavije i sigurno nisu osigurali putpomirewa. To je predstavqalo i osnovu za opasan i pogre{no dobronameranodnos prema „humanitarnoj intervencijiŒ NATO-a na Balkanu, koja nijebila ni humanitarna ni legalna, koja je ostavila ostatke u stawu zavisnostii haosa i obezbedila moralnu osnovu za budu}e ilegalne i nehumanitarneintervencije. Kao {to smo naglasili, naduvana i politi~ka konstrukcijasrebreni~kog masakra igra zna~ajnu ulogu u kreirawu ovih nesre}nih re-zultata.
Napomene
1 Vidi, npr: „^iwenice o Srebrenici“ (“Facts About Srebrenica”), sinopsis,na osam strana, o stavovima MKSJ o relevantnim doga|ajima; N.A. and N.D.,International Criminal Tribunal for the Former Yugoslavia, <http://www.icty.org/x/file/Outreach/view_from_hague/jit_srebrenica_en.pdf>. Zakqu~ci i cita-ti u vezi s kriti~nim stavovima navedeni su u poglavqima 1–7 ovogzbornika. Tako|e vidi: Diana Johnstone, Fools’ Crusade: Yugoslavia, NATOand Western Delusions (New York: Monthly Review Press, 2002); MichaelMandel, How America Gets Away With Murder: Illegal Wars, Collateral Damageand Crimes Against Humanity (Ann Arbor, MI: Pluto Press, 2004); John
250
Laughland, Travesty: The Trial of Slobodan Milosevic and the Corruption of In-
ternational Justice (Ann Arbor, MI: Pluto Press, 2007); Edward S. Herman, David
Peterson, “The Dismantling of Yugoslavia,” Monthly Review, Vol. 59, No. 5,
oktobar 2007, str. 19–26, <http://www.monthlyreview.org/1007herman-peter-
son1.php>; Germinal ^ivikov, Srebrenica: Krunski svedok, (Beograd: NVO
Istorijski projekat Srebrenica, 2010); i Stephen Karganovic, Ed., Decons-
truction of a Virtual Genocide: An Intelligent Person’s Guide To Srebrenica
(Beograd: Istorijski projekat Srebrenica, 2011).
2 Vidi: Edvard S. Herman, „Predgovor“.
3 Vidi: David Rohde, “Evidence Indicates Bosnia Massacre”, Christian Science
Monitor, 18. avgust 1995.
4 Na primer, u junu 2005. srpska aktivistkiwa koja podr`ava NATO, Nata{a
Kandi}, prosledila je Tu`ila{tvu na su|ewu Milo{evi}u pred MKSJ
video kasetu sa snimkom streqawa {estorice muslimanskih zarobqenika od
strane srpske paravojske 1995. Za Kandi}evu, za tu`ila{tvo, kao i za
zapadni politi~ki i medijski establi{ment ovaj video snimak bio je
„kona~ni, neoborivi dokaz u~e{}a Srbije u srebreni~kim masakrima u
kojima je ubijeno preko 7.500 muslimanskih mu{karaca i de~aka“. (Tim Ju-
dah, Daniel Sunter, “How video that put Serbia in dock was brought to light”,
Obzerver, 5. jun 2005, http://www.guardian.co.uk/world/2005/jun/05/bal-
kans.warcrimes>.)
5 Vidi: Dean Paul Manning, iskaz svedoka, Tu`ilac protiv Slobodana
Milo{evi}a, IT-02–54-T, 24. novembar 2003, paragraf 59,
<http://www.domovina.net/archive/2003/20031124_manning.pdf>.
6 Vidi: Xonatan Ruper, Poglavqe 4, „Poigravawe brojevima“.
7 Vidi, npr: Anthony Goodman, “U.S. alleges 2,700 massacred after Srebrenica
fell”, Rojters, 10. avgust 1995; Rupert Cornwell, Emma Daly, “2,700 Civilians
‘Butchered by Serb Gunmen’”, Independent, 11. avgust 1995; Barbara
Crossette, “U.S. Seeks to Prove Mass Killings,” Wujork tajms, 11. avgust 1995;
Josh Friedman, “Bosnia Photos Shock U.N.,” San Francisko kronikl, 11.
avgust 1995; Stephen Handelman, “Serbs buried 2,000 in mass graves,” Toronto
star, 11. avgust 1995; Catherine Toups, “Bosnian survivor tells U.N. of mass ex-
ecutions by Serbs,” Va{ington tajms, 11. avgust 1995; i Pilita Clark, “U.S.
Fury At ‘Systematic Slaughter’,” Sidni morning herald, 12. avgust 1995.
8 Vidi, npr: Karla del Ponte, Dopuwena optu`nica, Tu`ilac tribunala
protiv Radislava Krsti}a, IT–98–33, MKSJ, 27. oktobar 1999, paragraf 25,
<http://www.icty.org/x/cases/krstic/ind/en/krs–1ai991027e.pdf>. Sli~ne
optu`be ponavqaju se i u ostalim slu~ajevima protiv optu`enih za
Srebrenicu.
9 David Rohde, “The Battle of Srebrenica Is Now Over the Truth”, Wujork tajms,
9. jul 2000.
10 Vidi: Steven Lee Myers, “Making Sure War Crimes Aren’t Forgotten”, Wujork
tajms, 22. septembar 1997.
11 Vidi: Ruper, Poglavqe 4, “Poigravawe brojevima”.
12 Pora`avaju}i prikaz uloge medija kao ratnih hu{ka~a i provokatora u bo-
sanskom sukobu i wihovog slu`ewa silama NATO-a, vidi u: Peter Brock, Me-
251
dia Cleansing: Dirty Reporting, Journalism and Tragedy in Yugoslavia (Los An-geles: GMBooks, 2005).
13 Vidi: Ruper, Poglavqe 4, “Poigravawe brojevima”.
14 Vidi: Patricia M. Wald, “General Radislav Krstic: A war crimes case study”,Georgetown Journal of Legal Ethics, prole}e 2003, Vol. 16, No. 3, str. 445.Tako|e vidi: Ruper, Poglavqe 4, “Poigravawe brojevima”.
15 Vidi: Xorx @amueli, Poglavqe 5, „Osiguravawe presuda: Zloupotreba is-kaza svedoka u Hagu“. Tako|e vidi: ^ivikov, Srebrenica: Krunski svedok.
16 Tim Butcher, “Serb Atrocities In Srebrenica Are Unproved”, Dejli telegraf ,24. jul 1995.
17 Carlos Martins Branco, “Was Srebrenica a Hoax?”, Centre for Research on Glob-alization, 24. jul 2005 (originalno izdawe autora, 4. mart 1998),<http://www.globalresearch.ca/index.php?context=va&aid=731>.
18 Za diskusiju o brojki od 2.028, vidi: sudija Almiro Rodrigues et al., Presuda,Tu`ilac protiv Radislava Krsti}a, IT–98–33-T, MKSJ, 2. avgust 2001,paragraf 73, <http://www.icty.org/x/cases/krstic/tjug/en/krs-tj010802e.pdf>. Broj-ku od 1.919–1.923 izneo je srpski forenzi~ki analiti~ar Qubi{a Simi},koji je prou~io patolo{ke izve{taje dostavqene MKSJ tokom 2002. godine(godinu dana posle Presude Krsti}u) i zakqu~io, kako u ovom poglavqupi{e Xonatan Ruper, da je „stvaran broj skupova ostataka predstavqenih uovim izve{tajima ukupno mawi od 2.000, a verovatno izme|u 1.919–1.923”.Vidi: Qubi{a Simi}, “Analysis of Srebrenica Forensic Reports Prepared byICTY Prosecution Experts”, i Simi}, “Presentation and Interpretation of Foren-sic Data (Pattern of Injury Breakdown)”, u: Deconstruction of a Virtual Genocide,urednik Karganovi}, str. 69–88, i str. 89–104. Tako|e vidi: Ruper, Poglav-qe 4, „Poigravawe brojevima“.
19 Vidi: Edvard S. Herman, Poglavqe 1, „Uvod“.
20 O ulozi Vilijema Vokera u podsticawu interesovawa Zapada za navodnimasakr oko 45 etni~kih Albanaca u selu Ra~ak na Kosovu januara 1999, vidi:Johnstone, Fools’ Crusade), “Racak: casus belli for NATO”, str. 238–244. Ta-ko|e vidi Edward S. Herman, David Peterson, The Politics of Genocide (NewYork: Monthly Review Press, 2010), “Mythical Bloodbaths: Racak”, str. 95–101.
21 Vidi: Cees Wiebes, Intelligence and the War in Bosnia, 1992 — 1995 (London:Lit Verlag, 2003), posebno Poglavqe 4, “Secret Arms Supplies and Other CovertActions”, str. 157–218.
22 Thomas H. Kean, Lee Hamilton, The 9/11 Commission Report (New York: W.W.Norton & Co., 2004), str. 147, str. 488, i str. 58.
23 Vidi: Xorx Bogdani~, Poglavqe 2, „Uvod u osvajawe Srebrenice“, u ovojkwizi. Kako isti~e Bogdani~: „Britanska novinarka Iv-En Prentis (Eve-AnnPrentice) izjavila je da je, dok je ~ekala da po~ne zakazani sastanak sa AlijomIzetbegovi}em negde u novembru 1994, videla kako jednog '~oveka koji jeli~io na Arapina' uvode da pre we vidi Izetbegovi}a. Novinarka koja je utom trenutku bila s wom, Renata Flotau (Renate Flottau) iz nema~kog [pigla,kasnije je tog ~oveka prepoznala kao Osamu bin Ladena“ (napomena 13).
24 Vidi: Richard J. Goldstone, Tu`ilac tribunala protiv Radovana Karaxi}a,
Ratka Mladi}a, IT–95–5-I, 24. jul 1995, paragraf 17–33,<http://www.icty.org/x/cases/karadzic/ind/en/kar-ii950724e.pdf>.
252
25 Paul Holmes, “Karadzic a pariah, says war crimes tribunal chief”, Rojters, 26. jul
1995. Tako|e vidi @amueli, Poglavqe 5, „Osiguravawe presuda“, u ovoj kwizi.
26 Richard Holbrooke, “United Nations or not?”, Intervju za Bi-Bi-Sijev Radio 4,
9. septembar 2003, <http://www.bbc.co.uk/radio4/news/un/transcripts/richard_hol-
brooke.shtml>.
27 Vidi: Kofi Annan et al., The Fall of Srebrenica (A/54/549), Izve{taj gene-
ralnog sekretara povodom rezolucije Generalne skup{tine 53/35, 15. no-
vembar 1999, <http://www.un.org/News/ossg/srebrenica.pdf>. Kako stoji u ovom
dokumentu: „Neki od pre`ivelih ~lanova srebreni~ke delegacije izjavili
su da im je predsednik Izetbegovi} tako|e rekao ‰1993Š kako je saznao da je
intervencija NATO-a mogu}a u Bosni i Hercegovini, ali se mo`e dogoditi
samo ukoliko bi Srbi provalili u Srebrenicu i ubili najmawe 5.000 ta-
mo{wih stanovnika. Predsednik Izetbegovi} ne priznaje da je tako ne{to
izjavio“ (paragraf 115). Tako|e vidi: Xorx Bogdani~, Poglavqe 7, „Izve-
{taj UN-a o Srebrenici — Iskrivqena slika doga|aja“, u ovoj kwizi.
28 Vidi Bogdani~, Poglavqe 2, „Uvod u osvajawe Srebrenice“, u ovoj kwizi.
29 Tim Ripley, Operation Deliberate Force: the UN and NATO Campaign in Bosnia
1995 (Lancaster: Centre for Defence and International Security Studies, 1999),
str. 192, str. 145.
30 Vidi: Xorx Bogdani~, Poglavqe 7, „Izve{taj UN-a o Srebrenici — Is-
krivqena slika doga|aja“, u ovoj kwizi.
31 Bernard Kouchner, Les Guerriers de la Paix (Paris: Grasset, 2004), str. 373–374.
(Prevela Diana Johnstone, li~na komunikacija, 9. mart 2011.)
32 Roger Cohen, “Serbia Moves Tanks to Croatia Border”, Wujork tajms, 7. maj
1995.
33 Ripley, Operation Deliberate Force, str. 192.
34 Transkript su|ewa Milo{evi}u, 12. februar 2004, str. 31.966,
<http://www.un.org/icty/transe54/040212ED.htm>.
35 Vidi izve{taj predat Generalnoj skup{tini UN i Savetu bezbednosti:
(A/48/177 — A/25835), Memorandum o ratnim zlo~inima i zlo~inima ge-
nocida u isto~noj Bosni (op{tine Bratunac, Skelani i Srebrenica) protiv
srpskog naroda od aprila 1992. do aprila 1993, Jugoslovenska dr`avna ko-
misija za ratne zlo~ine i genocid, april 1993, str. 19, http://unbisnet.un.
org:8080/ipac20/ipac.jsp?session=KE997922Q7026.88080&profile=bib&uri=
full=3100001‹!320302‹!1&ri=3&asect=subtab124&menu=search&source=‹!ho-
rizon#focus>.
36 Vidi: Milivoje Ivani{evi}, Srebrenica jul 1995: u tragawu za istinom,
Beograd, Hri{}anska misao, drugo izdawe, 2010, str. 93. U ovom izdawu
Ivani{evi} dokumentuje broj iz „Kwige mrtvih Srebrenice i Bir~a
1992–1995” (str. 95–169), gde navodi imena i datume ro|ewa i smrti 3.287
srpskih `rtava na tom podru~ju i u datom vremenskom razdobqu.
37 Vidi: M. Cherif Bassiouni et al., Final Report of the Commission of Experts Es-
tablished Pursuant to Security Council Resolution 780 (S/1994/674), Savet
bezbednosti UN, 24. maj 1994, <http://unbisnet.un.org:8080/ipac20/ipac.jsp?ses-
sion=1299G107990HF.85918&profile=bib&uri=full=3100001‹!346883‹!
7&ri=13&aspect=subtab124&menu=search&source=‹!horizon#focus>.
253
38 Vidi: Carla Del Ponte, Tu`ilac tribunala protiv Nasera Ori}a (IT-03–68- I),
28. mart 2003, paragrafi 22–38, <http://www.icty.org/x/cases/oric/ind/en/
oriii030328e.pdf>.
39 Vidi, npr: Bill Schiller, “Muslims’ hero vows he’ll fight to the last man”, To-
ronto star, 31. januar 1994. i John Pomfret, “Weapons, Cash and Chaos Lend
Clout to Srebrenica’s Tough Guy”, Va{ington post, 16. februar 1994.
40 “No Evidence of Civilian Casualties in Operations By Bosnian Commander”,
Novinska agencija Beta, 11. april 2003; BBC Monitoring International Reports,
11. april 2003.
41 Charles G. Boyd, “Making Peace with the Guilty; The Truth about Bosnia,” For-
eign Affairs, September/October, 1995. Summary and Conclusions
42 O Dra`enu Erdemovi}u i Momiru Nikoli}u vidi: @amueli, Poglavqe 5,
„Osiguravawe presuda“, u ovoj kwizi. Posebno o Erdemovi}u vidi: ^ivikov,
Srebrenica: Krunski svedok.
43 Vidi: “Radovan Karadzic and Ratko Mladic Accused of Genocide Following the
Take-Over of Srebrenica,” saop{tewe za {tampu CC/PIO/026-E, MKSJ, 16. no-
vembar 1995. U izjavi pred sudom sudija ve}a Fuad Rijad rekao je da „dokazi
koje je izneo Tu`ilac opisuju prizore nezamislivog divqa{tva: na hiqade
mu{karaca je streqano i zakopano u masovnim grobnicama, stotine qudi
zakopani su `ivi, mu{karci i `ene su kasapqeni i klani, deca ubijena pred
o~ima majki, a jedan deda je bio primoran da pojede jetru svog unuka. Ovo su
zaista prizori iz pakla, zapisani na najmra~nijim stranicama qudske is-
torije.“ Tako|e vidi: Barry Schweid, “Top Bosnian Serbs Indicted for ‘Scenes
From Hell’ in Srebrenica”, Aso{ijeted pres, 16. novembar 1995.
44 Vidi Majkl Mendel, Poglavqe 6, „MKSJ to naziva 'genocidom'“, u ovoj kwi-
zi.
45 Vidi: Transkript su|ewa Milo{evi}u, IT-02–54, 18. novembar 2003, str.
29.113–29.114,
<http://www.icty.org/x/cases/slobodan_milosevic/trans/en/031118ED.htm>.
46 Vidi uporednu analizu slu~ajeva Srebrenice i Krajine u: Herman, Peterson,
“The Dismantling of Yugoslavia,” str. 19–26,
<http://www.monthlyreview.org/1007herman-peterson1.php>.
47 “A UN Report: Bosnian Serbs Massacred Srebrenica Muslims”, Va{ington
post, 12. avgust 1995.
48 LTC John E. Sray, “Selling the Bosnian Myth to America: Buyer Beware”, For-
eign Military Studies Office Publications, Department of the Army, Fort
Leavenworth, oktobar 1995, <http://fmso.leavenworth.army.mil/documents/bo-
snia2.htm>.
49 Nicholas Wood, “Bosnian Serbs Admit Responsibility for the Massacre of 7,000”,
Wujork tajms, 12. jun 2004.
50 Vidi: Milan Bogdani} et al., Kona~ni izve{taj Komisije za istra`ivawe
doga|aja u Srebrenici izme|u 10. i 19. jula 1995. (Bawaluka, Republika Srp-
ska), juni 2004.
51 Vidi: Herman, Peterson, “The Dismantling of Yugoslavia”, Tabela 1, “Refugees
and internally displaced persons in the former Yugoslavia, as of January 1, 2005”,
str. 31.
254
52 Vidi: “Serb official says mass grave discovered in northwestern Bosnia”, No-vinska agencija Onasa, 21. februar 2006; BBC Worldwide Summary, 21. fe-bruar 2006.
53 “Yugoslav forensic expert says no proof about Srebrenica mass grave”, Novinskaagencija Tanjug, 12. jul 1996; BBC Summary of World Broadcasts, 15. jul 1996.
54 Bill Clinton, “Remarks by the President to the American Society of NewspaperEditors”, Federal Documents Clearing House, 15. april 1999.
55 David Chandler, “Srebrenica: Prolonging the wounds of war”, Spiked Online, 20.jul 2005, <http://www.spiked-online.com/articles/0000000CAC9B.htm>.
56 Vidi, npr: John R. Schindler, Unholy Terror: Bosnia, Al-Qa’aida, and the Rise ofGlobal Jihad (Minneapolis, MN: Zenith Press, 2007).
255
BELE[KA O AUTORIMA
Xorx Bogdani~ re`irao je i zajedno s Martinom Letmajerom, film-skim umetnikom iz Minhena, producirao dokumentarni film Jugoslavija,rat koji se mogao izbe}i. (George Bogdanich, Martin Lettmayer: YugoslaviaThe Avoidable War; „Frontier Theatre & Inc.Œ, 2000.)
Filip Korvin radio je 27 godina kao slu`benik Ujediwenih nacija,izme|u ostalog i na mestu koordinatora za civilna pitawa UN u Bosni iHercegovini 1995. godine, {to je bio najvi{i polo`aj za politi~kogslu`benika UN u Sarajevu. Korvin je tako|e u~estvovao u mirovnim ope-racijama UN na Haitiju, u Zapadnoj Sahari i Avganistanu, a pisao je igovore za generalnog sekretara UN Peresa de Kveqara. Autor je kwigaDubious Mandate: A Memoir of the UN in Bosnia, Summer 1995 („Sumwivimandat: memoari UN-a u Bosni, leta 1995.Œ, izdawe Duke University Press,1999) i Doomed in Afghanistan: A UN Officer’s Memoir of the Fall of Kabul andNajibullah’s Failed Escape, 1992 („Neuspeh u Avganistanu: Se}awa slu`be-nika UN o padu Kabula i Naxibulahovom propalom poku{aju bekstvaŒ, iz-dawe Rutgers University Press, 2002).
Tim Fenton `ivi u Oksfordu, u Engleskoj, gde radi kao istra`iva~i stru~wak za informacione tehnologije. Veza s Jugoslavijom nastala jepre 26 godina, kada se o`enio Jugoslovenkom. Od tada prati turbulentnedoga|aje u ovom regionu, koji je vi{e puta li~no posetio. Raspad Jugo-slavije zainteresovao ga je kada je li~no prisustvovao ponovnom ro|ewuhrvatskog nacionalizma tokom predizborne kampawe Frawe Tu|mana 1989.godine. Uveren je da su sukobi oko biv{e Jugoslavije, oko Bosne i Herce-govine, a naro~ito oko Kosova, bili od presudne va`nosti za definisaweupotrebe „novih medijaŒ u politi~ke i vojne svrhe.
Filip Hemond predaje Medije i komunikacije na Fakultetu umet-nosti i dru{tvenih nauka Univerziteta Saut Benk u Londonu. Zajedno sEdvardom S. Hermanom uredio je kwigu Degraded Capability: The Media andKosovo Crisis („Degradirana sposobnost: mediji i kosovska krizaŒ, izdawePluto Press, 2000). Autor je dela Framing Post-Cold War Conflicts: The Media& International Intervention („Okvir za sukobe posle Hladnog rata: mediji ime|unarodne intervencijeŒ, izdawe Manchester University Press, 2007); Media,War and Postmodernity („Mediji, rat i postmodernizamŒ, izdawe Routledge,2007); zajedno s Endrjuom Kalkatom (Andrew Calcutt) urednik je kwigeJournalism Studies: A Critical Introduction („Studije novinarstva: kriti~kiuvodŒ, izdawe Routledge, 2011).
Edvard Herman penzionisani je profesor finansija na fakultetuVorton Univerziteta u Pensilvaniji i autor mnogih dela iz oblasti eko-
nomije, politi~ke ekonomije i medija, me|u kojima su: Corporate Control,Corporate Power („Korporativna kontrola, korporativna mo}Œ, izdaweCambridge University Press, 1981), The Real Terror Network („Stvarnateroristi~ka mre`aŒ, izdawe South End Press, 1982); dvotomno delo ThePolitical Economy of Human Rights, koje potpisuje zajedno s Noamom^omskim („Politi~ka ekonomija qudskih pravaŒ, izdawe South End Press,1979) i Manufacturing Consent („La`ni pristanakŒ, izdawe Pantheon, 2002).Zajedno s Filipom Hemondom urednik je kwige Degraded Capability: TheMedia and Kosovo Crisis („Degradirana sposobnost: mediji i kosovska kri-zaŒ, izdawe Pluto Press, 2000); nedavno je sa Dejvidom Pitersonom potpisaodelo The Politics of Genocide („Politika genocidaŒ, izdawe Vesna info,2010, Beograd).
Majkl Mandel profesor je prava na pravnom fakultetu „Ozgud HolŒUniverziteta Jork u Torontu. Bavi se me|unarodnim pravom i prati rad adhoc Me|unarodnog krivi~nog suda za biv{u Jugoslaviju. Autor je dela HowAmerica Gets Away With Murder: Illegal Wars, Collateral Damage and CrimesAgainst Humanity („Kako ameri~ka ubistva prolaze neka`weno: nezakonitiratovi, kolateralna {teta i zlo~ini protiv ~ove~nostiŒ, izdawe PlutoPress, 2004). Godine 1999, predvodio je grupu intelektualaca koji su poku-{ali da ubede MKSJ da sprovede istragu i podigne optu`nice protiv po-liti~kih lidera NATO-a zbog wihove uloge u bombardovawu Savezne Re-publike Jugoslavije.
Xonatan Ruper radio je petnaestak godina kao producent i rediteqtelevizijskih vesti Bi-Bi-Sija, jedno vreme i kao {ef informativne re-dakcije. Napustiv{i Bi-Bi-Si, bavio se odnosima sa javno{}u za potrebekorporacija i finansijskih ustanova, pre nego {to je pomogao osnivawejedne nezavisne kompanije za televizijsku produkciju. Krajem 1980-ih go-dina po~eo je redovno da pose}uje biv{u Jugoslaviju, a onda i da istra`ujeraspad Jugoslavije, {to je sve pre{lo na jedan vi{i nivo kada se 1994.godine pridru`io neformalnoj istra`iva~koj grupi Nore Belof. Danasradi kao nezavisni predava~ za oblasti medija i prezentacije, producent iurednik korporativnih video materijala.
Xorx @amueli autor je i novinar koji je u Evropi i SjediwenimDr`avama objavio veliki broj dela. Radio je kao urednik listova Spektej-tor (London), Tajmsov kwi`evni dodatak (London) i Nacionalni pravnipregled (The National Law Journal, Wujork). O~ekuje se kwiga „Bombe zamirŒ (Bombs for Peace), prikaz zapadne intervencije na Balkanu tokom de-vedesetih godina.
257
CIP
ISBN 978-86-88135-10-8
9 788688 135108
top related