bih 1991-1995

8/3/2019 BIH 1991-1995

1/17

The following ad supports maintaining our C.E.E.O.L. service

Bosna i Hercegovina 1991.-1995. u godinama nesvrenog rata

Bosnia and Herzegovina 1991.-1995. - in the years of unfinished war

by Davor Marijan

Source:

STATUS Magazine for political culture and society issues (STATUS Magazin za politiku kulturu idrutvena pitanja), issue: 03 / 2004, pages: 098-113, on www.ceeol.com.
http://www.ceeol.com/http://www.ceeol.com/http://www.ceeol.com/http://www.dibido.eu/bookdetails.aspx?bookID=c51d4ec3-66bd-4122-9449-de6dade71cc3http://www.ceeol.com/

8/3/2019 BIH 1991-1995

2/17

Ra t u B i H - u z r o c i i p o s l j e d i c e

98| M ()

P istraiva posljednjeg rata u Bosni i Hercegovi-ni jesu pitanja, koliko je trajao rat, preciznije, kadaje rat poeo, i kakav je bio njegov karakter. Za bosansko-hercegovake Srbe rat je poeo 4. kolovoza 1991.1 Hrvatisu posljedice rata osjetili na svojoj koi u prvim danima li-stopada 1991., iako je od svibnja iste godine dio hrvatskogkorpusa angairan u obrambenim pripremama. Za Bonja-ke rat je poeo u travnju 1992. Ono to je zajedniko svim

nadnevcima poetka rata jest da se veu uz djelovanje Srba.To je i osnovna znaajka rata. Poeli su ga Srbi iz BiH, a uinstitucionalnom pogledu posrbljena Jugoslavenska naro-dna armija. Karakter rata odreen je akterima koji su su-djelovali u njemu. Znaajke unutarnjih aktera (Hrvati, Srbi,Muslimani) uglavnom je pripadnost razliitim vjerama toim daje obiljeje vjerskog rata.

Za ovu priliku ostavio bih po strani poloaj BiH u komu-nistikoj Jugoslaviji i ustavna odreenja.2 O Bosni i Herce-govini do 1990. mnogo govori studija o kadrovskim odnosi-ma, iz koje se vidi da su najvei postotak u politikim i upra-

vnim strukturama Socijalistike Republike Bosne i Hercego-vine imali Srbi, koji su, dodue, bili drugi po brojnosti, ali su uratu 1941.-1945. bili daleko najbrojniji na pobjednikoj stra-ni.3 Na percepciji tog rata utemeljena je kadrovska strukturazadnje Jugoslavije, u kojoj opeprihvaeni pogledi dobrim di-

Bosna i Hercegovina

1991.-1995. u godinamanesvrenog rata

Valja napomenuti da je HVO u BiH, bila vojska s najveim stupnjempripadnika druge nacionalnosti, iako se to konstantno preuuje i negira

Davor Marijan

jelom predstavljaju srpski svjetonazor. Tako je i slom partije,najvie pogodio upravo Srbe.

Kada su tri nacionalne stranke: Stranka demokratske akci-je, Srpska demokratska stranka i Hrvatska demokratska za-jednica, preuzele na jesen 1990. vlast u BiH, nastala je zani-mljiva politika scena kojoj teko da postoji pandan u svijetu,koja se teko odreuje i koja je u konanici bila nita do kra-tki prijelaz u rat. Kad profesionalni povjesniar gubi vrijeme i

ita srpske autore koji su pisali i piu o ratu u BiH,4 biva svje-stan njihova vjernikog pogleda na rat, koji dugo nee ima-ti autora, koji bi prvo doveo u pitanje svjetonazor pokupljenu krugu obitelji, a potom postaviti pitanje, jesu li to Srbi kri-

vi za tragediju koja se dogodila Jugoslaviji, i BiH, kao nekadnjenom sastavnom dijelu.

U trenutku dolaska na vlast u BiH, tri nacionalne strankezatekle su rasplamsanu krizu u SFRJ, koju su u Hrvatskoj,uz potporu Srbije, izazvali lokalni Srbi, pobunom na vie-manje svim podrujima gdje su bili u veini ili vrlo viskompostotku. Pobuna je bila odraz populistikih gibanja u Sr-

biji koja su u politiku orbitu izbacila Slobodana Miloevi-a. Pod silinom srpskog nacionalizma potonule su autono-mije Kosova i Vojvodine, a potom i Srbiji nesklono politi-ko vodstvo Crne Gore. U drugoj polovici 1989. srpska pli-ma prelila se preko republikih granica Srbije i najprije za-

* Osnova rada jest autorova povijesna ekspertiza iz Haaga. Vjetaki nalaz: o ratnim vezama Hrvatske i Bosne i Hercegovine (1991.-1995.), (ExpertOpinion: On the War Connections of Croatia and Bosnia and Herzegovina (1991-1995)), asopis za suvremenu povijest, 36, br. 1., 211-247, (249-289),Zagreb, 2004.1 Komanda 1. KK, Pov. br. 12/11-83 od 21. 4. 1995., Regulisanje uea u ratu, objanjenje.2 O tome sam pisao u uvodnom dijelu navedene ekspertize.3 Mirsad D. Abazovi,Kadrovski rat za BiH, Savez logoraa BiH, Sarajevo, 1999.4

Izvrstan primjer zbornik je radovaPoetak rata u Bosni i Hercegovini uzroci i posledice, Udruenje Srba iz BiH u Srbiji, Beograd, 2001.


98 | M ()

8/3/2019 BIH 1991-1995

3/17


S, B , / . | 99

pljusnula Hrvatsku. Iako ni bosanski Srbi nisu mirovali, te-ite djelovanja bila je Hrvatska koja je postala poligon dje-lovanja srbijanskih slubi sigurnosti i JNA. Zato je to bilotako razlog je jednostavan. U Hrvatskoj su prije pobijedilesnage koje su bile za raskid ili konfederaciju, a u BiH poslijeizbora dole su na vlast tri stranke od kojih su dvije (SDS iSDA) svaka na svoj nain, bile za Jugoslaviju. Rjeavanjem

Hrvatske, Beograd, kao sredite iz kojeg su vueni kon-ci rata i mira, rijeio bi i BiH bez ljudskog i materijal-

nog troenja snaga i resursa. Zbog toga je BiH od kra-

ja 1990. do 3. sijenja 1992., u ulozi statista, znaajnog,

ali ipak statista, u velikoj igri, koju je u ime Velike Srbi-

je trebala provesti posrbljena Armija.

A Armija je, u najveu avanturu svog mirnodopskog posto-janja, krenula naoruana iskustvima djelovanja na Kosovu1981. i 1989. godine. Upotreba oruanih snaga u izvanre-dnim prilikama, ime je za njezine postupke u Hrvatskoj idonekle Sloveniji.5 Pripreme za izvanredne prilike provela

je u proljee i ljeto 1990. Dvije brigade u BiH, 329. oklopnaiz Banjaluke i 10. motorizirana iz Mostara, dobile su, i odi-grale, znaajnu ulogu 1991. u Hrvatskoj. Prva je od travnja1991. djelovala na stvaranju Srpskih autonomnih oblastiKrajina i Zapadna Slavonija, a druga je, nakon neuspjelapokuaja prolaska kroz Hercegovinu na putu za Split, loci-rana na Kuprekom polju, s kojeg je krajem kolovoza prelau sjevernu Dalmaciju u sastav Kninskog korpusa.

U rujnu 1991. dijelovi BiH dali su znatan doprinos srpskojagresiji na Hrvatsku. Plan napadne operacije, temeljen jena ratnom planu JNA Sutjeska 2, a predviao je presijeca-

nje Hrvatske na nekoliko pravaca, odvojeno tuenje okru-enih hrvatskih snaga, a potom diktat Srbije oko njenogbudueg izgleda.6 Nije nuna mata za pogaanje gdje bibilo mjesto BiH u takvoj dravnoj tvorevini. Doprinos BiHsrpskom pohodu bio je u teritorijalnom i kadrovskom zna-aju. Peta vojna oblast u Hrvatskoj, Banjaluki, Tuzlanski,Kninski, Sarajevski, Uiki i dio Titogradskog korpusa, lo-gistiki su podravani preko bosanskohercegovakih pro-metnica, a znatan dio priuvnika JNA i Teritorijalne obra-ne Socijalistike Republike Bosne i Hercegovine sudjelo-

vao je u bojnim djelovanjima. Najvei postotak angairanaljudstva bio je iz Bosanske krajine i istone Hercegovine.

Uporabu BiH u ratu protiv Hrvatske SDS je javno podraou ljeto 1991. Postojale su kombinacije o zajednikoj Krajinisa Srbima iz Hrvatske. Bosanskohercegovaki Hrvati ugla-

vnom su bili protiv rata, a dio dragovoljaca sudjelovao je uratu u nekima od hrvatskih oruanih formacija. Hrvati su

u BiH 1991. bili i najvee rtve jer je u napadima JNA naDubrovako zalee stradao kompleks sela Ravno u Popovupolju.7 Bosna je stradala onog trenutka, kada je izvrena in-

vazija JNA na hrvatsko podruje Ravno u Hercegovini i kadanitko u BiH nije pokazao solidarnost sa stradalnicima. Sma-tralo se da je to hrvatsko pitanje u Bosni. Kao da nee i njihMiloevi kasnije napasti, tvrdit e kasnije Stjepan Kljuji,

tadanji predsjednik HDZ.8 U dijelu hrvatskih opina po-duzete su mjere obrane, dijelom kroz razoruani TO, a di-

jelom kroz priuvni sastav milicije (u ljeto 1991. autor ovogteksta osobno je proveo krae vrijeme u jednoj takvoj po-strojbi u Livnu). Iz njih e kasnije nastati Hrvatsko vijeeobrane, a nadzorni punktovi i ophodna podruja, postat ecrta hrvatsko-srpskog razdvajanja, odnosno crta obrane.

to je onda BiH na kraju 1991. godine? SDA i znatan dioBonjaka nije se elio mijeati u rat u Hrvatskoj to utjelo-

vljuje poznata, dvosmislena izjava stranakog elnika, ali ipredsjednika Predsjednitva Socijalistike Republike Bosne

i Hercegovine Alije Izetbegovia od 6. listopada 1991. da tonije na rat.9 Izjava se moe tumaiti kao gledite na rat kojise doivljava kao sukob susjednih republika, ali i sukob Hr-

vata i Srba. Kada Izetbegovievu izjavu stavimo u kontekstvremena, u vrijeme u kojem je BiH polazite za napade naHrvatsku, angaman priuvnika protiv Hrvatske, ali i anga-man nekoliko postrojba TO SR BiH,10 napad i na Hrvate uBiH, tada postaje jasna njena priroda. Izetbegovi nastupaprvenstveno kao predsjednik i predstavnik nacionalne

stranke, a ne kao republiki dunosnik.Neutralnost kojase pokuava zauzeti, prividna je.

Uz izjavu, pozvani su regruti da se ne odazivaju pozivi-ma za mobilizaciju. Kasnije je Izetbegovi tom pozivu da-

vao sudbinsko znaenje koje je imalo odraza na ishod sr-pske agresije u Hrvatskoj, to je nita drugo do jo jedna odnjegovih povrnih procjena. Dovoljno je usporediti taj po-ziv s poraznim odzivom u Srbiji za rat u Hrvatskoj, a na-kon kalkuliranja srpskog vodstva oko naina voenja rata.Stoga Srbima taj poziv nije nita znaio, kao ni Bonjaci-ma. Konana ocjena oko mobilizacije bit e mogua uvi-dom u stupanj odziva po regijama. Izebegoviev poziv la-ke je bilo opstruirati u npr. Tuzli i Livnu, nego u Banjalu-ci ili Trebinju.

Valja i postaviti pitanje to je uope SDA mogla uiniti1991.? Odgovor je kratak, malo, a uinila je jo manje. Tegodine SDA se nije borila za BiH, nije branila BiH, kupo-

vala je vrijeme, dobila je nekoliko mjeseci koje nije iskori-

5 Vie o tome kod Davor Marijan, Oruane snage SFRJ u izvanrednim prilikama, asopis za suvremenu povijest, br. 34/2, Zagreb, 2002., 339-376.6 Veljko Kadijevi,Moje vienje raspada, Politika, Beograd, 1993., 135-136.7 Smail eki,Agresija na Bosnu i genocid nad Bonjacima 1991-1993., NIPP Ljiljan, Sarajevo, 1994., 171.8 Stjepan Kljuji, Bosna i Hercegovina danas,Europa i nacionalizam, Durieux, Zagreb, 2000., 127.9 Alija Izetbegovi, Sjeanja: autobiografski zapis, ahinpai, Sarajevo, 2001., 95.10 Komanda 2. pbr, Pov. br. 03-383/91 od 15. 11. 1991., Sprovodnica;Krajiki vojnik, br. 39/40, juni 1995., 38-39; Stjepan IBER,Prevare, zablude, istina: ra-

tni dnevnik 1992., Rabic, Sarajevo, 2000., 15-25.

8/3/2019 BIH 1991-1995

4/17


100| M ()

stila. Ako pristanemo na tvrdnju, koju sam, uzgred, uood jednog Hakog istraitelja, da je protiv Hrvatske ra-

tovao samo srpski dio Bosne i Hercegovine, onda se po-

stavlja pitanje to je Bosna i Hercegovina 1991.?

Propast planova JNA u Hrvatskoj promijenio je srpskeosvajake planove. Nastavljajui provedbu projekta Veli-

ke Srbije, Armija je u prvim mjesecima 1992. razradila pla-nove za otvaranje sukoba unutar BiH. Armija u BiH je veu kasno ljeto 1991. pojaana s novim snagama iz Slovenije.Dio tih snaga uveden je u sastav Tuzlanskog korpusa kaonadomjestak za izgubljene snage u Slavoniji, a dio je poja-ao Sarajevski korpus. Do kraja 1991. u istonu Hercego-

vinu izvuen je dio Rijekog korpusa, (Komanda, podsto-erne postrojbe, pukovi potpore i jedna motorizirana bri-gada), koji je do tada Hrvatska vojska drala u blokadi. Sli-no je uinjeno s dijelovima Zagrebakog korpusa kojemu

je sjedite premjeteno u Biha. Od korpusa u Bosni i kor-pusa u Hrvatskoj ustrojena je 2. vojna oblast kojoj je sje-

dite bilo u Sarajevu. Snage u Hercegovini ule su u sastav4. vojne oblasti koja je sjedite imala u Podgorici. Do kra-

ja svibnja 1992. Armija je planirala izvui ostatke Biha-kog korpusa i kompletan Kninski korpus u zapadnu Bo-snu radi osnivanja 2. krajikog korpusa bosanskohercego-

vakih Srba.

Od kraja 1991. Armija je od BiH pokuavala postii ispunja-vanje obveza prema njoj, to jest da dobije novac i novake zasluenje vojnog roka.11 Krajem oujka 1992. Armija je poe-la privoditi kraju pripreme za sukob u Bosni i Hercegovi-ni. Do 15. travnja planirano je ustrojavanje srpskih dobro-

voljakih sastava, zatim ih popuniti starjeinskim kadrom,naoruanjem i opremom, i povezati sa zapovjednitvimaJNA u pojasevima njihove nadlenosti. Sastavni dio pla-nova bilo je izvlaenje ratnih materijalnih priuva, pose-bno vrjednijih i suvremenijih orua i oruja. Do 10. tra-

vnja planirano je izvlaenje iz Zenice, apljine i Travnika.Na podrujima s veinskim srpskim stanovnitvom trebalo

je isplanirati mobilizaciju, a na ostalim podrujima odra-ti visok stupanja borbene spremnosti JNA. Postrojbe JNAu istonoj Hercegovini i dolini Neretve trebalo je ojaatioklopnitvom i topnitvom za potporu.12 Dio tog plana za-peo je zbog sukoba koji su poeli u drugoj polovici oujka

u Bosanskoj Posavini, a poetkom travnja i na rubnim po-drujima BiH gdje su Hrvati bili u veini.

Pored Armije, za srpsku stvar i SDS se po stranakoj crti

pripremao za sukob.13 U proljee je 2. vojna oblast JNAkrenula u ubrzano naoruavanje Srba. U travnju je u Beo-gradu dogovorena njezina transformacija u Vojsku SrpskeRepublike Bosne i Hercegovine. U drugoj polovici svibnja1992. korpusi JNA preimenovani su u korpuse VRS. Banja-luki korpus postao je 1. krajiki, Bihaki i dio Kninskogkorpusa postali su 2. krajiki, Sarajevski je postao Sarajev-

sko-romanijski, Tuzlanski je postao Istonobosanski, a Bi-leki je postao Hercegovaki. U proljee 1993. osnovan je iesti, Drinski korpus. Pored KoV-a Srbi su imali i ratno zra-koplovstvo za kojeg su takoer osnova bile postrojbe JNAuglavnom iz biveg 5. korpusa RV i PVO.

Hrvati se krajem 1991. dobili neto oruja iz Hrvatske,uglavnom pjeakog, a za potporu minobacakog, a netoi kupili na ilegalnom tritu oruja koje je cvjetalo po ne-kadanjoj Jugoslaviji. Ustroj HVO do travnja 1992. teko seprati. Po nekim podacima osnovan je navodno jo 4. rujna1991. u irokom Brijegu,14 a rukovodee tijelo bio je Sto-

er Herceg-Bosne.15 Vojni dio HVO-a slubeno je osno-van 8. travnja 1992. kao vrhovno tijelo hrvatske obrane uHerceg-Bosni s Glavnim stoerom na strategijskoj razini iopinskim stoerima HVO na lokalnoj (opinskoj) razini.Svi ostali vojni sastavi smatrani su nelegalnim ili neprijatelj-skim.16 Do kraja 1992. u HVO su postojali su opinski sto-eri koji od svibnja 1992. postupno preputaju mjesto bri-gadama HVO koje se ustrojavaju na teritorijalnim znaajka-ma. Do kraja 1992. HVO se organizirao u etiri operativnezone: Srednja Bosna, Jugoistona Hercegovina, Sjeverozapa-dna Hercegovina i Bosanska Posavina sa brigada. Izvan zonabilo je nekoliko manjih podstoernih profesionalnih postroj-

ba. Brojno stanje HVO na kraju 1992. iznosilo je 45.000 pri-uvnika i 846 profesionalnih vojnika.17 Poetkom 1993, po-eo je ustroj domobranstva, vrlo sporo, i naelno razine sa-tnije-bojne po opini. Izuzetak je bio Mostar i Bugojno gdjesu planirane, a dijelom i postrojene, domobranske pukovnije.U listopadu 1993. operativne zone preimenovane su u zbor-na podruja. Krajem godine poelo je gaenje specijalnih po-strojba i ustrojavanje gardijskih brigada, po jedna u svakomzbornom podruju. Do kraja 1994., s izuzetkom 108. brigadeu Brko-Ravne, sve priuvne brigade HVO preimenovane suu domobranske pukovnije.

Valja napomenuti da je u HVO u BiH, bila vojska s najve-

im stupnjem pripadnika druge nacionalnosti, iako se to

konstantno preuuje i negira. Znaajan postotak Bonja-ka bio je u operativnim zonama Jugoistona Hercegovina i

11 Komanda 2. VO od 21. 1. 1992., Zabeleka iz izlaganja saveznog sekretara za narodnu odbranu generala armije Veljka Kadijevia na sastanku sa ru-kovodstvom SR BiH, odranom u Sarajevu 24. 12. 1991. godine.12 SSNO, G OS SFRJ, I uprava, Str. pov. br. 585-2 od 3. 4. 1992., Zabeleka sa sastanka zastupnika saveznog sekretara za narodnu odbranu u vezi infor-macije Komande 2. VO o stanju u BiH i predloga za izmetanje jedinica JNA i RMR (Izvod). Prijepis u S. iber, n. dj., 236-238.13 Komanda 2. vojne oblasti od 21. 1. 1992., Stanje i problemi u TO SR BiH; S. eki, n. dj., 168-200.14Struni leksikon osnovnih vojnih i ratnih politiko-pravnih pojmova, Uprava za politika pitanja Armije BiH, Sarajevo, 1996., 115.15Vojska, 4. 6. 1992., 32-33.16 HVO, Glavni stoer, br. Z-01-11 od 10. 4. 1992., Zapovijed.17

GS HVO, Ur. br. 01-240 od 4. 2. 1993., Izvjee za period od 14. 4. 1992. do 31. 12. 1992.

8/3/2019 BIH 1991-1995

5/17


S, B , / . | 101

Bosanska Posavina HVO. U Operativnoj zoni Srednja Bosna,Bonjaka nije bilo, a u Sjeverozapadnoj Hercegovini znaaj-niji postotak bio je u brigadama Petar Kreimir IV. iz Livnai Rama iz Prozora. Poetkom lipnja 1993. brigada Ramaimala je u svom sastavu 471 Muslimana ili 23,3 posto vojni-ka u brigadi. Brigada Petar Kreimir IV. imala je 767 Mu-slimana odnosno 24,85 posto od broja vojnika, dok je bri-

gada Kralj Tomislav iz Tomislavgrada, Kupresa i Posujaimala u svom sastavu 296 ili 9,69 posto Muslimana.18

Da su takve postrojbe zbog mijeanog sastava mogle doi unezavidan poloaj govori odgovor Zapovjednitva 42. brdskebrigade ABiH iz Stoca, sredinom travnja 1993. na ultimati-

vnu zapovijed 1. brigade HVO iz apljine, izmeu ostalogi reenicom: Napominjem, a Vi to dobro znate, da se jedan

veliki broj vojnika iz redova Muslimana nalazi u Vaim po-strojbama, a oni su Muslimani i pripadaju ovome narodu, pane bi bilo dobro da se narui odreena organizacija i forma-cija Vaih postrojbi.19 Takva prijetnja postala je stvarnost 30.

lipnja 1993. u Mostaru kada je izdajom od strane vee skupi-ne Bonjaka, vojnika HVO-a, dolo do pada vojarne Sjever-ni logor u Mostaru i raspada 2. brigade HVO. Nakon togapoeo je ubrzani proces razoruavanja nepouzdanih vojnikakoji je dovren tek krajem 1993. osim na podruju Zbornogpodruja Oraje.20 S druge strane, u ABiH, izvjesna multie-tninost postojala je na strategijskoj razini, u tabu Vrhovnekomande oruanih snaga RBiH. No ona je bila samo formal-na, radi stvaranja privida multietnike opcije, to se dobro

vidi iz pisma generala Jovana Divjaka, zamjenika naelnikaVK, predsjedniku Izetbegoviu: U maju mjesecu podniosam Vam ostavku zato to je u gradu Sarajevu bilo vie na-

silnih kriminalnih ponaanja prema graanima grada Sara- jeva. Tom prilikom banditska grupa Topalovi Muana Cace u ulici Marala Tita teko je ranila mog sina elimira.Na va zahtjev da razmislim i sagledam to bi to znailo zainteres Bosne i Hercegovine, mislio sam da ozbiljno misliteda Vam trebam kao trei lan konstitutivnog naroda u ta-bu TO RBiH. Samo iz tih razloga vjerovanja u vae iskrenenamjere, povukao sam ostavku, te da za trinaest mjesecirata nikada nisam tretiran kao zamjenik, ve kao trei. Topotkrepljujem injenicom da nikada nisam bio ukljuen uplaniranje i organizovanje operacija, borbi i bojeva Armi-

je Republike Bosne i Hercegovine.21Multietninost ABiHnaglo je porasla u jesen 1993. udarom na postrojbe HVO

u pojasu nadlenosti 1. i 2. korpusa ABiH i njihovo pre-

voenje u ABiH. Brigada HVO Kralj Tvrtko iz Saraje-

va nasilno je uvedena u 1. korpus i preimenovana u hr-

vatsku brigadu ABiH. Brigada HVO Zrinski iz Tuzle

sama se raspustila, a ljudstvo je preuzeo 2. korpus.

U odnosu na HDZ i SDS, SDA je s kasnila s naoruava-

njem, iako nije prekrienih ruku promatrala rat u Hrvat-

skoj. U proljee 1991. osnovala je Patriotsku ligu kaosvoje vojno krilo,22 to pojedini krugovi danas osporava-

ju.23 Njeno djelovanje prije proljea 1992. teko se prati, ugla-vnom kroz kasnija sjeanja iz kojih je teko odvojit mitolokidio od stvarnosti. Navodno je osnovana 1. oujka 1991. u Sa-rajevu, a prvu smotru imala je 16. lipnja iste godine u okoliciSokoca.24 Poetkom veljae 1992. PL je navodno imala izme-u 60 do 70 tisua lanova.25

Nakon to je rat stigao i u Sarajevo, Predsjednitvo RepublikeBosne i Hercegovine je 8. travnja 1992. proglasilo Teritorijal-nu obranu svojom oruanom silom.Vojna organizacija TO

RBiH sastojala se od okrunih i opinskih tabova i brigadaTO. U ljeto 1992. TO BiH preimenovana je u ABIH. U kasnu

jesen 1992. ABiH prela je na korpusnu strukturu. Osnovanoje pet korpusa: 1. za Sarajevo i okruenje, 2. za Tuzlansko po-druje i sjeveroistonu Bosnu, 3. za srednju Bosnu, 4. za Her-cegovinu i jugozapadnu Bosnu i 5. za zapadnu Bosnu. U toku1993. od dijelova 1., 3. i 4. korpusa osnovan je 6. korpus, koji

je krajem godine i poetkom 1994. uzdrman od HVO i uga-en. Posljednji, 7. korpus, osnovan je za podruje sredinjeBosne (oko Travnika) od dijela snaga 3. korpusa.

Prvo razdoblje rata, koje je trajalo do proljea 1993. obilje-

io je uglavnom sukob HVO i ABiH s VRS. U prvim mje-secima sukoba JNA je sa Tuzlanskim korpusom pokualaizbiti na Savu, a Bilekim korpusom na Neretvu. U suradnjis dijelovima Banjalukog korpusa, Kninski je korpus pora-zio HVO na Kupresu, da bi sam potom bio poraen u napa-dima na uicu i Livno. Sarajevski korpus pokuao je stavitipod nadzor Sarajevo, to mu nije uspjelo pa se uz teke gu-bitke izvukao u podruje oko grada. Istonu BiH zaposjeo

je najveim dijelom Uiki korpus. Pored ofenzivnih djelo-vanja, JNA je dio snaga odvojila za etniko ienje. Nepla-nirani zastoj pri pretvaranju JNA u VRS omoguio je Hr-

vatskoj vojsci da u zagraninim podrujima uzdrma bivu

JNA, postigne velike uspjehe u Posavini i na jugu Hrvatske,omoguivi na taj nain konsolidaciju HVO i TO BiH. Sr-

18 Zapovjednivo OZ S/Z H, Br. 01-5-260/93 od 8. 6. 1993., Izvjee o popuni brigada.19 Komanda 42. brdske brigade (Bregava), Br. 01-1024/93 od 18. 4. 1993.20 GS HVO, br. 02-2/1-01-1245/93 od 30. 6. 1993., Izvjee; OZ Bosanska Posavina, br. 01-01/93-1434/2 od 19. 4. 1993., Procjena.21 Divjak Jovan, zamjenik NVK OS RBiH, 02/688-1 od 27. 5. 1993., VK OS RBiH Aliji Izetbegoviu, Ostavka na dunost zamjenika N VK OS. Prije-pis ostavke u A. Izetbegovi, n. dj., 401-404.22 Nihad Halibegovi, injenice o Patriotskoj ligi Bosne i Hercegovine, Autorsko izdanje, Sarajevo, 1994., 9.23 Rusmir Mahmutehaji osporava da je Patriotska liga [...] bila uobliena tako da bi danas neko mogao rei eto, oni su prije rata napravili paravojnu or-ganizaciju, Slobodna Bosna, (Sarajevo), 9. 3. 2000., 32.24Struni leksikon osnovnih vojnih i ratnih politiko-pravnih pojmova, 166-167.25

Sefer Halilovi,Lukava strategija, Matica, Sarajevo, 1997.,148.

8/3/2019 BIH 1991-1995

6/17


102| M ()

pska kriza privedena je kraju u lipnju 1992. kada je 1. kra-jiki korpus po povlaenju iz Hrvatske i etnikom ienjuBosanske krajine, bacio glavninu snaga na Posavinu i diona Jajce. Borbe za Posavinu, u iju je prvu etapu, probijanjekoridora Banjaluka-Brko, VRS angairala oko 25.000 voj-nika, otegle su se do kasne jeseni 1992. Tek u listopadu za-uzet je Bosanski Brod. Borbe za Jajce trajale su neto due,

poele su u svibnju, i zavrile krajem listopada. Znaajkaobije operacije, pored dugotrajnosti, jest veliko naprezanjeljudstva i tehnike.

U istom razdoblju Hrvati i Bonjaci su u odsudnoj obrani.HVO je bio neto poduzimljiviji jer je uz izravan oslonacna Hrvatsku i pomo Hrvatske vojske u Bosanskoj Posavi-ni i Hercegovini zabiljeio i napadne uspjehe. Do kraja go-dine uspio je obraniti vei dio podruja u kojima su Hrvatibili veina, a pretrpio je neuspjehe, kako je to ve reeno uBosansko Posavini, Jajcu i dijelu sredinje Bosne (Usora). Utom razdoblju, HV i HVO su u bojnim djelovanjima veza-

li za sebe glavninu JNA, odnosno VRS. Ocjena naelnikaGlavnog stoera HVO da je HVO u toku 1992. obranio

[...] sebe i najvei dio Muslimana, potpuno je utemelje-

na.26 Moda najveu zadovoljtinu i priznanje bolje orga-nizacije HVO je dobio u Mostaru i Maglaju gdje je dobioodobrenje i od Bonjaka za vodstvo u obrani.27

TO odnosno ABiH, glavni napor djelovanja stavila je u fun-kciju potpore strategijskom cilju, zadravanju privida legiti-miteta. To je znailo zadravanje nazivlja TO na tetu Patri-otske lige, a na to dio vojnih snaga nije gledao s razumijeva-njem, te obrani Sarajeva kao institucionalnog sredita BiH.28

Nakon rata su i bonjaki publicisti iz redova ABiH teiteanaliza bojnog djelovanja u 1992. stavili na obranu Sarajeva,dok bojnim djelovanjima na drugim podrujima daju zna-tno manju panju.29 Valja napomenuti da su i Srbi traili le-galitet u Sarajevu, to je razvidno iz osnivanja Srpskog Sara-

jeva, kao i dnevnika Osloboenje.

Na kraju 1992. ABiH je uz veliku cijenu, iako u okruenju,uspijevala odrati Sarajevo. Na skromnoj listi uspjeha nala-zilo se odranje Bihaa, i manjih enklava u istonoj Bosni(Gorade i Srebrenica). HVO je uspostavio stabilnu crtu saSrbima, dijelom i zbog stajalita politikog elnitva, za ko-

jega ima naznaka da mu je prioritet interesa bio na opi-nama uz junu granicu Republike Hrvatske. ABiH stabilnucrtu nije postigla do kraja godine, dijelom i zbog nastojanjada odri privid legitimiteta, iako je od studenoga 1992., potvrdnjama iz bonjakih redova, politiki elnik SDA razma-trao opciju podjele BiH.30

Pored vojnikih uspjeha bosanskohercegovaki Srbi strategi-jom etnikog ienja izazvali su trajnu napetost izmeu Bo-njaka i Hrvata. Ogromne mase prognanika i izbjeglica slije-

vale su se s podruja pod nadzorom VRS na bonjako-hr-vatska podruja. Gledat u ih kako jedni druge unitavaju,a onda u ih oba gurnuti u more, rijei su generala Mladiakoje jasno svjedoe to su Srbi oekivali od etnikog ie-nja.31 Dio prognanika otiao je u Hrvatsku i dalje u inozem-stvo, dok je za oruje sposobna populacija mukaraca ugla-

vnom ostala. Na taj nain naruena je etnika strukturato je naroito na mijeanim podrujima srednje Bosne

dovelo do novog odnosa snaga izmeu Hrvata i Bonja-

ka. Veina prognanika dolazila je iz ruralnih sredina u urba-ne donosei drugaiji mentalitet. Gradovi u etniki mijea-nim podrujima imali su iskustvo zajednikog ivota to saselima u principu nije bio sluaj. Promjenu etnike struktu-re koja je pojaala muslimansku poziciju, HVO je bio svje-stan, pa je prema neizvjesnoj budunosti karakteristianstav HVO Gornji Vakuf, koji je u jednom izvjeu iz sredi-ne lipnja 1992., a nakon drugog sukoba s ABiH u nepuna dvamjeseca pisao da na naem podruju ima oko 12.000 izbje-glica iz Donjeg Vakufa (a sve muslimanske narodnosti) sa ve-likim brojem vojnih obveznika, pa ukoliko se jo naoruaju,onda ne da prijeti opasnost samo naoj opini, nego i susje-

dnim (Bugojno, Novi Travnik, Travnik), a na je zakljuakda smo im mi prvi neprijatelji pa tek onda etnici.32 Nakonlokalnih muslimansko-hrvatskih sukoba jedan od prvih hr-

vatskih zahtjeva bio je onaj za povlaenje stranaca s opin-skih podruja. Nakon sukoba u u Gornjem Vakufu u sijenju1993., ABiH ispunila je zahtjev HVO da premjesti 305. br-dsku brigadu ustrojenu od muslimanskih prognanika iz Jaj-ca. U brouri o ratnom putu brigade to se tretira kao potvr-da da su se jajaki borci dokazali kao pravi branioci Bosne iHercegovine, a ne kao imbenik koji je naruio sigurnosnuravnoteu.33

26 GS HVO, Ur. br. 01-240 od 4. 2. 1993., Izvjee za period od 14. 4. 1992. do 31. 12. 1992.27 Skuptina opine Mostar, Krizni tab opine, Br. 427/92 od 29. 4. 1992., Odluka.Mostarsko jutro, 13. 9. 1992., 5; Krizni tab opine Maglaj, Br. 01-98-1/92 od 2. 6. 1992., Odluka. Odluka je stavljena izvan snage 22. oujka 1993. Ratno predsjednitvo optine Maglaj, Br. 01-023-108/93 od 22. 3. 1993., Odlukao prestanku vaenja odluke Optinskog kriznog taba o odbrani optine Maglaj od Srbo-etnike agresije. Prijepis i faksimili odluka u Anto Marini, Opi-na epe ili klju za funkcioniranje Federacije Bosne i Hercegovine, Ceres, Zagreb, 2000., 30, 58, 218.28 Magnetofonski snimak 70. sjednice Predsjednitva RBiH, odrane 14. aprila 1992. godine.29 Kao primjer, Hasan Efendi,Ko je branio Bosnu, Udruenje graana plemikog porijekla BiH, Sarajevo, 1998.; Jovan Divjak, Prva faza rata 1992-1993:borba za opstanak i nastanak Armije RBiH,Rat u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini 1991-1995., Naklada Jesenski i Turk : Dani, Zagreb-Sarajevo, 1999., 181-205.30 S. Halilovi n. dj., 18-20.31 Laura Silber & Allan Little, Smrt Jugoslavije, Otokar Kerovani, Opatija, 1996., 294.32 Opinski stoer HVO Gornji Vakuf, Str. pov. br. 1-5/4-2/92 od 22. 6. 1992. Izvjee o zbivanjima na podruju nae opine za dan 20., 21. 6. 1992. g.33

Ratni put 305. brdske brigade, Zenica 1994., 10.

8/3/2019 BIH 1991-1995

7/17


S, B , / . | 103

U toku 1992. odnosi izmeu HVO i ABiH, bili su najbla-e reeno hladni. U razdoblju golog preivljavanja bilo jesukoba, koji se u vojnom rjeniku nazivaju arkama i veimpukaranjima, o emu e kasnije biti vie govora. Na politi-kom polju meusobne odnose u znaajnoj mjeri karakte-rizira ignoriranje. Izetbegovi s polazita Sarajeva kao legi-timne iskaznice preuzima u ruke dravnike poslove, dok

HVO, utjelovljen u liku Mate Bobana ne daje znaaj Izet-begovievim potezima. Uz posredovanje meunarodnihpredstavnika Hrvati pokuavaju sa Srbima postii dogovoro prekidu vatre i razgranienju. Sastanak u Grazu iz svibnja1992., koji se neosnovano interpretira kao svren in, pro-pao je jer se nije postiglo razgranienje na Neretvi.34Istovre-meno, Bonjaci bez Hrvata pregovaraju sa SR Jugoslavi-

jom u pokuaju da ostatke JNA u BiH stave pod svoj na-

zor. Ti su pregovori bili na relaciji Bonjaci Jugoslavija

i u njima su bosanskohercegovaki Hrvati potpuno igno-

rirani.vrsto uporite za ovu tvrdnju imamo upravo kodAlije Izetbegovia i naina na koji je komponirao svoja sje-

anja. On, naime, nema moralnih dilema oko pregovora bezsudjelovanja Hrvata. Dijelom zbog toga to pregovorima satabom Vrhovne komande (Branko Kosti i Blagoje Adi)na prvi pogled zaobilazi bosanskohercegovake Srbe, a dije-lom to je pregovore izmeu Mate Bobana i Radovana Ka-radia iz svibnja 1992. u Grazu stavio mjesec dana ranije u5. i 6. travanj 1992. Nakon toga on nema moralnu dilemu da26. travnja u Makedoniji bez Hrvata dogovara budui statusJNA.35 Razdoblje neuspjenih pregovora s JNA i Jugoslavi-

jom zavrava 20. lipnja 1992. kada Predsjednitvo RBiH pro-glaava ratno stanje.36

Na taktikoj, svakodnevnoj razini, meusobni odnosi Bo-njaka i Hrvata bili su razliiti, ovisili su prvenstveno obrojnom odnosu. U mjestima gdje su bili podjednako za-stupljeni odnosi su bili najloiji. Ta mjesta karakteriziraborba za prevlast i naelno dvovlae. Rije je o pravnomproblemu koji nije nimalo lagan za razrjeenje. UvoenjeHrvatske u unutarnjo-politike probleme BiH nije dove-lo do znaajnog pomaka, iako je dugorono bilo znaa-

jan poen za bonjaku stranu. Za nesuradnju bosansko-hercegovakih Hrvata stalno e se optuivati Hrvatska.Isti pristup dijelila je i meunarodna zajednica. Kako je toznalo izgledati moe se vidjeti na jednom primjeru iz Jajca.

Kada je HVO odbio pustiti struju bosanskim Srbima, su-kladno zakljucima Londonske konferencije kako se stru-

ja i voda ne smiju koristiti u ratne svrhe prema civilnom

stanovnitvu, meunarodni predstavnici su to isposlova-li pritiskom na njih preko Zagreba.37 Ne znajui pozadinupokuaja, predstavnici ABiH iz Tuzle optuili su HVO zapregovore, i skoro pa suradnju sa Srbima.38 Valja napome-nuti da je znaajka bonjako-hrvatske nesuradnje izosta-nak meusobnog istrebljenja, odnosno etnikog ienja,to se prakticiralo u odnosu sa Srbima, a to je srpski izum.

Ilustrira to ocjena s jednog bonjako-hrvatskog sastankaodranog 15. kolovoza 1992. u Travniku, gdje je jedan od su-dionika rekao da gdje god su ivjeli Srbi i Muslimani, nastra-dali su Muslimani, a gdje su ivjeli Hrvati i Srbi, nastradali suHrvati, ali gdje ive Hrvati i Muslimani, ivi su i jedni i drugi,ali se nisu dogovorili.39

U Bonjaku taktiku spada i pokuaj instrumentalizi-

ranja HSP-a, odnosno njegovog vojnog krila HOS-a, na

raun HVO. HOS je bio opcija prihvatljiva Sarajevu, a svezbog zalaganja za jedinstvenu Bosnu i Hercegovinu. Takvatvrdnja, koja je rairena u bonjakim i sklonim im krugo-

vima, prelazi preko injenice da je jedinstvena BiH za HSPznaila zajedniku dravu sa Hrvatskom, a to je bila ba-tina propalog ustakog pokuaja s NDH.40 To se vidi izpisma to ga je predsjednik HSP-a i vrhovni zapovjednikHOS-a Dobroslav Paraga napisao u kolovozu 1992. DarkuKraljeviu: Ne smijemo dozvoliti da se pogrena Bobano-

va politika prebija preko naih lea. Mi smo apsolutno zajedinstvo hrvatskog naroda i za njegovu zajedniku obra-nu, ali smo isto tako za jedinstvo sa muslimanskim naro-dom. Mi od nae politike cjelovite Bosne i Hercegovi-ne, odn. Hrvatske do Drine ne odustajemo. Svaka dru-ga politika znaila bi komadanje Herceg-Bosne i stvaranje

nove srpske drave s ovu stranu Drine, to bi bila propastza hrvatski muslimanski narod.41 Pokuaj je propao jer jeHOS pokazao da batini svjetonazor sredina u kojima jenikao, i da nije dobro ustrojena i jedinstvena vojna organi-zacija. Do kraja 1992. vie-manje je podijeljen po nacional-nom principu.

O vojnoj suradnji Bonjaka i Hrvata postoje razliita i opre-na miljenja. Po tvrdnjama lana Predsjednitva BiH, Fra-nje Borasa, HVO je sredinom travnja 1992. Bonjacimanudio osnivanje zajednikog vojnog stoera za obranu

Bosne i Hercegovine, o emu Predsjednitvo RBiH nije ra-

spravljalo.42 U svom dnevniku general ABiH Stjepan iberobjavio je nekoliko faksimila dokumenata u kojima se nudi

vojna suradnja HVO-u, a na koje nije bilo odjeka.43 Tih doku-

34 Tekst sporazuma kod Zdravko Tomac,Iza zatvorenih vrata, organizator, Zagreb, 1992., 181-182.35 A. Izetbegovi, n. dj., 111.36 A. Izetbegovi, n. dj., 115.37 Republika Hrvatska, Ministarstvo obrane, Ur. br. 512-01-92-1543 od 26. 9. 1992.38 RBiH, tab odbrane okruga Zenica, br. 10/1404-2 od 14. 10. 1992., Obavjetajni izvjetaj.39 Opinski stoer HVO Gornji Vakuf, Krai osvrt na sastanak u Travniku odran 15. 8. 1992. god.40Rat u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini 1991-1995., Naklada Jesenski i Turk: Dani, Zagreb-Sarajevo, 1999., 389.41 Glavni stoer HOS-a od 21. 8. 1992., Bojniku Darku Kraljeviu.42

Franjo Boras,Kako je umirala Socijalistika Republika Bosna i Hercegovina, Slobodan Praljak (M.P. Cartonprint Co) Stolac, Mostar, 2002., 94-95.

8/3/2019 BIH 1991-1995

8/17


104| M ()

menata nema u arhivama HVO. Njihovu autentinost dovo-di u pitanje izvjee naelnika Glavnog stoera HVO, briga-dira Milivoja Petkovia, s prvog zajednikog sastanka delega-cija HVO, VRS i ABiH u Sarajevu 7. listopada 1992. Petkovi

je zamjeniku zapovjednika VK ABiH prebacio da nisu e-ljeli stupiti u kontakt s njim, a to su mogli jer imaju svako-dnevne kontakte sa gosp. [Arifom] Paaliem koji je od mene

udaljen svega 300 metara.44 Najozbiljniji pokuaj suradnjebio je sastanak predsjednika Tumana i Izetbegovia 1. stu-denoga 1992.45 na kojem je dogovoreno osnivanje Zajedni-kog zapovjednitva ABiH i HVO na elu s pukovnikom Ja-sminom Jaganjcem i generalom HV Slobodanom Praljkom.46Zapovjednitvo nije bilo prihvaeno, u prvom redu s bonja-ke strane. U svojim sjeanjima Izetbegovi je preutio nje-govo postojanje. Iz pisma Jovana Divjaka, koji je dao u prilo-gu, u kojem Divjak pita, zar meni nije bilo mjesto pored Vasda obilazim slobodnu teritoriju Bosne i Hercegovine u okto-bru, novembru i decembru 1992. godine kako ste to inili saJasminom Jaganjcem i Arminom Poharom, moe se vidjeti

koliko je Izetbegovi neuvjerljiv svjedok.47

Stoga e postojanje dviju paralelnih, kako politikih, tako ivojnih struktura u mijeanim podrujima, sredinjem dijeluBosne i sjeverozapadnoj Hercegovini predstavljati inicijalnopunjenje za sukob. Posebno je to znaajka srednje Bosne, po-druja na kojem je bonjako-hrvatski rat bio najintenzivniji.Ralanjujui uzroke sukoba u Prozoru iz listopada 1992., za-povjednik HVO u Operativnoj zoni Sjeverozapadna Herce-govina s pravom je zakljuio, da je jedini preventivan lijek zaizbjegavanje takvih sukoba, zabrana postojanja dva zapovje-dnitva, dvije vojske, dvije logistike i sl.48 Slino je zakljuio i

zapovjednik 17. krajike brigade ABiH ocijenivi da je jedanod problema neuspjene obrane Jajca bio i taj to jedan gradbrane dvije komande.49

Pokuaj razrjeavanja dvovlaa poznata je zapovijed

ministra obrane Republike Bosne i Hercegovine od 16.

sijenja 1993. Navedena zapovijed ima 9 toki, a pred i-rom javnou se barata samo s onom pod rednim brojem2. po kojoj su sve postrojbe ABiH koje se nalaze u provin-cijama 3, 8 i 10 podreuju Glavnom stoeru Hrvatskog vi-

jea obrane. Po prvoj toci Zapovijedi Sve postrojbe Hr-vatskog vijea obrane, koje se u ovom trenutku nalaze na

prostorima provincija 1, 5, 9 koje su enevskim dogovoromproglaene Muslimanskim provincijama podinjavaju seGlavnom tabu Armije Bosne i Hercegovine.50 Zapovijed

je bila neuspjeli pokuaj definiranja podruja odgovornostii nadlenosti nakon koje su obje strane trebale imati jasni-

ju sliku svog poloaja u vremenu, prostoru i to je najvani-je ciljevima. No, ini se da je upravo to bio problem zato

je odbaena od ABiH i zato se na nju ratoborno reagiralo.

O Hrvatskom odnosu prema BiH pisano je mnogo, i

moe se ukratko rei, da bonjaki, i skloni im autori,

taj odnos dre nekorektnim, kojemu je svrha bilo stva-

ranje Velike Hrvatske, po uzoru na Banovinu Hrvat-

sku iz razdoblja 1939.-1941. Takvo stajalite podrava

Tuiteljstvo hakog suda, to se dobro vidi iz nedavnih

optunice protiv estorice vojnih i politikih dunosni-

ka Hrvatske Republike Herceg-Bosne.

Od kraja 1991., doista se moe pratiti nastajanje hrvatskih

organiziranja koja su vremenom pored politike dobila i te-ritorijalnu znaajku. Ta nastojanja imala su potporu iz Hr-

vatske, a po nekim miljenjima Hrvatska je bila pokretatih nastojanja. Bilo koje od ova dva miljenja prihvatimo nemoemo ne primijetiti da je politika Sarajeva, prema Hr-

vatskoj od druge polovice 1991. bila u funkciji srpske agre-sije na Hrvatsku. O tome smo naprijed ve pisali, a ovdje

valja napomenuti da je konstitutivnost Hrvata u BiH jedi-ni razlog zbog kojeg Hrvatska nije javno prozvala BiH zaagresiju. Iz BiH se Hrvatska napada, a u napadima po-red priuvnika JNA iz BiH sudjeluje i vojna sila BiH,

Teritorijalna obrana.Od rujna do kraja 1991. zagranina

podruja BiH s hrvatskim opinama zbog oportunizma Sa-rajeva, postala su dio obrambenih napora Hrvatske u obra-ni od srpske agresije. U sklopu zajednikih obrambenih na-pora manja koliina oruja iz Hrvatske (pjeako oruje imanji broj minobacaa raznih kalibara) dospjela je u nave-dena podruja. Nakon otvorenih sukoba u BiH ta praksa jenastavljena i trajala je do kraja rata.51

Vojna pomo Hrvatske, Hrvatskoj zajednici Herceg-Bosnazasigurno otvara utemeljeno pitanje njezinih namjera pre-ma BiH. Da nema dovoljno dokaza o pomoi i Bonjacima,tada bi to bilo potpuno jasno. No tih dokaza ima, i oni pro-

43 S. iber,Prevare, zablude, istina: ratni dnevnik 1992.44 HVO, Glavni stoer, Br. 01-2331/92 od 12. 10. 1992., Izvjee o razgovorima u Sarajevu.45Osloboenje, 2. 11. 1992., 1.46 Predsjednitvo R BiH, Kabinet predsjednika od 4. 11. 1992., Jasminu Jaganjcu; TG Konjic od 4. 11. 1992., Vanredan izvjetaj; Mirsad ati uperak, Sje-na nad Igmanom: ratni dnevnik, 1992.-1996., DALSA Bosna, Sarajevo, 2000., 235.47 A. Izetbegovi, n. dj., 402.48 Zapovjednitvo OZ SZ/ Hercegovina, Broj: 135/92 od 10. 11. 1992., Izvjee po zapovijedi br. 01-2437/92.49Bonjak, 4. 4. 1995. Feljton o 17. vitekoj krajikoj brigadi (2).50 RBiH, Ministarstvo obrane, Broj: 01/93 od 16. 1. 1993., Zapovijed.51 Kao primjer vojne pomoi Hrvatske jednoj opini s velikim postotkom Hrvata dovoljno je navesti Bugojno. Sam kontekst pomoi stavljen je u upitnovaljan kontekst, i uz to je opravdanje za zloine ABiH i etniko ienje Hrvata u Bugojnu. Zloini u Vrbanji jula 1993., Institut za istraivanje zloina

protiv ovjenosti i meunarodnog prava, Sarajevo, 2001.

8/3/2019 BIH 1991-1995

9/17


S, B , / . | 105

blem Hrvatske i Bonjaka stavljaju u mnogo sloeniji kon-tekst no to to paualno ini Tuiteljstvo hakog suda i ve-ina bonjakih autora.

Kada je poetkom travnja 1992. bilo jasno da je i u BiH po-elo srpsko osvajanje, iz Hrvatske je poela vojna pomo iBonjacima. Ve je 7. travnja, glavni inspektor obrane Mi-

nistarstva obrane RH, general zbora Martin pegelj, traiood ministra obrane Republike Hrvatske da se s podrujaOperativne zone Rijeka ustroji skupina od oko 1.200 voj-nika (uglavnom Bonjaka) i uputi u Bosnu i Hercegovinu.52Zahtjev je prihvaen, s tim da u poetku bude skupina od300-400 vojnika, koji su zadravali sva prava vojnika Hr-

vatske vojske ukljuujui i mjesena novana primanja uzobvezu skidanja oznaka Hrvatske vojske i drugih identifi-kacijskih dokumenata.53 Istog je mjeseca Ministar obraneRepublike Hrvatske dozvolio da se Hrvatskoj musliman-skoj stranci za potrebe obrane agresiji izloenog puan-stva izda odreena koliina obrambenih sredstava i strje-

ljiva u skladu s [...] mogunostima Hrvatske vojske.54 Joranije je, kontroverzni asnik Hrvatske vojske Mate arlijaDaia (Nijaz Batlak) opskrbio Bonjake u Mostaru, Saraje-

vu i istonoj Bosni veom koliinom oruja, a krajem 1991.osobno se po pitanju obrane susreo s Izetbegoviem. Izet-begovi je to u svojim sjeanjima preutio. Spomen Daideograniio je na susret u Washingtonu iz kolovoza 1990.55

Pomo iz travnja 1992. nastavljena je i kasnije, i u kontinu-itetu je trajala do napada ABiH na HVO u travnju 1993.56Valja napomenuti da postoje tvrdnje da je ta pomo pre-stala krajem 1992. Zapovjednik Armije BiH general Deli

izjavio je 26. veljae 1994. u Sarajevu, da je HVO u razdo-blju od studenog 1992. do svibnja 1993. u potpunosti bloki-

rao dotok materijalno-tehnikih sredstava za ABiH.57 Izja-va je u suprotnosti s tvrdnjom A. Izebegovia da je ABiHdo sredine 1993. usprkos embarga na oruje unijela u BiH30 tisua puaka i strojnica, 20 milijuna metaka, 37 tisu-a mina i 46 tisua protutenkovskih raketa.58Ta koliinaoruja mogla je doi samo preko Hrvatske i teritorija

bosanskohercegovakih Hrvata jer je vlast u Sarajevu s

Jugoslavijom bila u ratu, morskih luka nije imala, a zra-ni promet nad BiH rezolucijom UN-a bio je zabranjen

i prekinut.Otvoreno je i pitanje kolika je koliina naoru-anja i opreme stigla na cilj. Za 4. korpus ABiH postoji vje-rodostojan podatak da je veinu opreme dobivao, iako jeHVO zadravao i usporavao tu pomo.59

Uz naoruanje i opremu iz Hrvatske u BiH je kao to je vereeno slano i ljudstvo, odnosno dozvoljavan njegov odla-zak s naoruanjem.60 Na zagrebakom Velesajmu 30. svibnja1992. ustrojen je 1. krajiki bataljun, koji je kasnije otiao zaTravnik i Jajce. U Klani kod Rijeke, 27. lipnja 1992. ustrojena

je 7. krajika brigada. U istom mjestu prije odlaska u Bosnubrigada je prola i izobrazbu.61

Za prikupljanje pomoi i upuivanje ljudstva u Bosnu i Her-cegovinu u Zagrebu osnovana je Logistika baza Handardivizije.62 Logistiki centar, odnosno Glavni stoer za po-tporu bio je u Rijeci.63 Za pruanje pomoi na dragovoljnojosnovi za ABiH, vojni atae BiH u Hrvatskoj, Hasan Efendiangairao je general bojnika Hrvatske vojske M. arliju Da-idu.64 Od proljea 1994. nastavljeno je pruanje pomoi. Uzavrnici rata, 1995., biljeeno je i pridodavanje postrojbi HVABiH.65 Izuzetak od prekida bio je Biha, kojemu je zrana

veza sa svijetom i znaajan izvor opskrbljivanja bio Zagreb.66General HV Imra Agoti ak tvrdi da je pomo pruana i na-

52 MORH, Glavni inspektor obrane, Kl. 822, Ur. br. 512-20-92-01 od 7. 4. 1992.53 MORH, Glavni stoer HV, Kl. 8/92-01/23, Ur. br. 5120-03-92-9 od 9. 4. 1992.54 MORH, Ur. br. 512-01-92-181 od 10. 4. 1992.; Ministar obrane je istog dana, 10. travnja, dao nalog svom pomoniku da se Muhamedu Zuliu, ministru u Vla-di RH za potrebe obrane napadnutog muslimanskog puanstva izda 50 automatskih puaka sa streljivom. MORH, Ur. br. 512-01-92-182 od 10. 4. 1992.55 Alija Izetbegovi, Sjeanja: autobiografski zapis, ahinpai, Sarajevo, 2001., 80.56 Kao primjer: RH, Ministarstvo obrane, Kl. 003-05/92-01/252, Ur. br. 512-07-06/92-01/252 od 25. 8. 1992., Tehniko - prometna uprava, Nalog; RH, Mi-nistarstvo obrane, Kl. 003-05/92-01/252, Ur. br. 512-07-06/92-01/252 od 27. 8. 1992., Odobrenje; RH, Ministarstvo obrane, Kl. 003-05/92-01/252, Ur. br.512-07-06/92-01/252 od 22. 9. 1992., SPC - Preko, Nalog; RH, Ministarstvo obrane, Kl. 003-05/92-01/252, Ur. br. 512-07-06/92-01/252 od 22. 9. 1992., SPC- Preko, Nalog; RH, Ministarstvo obrane, Kl. 003-05/92-01/252, Ur. br. 512-07-06/92-01/252 od 22. 9. 1992., SPC - Preko, Nalog; RH, Ministarstvo obra-ne, Kl. 003-05/92-01/252, Ur. br. 512-07-06/92-01/252 od 22. 9. 1992., SPC - Preko, Nalog; RH, Ministarstvo obrane, Kl. 003-05/92-01/252, Ur. br. 512-07-06/92-01/252 od 22. 9. 1992., SPC - Preko, Nalog; RH, Ministarstvo obrane, Kl. 003-05/92-01/252, Ur. br. 512-07-06/92-01/252 od 16. 10. 1992., Tehniko

prometnoj upravi, Nalog; RH, Ministarstvo obrane, Kl. 213-01/93-03/01, Ur. br. 512-08/93-01 od 26. 3. 1993., TPU MORH, Nalog; RH, Ministarstvo obra-ne, Kl. 213-01/93-03/01, Ur. br. 512-08/93-01 od 30. 3. 1993., TPU MORH, Nalog.57 R. Deli,Armija klju mira, 18.58 A. Izetbegovi, n. dj., 119-120.59 Komanda 4. korpusa, Dj. br. 01-1880/93 od 13. 3. 1993., Pregled opte situacije u zoni odgovornosti 4. korpusa Armije RBiH.60 O pomoi za 5. korpus ABiH kod Bejdo Feli,Peti korpus 1992.-1995., Ljiljan, Sarajevo, 2002., 110-111.61Sloboda (Travnik), 15. 4. 1995., 4;Armija Bosne i Hercegovine, Ljiljan, Sarajevo, 1997., 45.62 R BiH, Ured Republike Bosne i Hercegovine u Republici Hrvatskoj, Br. 05-674/92 od 12. 11. 1992., Naredba; Pukovnik Efendi Hasan, Logistikoj baziHandar divizije Zagreb, Upuivanje jedinice u Cazinsku krajinu; R BiH, ABiH, Povjerenitvo G OS BiH za Hrvatsku Zagreb, Br. 35/92 od 4. 9. 1992.,Potvrda.63 RBiH, Glavni tab za podrku BiH, Br. G-01-18/92-RI/ST-O od 2. 10. 1992.64 R BiH, Ured Republike Bosne i Hercegovine u Republici Hrvatskoj, Br. 572/92 od 12. 10. 1992., Ovlaenje.65 GS HV, Kl. 80-01/95-02/08, Ur. br. 512-06-05/01-95-600 od 19. 10. 1995., Zapovijed; B. Feli,Peti korpus 1992.-1995., 615-617.66

B. Feli,Peti korpus 1992.-1995., 22.

8/3/2019 BIH 1991-1995

10/17


106| M ()

kon zabrane, iako nije jasno po kojem osnovu.67

Usprkos priznanju BiH od strane RH i poetnim, korek-tnim, meusobnim odnosima do vojnog sporazuma nijebrzo dolo. Sporazum o prijateljstvu i suradnji izmeu Hr-

vatske i Bosne i Hercegovine u Zagrebu 21. srpnja 1992.,koji su potpisali predsjednici Franjo Tuman i Alija Izetbe-

govi, usprkos oekivanjima nije bio i vojni sporazum. Na-kon potpisivanja sporazuma Izetbegovi je u intervjuu Hr-

vatskoj televiziji objasnio da jo nije vrijeme za vojni spo-razum, koji bi srpski narod sigurno shvatio kao prijetnju,i da bi bilo bolje ostaviti jo malo prostora za djelovanjemeunarodnih faktora.68 Izetbegoviu je od poetka nu-en sporazum o suradnji protiv zajednikog neprijatelja,izjavio je u veljai hrvatski general Janko Bobetko, kao i da

je predsjednik Republike Hrvatske nekoliko puta Aliji nu-dio rjeenja, i to ona koja su tada i za Hrvatsku i za BiH bilaprihvatljiva. Meutim, bosansko dravno vodstvo nije toprihvaalo.69 Vojni sporazum Hrvatske i bonjakog vod-

stva u BiH potpisan je tek u ljeto 1995. u Splitu pred ope-raciju Oluja.

Iako je bonjako-hrvatski rat obiljeio 1993., njegovi ko-rijeni duboko su u 1992. godini. I prije nego su poeli su-kobi, dijelovi HVO, odnosno ekstremno krilo HDZ, su uDirektivi za odbranu suvereniteta Patriotske lige iz velja-e 1992. ocijenjeni kao opasnost za BiH.70

Nepovjerljivi meusobni odnosi bili su gotovo pravilo usvim sredinama gdje je bio priblian postotak dvaju ili vienaroda, odnosno gdje broj jednih nije bio dovoljno velik za

prevagu nad drugima. Na takvim podrujima nije se ni je-dna strana mogla uvjerljivo nametnuti onoj drugoj. Veinatih sukoba u 1992., a koji prethode otvorenom ratu dogo-

dila se na takvim podrujima, najveim dijelom na podru-ju srednje Bosne.

I Hrvati i Muslimani bili su na slian nain taoci srednjeBosne. Ni jednoj strani nije uspijevalo izboriti apsolutnu pre-

vlast na kompaktnom podruju to je postupno iz konstan-tne netrpeljivosti preraslo u otvoreni rat koji se prenosio na

druga podruja. Koristi od tih sukoba imala je iskljuivo sr-pska strana. Kratka kronologija tih sukoba bila bi ovakva: usvibnju i lipnju sukobi u Busovai, u lipnju sukob u NovomTravniku, u srpnju u Konjicu, u kolovozu u Kiseljaku i nase-lju Stup u Sarajevu. U listopadu je bilo nekoliko sukoba u sre-dnjoj Bosni u podruju Travnik - Novi Travnik - Vitez.71

Pogoranje sigurnosnog stanja u Operativnoj zoni SrednjaBosna redovno se preko Gornjeg Vakufa odraavalo na ru-bnim podrujima Operativne zone Sjeverozapadna Herce-govina.72 To je eskaliralo u najpoznatiji sukob HVO i ABiH u1992., sukob u Prozoru, koji se redovno dri poetkom bo-

njako-hrvatskih sukoba, za to se optuuje Hrvatska vojskai HVO. No, narueno sigurnosno stanje i sumnjiavost izme-u Hrvata i Bonjaka u Prozoru datira jo od jeseni 1991.73Sukob nije iniciran sa strategijske (politiki i vojni vrh) i ope-rativne (zapovjednitvo operativne zone) razine HVO-a. Na-ime poetkom listopada 1992. HVO i Juno vojite Hrvat-ske vojske poeli su pripreme za zauzimanje Podveleja. Zataj pothvat naelnik Glavnog stoera HVO je 18. listopada1992. iz Operativne zone Sjeverozapadna Hercegovina izu-zeo tri haubice 122 mm to je prepolovilo vatrenu mo ope-rativne zone.74 Otvarati novi sukob u tijeku priprema za na-padna djelovanja na podruju Hercegovine u proturjeju je

s logikom uope, a vojnom posebno. Valja postaviti pitanjeto je HVO dobivao s tim sukobom i to bi bio njegov mo-tiv za sukob. Nadzor nad opinom i gradom imao je od rani-

67Slobodna Bosna, 16. 3. 2000., 44.68 Dubravko Merli, Slika na sliku, Dual, Zagreb 1994., 37.69 Janko Bobetko, Sve moje bitke, Vlastita naklada, Zagreb, 1996., 155.70 S. Halilovi, n. dj. 222.71 Neto o karakteru tog sukoba moe se zakljuiti iz Zapovijedi HVO Busovaa Broj: 62/92 od 10. 05. 1992., objavljenoj kod H. Efendi, n. dj., 196-198; Ra-tni zloini muslimanskih vojnih postrojbi nad Hrvatima Bosne i Hercegovine, Sarajevo 1997., 20; Centar za obavjetavanje Novi Travnik od 20. 6. 1992., Iz-

vjetaj o deurstvu u Centru OIO 19/ 20. 06. 1992. god.; Centar slubi bezbjednosti, Sektor SDB Zenica od 27. 6. 1992., Slubena zabiljeka; HVO, OpinaKonjic, Br. 02-938/92 od 4. 7. 1992., HZ H-B, Izvjee; HVO, Br. 03-24/92 od 11. 7. 1992., Priopenje za javnost; HZ H-B, HVO, Odjel Obrane, Dj. br. 03-34/92 od 3. 9. 1992; HVO, Odjel obrane, Br. 03-50/92 od 11. 9. 1992., Prosvjed; HVO, Br. 03-25/92 od 12. 7. 1992., Pogoranje odnosa izmeu HVO i TOopine Konjic; Zapovjednitvo OZ Srednja Bosna od 15. 10. 1992., Vrhovnom zapovjednitvu ABiH; HVO, Komisija za praenje stanja na podruju opineNovi Travnik, Br. 1215/92 od 06. 11. 1992., Izvjee o radu Komisije; Ratni zloini muslimanskih vojnih postrojbi nad Hrvatima u sredinjem dijelu Bosne iHercegovine, Sarajevo, 1996., str. 13.; Glasnik HVO, br. 2, 13.72 U vojnoteritorijalnom ustroju ABiH Gornji Vakuf kao i Bugojno je bio u sastavu 3. korpusa, dok su ova mjesta u sustavu HVO-a bila u sastavu OZ Sjeve-rozapadna Hercegovina. U meusobnim sukobima 3. korpus je imao znatnu prednost jer je preko postrojbi ABiH iz Gornjeg Vakufa imao vezu s postrojba-ma ABiH u Prozoru i djelovao na zalee OZ Srednja Bosna i prekidao joj vezu sa OZ SZH. Takva uloga postrojbi G. Vakufa nije sluajna jer su za razliku odABiH Bugojna, (koje su zajedno s postrojbama HVO Bugojna bila uklijetena izmeu postrojbi VRS-a s Kupresa i Donjeg Vakufa), imale bolju vezu s zale-em i taktiki povoljniji postav. Kada je koncem godine na gornjovakufskom podruje locirana 305. brdska brigada, sastavljena od Muslimana iz Jajca ten-zije su dodatno porasle, pa ne treba uditi da je upravo na tom podruju sredinom sijenja 1993. poeo veliki sukob izmeu HVO i ABiH.73 Centar slubi bezbjednosti Mostar, Stanica javne bezbjednosti Prozor od januara 1992., Informacija o stanju javnog reda i mira na podruju optine Pro-zor u 1991. godini.74HVO, Glavni stoer, Str. pov. br. 01-2370/92 od 18. 10. 1992., Uput djela postrojbi u OZ j/i H; Zapovjednitvo OZ S/Z H, Br. 77/92 od 19. 10. 1992., Uput

dijela postrojbi u Operativnu zonu j/i H.

8/3/2019 BIH 1991-1995

11/17


S, B , / . | 107

je, pa je motiv na koji upuuju bonjaki autori svode sukob,materijalni, upitan.75 ABiH za razliku od HVO ima mnogo

jai motiv, nadzor prometnice Jablanica Prozor Gor-nji Vakuf. General Deli nazvao je HVO vojskom na prome-tnicama koju je trebalo odatle ukloniti.76 Sukob u Prozoru

je po svemu sudei neuspjean pokuaj ABiH da stavi podnadzor grad kao prometno vorite. ABiH je pristala na za-

htjev HVO-a za smjenom svog zapovjednika Opinskog ta-ba obrane Prozor, to je injenica koja u razmatranju suko-ba nije nevana.77

U stvaranju slike o muslimansko-hrvatskim sukobima iulozi Hrvatske vojske Prozor je zasigurno temeljni ka-men.78 Danas bonjaka historiografija i publicistika near-gumentirano tvrdi da je Republika Hrvatska izvrila agre-siju na Republiku Bosnu i Hercegovinu, napadom na Pro-zor i Novi Travnik, te da su u napadima na Prozor sudjelo-

vale i neke brigade Hrvatske vojske.79 Bit tog stajalita jesttenja da se na cijeli rat proiri slika bonjako-hrvatskog

rata iz druge polovine 1993. godine. U stvaranju te slike su-djelovao je i muslimansko-bonjaki vojni vrh koji posebnood sijenja 1993. u svakom sukobu s HVO-om vide Hrvat-sku vojsku.80

Upravo je sukob u Gornjem Vakufu iz sijenja 1993., odmahnakon svretka pregovora u enevi, predstavljao toku kojumoemo drati mjestom na kojemu su prestali sukobi, a po-eo rat. U drugoj polovici sijenja iz Gornjeg Vakufa sukobse proirio na podruje Busovae u srednjoj Bosni. Nije lakoodgovoriti na pitanje to je bio povod ovih sukoba. Bez su-mnje ih treba dovesti u vezu s rezultatima enevskih prego-

vora, naredbom HVO o reguliranju zapovijedanja, i dovo-enju postrojba HVO i ABiH sa strane na mijeana podru-

ja koje su svojatali Hrvati i Bonjaci. Sve to postavlja pitanjeo spremnosti i predvianju Bonjaka i Hrvata o skorom su-kobu. Po miljenju povjesniara Schredera sijeanjski suko-bi u srednjoj Bosni bili su priprema ABiH za travanjsku ofen-zivu.81

to god da je istina, mjeseci koji su dolazili pokazali su spre-

mnost ABiH na otar sukob s Hrvatima i etniko ienjekoje je pratilo te sukobe. U veljai 1993., tab Vrhovne ko-mande ABiH zapovjedio je razradu ratnih planova 1., 3. i 4.korpusu za sukob s HVO-om.82 Dana 11. travnja Zapovje-dnitvo 3. korpusa ABiH zapovjedilo je podreenim postroj-bama izvlaenje iz urbanih podruja i prelazak na logorskisustav.83 U Hercegovini sline pripreme provedene su u ouj-ku 1993. Na tom podruju sukobi su poeli ranije jer je HVOdoao u posjed dokumenata na temelju kojih je postao svje-stan da ABiH privodi kraju pripreme za sukob oko Konji-ca i Jablanice.84 Meu dokumentacijom koju je HVO zapli-

jenio nalazio se i Zapisnik od 20. oujka 1993. izmeu po-

strojba ABiH i policijskih postaja u dolini Neretve. U zapi-sniku su predviene i mjere koje se trebaju poduzeti pro-tiv HVO.85 Zapisniku je prethodilo izvjee zapovjednitva4. korpusa ABiH od 13. oujka 1993. predsjedniku Predsje-dnitva RBiH,86 kao i smjena predsjednika Ratnog predsje-dnitva Skuptine opine Konjic.87 Kraj tih postupaka bit eu prvoj polovici i sredinom travnja 1993. napadom na po-strojbe HVO Jablanice i Konjica.88 Usprkos to je bio upo-znat s bonjakim namjerama, HVO je pretrpio znatne gubi-tke i teritorijalne neuspjehe u tim sukobima. Postignuti do-govori o primirju izmeu 4. korpusa i HVO, ABiH izigrala

je osnivanjem Operativne grupe Igman (kasniji 6. korpus),

koja je odbila dogovorene sporazume o prekidu vatre i nor-malizaciji ivota.89

75 Mesud Hero,Prozor 1992.-1995.: Hronika zloina , Fondacija Makljen, Sarajevo, 2003.76 Rasim Deli,Armija klju mira, Vojna biblioteka, Sarajevo, 1994., 18.77 Amida i Oganj (od 3. 11. 1992.), O aktivnostima u Hercegovini.

78 Kao primjer, S. eki, n. dj., 411.79 ISTI, 226.80 ABiH, Zapovjednitvo 4. korpusa, Str. pov. br. 02/4-3232/93 od 18. 4. 1993., Redovni ob. izvjetaj; ABiH, Komanda 4. korpusa, Str. pov. br. 02/1-3200-14/93 od 19. 4. 1993., Dnevno operativno izvjetavanje; S. Halilovi, n. dj.81 Charles R. Shrader, Muslimansko-hrvatski graanski rat u srednjoj Bosni: vojna povijest 1992.-1994., Golden marketing-Tehnika knjiga, Zagreb,2004., 119.

82 RBiH, VK OS, Str. pov. br. 02/213-1 od 6. 2. 1993., Nareenje.83 Naredbe Komande 3. korpusa, Str. pov. br. 02/33-826 do 02/33-837 od 11. 4. 1993.84 Brigada Herceg Stjepan, od 27. 3. 1993., Redovno borbeno izvjee za za 26. 3. 1993. god.85 Glavni stoer HVO, VOS, Str. pov. br. 03-346/93 od 14. 4. 1993., Zabiljeka sainjena na temelju originalne dokumentacije koja je oduzeta od JasminaGuske naelnika SJS Konjic.86 Komanda 4. korpusa, Dj. br. 01-1880/93 od 13. 3. 1993., Na ruke Predsjedniku Predsjednitva RBiH, Pregled opte situacije u zoni odgovornosti 4.korpusa Armije RBiH.87 tab Vrhovne komande Oruanih snaga, Pov. br. 13/37-45 od 20. 3. 1993., Naredba; Optina Konjic, Ratno predsjednitvo, Br. 01/1-012-106/93 od 28.3. 1993., Zahtjev za ocjenu ustavnosti Odluke Predsjednitva R BiH br. 02-111-130/93 od 16. 3. 1993. godine; Brigada Herceg Stjepan, Zapovjednitvo,od 13. 4. 1993., Saznajno izvijee 13. 4. 1993.; Brigada Herceg Stjepan, Izvijee za dan 13. 4. 1993.88 C.V. Jablanica od 12. 4. 1993., Izvjee; Operativna zona Jugoistona Hercegovina, Dj. br. 01-2347/93 od 13. 4. 1993., Zapisnik; Zapovjednitvo 4. kor-pusa, Dj. br. 02-2560-14/93 od 14. 4. 1993., Operativni izvjetaj; Operativna zona Jugoistona Hercegovina, Dj. br. 03-0366/93 od 28. 4. 1993., Pregledstanja.89 OZ JiH, Dj. br. 01-2478/93 od 22. 4. 1993., Izvjee o stanju u Jablanici i Konjicu; OZ JiH, Dj. br. 03-0366/93 od 28. 4. 1993., Pregled stanja odnosa

izmeu A BiH i HVO u zoni odgovornosti OZ JiH.

8/3/2019 BIH 1991-1995

12/17


108| M ()

Dogaaji iza toga odvijaju se brzo i prenose na srednju Bo-snu. Sukob u Zenici iz travnja 1993. iznimno je znaajnau daljnjem razvoju dogaaja i putu u rat. Sukobu je pret-hodilo ubojstvo pratilaca zapovjednika brigade HVO JureFranceti to je 17. travnja 1993. dovelo do napada ABiHna HVO, njegovo razbijanje i poetak etnikog ienjagrada.90 U meuvremenu se dogodio sukob i zloin nad

Bonjacima u Ahmiima kod Viteza (16. 4. 1993.), a neda-leko od toga, u selu Trusina kod Konjica istoga dana izvr-en je zloin nad Hrvatima. Nakon toga slijede viemjese-ni sukobi u kojima je HVO pretrpio poraz u Fojnici, Ka-knju, Travniku i Bugojnu. Popratna pojava vojnikih pora-za bilo je etniko ienje poraenih. Upravo je stradanjecivila u tim sukobima ABiH i HVO pribliilo postupcimasrpskih snaga u Bosni i Hercegovini, to je posluilo za izje-dnaavanje Hrvata sa Srbima i relativiziranje ratne krivnje.Zahvaljujui percepciji rtve, Bonjaci su izbjegli stigma-tiziranje, iako su Hrvati u srednjoj Bosni bili rtva bonja-ko-hrvatskog rata. General Rasim Deli negirao je napade

na Lavansku dolinu, za njega su to bili pokuaji prognanihBonjaka da se kao borci ABiH vrate na svoja podruja.91

Valja napomenuti da je pred travanj 1993. kada je ABiH

krenula u ofenzivu protiv HVO osigurala zalee do-

govorima sa bosanskim Srbima, to je dovelo do smi-

rivanja veina bojita i prikupljanju bonjakih snaga

za vee napadne operacije protiv HVO. Gotovo godinudana bosanski Srbi uivali su u miru tijekom kojeg je cvje-tala trgovina s Hrvatima i Bonjacima. Sastavni dio te trgo-

vine bilo je naplaivanje vojne pomoi HVO i ABiH. HVOse zbog toga i danas osuuje, a slini postupci ABiH tek

sada postaju javno dobro,92 prekasno za moralnu osudu.

Kraj 1993. ABiH doekala je mnogo povoljnije nego to jeto bio sluaj s 1992. U jednom govoru odranom u velja-i 1994. zapovjednik ABiH, general Deli pohvalio se da

je HVO eliminisan sa podruja Jablanice, Konjica, Fojni-ce, Kaknja, Zenice, Travnika i Bugojna. Znai, kompletna

jedna pokrajina po Vens-Ovenovom planu sa centralomu Travniku.93 Zajedniko podrujima s kojih je HVO,kako je to ocijenio general Deli eliminisan, jest da

se radi o mijeanim podrujima koja nisu imala vrstu

crtu razdvajanja i u kojima je brojna premo i trenutak

iznenaenja odnio prevagu. HVO se odrao na podrujuepa i Stoca samo tako to je preduhitrio ABiH. Klasininapadaji tipa operacije Neretve ABiH, i pokuaj HVO uMostaru pretrpjeli su neuspjeh.

Znaajka bonjako-hrvatskog rata jest i angaman vojnika

Republike Hrvatske u njemu. U rat HVO-a i ABiH u prolje-e 1993. godine (vjerojatno u travnju), prvi se ukljuio vodpripadnika bojne Zrinski, postrojbe koju su uglavnom iniliHrvati Herceg-Bosne. O pravom angamanu moe se go-voriti tek od srpnja 1993. kada je na mostarsku bojinicu

ula ojaana bojna 5. gardijske brigade HV. Na tom po-druju kasnije je bila i dragovoljaka postrojba Vojne policije

jaine pjeake polubojne (oko 2 satnije). Pripadnici Hrvat-ske vojske u kolovozu se usmjeravaju na uskopaljsko-ramskubojinicu gdje e se zadrati do svibnja 1994. Najbrojnija jebila 5. gardijska brigada koja je na bojinici due vrijeme ima-la postrojbu jaine bojne. Iz profesionalnog sastava na dru-

gom mjestu bila je 7. gardijska brigada sa snagama jaine sa-tnije. Iz 1. i 2. gardijske brigade HV bile su dvije nepotpu-ne satnije dragovoljaca (90 i 113 ljudi). Stigle su 2. kolovoza1993. a do kraja godine, njihovo brojno stanje palo je na 58 iz1., i 78 iz 2. gardijske brigade. Ostale profesionalne postrojbei razne specijalne skupine, brojno su bile u rasponu od vodado ojaanog voda. Dragovoljake skupine iz priuvnih po-strojbi masovnije su bile zastupljene iz domobranskih puko-

vnija iz Slavonije, dok je iz nekoliko priuvnih brigada HVbilo skupina jaine pjeakog voda. Intenzitet dolazaka bio jenajvei u razdoblju kolovoz-studeni 1993. Na samom kraju1993. godine, od vojnih bjegunaca i obveznika Hrvata iz BiH

ustrojena je 175. brigada koja je od kraja prosinca 1993. dosvibnja 1994. po bojnama bila na ramsko-uskopaljskom bo-

jitu.94 Bio je to in vraanja izbjegli vojnih obveznika, est uproljee i ljeto 1992., no za razliku od 1992., kada su vraaniBonjaci, u 1993. vraani su Hrvati.

U ve spominjanom govoru, general Deli ustvrdio je daje vojniki poraen HVO, pa, samim tim, i koncepcija HZHerceg-Bosna, koji su opstojali samo uz angaovanje veomaznaajnih snaga vojske Republike Hrvatske. U protivnom,potpuno bi nestali sa ovih prostora. I to kao politika i voj-

90 Barei (Mate) Vinko, Zapovjednik Zenike brigade HVO od 23. 4. 1993., Izvjee o organizaciji HVO Zenica i dogaajima koji su prethodili njego-vom neutraliziranju na podruju opine Zenica.91 R. Deli, n. dj., 49.92 Npr. Ramiz Drekovi, U obruu, Dom tampe d. d., Zenica, 2004., 467.93 R. Deli, n. dj., 19.94 IZM OZ S/Z H, Br. 01-2916/93 od 16. 8. 1993., Pregled snaga na bojinici; OZ S/Z H, IZM Prozor, Br. 01/3482/93 od 10. 9. 1993., Zabrana vozilima naprvu crtu obrane; ZP Tomislavgrad, Sektor III, Kl. 81/93-02, Ur. br. 8233-4171-93-85 od 5. 12. 1993., Dnevno bojevo izvjee; ZP Tomislavgrad, IZM Pro-zor, Br. 01/5493 od 9. 12. 1993., Dnevno bojevo izvjee; ZP Tomislavgrad, IZM Prozor, Br. 01/5656 od 15. 12. 1993., Dnevno bojevo izvjee; ZP Tomislav-grad, IZM Prozor, Br. 01-5775/93 od 21. 12. 1993., Sumarno dnevno borbeno izvjee; Glavni stoer HVO, Ur. br. 02-2/1-02-3642/93 od 22. 12. 1993.; ZPTomislavgrad, IZM Prozor, Br. 01/5867 od 25. 12. 1993., Izvjee o postrojbi sa JV; ZP Tomislavgrad, IZM Prozor, Br. 01/5976 od 29. 12. 1993., Izvanrednoizvjee; ZP Tomislavgrad, IZM Prozor, Br. 01/5978 od 29. 12. 1993., Redovno borbeno izvjee; ZP Tomislavgrad, IZM Prozor, Br. 6002 od 31. 12. 1993.,Redovno borbeno izvjee; ZP Tomislavgrad, IZM Prozor, Br. 01-55/94 od 5. 1. 1994., Problem ljudstva na Uskopaljsko-Ramskoj bojinici sa stanjem 5. 1.1994. u 20,00 sati; Podcentar SIS-a Rama, 02-4/2-7-41/93 od 9. 1. 1994.; Glavni stoer HVO, Kl. 818-01/94-02/15, Ur. br. 02-10-06/01-94-10 od 13. 4. 1994.,

Zamjena dragovoljaca.

8/3/2019 BIH 1991-1995

13/17


S, B , / . | 109

na snaga.95Valja napomenuti da se kod bonjakih auto-ra ustalila tvrdnja o ogromnom broju vojnika iz Hrvat-

ske. Neki govore i o 13 brigada HV.96 Koliki je bio nedosta-tak ljudstva na uskopaljsko-ramskoj bojinici vidi se iz izvje-a zapovjednika Zbornog podruja Tomislavgrad od 5. sije-nja 1994. u kojem pie: itavo uskopaljsko-ramsko bojitenema ni interventnog vojnika slobodnog, osim mene.97

Pripadnici Hrvatske vojske u BiH u dokumentima se ugla-vnom vode kao dragovoljci, to je za priuvni sastav nedvoj-beno. Njihov broj nikad nije preao snagu formacijskelake brigade JNA (1.400-1.800 ljudi) uz potporu ekviva-

lenta topnike bitnice i oklopne satnije. Nikada nisu bili

koncentrirani na jednom taktikom pravcu ili mjestu,

ve su dijeljeni na manje skupine u svrhu krpljenja pre-

velike crte obrane. Najvea od tih postrojbi, koja je upora-bljena na jednom pravcu, bila je pjeaka bojna. Tijekom su-koba priblinu ratnu formaciju bojne imala je samo 5. gar-dijska i 175. brigada. U vojnoj terminologiji pjeaka bojna

je osnovna zdruena taktika postrojba pjeatva. Po bojnimpravilima, bojna na ravniarskom zemljitu napada na iriniod 1,5 km, odnosno 2-3 km na tee prohodnom zemljitu. Uobrani ima pojas irine od 3 do 5 km na ravniarskom zemlji-tu, odnosno preko 5 km na planinskom zemljitu. No, to jesve u granicama male taktike. Nedvojbeno je da se taktikimpostrojbama postiu samo taktiki uinci. S takvim snaga-ma ne ide se u agresiju i secesiju druge drave, a pogoto-

vo se ne koristi razdijeljena na manje skupine i razbaca-

na na irokom podruju od Mostara do Uskoplja. Njiho-

va uloga je u prvom redu bila psiholoka i stvarno je bila

simbolina potpora HVO-u u obrani prevelike crte, koju

je HVO 1993. s mukom odravao sprjeavajui da ArmijaBiH u pohodu oslobaanja ne oslobodi BiH od najma-

njeg konstitutivnog naroda.

Uz pripadnike Hrvatske vojske osvrt zasluuju musliman-ski sveti ratnici izvan Bosne i Hercegovine, a koji su dubo-ko umijeani u sva dogaanja izmeu Hrvata i Bonjaka. Udrugoj polovini srpnja, tonije 22. srpnja 1992., Vojnooba-

vjetajna sluba HVO se kratko osvrnula na pogorano poli-tiko-sigurnosno stanje izmeu HVO i TO na podruju sre-dnje Bosne. Izvjee je znaajno i zbog potvrde o nazonostimudahedina i Zenicom kao glavnim centrom za djelovanje

protiv HVO-a.98

Zalaganjem Sjedinjenih Amerikih Drava u proljee 1994.prekinut je bonjako-hrvatski rat. Za bosanske Srbe to je bio

kraj mira jer se ABiH ponovno okrenula protiv njih. HVO je dobio pola godine relativnog mira to je iskoriteno zaprestrojavanje snaga. U studenom 1994. HVO se pridruioABiH na kuprekom bojitu, to je bio poetak kraja rata.

U prosincu 1994. Hrvatska vojska poela je operacije pro-tiv pobunjenih Srba u Hrvatskoj.99 Kampanju je poela pre-

ko Livanjskog polja lomei postupno snage bosanskih i hr-vatskih Srba. Neto ranije bosanski i hrvatski Srbi krenulisu u ofenzivu razbijanja 5. korpusa ABiH u Bihau, ije jeodranje za Hrvatsku imalo strateki znaaj. OperacijomZima 94 Hrvatska vojska je s dvije ojaane gardijske bri-gade nakon viednevnih napadnih djelovanja u iznimnonepovoljnim vremenskim i geografskim uvjetima uspjelastaviti pod nadzor vei dio Livanjskog polja i planine Di-nare.

ABiH je nakon primirja s HVO-om do kraja 1994. zabilje-ila nekoliko uspjenih pothvata du cijele crte bojinice,

no koji u opem odnosu snaga nisu donijeli velike promje-ne. Najvee uspjehe zabiljeio je 5. korpus koji je u tekimokolnostima uspijevao odrati Biha, i 7. korpus koji je za-

jedno s HVO oslobodio Kupres.100

Hrvatske snage su do poetka travnja 1995. na podrujuLivanjskog polja provodile djelatnu obranu uz nekolikomanjih taktikih pomaka. Do sredine lipnja 1995. stavilesu pod nadzor cijelo Livanjsko polje, i dolinu Cetine i Vrli-ko polje u Hrvatskoj, te tako postigle uvjet za napredova-nje prema Bosanskom Grahovu i Glamou.

U Splitu su 22. srpnja 1995. Predsjednik Republike Hrvat-ske i predsjednik Predsjednitva Bosne i Hercegovine po-tpisali Deklaraciju o provedbi Sporazuma iz Washingtona,uz koju je potpisan i dogovoran nastavak vojne suradnje.Sporazum je do kraja srpnja rezultirao operacijom Ljeto95 s kojom su Hrvatske snage ule u Glamo i BosanskoGrahovo otvorivi put za Knin. Poetkom kolovoza opera-cijom Oluja Hrvatska vojska slomila je srpsku pobunu uHrvatskoj i deblokirala ire podruje Bihaa.

Nakon zavretka operacija u RH, hrvatske snage su u ruj-nu izvele napadnu operaciju Maestral u kojoj su zauzeti i

osloboeni gradovi ipovo, Jajce i Drvar, a u listopadu ope-racijom Juni potez i Mrkonji Grad izbivi na samo 23km od Banja Luke. Zbog zahtjeva meunarodne zajednicedalje se nije ilo, pa rat u BiH ostaje nesvreni rat i u njemu

95 R. Deli, n. dj., 21.96 Nedad Lati, Zehrudin Isakovi,Rat u Srednjoj Bosni: ratna sjeanja generala Alagia, Bemus, Zenica, 1997., 30.97 IZM Prozor, Br. 01-55/94 od 5. 1. 1994., Problem ljudstva na Uskopaljsko-Ramskoj bojinici sa stanjem 5. 1. 1994. u 20,00 sati.98 HVO, Glavni stoer, Str. pov. br. 07-763/92 od 22. 7. 1992., Informacija o stanju na teritoriji srednje Bosne.99 Osnovni podaci o tome kod Ante Gotovina,Napadajni bojevi i operacije HV i HVO , Zapovjednitvo Zbornog podruja Split, Knin, 1996.100

Prva linija, br. 19, prosinac 1994.

8/3/2019 BIH 1991-1995

14/17


110| M ()

vojniki gubitnik dobiva etniki oienu srpsku dravu.

* * *

Kako nazvati rat u BiH? Poeo je 1991. kao srpska agresija naHrvatsku i Hrvate u Hercegovini. U 1992., JNA je iz Hrvatskerat prenijela u BiH. Od svibnja 1992. bosanski Srbi nastavlja-

ju ono to je poela JNA. Najzamrenija faza rata bio je bo-njako-hrvatski rat. Srbi su rat pravdali prevencijom, sprje-avanje ponavljanja 1941. Stvarno to je bio pokuaj stvaranja

jedinstvene srpske drave. Za Hrvate u BiH bio je to rat zaemancipaciju i elju spajanja s matinom dravom. To zna-i da dvije od tri strane u ratu, susjedne drave doivlja-

vaju svojom domovinom, a ne BiH.Bonjaci (SDA) svojesu jugoslavenske ambicije 1992. sveli na razumnu razinu. Rat

je bio prilika za stvaranje nacije to je nesumnjivo Izetbego-vieva velika osobna zasluga.

Za ire, meunarodno okruenje, to je prvenstveno graan-

ski rat. Bonjaci rat izbjegavaju nazvati graanskim iz dru-gog razloga. Koristi se pojam agresija s ime se sugerira da

je rat unesen izvana, jer graanski ratovi uglavnom poinjuu zemlji i poticaji ne dolaze izvana.101 BiH nije bila graan-ska drava u zapadnoeuropskom smislu. Rat ju je zatekao na-kon izlaska iz 45 godina postojanja jednog utopijskog komu-nistikog sustava, u kojem je, bez obzira na represiju i razlii-te stupnjeve ravnopravnosti, kod veine zadrana jaka svi-

jest o nacionalnoj pripadnosti i razlikama od ostala dva na-roda. Uz nacionalnu podjelu ilo je i vjersko odreenje to jedodatno pospjeivalo nacionalnu homogenizaciju. Izuzetak

je svakako zapadnobosanska epizoda kod Bonjaka iz 1993.-

1995., to je nedvojbeno znak graanskog rata. S obzirom najaku osmansku batinu u BiH rat je imao i vjersku crtu koja jemoda u njemu i najprepoznatljivija.

Od razmatranja rata u BiH nemogue je iskljuiti meuna-rodnu zajednicu. Ona je odredila polazne pozicije u raspo-djeli vojne moi, odravala sukob planovima o teritorijalnomustroju BiH i na kraju prekinula rat iz svojih interesa. Rezo-lucijom 713 Vijea sigurnosti Ujedinjenih naroda (VSUN) oembargu na isporuke oruja i vojne opreme za sve republikeSFRJ102 Srbima je dana prednost koju ostali sudionici suko-ba nisu uspjeli dostii. Pitanje je, ma koliko to zna bit maglo-

vit i nejasan pojam,je li meunarodna zajednica, ili njezindio, sudionik rata u BiH?

Rat je pratila ogromna medijska pozornost, koja je nakonprekida rata nastavljena pravosudnim procesima u Haaguprotiv veeg broja istaknutih sudionika rata. Na taj je nainrat u BiH, ostavljajui moralne dvojbe po strani, doveden

do rijetko dobre razine na osnovu koje je mogue stei sli-ku rata, kao pojave u jednom civiliziranom kontinentu (Eu-ropi), i koja moe dati visok stupanj pouzdanosti, na vjenopitanje koliko je rat suprotnost miru. To je jedini nain dase anulira nametnuto gledite o tom ratu kao obinom kri-minalu. Autoru ovog teksta preesto se ini da se rat u BiHtretira u Haagu, ali i na ovim prostorima, kao prvi rat u po-

vijesti uope. Tome pogoduje okolnost to istraivanje rata(kao najveeg drutvenog poremeaja), nema ozbiljnu tra-diciju na ovim podrujima.

Ratovi imaju mnogo slinosti. Do nedavno, bilo je vano

utvrditi tko je rat poeo. Naelno je to utvrivao pobje-dnik, koji je imao poseban tretman, jer je pobijedio u nje-mu. S ratom u BiH to nije sluaj. Dola su neka nova, pos-tmoderna vremena, i nove vrijednosti. Na alost, teko daemo saznati kako bi se ponaale zapadnoevropske zemlje(Nizozemska na primjer), da se prvo na njima provede je-dan ovakav eksperiment, to bi bio povijesni red. Nakontoga bi s punim pravom mogli traiti isto od onih koji su,na alost, imali vie i due iskustva s totalitarizmom i ne-slobodom, da ih slijede na putu u jedinstvenu Europu.

Rat se, miljenja sam, moe promatrati samo kao rat, a sviostali pristupi projektirani su iz raznih pobuda i raznih sre-dita moi. Bez velike logistike potpore ti pristupi ne bi bilini mogui. No taj dio prie, tko, kada i zato, bie poznat za50-ak i vie godina, kada se sukladno zakonima i civiliza-cijskim obiajima otvore dobro uvane arhive u zapadno-europskim i nekim prekooceanskim dravama. Tono na

vrijeme da danas zainteresiranima to vie ne bude vano.

D M, (L, .), - Z, H - Z D- R H.

101 U tom kontekstu treba gledati naziv za srpsku stranu u ratu koji koriste bonjaki autori. Koristi se ime srpsko-crnogorski agresor (SCA) koji je dokraja svibnja 1992. i mogao proi, no nakon toga nikako.102

Rat u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini 1991-1995 ., 381.110110 | M ()

101 U tom kontekstu treba gledati naziv za srpsku stranu u ratu koji koriste bonjaki autori. Koristi se ime srpsko-crnogorski agresor (SCA) koji je dokraja svibnja 1992. i mogao proi, no nakon toga nikako.102

Rat u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini 1991-1995 ., 381.

8/3/2019 BIH 1991-1995

15/17

8/3/2019 BIH 1991-1995

16/17

8/3/2019 BIH 1991-1995

17/17

Aktualno...

bih 1991-1995

Documents