Mrijestilište u opštini Bosanska Krupa u sjeverozapadnoj Bosni i

Hercegovini: Održivi razvojni pilot projekat  

Nedžad Ajanović, Andras Peteri, Sarah Wurzbacher i Thomas Moth-Poulsen 

Uvod

U sjeverozapadnoj Bosni i Hercegovini, prije početka rata 1992. godine, bilo je

široko rasprostranjeno prekomjerno korištenje ribljih resursa.  Skoro četiri godine

rata u zemlji dovode do još većeg pritiska na ribarstvo, uglavnom zbog nedostatka

hrane za ljude i opšteg bezakonja.  U poslijeratnom periodu, praksa prekomjernog

izlova ribe se nastavila, rezultirajući izuzetnim padom riblje populacije.  Ovaj održivi

razvojni pilot projekat predlaže da se mrijestilište razvija kao pilot projekat za

opštinu na rijeci Krušnici.

Slika 1. Tok Krušnice prema Bosanskoj Krupi prije ulijevanja u Unu

1

Slika 2. Put koji vodi prema mrijestilištu na rijeci Krušnici

Važno je shvatiti da razvoj mrijestilišta sam po sebi neće riješiti problem situacije

ribarstva u vodenim tokovima opštine Bosanska Krupa.  Mrijestilište je samo jedan

dio ukupnog lijeka za ribarstvo u opštini, kantonu i državi. Početna uloga

mrijestilišta fokusirana je na rehabilitaciju zaliha ribe u opštinskim vodenim

tokovima.  Kako se broj ribe bude povećavao, mrijestilište treba pomjeriti svoj fokus

proizvodnje na tržište (tj. prodavati mlađ drugim opštinama za poribljavanje i drugim

ribogojilištima za uzgoj za ljudsku prehranu).  Rad mrijestilišta treba biti u skladu sa

poboljšanjima u menadžment planu ribarstva koji uključuje održavanje staništa,

očuvanje ribe, alokaciju ribljih resursa, edukaciju, provođenje, popis, monitoring i

istraživanje i poboljšanje regulative sportskog ribolova.  Tek tada možemo očekivati

da će se vidjeti napredak u resursima ribarstva opštine Bosanska Krupa, Unsko –

Sanskog kantona i Bosne i Hercegovine.

Projekat

Projekat GCP/BIH/003/NOR “Podrška za povećanje prihoda kroz izgradnju

mrijestilišta u Bosni i Hercegovini” koji uključuje izgradnju mrijestilišta na rijeci

Krušnici u cilju stvaranja radnih mjesta i prihoda za ratne invalide i osobe sa

posebnim potrebama koji žive u Bosanskoj Krupi, finansirala je Norveška vlada.

2

Mrijestilište je posvećeno proizvodnji lokalnih vrsta potočne pastrmke (Salmo trutta

m. fario), lipljena (Thymallus thymallus) i mladice (Hucho hucho) za poribljavanje

prirodnih voda Krušnice/Une (i šire Bosne i Hercegovine) te kako bi se na taj način

pomogla rehabilitacija riblje populacije i revitalizacija lokalnog turizma. Regionalni

ured za Evropu i Centralnu Aziju (REU) pri Organizaciji Ujedinjenih nacija za

hranu i poljoprivredu (FAO), sa sjedištem u Budimpešti u Mađarskoj, provodi

projekat u uskoj saradnji sa Udruženjem sportskih ribolovaca Krušnice, lokalne

nevladine organizacije koja trenutno ima 351 člana.  

Ideja projekta potiče od magistarske teze gosp. Nedžada Ajanovića, razvijene

između 1997. i 1999. godine na Univerzitetu u Calgary-u i kasnije potvrđene od

strane državnih službenika i resursnih menadžera, naučnika i lokalnih organizacija

sportskih ribolovaca kojima je dobro poznato područje opštine Bosanska Krupa, sliv

rijeke Une i značaj domaćih salmonida. FAO je u saradnji sa navedenim skupinama

i lokalnim vlastima, bio uključen u formulaciju rehabilitacijskog i razvojnog

projekta.  Projekat je pokrenut u decembru 2003. godine velikodušnim doprinosom

Norveške vlade u iznosu od 1 mil. USD. 

FAO ima dugoročne i priznate kapacitete u tehničkom savjetovanju za akvakulturu,

naročito u menadžmentu mrijestilišta i praksi poribljavanja. Takođe, FAO se

usavršio u balansiranju očuvanja i upotrebe prirodnih resursa, promoviše odgovorno

domaće ribarstvo i akvakulturu i povećava njihov doprinos sigurnosti hrane. FAO

kroz projekat naglašava normativne smjernice upravljanja matičnim jatom,

genetskim resursima i problemima uvođenja stranih vrsta. Ovi koncepti su stavljeni

u praktičnu upotrebu na terenu u cilju povećanja sigurnosti hrane i poboljšanja

akvatičke biološke raznovrsnosti. 

Projekat indirektno doprinosi ciljevima više vladinih projekata, prvo, projektima za

integraciju ratnih invalida i drugo, ekološkim programima. Iako nije vezan za bilo

koji od ovih programa, njegovi doprinosi su još uvijek važni, pogotovo kada se u

obzir uzmu ograničeni resursi koje vlada ima na raspolaganju.

Glavni output-i projekta su: 1) implementacija mrijestilišta na rijeci Krušnici, 2)

obučeno osoblje u mrijestilištu, 3) mlađ domaćih vrsta ribe proizvedenih u

3

mrijestilištu i 4) finansijska dobit od prodaje riblje mlađi. Glavni rezultati su: 1)

povećanje ribe u rijeci Krušnici i 2) povećanje prihoda lokalnog stanovništva od

rada u mrijestilištu i prodaje riblje mlađi, a posljedica može biti i poboljšanje ishrane

ljudi zbog ishrane ribom.

Glavni korisnici su invalidne osobe, osobe sa posebnim potrebama i ribari, direktno

zaposleni na projektu mrijestilišta. Ostali ribari direktno će imati korist od dobiti

mrijestilišta, koja će se davati Organizaciji sportskih ribolovaca za korisnu upotrebu

njenim članovima. Druge interesne skupine dugoročno će imati korist od ukupnog

ekonomskog razvoja tog područja i povećane raspoloživosti ribe.

Projekat se provodi od strane neprofitne firme “Eko riba Krušnica”, koja je u

vlasništvu Udruženja sportskih ribolovaca Krušnica, i koja će nastaviti rad na

projektu ribogojilišta nakon što se donatorksa (Norveška i FAO) pomoć završi.

Mrijestilište je osmišljeno tako da postane finansijski samoodrživo kroz prvu prodaju

riblje mlađi od marta 2010. godine. Projekat je obezbijedio obuku u poslovnom

menadžmentu, marketingu i tehnologiji produkcije ribe za osoblje kompanije kako bi

im dao punu osposobljenost za izvođenje aktivnosti do kraja projektnog perioda.

Prodaja riblje mlađi za snadbijevanje lokalnog ribarstva bi trebala generisati

dovoljno sredstava za podršku mrijestilištu. Projekat će povećati kapacitet lokalne

Organizacije sportskih ribolovaca za proizvodnju ribe i menadžment ribarstva na

održiv i odgovoran način.

Mrijestilište proizvodi samo domaću ribu sa odgovarajućim genetskim

karakteristikama kako bi se obezbijedila ekološka održivost. Pristup pravima

ribolova će biti kontrolisan od strane Organizacije sportskih ribolovaca Krušnice

kako bi se obezbijedila socijalna i ekonomska održivost. 

4

Slika 3. Braća Hikmet i Nermin Harbaš sa ulovljenom mladicom nedaleko od

centra Bosanske Krupe

Projekat okuplja različite institucije koje se bave ekologijom, invalidnim osobama i

osobama sa posebnim potrebama, proizvodnjom ribe, menadžmentom ribarstva,

prodajom i sportske ribolovce. Partnerstvo, između ostalog, uključuje: Institut za

ihtiologiju Univerziteta u Sarajevu, Veterinarski fakultet Univerziteta u Sarajevu,

Norfish i druga komercijalna ribogojilišta (koja su takođe trenirala projektno osoblje

u proizvodnji salmonidne ribe velikog obima), Aelvdalen Institute u Švedskoj (koji

je omogućio treniranje projektnog osoblja savremenim metodama za proizvodnju

lipljena), AKVA Group Denmark (vodeća kompanija za razvoj RAS tehnologije),

Organizacija ratnih invalida Bosanske Krupe i Organizacija sportskih ribolovaca

Krušnice.

Projekat je imao tri faze. (I) u prvoj fazi, između 2003. i 2005. godine, pravni okvir

za stavljanje mrijestilišta u upotrebu i tehničko - tehnološko planiranje su završeni uz

učešće domaćih i međunarodnih konsultanata kao i lokalnih stručnjaka.  Tokom ove

faze su izgrađeni: put do udaljene lokacije mrijestilišta, objekat mrijestilišta i

postavljene cijevi za snadbijevanje vodom (koje nisu konstruisane prema projektu

tehničke specifikacije i ostaju neiskorištene) iz izvora rijeke Krušnice.  Prethodno

5

odabrano lokalno osoblje projekta, ratni invalidi sa procentom invalidnosti 30% -

100% obučeni su za proizvodnju ribe u Švedskoj, Finskoj i Bosni i Hercegovini. 

(II) Od februara 2008. godine , provedene su značajne aktivnosti kako bi mrijestilište

bilo završeno.  Prema novim globalnim standardima za smanjenje korištenja vode i

za smanjenje opterećenja na okolinu zbog rada mrijestilišta, mrijestilište se sada

temelji na tehnologiji recikliranja vode, usvojene od strane AKVA Group Denmark,

vodeće kompanije u razvoju ove tehnologije. (III) Mrijestilište je započelo sa radom

krajem 2008. godine.

Slika 4. Rezervoar za opskrbu vodom u mrijestilištu

U ovom periodu jedinica za inkubaciju mrijestilišta je bila spremna u svom finalnom

obliku, ali bazeni za matično jato i jedinica za rasta mlađi su još uvijek radili kao

protočni sistemi. Ipak, dovoljna količina ribe je proizvedena u ovim privremenim

sistemima, jedinice za rast mlađi, bazirane na recikliranju vode, koja je sada

završena. Ova riba će se uzgajati do ranog proljeća 2010. godine u novom sistemu i

biti će korištena lokalno ili prodana za svrhu poribljavanja u drugim ribolovnim

organizacijama.

6

Učinak

Poslovi su kreirani za nekoliko invalida i osoba sa posebnim potrebama,

zainteresovanih za aktivan život i korištenje vlastite sposobnosti kako bi poboljšali

oboje, i svoju egzistenciju i svoje okruženje. Samo mrijestilište doprinosi

rehabilitaciji riblje faune proizvodnjom autohtonih vrsta (potočne pastrmke, lipljena i

mladice) ciljanih vrsta i poboljšava sportski ribolov povećanjem prinosa ribe. Osim

toga, strani stručnjaci su uveli nove metode uzgoja salmonida za podršku projektnom

radu. Ove metode su bile primijenjene na aktivnosti projekta. Distribuirani podaci će

sigurno pozitivno uticati na profesionalan pristup regionalnih i lokalnih menadžera

prema genetici riba, pa prema tome pomoći održavanju dovoljne biološke

raznovrsnosti u bosanskim vodama.

Rezultati

Mrijestilište je pogodno za produkciju od oko 250.000 do 450.000 komada riblje

mlađi godišnje (zavisno od veličine).  Pet radnika je stalno zaposleno u mrijestilištu

otkako je počela proizvodnja ribe u novembru 2008. godine.  Tehnologija

proizvodnje naučena od strane osoblja iz inostranstva prilagođena je lokalnim

uslovima.  Trenutno u sistemu postoji 55.000 komada mlađi potočne pastrmke,

veličine 8 cm - 10 cm.  Ova riba će se koristiti u svrhu poribljavanja i za prodaju.

Mrijestilište će imati dovoljno prihoda za samoodrživi rad početkom sljedeće godine

nakon prodaje riblje mlađi koja neće biti iskorištena za poribljavanje voda lokalne

organizacije sportskih ribolovaca. Budući da je aktivnost mrijestilišta dobila širi

publicitet, povećao se i interes ribolovaca za rijeku Krušnicu. Dalje povećanje broja

posjetitelja se očekuje nakon poribljavanja rijeke, jer će veća riblja populacija

privlačiti sve više sportskih ribolovaca.

Povratni efekti

Prije rata prirodna ljepota regiona privlačila je mnogo turista. Eko turizam, baziran

na ribolovu pomoću artificirane mušice, bio je veoma važan izvor prihoda za lokalnu

zajednicu. Lokalna zajednica je svjesna vrijednosti prirode u svojoj regiji.  Oni su

profitirali od turizma prije rata i smatraju da bi turizam mogao biti jedan od glavnih

7

kanala za dalji razvoj. Štaviše, oni posjeduju emocionalnu vezu sa rijekama ovog

područja, budući da su rijeke bile važna mjesta za igranje za većinu ljudi u njihovom

djetinjstvu, a stotine ljudi su i dalje povezani sa njima kao ribolovci. Dakle, napredak

projekta je praćen od strane lokalne zajednice i očekuje se da će rad mrijestilišta

imati pozitivan efekat na okoliš i njihov život.

Slika 5. Izvor rijeke Krušnice

Slika 6. Gornji tok Krušnice

8

Slika 7. Donji tok Krušnice

Pilot Recirklirajući akvakulturni sistem (RAS) u dolini Krušnice, prvi te vrste u

Bosni i Hercegovini

Kao i svi živi organizmi i ribe utiču na svoj okoliš kozumiranjem hrane i

pražnjenjem metabolita. Potrošnja, količina oslobođenog materijala i lanac

organizama koji imaju koristi od ribljih metabolita su dobro izbalansirani u

prirodnim ekosistemima. Stalna populacija živih organizama, uključujući ribe, se

može razvijati i očuvati u tim prirodnim vodenim sistemima. Ekosistem snadbijeva

riblju populaciju prirodnom hranom i čisti okruženje od ispražnjenih materijala.

Međutim, ovaj balans je poremećen ako se riblja populacija vještački povećava i

opskrbljuje hranom izvan sistema.

Bilo da se ovo događa u prirodnom vodenom toku ili u bazenu za vještački uzgoj,

količina ispražnjenih materijala u prirodni sistem se (pod pretpostavkom protočnog

sistema u prethodnom slučaju) povećava i ne može biti obrađen u ravnoteži po

ekosistem. Proizvodnjom svake tone ribe, proizvodi se oko 300 kg otpadnog

materijala, od toga samo 20 kg azota se pomoću bakterije pretvara u gasovito stanje i

odlazi u amosferu. Posljedica toga je mijenjanje prirodnog okruženja. To može biti

9

umjereno, u kratkom periodu jedva primjetno, ali proces takođe može napraviti

rapidne štete za sistem i dovesti do propadanja kvaliteta vode. Ovaj fenomen se

pojavio u mnogim zemljama gdje su postala rasprostranjena mrijestilišta za

intenzivan uzgoj salmonida ili drugih ribljih vrsta . Da bi se izbjegle gore spomenute

posljedice bez smanjivanja proizvodnje ribe, u zemljama sa visoko razvijenom

ekološkom sviješću, koriste se tehnologije štedi – vodu ili ponovnog korištenja vode

za proizvodnju ribe, uključujući primjenu Reciklirajućeg sistema akvakulture

(RASs). Svakako, količina ispražnjenih metabolita nakon potrošnje jedinice hrane

nije manja u RAS nego što je to u protočnom sistemu ribnjaka. Međutim RAS koristi

mehaničku i biološku filtraciju da koncentrira, razgradi i ukloni skoro sav otpadni

materijal iz bazena za uzgajanje ribe, tako da on ne dospijeva u prirodne vode.

Topivi otpad i hrana su razgrađeni u biofilteru pomoću mikroba koji koriste kiseonik

dok druge gasove oslobađaju u zrak. Takođe, u vodu može biti dodana ekstra

količina zraka ili čistog kiseonika kako bi se ubrzali ovi procesi. Federalni zakon o

zaštiti okoliša, nedavno uveden u Bosni i Hercegovini, prisiljava proizvođače ribe da

uzmu u obzir ekološki uticaj tih primijenjenih tehnologija. FAO sugeriše

uspostavljanje RAS sistema za očuvanje vode u dolini Krušnice u skladu sa svojim

generalnim nastojanjem za zaštitu okoliša bez smanjenja proizvodnih kapaciteta.

Ovaj RAS može poslužiti kao pilot sistem za regiju, on pokazuje ekološki

prijateljske alternative za proizvodnju ribe.

Mrijestilište na rijeci Krušnici je osnovano za proizvodnju mlađi potočne pastrmke,

lipljena i mladice u svrhu poribljavanja. Budući da je glavni cilj mrijestilišta da

proizvede lokalne vrste riba, matično jato je uhvaćeno u rijeci u blizini mrijestilišta

prije perioda mriješćenja. Za dobivanje matičnog jata se koristi proces elektro

ribolova..

10

Slika 8. Sakupljanje autohtonog matičnog jata putem elektro ribolova

Ova tehnika koristi prednost da ribe privlače pozitivno nabijene elektrode koje

emituju istosmjernu struju u vodu. Naboj tijela trenutno uzrokuje privlačenje riba na

elektrode gdje mogu biti prikupljene. Efekat je mnogo izraženiji kod velikih riba

tako da je metod idealan za sakupljanje matičnog jata. Dobivanje ribe iz prirodnih

voda u blizini mrijestilišta pomaže da se izbjegne genetska degradacija riblje

populacije, što bi se dogodilo ako bi bila uzgajana ista zatvorena skupina riba iz

godine u godinu.

Mrijestilište je instalirano u zgradi od 620 m2. Ono obuhvata tri proizvodne jedinice

uz dodatak pomoćnih prostorija. Dvije faze proizvodnje tj. inkubacija i rast riblje

mlađi, provode se u RASs. Matično jato se trenutno čuva u protočnim bazenima

prije oplodnje, ipak, u skoroj budućnosti će svi ovi bazeni raditi kao vodno-

reciklirajuće jedinice. Mrijestilište je projektovala AKVA grupa, vodeća Danska

kompanija u izgradnji RAS. 

Jedinica za inkubaciju ima 24 standardna žlijeba za mrijest sa horizontalno

instaliranim koritom za inkubaciju. Odljevena voda iz korita odlazi na mehanički

filter (Hydrotech filter) za uklanjanje zaustavljenog materijala. Filtrirana voda se

usmjerava u rezervoar vode, a zatim ispumpava na gornje bazene i prska kroz

11

biofilter koji je montiran na ovaj bazen. Oko 150 l vode u minuti se vraća u

inkubacijsko korito kroz UV filter kapaciteta od 120 Wat.

Slika 9. Ikra potočne pastrmke u mrijestilištu

Slika 10. Postrojenja za mehaničko i biološko pročišćavanje vode i UV filter

jedinice za inkubaciju

Jedinica za rast mlađi je instalirana na površini od 400 m2.

12

Skica 1. Plan mrijestilišta urađen od strane AKVA Group

Slika 11. Pogled na dio mrijestilišta za rast mlađi i biološki filter

13

Tu su 22 korita za uzgoj ribe, od kojih svaki u sistemu drži tri kubna metra. Odljev

vode iz bazena prvo ide kroz mehanički filter, a onda otiče kroz biofilter.

Biofilter ima ukupnu zapreminu od oko 60 m3. Sastoji se od bio-blokova, dimenzija

55 x 55 x 55 centimetara. Površina jedinice bio-blokova pogodna za taloženje

aktivnih bakterija je 200 kvadratnih jedinica po kubnoj jedinici zapremine. Svaka od

dvije SAER pumpe od 2,2 KW, sa kapacitetom prijenosa vode od 90 m3/h, se koristi

za održavanje recirkulacije. Jedna od pumpi podiže vodu direktno na vrh

degasificirajućeg tornja (visine od 3 m i degasificirajućeg stuba visine 1,5 m) kako bi

se iz vode uklonio CO2 i kako bi se voda obogatila sa O2. Druga pumpa vrši transfer

vode do drugog degasificirajućeg tornja kroz UV filter velikog kapaciteta (za

smanjenje koncentracije cirkulirajućih mikroorganizama). Dva dodatna bazena su

smještena ispod tornjeva. Korita za uzgoj ribe dobivaju vodu iz ovih bazena pomoću

gravitacije.

Mrijestilište na rijeci Krušnici ima automatski stand-by generator. Za povećanje

sigurnosti proizvodnje, instaliran je i višenamjenski alarmni sistem. Ovaj sistem,

prilikom povećanja lokalnih upozoravajućih signala, šalje telefonsku poruku osoblju

u slučaju nedostatka električne energije ili abnormalnosti u vodi i opskrbom

kiseonikom. Za dalja poboljšanja sigurnosti rada, takođe će se koristiti i Oxyguard

sistem. Oxyguard oprema je standardna oprema na recirkulirajućim sistemima.

Oprema konstantno mjeri nivo kiseonika u različitim pregradama tri postrojenja za

recirkuliranje vode. Postoji mogućnost slanja hitne poruke preko telefona ukoliko

nivo oksigena padne ispod tačno određenog nivoa korištenja. U kasnijoj fazi kada

bude instaliran vještački oksigen sistem, sistem će takođe automatski moći da dozira

količinu oksigena.

Najveća dozvoljena zaliha (nosivost) korita za uzgoj ribe je oko 25 kg riblje mlađi po

kubnom metru (75 kg po koritu), što je ekvivalent za 1,6 tona ribe u sistemu. Ova

količina ribe može biti proizvedena u periodu od 5 - 6 mjeseci. Međutim, kapacitet

biofiltera je oko 100 kg hrane dnevno, što će omogućiti povećanje proizvodnje ribe

zavisno od mogućnosti aeracije (oko 2,2 -2,3 tone po ciklusu). Proizvodnja do 3,5

tone po ciklusu će biti moguća ukoliko se sistem opskrbi lokalno generisanim ili

tečnim kiseonikom.

14

RAS tehnologija je energetski intenzivna metoda proizvodnje. Prema preliminarnom

proračunu, oko 7 KW električne energije se potroši za proizvodnju 1 kg riblje mlađi

u mrijestilištu na rijeci Krušnici. Računajući prema današnjim cijenama mlađi i

električne energije, troškovi energije iznose 30% - 40% od ukupnih troškova

proizvodnje, iako ovaj broj jako zavisi od obima proizvodnje. 

Dnevni gubitak vode iz jedinice za uzgoj riblje mlađi (što je uglavnom posljedica

otpadne vode koja ističe iz filtera) je otprilike 15 – 20 kubnih metara. Ova voda, sa

ostalim otpadnim vodama, otiče iz mrijestilišta. Ova otpadna voda sadrži

zaustavljene koncentrirane materijale i otopljene metabolite. Ona će oticati u

močvarni sistem (trenutno je u fazi planiranja), gdje će aktivni mikroorganizmi i

makrovegetacija ukloniti otopljene metabolite i pomoći u mineralizaciji materijala

bogatih karbonom. Pročišćena voda će nakon toga oticati nazad u rijeku.

Močvara i centar za edukaciju

Dva su glavna pitanja sa kojima se sada suočava mrijestilište na Krušnici. Prvo, iako

mrijestilište ima uspjeha u proizvodnji potočne pastrmke, proizvodnja lipljena se

pokazala još komplikovanijom. Lipljen se čini mnogo osjetljivijim na zatvorenost u

vještačkim staništima u probnom periodu i vjerovatno će biti neophodno alternativno

postrojenje, barem za zdrav smještaj matičnog jata. Takođe je vjerovatno da će se

kod mladice pokazati slična ograničenja staništa, posebno zbog njihove veličine. 

Druga je briga za otpadne vode koje otiču iz mrijestilišta. Iako RAS sistem čini ovaj

objekat nevjerovatno efikasnim za vodu i dalje će postojati neto zapreminski output

od oko 14 – 20 kubnih metara dnevno. Ova voda, iako mehanički i biološki filtrirana,

još uvijek sadrži višak azota i drugih čestica u koncentracijama koje su drugačije

nego prirodni biogeohemijski sastav rijeke. Ova neravnoteža, u ekstremnom slučaju,

može dovesti do komplikacija u rijeci kao što su eutrofikacija, hipoksičke zone i

poremećaj trofičkog nivoa.  Hipoksija je posebno opasna za vrstu pastrmke, za koju

je mrijestilište projektovano kako bi je zaštitilo. Iako ovo predstavlja,

malovjerovatan, scenario u najgorem slučaju, još uvijek je u najboljem interesu

mrijestilišta da implementira i treći filtracijski sistem za otpadnu vodu koja će se

vratiti u rijeku. Ova dva slučaja bi mogla biti otklonjena projektom posebnog

sistema: zaštitne, male močvare. Sistem će biti izgrađen nizvodno od mrijestilišta i

15

zauzimati površinu od oko 1.000 m2 – 1.200 m2. Iako je još uvijek u fazi planiranja,

močvara je predviđena da osigura nekoliko bazena za stanovanje matičnog jata, u

više ekološki poznatom okruženju. Niz povezanih bazena takođe će biti dom za više

autohtonih biljnih vrsta, uključujući i akvatičku vegetaciju, obalsko drveće (posebno

vrbe) i travu. Baš kao i u prirodnom razvođu, močvara omogućava “nepropusni

zaštitni sistem” za vraćanje vode u rijeku. Veliki dio zapremine zaustavljenih čestica

i drugih nutrienata koji napuštaju mrijestilište će se reciklirati u ekološkom

vegetativnom filteru čineći vodu sličnijom prirodnom biogeohemijskom sastavu

rijeke prije nego što konačno oteče nazad u nju.

Slika 12. Močvarna vegetacija kao prirodni biološki filter za otpadne vode iz

mrijestilišta

Osim naučne uloge močvare, ona svakako predstavlja i jedinstvenu priliku za nešto

više. Bazeni i vegetacija će imati lijep prirodan izgled. Posjetioci mrijestilišta će biti

u mogućnosti da vide i razumiju vrijednost ekološki dizajniranih sistema koje su

napravili ljudi. Posebno je važno, pokazati ovaj kompleksan ekološki sistem

posjetiocima kako bi se povećala njihova ekološka svijest. U ovom slučaju, močvara

može postati simbol cijelog projekta, pokazujući poštovanje prema ekološkoj

efikasnosti RAS-a jednako kao i vlastitu povezanost sa lokalnom ekologijom

Krušnice, koju radnici u mrijestilištu već pokazuju kroz njihovu konstantnu odanost

projektu.

16