svetabiblija · mateju1:1 1 mateju2:19 jevanðeljepomateju 1 pleme isusa hrista, sina davida...

iiSveta Biblija

The Holy Bible in Serbian (Latin alphabet), translated by VukKaradžić and Đura Daničić

Public DomainLanguage: srpski jezik (Serbian)Translation by: Vuk Karadžić, Đura Daničić

Vuk Karadžić translated the New Testament of the Bible in Serbian, publishing it in Vienna in 1847.Đura Daničić assisted Karadžić in that work, and later added an Old Testament translation, published inBelgrade in 1865. This copy was brought to you by eBible.org.2018-11-11PDF generated using Haiola and XeLaTeX on 11 Jan 2020 from source files dated 30 Dec 2019b8f62a27-62f9-583b-a831-9166bce7ae27

http://en.wikipedia.org/wiki/Public_domain

http://www.ethnologue.org/language/srp

https://eBible.org

Contents

Mateju . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1Marku . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 24Luki . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 38Jovanu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 62Dela apostolska . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 80Rimljanima . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1041 Korinæanima . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1142 Korinæanima . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 123Galaæanima . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 130Efežanima . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 134Filipljanima . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 138Kološanima . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1411 Solunjanima . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1442 Solunjanima . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1461 Timoteju . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1482 Timoteju . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 151Titu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 153Filemonu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 155Jevrejima . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 156Jakovljeva . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1631 Petrova . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1662 Petrova . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1691 Jovanova . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1712 Jovanova . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1743 Jovanova . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 175Judina . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 176Apokalipsa . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 177Psalmi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 189

iii

Mateju 1:1 1 Mateju 2:19

Jevanðelje po Mateju1 Pleme Isusa Hrista, sina Davida

Avraamova sina. 2 Avraam rodi Isaka.A Isak rodi Jakova. A Jakov rodi Judu ibraæu njegovu. 3A Juda rodi Faresa i Zarus Tamarom. A Fares rodi Esroma. A Esromrodi Arama. 4 A Aram rodi Aminadava.A Aminadav rodi Naasona. A Naasonrodi Salmona. 5 A Salmon rodi Vooza sRahavom. A Vooz rodi Ovida s Rutom. AOvid rodi Jeseja. 6A Jesej rodi Davida cara.A David car rodi Solomuna s Urijnicom.7 A Solomun rodi Rovoama. A Rovoamrodi Aviju. A Avija rodi Asu. 8 A Asa rodiJosafata. A Josafat rodi Jorama. A Joramrodi Oziju. 9AOzija rodi Joatama. A Joatamrodi Ahaza. A Ahaz rodi Ezekiju. 10 AEzekija rodi Manasiju. A Manasija rodiAmona. A Amon rodi Josiju. 11 A Josijarodi Jehoniju i braæu njegovu, u seobiVavilonskoj. 12 A po seobi Vavilonskoj,Jehonija rodi Salatiila. A Salatiilo rodiZorovavela. 13 A Zorovavel rodi Aviuda.A Aviud rodi Eliakima. A Eliakim rodiAzora. 14 A Azor rodi Sadoka. A Sadokrodi Ahima. A Ahim rodi Eliuda. 15A Eliudrodi Eleazara. A Eleazar rodi Matana. AMatan rodi Jakova. 16 A Jakov rodi Josifa,muža Marije, koja rodi Isusa prozvanogaHrista. 17 Svega dakle koljena od Avraamado Davida, koljena èetrnaest, a od Davidado seobe Vavilonske, koljena èetrnaest,a od seobe Vavilonske do Hrista, koljenaèetrnaest. 18 A roðenje Isusa Hrista biloje ovako: kad je Marija, mati njegova, bilaisprošena za Josifa, a još dok se nijesu bilisastali, naðe se da je ona trudna od Duhasvetoga. 19 A Josif muž njezin, buduæipobožan, i ne hoteæi je javno sramotiti,namisli je tajno pustiti. 20 No kad ontako pomisli, a to mu se javi u snu anðeoGospodnji govoreæi: Josife, sine Davidov!ne boj se uzeti Marije žene svoje; jer onošto se u njoj zaèelo od Duha je svetoga.21 Pa æe roditi sina, i nadjeni mu imeIsus; jer æe on izbaviti svoj narod odgrijeha njihovijeh. 22 A ovo je sve biloda se izvrši što je Gospod kazao prekoproroka koji govori: 23 Eto, djevojka æezatrudnjeti, i rodiæe sina, i nadjenuæe muime Emanuilo, koje æe reæi: s nama Bog.24Kad se Josif probudi od sna, uèini kao štomu je zapovjedio anðeo Gospodnji, i uzme

ženu svoju. 25 I ne znadijaše za nju dok nerodi sina svojega prvenca, i nadjede muime Isus.

21 A kad se rodi Isus u Vitlejemu Jude-

jskome, za vremena cara Iroda, a to doðumudarci od istoka u Jerusalim, i kažu:2 Gdje je car Judejski što se rodio? Jersmo vidjeli njegovu zvijezdu na istoku idošli smo da mu se poklonimo. 3 Kad toèuje car Irod, uplaši se, i sav Jerusalim snjim. 4 I sabravši sve glavare sveštenièkei književnike narodne, pitaše ih: gdje æese roditi Hristos? 5 A oni mu rekoše: uVitlejemu Judejskome; jer je tako proroknapisao: 6 I ti Vitlejeme, zemljo Judina!ni po èem nisi najmanji u državi Judinoj;jer æe iz tebe iziæi èelovoða koji æe pastinarodmoj Izrailja. 7Onda Irod tajno dozvamudarce, i ispitivaše ih kad se pojavilazvijezda. 8 I poslavši ih u Vitlejem, reèe:idite i raspitajte dobro za dijete, pa kadga naðete, javite mi, da i ja idem damu se poklonim. 9 I oni saslušavši cara,poðoše: a to i zvijezda koju su vidjeli naistoku, iðaše pred njima dok ne doðe istade odozgo gdje bješe dijete. 10 A kadvidješe zvijezdu gdje je stala, obradovašese veoma velikom radosti. 11 I ušavši ukuæu, vidješe dijete s Marijom materomnjegovom, i padoše i pokloniše mu se; paotvoriše dare svoje i darivaše ga: zlatom,i tamjanom, i smirnom. 12 I primivši usnu zapovijest da se ne vraæaju k Irodu,drugijem putem otidoše u svoju zemlju.13 A pošto oni otidu, a to anðeo Gospodnjijavi se Josifu u snu i kaza mu: ustani, uzmidijete i mater njegovu pa bježi u Misir, ibudi onamo dok ti ne kažem; jer æe Irodtražiti dijete da ga pogubi. 14 I on ustavšiuze dijete i mater njegovu noæu i otide uMisir. 15 I bi tamo do smrti Irodove: da seizvrši što je Gospod rekao preko prorokakoji govori: iz Misira dozvah sina svojega.16 Tada Irod kad vidje da su ga mudarciprevarili, razgnjevi se vrlo i posla te pobišesvu djecu po Vitlejemu i po svoj okolininjegovoj od dvije godine i niže, po vre-menu koje je dobro doznao od mudaraca.17 Tada se zbi što je kazao prorok Jeremijagovoreæi: 18 Glas u Rami èu se, plaè, iridanje, i jaukanje mnogo: Rahila plaèe zasvojom djecom, i neæe da se utješi, jer ihnema. 19 A po smrti Irodovoj, gle, anðeoGospodnji u snu javi se Josifu u Misiru.

Mateju 2:20 2 Mateju 4:2420 I reèe: ustani, i uzmi dijete i maternjegovu i idi u zemlju Izrailjevu; jer suizumrli koji su tražili dušu djetinju. 21 I onustavši, uze dijete i mater njegovu, i doðeu zemlju Izrailjevu. 22 Ali èuvši da Arhelajcaruje u Judeji mjesto Iroda oca svojega,poboja se onamo iæi; nego primivši u snuzapovijest, otide u krajeve Galilejske. 23 Idošavši onamo, namjesti se u gradu koji sezove Nazaret, da se zbude kao što su kazaliproroci da æe se Nazareæanin nazvati.

31 U ono pak doba doðe Jovan krstitelj,

i uèaše u pustinji Judejskoj. 2 I govoraše:pokajte se, jer se približi carstvo nebesko.3 Jer je to onaj za koga je govorio prorokIsaija gdje kaže: glas onoga što vièe upustinji: pripravite put Gospodu, i po-ravnite staze njegove. 4 A Jovan imašehaljinu od dlake kamilje i pojas kožan okosebe; a hrana njegova bijaše skakavci imeddivlji. 5 Tada izlažaše k njemu Jerusalimi sva Judeja, i sva okolina Jordanska. 6 Ion ih kršæavaše u Jordanu, i ispovijedahugrijehe svoje. 7 A kad vidje Jovan) mnogefariseje i sadukeje gdje idu da ih krsti, reèeim: porodi aspidini! ko kaza vama dabježite od gnjeva koji ide? 8 Rodite daklerod dostojan pokajanja. 9 I ne mislite ine govorite u sebi: imamo oca Avraama;jer vam kažem da može Bog i od kamenjaovoga podignuti djecu Avraamu. 10 Veæi sjekira kod korijena drvetu stoji; svakodakle drvo koje ne raða dobra roda, sijeèese i u oganj se baca. 11 Ja dakle kršæavamvas vodom za pokajanje; a onaj što ide zamnom, jaèi je odmene; ja nijesamdostojannjemu obuæe ponijeti; on æe vas krstitiDuhom svetijem i ognjem. 12 Njemu jelopata u ruci njegovoj, pa æe otrijebitigumno svoje, i skupiæe pšenicu svoju užitnicu, a pljevu æe sažeæi ognjem vjeèni-jem. 13Tada doðe Isus iz Galileje na Jordank Jovanu da se krsti. 14 A Jovan branjašemu govoreæi: ti treba mene da krstiš, ati li dolaziš k meni? 15 A Isus odgovori ireèe mu: ostavi sad, jer tako nam trebaispuniti svaku pravdu. Tada Jovan ostaviga. 16 I krstivši se Isus iziðe odmah iz vode;i gle, otvoriše mu se nebesa, i vidje DuhaBožijega gdje silazi kao golub i doðe nanjega. 17 I gle, glas s neba koji govori: ovoje sin moj ljubazni koji je po mojoj volji.

41 Tada Isusa odvede Duh u pustinju da

ga ðavo kuša. 2 I postivši se dana èetrde-set i noæi èetrdeset, napošljetku ogladnje.3 I pristupi k njemu kušaè i reèe: ako sisin Božij, reci da kamenje ovo hljebovipostanu. 4A on odgovori i reèe: pisano je:ne živi èovjek o samom hljebu, no o svakojrijeèi koja izlazi iz usta Božijih. 5 Tadaodvede ga ðavo u sveti grad i postavi ganavrh crkve; 6 Pa mu reèe: ako si sin Božij,skoèi dolje, jer u pismu stoji da æe anðe-lima svojijem zapovjediti za tebe, i uzeæete na ruke, da gdje ne zapneš za kamennogom svojom. 7A Isus reèe njemu: ali i tostoji napisano: nemoj kušati GospodaBogasvojega. 8 Opet uze ga ðavo i odvede nagoru vrlo visoku, i pokaza mu sva carstvaovoga svijeta i slavu njihovu; 9 I reèe mu:sve ovo daæu tebi ako padneš i poklonišmi se. 10 Tada reèe njemu Isus: idi odmene, sotono; jer stoji napisano: GospoduBogu svojemu poklanjaj se i njemu jedi-nome služi. 11 Tada ostavi ga ðavo, i gle,anðeli pristupiše i služahu mu. 12A kad èuIsus da je Jovan predan, otide u Galileju.13 I ostavivši Nazaret doðe i namjesti se uKapernaumu primorskome na meði Zavu-lonovoj i Neftalimovoj, 14 Da se zbude štoje rekao Isaija prorok govoreæi: 15 ZemljaZavulonova i zemlja Neftalimova, na putukmoru s one strane Jordana, Galileja nezn-abožaèka. 16Ljudi koji sjede u tami, vidješevidjelo veliko, i onima što sjede na strani iu sjenu smrtnome, zasvijetli vidjelo. 17Odtada poèe Isus uèiti i govoriti: pokajtese, jer se približi carstvo nebesko. 18 Iiduæi pokraj mora Galilejskog vidje dvabrata, Simona, koji se zove Petar, i Andrijubrata njegova, gdje meæu mreže u more,jer bijahu ribari. 19 I reèe im: hajdete zamnom, i uèiniæu vas lovcima ljudskijem.20 A oni taj èas ostaviše mreže i za njimotidoše. 21 I otišavši odatle vidje drugadva brata, Jakova Zevedejeva, i Jovanabrata njegova, u laði sa Zevedejem ocemnjihovijem gdje krpe mreže svoje, i pozvaih. 22 A oni taj èas ostaviše laðu i ocasvojega i za njim otidoše. 23 I prohoðašepo svoj Galileji Isus uèeæi po zbornicamanjihovijem, i propovijedajuæi jevanðelje ocarstvu, i iscjeljujuæi svaku bolest i svakunemoæ po ljudima. 24 I otide glas o njemupo svoj Siriji i privedošemu sve bolesne odrazliènijeh bolesti i s razliènijemmukama,i bijesne, i mjeseènjake, i uzete, i iscijeli ih.

Mateju 4:25 3 Mateju 5:4825 I za njim iðaše naroda mnogo iz Galileje,i iz Deset Gradova, i iz Jerusalima, i Judeje,i ispreko Jordana.

51 A kad on vidje narod, pope se na

goru, i sjede, i pristupiše mu uèenici nje-govi. 2 I otvorivši usta svoja uèaše ihgovoreæi: 3 Blago siromašnima duhom,jer je njihovo carstvo nebesko; 4 Blagoonima koji plaèu, jer æe se utješiti; 5Blagokrotkima, jer æe naslijediti zemlju; 6Blagogladnima i žednima pravde, jer æe senasititi; 7 Blago milostivima, jer æe bitipomilovani; 8 Blago onima koji su èistogasrca, jer æe Boga vidjeti; 9Blago onima kojimir grade, jer æe se sinovi Božiji nazvati;10Blago prognanima pravde radi, jer je nji-hovo carstvo nebesko. 11 Blago vama akovas uzasramote i usprogone i reku na vassvakojake rðave rijeèi lažuæi, mene radi.12Radujte se i veselite se, jer je velika platavaša na nebesima, jer su tako progoniliproroke prije vas. 13Vi ste so zemlji; ako soobljutavi, èimæe se osoliti? Ona veæ neæebiti ni za što, osim da se prospe napolje ida je ljudi pogaze. 14Vi ste vidjelo svijetu;ne može se grad sakriti kad na gori stoji.15 Niti se užiže svijeæa i meæe pod sudnego na svijeænjak, te svijetli svima koji suu kuæi. 16 Tako da se svijetli vaše vidjelopred ljudima, da vide vaša dobra djela, islave oca vašega koji je na nebesima. 17Nemislite da sam ja došao da pokvarim zakonili proroke: nijesam došao da pokvarim,nego da ispunim. 18 Jer vam zaista kažem:dokle nebo i zemlja stoji, neæe nestati ninajmanjega slovca ili jedne title iz zakonadok se sve ne izvrši. 19 Ako ko pokvarijednu od ovijeh najmanjijeh zapovijesti inauèi tako ljude, najmanji nazvaæe se ucarstvu nebeskome; a ko izvrši i nauèi, tajæe se veliki nazvati u carstvu nebeskome.20 Jer vam kažem da ako ne bude veæapravda vaša nego književnika i fariseja,neæete uæi u carstvo nebesko. 21 Èuliste kako je kazano starima: ne ubij; jerko ubije, biæe kriv sudu. 22 A ja vamkažem da æe svaki koji se gnjevi na bratasvojega ni za što, biti kriv sudu; a ako liko reèe bratu svojemu: raka! biæe krivskupštini; a ko reèe: budalo! biæe krivpaklu ognjenom. 23 Zato dakle ako prine-seš dar svoj k oltaru, i ondje se opomenešda brat tvoj ima nešto na te, 24Ostavi ondjedar svoj pred oltarom, i idi prije te se

pomiri s bratom svojijem, pa onda doði iprinesi dar svoj. 25Miri se sa suparnikomsvojijem brzo, dok si na putu s njim, date suparnik ne preda sudiji, a sudija date ne preda sluzi i u tamnicu da te nevrgnu. 26 Zaista ti kažem: neæeš iziæiodande dok ne daš do pošljednjega dinara.27 Èuli ste kako je kazano starima: ne èinipreljube. 28 A ja vam kažem da svaki kojipogleda na ženu sa željom, veæ je uèiniopreljubu u srcu svojemu. 29 A ako te okotvoje desno sablažnjava, iskopaj ga i baciod sebe: jer ti je bolje da pogine jedanod udova tvojijeh negoli sve tijelo tvoje dabude baèeno u pakao. 30 I ako te desnaruka tvoja sablažnjava, otsijeci je i baci odsebe: jer ti je bolje da pogine jedan odudova tvojijeh negoli sve tijelo tvoje dabude baèeno u pakao. 31 Tako je kazano:ako ko pusti ženu svoju, da joj da knjiguraspusnu. 32 A ja vam kažem da svaki kojipusti ženu svoju, osim za preljubu, navodije te èini preljubu; i koji puštenicu uzmepreljubu èini. 33 Još ste èuli kako je kazanostarima: ne kuni se krivo, a ispuni što sise Gospodu zakleo. 34 A ja vam kažem:ne kunite se nikako: ni nebom, jer je pri-jestol Božij; 35Ni zemljom, jer je podnožjenogama njegovijem; ni Jerusalimom, jer jegrad velikoga cara. 36Ni glavom svojom nekuni se, jer ne možeš ni dlake jedne bijeleili crne uèiniti. 37 Dakle neka bude vašarijeè: da, da; ne, ne; a što je više od ovoga,oda zla je. 38 Èuli ste da je kazano: oko zaoko, i zub za zub. 39 A ja vam kažem da sene branite oda zla, nego ako te ko udari podesnome tvom obrazu, obrni mu i drugi;40 I koji hoæe da se sudi s tobom i košuljutvoju da uzme, podaj mu i haljinu. 41 I akote potjera ko jedan sahat, idi s njime dva.42 Koji ište u tebe, podaj mu; i koji hoæeda mu uzajmiš, ne odreci mu. 43 Èuli steda je kazano: ljubi bližnjega svojega, i mrzina neprijatelja svojega. 44A ja vam kažem:ljubite neprijatelje svoje, blagosiljajte onekoji vas kunu, èinite dobro onima koji navas mrze i molite se Bogu za one koji vasgone; 45 Da budete sinovi oca svojega kojije na nebesima; jer on zapovijeda svomesuncu, te obasjava i zle i dobre, i daje daždpravednima i nepravednima. 46 Jer ako lju-bite one koji vas ljube, kakovuplatu imate?Ne èine li to i carinici? 47 I ako Boga nazi-vate samo svojoj braæi, šta odviše èinite?Ne èine li tako i neznabošci? 48 Budite vidakle savršeni, kao što je savršen otac vaš

Mateju 6:1 4 Mateju 7:11nebeski.

61 Pazite da pravdu svoju ne èinite pred

ljudima da vas oni vide; inaèe plate ne-mate od oca svojega koji je na nebesima.2Kad dakle daješ milostinju, ne trubi predsobom, kao što èine licemjeri po zborni-cama i po ulicama da ih hvale ljudi. Zaistovam kažem: primili su platu svoju. 3 Ati kad èiniš milostinju, da ne zna ljevakatvoja što èini desnica tvoja. 4Tako da budemilostinja tvoja tajna; i otac tvoj koji viditajno, platiæe tebi javno. 5 I kad se molišBogu, ne budi kao licemjeri, koji rado pozbornicama i na raskršæu po ulicama stojei mole se da ih vide ljudi. Zaisto vamkažem da su primili platu svoju. 6 A tikad se moliš, uði u klijet svoju, i zatvorivšivrata svoja, pomoli se ocu svojemukoji je utajnosti; i otac tvoj koji vidi tajno, platiæetebi javno. 7 A kad se molite, ne govoritemnogo, kao neznabošci; jer oni misle daæe za mnoge rijeèi svoje biti uslišeni. 8Vidakle ne budite kao oni; jer zna otac vaš štavam treba prijemolitve vaše; 9Ovako daklemolite se vi: Oèe naš koji si na nebesima,da se sveti ime tvoje; 10 Da doðe carstvotvoje; da bude volja tvoja i na zemlji kaona nebu; 11 Hljeb naš potrebni daj namdanas; 12 I oprosti nam dugove naše kaoi mi što opraštamo dužnicima svojijem;13 I ne navedi nas u napast; no izbavi nasoda zla. Jer je tvoje carstvo, i sila, i slavavavijek. Amin. 14 Jer ako opraštate ljudimagrijehe njihove, oprostiæe i vama otac vašnebeski. 15 Ako li ne opraštate ljudimagrijeha njihovijeh, ni otac vaš neæe opros-titi vama grijeha vašijeh. 16 A kad postite,ne budite žalosni kao licemjeri; jer oninaèine blijeda lica svoja da ih vide ljudigdje poste. Zaisto vam kažem da su primiliplatu svoju. 17A ti kad postiš, namaži glavusvoju, i lice svoje umij, 18 Da te ne videljudi gdje postiš, nego otac tvoj koji je utajnosti; i otac tvoj koji vidi tajno, platiæetebi javno. 19 Ne sabirajte sebi blaga nazemlji, gdje moljac i rða kvari, i gdje lupežipotkopavaju i kradu; 20Nego sabirajte sebiblago na nebu, gdje ni moljac ni rða nekvari, i gdje lupeži ne potkopavaju i nekradu. 21 Jer gdje je vaše blago, ondjeæe biti i srce vaše. 22 Svijeæa je tijeluoko. Ako dakle bude oko tvoje zdravo,sve æe tijelo tvoje svijetlo biti. 23 Akoli oko tvoje kvarno bude, sve æe tijelo

tvoje tamno biti. Ako je dakle vidjelo štoje u tebi tama, akamoli tama? 24 Nikone može dva gospodara služiti: jer ili æena jednoga mrziti, a drugoga ljubiti; ilijednome voljeti, a za drugog ne mariti. Nemožete Bogu služiti i mamoni. 25Zato vamkažem: ne brinite se za život svoj, šta æetejesti, ili šta æete piti; ni za tijelo svoje, ušto æete se obuæi. Nije li život pretežnijiod hrane, i tijelo od odijela? 26 Pogledajtena ptice nebeske kako ne siju, niti žnju,ni sabiraju u žitnice; pa otac vaš nebeskihrani ih. Nijeste li vi mnogo pretežnijiod njih? 27 A ko od vas brinuæi se možeprimaknuti rastu svojemu lakat jedan? 28 Iza odijelo što se brinete? Pogledajte naljiljane u polju kako rastu; ne trude seniti predu. 29 Ali ja vam kažem da niSolomun u svoj svojoj slavi ne obuèe sekao jedan od njih. 30 A kad travu po polju,koja danas jest a sjutra se u peæ baca,Bog tako odijeva; akamoli vas, malovjerni?31Ne brinite se dakle govoreæi: šta æemojesti, ili, šta æemo piti, ili, èim æemo seodjenuti? 32 Jer sve ovo neznabošci ištu;a zna i otac vaš nebeski da vama trebasve ovo. 33 Nego ištite najprije carstvaBožijega, i pravde njegove, i ovo æe vam sesve dodati. 34Ne brinite se dakle za sjutra;jer sjutra brinuæe se za se. Dosta je svakomdanu zla svoga.

71 Ne sudite da vam se ne sudi; 2 Jer

kakovijem sudom sudite, onakovijem æevam suditi; i kakovom mjerom mjerite,onakom æe vam se mjeriti. 3 A zašto vidištrun u oku brata svojega, a brvna u okusvojemu ne osjeæaš? 4 Ili, kakomožeš reæibratu svojemu: stani da ti izvadim trun izoka tvojega; a eto brvno u oku tvojemu?5 Licemjere! izvadi najprije brvno iz okasvojega, pa æeš onda vidjeti izvaditi truniz oka brata svojega. 6 Ne dajte svetinjepsima; niti meæite bisera svojega predsvinje, da ga ne pogaze nogama svojima,i vrativši se ne rastrgnu vas. 7 Ištite, idaæe vam se; tražite, i naæi æete; kucajte,i otvoriæe vam se. 8 Jer svaki koji ište,prima; i koji traži, nalazi; i koji kuca,otvoriæe mu se. 9 Ili koji je meðu vamaèovjek u koga ako zaište sin njegov hljebakamen da mu da? 10 Ili ako ribe zaišteda mu da zmiju? 11 Kad dakle vi, zlibuduæi, umijete dare dobre davati djecisvojoj, koliko æe više otac vaš nebeski dati

Mateju 7:12 5 Mateju 8:31dobra onima koji ga mole? 12 Sve daklešto hoæete da èine vama ljudi, èinite i vinjima: jer je to zakon i proroci. 13 Uðitena uska vrata; jer su široka vrata i širokput što vode u propast, i mnogo ih ima kojinjim idu. 14 Kao što su uska vrata i tijesanput što vode u život, i malo ih je koji ganalaze. 15 Èuvajte se od lažnijeh proroka,koji dolaze k vama u odijelu ovèijemu, aunutra su vuci grabljivi. 16 Po rodovimanjihovijem poznaæete ih. Eda li se bere strnja grožðe, ili s èièka smokve? 17 Takosvako drvo dobro rodove dobre raða, a zlodrvo rodove zle raða. 18Ne može drvo do-bro rodova zlijeh raðati, ni drvo zlo rodovadobrijeh raðati. 19 Svako dakle drvo kojene raða roda dobra, sijeku i u oganj bacaju.20 I tako dakle po rodovima njihovijempoznaæete ih. 21Neæe svaki kojimi govori:Gospode! Gospode! uæi u carstvonebesko;no koji èini po volji oca mojega koji je nanebesima. 22 Mnogi æe reæi meni u onajdan: Gospode! Gospode! nijesmo li uime tvoje prorokovali, i tvojijem imenomðavole izgonili, i tvojijem imenom èudesamnoga tvorili? 23 I tada æu im ja kazati:nikad vas nijesam znao; idite od mene kojièinite bezakonje. 24 Svaki dakle koji slušaove moje rijeèi i izvršuje ih, kazaæu da jekao mudar èovjek koji sazida kuæu svojuna kamenu: 25 I udari dažd, i doðoše vode,i dunuše vjetrovi, i napadoše na kuæu onu,i ne pade; jer bješe utvrðena na kamenu.26 A svaki koji sluša ove moje rijeèi a neizvršuje ih, on æe biti kao èovjek lud kojisazida kuæu svoju na pijesku: 27 I udaridažd, i doðoše vode, i dunuše vjetrovi,i udariše u kuæu onu, i pade, i raspadese strašno. 28 I kad svrši Isus rijeèi ove,divljaše se narod nauci njegovoj. 29 Jerih uèaše kao onaj koji vlast ima, a ne kaoknjiževnici.

81 A kad siðe s gore, za njim iðaše nar-

oda mnogo. 2 I gle, èovjek gubav doðe iklanjaše mu se govoreæi: Gospode! akohoæeš, možeš me oèistiti. 3 I pruživši rukuIsus, dohvati ga se govoreæi: hoæu, oèistise. I odmah oèisti se od gube. 4 I reèemu Isus: gledaj, nikomu ne kazuj, nego idii pokaži se svešteniku, i prinesi dar kojije zapovjedio Mojsije radi svjedoèanstvanjima. 5 A kad uðe u Kapernaum, pristupik njemu kapetan moleæi ga 6 I govoreæi:Gospode! sluga moj leži doma uzet, i muèi

se vrlo. 7 A Isus reèe mu: ja æu doæii iscijeliæu ga. 8 I kapetan odgovori ireèe: Gospode! nijesam dostojan da podkrov moj uðeš; nego samo reci rijeè, iozdraviæe sluga moj. 9 Jer i ja sam èovjekpod vlasti, i imam pod sobom vojnike, pareèem jednome: idi, i ide; i drugome: doði,i doðe; i sluzi svojemu: uèini to, i uèini.10 A kad èu Isus, udivi se i reèe onima štoidu za njim: zaista vam kažem: ni u Izrailjutolike vjere ne naðoh. 11 I to vam kažem daæe mnogi od istoka i zapada doæi i sješæeza trpezu s Avraamom i Isakom i Jakovomu carstvu nebeskome: 12 A sinovi carstvaizgnaæe se u tamu najkrajnju; ondje æebiti plaè i škrgut zuba. 13 A kapetanu reèeIsus: idi, i kako si vjerovao neka ti bude. Iozdravi sluga njegov u taj èas. 14 I došavšiIsus u dom Petrov vidje taštu njegovugdje leži i groznica je trese. 15 I prihvatije za ruku, i pusti je groznica, i usta, islužaše mu. 16 A uveèe dovedoše k njemubijesnijeh mnogo, i izgna duhove rijeèju, isve bolesnike iscijeli: 17 Da se zbude što jekazao Isaija prorok govoreæi: on nemoæinaše uze i bolesti ponese. 18 A kad vidjeIsus mnogo naroda oko sebe, zapovjediuèenicima svojijem da idu na onu stranu.19 I pristupivši jedan književnik reèe mu:uèitelju! ja idem za tobom kud god tipoðeš. 20 Reèe njemu Isus: lisice imajujame i ptice nebeske gnijezda; a sin èov-jeèij nema gdje glave zakloniti. 21 A drugiod uèenika njegovijeh reèe mu: Gospode!dopusti mi najprije da idem da ukopamoca svojega. 22 A Isus reèe njemu: hajdeza mnom, a ostavi neka mrtvi ukopavajusvoje mrtvace. 23 I kad uðe u laðu, zanjim uðoše uèenici njegovi. 24 I gle, olujavelika postade na moru da se laða pokrivalovima; a on spavaše. 25 I prikuèivšise uèenici njegovi probudiše ga govoreæi:Gospode! izbavi nas, izgibosmo. 26 Ireèe im: zašto ste strašljivi, malovjerni?Tada ustavši zaprijeti vjetrovima i moru,i postade tišina velika. 27 A ljudi èudišese govoreæi: ko je ovaj da ga slušaju ivjetrovi i more? 28 A kad doðe na onustranu u zemlju Gergesinsku, sretoše gadva bijesna, koji izlaze iz grobova, tako zlada ne mogaše niko proæi putem onijem.29 I gle, povikaše: što je tebi do nas, Isuse,sine Božij? zar si došao amo prije vremenada muèiš nas? 30 A daleko od njih pasijaševeliki krd svinja. 31 I ðavoli moljahu gagovoreæi: ako nas izgoniš, pošlji nas da

Mateju 8:32 6 Mateju 10:7idemo u krd svinja. 32 I reèe im: idite. I oniizišavši otidoše u svinje. I gle, navali savkrd s brijega u more, i potopiše se u vodi.33 A svinjari pobjegoše; i došavši u gradkazaše sve, i za bijesne. 34 I gle, sav gradiziðe na susret Isusu; i vidjevši ga molišeda bi otišao iz njihovoga kraja.

91 I ušavši u laðu prijeðe i doðe u svoj

grad. 2 I gle, donesoše mu uzeta koji ležašena odru. I vidjevši Isus vjeru njihovu reèeuzetome: ne boj se, sinko, opraštaju ti segrijesi tvoji. 3 I gle, neki od književnikarekoše u sebi: ovaj huli na Boga. 4 Ivideæi Isus pomisli njihove reèe: zaštozlo mislite u srcima svojijem? 5 Jer štaje lakše reæi: opraštaju ti se grijesi; ilireæi: ustani i hodi? 6 Ali da znate davlast ima sin èovjeèij na zemlji opraštatigrijehe tada reèe uzetome): ustani, uzmiodar svoj i idi doma. 7 I ustavši otidedoma. 8 A ljudi videæi èudiše se, i hvališeBoga, koji je dao vlast takovu ljudima. 9 Iodlazeæi Isus odande vidje èovjeka gdjesjedi na carini, po imenu Mateja, i reèemu: hajde za mnom. I ustavši otide zanjim. 10 I kad jeðaše u kuæi, gle, mnogicarinici i grješnici doðoše i jeðahu s Isu-som i s uèenicima njegovijem. 11 I vid-jevši to fariseji govorahu uèenicima nje-govijem: zašto s carinicima i grješnicimauèitelj vaš jede i pije? 12 A Isus èuvši toreèe im: ne trebaju zdravi ljekara negobolesni. 13 Nego idite i nauèite se štaznaèi: milosti hoæu, a ne priloga. Jerja nijesam došao da zovem pravednike nogrješnike na pokajanje. 14 Tada pristupišek njemu uèenici Jovanovi govoreæi: zaštomi i fariseji postimomnogo, a uèenici tvojine poste? 15 A Isus reèe im: eda li mogusvatovi plakati dok je s njima ženik? Negoæe doæi vrijeme kad æe se oteti od njihženik, i onda æe postiti. 16 Jer niko nemeæe nove zakrpe na staru haljinu; jeræe zakrpa odadrijeti od haljine, i gora æerupa biti. 17 Niti se ljeva vino novo umjehove stare; inaèe mjehovi prodru se ivino se prolije, i mjehovi propadnu. Negose ljeva vino novo u mjehove nove, i obojese saèuva. 18 Dok on tako govoraše njima,gle, knez nekakav doðe i klanjaše mu segovoreæi: kæi moja sad umrije; nego doðii metni na nju ruku svoju, i oživljeæe.19 I ustavši Isus za njim poðe i uèenicinjegovi. 20 I gle, žena koja je dvanaest

godina bolovala od teèenja krvi pristupisastrag i dohvati mu se skuta od haljinenjegove. 21 Jer govoraše u sebi: samo akose dotaknem haljine njegove, ozdraviæu.22 A Isus obazrevši se i vidjevši je reèe: neboj se, kæeri; vjera tvoja pomogla ti je.I ozdravi žena od toga èasa. 23 I došavšiIsus u dom knežev i vidjevši sviraèe i ljudezabunjene 24Reèe im: otstupite, jer djevo-jka nije umrla, nego spava. I potsmijevahumu se. 25 A kad istjera ljude, uðe, i uhvatije za ruku, i usta djevojka. 26 I otide glasovaj po svoj zemlji onoj. 27 A kad je Isusodlazio odande, za njim iðahu dva slijepcavièuæi i govoreæi: pomiluj nas, sine Davi-dov! 28 A kad doðe u kuæu, pristupiše knjemu slijepci, i reèe im Isus: vjerujeteli da mogu to uèiniti? A oni mu rekoše:da, Gospode. 29 Tada dohvati se oèiju nji-hovijeh govoreæi: po vjeri vašoj neka vambude. 30 I otvoriše im se oèi. I zaprijeti imIsus govoreæi: gledajte da niko ne dozna.31A oni izišavši razglasiše ga po svoj zemljionoj. 32 Kad oni pak iziðu, gle, dovedoše knjemu èovjeka nijema i bijesna. 33 I poštoizgna ðavola, progovori nijemi. I divljašese narod govoreæi: nigda se toga nijevidjelo u Izrailju. 34 A fariseji govorahu:pomoæu kneza ðavolskog izgoni ðavole.35 I prohoðaše Isus po svijem gradovimai selima uèeæi po zbornicama njihovijemi propovijedajuæi jevanðelje o carstvu, iiscjeljujuæi svaku bolest i svaku nemoæpoljudima. 36 A gledajuæi ljude sažali mu se,jer bijahu smeteni i rasijani kao ovce bezpastira. 37 Tada reèe uèenicima svojijem:žetve jemnogo, a poslenikamalo. 38Molitese dakle gospodaru od žetve da izvedeposlenike na žetvu svoju.

101 I dozvavši svojijeh dvanaest uèenika

dade im vlast nad duhovima neèistijemda ih izgone, i da iscjeljuju od svakebolesti i svake nemoæi. 2 A dvanaestapostola imena su ova: prvi Simon, kojise zove Petar, i Andrija brat njegov; JakovZevedejev, i Jovan brat njegov; 3 Filip iVartolomije; Toma i Matej carinik; JakovAlfejev, i Levej prozvani Tadija; 4 SimonKananit, i Juda Iskariotski, koji ga ipredade. 5Ovijeh dvanaest posla Isus i za-povjedi im govoreæi: na put neznabožacane idite, i u grad Samarjanski ne ulazite.6Nego idite k izgubljenijem ovcama domaIzrailjeva. 7 A hodeæi propovijedajte i

Mateju 10:8 7 Mateju 11:12kazujte da se približilo carstvo nebesko.8 Bolesne iscjeljujte, gubave èistite, mrtvedižite, ðavole izgonite; zabadava ste dobili,zabadava i dajite. 9 Ne nosite zlata nisrebra ni mjedi u pojasima svojijem, 10 Nitorbe na put, ni dvije haljine ni obuæeni štapa; jer je poslenik dostojan svogajela. 11 A kad u koji grad ili selo uðete,ispitajte ko je u njemu dostojan, i ondjeostanite dok ne iziðete. 12 A ulazeæi ukuæu nazovite joj: mir kuæi ovoj. 13 I akobude kuæa dostojna, doæi æe mir vaš nanju; a ako li ne bude dostojna, mir æe sevaš k vama vratiti. 14 A ako vas ko neprimi niti posluša rijeèi vašijeh, izlazeæiiz kuæe ili iz grada onoga otresite prah snogu svojijeh. 15 Zaisto vam kažem: lakšeæe biti zemlji Sodomskoj i Gomorskoj udan strašnoga suda negoli gradu onome.16Eto, ja vas šaljem kao ovcemeðu vukove:budite dakle mudri kao zmije i bezazlenikao golubovi. 17 A èuvajte se od ljudi;jer æe vas oni predati sudovima, i pozbornicama svojijem biæe vas. 18 I predvlastelje i careve vodiæe vas mene radi zasvjedoèanstvo njima i neznabošcima. 19 Akad vas predadu, ne brinite se kako æeteili šta æete govoriti; jer æe vam se u onajèas dati šta æete kazati. 20 Jer vi neæetegovoriti, nego Duh oca vašega govoriæeiz vas. 21 A predaæe brat brata na smrti otac sina; i ustaæe djeca na roditelje ipobiæe ih. 22 I svi æe mrziti na vas imenamojega radi; ali koji pretrpi do kraja blagonjemu. 23 A kad vas potjeraju u jednomgradu, bježite u drugi. Jer vam kažemzaista: neæete obiæi gradova Izrailjevijehdok doðe sin èovjeèij. 24Nemauèenika naduèitelja svojega ni sluge nad gospodarasvojega. 25 Dosta je uèeniku da bude kaouèitelj njegov i sluzi kao gospodar njegov.Kad su domaæina nazvali Veelzevulom,akamoli domaæe njegove? 26 Ne bojte ihse dakle; jer nema ništa sakriveno što seneæe otkriti, ni tajno što se neæe doznati.27 Što vam govorim u tami, kazujte navidiku; i što vam se šapæe na uši, propovi-jedajte s krovova. 28 I ne bojte se onijehkoji ubijaju tijelo a duše ne mogu ubiti;nego se bojte onoga kojimože i dušu i tijelopogubiti u paklu. 29 Ne prodaju li se dvavrapca za jedan dinar? pa ni jedan od njihne može pasti na zemlju bez oca vašega.30 A vama je i kosa na glavi sva izbrojena.31 Ne bojte se dakle; vi ste bolji od mnogovrabaca. 32 A koji god prizna mene pred

ljudima, priznaæu i ja njega pred ocemsvojijem koji je na nebesima. 33 A ko seodreèe mene pred ljudima, odreæi æu sei ja njega pred ocem svojijem koji je nanebesima. 34 Ne mislite da sam ja došaoda donesem mir na zemlju; nijesam došaoda donesem mir nego maè. 35 Jer samdošao da rastavim èovjeka od oca njegova ikæer odmatere njezine i snahu od svekrvenjezine: 36 I neprijatelji èovjeku postaæedomašnji njegovi. 37Koji ljubi oca ili materveæma nego mene, nije mene dostojan; ikoji ljubi sina ili kæer veæma nego mene,nije mene dostojan. 38 I koji ne uzmekrsta svojega i ne poðe za mnom, nijemene dostojan. 39 Koji èuva dušu svoju,izgubiæe je; a koji izgubi dušu svoju meneradi, naæi æe je. 40 Koji vas prima, meneprima; a koji prima mene, prima onogakoji me je poslao. 41 Koji prima proroka uime proroèko, platu proroèku primiæe; akoji prima pravednika u ime pravednièko,platu pravednièku primiæe. 42 I ako konapoji jednoga od ovijeh malijeh samoèašomstudene vodeu imeuèenièko, zaistavam kažem, neæe mu plata propasti.

111 I kad svrši Isus zapovijesti

dvanaestorici uèenika svojijeh, otideodande dalje da uèi i da propovijeda pogradovima njihovijem. 2 A Jovan èuvšiu tamnici djela Hristova posla dvojicuuèenika svojijeh, 3 I reèe mu: jesi li tionaj što æe doæi, ili drugoga da èekamo?4 A Isus odgovarajuæi reèe im: idite ikažite Jovanu što èujete i vidite: 5 Slijepiprogledaju i hromi hode, gubavi èiste sei gluhi èuju, mrtvi ustaju i siromašnimapropovijeda se jevanðelje. 6 I blago onomekoji se ne sablazni o mene. 7 A kad oviotidoše, poèe Isus ljudima govoriti oJovanu: šta ste izišli u pustinji da vidite?Trsku, koju ljulja vjetar? 8 Ili šta steizišli da vidite? Èovjeka u meke haljineobuèena? Eto, koji meke haljine nosepo carskijem su dvorovima. 9 Ili šta steizišli da vidite? Proroka? Da, ja vamkažem, i više od proroka. 10 Jer je ovoonaj za koga je pisano: eto, ja šaljemanðela svojega pred licem tvojijem, koji æepripraviti put tvoj pred tobom. 11 Zaistavam kažem: nijedan izmeðu roðenijeh odžena nije izišao veæi od Jovana krstitelja; anajmanji u carstvu nebeskome veæi je odnjega. 12 A od vremena Jovana krstitelja

Mateju 11:13 8 Mateju 12:32dosad carstvo nebesko na silu se uzima, isiledžije dobijaju ga. 13 Jer su svi proroci izakon proricali do Jovana. 14 I ako hoæetevjerovati, on je Ilija štoæedoæi. 15Koji imauši da èuje neka èuje. 16Ali kakavæukazatida je ovaj rod? On je kao djeca koja sjedepo ulicama i vièu svojijem drugovima,17 I govore: svirasmo vam, i ne igraste;žalismo vam se, i ne jaukaste. 18 Jer Jovandoðe, koji ni jede ni pije, a oni kažu: ðavoje u njemu. 19 Doðe sin èovjeèij, koji i jedei pije, a oni kažu: gle èovjeka izjelice ipijanice, druga carinicima i grješnicima.I opravdaše premudrost djeca njezina.20 Tada poèe Isus vikati na gradove ukojima su se dogodila najveæa èudesanjegova, pa se nijesu pokajali: 21 Teškotebi, Horazine! Teško tebi, Vitsaido! Jerda su u Tiru i Sidonu bila èudesa koja subila u vama, davno bi se u vreæi i pepelupokajali. 22 Ali vam kažem: Tiru i Sidonulakše æe biti u dan strašnoga suda negovama. 23 I ti, Kapernaume! koji si se donebesa podigao do pakla æeš propasti: jerda su u Sodomu bila èudesa što su u tebibila, ostao bi do današnjeg dana. 24 Alivam kažem da æe zemlji Sodomskoj lakšebiti u dan strašnoga suda nego tebi. 25 Uto vrijeme odgovori Isus, i reèe: hvalimte, oèe, Gospode neba i zemlje, što siovo sakrio od premudrijeh i razumnijeh akazao si prostima. 26Da, oèe, jer je takobilavolja tvoja. 27Sve je meni predao otac moj,i nikone zna sina dootac; niti oca ko znadosin i ako kome sin hoæe kazati. 28 Hoditek meni svi koji ste umorni i natovareni, ija æu vas odmoriti. 29 Uzmite jaram mojna sebe, i nauèite se od mene; jer sam jakrotak i smjeran u srcu, i naæi æete pokojdušama svojijem. 30 Jer je jaram moj blag,i breme je moje lako.

121 U to vrijeme iðaše Isus u subotu kroz

usjeve: a uèenici njegovi ogladnješe, ipoèeše trgati klasje, i jesti. 2 A farisejividjevši to rekoše mu: gle, uèenici tvojièine što ne valja èiniti u subotu. 3 A onreèe im: nijeste li èitali što uèini David kadogladnje, on i koji bijahu s njim? 4 Kakouðe u kuæu Božiju, i hljebove postavljenepojede, kojijeh nije valjalo jesti njemu nionima što su bili s njim, nego samijemsveštenicima. 5 Ili nijeste èitali u zakonukako u subotu sveštenici u crkvi subotupogane, pa nijesu krivi? 6 A ja vam kažem

da je ovdje onaj koji je veæi od crkve. 7Kadbiste pak znali šta je to: milosti hoæu a nepriloga, nikad ne biste osuðivali pravijeh;8 Jer je gospodar i od subote sin èovjeèij. 9 Iotišavši odande doðe u zbornicu njihovu.10 I gle, èovjek bijaše tu s rukom suhom;i zapitaše ga govoreæi: valja li u subotulijeèiti? da bi ga okrivili. 11 A on reèeim: koji je meðu vama èovjek koji imaovcu jednu pa ako ona u subotu upadne ujamu neæe je uzeti i izvaditi? 12 A kolikoli je èovjek pretežniji od ovce? Daklemvalja u subotu dobro èiniti. 13 Tada reèeèovjeku: pruži ruku svoju. I pruži. Ipostade zdrava kao i druga. 14 A farisejiizišavši naèiniše vijeæu o njemu kako biga pogubili. No Isus doznavši to uk-loni se odande. 15 I za njim idoše ljudimnogi, i iscijeli ih sve. 16 I zaprijeti imda ga ne razglašuju: 17 Da se zbude štoje kazao Isaija prorok govoreæi: 18 Gle,sluga moj, koga sam izabrao, ljubazni moj,koji je po volji duše moje: metnuæu duhsvoj na njega, i sud neznabošcima javiæe.19 Neæe se svaðati ni vikati, niti æe èutiko po rasputicama glasa njegova. 20 Trskestuèene neæe prelomiti i svještila zapal-jena neæe ugasiti dok pravda ne održipobjede. 21 I u ime njegovo uzdaæe senarodi. 22 Tada dovedoše k njemu bijesnakoji bješe nijem i slijep; i iscijeli ga danijemi i slijepi stade govoriti i gledati. 23 Idivljahu se svi ljudi govoreæi: nije li ovoHristos, sin Davidov? 24 A fariseji èuvšito rekoše: ovaj drukèije ne izgoni ðavolado pomoæu Veelzevula kneza ðavolskoga.25 A Isus znajuæi misli njihove reèe im:svako carstvo koje se razdijeli samo posebi, opustjeæe; i svaki grad ili dom kojise razdijeli sam po sebi, propašæe. 26 Iako sotona sotonu izgoni, sam po sebirazdijelio se; kako æe dakle ostati carstvonjegovo? 27 I ako ja pomoæu Veelzevulaizgonim ðavole, sinovi vaši èijom pomoæuizgone? Zato æe vam oni biti sudije. 28 Aako li ja Duhom Božijim izgonim ðavole,dakle je došlo k vama carstvo nebesko.29 Ili kako može ko uæi u kuæu jakoga ipokuæstvo njegovo oteti, ako najprije nesveže jakoga? i onda æe kuæu njegovuoplijeniti. 30 Koji nije sa mnom, protivmene je; i koji ne sabira sa mnom, prosipa.31 Zato vam kažem: svaki grijeh i hulaoprostiæe se ljudima; a na Duha svetogahula neæe se oprostiti ljudima. 32 I ako koreèe rijeè na sina èovjeèijega, oprostiæe

Mateju 12:33 9 Mateju 13:28mu se; a koji reèe na Duha svetoga, neæemu se oprostiti ni na ovome svijetu nina onome. 33 Ili usadite drvo dobro, irod njegov biæe dobar; ili usadite drvozlo, i rod njegov zao biæe; jer se po rodudrvo poznaje. 34 Porodi aspidini! kakomožete dobro govoriti, kad ste zli? jer ustagovore od suviška srca. 35 Dobar èovjekiz dobre klijeti iznosi dobro; a zao èovjekiz zle klijeti iznosi zlo. 36 A ja vam kažemda æe za svaku praznu rijeè koju rekuljudi dati odgovor u dan strašnoga suda.37 Jer æeš se svojijem rijeèima opravdati,i svojijem æeš se rijeèima osuditi. 38 Tadaodgovoriše neki od književnika i farisejagovoreæi: uèitelju! mi bi radi od tebeznak vidjeti. 39 A on odgovarajuæi reèeim: rod zli i preljubotvorni traži znak; ineæe mu se dati znak osim znaka Joneproroka. 40 Jer kao što je Jona bio u trbuhukitovom tri dana i tri noæi: tako æe bitii sin èovjeèij u srcu zemlje tri dana i trinoæi. 41 Ninevljani iziæi æe na sud srodom ovijem, i osudiæe ga; jer se poka-jaše Joninijem pouèenjem: a gle, ovdje jeveæi od Jone. 42 Carica južna iziæi æe nasud s rodom ovijem, i osudiæe ga; jer onadoðe s kraja zemlje da sluša premudrostSolomunovu: a gle, ovdje je veæi od Solo-muna. 43A kad neèisti duh iziðe iz èovjeka,ide kroz bezvodnamjesta tražeæi pokoja, ine naðe ga. 44 Onda reèe: da se vratim udom svoj otkuda sam izišao; i došavši naðeprazan, pometen i ukrašen. 45 Tada otidei uzme sa sobom sedam drugijeh duhovagorijeh od sebe, i ušavši žive ondje; i budepotonje gore èovjeku onome od prvoga.Takoæe biti i ovome rodu zlome. 46Dok onjoš govoraše k ljudima, gle, mati njegova ibraæa njegova stajahu napolju i èekahu dagovore s njime. 47 I nekomu reèe: evomatitvoja i braæa tvoja stoje napolju, radi suda govore s tobom. 48A on odgovori i reèeonome što mu kaza: ko je mati moja, i kosu braæa moja? 49 I pruživši ruku svoju nauèenike svoje reèe: eto mati moja i braæamoja. Jer ko izvršuje volju oca mojega kojije na nebesima, onaj je brat moj i sestra imati.

131 I onaj dan izišavši Isus iz kuæe sjeðaše

kod mora. 2 I sabraše se oko njega ljudimnogi, tako da mora uæi u laðu i sjesti;a narod sav stajaše po brijegu. 3 I on imkaziva mnogo u prièama govoreæi: gle,

iziðe sijaè da sije. 4 I kad sijaše, jedna zrnapadoše kraj puta, i doðoše ptice i pozobašeih; 5 A druga padoše na kamenita mjesta,gdje ne bijaše mnogo zemlje, i odmahiznikoše; jer ne bijaše u dubinu zemlje. 6 Ikad obasja sunce, povenuše, i buduæi danemahu žila, posahnuše. 7A druga padošeu trnje, i naraste trnje, i podavi ih. 8 Adruga padoše na zemlju dobru, i donošahurod, jedno po sto, a jedno po šeset, a jednopo trideset. 9Ko ima uši da èuje neka èuje.10 I pristupivši uèenici rekošemu: zašto imgovoriš u prièama? 11 A on odgovarajuæireèe im: vama je dano da znate tajnecarstva nebeskoga, a njimanije dano. 12 Jerko ima, daæemu se, i preteæi æemu; a kojinema, uzeæe mu se i ono što ima. 13 Zatoim govorim u prièama, jer gledajuæi nevide, i èujuæi ne èuju niti razumiju. 14 Izbiva se na njima proroštvo Isaijno, kojegovori: ušima æete èuti, i neæete razum-jeti; i oèima æete gledati, i neæete vidjeti.15 Jer je odrvenilo srce ovijeh ljudi, i ušimateško èuju, i oèi su svoje zatvorili da kakone vide oèima, i ušima ne èuju, i srcemne razumiju, i ne obrate se da ih iscijelim.16 A blago vašijem oèima što vide, i ušimavašijem što èuju. 17 Jer vam kažem zaistada su mnogi proroci i pravednici željelividjeti što vi vidite, i ne vidješe; i èutišto vi èujete, i ne èuše. 18 Vi pak èujteprièu o sijaèu: 19 Svakome koji sluša rijeèo carstvu i ne razumije, dolazi neèastivi ikrade posijano u srcu njegovom: to je okoputa posijano. 20A na kamenu posijano toje koji sluša rijeè i odmah s radosti primije, 21 Ali nema korijena u sebi, nego jenepostojan, pa kad bude do nevolje ili gapotjeraju rijeèi radi, odmah udari natrag.22 A posijano u trnju to je koji sluša rijeè,no briga ovoga svijeta i prijevara bogatstvazaguše rijeè, i bez roda ostane. 23 A posi-jano na dobroj zemlji to je koji sluša rijeèi razumije, koji dakle i rod raða, i donosijedan po sto, a jedan po šeset, a jedan potrideset. 24Drugu prièu kaza im govoreæi:carstvo je nebesko kao èovjek koji posijadobro sjeme u polju svojemu, 25 A kadljudi pospaše, doðe njegov neprijatelj iposija kukolj po pšenici, pa otide. 26A kadnièe usjev i rod donese, onda se pokazakukolj. 27 Tada doðoše sluge domaæinovei rekoše mu: gospodaru! nijesi li ti dobrosjeme sijao na svojoj njivi? Otkuda daklekukolj? 28 A on reèe im: neprijatelj èovjekto uèini. A sluge rekoše mu: hoæeš li

Mateju 13:29 10 Mateju 14:20dakle da idemo da ga poèupamo? 29 A onreèe: ne; da ne bi èupajuæi kukolj poèu-pali zajedno s njime pšenicu. 30 Ostaviteneka raste oboje zajedno do žetve; i uvrijeme žetve reæi æu žeteocima: saberitenajprije kukolj, i svežite ga u snoplje da gasažežem; a pšenicu svezite u žitnicu moju.31 Drugu prièu kaza im govoreæi: carstvoje nebesko kao zrno gorušièno koje uzmeèovjek i posije na njivi svojoj, 32 Koje jeistina najmanje od sviju sjemena, ali kaduzraste, veæe je od svega povræa, i budedrvo da ptice nebeske dolaze, i sjedaju nanjegovijem granama. 33 Drugu prièu kazaim: carstvo je nebesko kao kvasac kojiuzme žena i metne u tri kopanje brašnadok sve ne uskisne. 34 Sve ovo u prièamagovori Isus ljudima, i bez prièe ništa negovoraše im: 35 Da se zbude što je rekaoprorok govoreæi: otvoriæu u prièama ustasvoja, kazaæu sakriveno od postanja svi-jeta. 36 Tada ostavi Isus ljude, i doðe ukuæu. I pristupiše k njemu uèenici nje-govi govoreæi: kaži nam prièu o kukoljuna njivi. 37 A on odgovarajuæi reèe im:koji sije dobro sjeme ono je sin èovjeèij;38 A njiva je svijet; a dobro sjeme sinovisu carstva, a kukolj sinovi su zla; 39 Aneprijatelj koji ga je posijao jest ðavo; ažetva je pošljedak ovoga vijeka; a žeteocisu anðeli. 40 Kako što se dakle kukoljsabira, i ognjem sažiže, tako æe biti napošljetku ovoga vijeka. 41 Poslaæe sinèovjeèij anðele svoje, i sabraæe iz carstvanjegova sve sablazni i koji èine bezakonje.42 I baciæe ih u peæ ognjenu: ondje æebiti plaè i škrgut zuba. 43 Tada æe sepravednici zasjati kao sunce u carstvu ocasvojega. Ko imauši da èuje neka èuje. 44 Jošje carstvo nebesko kao blago sakriveno upolju, koje našavši èovjek sakri i od radostizato otide i sve što ima prodade i kupipolje ono. 45 Još je carstvo nebesko kaoèovjek trgovac koji traži dobra bisera, 46Pakad naðe jedno mnogocjeno zrno bisera,otide i prodade sve što imaše i kupi ga.47 Još je carstvo nebesko kao mreža koja sebaci u more i zagrabi od svake ruke ribe;48 Koja kad se napuni, izvukoše je na kraj,i sjedavši, izbraše dobre u sudove, a zlebaciše napolje. 49Tako æe biti na pošljetkuvijeka: iziæi æe anðeli i odluèiæe zle odpravednijeh. 50 I baciæe ih u peæ ognjenu:ondje æe biti plaè i škrgut zuba. 51 Reèeim Isus: razumjeste li ovo? Rekoše mu: da,Gospode. 52A on im reèe: zato je svaki kn-

jiževnik koji se nauèio carstvu nebeskomekao domaæin koji iznosi iz klijeti svojenovo i staro. 53 I kad svrši Isus prièe ove,otide odande. 54 I došavši na postojbinusvoju, uèaše ih po zbornicama njihovijemtako da mu se divljahu, i govorahu: otkudovome premudrost ova i moæi? 55 Nijeli ovo drvodjeljin sin? ne zove li se matinjegova Marija, i braæa njegova Jakov, iJosija, i Simon, i Juda? 56 I sestre njegovenijesu li sve kod nas? Otkud njemu ovosve? 57 I sablažnjavahu se o njega. AIsus reèe im: nema proroka bez èasti osimna postojbini svojoj i u domu svojemu.58 I ne stvori ondje èudesa mnogijeh zanevjerstvo njihovo.

141 U to vrijeme doðe glas do Iroda

èetverovlasnika o Isusu; 2 I reèe slugamasvojijem: to je Jovan krstitelj; on ustadeiz mrtvijeh, i zato èini èudesa. 3 Jer Iroduhvati Jovana, sveza ga i baci u tamnicuIrodijade radi žene Filipa brata svojega.4 Jer mu govoraše Jovan: ne možeš ti njeimati. 5 I šæaše da ga ubije, ali se pobojanaroda; jer ga držahu za proroka. 6 A kadbijaše dan roðenja Irodova, igra kæi Irodi-jadina pred njima i ugodi Irodu. 7 Zato i skletvom obreèe joj dati šta god zaište. 8 Aona nauèena odmatere svoje: daj mi, reèe,ovdje na krugu glavu Jovana krstitelja. 9 Izabrinu se car; ali kletve radi i onijeh kojise gošæahu s njim, zapovjedi joj dati. 10 Iposla te posjekoše Jovana u tamnici. 11 Idonesoše glavu njegovu na krugu, i dadošedjevojci, i odnese je materi svojoj. 12 Idošavši uèenici njegovi, uzeše tijelo nje-govo i ukopaše ga; i doðoše Isusu te javiše.13 I èuvši Isus, otide odande u laði u pustomjesto nasamo. A kad to èuše ljudi, idošeza njim pješice iz gradova. 14 I izišavšiIsus vidje mnogi narod, i sažali mu se zanjih, i iscijeli bolesnike njihove. 15 A predveèe pristupiše k njemu uèenici njegovigovoreæi: ovdje je pusto mjesto, a dockanje veæ; otpusti narod neka ide u sela dakupi sebi hrane. 16A Isus reèe im: ne trebada idu; podajte im vi neka jedu. 17 A onirekoše mu: nemamo ovdje do samo pethljebova i dvije ribe. 18 A on reèe: done-site mi ih ovamo. 19 I zapovjedi naroduda posjedaju po travi; pa uze onijeh pethljebova i dvije ribe, i pogledavši na neboblagoslovi, i prelomivši dade uèenicimasvojijem, a uèenici narodu. 20 I jedoše svi, i

Mateju 14:21 11 Mateju 15:37nasitiše se, i nakupiše komada što preteèedvanaest kotarica punijeh. 21 A onijeh štosu jeli bješe ljudi oko pet hiljada, osim ženai djece. 22 I odmah natjera Isus uèenikesvoje da uðu u laðu i naprijed da idu na onustranu dok on otpusti narod. 23 I otpustivšinarod pope se na goru sam da se moliBogu. I uveèe bijaše ondje sam. 24 A laðabješe nasred mora u nevolji od valova, jerbijaše protivan vjetar. 25A u èetvrtu stražunoæi otide k njima Isus iduæi po moru.26 I vidjevši ga uèenici po moru gdje ide,poplašiše se govoreæi: to je utvara; i odstraha povikaše. 27 A Isus odmah reèe imgovoreæi: ne bojte se; ja sam, ne plašitese. 28A Petar odgovarajuæi reèe: Gospode!ako si ti, reci mi da doðem k tebi po vodi.29 A on reèe: hodi. I izišavši iz laðe Petariðaše po vodi da doðe k Isusu. 30No videæivjetar veliki uplaši se, i poèevši se topiti,povika govoreæi: Gospode, pomagaj! 31 Iodmah Isus pruživši ruku uhvati Petra, ireèe mu: malovjerni! zašto se posumnja?32 I kad uðoše u laðu, presta vjetar. 33 Akoji bijahu u laði pristupiše i pokloniše muse govoreæi: vaistinu ti si sin Božij. 34 Iprešavši doðoše u zemlju Genisaretsku. 35 Ipoznavši ga ljudi iz onoga mjesta, poslašepo svoj onoj okolini, i donesoše k njemusve bolesnike. 36 I moljahu ga da se samodotaknu skuta od njegove haljine; i koji sedotakoše ozdraviše.

151 Tada pristupiše k Isusu književnici i

fariseji od Jerusalima govoreæi: 2 Zaštouèenici tvoji prestupaju obièaje starijeh?Jer ne umivaju ruku svojijeh kad hljebjedu. 3 A on odgovarajuæi reèe im: zaštoi vi prestupate zapovijest Božiju za obièajesvoje? 4 Jer Bog zapovijeda govoreæi: poš-tuj oca i mater; i koji opsuje oca ili matersmræuda umre. 5Avi kažete: ako koji reèeocu ili materi: prilog je èim bih ti ja mogaopomoæi; 6Može i da ne poštuje oca svojegaili matere. I ukidoste zapovijest Božiju zaobièaje svoje. 7 Licemjeri! dobro je zavas prorokovao Isaija govoreæi: 8Ovi ljudipribližavaju se k meni ustima svojijem, iusnama poštuju me; a srce njihovo dalekostoji od mene. 9 No zaludu me poštujuuèeæi naukama i zapovijestima ljudskima.10 I dozvavši ljude, reèe im: slušajte irazumijte. 11 Ne pogani èovjeka što ulaziu usta; nego što izlazi iz usta ono poganièovjeka. 12Tada pristupiše uèenici njegovi

i rekoše mu: znaš li da fariseji èuvši turijeè sablazniše se? 13 A on odgovarajuæireèe: svako drvo koje nije usadio otac mojnebeski, iskorijeniæe se. 14 Ostavite ih:oni su slijepi voði slijepcima; a slijepacslijepca ako vodi, oba æe u jamu pasti.15A Petar odgovarajuæi reèemu: kaži namprièu ovu. 16 A Isus reèe: eda li ste i vijoš nerazumni? 17 Zar još ne znate da svešto ulazi u usta u trbuh ide, i izbacuje senapolje? 18A što izlazi iz usta od srca izlazi,i ono pogani èovjeka. 19 Jer od srca izlazezle misli, ubistva, preljube, kurvarstva,kraðe, lažna svjedoèanstva, hule na Boga.20 I ovo je što pogani èovjeka, a neumiveni-jem rukama jesti ne pogani èovjeka. 21 Iizišavši odande Isus otide u krajeve Tirskei Sidonske. 22 I gle, žena Hananejka iziðe izonijeh krajeva, i povika k njemu govoreæi:pomiluj me Gospode sine Davidov! mojukæer vrlo muèi ðavo. 23A on joj ne odgov-ori ni rijeèi. I pristupivši uèenici njegovimoljahu ga govoreæi: otpusti je, kako vièeza nama. 24Aon odgovarajuæi reèe: ja samposlan samok izgubljenijemovcamadomaIzrailjeva. 25A ona pristupivši pokloni muse govoreæi: Gospode pomozi mi! 26 Aon odgovarajuæi reèe: nije dobro uzetiod djece hljeb i baciti psima. 27 A onareèe: da, Gospode, ali i psi jedu od mrvašto padaju s trpeze njihovijeh gospodara.28 Tada odgovori Isus, i reèe joj: o ženo!velika je vjera tvoja; neka ti bude kakohoæeš. I ozdravi kæi njezina od onogaèasa. 29 I otišavši Isus odande, doðe kmoruGalilejskom, i popevši se na goru, sjedeondje. 30 I pristupiše k njemu ljudi mnogikoji imahu sa sobom hromijeh, slijepijeh,nijemijeh, uzetijeh i drugijeh mnogijeh, ipoložiše ih k nogama Isusovijem, i iscijeliih, 31 Tako da se narod divljaše, videæinijeme gdje govore, uzete zdrave, hromegdje idu, i slijepe gdje gledaju; i hvališeBoga Izrailjeva. 32 A Isus dozvavši uèenikesvoje reèe: žao mi je ovoga naroda, jerveæ tri dana stoje kod mene i nemaju štajesti; a nijesam ih rad otpustiti gladneda ne oslabe na putu. 33 I rekoše muuèenici njegovi: otkuda nam u pustinjitoliki hljeb da se nasiti toliki narod? 34 Ireèe im Isus: koliko hljebova imate? Aoni rekoše: sedam, i malo ribice. 35 Izapovjedi narodu da posjedaju po zemlji.36 I uzevši onijeh sedam hljebova i ribe,i davši hvalu, prelomi, i dade uèenicimasvojijem, a uèenici narodu. 37 I jedoše svi, i

Mateju 15:38 12 Mateju 17:15nasitiše se; i nakupiše komada što preteèesedam kotarica punijeh. 38A onijeh što sujeli bijaše èetiri hiljade ljudi, osim žena idjece. 39 I otpustivši narod uðe u laðu, idoðe u okoline Magdalske.

161 I pristupiše k njemu fariseji i sadukeji,

i kušajuæi ga iskahu da im pokaže znaks neba. 2 A on odgovarajuæi reèe im:uveèe govorite: biæe vedro; jer je nebocrveno. 3 I ujutru: danas æe biti vjetar,jer je nebo crveno i mutno. Licemjeri!lice nebesko umijete poznavati, a znakevremena ne možete poznati? 4 Rod zli ikurvarski traži znak, i znak neæe mu sedati osim znaka Jone proroka. I ostavivšiih otide. 5 I polazeæi uèenici njegovi naonu stranu zaboraviše uzeti hljeba. 6 AIsus reèe im: èuvajte se kvasca farisejskogai sadukejskog. 7 A oni mišljahu u sebigovoreæi: to je što nijesmo hljeba uzeli.8 A Isus razumjevši reèe im: šta mislite usebi, malovjerni, što hljeba nijeste uzeli?9 Zar još ne razumijete niti pamtite pethljebova na pet hiljada, i koliko kotaricanakupiste? 10 Ni sedam hljebova na èe-tiri hiljade, i koliko kotarica nakupiste?11 Kako ne razumijete da vam ne rekoh zahljebove da se èuvate kvasca farisejskoga isadukejskog? 12Tada razumješe da ne reèekvasca hljebnoga da se èuvaju, nego naukefarisejske i sadukejske. 13 A kad doðe Isusu okoline Æesarije Filipove, pitaše uèenikesvoje govoreæi: ko govore ljudi da je sinèovjeèij? 14 A oni rekoše: jedni govore dasi Jovan krstitelj, drugi da si Ilija, a drugiJeremija, ili koji od proroka. 15 Reèe imIsus: a vi šta mislite ko sam ja? 16A SimonPetar odgovori i reèe: ti si Hristos, sin Bogaživoga. 17 I odgovarajuæi Isus reèe mu:blago tebi, Simone sine Jonin! Jer tijelo ikrv nijesu tebi to javili, nego otac moj kojije na nebesima. 18 A i ja tebi kažem: ti siPetar, i na ovome kamenu sazidaæu crkvusvoju, i vrata paklena neæe je nadvladati.19 I daæu ti kljuèeve od carstva nebeskoga:i što svežeš na zemlji biæe svezano nanebesima; i što razdriješiš na zemlji biæerazdriješeno na nebesima. 20 Tada zapri-jeti Isus uèenicima svojijem da nikom nekazuju da je on Hristos. 21 Od tada poèeIsus kazivati uèenicima svojijem da njemuvalja iæi u Jerusalim, i mnogo postradatiod starješina i od glavara sveštenièkijeh iknjiževnika, i da æe ga ubiti, i treæi dan

da æe ustati. 22 I uzevši ga Petar poèega odvraæati govoreæi: Bože saèuvaj! toneæe biti od tebe. 23 A on se obrnuvšireèe Petru: idi od mene sotono; ti si misablazan; jer ne misliš što je Božije negoljudsko. 24 Tada Isus reèe uèenicima svo-jijem: ako ko hoæe za mnom iæi, nekase odreèe sebe, i uzme krst svoj i ide zamnom. 25 Jer ko hoæe svoju dušu dasaèuva, izgubiæe je; a ako ko izgubi dušusvoju mene radi, naæi æe je. 26 Jer kakvaje korist èovjeku ako sav svijet dobije aduši svojoj naudi? ili kakav æe otkupdati èovjek za svoju dušu? 27 Jer æe doæisin èovjeèij u slavi oca svojega s anðelimasvojijem, i tada æe se vratiti svakome podjelima njegovijem. 28 Zaisto vam kažem:imaju neki meðu ovima što stoje ovdjekoji neæe okusiti smrti dok ne vide sinaèovjeèijega gdje ide u carstvu svojemu.

171 I poslije šest dana uze Isus Petra i

Jakova i Jovana brata njegova, i izvede ihna goru visoku same. 2 I preobrazi se prednjima, i zasja se lice njegovo kao sunce ahaljine njegove postadoše bijele kao svijet.3 I gle, ukazaše im se Mojsije i Ilija, kojis njim govorahu. 4 A Petar odgovara-juæi reèe Isusu: Gospode! dobro nam jeovdje biti; ako hoæeš da naèinimo ovdjetri sjenice: tebi jednu, a Mojsiju jednu,a jednu Iliji. 5 Dok on još govoraše, gle,oblak sjajan zakloni ih; i gle, glas iz oblakagovoreæi: ovo je sin moj ljubazni, koji jepo mojoj volji; njega poslušajte. 6 I èuvšiuèenici padoše nièice, i uplašiše se vrlo. 7 Ipristupivši Isus dohvati ih se, i reèe: us-tanite, i ne bojte se. 8A oni podignuvši oèisvoje nikoga ne vidješe do Isusa sama. 9 Isilazeæi s gore zapovjedi im Isus govoreæi:nikom ne kazujte što ste vidjeli dok sinèovjeèij iz mrtvijeh ne ustane. 10 I zapitašeih uèenici njegovi govoreæi: zašto dakleknjiževnici kažu da Ilija najprije treba dadoðe? 11A Isus odgovarajuæi reèe im: Ilijaæe doæi najprije i urediti sve. 12 Ali vamkažem da je Ilija veæ došao, i ne poznašega; nego uèiniše s njime šta htješe: takoi sin èovjeèij treba da postrada od njih.13 Tada razumješe uèenici da im govori zaJovana krstitelja. 14 I kad doðoše k narodu,pristupi k njemu èovjek klanjajuæi muse 15 I govoreæi: Gospode! pomiluj sinamojega; jer o mijeni bjesni i muèi se vrlo;jer mnogo puta pada u vatru, i mnogo

Mateju 17:16 13 Mateju 18:32puta u vodu. 16 I dovedoh ga uèenicimatvojijem, i ne mogoše ga iscijeliti. 17 AIsus odgovarajuæi reèe: o rode nevjerni ipokvareni! dokle æu biti s vama? dokleæu vas trpljeti? Dovedite mi ga amo. 18 Izaprijeti mu Isus; i ðavo iziðe iz njega; iozdravi momèe od onoga èasa. 19 Tadapristupiše uèenici k Isusu i nasamo rekošemu: zašto ga mi ne mogosmo izgnati? 20AIsus reèe im: za nevjerstvo vaše. Jer vamkažem zaista: ako imate vjere koliko zrnogorušièno, reæi æete gori ovoj: prijeðiodavde tamo, i prijeæi æe, i ništa neæevam biti nemoguæe. 21A ovaj se rod izgonisamomolitvom i postom. 22Akad su hodilipo Galileji, reèe im Isus: predaæe se sinèovjeèij u ruke ljudske; 23 I ubiæe ga, itreæi dan ustaæe. I neveseli bijahu vrlo.24A kad doðoše u Kapernaum, pristupiše kPetru oni što kupe didrahme, i rekoše: zarvaš uèitelj neæe dati didrahme? 25 Petarreèe: hoæe. I kad uðe u kuæu, preteèe gaIsus govoreæi: šta misliš Simone? Carevizemaljski od koga uzimaju poreze i haraèe,ili od svojijeh sinova ili od tuðijeh? 26Reèenjemu Petar: od tuðijeh. Reèe mu Isus:dakle ne plaæaju sinovi. 27 Ali da ih nesablaznimo, idi namore, i baci udicu, i kojuprvu uhvatiš ribu, uzmi je; i kad joj otvorišusta naæi æeš statir; uzmi ga te im podajza me i za se.

181 U taj èas pristupiše uèenici k Isusu

govoreæi: ko je dakle najveæi u carstvunebeskome? 2 I dozva Isus dijete, i postaviga meðu njih, 3 I reèe im: zaista vamkažem, ako se ne povratite i ne budetekao djeca, neæete uæi u carstvo nebesko.4 Koji se dakle ponizi kao dijete ovo, onajje najveæi u carstvu nebeskome. 5 I kojiprimi takovo dijete u ime moje, meneprima. 6 A koji sablazni jednoga od ovijehmalijeh koji vjeruju mene, bolje bi mubilo da se objesi kamen vodenièni o vratunjegovu, i da potone u dubinu morsku.7Teško svijetu od sablazni! jer je potrebnoda doðu sablazni; ali teško onom èovjekukroz koga dolazi sablazan. 8 Ako li te rukatvoja ili noga tvoja sablažnjava, otsijecije i baci od sebe: bolje ti je uæi u živothromu ili kljastu, negoli s dvije ruke i dvijenoge da te bace u oganj vjeèni. 9 I ako teoko tvoje sablažnjava, izvadi ga i baci odsebe: bolje ti je s jednijem okom u životuæi, nego s dva oka da te bace u pakao

ognjeni. 10Gledajte da ne prezrete jednogaodmalijeh ovijeh; jer vam kažem da anðelinjihovi na nebesima jednako gledaju liceoca mojega nebeskoga. 11 Jer sin èovjeèijdoðe da iznaðe i spase izgubljeno. 12 Štovam se èini? Kad ima jedan èovjek stoovaca pa zaðe jedna od njih, ne ostavi lion devedeset i devet u planini, i ide datraži onu što je zašla? 13 I ako se dogodi daje naðe, zaista vam kažem da se njoj višeraduje nego onima devedeset i devet štonijesu zašle. 14 Tako nije volja oca vašeganebeskoga da pogine jedan od ovijeh mal-ijeh. 15 Ako li ti sagriješi brat tvoj, idi ipokaraj ga meðu sobom i njim samijem;ako te posluša, dobio si brata svojega.16 Ako li te ne posluša, uzmi sa sobom jošjednoga ili dvojicu da sve rijeèi ostanu naustima dva ili tri svjedoka. 17Ako li njih neposluša, kaži crkvi; a ako li ne posluša nicrkve, da ti bude kao neznabožac i carinik.18 Jer vam kažem zaista: što god svežetena zemlji biæe svezano na nebu, i što godrazdriješite na zemlji biæe razdriješeno nanebu. 19 Još vam kažem zaista: ako se dvaod vas slože na zemlji u èemumu drago, zašto se uzmole, daæe im otac moj koji je nanebesima. 20 Jer gdje su dva ili tri sabrani uimemoje ondje sam jameðunjima. 21Tadapristupi k njemu Petar i reèe: Gospode!koliko puta akomi sagriješi bratmoj damuoprostim? do sedam puta? 22 Reèe njemuIsus: ne velim ti do sedam puta, nego dosedam puta sedamdeset. 23 Zato je carstvonebesko kao èovjek car koji namisli da seproraèuni sa svojijem slugama. 24 I kadse poèe raèuniti, dovedoše mu jednogadužnika od deset hiljada talanata. 25 Ibuduæi da nemaše èim platiti, zapovjedigospodar njegov da ga prodadu, i ženunjegovu i djecu, i sve što ima; i da mu seplati. 26 No sluga taj pade i klanjaše muse govoreæi: gospodaru! prièekaj me, isve æu ti platiti. 27 A gospodaru se sažaliza tijem slugom, pusti ga i dug oprostimu. 28 A kad iziðe sluga taj, naðe jednogaod svojijeh drugara koji mu je dužan stogroša, i uhvativši ga davljaše govoreæi: dajmi što si dužan. 29 Pade drugar njegovpred noge njegove i moljaše ga govoreæi:prièekaj me, i sve æu ti platiti. 30 A onne htje, nego ga odvede i baci u tamnicudok ne plati duga. 31 Vidjevši pak drugarinjegovi taj dogaðaj žao im bi vrlo, i otišavšikazaše gospodaru svojemu sav dogaðaj.32 Tada ga dozva gospodar njegov, i reèe

Mateju 18:33 14 Mateju 20:13mu: zli slugo! sav dug onaj oprostih tebi,jer si me molio. 33 Nije li trebalo da sei ti smiluješ na svog drugara, kao i jana te što se smilovah? 34 I razgnjevi segospodar njegov, i predade gamuèiteljimadok ne plati sav dug svoj. 35Tako æe i otacmoj nebeski uèiniti vama, ako ne oprostitesvaki bratu svojemu od srca svojijeh.

191 I kad svrši Isus rijeèi ove, otide iz

Galileje, i doðe u okoline Judejske prekoJordana. 2 I za njim idoše ljudi mnogi iiscijeli ih ondje. 3 I pristupiše k njemufariseji da ga kušaju, i rekoše mu: može lièovjek pustiti ženu svoju za svaku krivicu?4 A on odgovarajuæi reèe im: nijeste lièitali da je onaj koji je u poèetku stvorioèovjeka muža i ženu stvorio ih? 5 I reèe:zato ostaviæe èovjek oca svojega i mater,i prilijepiæe se k ženi svojoj, i biæe dvojejedno tijelo. 6 Tako nijesu više dvoje, negojedno tijelo; a što je Bog sastavio èovjek dane rastavlja. 7Rekoše mu: zašto dakle Mo-jsije zapovijeda da se da knjiga raspusna,i da se pusti? 8 Reèe im: Mojsije je vamadopustio po tvrði vašega srca puštati svoježene; a ispoèetka nije bilo tako. 9 Negoja vam kažem: ako ko pusti svoju ženu,osim za kurvarstvo, i oženi se drugom,èini preljubu; i koji uzme puštenicu èinipreljubu. 10 Rekoše mu uèenici njegovi:ako je tako èovjeku sa ženom, nije se dobroženiti. 11A on reèe im: nemogu svi primititijeh rijeèi do oni kojima je dano. 12 Jerima uškopljenika koji su se tako rodili izutrobe materine; a ima uškopljenika kojesu ljudi uškopili; a ima uškopljenika koji susami sebe uškopili carstva radi nebeskoga.Komože primiti neka primi. 13Tada prive-doše k njemu djecu da metne ruke na njih,i da se pomoli Bogu; a uèenici zabranji-vahu im. 14 A Isus reèe: ostavite djecu ine zabranjujte im dolaziti k meni; jer jetakovijeh carstvo nebesko. 15 I metnuvšina njih ruke otide odande. 16 I gle, nekopristupivši reèemu: uèitelju blagi! kakovoæu dobro da uèinim da imam život vjeèni?17 A on reèe mu: što me zoveš blagijem?niko nije blag osim jednoga Boga. A akoželiš uæi u život, drži zapovijesti. 18 Reèemu: koje? A Isus reèe: da ne ubiješ; neèiniš preljube; ne ukradeš; ne svjedoèišlažno; 19Poštuj oca imater; i ljubi bližnjegasvoga kao samog sebe. 20Reèe mumladiæ:sve sam ovo saèuvao od mladosti svoje;

šta mi još treba? 21 Reèe mu Isus: akohoæeš savršen da budeš, idi prodaj sve štoimaš i podaj siromasima; i imaæeš blagona nebu; pa hajde za mnom. 22 A kad èumladiæ rijeè, otide žalostan; jer bijaše vrlobogat. 23 A Isus reèe uèenicima svojijem:zaista vam kažem da je teško bogatomeuæi u carstvo nebesko. 24 I još vam kažem:lakše je kamili proæi kroz iglene uši negolibogatome uæi u carstvo Božije. 25A kad toèuše uèenici, divljahu se vrlo govoreæi: kose dakle može spasti? 26 A Isus pogledavšina njih reèe im: ljudima je ovo nemoguæe,a Bogu je sve moguæe. 27 Tada odgovoriPetar i reèe mu: eto mi smo ostavili sve iza tobom idemo: šta æe dakle biti nama?28A Isus reèe im: zaista vamkažemdaæetevi koji idete za mnom, u drugom roðenju,kad sjede sin èovjeèij na prijestolu slavesvoje, sješæete i vi na dvanaest prijestolai suditi nad dvanaest koljena Izrailjevijeh.29 I svaki, koji ostavi kuæe, ili braæu, ilisestre, ili oca, ili mater, ili ženu, ili djecu,ili zemlju, imena mojega radi, primiæe stoputa onoliko, i dobiæe život vjeèni. 30 Aliæe mnogi prvi biti pošljednji i pošljednjiprvi.

201 Jer je carstvo nebesko kao èovjek do-

maæin koji ujutru rano iziðe da najimaposlenike u vinograd svoj. 2 I pogodivšise s poslenicima po groš na dan posla ihu vinograd svoj. 3 I izišavši u treæi sahat,vidje druge gdje stoje na èaršiji besposleni,4 I njima reèe: idite i vi u moj vinograd, išto bude pravo daæu vam. 5 I oni otidoše.I opet izišavši u šesti i deveti sahat, uèinitako. 6 I u jedanaesti sahat izišavši naðedruge gdje stoje besposleni, i reèe im: štostojite ovdje vas dan besposleni? 7 Rekošemu: niko nas ne najmi. Reèe im: iditei vi u moj vinograd, i što bude pravoprimiæete. 8A kad bi uveèe, reèe gospodarod vinograda k pristavu svojemu: dozoviposlenike i podaj im platu poèevši od pošl-jednjijeh do prvijeh. 9 I došavši koji suu jedanaesti sahat najmljeni primiše pogroš. 10A kad doðoše prvi, mišljahu da æeviše primiti: i primiše i oni po groš. 11 Iprimivši vikahu na gospodara 12Govoreæi:ovi pošljednji jedan sahat radiše, i izjed-naèi ih s nama koji smo se èitav danmuèilii gorjeli. 13 A on odgovarajuæi reèe jed-nome od njih: prijatelju! ja tebi ne èinimkrivo; nijesi li pogodio sa mnom po groš?

Mateju 20:14 15 Mateju 21:2514 Uzmi svoje pa idi; a ja hoæu i ovomepošljednjemu da dam kao i tebi. 15 Ilizar ja nijesam vlastan u svojemu èiniti štahoæu? Zar je oko tvoje zlo što sam jadobar? 16Takoæe biti pošljednji prvi i prvipošljednji; jer je mnogo zvanijeh a maloizbranijeh. 17 I pošavši Isus u Jerusalim uzenasamo dvanaest uèenika na putu, i reèeim: 18 Evo idemo u Jerusalim, i sin èovjeèijbiæe predan glavarima sveštenièkijem iknjiževnicima; i osudiæe ga na smrt; 19 Ipredaæe ga neznabošcima da mu se ru-gaju i da ga biju i razapnu; i treæi danustaæe. 20 Tada pristupi k njemu matisinova Zevedejevijeh sa svojijem sinovimaklanjajuæi mu se i moleæi ga za nešto. 21Aon joj reèe: šta hoæeš? Reèemu: zapovjedida sjedu ova moja dva sina, jedan s desnestrane tebi, a jedan s lijeve strane tebi, ucarstvu tvojemu. 22 A Isus odgovarajuæireèe: ne znate šta ištete; možete li pitièašu koju æu ja piti, i krstiti se krštenjemkojijem se ja krstim? Rekošemu: možemo.23 I reèe im: èašu dakle moju ispiæete,i krstiæete se krštenjem kojijem se jakrstim; ali da sjedete s desne strane meni is lijeve, nemogu ja dati, nego kome je ugo-tovio otacmoj. 24 I kad èuše ostalijeh desetuèenika, rasrdiše se na ta dva brata. 25 AIsus dozvavši ih reèe: znajte da knezovinarodni zapovijedaju narodu, i poglavariupravljaju njim. 26 Ali meðu vama da nebude tako; nego koji hoæe da bude veæimeðu vama, da vam služi. 27 I koji hoæemeðu vama da bude prvi, da vam budesluga. 28 Kao što ni sin èovjeèij nije došaoda mu služe, nego da služi i da dušu svojuu otkup da za mnoge. 29 I kad je izlazioiz Jerihona za njim ide narod mnogi. 30 Igle, dva slijepca sjeðahu kraj puta, i èuvšida Isus prolazi povikaše govoreæi: pomilujnas Gospode, sine Davidov! 31 A narodprijeæaše im da uæute; a oni još veæmapovikaše govoreæi: pomiluj nas Gospode,sine Davidov! 32 I ustavivši se Isus dozvaih, i reèe: šta hoæete da vam uèinim?33 Rekoše mu: Gospode, da se otvore oèinaše. 34 I smilova se Isus, i dohvati seoèiju njihovijeh, i odmah progledaše oèinjihove, i otidoše za njim.

211 I kad se približiše k Jerusalimu i doðoše

u Vitfagu k Maslinskoj gori, onda Isusposla dva uèenika 2 Govoreæi im: iditeu selo što je prema vama, i odmah æete

naæi magaricu privezanu i magare s njom:odriješite je i dovedite mi. 3 I ako vam koreèe što, kažite da oni trebaju Gospodu;i odmah æe ih poslati. 4 A ovo je svebilo da se zbude što je kazao prorok gov-oreæi: 5 Kažite kæeri Sionovoj: evo cartvoj ide tebi krotak, i jaše na magarcu,i magaretu sinu magarièinu. 6 I uèeniciotidoše, i uèinivši kako im zapovjedi Isus7 Dovedoše magaricu i magare, i metnušena njih haljine svoje, i posadiše ga nanjih. 8 A ljudi mnogi prostriješe haljinesvoje po putu; a drugi rezahu granje oddrveta i prostirahu po putu. 9A narod kojiiðaše pred njim i za njim, vikaše govoreæi:Osana sinu Davidovu! Blagosloven kojiide u ime Gospodnje! Osana na visini!10 I kad on uðe u Jerusalim, uzbuni sesav grad govoreæi: ko je to? 11 A narodgovoraše: ovo je Isus prorok iz NazaretaGalilejskoga. 12 I uðe Isus u crkvu Božiju,i izgna sve koji prodavahu i kupovahu pocrkvi, i ispremeta trpeze onijeh što mijen-jahu novce, i klupe onijeh što prodavahugolubove. 13 I reèe im: u pismu stoji:dom moj dom molitve neka se zove; avi naèiniste od njega peæinu hajduèku.14 I pristupiše k njemu hromi i slijepi ucrkvi, i iscijeli ih. 15 A kad vidješe glavarisveštenièki i književnici èudesa što uèini,i djecu gdje vièu u crkvi i govore: Osanasinu Davidovu, rasrdiše se. 16 I rekoše mu:èuješ li što ovi govore? A Isus reèe im: da!zar nijeste nikad èitali: iz usta male djecei koja sisaju naèinio si sebi hvalu? 17 I os-tavivši ih iziðe napolje iz grada u Vitaniju,i zanoæi ondje. 18A ujutru vraæajuæi se ugrad ogladnje. 19 I ugledavši smokvu jednukraj puta doðe knjoj, i ne naðeništa nanjojdo lišæa sama, i reèe joj: da nikad na tebine bude roda dovijeka. I odmah usahnusmokva. 20 I vidjevši to uèenici diviše segovoreæi: kako odmah usahnu smokva!21A Isus odgovarajuæi reèe im: zaista vamkažem: ako imate vjeru i ne posumnjate,ne samo smokveno uèiniæete, nego i goriovoj ako reèete: digni se i baci se u more,biæe. 22 I sve što uzištete u molitvi vjeru-juæi, dobiæete. 23 I kad doðe u crkvui stade uèiti, pristupiše k njemu glavarisveštenièki i starješine narodne govoreæi:kakvom vlasti to èiniš? i ko ti dade vlasttu? 24 A Isus odgovarajuæi reèe im: i jaæu vas upitati jednu rijeè, koju ako mikažete, i ja æu vama kazati kakvom vlastiovo èinim. 25Krštenje Jovanovo otkuda bi?

Mateju 21:26 16 Mateju 22:29ili s neba, ili od ljudi? A oni pomišljavahuu sebi govoreæi: ako reèemo: s neba, reæiæe nam: zašto mu dakle ne vjerovaste?26 Ako li reèemo: od ljudi, bojimo se nar-oda; jer svi Jovana držahu za proroka.27 I odgovarajuæi Isusu rekoše: ne znamo.Reèe i on njima: ni ja vama neæu kazatikakvom vlasti ovo èinim. 28 Šta vam seèini? Èovjek neki imaše dva sina; i došavšik prvome reèe: sine! idi danas radi uvinogradu mome. 29 A on odgovarajuæireèe: neæu; a poslije se raskaja i otide.30 I pristupivši k drugome reèe tako. Aon odgovarajuæi reèe: hoæu, gospodaru;i ne otide. 31Koji je od ove dvojice ispuniovolju oèinu? Rekoše mu: prvi. Reèe imIsus: zaista vam kažem da æe carinici ikurve prije vas uæi u carstvo Božije. 32 Jerdoðe k vama Jovan putem pravednijem,i ne vjerovaste mu; a carinici i kurvevjerovaše mu; i vi pošto vidjeste to, neraskajaste se da mu vjerujete. 33 Druguprièu èujte: bijaše èovjek domaæin kojiposadi vinograd, i ogradi ga plotom, iiskopa u njemu pivnicu, i naèini kulu, idade ga vinogradarima, i otide. 34 A kadse približi vrijeme rodovima, posla slugesvoje k vinogradarima da prime rodovenjegove. 35 I vinogradari pohvatavši slugenjegove jednoga izbiše, a jednoga ubiše, ajednoga zasuše kamenjem. 36 Opet posladruge sluge, više nego prije, i uèiniše imtako isto. 37 A potom posla k njima sinasvojega govoreæi: postidjeæe se sina mo-jega. 38 A vinogradari vidjevši sina rekošemeðu sobom: ovo je našljednik; hoditeda ga ubijemo, i da nama ostane dosto-janje njegovo. 39 I uhvatiše ga, pa izve-doše napolje iz vinograda, i ubiše. 40 Kaddoðe dakle gospodar od vinograda šta æeuèiniti vinogradarima onijem? 41 Rekošemu: zloèince æe zlom smrti pomoriti; avinograd daæe drugijem vinogradarima,koji æe mu davati rodove u svoje vrijeme.42 Reèe im Isus: zar nijeste nikad èitali upismu: kamen koji odbaciše zidari, onajposta glava od ugla; to bi od Gospoda i di-vno je u vašijem oèima. 43Zato vam kažemda æe se od vas uzeti carstvo Božije, i daæese narodu koji njegove rodove donosi. 44 Iko padne na ovaj kamen razbiæe se; ana koga on padne satræe ga. 45 I èuvšiglavari sveštenièki i fariseji prièe njegoverazumješe da za njih govori. 46 I gledahuda ga uhvate, ali se pobojaše naroda, jer gadržahu za proroka.

221 I odgovarajuæi Isus opet reèe im u

prièama govoreæi: 2 Carstvo je nebeskokao èovjek car koji naèini svadbu sinu svo-jemu. 3 I posla sluge svoje da zovu zvanicena svadbu; i ne htješe doæi. 4 Opet posladruge sluge govoreæi: kažite zvanicama:evo sam objed svoj ugotovio, junci mojii hranjenici poklani su, i sve je gotovo;doðite na svadbu. 5 A oni ne marivšiotidoše ovaj u polje svoje, a ovaj k trgovinisvojoj. 6 A ostali uhvatiše sluge njegove,izružiše ih, i pobiše ih. 7 A kad to èu caronaj, razgnjevi se i poslavši vojsku svojupogubi krvnike one, i grad njihov zapali.8 Tada reèe slugama svojima: svadba jedakle gotova, a zvanice ne biše dosto-jne. 9 Idite dakle na raskršæa i koga godnaðete, dozovite na svadbu. 10 I izišavšisluge one na raskršæa sabraše sve kojenaðoše, zle i dobre; i stolovi napuniše segostiju. 11 Izišavši pak car da vidi gosteugleda ondje èovjeka neobuèena u svad-beno ruho. 12 I reèe mu: prijatelju! kakosi došao amo bez svadbenoga ruha? a onoæutje. 13 Tada reèe car slugama: svežitemu ruke i noge, pa ga uzmite te baciteu tamu najkrajnju; ondje æe biti plaè iškrgut zuba. 14 Jer su mnogi zvani, ali jemalo izbranijeh. 15 Tada otidoše farisejii naèiniše vijeæu kako bi ga uhvatili urijeèi. 16 I poslaše k njemu uèenike svojes Irodovcima, te rekoše: uèitelju! znamoda si istinit, i putu Božijemu zaista uèiš,i ne mariš ni za koga, jer ne gledaš ko jeko. 17 Kaži nam dakle šta misliš ti? trebali dati haraè æesaru ili ne? 18 RazumjevšiIsus lukavstvo njihovo reèe: štome kušate,licemjeri? 19 Pokažite mi novac haraèki.A oni donesoše mu novac. 20 I reèe im:èij je obraz ovaj i natpis? 21 I rekoše mu:æesarev. Tada reèe im: podajte dakleæesarevo æesaru, i Božije Bogu. 22 I èuvšidiviše se, i ostavivši ga otidoše. 23 Taj danpristupiše k njemu sadukeji koji govore danema vaskrsenija, i upitaše ga 24Govoreæi:uèitelju! Mojsije reèe: ako ko umre bezdjece, da uzme brat njegov ženu njegovui da podigne sjeme bratu svojemu. 25 Unas bješe sedam braæe; i prvi oženivšise umrije, i ne imavši poroda ostavi ženusvoju bratu svojemu. 26 A tako i drugi, itreæi, tja do sedmoga. 27 A poslije svijuumrije i žena. 28 O vaskrseniju dakle kogaæe od sedmorice biti žena? jer je za svimabila. 29A Isus odgovarajuæi reèe im: varate

Mateju 22:30 17 Mateju 23:36se, ne znajuæi pisma ni sile Božije. 30 Jero vaskrseniju niti æe se ženiti ni udavati;nego su kao anðeli Božiji na nebu. 31 Aza vaskrsenije mrtvijeh nijeste li èitali štovam je rekao Bog govoreæi: 32 Ja sam BogAvraamov, i Bog Isakov, i Bog Jakovljev?Nije Bog Bog mrtvijeh, nego živijeh. 33 Ièuvši narod divljaše se nauci njegovoj. 34Afariseji èuvši da posrami sadukeje sabrašese zajedno. 35 I upita jedan od njih zakonikkušajuæi ga i govoreæi: 36 Uèitelju! kojaje zapovijest najveæa u zakonu? 37 A Isusreèe mu: ljubi Gospoda Boga svojega svi-jem srcem svojijem, i svom dušom svojom,i svom misli svojom. 38 Ovo je prva inajveæa zapovijest. 39A druga je kao i ova:ljubi bližnjega svojega kao samoga sebe.40 O ovima dvjema zapovijestima visi savzakon i proroci. 41A kad se sabraše fariseji,upita ih Isus 42 Govoreæi: šta mislite zaHrista, èij je sin? Rekoše mu: Davidov.43Reèe im: kako dakle David njega duhomnaziva Gospodom govoreæi: 44 Reèe Gos-pod Gospodu mojemu: sjedi meni s desnestrane, dok položimneprijatelje tvoje pod-nožje nogama tvojima? 45Kad dakle Davidnaziva njega Gospodom, kako mu je sin?46 I niko mu ne mogaše odgovoriti rijeèi;niti smijaše ko od toga dana da ga zapitaviše.

231 Tada Isus reèe k narodu i uèenicima

svojima 2 Govoreæi: na Mojsijevu stolicusjedoše književnici i fariseji. 3 Sve daklešto vam reku da držite, držite i tvorite;ali što oni èine ne èinite; jer govore ane èine. 4 Nego vežu bremena teška inezgodna za nošenje, i tovare na pleæaljudska; a prstom svojijem neæe da ihprihvate. 5 A sva djela svoja èine da ihvide ljudi: raširuju svoje amajlije, i gradevelike skute na haljinama svojima. 6 Itraže zaèelje na gozbama i prva mjesta pozbornicama, 7 I da im se klanja po ulicama,i da ih ljudi zovu: ravi! ravi! 8 A vise ne zovite ravi; jer je u vas jedan raviHristos, a vi ste svi braæa. 9 I ocem nezovite nikoga na zemlji; jer je u vas jedanotac koji je na nebesima. 10 Niti se zoviteuèitelji; jer je u vas jedan uèitelj Hristos.11Anajveæi izmeðu vas da vambude sluga.12 Jer koji se podiže, poniziæe se, a koji seponižuje, podignuæe se. 13Teško vama kn-jiževnici i fariseji, licemjeri, što zatvoratecarstvo nebesko od ljudi; jer vi ne ulazite

niti date da ulaze koji bi htjeli. 14 Teškovama književnici i fariseji, licemjeri, štojedete kuæe udovièke, i lažno se Bogumolite dugo; zato æete veæma biti os-uðeni. 15 Teško vama književnici i fariseji,licemjeri, što prehodite more i zemlju dabi prisvojili jednoga, i kad ga prisvojite,èinite ga sinom paklenijem udvoje veæi-jem od sebe. 16 Teško vama voði slijepikoji govorite: ako se ko kune crkvom ništaje; a ko se kune zlatom crkvenijem krivje. 17 Budale slijepe! šta je veæe, ili zlato,ili crkva koja zlato osveti? 18 I ako se kokune oltarom ništa je to, a koji se kunedarom koji je na njemu kriv je. 19 Budaleslijepe! šta je veæe, ili dar, ili oltar kojidar osveti? 20 Koji se dakle kune oltarom,kune se njim i svijem što je na njemu. 21 Ikoji se kune crkvom, kune se njom i onijemkoji živi u njoj. 22 I koji se kune nebom,kune se prijestolom Božijem i onijem kojisjedi na njemu. 23 Teško vama književnicii fariseji, licemjeri, što dajete desetak odmetvice i od kopra i od kima, a ostavistešto je najpretežnije u zakonu: pravdu imilost i vjeru; a ovo je trebalo èiniti i onone ostavljati. 24Voði slijepi koji ocjeðujetekomarca a kamilu proždirete. 25 Teškovama književnici i fariseji, licemjeri, štoèistite spolja èašu i zdjelu a iznutra supune grabeža i nepravde. 26 Fariseju sli-jepi! Oèisti najprije iznutra èašu i zdjeluda budu i spolja èiste. 27 Teško vamaknjiževnici i fariseji, licemjeri, što ste kaookreèeni grobovi, koji se spolja vide lijepia unutra su puni kostiju mrtvaèkijeh isvake neèistote. 28 Tako i vi spolja sepokazujete ljudima pravedni, a iznutra stepuni licemjerja i bezakonja. 29Teško vamaknjiževnici i fariseji, licemjeri, što zidategrobove prorocima i krasite rake praved-nika, 30 I govorite: da smomi bili u vrijemesvojijeh otaca, ne bismo s njima pristali ukrv proroka. 31 Tijem samo svjedoèite zasebe da ste sinovi onijeh koji su pobili pro-roke. 32 I vi dopunite mjeru otaca svojijeh.33 Zmije, porodi aspidini! kako æete pob-jeæi od presude u oganj pakleni? 34 Zatoevo ja æu k vama poslati proroke i premu-dre i književnike; i vi æete jedne pobiti iraspeti, a jedne biti po zbornicama svojimai goniti od grada do grada, 35 Da doðe navas sva krv pravedna što je prolivena nazemlji od krvi Avelja pravednoga do krviZarije sina Varahijna, kojega ubiste meðucrkvom i oltarom. 36 Zaista vam kažem da

Mateju 23:37 18 Mateju 24:50æe ovo sve doæi na rod ovaj. 37 Jerusalime,Jerusalime, koji ubijaš proroke i zasipaškamenjem poslane k sebi! koliko putahtjeh da skupim èeda tvoja, kao što kokošskuplja piliæe svoje pod krila, i ne htjeste!38 Eto æe vam se ostaviti vaša kuæa pusta.39 Jer vam kažem: neæete mene vidjetiotsele dok ne reèete: blagosloven koji ideu ime Gospodnje.

241 I izišavši Isus iðaše od crkve, i pris-

tupiše k njemu uèenici njegovi da mupokažu graðevinu crkvenu. 2 A Isus reèeim: ne vidite li sve ovo? Zaista vam kažem:neæe ostati ovdje ni kamen na kamenukoji se neæe razmetnuti. 3A kad sjeðaše nagori Maslinskoj pristupiše k njemu uèenicinasamo govoreæi: kaži nam kad æe tobiti? i kakav je znak tvojega dolaska ipošljetka vijeka? 4 I odgovarajuæi Isus reèeim: èuvajte se da vas ko ne prevari. 5 Jer æemnogi doæi u ime moje govoreæi: ja samHristos. I mnoge æe prevariti. 6 Èuæeteratove i glasove o ratovima. Gledajte dase ne uplašite; jer treba da to sve bude.Ali nije još tada pošljedak. 7 Jer æe ustatinarod na narod i carstvo na carstvo; i biæegladi i pomori, i zemlja æe se tresti po svi-jetu. 8A to je sve poèetak stradanja. 9Tadaæe vas predati na muke, i pobiæe vas, i sviæe narodi omrznuti na vas imena mojegaradi. 10 I tadaæe semnogi sablazniti, i drugdruga izdaæe, i omrznuæe drug na druga.11 I iziæi æe mnogi lažni proroci i prevar-iæe mnoge. 12 I što æe se bezakonje um-nožiti, ohladnjeæe ljubav mnogijeh. 13 Alikoji pretrpi do kraja blago njemu. 14 Ipropovjediæe se ovo jevanðelje o carstvupo svemu svijetu za svjedoèanstvo svijemnarodima. I tadaæe doæi pošljedak. 15Kaddakle ugledate mrzost opušæenja, o kojojgovori prorok Danilo, gdje stoji na mjestusvetome koji èita da razumije): 16Tada kojibudu u Judeji neka bježe u gore; 17 I kojibude na krovu da ne silazi uzeti što mu jeu kuæi; 18 I koji bude u polju da se ne vratinatrag da uzme haljine svoje. 19 A teškotrudnima i dojilicama u te dane. 20 Negose molite Bogu da ne bude bježan vaša uzimu ni u subotu; 21 Jer æe biti nevoljavelika kakova nije bila od postanja svijetadosad niti æe biti; 22 I da se oni dani neskrate, niko ne bi ostao; ali izbranijeh radiskratiæe se dani oni. 23 Tada ako vam koreèe: evo ovdje je Hristos ili ondje, ne

vjerujte. 24 Jer æe iziæi lažni hristosi ilažni proroci, i pokazaæe znake velike ièudesa da bi prevarili, ako budemoguæe, iizbrane. 25 Eto vam kazah naprijed. 26Akovam dakle reku: evo ga u pustinji, neizlazite; evo ga u sobama, ne vjerujte. 27 Jerkako što munja izlazi od istoka i pokazujese do zapada, taki æe biti dolazak sinaèovjeèijega. 28 Jer gdje je strvina onamoæe se i orlovi kupiti. 29 I odmah æe ponevolji dana tijeh sunce pomrèati, imjesecsvoju svjetlost izgubiti, i zvijezde s nebaspasti, i sile nebeske pokrenuti se. 30 I tadaæe se pokazati znak sina èovjeèijega nanebu; i tada æe proplakati sva plemena nazemlji; i ugledaæe sina èovjeèijega gdje idena oblacima nebeskima sa silom i slavomvelikom. 31 I poslaæe anðele svoje s velik-ijem glasom trubnijem; i sabraæe izbranenjegove od èetiri vjetra, od kraja do krajanebesa. 32Od smokve nauèite se prièi: kadse veæ njezine grane pomlade i ulistaju,znate da je blizu ljeto. 33 Tako i vi kadvidite sve ovo, znajte da je blizu kod vrata.34 Zaista vam kažem: ovaj naraštaj neæeproæi dok se ovo sve ne zbude. 35 Neboi zemlja proæi æe, ali rijeèi moje neæeproæi. 36 A o danu tome i o èasu niko nezna, ni anðeli nebeski, do otac moj sam.37 Jer kako što je bilo u vrijemeNojevo takoæe biti i dolazak sina èovjeèijega. 38 Jerkako što pred potopom jeðahu i pijahu,ženjahu se i udavahu do onoga dana kadNoje uðe u kovèeg, 39 I ne osjetiše dok nedoðe potop i odnese sve; tako æe biti idolazak sina èovjeèijega. 40 Tada æe bitidva na njivi; jedan æe se uzeti, a drugiæe se ostaviti. 41 Dvije æe mljeti na žrvn-jevima; jedna æe se uzeti, a druga æe seostaviti. 42 Stražite dakle, jer ne znate ukoji æe èas doæi Gospod vaš. 43 Ali ovoznajte: kad bi znao domaæin u koje æevrijeme doæi lupež, èuvao bi i ne bi daopotkopati kuæe svoje. 44 Zato i vi buditegotovi; jer u koji èas ne mislite doæi æesin èovjeèij. 45 Ko je dakle taj vjerni imudri sluga kojega je postavio gospodarnjegovnad svojimadomašnjimada imdajehranuna obrok? 46Blago tome sluzi kojegadošavši gospodar njegov naðe da izvršujetako. 47 Zaista vam kažem: postaviæe ganad svijem imanjem svojim. 48 Ako li tajrðavi sluga reèe u srcu svome: neæe mojgospodar još zadugo doæi; 49 I poène bitisvoje drugare, i jesti i piti s pijanicama;50 Doæi æe gospodar toga sluge u dan kad

Mateju 24:51 19 Mateju 25:46se ne nada, i u èas kad ne misli. 51 Irasjeæi æe ga napola, i daæe mu platu kaoi licemjerima; ondje æe biti plaè i škrgutzuba.

251 Tada æe biti carstvo nebesko kao deset

djevojaka koje uzeše žiške svoje i iziðošena susret ženiku. 2 Pet od njih bijahumudre a pet lude. 3 I lude uzevši žiškesvoje ne uzeše sa sobom ulja. 4 A mudreuzeše ulje u sudovima sa žišcima svojima.5 A buduæi da ženik odocni, zadrijemašesve, i pospaše. 6 A u ponoæi stade vika:eto ženika gdje ide, izlazite mu na susret.7 Tada ustaše sve djevojke one i ukrasišežiške svoje. 8A lude rekošemudrima: dajtenam od ulja svojega, jer naši žišci hoæe dase ugase. 9 A mudre odgovoriše govoreæi:da ne bi nedostalo i nama i vama, boljeje idite k trgovcima i kupite sebi. 10 Akad one otidoše da kupe, doðe ženik, igotove uðoše s njim na svadbu, i zatvorišese vrata. 11 A poslije doðoše i one drugedjevojke govoreæi: gospodaru! gospo-daru! otvori nam. 12 A on odgovarajuæireèe im: zaista vam kažem: ne poznajemvas. 13 Stražite dakle, jer ne znate danani èasa u koji æe sin èovjeèij doæi. 14 Jerkako što èovjek polazeæi dozva sluge svojei predade im blago svoje; 15 I jednomedakle dade pet talanta, a drugome dva, atreæemu jedan, svakome prema njegovojmoæi; i otide odmah. 16 A onaj što primipet talanta otide te radi s njima, i dobijoš pet talanta. 17 Tako i onaj što primidva dobi i on još dva. 18 A koji primijedan otide te ga zakopa u zemlju i sakrisrebro gospodara svojega. 19 A po dugomvremenudoðe gospodar tijeh sluga, i stadese raèuniti s njima. 20 I pristupivši onajšto je primio pet talanta, donese još pettalanta govoreæi: gospodaru! predao simi pet talanta; evo još pet talanta ja samdobio s njima. 21 A gospodar njegov reèemu: dobro, slugo dobri i vjerni! u malombio si mi vjeran, nad mnogijem æu tepostaviti; uði u radost gospodara svojega.22 A pristupivši i onaj što je primio dvatalanta reèe: gospodaru! predao si midva talanta; evo još dva talanta ja samdobio s njima. 23 A gospodar njegov reèemu: dobro, slugo dobri i vjerni! u malombio si mi vjeran, nad mnogijem æu tepostaviti; uði u radost gospodara svojega.24 A pristupivši i onaj što je primio jedan

talant reèe: gospodaru! znao sam da si titvrd èovjek: žnješ gdje nijesi sijao, i kupišgdje nijesi vijao; 25 Pa se pobojah i otidohte sakrih talant tvoj u zemlju; i evo titvoje. 26 A gospodar njegov odgovarajuæireèe mu: zli i ljenivi slugo! znao si daja žnjem gdje nijesam sijao, i kupim gdjenijesam vijao: 27 Trebalo je dakle mojesrebro da daš trgovcima; i ja došavši uzeobih svoje s dobitkom. 28 Uzmite dakle odnjega talant, i podajte onome što ima desettalanta. 29 Jer svakome koji ima, daæe se,i preteæi æe mu; a od onoga koji nema, išto ima uzeæe se od njega. 30 I nevaljalogaslugu bacite u tamu najkrajnju; ondje æebiti plaè i škrgut zuba. 31 A kad doðe sinèovjeèij u slavi svojoj i svi sveti anðeli snjime, onda æe sjesti na prijestolu slavesvoje. 32 I sabraæe se prednjim svi narodi, irazluèiæe ih izmeðu sebe kao pastir što ra-zluèuje ovce od jaraca. 33 I postaviæe ovces desne strane sebi, a jarce s lijeve. 34Tadaæe reæi car onima što mu stoje s desnestrane: hodite blagosloveni oca mojega;primite carstvo koje vam je pripravljenood postanja svijeta. 35 Jer ogladnjeh, idaste mi da jedem; ožednjeh, i napojisteme; gost bijah, i primiste me; 36 Go bijah,i odjenuste me; bolestan bijah, i obiðosteme; u tamnici bijah, i doðoste k meni.37 Tada æe mu odgovoriti pravednici gov-oreæi: Gospode! kad te vidjesmo gladna,i nahranismo? ili žedna, i napojismo?38 Kad li te vidjesmo gosta, i primismo? iligola, i odjenusmo? 39 Kad li te vidjesmobolesna ili u tamnici, i doðosmo k tebi? 40 Iodgovarajuæi car reæi æe im: zaista vamkažem: kad uèiniste jednome od ove mojenajmanje braæe, meni uèiniste. 41 Tadaæe reæi i onima što mu stoje s lijevestrane: idite od mene prokleti u oganjvjeèni pripravljeni ðavolu i anðelima nje-govijem. 42 Jer ogladnjeh, i ne dadostemi da jedem; ožednjeh, i ne napojiste me;43 Gost bijah, i ne primiste me; go bijah,i ne odjenuste me; bolestan i u tamnicibijah, i ne obiðoste me. 44 Tada æe muodgovoriti i oni govoreæi: Gospode! kad tevidjesmo gladna ili žedna, ili gosta ili gola,ili bolesna ili u tamnici, i ne poslužismo te?45 Tada æe im odgovoriti govoreæi: zaistavam kažem: kad ne uèiniste jednome odove moje male braæe, ni meni ne uèiniste.46 I ovi æe otiæi u muku vjeènu, a praved-nici u život vjeèni.

Mateju 26:1 20 Mateju 26:5126

1 I kad svrši Isus rijeèi ove, reèeuèenicima svojima: 2 Znate da æe do dvadana biti pasha, i sina èovjeèijega predaæeda se razapne. 3 Tada skupiše se glavarisveštenièki i književnici i starješine nar-odne u dvor poglavara sveštenièkoga poimenuKajafe; 4 I svjetovaše se kako bi Isusaiz prijevare uhvatili i ubili. 5 I govorahu: aline o prazniku, da se ne bi narod pobunio.6 A kad Isus bješe u Vitaniji u kuæi Si-mona gubavoga, 7 Pristupi k njemu ženasa sklenicom mira mnogocjenoga, i izli naglavu njegovu kad sjeðaše za trpezom. 8Akad vidješe to uèenici njegovi, rasrdiše segovoreæi: zašto se èini taka šteta? 9 Jer semogaše ovo prodati skupo i novci dati sesiromasima. 10Akad razumje Isus, reèe im:šta smetate ženu? Ona uèini dobro djelona meni. 11 Jer siromahe imate svagdasa sobom, a mene nemate svagda. 12 Aona izlivši miro ovo na tijelo moje za ukopme prigotovi. 13 Zaista vam kažem: gdjese god uspropovijeda ovo jevanðelje posvemu svijetu, kazaæe se i to za spomennjezin što uèini ona. 14 Tada jedan oddvanaestorice, po imenu Juda Iskariotski,otide ka glavarima sveštenièkijem, 15 Ireèe: šta æete mi dati da vam ga izdam? Aoni mu obrekoše trideset srebrnika. 16 I odtada tražaše zgodu da ga izda. 17 A u prvidanprijesnijehhljebova pristupiše uèenicik Isusu govoreæi: gdje æeš da ti zgotovimopashu da jedeš? 18 A on reèe: idite u gradk tome i tome, i kažite mu: uèitelj kaže:vrijeme je moje blizu, u tebe æu da uèinimpashu s uèenicima svojijem. 19 I uèinišeuèenici kako im zapovjedi Isus, i ugotovišepashu. 20 A kad bi uveèe, sjede za trpezusa dvanaestoricom. 21 I kad jeðahu reèeim: zaista vam kažem: jedan izmeðu vasizdaæe me. 22 I zabrinuvši se vrlo poèešesvaki govoriti mu: da nijesam ja, Gospode?23 A on odgovarajuæi reèe: koji umoèi samnom ruku u zdjelu onaj æe me izdati.24 Sin èovjeèij dakle ide kao što je pisanoza njega; ali teško onome èovjeku koji izdasina èovjeèijega; bolje bi mu bilo da senije rodio onaj èovjek. 25 A Juda, izdajniknjegov, odgovarajuæi reèe: da nijesam ja,ravi? Reèe mu: ti kaza. 26 I kad jeðahu,uze Isus hljeb i blagoslovivši prelomi ga,i davaše uèenicima, i reèe: uzmite, jedite;ovo je tijelomoje. 27 I uze èašu i davši hvaludade im govoreæi: pijte iz nje svi; 28 Jerje ovo krv moja novoga zavjeta koja æe se

proliti za mnoge radi otpuštenja grijeha.29 Kažem vam pak da neæu otsad piti odovoga roda vinogradskoga do onoga danakad æu piti s vama novoga u carstvu ocasvojega. 30 I otpojavši hvalu iziðoše nagoru Maslinsku. 31 Tada reèe im Isus: sviæete se vi sablazniti o mene ovu noæ; jeru pismu stoji: udariæu pastira i ovce odstada razbjeæi æe se. 32 A po vaskrsenijusvojemu ja idem pred vama u Galileju. 33APetar reèe mu: ako se i svi sablazne o tebeja se neæu nikad sablazniti. 34 Reèe muIsus: zaista ti kažem: noæas dok pijetaone zapjeva tri puta æeš me se odreæi.35Reèe njemu Petar: da bih znao i umrijetis tobom neæu te se odreæi. Tako i sviuèenici rekoše. 36 Tada doðe Isus s njimau selo koje se zove Getsimanija, i reèeuèenicima: sjedite tu dok ja idem tamoda se pomolim Bogu. 37 I uzevši Petrai oba sina Zevedejeva zabrinu se i poèetužiti. 38Tada reèe im Isus: žalosna je dušamoja do smrti; poèekajte ovdje, i stražitesa mnom. 39 I otišavši malo pade na licesvoje moleæi se i govoreæi: oèe moj! akoje moguæe da me mimoiðe èaša ova; aliopet ne kako ja hoæu nego kako ti. 40 Idošavši k uèenicima naðe ih gdje spavaju,i reèe Petru: zar ne mogoste jedan èaspostražiti sa mnom? 41 Stražite i molitese Bogu da ne padnete u napast; jer jeduh srèan, ali je tijelo slabo. 42 Opet podrugi put otide i pomoli se govoreæi: oèemoj! ako me ne može ova èaša mimoiæida je ne pijem, neka bude volja tvoja. 43 Idošavši naðe ih opet gdje spavaju; jer imbijahu oèi otežale. 44 I ostavivši ih otideopet i treæi put te se pomoli govoreæione iste rijeèi. 45 Tada doðe k uèenicimasvojijem i reèe im: jednako spavate i poèi-vate; evo se približi èas, i sin èovjeèijpredaje se u ruke grješnika. 46 Ustaniteda idemo; evo se približi izdajnik moj.47 I dok on još tako govoraše, gle, Juda,jedan od dvanaestorice, doðe, i s njim ljudimnogi s noževima i s koljem od glavarasveštenièkijeh i starješina narodnijeh. 48Aizdajnik njegov dade im znak govoreæi:koga ja cjelivam onaj je; držite ga. 49 Iodmah pristupivši k Isusu reèe: zdravo,ravi! i cjeliva ga. 50 A Isus reèe mu: pri-jatelju! šta æeš ti ovdje? Tada pristupivšidigoše ruke na Isusa i uhvatiše ga. 51 Igle, jedan od onijeh što bijahu sa Isusommašivši se rukom izvadi nož svoj te udarislugu poglavara sveštenièkoga, i otsijeèe

Mateju 26:52 21 Mateju 27:24mu uho. 52 Tada reèe mu Isus: vrati nožsvoj na mjesto njegovo; jer svi koji se mašeza nož od noža æe izginuti. 53 Ili misliš tida ja ne mogu sad umoliti oca svojega dami pošlje više od dvanaest legeona anðela?54 Ali kako bi se ispunilo što stoji u pismuda ovo treba da bude? 55 U taj èas reèeIsus ljudima: kao na hajduka izišli ste snoževima i s koljemdameuhvatite, a svakidan sam kod vas sjedio uèeæi u crkvi, i neuhvatiste me. 56 A ovo sve bi da se zbudupisma proroèka. Tada uèenici svi ostavišega, i pobjegoše. 57 I oni što uhvatiše Isusaodvedoše ga poglavaru sveštenièkome Ka-jafi, gdje se književnici i starješine sabraše.58 A Petar iðaše za njim izdaleka do dvorapoglavara sveštenièkoga i ušavši unutrasjede sa slugama da vidi svršetak. 59 Aglavari sveštenièki i starješine i sav sa-bor tražahu lažna svjedoèanstva na Isusada bi ga ubili; 60 I ne naðoše; i premdamnogi lažni svjedoci dolaziše, ne naðoše.Najposlije doðoše dva lažna svjedoka, 61 Irekoše: on je kazao: ja mogu razvaliticrkvu Božiju i za tri dana naèiniti je. 62 Iustavši poglavar sveštenièki reèe mu: zarništa ne odgovaraš što ovi na tebe sv-jedoèe? 63 A Isus muèaše. I poglavarsveštenièki odgovarajuæi reèe mu: zaklin-jem te živijem Bogom da nam kažeš jesili ti Hristos sin Božij? 64 Reèe mu Isus: tikaza. Ali ja vam kažem: otsele æete vidjetisina èovjeèijega gdje sjedi s desne stranesile i ide na oblacima nebeskijem. 65 Tadapoglavar sveštenièki razdrije haljine svojegovoreæi: huli na Boga; šta nam trebajuviše svjedoci? evo sad èuste hulu njegovu.66 Šta mislite? A oni odgovarajuæi rekoše:zaslužio je smrt. 67 Tada pljunuše muu lice, i udariše ga po licu, a jedni mudaše i priuške 68 Govoreæi: proreci nam,Hriste, ko te udari? 69 A Petar sjeðašenapolju na dvoru, i pristupi k njemu jednasluškinja govoreæi: i ti si bio s IsusomGalilejcem. 70 A on se odreèe pred svimagovoreæi: ne znam šta govoriš. 71 A kadiziðe k vratima ugleda ga druga, i reèeonima što bijahu ondje: i ovaj bješe sIsusom Nazareæaninom. 72 I opet odreèese s kletvom: ne znam tog èovjeka. 73 Amalo potom pristupiše oni što stajahu irekoše Petru: vaistinu i ti si od njih; jer tei govor tvoj izdaje. 74 Tada se poèe kleti ipreklinjati da ne zna tog èovjeka. I odmahzapjeva pijetao. 75 I opomenu se Petarrijeèi Isusove što mu je rekao: dok pijetao

ne zapjeva tri puta æeš me se odreæi. Iizišavši napolje plaka gorko.

271 A kad bi ujutru, uèiniše vijeæu svi

glavari sveštenièki i starješine narodne zaIsusa da ga pogube. 2 I svezavši ga odve-doše, i predaše ga Pontiju Pilatu sudiji.3 Tada vidjevši Juda izdajnik njegov da gaosudiše raskaja se, i povrati trideset sre-brnika glavarima sveštenièkijem i starješi-nama 4Govoreæi: ja sagriješih što izdadohkrv pravu. A oni rekoše: šta mi marimo zato? ti æeš vidjeti. 5 I bacivši srebrnike ucrkvi iziðe, i otide te se objesi. 6 A glavarisveštenièki uzevši srebrnike rekoše: nevalja ih metnuti u crkvenu haznu, jer jeuzeto za krv. 7 Nego se dogovoriše tekupiše za njih lonèarevu njivu za grobljegostima. 8 Od toga se i prozva ona njivakrvna njiva i do danas. 9 Tada se izvrši štoje kazao prorok Jeremija govoreæi: i uzešetrideset srebrnika, cijenu cijenjenoga kogasu cijenili sinovi Izrailjevi; 10 I dadoše ih zanjivu lonèarevu, kao što mi kaza Gospod.11 A Isus stade pred sudijom, i zapita gasudija govoreæi: ti li si car Judejski? AIsus reèe mu: ti kažeš. 12 I kad ga tužahuglavari sveštenièki i starješine, ništa neodgovori. 13 Tada reèe mu Pilat: èuješ lišta na tebe svjedoèe? 14 I ne odgovori muni na jednu rijeè tako da se sudija divljaševrlo. 15 A o svakom prazniku pashe bijašeobièaj u sudije da pusti narodu po jednogasužnja koga oni hoæe. 16 A tada imahuznatnoga sužnja po imenu Varavu. 17 I kadse sabraše, reèe im Pilat: koga hoæete davam pustim? Varavu ili Isusa prozvanogaHrista? 18 Jer znadijaše da su ga iz zavistipredali. 19 A kad sjeðaše u sudu, poruèimu žena njegova govoreæi: nemoj se tiništa miješati u sud toga pravednika, jersam danas u snu mnogo postradala njegaradi. 20 A glavari sveštenièki i starješinenagovoriše narod da ištu Varavu, a Isusada pogube. 21 A sudija odgovarajuæi reèeim: koga hoæete od ove dvojice da vampustim? A oni rekoše: Varavu. 22 Reèe imPilat: a šta æu èiniti s Isusom prozvanijemHristom? Rekoše mu svi: da se razapne.23 Sudija pak reèe: a kakvo je zlo uèinio?A oni iz glasa povikaše govoreæi: da serazapne. 24 A kad vidje Pilat da ništa nepomaže nego još veæa buna biva, uze vodute umi ruke pred narodom govoreæi: janijesam kriv u krvi ovoga pravednika: vi

Mateju 27:25 22 Mateju 28:9æete vidjeti. 25 I odgovarajuæi sav narodreèe: krv njegova na nas i na djecu našu.26 Tada pusti im Varavu, a Isusa šibavšipredade da se razapne. 27 Tada vojnicisudijni uzeše Isusa u sudnicu i skupišena nj svu èetu vojnika. 28 I svukavšiga obukoše mu skerletnu kabanicu. 29 Iopletavši vijenac od trnja metnuše muna glavu, i dadoše mu trsku u desnicu; ikleknuvši na koljena pred njim rugahumuse govoreæi: zdravo, care Judejski! 30 Ipljunuvši na nj uzeše trsku i biše ga poglavi. 31 I kad mu se narugaše, svukošes njega kabanicu, i obukoše ga u haljinenjegove, i povedoše ga da ga razapnu. 32 Iizlazeæi naðoše èovjeka iz Kirine po imenuSimona i natjeraše ga da mu ponese krst.33 I došavši na mjesto koje se zove Golgota,to jest košturnica, 34 Dadoše mu da pijeocat pomiješan sa žuèi, i okusivši ne htjeda pije. 35 A kad ga razapeše, razdijelišehaljine njegove bacivši kocke; 36 I sjeðahuondje te ga èuvahu. 37 I metnuše mu višeglave krivicu njegovunapisanu: ovo je Isuscar Judejski. 38 Tada raspeše s njim dvahajduka, jednoga s desne a jednoga s lijevestrane. 39 A koji prolažahu huljahu na njmašuæi glavama svojima, 40 I govoreæi: tikoji crkvu razvaljuješ i za tri dana naèinjašpomozi sam sebi; ako si sin Božij, siði skrsta. 41 A tako i glavari sveštenièki s kn-jiževnicima i starješinama potsmijevajuæise govorahu: 42Drugima pomože, a sebi nemože pomoæi. Ako je car Izrailjev, nekasiðe sad s krsta paæemo ga vjerovati. 43Onse uzdao u Boga: neka mu pomože sad,ako mu je po volji, jer govoraše: ja samsin Božij. 44 Tako isto i hajduci razapetis njim rugahu mu se. 45 A od šestogasahata bi tama po svoj zemlji do sahatadevetoga. 46A oko devetoga sahata povikaIsus iza glasa govoreæi: Ili! Ili! lamasavahtani? to jest: Bože moj! Bože moj!zašto si me ostavio? 47A neki od onijeh štostajahu ondje èuvši to govorahu: ovaj zoveIliju. 48 I odmah otrèa jedan od njih te uzesunðer, i napuni octa, pa nataèe na trsku,te ga pojaše. 49A ostali govorahu: stani davidimo hoæe li doæi Ilija da mu pomože.50 A Isus opet povika iza glasa, i ispustidušu. 51 I gle, zavjes crkveni razdrije senadvoje od gornjega kraja do donjega; izemlja se potrese, i kamenje se raspade;52 I grobovi se otvoriše, i ustaše mnogatijela svetijeh koji su pomrli; 53 I izišavšiiz grobova po vaskrseniju njegovom uðoše

u sveti grad i pokazaše se mnogima. 54 Akapetan i koji s njim èuvahu Isusa vidjevšida se zemlja trese i šta bi, poplašiše sevrlo govoreæi: zaista ovaj bijaše sin Božij.55 I ondje bijahu i gledahu izdaleka mnogežene koje su išle za Isusom iz Galileje islužile mu. 56 Meðu kojima bijaše MarijaMagdalina i Marija mati Jakovljeva i Josi-jna i mati sinova Zevedejevijeh. 57 A kadbi uveèe, doðe èovjek bogat iz Arimateje,po imenu Josif, koji je takoðer bio uèenikIsusov. 58 Ovaj pristupivši k Pilatu zamoliga za tijelo Isusovo. Tada Pilat zapov-jedi da mu dadu tijelo. 59 I uzevši Josiftijelo zavi ga u platno èisto; 60 I metnuga u novi svoj grob što je bio isjekao ukamenu; i navalivši veliki kamen na vrataod groba otide. 61 A ondje bijaše MarijaMagdalina i druga Marija, i sjeðahu premagrobu. 62 Sjutradan pak po petku sabrašese glavari sveštenièki i fariseji kod Pilata,63 I rekoše: gospodaru! mi se opomenusmoda ovaj laža kaza još za života: poslije tridanaustaæu. 64Zato zapovjedi da se utvrdigrob do treæega dana da ne doðu kakouèenici njegovi noæu i da ga ne ukradu i nekažu narodu: usta iz mrtvijeh; i biæe pošl-jednja prijevara gora od prve. 65 Reèe imPilat: evo vam straže, pa idite te utvrditekako znate. 66 A oni otišavši sa stražomutvrdiše grob, i zapeèatiše kamen.

281 A po veèeru subotnom na osvitak

prvoga dana nedjelje doðe Marija Mag-dalina i druga Marija da ogledaju grob.2 I gle, zemlja se zatrese vrlo; jer anðeoGospodnji siðe s neba, i pristupivši odvalikamen od vrata grobnijeh i sjeðaše nanjemu. 3 A lice njegovo bijaše kao munja,i odijelo njegovo kao snijeg. 4 I od strahanjegova uzdrktaše se stražari, i postadošekao mrtvi. 5 A anðeo odgovarajuæi reèeženama: ne bojte se vi; jer znam da Isusaraspetoga tražite. 6 Nije ovdje: jer ustadekao što je kazao. Hodite da vidite mjestogdje je ležao Gospod. 7 Pa idite brže tekažite uèenicima njegovijem da je ustaoiz mrtvijeh. I gle, on æe pred vama otiæiu Galileju; tamo æete ga vidjeti. Eto javam kazah. 8 I izišavši brzo iz groba sastrahom i radosti velikompotekoše da javeuèenicima njegovijem. 9 A kad iðahu dajave uèenicima njegovijem, i gle, srete ihIsus govoreæi: zdravo! A one pristupivšiuhvatiše se za noge njegove i pokloniše

Mateju 28:10 23 Mateju 28:20mu se. 10 Tada reèe im Isus: ne bojtese; idite te javite braæi mojoj neka iduu Galileju; i tamo æe me vidjeti. 11 Akad iðahu, gle, neki od stražara doðošeu grad i javiše glavarima sveštenièkijemsve što se dogodilo. 12 I oni sastavši sesa starješinama uèiniše vijeæu, i dadoševojnicima dovoljno novaca 13 Govoreæi:kažite: uèenici njegovi doðoše noæu iukradoše ga kad smo mi spavali. 14 I akoto èuje sudija, mi æemo njega umiriti, inaèiniti da vama ništa ne bude. 15 A oniuzevši novce uèiniše kao što su nauèenibili. I razglasi se ova rijeè po Jevrejima ido danas. 16 A jedanaest uèenika otidošeu Galileju u goru kuda im je kazao Isus.17 I kad ga vidješe, pokloniše mu se; ajedni posumnjaše. 18 I pristupivši Isus reèeim govoreæi: dade mi se svaka vlast nanebu i na zemlji. 19 Idite dakle i nauèitesve narode krsteæi ih va ime oca i sina isvetoga Duha, 20 Uèeæi ih da sve drže štosam vam zapovijedao; i evo ja sam s vamau sve dane do svršetka vijeka. Amin.

Marku 1:1 24 Marku 2:7

Jevanðelje po Marku1 Poèetak jevanðelja Isusa Hrista sina

Božijega. 2 Kao što stoji u proroka: evoja šaljem anðela svojega pred licem tvo-jijem, koji æe pripraviti put tvoj pred to-bom. 3 Glas onoga što vièe u pustinji:pripravite put Gospodnji, poravnite stazenjegove. 4 Pojavi se Jovan krsteæi upustinji, i propovijedajuæi krštenje poka-janja za oproštenje grijeha. 5 I izlažašek njemu sva Judejska zemlja i Jerusaliml-jani; i kršæavaše ih sve u Jordanu rijeci,i ispovijedahu grijehe svoje. 6 A Jovanbijaše obuèen u kamilju dlaku, i imašepojas kožan oko sebe; i jeðaše skakavce imed divlji. 7 I propovijedaše govoreæi: idezamnom jaèi odmene, pred kim janijesamdostojan sagnuti se i odriješiti remena naobuæi njegovoj. 8 Ja vas kršæavam vodom,a on æe vas krstiti Duhom svetijem. 9 I u tovrijeme doðe Isus iz Nazareta Galilejskoga,i krsti ga Jovan u Jordanu, 10 I odmahizlazeæi iz vode vidje nebo gdje se otvori,i Duh kao golub siðe na nj. 11 I glas doðe sneba: ti si sin moj ljubazni koji je po mojojvolji. 12 I odmah Duh izvede ga u pustinju.13 I bi ondje u pustinji dana èetrdeset, ikuša ga sotona, i bi sa zvjerinjem, i anðelislužahu mu. 14 A pošto predadoše Jovana,doðe Isus u Galileju propovijedajuæi je-vanðelje o carstvu Božijemu 15 I govoreæi:iziðe vrijeme i približi se carstvo Božije;pokajte se i vjerujte jevanðelje. 16 I hodeæipokraj mora vidje Simona, i Andriju bratanjegova gdje bacaju mreže u more; jerbijahu ribari. 17 I reèe im Isus: hajdete zamnom, i uèiniæu vas lovcima ljudskijem.18 I odmah ostavivši mreže svoje poðošeza njim. 19 I otišavši malo odande ugledaJakova Zevedejeva, i Jovana brata njegova,i oni u laði krpljahu mreže; 20 I odmahpozva ih; i ostavivši oca svojega Zevedejau laði s najamnicima poðoše za njim. 21 Idoðoše u Kapernaum; i odmah u subotuušavši u zbornicu uèaše. 22 I divljahuse nauci njegovoj; jer ih uèaše kao onajkoji vlast ima a ne kao književnici. 23 Ibijaše u zbornici njihovoj èovjek s duhomneèistijem, i povika 24 Govoreæi: proði se,što je tebi do nas, Isuse Nazareæanine?Došao si da nas pogubiš? Znam te kosi, svetac Božij. 25 I zaprijeti mu Isusgovoreæi: umukni, i iziði iz njega. 26 I

strese ga duh neèisti, i povika iza glasa,i iziðe iz njega. 27 I uplašiše se svi takoda pitahu jedan drugoga govoreæi: šta jeovo? i kakva je ovo nauka nova, da s vlastii duhovimaneèistijemzapovijeda, i slušajuga? 28 I otide glas o njemu odmah po svojokolini Galilejskoj, 29 I odmah izišavši izzbornice doðoše u dom Simonov i Andrijins Jakovom i Jovanom. 30 A tašta Simonovaležaše od groznice; i odmah kazaše mu zanju. 31 I pristupivši podiže je uzevši je zaruku i pusti je groznica odmah, i služašeim. 32A kad bi pred veèe, pošto sunce zaðe,donošahu k njemu sve bolesnike i bijesne.33 I sav grad bijaše se sabrao k vratima.34 I iscijeli mnoge bolesnike od razliènijehbolesti, i ðavole mnoge istjera, i ne dadi-jaše ðavolima da kazuju da ga poznavahu.35 A ujutru vrlo rano ustavši iziðe, i otidenasamo, i ondje se moljaše Bogu. 36 I zanjim potrèaše Simon i koji bijahu s njim.37 I našavši ga rekoše mu: traže te svi. 38 Ireèe im: hajdemo u obližnja sela i gradoveda i tamo propovjedim: jer sam ja na todošao. 39 I propovijeda po zbornicamanjihovijem po svoj Galileji, i ðavole izgoni.40 I doðe k njemu gubavac moleæi ga i nakoljenima kleèeæi pred njim i reèe mu:ako hoæeš, možeš me oèistiti. 41 A Isussmilovavši se pruži ruku, i dohvativši ga sereèe mu: hoæu, oèisti se. 42 I tek što mu toreèe, a guba otide s njega, i osta èist. 43 Izaprijetivši mu odmah istjera ga, 44 I reèemu: gledaj da nikome ništa ne kažeš, negoidi te se pokaži svešteniku, i prinesi zaoèišæenje svoje što je zapovjedio Mojsijeza svjedoèanstvo njima. 45 A on izišavšipoèe mnogo propovijedati i kazivati šta jebilo tako da Isus nemože javno u grad uæi,nego bijaše napolju u pustijemmjestima, idolažahu k njemu sa sviju strana.

21 I uðe opet u Kapernaum poslije neko-

liko dana; i èu se da je u kuæi. 2 I odmahskupiše se mnogi tako da ne mogahu nipred vratima da se sprate; i kazivaše imrijeè. 3 I doðoše k njemu s uzetijem koganošaše èetvoro. 4 I ne moguæi približitise k njemu od naroda otkriše kuæu gdjeon bijaše, i prokopavši spustiše odar nakome uzeti ležaše. 5 A Isus vidjevši vjerunjihovu reèe uzetome: sinko! opraštaju tise grijesi tvoji. 6 A ondje sjeðahu neki odknjiževnika i pomišljahu u srcima svojima:7 Šta ovaj tako huli na Boga? Ko može

Marku 2:8 25 Marku 3:27opraštati grijehe osim jednoga Boga? 8 Iodmah razumjevši Isus duhom svojijem daoni tako pomišljaju u sebi, reèe im: štotako pomišljate u srcima svojijem? 9 Štoje lakše? reæi uzetome: opraštaju ti segrijesi? ili reæi: ustani i uzmi odar svoj,i hodi? 10 No da znate da vlast ima sinèovjeèij na zemlji opraštati grijehe, reèeuzetome:) 11 Tebi govorim: ustani i uzmiodar svoj, i idi doma. 12 I usta odmah,i uzevši odar iziðe pred svima tako dase svi divljahu i hvaljahu Boga govoreæi:nigda toga vidjeli nijesmo. 13 I iziðe opet kmoru; i sav narod iðaše k njemu, i uèašeih. 14 I prolazeæi vidje Leviju Alfejevagdje sjedi na carini, i reèe mu: hajde zamnom. I ustavši otide za njim. 15 I kadsjeðaše Isus za trpezom u kuæi njegovoj,i carinici i grješnici mnogi sjeðahu s njimi s uèenicima njegovijem: jer ih bijašemnogo koji iðahu za njim. 16A književnicii fariseji vidjevši ga gdje jede s carinicimai s grješnicima govorahu uèenicima nje-govijem: zašto s carinicima i grješnicimajede i pije? 17 I èuvši Isus reèe im: netrebaju zdravi ljekara nego bolesni. Janijesam došao da dozovem pravednike nogrješnike na pokajanje. 18 I bijahu uèeniciJovanovi i farisejski koji pošæahu; i doðošei rekoše mu: zašto uèenici Jovanovi ifarisejski poste a tvoji uèenici ne poste?19 I reèe im Isus: eda limogu svatovi postitidok je ženik s njima? Dokle god imaju sasobom ženika ne mogu postiti. 20Nego æedoæi dni kad æe se oteti od njih ženik, itada æe postiti u one dne. 21 I niko neprišiva nove zakrpe na staru haljinu; in-aèe æe odadrijeti nova zakrpa od staroga,i gora æe rupa biti. 22 I niko ne ljevanova vina u mjehove stare; inaèe novovino prodre mjehove, i vino se prolije, imjehovi propadnu; nego novo vino u novemjehove ljevati treba. 23 I dogodi mu seda iðaše u subotu kroz usjeve, i uèenicinjegovi trgahu putem klasje. 24 I farisejigovorahu mu: gledaj, zašto èine u subotušto ne valja? 25 A on reèe im: nijeste linikad èitali šta uèini David kad mu bi donevolje i ogladnje s onima što bijahu snjim? 26Kako uðe u Božiju kuæu pred Avi-jatarom poglavarom sveštenièkijem i hlje-bove postavljene pojede kojijeh ne bijašeslobodno nikome jesti osim sveštenika, idade ih onima koji bijahu s njim? 27 Igovoraše im: subota je naèinjena èovjekaradi, a nije èovjek subote radi. 28 Dakle je

gospodar sin èovjeèij i od subote.

31 I uðe opet u zbornicu, i ondje bješe

èovjek sa suhom rukom. 2 I motrahu zanjim neæe li ga u subotu iscijeliti da gaokrive. 3 I reèe èovjeku sa suhom rukom:stani na srijedu. 4 I reèe im: valja li u sub-otu dobro èiniti ili zlo èiniti? dušu održati,ili pogubiti? A oni muèahu. 5 I pogledavšina njih s gnjevom od žalosti što su imonako srca odrvenila reèe èovjeku: pružiruku svoju. I pruži; i posta ruka zdravakao i druga. 6 I izišavši fariseji odmahuèiniše za njega vijeæu s Irodovcima kakobi ga pogubili. 7 A Isus otide s uèenicimasvojijem k moru; i mnogi narod iz Galilejeide za njim i iz Judeje; 8 I iz Jerusalima i izIdumeje i ispreko Jordana i od Tira i Sidonamnoštvo veliko èuvši šta on èini doðe knjemu. 9 I reèe uèenicima svojijemda budelaða u njega gotova zbog naroda, da mune dosaðuje. 10 Jer mnoge iscijeli tako danavaljivahu na njega koji bijahu nakaženibolestima da ga se dotaknu. 11 I dusineèisti kad ga viðahu, pripadahu k njemu ivikahu govoreæi: ti si sin Božij. 12 I mnogoim prijeæaše da ga ne prokažu. 13 I iziðošena goru, i dozva koje on šæaše; i doðošemu. 14 I postavi dvanaestoricu da budu snjim, i da ih pošilje da propovijedaju, 15 Ida imaju vlast da iscjeljuju od bolesti, i daizgone ðavole: 16Prvoga Simona, i nadjedemu ime Petar; 17 I Jakova Zevedejeva i Jo-vana brata Jakovljeva, i nadjede im imenaVoanerges, koje znaèi sinovi gromovi; 18 IAndriju i Filipa i Vartolomija i Mateja iTomu i Jakova Alfejeva i Tadiju i SimonaKananita, 19 I Judu Iskariotskoga, koji gai izdade. 20 I doðoše u kuæu, i sabra seopet narod da ne mogahu ni hljeba jesti.21 I èuvši to rod njegov iziðoše da ga uh-vate; jer govorahu da je izvan sebe. 22 Aknjiževnici koji bijahu sišli iz Jerusalimagovorahu: u njemu je Veelzevul; i: onpomoæu kneza ðavolskoga izgoni ðavole.23 I dozvavši ih govoraše im u prièama:kako može sotona sotonu izgoniti? 24 Iako se carstvo samo po sebi razdijeli, nemože ostati carstvo ono; 25 I ako se domsam po sebi razdijeli, ne može ostati domonaj; 26 I ako sotona ustane sam na sei razdijeli se, ne može ostati, nego æepropasti. 27 Niko ne može pokuæstvojakoga, ušavši u kuæu njegovu, oteti akonajprije jakoga ne sveže: i onda æe kuæu

Marku 3:28 26 Marku 5:5njegovu oplijeniti. 28 Zaista vam kažem:svi grijesi oprostiæe se sinovima èovjeèi-jim, i huljenja na Boga, makar kakova bila:29 A koji pohuli na Duha svetoga nemaoproštenja vavijek, nego je kriv vjeènomesudu. 30 Jer govorahu: u njemu je neèistiduh. 31 I doðe mati njegova i braæa nje-gova, i stojeæi napolju poslaše k njemu daga zovu. 32 I sjeðaše narod oko njega. Irekoše mu: eto mati tvoja i braæa tvojai sestre tvoje napolju pitaju za te. 33 Iodgovori im govoreæi: ko je mati moja ilibraæa moja? 34 I pogledavši oko sebe nanarod koji sjeðaše reèe: evo mati moja ibraæa moja. 35 Jer ko izvrši volju Božijuonaj je brat moj i sestra moja i mati moja.

41 I opet poèe uèiti kod mora, i skupiše

se oko njega ljudi mnogi tako da morauæi u laðu, i sjediti na moru; a narod savbijaše na zemlji kraj mora. 2 I uèaše ihu prièama mnogo, i govoraše im u naucisvojoj: 3 Slušajte: evo iziðe sijaè da sije.4 I kad sijaše dogodi se da jedno padeukraj puta, i doðoše ptice i pozobaše ga.5 A drugo pade na kamenito mjesto gdjene bijaše mnogo zemlje; i odmah iznièe;jer ne bijaše u dubinu zemlje: 6 A kadobasja sunce, uvenu, i buduæi da nemašekorijena, usahnu. 7 I drugo pade u trnje; inaraste trnje i udavi ga, i ne donese roda.8 I drugo pade na zemlju dobru; i davašerod koji napredovaše i rastijaše i donošašepo trideset i po šeset i po sto. 9 I reèe:ko ima uši da èuje neka èuje. 10 A kadosta sam, zapitaše ga koji bijahu s njim isa dvanaestoricom za ovu prièu. 11 I reèeim: vama je dano da znate tajne carstvaBožijega, a onima napolju sve u prièamabiva; 12 Da oèima gledaju i da ne vide, ida ušima slušaju i da ne razumiju; da sekako ne obrate i da im se ne oproste grijesi.13 I reèe im: zar ne razumijete ove prièe?A kako æete sve prièe razumjeti? 14 Sijaèrijeè sije. 15 A ono su kraj puta, gdje sesije rijeè i kad je èuju odmah doðe sotonai otme rijeè posijanu u srcima njihovijem.16 Tako su i ono što se sije na kameniti-jem mjestima koji kad èuju rijeè odmah jeprime s radošæu; 17 Ali nemaju korijena usebi, nego su nepostojani, pa kad bude donevolje ili ih potjeraju rijeèi radi, odmahse sablazne. 18 A ono su što se u trnju sijekoji slušaju rijeè, 19 Ali brige ovoga svijetai prijevara bogatstva i ostale slasti uðu i

zaguše rijeè, i bez roda ostane. 20 A onosu što se na dobroj zemlji sije koji slušajurijeè i primaju, i donose rod po trideset ipo šeset i po sto. 21 I govoraše im: eda lise svijeæa užiže da se metne pod sud ilipod odar? a ne da se na svijetnjak metne?22 Jer nema ništa tajno što neæe biti javno;niti ima što sakriveno što neæe iziæi navidjelo. 23 Ako ima ko uši da èuje nekaèuje. 24 I govoraše im: pamtite što èujete:kakommjerommjerite onakomæe vam semjeriti i dometnuæe se vama koji slušate.25 Jer ko ima, daæe mu se; a koji nema,uzeæemu se i ono što ima. 26 I govoraše im:tako je carstvo Božije kao èovjek kad bacisjeme u zemlju; 27 I spava i ustaje noæui danju; i sjeme nièe i raste, da ne znaon. 28 Jer zemlja sama od sebe najprijedonese travu, potom klas, pa onda ispunipšenicu u klasu. 29A kad sazri rod, odmahpošlje srp; jer nasta žetva. 30 I govoraše:kakvo æemo kazati da je carstvo Božije? iliu kakvoj æemo ga prièi iskazati? 31 Onoje kao zrno gorušièno koje kad se posijeu zemlju manje je od sviju sjemena nazemlji; 32 A kad se posije, uzraste i budeveæe od svega povræa, i pusti grane velikeda mogu u njegovu hladu ptice nebeskeživljeti. 33 I takovijem mnogijem prièamakazivaše im rijeè koliko mogahu slušati.34 A bez prièa ne govoraše im ni rijeèi.A uèenicima osobito kazivaše sve. 35 Ireèe im onaj dan uveèe: hajdemo na onustranu. 36 I otpustivši narod uzeše gakako bješe u laði; a i druge laðe bijahu snjim. 37 I postade velika oluja; i valovitako zaljevahu u laðu da se veæ napuni.38 A on na krmi spavaše na uzglavlju; iprobudiše ga, i rekoše mu: uèitelju! zar tine mariš što ginemo? 39 I ustavši zaprijetivjetru, i reèe moru: æuti, prestani. I utolivjetar, i postade tišina velika. 40 I reèeim: zašto ste tako strašljivi? Kako nematevjere. 41 I uplašiše se vrlo, i govorahu jedandrugome: ko je ovaj dakle da ga i vjetar imore slušaju?

51 I doðoše preko mora u okolinu

Gadarinsku. 2 I kad iziðe iz laðe, odmahga srete èovjek s duhom neèistijem, 3 Kojiživljaše u grobovima i niko ga ne mogašesvezati ni verigama; 4 Jer je mnogo putabio metnut u puta i u verige, pa je iskidaoverige i puta izlomio; i niko ga ne mogašeukrotiti. 5 I jednako dan i noæ bavljaše se

Marku 5:6 27 Marku 6:14u grobovima i u gorama vièuæi i bijuæi sekamenjem. 6 A kad vidje Isusa izdaleka,poteèe i pokloni mu se. 7 I povikavši izaglasa reèe: šta je tebi do mene, Isuse sineBoga višnjega? Zaklinjem te Bogom, nemuèi me. 8 Jer mu govoraše: iziði, dušeneèisti, iz èovjeka. 9 I pitaše ga: kako ti jeime? I odgovori mu: legeon mi je ime; jernas jemnogo. 10 Imoliše gamnogoda ihnešalje iz one okoline. 11 A ondje po brijegupasijaše veliki krd svinja. 12 I moliše ga sviðavoli govoreæi: pošlji nas u svinje da unjih uðemo. 13 I dopusti im Isus odmah.I izišavši duhovi neèisti uðoše u svinje; inavali krd s brijega u more; a bijaše ih okodvije hiljade: i potopiše se u moru. 14 Asvinjari pobjegoše, i javiše u gradu i poselima. I iziðoše ljudi da vide šta je bilo. 15 Idoðoše k Isusu, i vidješe bijesnoga u komeje bio legeon gdje sjedi obuèen i pametan; iuplašiše se. 16A oni što su vidjeli kazaše imšta bi od bijesnoga i od svinja. 17 I poèešega moliti da ide iz njihovijeh krajeva. 18 Ikad uðe u laðu, moljaše ga onaj što je biobijesan da bude s njim. 19 A Isus ne dademu, veæmu reèe: idi kuæi svojoj k svojimai kaži im šta ti Gospod uèini, i kako tepomilova. 20 I otide i poèe pripovijedati uDeset Gradova šta mu uèini Isus; i svi sedivljahu. 21 I kad prijeðe Isus u laði opetna onu stranu, skupi se narod mnogi okonjega; i bješe krajmora. 22 I gle, doðe jedanod starješina zbornièkijeh po imenu Jair;i vidjevši ga pade pred noge njegove. 23 Imoljaše ga vrlo govoreæi: kæi je moja nasmrti; da doðeš i da metneš na nju rukeda ozdravi i živi. 24 I poðe s njim; i za njimiðaše naroda mnogo i turkahu ga. 25 I ženanekakva koja je dvanaest godina bolovalaod teèenja krvi 26 I veliku muku podnijelaod mnogijeh ljekara, i potrošila sve što jeimala, i ništa joj nijesu pomogli, nego jošgore naèinili, 27Kad je èula za Isusa, doðe unarodu sastrag, i dotaèe se haljine njegove.28 Jer govoraše: ako se samo dotaknemhaljina njegovijeh ozdraviæu. 29 I odmahpresahnu izvor krvi njezine, i osjeti u tijeluda ozdravi od bolesti. 30 I odmah Isus osjetiu sebi silu što iziðe iz njega, i obazrevši sena narod reèe: ko se to dotaèe mojijehhaljina? 31 I rekoše mu uèenici njegovi:vidiš narod gdje te turka, pa pitaš: ko sedotaèe mene? 32 I on se obziraše da vidionu koja to uèini. 33 A žena uplašivši sedrktaše, i znajuæi što joj se dogodi, doðe ikleèe pred njim, i kaza mu svu istinu. 34 A

on reèe joj: kæeri! vjera tvoja pomože ti;idi s mirom, i budi zdrava od bolesti svoje.35 Još on govoraše, a doðoše od starješinezbornièkoga govoreæi: kæi tvoja umrije;šta veæ trudiš uèitelja? 36 A Isus odmahèuvši rijeè što rekoše reèe starješini: ne bojse, samo vjeruj. 37 I ne dade za sobom iæinikome osim Petra i Jakova i Jovana brataJakovljeva. 38 I doðe u kuæu starješinezbornièkoga, i vidje vrevu i plaè i jaukveliki. 39 I ušavši reèe im: šta ste uzavreli teplaèete? Djevojka nije umrla, nego spava.40 I potsmijevahumu se. A on istjeravši sveuze oca djevojèina i mater i koji bijahu snjim, i uðe gdje ležaše djevojka. 41 I uzevšidjevojku za ruku reèe joj: Talita kumi,koje znaèi: djevojko, tebi govorim, ustani.42 I odmah usta djevojka i hoðaše; a bješeod dvanaest godina. I zaèudiše se èudomvelikijem. 43 I zaprijeti im vrlo da niko nedozna za to, i reèe: podajte joj nek jede.

61 I iziðe odande, i doðe na svoju pos-

tojbinu; i za njim idoše uèenici njegovi.2 I kad doðe subota, poèe uèiti u zbor-nici. I mnogi koji slušahu, divljahu segovoreæi: otkud ovome to? I kakva mu jepremudrost dana? I èudesa takova rukamanjegovijemèine se? 3Nije li ovo drvodjelja,sin Marijin, a brat Jakovljev i Josijin iJudin i Simonov? I nijesu li sestre njegoveovdje meðu nama? I sablažnjavahu se onjega. 4 A Isus reèe im: nigdje nije prorokbez èasti do na postojbini svojoj i u rodui u domu svome. 5 I ne mogaše ondjenijednoga èuda da uèini, osim što malobolesnika iscijeli metnuvši na njih ruke. 6 Idivljaše se nevjerstvu njihovome. I iðašepo okolnijem selima i uèaše. 7 I dozvadvanaestoricu, i poèe ih slati dva i dva, idavaše im vlast nad duhovima neèistijem.8 I zapovjedi im da ništa ne uzimaju na putosim jednoga štapa: ni torbe ni hljeba ninovaca u pojasu; 9Nego obuveni u opanke,i ne oblaèiti dviju haljina. 10 I reèe im:gdje uðete u dom ondje ostanite dok neiziðete odande. 11 I ako vas ko ne primi i neposluša vas, izlazeæi odande otresite prahs nogu svojijeh za svjedoèanstvo njima.Zaista vam kažem: lakše æe biti Sodomu iGomoru u dan strašnoga suda nego graduonome. 12 I otišavši propovijedahu da setreba kajati; 13 I ðavole mnoge izgonjahu;i mazahu uljem mnoge bolesnike; i isc-jeljivahu. 14 I zaèu car Irod za Isusa jer

Marku 6:15 28 Marku 7:6njegovo ime bijaše se razglasilo i reèe:Jovan krstitelj iz mrtvijeh usta, zato èinièudesa. 15 Drugi govorahu: to je Ilija. Adrugi govorahu: to je prorok ili kao kojiod proroka. 16 A kad èu Irod, reèe: toje Jovan koga sam ja posjekao, on usta izmrtvijeh. 17 Jer ovaj Irod posla te uhvatišeJovana, i svezavši baci ga u tamnicu Irodi-jade radi žene Filipa brata svojega, jer seoženi njom. 18 Jer Jovan govoraše Irodu:ne možeš ti imati žene brata svojega. 19 AIrodijada rasrdi se na njega, i šæaše da gaubije, ali ne mogaše. 20 Jer se Irod bojašeJovana znajuæi ga da je èovjek pravedan isvet, i èuvaše ga, i mnogo koješta èinjašekako mu on reèe, i rado ga slušaše. 21 Idogodi se dan zgodan, kad Irod na dansvoga roðenja davaše veèeru knezovimasvojijem i vojvodama i starješinamaGalile-jskijem. 22 I ušavši kæi Irodijadina i igravšii ugodivši Irodu i gostima njegovijem reèecar djevojci: išti u mene šta god hoæeš, idaæu ti. 23 I zakle joj se: što god zaištešu mene daæu ti, da bi bilo i do po carstvamoga. 24 A ona izišavši reèe materi svojoj:šta æu iskati? A ona reèe: glavu Jovanakrstitelja. 25 I odmah ušavši brzo k caruzaiska govoreæi: hoæu da mi daš sad nakrugu glavu Jovana krstitelja. 26 I zabrinuse car, ali kletve radi i gostiju svojijeh nehtje joj odreæi. 27 I odmah posla car dže-lata, i zapovjedi da donese glavu njegovu.28 A on otišavši posijeèe ga u tamnici, idonese glavu njegovu na krugu, i dadedjevojci, a djevojka dade je materi svojoj.29 I èuvši uèenici njegovi doðoše i uzešetijelo njegovo, i metnuše ga u grob. 30 Iskupiše se apostoli k Isusu, i javiše mu svei što uèiniše i šta ljude nauèiše. 31 I reèeim: doðite vi sami nasamo, i poèinitemalo.Jer ih bijaše mnogo koji dolaze i odlaze, ine imahu kad ni jesti. 32 I otidoše na laði upusto mjesto sami. 33 I vidješe ih ljudi kadiðahu, i poznaše ih mnogi, i pješice iz svijugradova stjecahu se onamo, i prestigoše ih,i skupiše se okonjega. 34 I izišavši Isus vidjenarod mnogi, i sažali mu se, jer bijahu kaoovce bez pastira; i poèe ih uèiti mnogo.35 I kad bi veæ pred noæ, pristupiše knjemu uèenici njegovi govoreæi: pustoje mjesto, a veæ je dockan; 36 Otpusti ihneka idu u okolna sela i palanke da kupesebi hljeba; jer nemaju šta jesti. 37 A onodgovarajuæi reèe im: podajte im vi nekajedu. I rekoše mu: veæ ako da idemo dakupimo za dvjesta groša hljeba, i da im

damo da jedu? 38 A on im reèe: kolikohljebova imate? Idite vidite. I vidjevširekoše: pet hljebova i dvije ribe. 39 Izapovjedi im da ih posade sve na gomilepo zelenoj travi. 40 I posadiše se na gomilepo sto i po pedeset. 41 I uzevši onijehpet hljebova i dvije ribe pogleda na nebo,i blagoslovi, pa prelomi hljebove, i dadeuèenicima svojijem da metnu ispred njih;i one dvije ribe razdijeli svima. 42 I jedošesvi, i nasitiše se. 43 I nakupiše komadadvanaest kotarica punijeh i od riba. 44 Abijaše onijeh što su jeli hljebove oko pethiljada ljudi. 45 I odmah natjera uèenikesvoje da uðu u laðu i da idu naprijed na onustranu uVitsaidu dok on otpusti narod. 46 Iotpustivši ih otide na goru da se pomoliBogu. 47 I uveèe bijaše laða nasred mora,a on sam na zemlji. 48 I vidje ih gdje semuèahu veslajuæi: jer im bijaše protivanvjetar. I oko èetvrte straže noæne doðek njima iduæi po moru; i šæadijaše da ihmimoiðe. 49 A oni vidjevši ga gdje ide pomoru mišljahu da je utvara, i povikaše;50 Jer ga svi vidješe i poplašiše se. I odmahprogovori s njima, i reèe im: ne bojte se, jasam, ne plašite se. 51 I uðe k njima u laðu,i utoli vjetar; i vrlo se uplašiše, i divljahuse. 52 Jer ih ne nauèiše hljebovi; jer sebijaše srce njihovo okamenilo. 53 I prešavšidoðoše u zemlju Genisaretsku; i stadošeu kraj. 54 I kad iziðoše iz laðe, odmah gapoznaše ljudi. 55 I optrèavši sav onaj krajpoèeše na odrima donositi bolesnike gdjeèujahu da je on. 56 I kud god iðaše u selaili u gradove ili u palanke, na raskršæimametahubolesnike imoljahugada se baremskuta od haljine njegove dotaknu: i oz-dravljahu svi koji ga se doticahu.

71 I skupiše se oko njega fariseji i neki od

književnika koji bijahu došli iz Jerusalima.2 I vidjevši neke od uèenika njegovijeh daneèistijem, to jest neumivenijem, rukamajedu hljeb, ukoriše ih. 3 Jer fariseji isvi Jevreji ne jedu dok ne umiju ruku dolakata, držeæi se onoga što im je ostalo odstarijeh; 4 I kad doðu s pazara, ne jedu dokse ne umiju; i još mnogo ima što su primilite drže: peru èaše i žbanove i kotlove iklupe. 5 A potom pitahu ga fariseji i kn-jiževnici: zašto uèenici tvoji ne žive kao štonam je ostalo od starijeh, nego jedu hljebneumivenijem rukama? 6 A on odgovara-juæi reèe im: dobro je prorokovao Isaija za

Marku 7:7 29 Marku 8:22vas licemjere, kao što je pisano: ovi ljudiusnama me poštuju, a srce njihovo dalekostoji od mene. 7 No zaludu me poštujuuèeæi naukama, zapovijestima ljudskijem.8 Jer ostaviste zapovijesti Božije, a držiteobièaje ljudske, pranje žbanova i èaša; idruga mnoga takova èinite. 9 I reèe im:dobro ukidate zapovijest Božiju da svojobièaj saèuvate. 10 Jer Mojsije reèe: poštujoca svojega imater svoju; i: koji opsuje ocaili mater smræu da umre. 11 A vi kažete:ako reèe èovjek ocu ili materi: korvan, tojest: prilog je èim bih ti ja mogao pomoæi.12 I tako ne date mu ništa uèiniti ocu svo-jemu ili materi svojoj, 13 Ukidajuæi rijeèBožiju svojijem obièajem koji ste postavili;i ovako mnogo koješta èinite. 14 I dozvavšisav narod reèe im: poslušajte mene svi,i razumijte. 15 Ništa nema što bi èovjekamoglo opoganiti da uðe spolja u njega,nego što izlazi iz njega ono je što poganièovjeka. 16 Ako ko ima uši da èuje nekaèuje. 17 I kad doðe od naroda u kuæupitahu ga uèenici njegovi za prièu. 18 Ireèe im: zar ste i vi tako nerazumni? Nerazumijete li da što god u èovjeka spoljaulazi ne može ga opoganiti? 19 Jer mu neulazi u srce nego u trbuh; i izlazi napoljeèisteæi sva jela. 20 Još reèe: što izlazi izèovjeka ono pogani èovjeka; 21 Jer iznutraiz srca ljudskoga izlaze misli zle, preljube,kurvarstva, ubistva, 22 Kraðe, lakomstva,pakosti, zloæe, lukavstvo, sramote, zlooko, huljenje na Boga, ponos, bezumlje.23 Sva ova zla iznutra izlaze, i pogane èov-jeka. 24 I ustavši odande otide na krajeveTirske i Sidonske, i ušavši u kuæu šæadi-jaše da niko ne èuje za nj; i ne može sesakriti. 25 Jer èuvši za nj žena što u njezinojkæeri bijaše duh neèisti, doðe i pade knogama njegovima. 26 A žena ta bijašeGrkinja rodom Sirofinièanka, i moljaše gada istjera ðavola iz kæeri njezine. 27A Isusreèe joj: stani da se najprije djeca nahrane;jer nije pravo uzeti hljeb od djece i bacitipsima. 28 A ona odgovarajuæi reèe mu:da, Gospode; ali i psi pod trpezom jedu odmrva djetinjijeh. 29 I reèe joj: za tu rijeè idi;iziðe ðavo iz kæeri tvoje. 30 I došavši kuæinaðe da je ðavo izišao, i kæi ležaše na odru.31 I opet iziðe Isus iz krajeva Tirskijeh iSidonskijeh i doðe na more Galilejsko ukrajeve Desetogradske. 32 I dovedoše knjemu gluha i mutava, i moljahu ga dametne na nj ruku. 33 I uzevši ga iz narodanasamo metnu prste svoje u uši njegove,

i pljunuvši dohvati se jezika njegova; 34 Ipogledavši na nebo uzdahnu, i reèe mu:Efata, to jest: otvori se. 35 I odmah muse otvoriše uši, i razdriješi se sveza jezikanjegova, i govoraše lijepo. 36 I zaprijeti imda nikome ne kazuju; ali što im on zabran-jivaše oni još veæma razglašivahu. 37 Ivrlo se divljahu govoreæi: sve dobro èini; igluhe èini da èuju i nijeme da govore.

81 U to vrijeme, kad bijaše vrlo mnogo

naroda i ne imadijahu šta jesti, dozva Isusuèenike svoje i reèe im: 2Žaomi je naroda,jer veæ tri dana stoje kod mene i nemajuništa jesti. 3 I ako ih otpustim gladnekuæama njihovijem, oslabiæe na putu; jersu mnogi od njih došli izdaleka. 4 I odgov-oriše mu uèenici njegovi: otkuda æemouzeti hljeba ovdje u pustinji da ih nahran-imo? 5 I zapita ih: koliko imate hljebova?A oni kazaše: sedam. 6 I zapovjedi naroduda posjedaju po zemlji; i uzevši onijehsedam hljebova i hvalu davši, prelomi, idade uèenicima svojijem da razdadu; irazdadoše narodu. 7 I imahu malo ribica;i njih blagoslovivši reèe da i njih razdadu.8 I jedoše, i nasitiše se, i nakupiše komadašto preteèe sedam kotarica. 9 A onijeh štosu jeli bijaše oko èetiri hiljade. I otpustiih. 10 I odmah uðe u laðu s uèenicimasvojijem, i doðe u okoline Dalmanutske.11 I iziðoše fariseji, i poèeše se prepirati snjim, i kušajuæi ga iskahu od njega znaks neba. 12 I uzdahnuvši duhom svojijemreèe: zašto rod ovaj znak traži? Zaista vamkažem: neæe se dati rodu ovome znak. 13 Iostavivši ih uljeze opet u laðu, i otide naonu stranu. 14 I zaboraviše uèenici njegoviuzeti hljeba, i nemahu sa sobom u laði dojedan hljeb. 15 I zapovijedaše im govoreæi:gledajte, èuvajte se kvasca farisejskoga ikvasca Irodova. 16 I mišljahu jedan dru-gome govoreæi: to je što hljeba nemamo.17 I razumjevši Isus reèe im: šta mislitešto hljeba nemate? Zar još ne osjeæate,niti razumijete? Zar je još okamenjenosrce vaše? 18 Oèi imate i ne vidite? ušiimate i ne èujete? I ne pamtite li 19 Kad japet hljebova prelomih na pet hiljada, ko-liko kotarica punijeh komada nakupiste?Rekoše mu: dvanaest. 20 A kad sedamna èetiri hiljade, koliko punijeh kotaricanakupiste komada? A oni rekoše: sedam.21 I reèe im: kako ne razumijete? 22 I doðeu Vitsaidu; i dovedoše k njemu slijepa, i

Marku 8:23 30 Marku 9:31moljahu ga da ga se dotakne. 23 I uzevšiza ruku slijepoga izvede ga napolje iz sela,i pljunuvši mu u oèi metnu ruke na nj, izapita ga vidi li što. 24 I pogledavši reèe:vidim ljude gdje idu kao drva. 25 I potomopet metnu mu ruke na oèi, i reèe mu dapogleda: i iscijeli se, i vidje sve lijepo. 26 Iposla ga kuæi njegovoj govoreæi: ne ulaziu selo, niti kazuj kome u selu. 27 I iziðe Isusi uèenici njegovi u sela Æesarije Filipove;i putem pitaše uèenike svoje govoreæi im:ko govore ljudi da sam ja? 28 A oni odgov-oriše: Jovan krstitelj; drugi: Ilija; a drugi:koji od proroka. 29 A on im reèe: a vi štamislite ko sam ja? A Petar odgovarajuæireèe mu: ti si Hristos. 30 I zaprijeti imda nikom ne kazuju za njega. 31 I poèeih uèiti da sinu èovjeèijemu valja mnogopostradati, i da æe ga okriviti starješine iglavari sveštenièki i književnici, i da æe gaubiti, i treæi dan daæe ustati. 32 I govorašeo tom ne ustruèavajuæi se. I Petar uzega i poèe ga odvraæati. 33 A on obrnuvšise i pogledavši na uèenike svoje zaprijetiPetru govoreæi: idi od mene sotono; jer tine misliš što je Božije nego što je ljudsko.34 I dozvavši narod s uèenicima svojimareèe im: ko hoæe za mnom da ide neka seodreèe sebe i uzme krst svoj, i za mnomide. 35 Jer ko hoæe dušu svoju da saèuva,izgubiæe je; a ko izgubi dušu svoju meneradi i jevanðelja onaj æe je saèuvati. 36 Jerkakva je korist èovjeku ako zadobije savsvijet a duši svojoj naudi? 37 Ili kakav æeotkup dati èovjek za dušu svoju? 38 Jerko se postidi mene i mojijeh rijeèi u roduovome preljubotvornome i grješnom, i sinæe se èovjeèij postidjeti njega kad doðe uslavi oca svojega s anðelima svetima.

91 I reèe im: zaista vam kažem: imaju

neki meðu ovima što stoje ovdje koji neæeokusiti smrti dok ne vide carstvo Božije dadoðe u sili. 2 I poslije šest dana uze IsusPetra i Jakova i Jovana i izvede ih na goruvisoku same; i preobrazi se pred njima.3 I haljine njegove postadoše sjajne i vrlobijele kao snijeg, kao što ne može bjeliljaubijeliti na zemlji. 4 I ukaza im se Ilijas Mojsijem gdje se razgovarahu s Isusom.5 I Petar odgovarajuæi reèe Isusu: Ravi!dobro nam je ovdje biti; i da naèinimo trisjenice: tebi jednu i Mojsiju jednu i Ilijijednu. 6 Jer ne znadijaše šta govori; jerbijahu vrlo uplašeni. 7 I postade oblak te

ih zakloni; i doðe glas iz oblaka govoreæi:ovo je sin moj ljubazni; njega poslušajte.8 I ujedanput pogledavši nikoga ne vidješeosim Isusa sama sa sobom. 9A kad silažahus gore zaprijeti im da nikom ne kazujušta su vidjeli, dok sin èovjeèij ne ustaneiz mrtvijeh. 10 I rijeè zadržaše u sebipitajuæi jedan drugoga: šta to znaèi ustatiiz mrtvijeh? 11 I pitahu ga govoreæi: kakogovore književnici da Ilija treba najprijeda doðe? 12 A on odgovarajuæi reèe im:Ilija æe doæi najprije, i urediti sve; alii sin èovjeèij treba da mnogo postrada ida se ponizi, kao što je pisano. 13 Alivam kažem da je i Ilija došao i uèinišes njim šta htjedoše kao što je pisano zanjega. 14 I došavši k uèenicima svojijemvidje narod mnogi oko njih i književnikegdje se prepiru s njima. 15 I odmah vid-jevši ga sav narod uplaši se i pritrèavšipozdravljahu ga. 16 I upita književnike: štase prepirete s njima? 17 I odgovarajuæijedan od naroda reèe: uèitelju! dovedohk tebi sina svojega u kome je duh nijem.18 I svaki put kad ga uhvati lomi ga, ipjenu baca i škrguæe zubima; i suši se. Irekoh uèenicima tvojijem da ga istjeraju;i ne mogoše. 19 A on odgovarajuæi mureèe: o rode nevjerni! dokle æu s vamabiti? dokle æu vas trpljeti? Dovedite ga kmeni. 20 I dovedoše ga k njemu; i kad gavidje odmah ga duh stade lomiti; i panuvšina zemlju valjaše se bacajuæi pjenu. 21 Iupita oca njegova: koliko ima vremenakako mu se to dogodilo? A on reèe: izdjetinjstva. 22 I mnogo puta baca ga uvatru i u vodu da ga pogubi; nego akošto možeš pomozi nam, smiluj se na nas.23 A Isus reèe mu: ako možeš vjerovati:sve je moguæe onome koji vjeruje. 24 Iodmah povikavši otac djetinji sa suzamagovoraše: vjerujem, Gospode! pomozimojemu nevjerju. 25 A Isus videæi dase stjeèe narod zaprijeti duhu neèistomegovoreæi mu: duše nijemi i gluhi! ja tizapovijedam, iziði iz njega i više ne ulaziu njega. 26 I povikavši i izlomivši ga vrloiziðe; i uèini se kao mrtav tako da mnogigovorahu: umrije. 27 A Isus uzevši ga zaruku podiže ga; i usta. 28 I kad uðe u kuæupitahu gauèenici njegovi nasamo: zašto gami nemogosmo istjerati? 29 I reèe im: ovajse rod nièimnemože istjerati domolitvomi postom. 30 I izišavši odande iðahu krozGalileju; i ne šæadijaše da ko dozna. 31 Jeruèaše uèenike svoje, i govoraše im da æe

Marku 9:32 31 Marku 10:30se sin èovjeèij predati u ruke ljudske, iubiæe ga, i pošto ga ubiju ustaæe treæidan. 32 A oni ne razumijevahu rijeèi, ine smedijahu da ga zapitaju. 33 I doðe uKapernaum, i kad bješe u kuæi zapita ih:šta se prepiraste putemmeðu sobom? 34Aoni muèahu; jer se putem prepiraše meðusobom ko je najveæi. 35 I sjedavši dozvadvanaestoricu i reèe im: koji hoæe da budeprvi neka bude od sviju najzadnji i svimasluga. 36 I uzevši dijetemetnugameðunjihi zagrlivši ga reèe im: 37 Ko jedno ovakovodijete primi u ime moje, mene prima; a komene primi, ne prima mene nego onogakoji je mene poslao. 38Odgovori mu Jovangovoreæi: uèitelju! vidjesmo jednoga gdjeimenom tvojijem izgoni ðavole koji ne ideza nama: i zabranismo mu, jer ne ide zanama. 39 A Isus reèe: ne branite mu; jernema nikoga koji bi imenommojijem èudoèinio da može brzo zlo govoriti za mnom.40 Jer ko nije protiv vas s vama je. 41 Jer kovas napoji èašomvode u imemoje, zato štoste Hristovi, zaista vam kažem: neæe mupropasti plata. 42 A koji sablazni jednogaod ovijeh malijeh koji vjeruju mene, boljebi mu bilo da se objesi kamen vodeniènio vratu njegovu i da se baci u more. 43 Iako te ruka tvoja sablažnjava, otsijeci je:bolje ti je bez ruke u život uæi, negoli s objeruke uæi u pakao, u oganj vjeèni, 44 Gdjecrv njihov ne umire, i oganj se ne gasi.45 I ako te noga tvoja sablažnjava, otsijecije: bolje ti je uæi u život hromu, negolis dvije noge da te bace u pakao, u oganjvjeèni, 46Gdje crv njihov ne umire, i oganjse ne gasi. 47Ako te i oko tvoje sablažnjava,iskopaj ga: bolje ti je s jednijemokomuæiucarstvoBožije, negoli s dva oka da te bace upakao ognjeni, 48Gdje crv njihov ne umire,i oganj se ne gasi. 49 Jer æe se svaki ognjemposoliti, i svaka æe se žrtva solju posoliti.50Dobra je so; ali ako so bude neslana, èimæe se osoliti? Imajte so u sebi, i mir imajtemeðu sobom.

101 I ustavši odande doðe u okoline Jude-

jske preko Jordana, i steèe se opet narodk njemu; i kao što obièaj imaše, opet ihuèaše. 2 I pristupivši fariseji upitaše gakušajuæi: može li èovjek pustiti ženu?3 A on odgovarajuæi reèe im: šta vamzapovijedaMojsije? 4A oni rekoše: Mojsijedopusti da joj se da raspusna knjiga i dase pusti. 5 I odgovarajuæi Isus reèe im: po

tvrði vašega srca napisa vam on zapovijestovu. 6 A u poèetku stvorenja muža i ženustvorio ih je Bog. 7 Zato ostavi èovjekoca svojega i mater i prilijepi se k ženisvojoj, 8 I budu dvoje jedno tijelo. Takonijesu više dvoje nego jedno tijelo. 9 Ašto je Bog sastavio èovjek da ne rastavlja.10 I u kuæi opet zapitaše ga za to uèenicinjegovi. 11 I reèe im: koji pusti ženu ioženi se drugom, èini preljubu na njoj. 12 Iako žena ostavi muža svojega i poðe zadrugoga, èini preljubu. 13 I donošahu knjemu djecu da ih se dotakne; a uèenicibranjahu onima što ih donošahu. 14A Isusvidjevši rasrdi se i reèe im: pustite djecuneka dolaze k meni, i ne branite im; jerje takovijeh carstvo Božije. 15 Zaista vamkažem: koji ne primi carstva Božijega kaodijete, neæe uæi u njega. 16 I zagrlivši ihmetnu na njih ruke te ih blagoslovi. 17 Ikad iziðe na put, pritrèa neko, i kleknuvšina koljena pred njim pitaše ga: uèiteljublagi! šta mi treba èiniti da dobijem životvjeèni? 18 A Isus reèe mu: što me zovešblagijem? niko nije blag osim jednogaBoga. 19 Zapovijesti znaš: ne èini preljube;ne ubij; ne ukradi; ne svjedoèi lažno; neèini nepravde nikome; poštuj oca svojegai mater. 20 A on odgovarajuæi reèe mu:uèitelju! sve sam ovo saèuvao od mladostisvoje. 21A Isus pogledavši na nj, omiljemu,i reèemu: još ti jedno nedostaje: idi prodajsve što imaš i podaj siromasima; i imaæešblago na nebu; i doði te hajde za mnomuzevši krst. 22 A on posta zlovoljan od overijeèi, i otide žalostan; jer bijaše vrlo bogat.23 I pogledavši Isus reèe uèenicima svo-jima: kako je teško bogatima uæi u carstvonebesko! 24 A uèenici se uplašiše od rijeèinjegovijeh. A Isus opet odgovarajuæi reèeim: djeco! kako je teško onima koji seuzdaju u svoje bogatstvo uæi u carstvoBožije! 25 Lakše je kamili proæi kroz igleneuši negoli bogatome uæi u carstvo Božije.26Aoni se vrlo divljahu govoreæi u sebi: kose dakle može spasti? 27 A Isus pogledavšina njih reèe: ljudima je nemoguæe, ali nijeBogu: jer je sve moguæe Bogu. 28 A Petarmu poèe govoriti: eto mi smo ostavili sve,i za tobom idemo. 29 A Isus odgovarajuæireèe: zaista vam kažem: nema nikogakoji je ostavio kuæu, ili braæu, ili sestre,ili oca, ili mater, ili ženu, ili djecu, ilizemlju, mene radi i jevanðelja radi, 30A daneæe primiti sad u ovo vrijeme sto putaonoliko kuæa, i braæe, i sestara, i otaca,

Marku 10:31 32 Marku 11:25i matera, i djece, i zemlje, u progonjenju,a na onome svijetu život vjeèni. 31 Aliæe mnogi prvi biti pošljednji, i pošljednjiprvi. 32 A kad iðahu putem u Jerusalim,Isus iðaše pred njima, a oni se èuðahu, iza njim iðahu sa strahom. I uzevši opetdvanaestoricu poèe im kazivati šta æe bitiod njega: 33 Evo idemo u Jerusalim, i sinèovjeèij predaæe se glavarima sveštenièk-ijem i književnicima i osudiæe ga na smrt,i predaæe ga neznabošcima; 34 I narugaæemu se, i biæe ga, i popljuvaæe ga, i ubiæega, i treæi dan ustaæe. 35 I pred njegadoðoše Jakov i Jovan, sinovi Zevedejevi,govoreæi: uèitelju! hoæemo da namuèiniš za što æemo te moliti. 36 A onreèe: što hoæete da vam uèinim? 37 A onimu rekoše: daj nam da sjedemo jedan sdesne strane tebi a drugi s lijeve, u slavitvojoj. 38A Isus im reèe: ne znate šta ištete:možete li piti èašu koju ja pijem, i krstitise krštenjem kojijem se ja krstim? 39A onimu rekoše: možemo. A Isus reèe im: èašudakle koju ja pijem ispiæete; i krštenjemkojijem se ja krstim krstiæete se; 40 Ali dasjedete s desne strane meni i s lijeve, nemogu ja dati nego kojima je ugotovljeno.41 I èuvši to desetorica poèeše se srditi naJakova i na Jovana. 42 A Isus dozvavši ihreèe im: znate da knezovi narodni vladajunarodom i poglavari njegovi upravljajunjim. 43 Ali meðu vama da ne bude tako;nego koji hoæe da bude veæi meðu vama,da vam služi. 44 I koji hoæe prvi meðuvama da bude, da bude svima sluga. 45 Jersin èovjeèij nije došao da mu služe negoda služi, i da da dušu svoju u otkup zamnoge. 46 I doðoše u Jerihon. I kad izlažašeiz Jerihona, on i uèenici njegovi i narodmnogi, sin TimejevVartimej slijepi sjeðašekraj puta i prošaše. 47 I èuvši da je to IsusNazareæanin stade vikati i govoriti: sineDavidov Isuse! pomiluj me! 48 I prijeæahumumnogi da uæuti, a on još veæmavikaše:sine Davidov! pomiluj me! 49 I stavši Isusreèe da ga zovnu. I zovnuše slijepca gov-oreæi mu: ne boj se; ustani, zove te. 50 Aon zbacivši sa sebe haljine svoje ustade, idoðe k Isusu. 51 I odgovarajuæi reèe muIsus: šta æeš da ti uèinim? A slijepi reèemu: Ravuni! da progledam. 52 A Isus reèemu: idi, vjera tvoja pomože ti. I odmahprogleda, i otide putem za Isusom.

111 I kad se približi k Jerusalimu, k Vitfazi i

Vitaniji, kod gore Maslinske, posla dvojicuod uèenika svojijeh 2 I reèe im: idite u selošto je prema vama, i odmah kako uðeteu njega naæi æete magare privezano, nakoje niko od ljudi nije usjedao; odriješitega i dovedite. 3 I ako vam ko reèe: šta toèinite? kažite: treba Gospodu; i odmah æega poslati amo. 4 A oni otidoše, i naðošemagare privezano kod vrata napolju naraskršæu, i odriješiše ga. 5 I neki od onijehšto stajahu ondje rekoše im: zašto driješitemagare? 6 A oni rekoše im kao što imzapovjedi Isus; i ostaviše ih. 7 I dovedošemagare k Isusu, i metnuše na nj haljinesvoje; i usjede na nj. 8A mnogi prostriješehaljine svoje poputu; a jedni rezahugranjeod drveta, i prostirahu po putu. 9 A kojiiðahu pred njim i za njim, vikahu gov-oreæi: Osana! blagosloven koji ide u imeGospodnje! 10 Blagosloveno carstvo ocanašega Davida koje ide u ime Gospodnje!Osana na visini! 11 I uðe Isus u Jerusalim,i u crkvu; i promotrivši sve, kad bi uveèe,iziðe u Vitaniju s dvanaestoricom. 12 Isjutradan kad iziðoše iz Vitanije, ogladnje.13 I vidjevši izdaleka smokvu s lišæemdoðene bi li što našao na njoj; i došavši k njojništa ne naðe osim lišæa; jer još ne bješevrijeme smokvama. 14 I odgovarajuæi Isusreèe joj: da otsad od tebe niko ne jederoda dovijeka. I slušahu uèenici njegovi.15 I doðoše opet u Jerusalim; i ušavši Isusu crkvu stade izgoniti one koji prodavahui kupovahu po crkvi; i ispremeta trpezeonijeh što mijenjahu novce, i klupe onijehšto prodavahu golubove. 16 I ne dadijašeda ko pronese suda kroz crkvu. 17 I uèašegovoreæi im: nije li pisano: dom moj nekase zove dom molitve svima narodima? Avi naèiniste od njega hajduèku peæinu.18 I èuše književnici i glavari sveštenièki,i tražahu kako bi ga pogubili; jer ga sebojahu; jer se sav narod èuðaše naucinjegovoj. 19 I kad bi uveèe iziðe napoljeiz grada. 20 I ujutru prolazeæi vidješesmokvu gdje se posušila iz korijena. 21 Iopomenuvši se Petar reèe mu: Ravi! gle,smokva što si je prokleo posušila se. 22 Iodgovarajuæi Isus reèe im: 23 Imajte vjeruBožiju; jer vam zaista kažem: ako ko reèegori ovoj: digni se i baci se u more, i neposumnja u srcu svojemu, nego uzvjerujeda æe biti kao što govori: biæe mu što godreèe. 24 Zato vam kažem: sve što išteteu svojoj molitvi vjerujte da æete primiti;i biæe vam. 25 I kad stojite na molitvi,

Marku 11:26 33 Marku 12:36praštajte ako što imate na koga: da i otacvaš koji je na nebesima oprosti vama pogr-ješke vaše. 26Ako li pak vi ne opraštate, niotac vaš koji je na nebesima neæe oprostitivama pogrješaka vašijeh. 27 I doðoše opetu Jerusalim; i kad hoðaše po crkvi doðošek njemu glavari sveštenièki i književnici istarješine, 28 I rekoše mu: kakvom vlastito èiniš? i ko ti dade vlast tu, da to èiniš?29A Isus odgovarajuæi reèe im: i ja æu vasda upitam jednu rijeè, i odgovorite mi; paæu vam kazati kakvom vlasti ovo èinim.30 Krštenje Jovanovo ili bi s neba ili odljudi? odgovorite mi. 31 I mišljahu u sebigovoreæi: ako reèemo: s neba; reæi æe:zašto mu dakle ne vjerovaste? 32 Ako lireèemo: od ljudi; bojimo se naroda; jer svimišljahu za Jovana da zaista prorok bješe.33 I odgovarajuæi rekoše Isusu: ne znamo.I Isus odgovarajuæi reèe njima: ni ja vamaneæu kazati kakvom vlasti ovo èinim.

121 I poèe im govoriti u prièama: posadi

èovjek vinograd, i ogradi plotom, iiskopa pivnicu, i naèini kulu, i dadega vinogradarima, pa otide. 2 I kaddoðe vrijeme, posla k vinogradarimaslugu da primi od vinogradara od rodavinogradskoga. 3 A oni uhvativši sluguizbiše ga, i poslaše prazna. 4 I opet poslak njima drugoga slugu; i onoga bišekamenjem i razbiše mu glavu, i poslašega sramotna. 5 I opet posla drugoga; ionoga ubiše; i mnoge druge, jedne izbišea jedne pobiše. 6 Još dakle imaše jedinogasvojega milog sina, posla i njega najposlijek njima govoreæi: postidjeæe se sinamojega. 7 A vinogradari rekoše u sebi:ovo je našljednik, hodite da ga ubijemo,i nama æe ostati oèevina njegova. 8 Iuhvatiše ga, i ubiše, i izbaciše ga napolje izvinograda. 9 Šta æe dakle uèiniti gospodarod vinograda? Doæi æe i pogubiæevinogradare, i daæe vinograd drugima.10 Zar nijeste èitali u pismu ovo: kamenkoji odbaciše zidari, onaj posta glava odugla; 11 To bi od Gospoda i divno je unašijem oèima? 12 I gledahu da ga uhvate,ali se pobojaše naroda; jer razumješe da zanjih govori prièu; i ostavivši ga otidoše.13 I poslaše k njemu neke od fariseja iIrodovaca da bi ga uhvatili u rijeèi. 14 Aoni došavši rekoše mu: uèitelju! znamoda si istinit, i da ne mariš ni za koga;jer ne gledaš ko je ko, nego zaista putu

Božijemuuèiš; treba li æesaru davati haraèili ne? Hoæemo li dati ili da ne damo?15 A on znajuæi njihovo licemjerje reèeim: što me kušate? Donesite mi novac davidim. 16 A oni donesoše. I reèe im: èijje obraz ovaj i natpis? A oni mu rekoše:æesarev. 17 I odgovarajuæi Isus reèe im:podajte æesarevo æesaru, i Božije Bogu. Ièudiše mu se. 18 I doðoše k njemu sadukejikoji kažu da nema vaskrsenija, i zapitašega govoreæi: 19 Uèitelju! Mojsije namnapisa: ako kome brat umre i ostavi ženua djece ne ostavi, da brat njegov uzmeženu njegovu i da podigne sjeme bratusvojemu. 20 Sedam braæe bješe: i prvi uzeženu, i umrije bez poroda. 21 I drugi uzeje, i umrije, i ni on ne ostavi poroda; tako itreæi. 22 I uzeše je sedmorica, i ne ostavišeporoda. A poslije sviju umrije i žena. 23 Ovaskrseniju dakle kad ustanu koga æeod njih biti žena? jer je za sedmoricombila. 24 I odgovarajuæi Isus reèe im: zatoli se vi varate što ne znate pisma ni sileBožije? 25 Jer kad iz mrtvijeh ustanu, nitiæe se ženiti ni udavati, nego su kao anðelina nebesima. 26 A za mrtve da ustajunijeste li èitali u knjigama Mojsijevijemkako mu reèe Bog kod kupine govoreæi:ja sam Bog Avraamov, i Bog Isakov, iBog Jakovljev? 27 Nije Bog Bog mrtvijeh,nego Bog živijeh. Vi se dakle vrlo varate.28 I pristupi jedan od književnika koji ihslušaše kako se prepiru, i vidje da imdobro odgovara, i zapita ga: koja je prvazapovijest od sviju? 29A Isus odgovori mu:prva je zapovijest od sviju: èuj Izrailju,Gospod je Bog naš Gospod jedini; 30 Iljubi Gospoda Boga svojega svijem srcemsvojijem i svom dušom svojom i svijemumom svojijem i svom snagom svojom.Ovo je prva zapovijest. 31 I druga je kaoi ova: ljubi bližnjega svojega kao samogasebe. Druge zapovijesti veæe od ovijehnema. 32 I reèe mu književnik: dobro,uèitelju! pravo si kazao da je jedan Bog,i nema drugoga osim njega; 33 I ljubitiga svijem srcem i svijem razumom isvom dušom i svom snagom, i ljubitibližnjega kao samoga sebe, veæe je odsviju žrtava i priloga. 34 A Isus vidjevšikako pametno odgovori reèe mu: nijesidaleko od carstva Božijega. I niko višene smijaše da ga zapita. 35 I odgovoriIsus i reèe uèeæi u crkvi: kako govoreknjiževnici da je Hristos sin Davidov?36 Jer sam David kaza Duhom svetijem:

Marku 12:37 34 Marku 14:2reèe Gospod Gospodu mojemu: sjedi menis desne strane, dok položim neprijateljetvoje podnožje nogama tvojima. 37 Samdakle David naziva ga Gospodom, i otkudamu je sin? I mnogi narod slušaše gas radošæu. 38 I govoraše im u naucisvojoj: èuvajte se književnika koji idu udugaèkijem haljinama, i traže da im seklanja po ulicama, 39 I prvijeh mjesta pozbornicama, i zaèelja na gozbama. 40 Ovišto jedu kuæe udovièke, i lažno se moleBogu dugo, biæe još veæma osuðeni. 41 Isjedavši Isus prema Božijoj hazni gledašekako narod meæe novce u Božiju haznu. Imnogi bogati metahu mnogo. 42 I došavšijedna siromašna udovica metnu dvijelepte, koje èini jedan kodrant. 43 I dozvavšiuèenike svoje reèe im: zaista vam kažem:ova siromašna udovica metnu više odsviju koji meæu u Božiju haznu. 44 Jersvi metnuše od suviška svojega; a ona odsirotinje svoje metnu sve što imaše, svuhranu svoju.

131 I kad izlažaše iz crkve reèe mu jedan

od uèenika njegovijeh: uèitelju! gle kakvoje kamenje, i kakva graðevina! 2 I odgo-varajuæi Isus reèe mu: vidiš li ove ve-like graðevine? ni kamen na kamenuneæe ovdje ostati koji se neæe razmetnuti.3 I kad sjeðaše na gori Maslinskoj premacrkvi, pitahu ga sama Petar i Jakov i Jovani Andrija: 4 Kaži nam kad æe to biti? ikakav æe znak biti kad æe se to sve svršiti?5 A Isus odgovarajuæi im poèe govoriti:èuvajte se da vas ko ne prevari. 6 Jeræe mnogi doæi na moje ime govoreæi: jasam; i mnoge æe prevariti. 7 A kad èujeteratove i glasove o ratovima, ne plašitese; jer treba da to bude; ali to još nijepošljedak. 8 Ustaæe narod na narod icarstvo na carstvo; i zemlja æe se tresti posvijetu; i biæe gladi i bune. To je poèetakstradanju. 9A vi se èuvajte; jer æe vas pre-davati u sudove i po zbornicama biæe vas,i pred kraljeve i careve izvodiæe vas meneradi za svjedoèanstvo njima. 10 I u svimanarodima treba da se najprije propovjedijevanðelje. 11A kad vas povedu da predaju,ne brinite se naprijed šta æete govoriti,niti mislite; nego što vam se da u onaj èasono govorite; jer vi neæete govoriti negoDuh sveti. 12 I predaæe brat brata na smrti otac sina, i ustaæe djeca na roditelje ipobiæe ih. 13 I svi æe omrznuti na vas

imena mojega radi. Ali koji pretrpi dokraja blago njemu. 14 A kad vidite mrzostopušæenja, za koju govori prorok Danilo,da stoji gdje ne treba koji èita da razumije):tada koji budu u Judeji neka bježe u gore;15 I koji bude na krovu da ne silazi u kuæu,niti da ulazi da uzme što iz kuæe svoje; 16 Ikoji bude u polju da se ne vraæa natrag dauzme haljinu svoju. 17 Ali teško trudnimai dojilicama u te dane! 18 Nego se moliteBogu da ne bude bježan vaša u zimu. 19 Jeræe u dane te biti nevolja kakova nije bilaod poèetka stvorenja koje je Bog stvoriodosad, i neæe ni biti. 20 I da Gospod neskrati dane niko ne bi ostao; ali izbranijehradi, koje izbra, skratio je dane. 21 Tadaako vam ko reèe: evo ovdje je Hristos;ili: eno ondje; ne vjerujte. 22 Jer æe iziæilažni hristosi i lažni proroci, i pokazaæeznake i èudesa da bi prevarili, ako budemoguæe, i izbrane. 23Ali vi se èuvajte: etovam sve kazah naprijed. 24 Ali u te dane,poslije te nevolje, sunce æe pomrèati, imjesec svoju svjetlost izgubiti. 25 I zvijezdeæe spadati s neba i sile nebeske pokrenutise. 26 I tada æe ugledati sina èovjeèijegagdje ide na oblacima sa silom i slavomvelikom. 27 I tada æe poslati anðele svojei sabraæe izbrane svoje od èetiri vjetra, odkraja zemlje do kraja neba. 28A od smokvenauèite se prièi: kad se veæ njezina granapomladi i stane listati, znate da je blizuljeto. 29Tako i vi kad vidite ovo da se zbiva,znajte da je blizu kod vrata. 30 Zaista vamkažem da ovaj naraštaj neæe proæi dok seovo sve ne zbude. 31 Nebo i zemlja proæiæe, ali rijeèi moje neæe proæi. 32A o danutome ili o èasu niko ne zna, ni anðeli kojisu na nebesima, ni sin, do otac. 33 Pazite,stražite i molite se Bogu; jer ne znate kadæe vrijeme nastati. 34 Kao što èovjek od-lazeæi ostavi kuæu svoju, i da slugama svo-jima vlast, i svakome svoj posao; i vrataruzapovjedi da straži. 35 Stražite dakle; jerne znate kad æe doæi gospodar od kuæe,ili uveèe ili u ponoæi ili u pijetle ili ujutru;36Da ne doðe iznenada i da vas ne naðe a vispavate. 37A što vam kažem, svima kažem:stražite.

141 Bijahu pak još dva dana do pashe i

do dana prijesnijeh hljebova; i tražahuglavari sveštenièki i književnici kako bi gaiz prijevare uhvatili i ubili. 2Ali govorahu:ne o prazniku, da se ne bi narod pobunio.

Marku 14:3 35 Marku 14:533 I kad bijaše on u Vitaniji u kuæi Simonagubavoga i sjeðaše za trpezom, doðe ženasa sklenicom mnogocjenoga mira èistoganardova, i razbivši sklenicu ljevaše muna glavu. 4 A neki se srðahu govoreæi:zašto se to miro prosipa tako? 5 Jer semogaše za nj uzeti više od trista groša idati siromasima. I vikahu na nju. 6 A Isusreèe: ostavite je; šta joj smetate? onauèini dobro djelo na meni. 7 Jer siromaheimate svagda sa sobom, i kad god hoæetemožete im dobro èiniti; a mene nematesvagda. 8Ona što može, uèini: ona pomazanaprijed tijelo moje za ukop. 9 Zaistavam kažem: gdje se god uspropovijedajevanðelje ovo po svemu svijetu, kazaæe sei to za spomen njezin. 10 I Juda Iskariotski,jedanoddvanaestorice, otide ka glavarimasveštenièkijem da im ga izda. 11 A onièuvši obradovaše se, i obrekoše mu novcedati: i tražaše zgodu da ga izda. 12 I u prvidan prijesnijeh hljebova, kad klahu pashu,rekoše mu uèenici njegovi: gdje æeš daidemo da ti zgotovimo pashu da jedeš? 13 Iposla dvojicu od uèenika svojijeh i reèeim: idite u grad, i srešæe vas èovjek kojinosi vodu u krèagu; idite za njim, 14 Igdje uðe kažite gospodaru od one kuæe:uèitelj veli: gdje je gostionica gdje æu jestipashu s uèenicima svojijem? 15 I on æevam pokazati veliku sobu prostrtu gotovu:ondje nam zgotovite. 16 I iziðoše uèenicinjegovi, i doðoše u grad, i naðoše kaošto im kaza, i ugotoviše pashu. 17 I kadbi uveèe, doðe sa dvanaestoricom. 18 Ikad sjeðahu za trpezom i jeðahu reèe Isus:zaista vam kažem: jedan od vas, koji jedesamnom, izdaæeme. 19Aoni se zabrinuše,i stadoše govoriti jedan za drugijem: da neja? i drugi: da ne ja? 20 A on odgovara-juæi reèe im: jedan od dvanaestorice kojiumoèi sa mnom u zdjelu. 21 Sin èovjeèijdakle ide kao što je pisano za njega; aliteško onome èovjeku koji izda sina èov-jeèijega; bolje bi mu bilo da se nije rodioonaj èovjek. 22 I kad jeðahu uze Isus hljeb iblagoslovivši prelomi ga, i dade im, i reèe:uzmite, jedite; ovo je tijelo moje. 23 I uzeèašu i davši hvalu dade im; i piše iz nje svi.24 I reèe im: ovo je krvmoja novoga zavjetakoja æe se proliti za mnoge. 25 Zaistavam kažem: više neæu piti od roda vino-gradskoga do onoga dana kad æu ga pitinovoga u carstvu Božijemu. 26 I otpojavšihvalu iziðoše na goru Maslinsku. 27 I reèeim Isus: svi æete se vi sablazniti o mene

ovu noæ; jer je pisano: udariæu pastira iovce æe se razbjeæi. 28 Ali po vaskrsenijusvojemu ja idem pred vama u Galileju. 29APetar mu reèe: ako se i svi sablazne, ali janeæu. 30 I reèe mu Isus: zaista ti kažem:noæas dok dvaput pijetao ne zapjeva triputa æeš me se odreæi. 31A on još veæmagovoraše: da bih znao s tobom i umrijetineæu te se odreæi. Tako i svi govorahu.32 I doðoše u selo koje se zoveGetsimanija, ireèe uèenicima svojijem: sjedite ovdje dokja idem da se pomolim Bogu. 33 I uze sasobom Petra i Jakova i Jovana, i zabrinu sei poèe tužiti. 34 I reèe im: žalosna je dušamoja do smrti; poèekajte ovdje, i stražite.35 I otišavši malo pade na zemlju, i moljašese da bi ga mimoišao èas ako je moguæe.36 I govoraše: Ava oèe! sve je moguæetebi; pronesi èašu ovu mimo mene; aliopet ne kako ja hoæu nego kako ti. 37 Idoðe i naðe ih gdje spavaju, i reèe Petru:Simone! Zar spavaš? Ne može li jednogaèasa postražiti? 38 Stražite i molite seBogu da ne padnete u napast; jer je duhsrèan ali je tijelo slabo. 39 I opet otišavšipomoli se Bogu one iste rijeèi govoreæi.40 I vrativši se naðe ih opet gdje spavaju;jer im bijahu oèi otežale; i ne znadijahušta bi mu odgovorili. 41 I doðe treæi put, ireèe im: jednako spavate i poèivate; dostaje; doðe èas; evo se predaje sin èovjeèij uruke grješnicima. 42 Ustanite da idemo;evo izdajnik se moj približi. 43 I odmahdok on još govoraše, doðe Juda, jedan oddvanaestorice, i s njim ljudi mnogi s nože-vima i s koljem od glavara sveštenièkijehi od književnika i starješina. 44 I izdajniknjegov dade im znak govoreæi: koga jacjelivam onaj je: držite ga, i vodite gaèuvajuæi. 45 I došavši odmah pristupi knjemu, i reèe: Ravi! ravi! i cjeliva ga.46 A oni metnuše ruke svoje na nj i uh-vatiše ga. 47 A jedan od onijeh što stajahuondje izvadi nož te udari slugu poglavarasveštenièkoga, i otsijeèemuuho. 48 I odgo-varajuæi Isus reèe im: kao na hajduka izišliste s noževima i s koljem da me uhvatite,49 A svaki dan sam bio kod vas u crkvi iuèio, i ne uhvatiste me. Ali da se zbudepismo. 50 I ostavivši ga uèenici svi pobje-goše. 51 I za njim iðaše nekakav mladiæogrnut platnom po golu tijelu; i uhvatišeonoga mladiæa. 52 A on ostavivši platnogo pobježe od njih. 53 I dovedoše Isusak poglavaru sveštenièkome, i stekoše se knjemu svi glavari sveštenièki i književnici i

Marku 14:54 36 Marku 15:33starješine. 54 I Petar ide za njim izdaleka dou dvor poglavara sveštenièkoga, i sjeðašesa slugama, i grijaše se kod ognja. 55 Aglavari sveštenièki i sva skupština tražahuna Isusa svjedoèanstva da ga ubiju; i nenaðoše; 56 Jer mnogi svjedoèahu lažno nanjega i svjedoèanstva ne bijahu jednaka.57 I jedni ustavši svjedoèahu na njega lažnogovoreæi: 58 Mi smo èuli gdje on govori:ja æu razvaliti ovu crkvu koja je rukamanaèinjena, i za tri dana naèiniæu drugukoja neæe biti rukama naèinjena. 59 I niovo svjedoèanstvo njihovo ne bijaše jed-nako. 60 I ustavši poglavar sveštenièki nasrijedu zapita Isusa govoreæi: zar ništa neodgovaraš što ovi na tebe svjedoèe? 61 Aon muèaše i ništa ne odgovaraše. Opetpoglavar sveštenièki zapita i reèe: jesi li tiHristos, sin blagoslovenoga? 62A Isus reèe:jesam; i vidjeæete sina èovjeèijega gdjesjedi s desne strane sile i ide na oblacimanebeskijem. 63 A poglavar sveštenièkirazdrije svoje haljine, i reèe: šta namtrebaju više svjedoci? 64 Èuste hulu naBoga; šta mislite? A oni svi kazaše da jezaslužio smrt. 65 I poèeše jedni pljuvatina nj, i pokrivati mu lice, i æušati ga, igovoriti mu: proreci; i sluge ga bijahu poobrazima. 66 I kad bijaše Petar dolje nadvoru, doðe jedna od sluškinja poglavarasveštenièkoga, 67 I vidjevši Petra gdje segrije pogleda na nj i reèe: i ti si bio sIsusom Nazareæaninom. 68A on se odreèegovoreæi: ne znam niti razumijem šta tigovoriš. I iziðe napolje pred dvor: i pijetaozapjeva. 69 I opet kad ga vidje sluškinja,poèe govoriti onima što stajahu ondje:ovaj je od njih. 70 A on se opet odricaše.I malo zatijem opet oni što stajahu ondjerekoše Petru: vaistinu si od njih: jer siGalilejac, i govor ti je onakovi. 71 A onse poèe kleti i preklinjati: ne znam togaèovjeka za koga vi govorite. 72 I drugi putzapjeva pijetao. I opomenu se Petar rijeèišto mu reèe Isus: dok pijetao dvaput nezapjeva odreæi æeš me se triput. I stadeplakati.

151 I odmah ujutru uèiniše vijeæu

glavari sveštenièki sa starješinama iknjiževnicima, i sav sabor, i svezavšiIsusa odvedoše ga i predadoše Pilatu. 2 Iupita ga Pilat: jesi li ti car Judejski? Aon odgovarajuæi reèe mu: ti kažeš. 3 Itužahu ga glavari sveštenièki vrlo. 4 A

Pilat opet upita ga govoreæi: zar ništane odgovaraš? Gledaj šta svjedoèe natebe. 5 Ali Isus više ne odgovori ništatako da se divljaše Pilat. 6 A o svakomprazniku puštaše im po jednoga sužnjakoga iskahu. 7 A bijaše jedan zatvoren,po imenu Varava, sa svojijem drugarimakoji su u buni uèinili krv. 8 I povikavšinarod stade iskati što im svagda èinjaše.9 A Pilat im odgovori govoreæi: hoæeteli da vam pustim cara Judejskoga? 10 Jerznadijaše da su ga iz zavisti predali glavarisveštenièki. 11 Ali glavari sveštenièkipodgovoriše narod bolje Varavu da ištuda im pusti. 12 A Pilat opet odgovarajuæireèe im: a šta hoæete da èinim s tijemšto ga zovete carem Judejskijem? 13 Aoni opet povikaše: raspni ga. 14 A Pilatim reèe: a kakvo je zlo uèinio? A oniiza glasa vikahu: raspni ga. 15 A Pilatželeæi ugoditi narodu pusti im Varavu,a Isusa šibavši predade da ga razapnu. 16Avojnici ga odvedoše u sudnicu, i sazvašesvu èetu vojnika, 17 I obukošemu skerletnukabanicu, i opletavši vijenac od trnjametnuše na nj. 18 I stadoše ga pozdravljatigovoreæi: zdravo, care Judejski! 19 I bijahuga po glavi trskom, i pljuvahu na nj, ipadajuæi na koljena poklanjahu mu se.20 I kad mu se narugaše, svukoše s njegaskerletnu kabanicu, i obukoše ga u njegovehaljine i izvedoše ga da ga razapnu. 21 Inatjeraše nekoga Simona iz Kirine, ocaAleksandrova i Rufova, koji iðaše iz polja,da mu ponese krst. 22 I dovedoše ga namjesto Golgotu, koje æe reæi: košturnica.23 I davahu mu da pije vino sa smirnom, aon ne uze. 24 I kad ga razapeše, razdijelišehaljine njegove bacajuæi kocke za njih koæe šta uzeti. 25A bijaše sahat treæi kad garazapeše. 26 I bijaše natpis njegove krivicenatpisan: car Judejski. 27 I s njim raspešedva hajduka, jednoga s desne a jednogas lijeve strane njemu. 28 I izvrši se pismokoje govori: i metnuše ga meðu zloèince.29 I koji prolažahu huljahu na nj mašuæiglavama svojima i govoreæi: aha! ti štocrkvu razvaljuješ i za tri dana naèinjaš,30 Pomozi sam sebi i siði s krsta. 31 Tako iglavari sveštenièki s književnicima rugahuse govoreæi jedan drugome: drugimapomože, a sebi nemože pomoæi. 32Hristoscar Izrailjev neka siðe sad s krsta davidimo, pa æemo mu vjerovati. I oni štobijahu s njim razapeti rugahu mu se. 33 Au šestome sahatu bi tama po svoj zemlji

Marku 15:34 37 Marku 16:20do sahata devetoga. 34 I u devetomesahatu povika Isus iza glasa govoreæi:Eloi! Eloi! lama savahtani? koje znaèi:Bože moj! Bože moj! zašto si me ostavio?35 I neki od onijeh što stajahu ondje èuvšito govorahu: eno zove Iliju. 36 A jedanotrèa te napuni sunðer octa, pa nataknuvšina trsku pojaše ga govoreæi: stanite davidimo hoæe li doæi Ilija da ga skine. 37 AIsus povika iza glasa, i izdahnu. 38 I zavjescrkveni razdrije se nadvoje s vrha do nadno. 39 A kad vidje kapetan koji stajašeprema njemu da s takom vikom izdahnu,reèe: zaista èovjek ovaj sin Božij bješe. 40Abijahu i žene koje gledahu izdaleka, meðukojima bješe i Marija Magdalina i MarijaJakova maloga i Josije mati, i Solomija,41 Koje iðahu za njim i kad bješe u Galileji,i služahu mu; i druge mnoge koje bijahudošle s njim u Jerusalim. 42 I kad bi uveèejer bijaše petak, to jest uoèi subote 43DoðeJosif iz Arimateje, pošten savjetnik, kojii sam carstva Božijega èekaše, i usudi sete uðe k Pilatu i zaiska tijelo Isusovo. 44 APilat se zaèudi da je veæ umro; i dozvavšikapetana zapita ga: je li davno umro? 45 Idoznavši od kapetana, dade tijelo Josifu.46 I kupivši platno, i skinuvši ga, obaviplatnom, i metnu ga u grob koji bješeisjeèen u kamenu, i navali kamen na vrataod groba. 47 A Marija Magdalina i MarijaJosijna gledahu gdje ga metahu.

161 I pošto proðe subota,MarijaMagdalina

iMarija Jakovljeva i Solomija kupišemirisada doðu i da pomažu Isusa. 2 I vrlo ranou prvi dan nedjelje doðoše na grob okosunèanoga roðaja. 3 I govorahu meðusobom: ko æe nam odvaliti kamen odvrata grobnijeh? 4 I pogledavši vidješeda kamen bješe odvaljen: jer bješe vrloveliki. 5 I ušavši u grob vidješe mladiæaobuèena u bijelu haljinu gdje sjedi s desnestrane; i uplašiše se. 6 A on im reèe:ne plašite se, Isusa tražite Nazareæaninaraspetoga; usta, nije ovdje, evomjesto gdjega metnuše. 7Nego idite kažite uèenicimanjegovijem i Petru da pred vama otide uGalileju: tamo æete ga vidjeti, kao što vamreèe. 8 I izišavši pobjegoše od groba; jerih uhvati drhat i strah; i nikom ništa nekazaše, jer se bojahu. 9 A Isus ustavširano u prvi dan nedjelje javi se najprijeMariji Magdalini, iz koje je istjerao sedamðavola. 10 A ona otide te javi onima što

su bili s njim, koji plakahu i ridahu. 11 Ioni èuvši da je živ i da ga je ona vidjelane vjerovaše. 12 A potom javi se na putudvojici od njih u drugome oblièju, kad suišli u selo. 13 I oni otišavši javiše ostalima; ini njimanevjerovaše. 14Anajposlije javi sekad njih jedanaestorica bijahu za trpezom,i prekori ih za njihovo nevjerje i tvrðu srcašto ne vjerovaše onima koji su ga vidjelida je ustao; 15 I reèe im: idite po svemusvijetu i propovjedite jevanðelje svakomestvorenju. 16 Koji uzvjeruje i pokrsti se,spašæe se; a ko ne vjeruje osudiæe se. 17Aznaci onima koji vjeruju biæe ovi: imenommojijem izgoniæe ðavole; govoriæe novi-jem jezicima; 18 Uzimaæe zmije u ruke,ako i smrtno što popiju, neæe im nauditi;na bolesnike metaæe ruke, i ozdravljaæe.19 A Gospod pošto im izgovori uze se nanebo, i sjede Bogu s desne strane. 20 A oniiziðoše i propovijedaše svuda, i Gospod ihpotpomaga, i rijeè potvrðiva znacima kojisu se potom pokazivali. Amin.

Luki 1:1 38 Luki 1:55

Jevanðelje po Luki1 Buduæi da mnogi poèeše opisivati do-

gaðaje koji se ispuniše meðu nama, 2 Kaošto nam predaše koji isprva sami vidješe isluge rijeèi biše: 3 Namislih i ja, ispitavšisve od poèetka, po redu pisati tebi, èestitiTeofile, 4 Da poznaš temelj onijeh rijeèikojima si se nauèio. 5U vrijeme Iroda caraJudejskoga bijaše neki sveštenik od redaAvijna, po imenu Zarija, i žena njegova odplemena Aronova, po imenu Jelisaveta. 6Abijahu oboje pravedni pred Bogom, i živl-jahu u svemu po zapovijestima i uredbamaGospodnjijem bez mane. 7 I ne imadijahudjece; jer Jelisaveta bješe nerotkinja, i bi-jahu oboje veæ stari. 8 I dogodi se, kad onslužaše po svome redu pred Bogom, 9 Dapo obièaju sveštenstva doðe na njega daiziðe u crkvu Gospodnju da kadi. 10 I svemnoštvo naroda bijaše napolju i moljašese Bogu u vrijeme kaðenja. 11 A njemuse pokaza anðeo Gospodnji koji stajaše sdesne strane oltara kadionoga. 12 I kadga vidje Zarija uplaši se i strah napade nanj. 13 A anðeo reèe mu: ne boj se, Zarija;jer je uslišena tvoja molitva: i žena tvojaJelisaveta rodiæe ti sina, i nadjeni mu imeJovan. 14 I biæe tebi radost i veselje, imnogi æe se obradovati njegovu roðenju.15 Jer æe biti veliki pred Bogom, i neæe pitivina i sikera; i napuniæe se Duha svetogajoš u utrobi matere svoje; 16 I mnoge æesinove Izrailjeve obratiti ka Gospodu Bogunjihovome; 17 I on æe naprijed doæi prednjimuduhu i sili Ilijnoj da obrati srca otacak djeci, i nevjernike k mudrosti praved-nika, i da pripravi Gospodu narod gotov.18 I reèe Zarija anðelu: po èemu æu ja topoznati? jer sam ja star i žena je mojavremenita. 19 I odgovarajuæi anðeo reèemu: ja sam Gavrilo što stojim pred Bogom,i poslan sam da govorim s tobom i da tijavim ovu radost. 20 I evo, onijemiæeš ineæeš moæi govoriti do onoga dana dokse to ne zbude; jer nijesi vjerovao mojimrijeèima koje æe se zbiti u svoje vrijeme.21 I narod èekaše Zariju, i èuðahu se štose zabavi u crkvi. 22 A izišavši ne mogašeda im govori; i razumješe da mu se neštoutvorilo u crkvi; i on namigivaše im; i ostanijem. 23 I kad se navršiše dani njegoveslužbe otide kuæi svojoj. 24A poslije ovijehdana zatrudnje Jelisaveta žena njegova, i

krijaše se pet mjeseci govoreæi: 25Tako miuèini Gospod u dane ove u koje pogleda name da me izbavi od ukora meðu ljudima.26Au šestimjesec posla Bog anðela Gavrilau grad Galilejski po imenu Nazaret 27 Kdjevojci isprošenoj za muža, po imenuJosifa iz doma Davidova; i djevojci bješeime Marija. 28 I ušavši k njoj anðeo reèe:raduj se, blagodatna! Gospod je s tobom,blagoslovena si ti meðu ženama. 29 A onavidjevši ga poplaši se od rijeèi njegove ipomisli: kakav bi ovo bio pozdrav? 30 Ireèe joj anðeo: ne boj se, Marija! Jer sinašla milost u Boga. 31 I evo zatrudnjeæeš,i rodiæeš sina, i nadjeni mu ime Isus. 32Onæe biti veliki, i nazvaæe se sin najvišega,i daæe mu Gospod Bog prijesto Davidaoca njegova; 33 I carovaæe u domu Jakovl-jevu vavijek, i carstvu njegovom neæe bitikraja. 34 A Marija reèe anðelu: kako æe tobiti kad ja ne znam zamuža? 35 I odgovara-juæi anðeo reèe joj: duh sveti doæi æe natebe, i sila najvišega osjeniæe te; zato i onoštoæe se roditi biæe sveto, i nazvaæe se sinBožij. 36 I evo Jelisaveta tvoja tetka, i onazatrudnje sinom u starosti svojoj, i ovo ješesti mjesec njojzi, koju zovu nerotkinjom.37 Jer u Boga sve je moguæe što reèe. 38 AMarija reèe: evo sluškinje Gospodnje; nekami bude po rijeèi tvojoj. I anðeo otideod nje. 39 A Marija ustavši onijeh danaotide brzo u gornju zemlju u grad Judin.40 I uðe u kuæu Zarijinu, i pozdravi se sJelisavetom. 41 I kad Jelisaveta èu èesti-tanjeMarijino, zaigra dijete u utrobi njezi-noj, i Jelisaveta se napuni Duha svetoga,42 I povika zdravo i reèe: blagoslovena si timeðu ženama, i blagosloven je plod utrobetvoje. 43 I otkud meni ovo da doðe matiGospoda mojega k meni? 44 Jer gle, kaddoðe glas èestitanja tvojega u uši moje,zaigra dijete radosno u utrobi mojoj. 45 Iblago onoj koja vjerova; jer æe se izvršitišto joj kaza Gospod. 46 I reèe Marija: velièaduša moja Gospoda; 47 I obradova se duhmoj Bogu spasu mojemu, 48 Što pogleda naponiženje sluškinje svoje; jer gle, otsad æeme zvati blaženom svi naraštaji; 49 Što miuèini velièinu silni, i sveto ime njegovo;50 I milost je njegova od koljena na koljenoonima koji ga se boje. 51Pokaza silu rukomsvojom; razasu ponosite u mislima srcanjihova. 52 Zbaci silne s prijestola, i podižeponižene. 53 Gladne napuni blaga, i bo-gate otpusti prazne. 54 Primi Izrailja slugusvojega da se opomene milosti; 55 Kao što

Luki 1:56 39 Luki 2:31govori ocima našijem, Avraamu i sjemenunjegovu dovijeka. 56 Marija pak sjedi snjomoko trimjeseca, i vrati se kuæi svojoj.57 A Jelisaveti doðe vrijeme da rodi, i rodisina. 58 I èuše njezini susjedi i rodbina daje Gospod pokazao veliku milost svoju nanjoj, i radovahu se s njom. 59 I u osmidan doðoše da obrežu dijete, i šæadijahuda mu nadjenu ime oca njegova, Zarija.60 I odgovarajuæi mati njegova reèe: ne,nego da bude Jovan. 61 I rekoše joj: nikoganema u rodbini tvojoj da mu je tako ime.62 I namigivahu ocu njegovu kako bi onhtio da mu nadjenu ime. 63 I zaiskavšidašèicu, napisa govoreæi: Jovan mu jeime. I zaèudiše se svi. 64 I odmah muse otvoriše usta i jezik njegov, i govorašehvaleæi Boga. 65 I uðe strah u sve susjedenjihove; i po svoj gornjoj Judeji razglasise ovaj sav dogaðaj. 66 I svi koji èušemetnuše u srce svoje govoreæi: šta æebiti iz ovoga djeteta? I ruka Gospodnjabješe s njim. 67 I Zarija otac njegov napunise Duha svetoga, i prorokova govoreæi:68 Blagosloven Gospod Bog Jakovljev štopohodi i izbavi narod svoj, 69 I podiženam rog spasenija u domu Davida slugesvojega, 70 Kao što govori ustima svetijehproroka svojijeh od vijeka 71 Da æe nasizbaviti od našijeh neprijatelja i iz rukusviju koji mrze na nas; 72 Uèiniti milostocima našijem, i opomenuti se svetogazavjeta svojega, 73 Kletve kojom se kleoAvraamu ocu našemu da æe nam dati 74Dase izbavimo iz ruku neprijatelja svojijeh, ida mu služimo bez straha, 75 I u svetosti iu pravdi pred njim dok smo god živi. 76 Iti, dijete, nazvaæeš se prorok najvišega;jer æeš iæi naprijed pred licem Gospodnji-jem da mu pripraviš put; 77 Da daš razumspasenija narodu njegovu za oproštenjegrijeha njihovijeh, 78 Po dubokoj milostiBoga našega, po kojoj nas je pohodio istoks visine; 79Da obasjaš one koji sjede u tamii u sjenu smrtnome; da uputiš noge našena put mira. 80 A dijete rastijaše i jaèašeduhom, i bijaše u pustinji dotle dok se nepokaza Izrailju.

21 U to vrijeme pak iziðe zapovijest od

æesara Avgusta da se prepiše sav svijet.2 Ovo je bio prvi prijepis za vladanja Kiri-nova Sirijom. 3 I poðoše svi da se prepišusvaki u svoj grad. 4 Tada poðe i Josifiz Galileje iz grada Nazareta u Judeju u

grad Davidov koji se zvaše Vitlejem, jer onbijaše iz doma i plemena Davidova, 5 Dase prepiše s Marijom, isprošenom za njegaženom, koja bješe trudna. 6 I kad onamobijahu, doðe vrijeme da ona rodi. 7 I rodisina svojega prvenca, i povi ga, i metnu gau jasli; jer im ne bijaše mjesta u gostionici.8 I bijahu pastiri u onome kraju koji èuvahunoænu stražu kod stada svojega. 9 I gle,anðeo Gospodnji stade meðu njima, i slavaGospodnja obasja ih; i uplašiše se vrlo. 10 Ireèe im anðeo: ne bojte se; jer gle, javl-jam vam veliku radost koja æe biti svemunarodu. 11 Jer vam se danas rodi spas, kojije Hristos Gospod, u gradu Davidovu. 12 Ieto vam znaka: naæi æete dijete povitogdje leži u jaslima. 13 I ujedanput postades anðelom mnoštvo vojnika nebeskijeh,koji hvaljahu Boga govoreæi: 14 Slava navisini Bogu, i na zemlji mir, meðu ljudimadobra volja. 15 I kad anðeli otidoše od njihna nebo, pastiri govorahu jedan drugome:hajdemo do Vitlejema, da vidimo to što setamo dogodilo što nam kaza Gospod. 16 Idoðoše brzo, i naðošeMariju i Josifa i dijetegdje leži u jaslima. 17A kad vidješe, kazašesve što im je kazano za to dijete. 18 I svi kojièuše diviše se tome što im kazaše pastiri.19 A Marija èuvaše sve rijeèi ove i slagašeih u srcu svojemu. 20 I vratiše se pastirislaveæi i hvaleæi Boga za sve što èuše ividješe kao što im bi kazano. 21 I kad senavrši osam dana da ga obrežu, nadjenušemu ime Isus, kao što je anðeo rekao dokse još nije bio ni zametnuo u utrobi. 22 Ikad doðe vrijeme da idu na molitvu pozakonu Mojsijevu, doniješe ga u Jerusalimda ga metnu pred Gospoda, 23 Kao što jenapisano u zakonu Gospodnjemu: da sesvako dijete muško koje najprije otvorimatericu posveti Gospodu;) 24 I da pri-nesu prilog, kao što je reèeno u zakonuGospodnjemu, dvije grlice, ili dva golu-biæa. 25 I gle, bijaše u Jerusalimu èovjek poimenu Simeun, i taj èovjek bješe pravedani pobožan, koji èekaše utjehe Izrailjeve,i Duh sveti bijaše u njemu. 26 I njemubješe sveti Duh kazao da neæe vidjeti smrtidok ne vidi Hrista Gospodnjega. 27 I kazamu Duh te doðe u crkvu; i kad donesošeroditelji dijete Isusa da svrše za njega za-kon po obièaju, 28 I on ga uze na rukesvoje, i hvali Boga i reèe: 29 Sad otpuštašs mirom slugu svojega, Gospode, po rijeèisvojoj; 30 Jer vidješe oèi moje spasenijetvoje, 31 Koje si ugotovio pred licem sviju

Luki 2:32 40 Luki 3:25naroda, 32 Vidjelo, da obasja neznabošce,i slavu naroda tvojega Izrailja. 33 I Josif imati njegova èuðahu se tome što se gov-oraše za njega. 34 I blagoslovi ih Simeun,i reèe Mariji materi njegovoj: gle, ovajleži da mnoge obori i podigne u Izrailju,i da bude znak protiv koga æe se govoriti35 A i tebi samoj probošæe nož dušu dase otkriju misli mnogijeh srca. 36 I bješeAna proroèica, kæi Fanuilova, od koljenaAsirova; ona je ostarjela, a sedam je godinaživljela s mužem od djevojaštva svojega,37 I udova oko osamdeset i èetiri godine,koja ne odlažaše od crkve, i služaše Bogudan i noæ postom i molitvama. 38 I ona utaj èas doðe, i hvaljaše Gospoda i govorašeza njega svima koji èekahu spasenija uJerusalimu. 39 I kad svršiše sve po zakonuGospodnjemu, vratiše se u Galileju u gradsvoj Nazaret. 40 A dijete rastijaše i jaèašeu duhu, i punjaše se premudrosti, i blago-dat Božija bješe na njemu. 41 I roditeljinjegovi iðahu svake godine u Jerusalim oprazniku pashe. 42 I kad mu bi dvanaestgodina, doðoše oni u Jerusalim po obièajupraznika; 43 I kad dane provedoše i oni sevratiše, osta dijete Isus u Jerusalimu; i neznade Josif i mati njegova; 44Nego misleæida je s društvom, otidoše dan hoda, istadoše ga tražiti po rodbini i po znancima.45 I ne našavši ga vratiše se u Jerusalim daga traže. 46 I poslije tri dana naðoše ga ucrkvi gdje sjedi meðu uèiteljima, i sluša ih,i pita ih, 47 I svi koji ga slušahu divljahu senjegovu razumu i odgovorima. 48 I vidjevšiga zaèudiše se, i mati njegova reèe mu:sine! šta uèini nama tako? Evo otac tvoji ja sa strahom tražismo te. 49 I reèe im:zašto ste me tražili? Zar ne znate da menitreba u onom biti što je oca mojega? 50 Ioni ne razumješe rijeèi što im reèe. 51 Isiðe s njima i doðe u Nazaret; i bijaše imposlušan. I mati njegova èuvaše sve rijeèiove u srcu svojemu. 52 I Isus napredovaše upremudrosti i u rastu i u milosti kod Bogai kod ljudi.

31 U petnaestoj godini vladanja æesara

Tiverija, kad bješe Pontije Pilat sudija uJudeji, i Irod èetverovlasnik u Galileji, aFilip brat njegov èetverovlasnik u Itureji iu Trahonitskoj, i Lisanija èetverovlasnik uAvilini, 2 Za poglavara sveštenièkijeh Anei Kajafe, reèe Bog Jovanu sinu Zarijnu u

pustinji, 3 I doðe u svu okolinu Jordan-sku propovijedajuæi krštenje pokajanja zaoproštenje grijeha; 4 Kao što je napisanou knjizi rijeèi proroka Isaije koji govori:glas onoga što vièe u pustinji: pripraviteput Gospodnji; poravnite staze njegove;5 Sve doline neka se ispune, i sve gore ibregovi neka se slegnu; i što je krivo nekabude pravo, i hrapavi putovi neka buduglatki; 6 I svako æe tijelo vidjeti spasenijeBožije. 7 Jovan pak govoraše ljudima kojiizlažahu da ih krsti: porodi aspidini! kovam kaza da bježite od gnjeva koji ide?8 Rodite dakle rodove dostojne pokajanja,i ne govorite u sebi: oca imamo Avraama;jer vam kažem da Bog može i od ovogakamenja podignuti djecu Avraamu. 9 Jerveæ i sjekira stoji drvetu kod korijena; isvako drvo koje dobra roda ne raða sijeèese i u oganj se baca. 10 I pitahu ga ljudigovoreæi: šta æemo dakle èiniti? 11 Onpak odgovarajuæi reèe im: koji ima dvijehaljine neka da jednu onome koji nema;i ko ima hrane neka èini tako. 12 Doðošepak i carinici da ih krsti, i rekoše mu:uèitelju! šta æemo èiniti? 13 A on imreèe: ne ištite više nego što vam je reèeno.14 Pitahu ga pak i vojnici govoreæi: a mišta æemo èiniti? I reèe im: nikome da neèinite sile niti koga da opadate, i buditezadovoljni svojom platom. 15 A kad narodbješe u sumnji i pomišljahu svi u srcimasvojijem za Jovana: da nije on Hristos?16 Odgovaraše Jovan svima govoreæi: javas krstim vodom; ali ide za mnom jaèi odmene, kome ja nijesam dostojan odriješitiremena na obuæi njegovoj; on æe vaskrstiti Duhom svetijem i ognjem. 17 Onima lopatu u ruci svojoj, i oèistiæe gumnosvoje, i skupiæe pšenicu svoju, a pljevuæe sažeæi ognjem vjeènijem. 18 I drugomnogo koješta javlja narodu i napominja.19 Iroda pak èetverovlasnika koraše Jovanza Irodijadu, ženu brata njegova, i za svazla što uèini Irod; 20 I svrh svega uèini ito te zatvori Jovana u tamnicu. 21 A kadse krsti sav narod, i Isus pošto se krsti imoljaše se Bogu, otvori se nebo, 22 I siðena nj Duh sveti u tjelesnome obliku kaogolub, i èu se glas s neba govoreæi: tisi sin moj ljubazni, ti si po mojoj volji.23 I taj Isus imaše oko trideset godina kadpoèe; i bješe, kao što se mišljaše, sin Josifasina Ilijna, 24 Sina Matatova, sina Levijna,sina Melhijna, sina Janejeva, sina Josifova,25 Sina Matatijna, sina Amosova, sina Nau-

Luki 3:26 41 Luki 4:38mova, sina Eslijna, sina Nangejeva, 26 SinaMaatova, sina Matatijna, sina Semejina,sina Josifova, sina Judina, 27 Sina Joan-ina, sina Risina, sina Zorovavelova, sinaSalatiilova, sina Nirijna, 28 Sina Melhijna,sina Adijna, sina Kosamova, sina Irova,29 Sina Josijna, sina Eliezerova, sina Jori-mova, sina Matatova, sina Levijna, 30 SinaSimeunova, sina Judina, sina Josifova, sinaJonanova, sina Eliakimova, 31 Sina Mele-jina, sina Mainanova, sina Matatina, sinaNatanova, sina Davidova, 32 Sina Jese-jeva, sina Ovidova, sina Voozova, sinaSalmonova, sina Naasonova, 33 Sina Ami-nadavova, sina Aramova, sina Esromova,sina Faresova, sina Judina, 34 Sina Jakovl-jeva, sina Isakova, sina Avraamova, sinaTarina, sina Nahorova, 35 Sina Seruhova,sina Ragavova, sina Falekova, sina Everova,sina Salina, 36 Sina Kainanova, sina Ar-faksadova, sina Simova, sina Nojeva, sinaLamehova, 37 Sina Matusalina, sina Eno-hova, sina Jaredova, sina Maleleilova, sinaKainanova, 38 Sina Enosova, sina Sitova,sina Adamova, sina Božijega.

41 Isus pak pun Duha svetoga vrati se

od Jordana, i odvede ga Duh u pustinju,2 I èetrdeset dana kuša ga ðavo, i ne jedeništa za to dana; i kad se oni navršiše, ondaogladnje, 3 I reèe mu ðavo: ako si sin Božij,reci ovome kamenu da postane hljeb. 4 Iodgovori mu Isus govoreæi: u pismu stoji:neæe življeti èovjek o samom hljebu, negoo svakoj rijeèi Božijoj. 5 I izvedavši gaðavo na goru visoku pokazamu sva carstvaovoga svijeta u trenuæu oka, 6 I reèe muðavo: tebi æu dati svu vlast ovu i slavu nji-hovu, jer je meni predana, i kome ja hoæudaæu je; 7 Ti dakle ako se pokloniš predamnombiæe sve tvoje. 8 I odgovarajuæi Isusreèe mu: idi od mene, sotono; u pismustoji: poklanjaj se Gospodu Bogu svojemu,i njemu jedinome služi. 9 I odvede gau Jerusalim, i postavi ga navrh crkve, ireèe mu: ako si sin Božij, skoèi odavdedolje; 10 Jer u pismu stoji da æe anðelimasvojijem zapovjediti za tebe da te saèuvaju,11 I uzeæe te na ruke da gdje ne zapneš zakamen nogom svojom. 12 I odgovarajuæiIsus reèe mu: kazano je: ne kušaj GospodaBoga svojega. 13 I kad svrši ðavo svekušanje, otide od njega za neko vrijeme.14 I vrati se Isus u sili duhovnoj u Galileju;i otide glas o njemu po svemu onom kraju.

15 I on uèaše po zbornicama njihovijem, isvi ga hvaljahu. 16 I doðe u Nazaret gdjebješe odrastao, i uðe po obièaju svomeu dan subotni u zbornicu, i ustade daèita. 17 I daše mu knjigu proroka Isaije,i otvorivši knjigu naðe mjesto gdje bješenapisano: 18 Duh je Gospodnji na meni;zato me pomaza da javim jevanðelje siro-masima; posla me da iscijelim skrušene usrcu; da propovjedim zarobljenima da æese otpustiti, i slijepima da æe progledati;da otpustim sužnje; 19 I da propovijedamprijatnu godinu Gospodnju. 20 I zatvorivšiknjigu dade sluzi, pa sjede: i svi u zbornicigledahu na nj. 21 I poèe im govoriti: danasse izvrši ovo pismo u ušima vašima. 22 Isvi mu svjedoèahu, i divljahu se rijeèimablagodati koje izlažahu iz usta njegovijeh,i govorahu: nije li ovo sin Josifov? 23 Ireèe im: vi æete meni bez sumnje kazatiovu prièu: ljekaru! izlijeèi se sam; štosmo èuli da si èinio u Kapernaumu uèinii ovdje na svojoj postojbini. 24 Reèe pak:zaista vam kažem: nikakav prorok nijemio na svojoj postojbini. 25 A zaista vamkažem: mnoge udovice bijahu u Izrailjuu vrijeme Ilijno kad se nebo zatvori trigodine i šest mjeseci i bi velika glad posvoj zemlji; 26 I ni k jednoj od njih nebi poslan Ilija do u Sareptu Sidonsku kženi udovici. 27 I mnogi bijahu gubaviu Izrailju za proroka Jelisija; i nijedan seod njih ne oèisti do Neemana Sirijanina.28 I svi se u zbornici napuniše gnjeva kadèuše ovo. 29 I ustavši istjeraše ga napoljeiz grada, i odvedoše ga navrh gore gdjebijaše njihov grad sazidan da bi ga baciliodozgo. 30 Ali on proðe izmeðu njih, iotide. 31 I doðe u Kapernaum grad Galile-jski, i uèaše ih u subote. 32 I èuðahu senauci njegovoj; jer njegova besjeda bješesilna. 33 I u zbornici bješe èovjek u komebješe neèisti duh ðavolski, i povika izaglasa 34 Govoreæi: proði se, šta je tebi donas, Isuse Nazareæanine? Došao si da naspogubiš? Znam te ko si, svetac Božij. 35 Izaprijeti mu Isus govoreæi: umukni, i iziðiiz njega. I oborivši ga ðavo na srijedu, iziðeiz njega, i nimalo mu ne naudi. 36 I u sveuðe strah, i govorahu jedan drugome gov-oreæi: kakva je to rijeè, da vlašæu i silomzapovijeda neèistijem duhovima, i izlaze?37 I otide glas o njemu po svima okolnijemmjestima. 38 Ustavši pak iz zbornice doðeu kuæu Simonovu; a taštu Simonovu bješeuhvatila velika groznica, i moliše ga za

Luki 4:39 42 Luki 5:38nju. 39 I stavši više nje zaprijeti groznici,i pusti je. I odmah ustade i služaše im.40A kad zahoðaše sunce, svi koji imadijahubolesnike od razliènijeh bolesti dovoðahuih k njemu; a on na svakoga od njihmetašeruke, i iscjeljivaše ih. 41A i ðavoli izlažahuizmnogijeh vièuæi i govoreæi: ti si Hristossin Božij. I zapreæivaše im da ne govoreda znadu da je on Hristos. 42 A kad nastadan, iziðe i otide u pusto mjesto; i narodga tražaše, i doðe k njemu, i zadržavahuga da ne ide od njih. 43 A on im reèe: idrugijem gradovima trebami propovjeditijevanðelje o carstvu Božijemu; jer sam nato poslan. 44 I propovijedaše po zborni-cama Galilejskijem.

51 Jedanput pak kad narod naleže k

njemu da slušaju rijeè Božiju on stajašekod jezera Genisaretskoga, 2 I vidje dvijelaðe gdje stoje u kraju, a ribari bijahu izišliiz njih i ispirahu mreže: 3 I uljeze u jednuod laði koja bješe Simonova, i zamoli ga damalo odmakne od kraja; i sjedavši uèašenarod iz laðe. 4 A kad presta govoriti,reèe Simonu: hajde na dubinu, i bacitemreže svoje te lovite. 5 I odgovarajuæiSimon reèe mu: uèitelju! svu noæ smose trudili, i ništa ne uhvatismo: ali potvojoj rijeèi baciæu mrežu. 6 I uèinivši touhvatiše veliko mnoštvo riba, i mreže imse prodriješe. 7 I namagoše na društvokoje bješe na drugoj laði da doðu da impomognu; i doðoše, i napuniše obje laðetako da se gotovo potope. 8 A kad vidjeSimon Petar, pripade ka koljenima Isuso-vijem govoreæi: iziði od mene, Gospode!ja sam èovjek griješan. 9 Jer bijaše ušaostrah u njega i u sve koji bijahu s njimod mnoštva riba koje uhvatiše; 10 A takoi u Jakova i Jovana, sinove Zevedejeve,koji bijahu drugovi Simonovi. I reèe IsusSimonu: ne boj se; otsele æeš ljude loviti.11 I izvukavši obje laðe na zemlju ostavišesve, i otidoše za njim. 12 I kad bješe Isusu jednom gradu, i gle, èovjek sav u gubi:i vidjevši Isusa pade nièice moleæi mu sei govoreæi: Gospode! ako hoæeš možešme oèistiti. 13 I pruživši ruku dohvatiga se, i reèe: hoæu, oèisti se. I odmahguba spade s njega. 14 I on mu zapovjedida nikom ne kazuje: nego idi i pokažise svešteniku, i prinesi dar za oèišæenjesvoje, kako je zapovjedio Mojsije za svje-doèanstvo njima. 15 Ali se glas o njemu

još veæma razlažaše, i mnoštvo narodastjecaše se da ga slušaju i da ih iscjeljujeod njihovijeh bolesti. 16 A on odlažaše upustinju i moljaše se Bogu. 17 I jedan danuèaše on, i ondje sjeðahu fariseji i zakonicikoji bijahu došli iz sviju sela Galilejskijeh iJudejskijeh i iz Jerusalima; i sila Gospodnjaiscjeljivaše ih. 18 I gle, ljudi donesoše naodru èovjeka koji bješe uzet, i tražahu daga unesu i metnu preda nj; 19 I ne našavšikuda æe ga unijeti od naroda, popeše sena kuæu i kroz krov spustiše ga s odromna srijedu pred Isusa. 20 I vidjevši vjerunjihovu reèe mu: èovjeèe! opraštaju tise grijesi tvoji. 21 I poèeše pomišljati kn-jiževnici i fariseji govoreæi: ko je ovaj štohuli na Boga? Ko može opraštati grijeheosim jednoga Boga? 22 A kad razumje Isuspomisli njihove, odgovarajuæi reèe im: štamislite u srcima svojijem? 23 Šta je lakšereæi: opraštaju ti se grijesi tvoji? ili reæi:ustani i hodi? 24 Nego da znate da vlastima sin èovjeèij na zemlji opraštati grijehe,reèe uzetome:) tebi govorim: ustani i uzmiodar svoj i idi kuæi svojoj. 25 I odmahustade pred njima, i uze na èemu ležaše,i otide kuæi svojoj hvaleæi Boga. 26 I svi seupropastiše, i hvaljahu Boga, i napunivšise straha govorahu: èuda se nagledasmodanas! 27 I potom iziðe, i vidje carinika poimenuLevija gdje sjedi na carini, i reèemu:hajde za mnom. 28 I ostavivši sve, ustadei poðe za njim. 29 I zgotovi mu Levijekod kuæe svoje veliku èast; i bješe mnogocarinika i drugijeh koji sjeðahu s njim zatrpezom. 30 I vikahu na njega književnicii fariseji govoreæi uèenicima njegovijem:zašto s carinicima i grješnicima jedete ipijete? 31 I odgovarajuæi Isus reèe im:ne trebaju zdravi ljekara nego bolesni.32 Ja nijesamdošaodadozovempravednikenego grješnike na pokajanje. 33 A oni murekoše: zašto uèenici Jovanovi poste èestoi mole se Bogu, tako i farisejski; a tvojijedu i piju? 34 A on im reèe: možete lisvatove natjerati da poste dok je ženik snjima? 35 Nego æe doæi dani kad æe seoteti od njih ženik, i onda æe postiti uone dane. 36 Kaza im pak i prièu: nikone meæe zakrpe od nove haljine na staruhaljinu, inaèe æe i novu razdrijeti, i starojne lièi što je od novoga. 37 I niko neljeva vina novoga u mjehove stare; inaèeprodre novo vino mjehove i ono se prolije,i mjehovi propadnu; 38 Nego vino novo umjehove nove treba ljevati, i oboje æe se

Luki 5:39 43 Luki 6:45saèuvati. 39 I niko pivši staro neæe odmahnovoga; jer veli: staro je bolje.

61 Dogodi mu se pak u prvu subotu po

drugome danu pashe da iðaše kroz usjeve,i uèenici njegovi trgahu klasje, i satirahurukama te jeðahu. 2 A neki od farisejarekoše im: zašto èinite što ne valja èinitiu subotu? 3 I odgovarajuæi Isus reèe im:zar nijeste èitali ono što uèini David kadogladnje, on i koji bijahu s njim? 4 Kakouðe u kuæu Božiju, i uze hljebove postavl-jene i izjede, i dade ih onima što bijahu snjim, kojijeh nikome ne valjaše jesti osimjedinijeh sveštenika. 5 I reèe im: sin je èov-jeèij gospodar i od subote. 6 A dogodi se udrugu subotu da on uðe u zbornicu i uèaše,i bješe ondje èovjek kome desna ruka bješesuha. 7 Književnici pak i fariseji gledahuza njim neæe li u subotu iscijeliti, da gaokrive. 8 A on znadijaše pomisli njihove, ireèe èovjeku koji imaše suhu ruku: ustanii stani na srijedu. A on ustade i stade. 9 AIsus reèe im: da vas zapitam: šta valja usubotu èiniti, dobro ili zlo? održati dušuili pogubiti? A oni muèahu. 10 I pogledavšina sve njih reèe mu: pruži ruku svoju. Aon uèini tako; i ruka posta zdrava kao idruga. 11 A oni se svi napuniše bezumlja,i govorahu jedan drugome šta bi uèiniliIsusu. 12Tijeh pak dana iziðe na goru da sepomoli Bogu; i provede svu noænamolitviBožijoj. 13 I kad bi dan, dozva uèenikesvoje, i izbra iz njih dvanaestoricu, koje iapostolima nazva: 14 Simona, koga nazvaPetrom, i Andriju brata njegova, Jakovai Jovana, Filipa i Vartolomija, 15 Matejai Tomu, Jakova Alfejeva i Simona proz-vanoga Zilota, 16 Judu Jakovljeva, i JuduIskariotskoga, koji ga i izdade. 17 I izišavšis njima stade na mjestu ravnom, i gomilauèenika njegovijeh; i mnoštvo naroda izsve Judeje i iz Jerusalima, i iz primorjaTirskoga i Sidonskoga, 18Koji doðoše da gaslušaju i da se iscjeljuju od svojijeh bolesti,i kojemuèahu duhovi neèisti; i iscjeljivahuse. 19 I sav narod tražaše da ga se dotaknu;jer iz njega izlažaše sila i iscjeljivaše ihsve. 20 I on podignuvši oèi na uèenike svojegovoraše: blago vama koji ste siromašniduhom; jer je vaše carstvo Božije. 21 Blagovama koji ste gladni sad; jer æete se na-sititi. Blago vama koji plaèete sad; jer æetese nasmijati. 22 Blago vama kad na vasljudi omrznu i kad vas rastave i osramote, i

razglase ime vaše kao zlo sina radi èovjeèi-jega. 23 Radujte se u onaj dan i igrajte, jergle, vaša je velika plata na nebu. Jer su takoèinili prorocima ocevi njihovi. 24Ali teškovama bogati; jer ste veæ primili utjehusvoju. 25 Teško vama siti sad; jer æeteogladnjeti. Teško vama koji se smijete sad;jer æete zaplakati i zaridati. 26Teško vamakad stanu svi dobro govoriti za vama; jersu tako èinili i lažnijem prorocima ocevinjihovi. 27 Ali vama kažem koji slušate:ljubite neprijatelje svoje, dobro èinite on-ima koji na vas mrze; 28 Blagosiljajte onekoji vas kunu, i molite se Bogu za one kojivas vrijeðaju. 29 Koji te udari po obrazu,okreni mu i drugi; i koji hoæe da ti uzmekabanicu, podajmu i košulju. 30A svakomekoji ište u tebe, podaj; i koji tvoje uzme, neišti. 31 I kako hoæete da èine vama ljudièinite i vi njima onako. 32 I ako ljubite onekoji vas ljube, kakva vam je hvala? Jer igrješnici ljube one koji njih ljube. 33 I akoèinite dobro onima koji vama dobro èine,kakva vam je hvala? Jer i grješnici èinetako. 34 I ako dajete u zajam onima odkojijeh se nadate da æete uzeti, kakva vamje hvala? Jer i grješnici grješnicima daju uzajam da uzmu opet onoliko. 35 Ali ljubiteneprijatelje svoje, i èinite dobro, i dajiteu zajam ne nadajuæi se nièemu; i biæevam velika plata, i biæete sinovi najvišega,jer je on blag i neblagodarnima i zlima.36 Budite dakle milostivi kao i otac vaš štoje milostiv. 37 I ne sudite, i neæe vamsuditi; i ne osuðujte, i neæete biti osuðeni;opraštajte, i oprostiæe vam se. 38 Dajite,i daæe vam se: mjeru dobru i nabijenu istresenu i preopunu daæe vam u naruèjevaše. Jer kakvom mjerom dajete onakomæe vam se vratiti. 39 I kaza im prièu: moželi slijepac slijepca voditi? Neæe li obadvapasti u jamu? 40Nemauèenika nad uèiteljasvojega, nego i sasvijem kad se izuèi, biæekao i uèitelj njegov. 41 A zašto vidiš trun uoku brata svojega, a brvna u svojemu okune osjeæaš? 42 Ili kako možeš reæi bratusvojemu: brate! stani da izvadim trun kojije u oku tvojemu, kad sam ne vidiš brvnau svojemu oku? Licemjere! izvadi najprijebrvno iz oka svojega, pa æeš onda vidjetiizvaditi trun iz oka brata svojega. 43 Jernema drveta dobra da raða zao rod; nitidrveta zla da raða dobar rod. 44 Jer sesvako drvo po rodu svome poznaje: jer sesmokve ne beru s trnja, niti se grožðe beres kupine. 45 Dobar èovjek iz dobre klijeti

Luki 6:46 44 Luki 7:39srca svojega iznosi dobro, a zao èovjek izzle klijeti srca svojega iznosi zlo, jer ustanjegova govore od suviška srca. 46 A štome zovete: Gospode! Gospode! a neizvršujete što vam govorim? 47 Svaki kojiide za mnom i sluša rijeèi moje i izvršujeih, kazaæu vam kakav je: 48 On je kaoèovjek koji gradi kuæu, pa iskopa i udubii udari temelj na kamenu; a kad doðoševode, navali rijeka na onu kuæu i ne možeje pokrenuti, jer joj je temelj na kamenu.49A koji sluša i ne izvršuje on je kao èovjekkoji naèini kuæu na zemlji bez temelja,na koju navali rijeka i odmah je obori, iraspade se kuæa ona strašno.

71 A kad svrši sve rijeèi svoje pred naro-

dom, doðe u Kapernaum. 2U kapetana pakjednoga bijaše sluga bolestan na umorukoji mu bješe mio. 3 A kad èu za Isusa,posla k njemu starješine Judejske moleæiga da bi došao da mu iscijeli slugu. 4 Aoni došavši k Isusu moljahu ga lijepo gov-oreæi: dostojan je da mu to uèiniš; 5 Jerljubi narod naš, i naèini nam zbornicu. 6AIsus iðaše s njima. I kad veæ bijahu blizukuæe, posla kapetan k njemu prijateljegovoreæi mu: Gospode! ne trudi se, jernijesamdostojan da uðeš podmoju strehu;7Zato i ne držah sebe dostojna da ti doðem,nego samo reci rijeè, i ozdraviæe slugamoj. 8 Jer i ja sam èovjek pod vlasti, i imampod sobom vojnike, pa reèem jednome:idi, i ide; i drugome: doði, i doðe; i sluzisvojemu: uèini to, i uèini. 9 A kad to èuIsus, zaèudi mu se, i okrenuvši se narodukoji iðaše za njim reèe: kažem vam: ni uIzrailju tolike vjere ne naðoh. 10 I vrativšise poslani naðoše bolesnoga slugu zdrava.11 I potom iðaše u grad koji se zove Nain,i s njim iðahu mnogi uèenici njegovi imnoštvo naroda. 12Kad se približiše k vra-tima gradskijem, i gle, iznošahu mrtvaca,jedinca sina matere njegove, i ona bješeudovica i naroda iz grada mnogo iðaše snjom. 13 I vidjevši je Gospod sažali mu seza njom, i reèe joj: ne plaèi. 14 I pristupivšiprihvati za sanduk; a nosioci stadoše, ireèe: momèe! tebi govorim, ustani. 15 Isjede mrtvac i stade govoriti; i dade gamateri njegovoj. 16 A strah obuze sve,i hvaljahu Boga govoreæi: veliki prorokiziðe meðu nama, i Bog pohodi narod svoj.17 I otide glas ovaj o njemu po svoj Judeji ipo svoj okolini. 18 I javiše Jovanu uèenici

njegovi za sve ovo. 19 I dozvavši Jovandva od uèenika svojijeh posla ih k Isusugovoreæi: jesi li ti onaj što æe doæi, ilidrugoga da èekamo? 20 Došavši pak ljudik njemu rekoše: Jovan krstitelj posla nask tebi govoreæi: jesi li ti onaj što æedoæi, ili drugoga da èekamo? 21 A u tajèas iscijeli mnoge od bolesti i od mukai od zlijeh duhova, i mnogima slijepijemdarova vid. 22 I odgovarajuæi Isus reèe im:idite i kažite Jovanu što vidjeste i èuste: sli-jepi progledaju, hromi hode, gubavi èistese, gluhi èuju, mrtvi ustaju, siromašn-ima propovijeda se jevanðelje. 23 I blagoonome koji se ne sablazni o mene. 24 Akad otidoše uèenici Jovanovi, poèe narodugovoriti za Jovana: šta ste izišli u pustinjida vidite? Trsku, koju ljulja vjetar? 25 Štaste dakle izišli da vidite? Èovjeka u mekehaljine obuèena? Eto, koji gospodskehaljine nose i u slastima žive po carskijemsu dvorovima. 26 Šta ste dakle izišli davidite? Proroka? Da, ja vam kažem, i višeod proroka; 27 Jer je ovo onaj za koga jepisano: eto ja šaljem anðela svojega predlicem tvojijem koji æe pripraviti put tvojpred tobom. 28 Jer vam kažem: nijedanizmeðu roðenijeh od žena nije veæi prorokod Jovana krstitelja; a najmanji u carstvuBožijemu veæi je od njega. 29 I svi ljudi kojislušahu i carinici opravdaše Boga, i krstišese krštenjem Jovanovijem; 30 A fariseji iknjiževnici odbaciše svjet Božij za njih, ine htješe da ih on krsti. 31 A Gospod reèe:kakvi æu kazati da su ljudi ovoga roda? Ikakvi su? 32Oni su kao djeca koja sjede poulicama i dozivaju jedno drugo i govore:svirasmo vam, i ne igraste, žalismo vamse, i ne plakaste. 33 Jer doðe Jovan krstiteljkoji ni jede hljeba ni pije vina, a vi kažete:ðavo je u njemu; 34 Doðe sin èovjeèij kojii jede i pije, a vi kažete: gle èovjekaizjelice i pijanice, druga carinicima i gr-ješnicima. 35 I opravdaše premudrost svadjeca njezina. 36 Moljaše ga pak jedan odfariseja da bi objedovao u njega; i ušavši ukuæu farisejevu sjede za trpezu. 37 I gle,žena u gradu koja bješe grješnica doznavšida je Isus za trpezom u kuæi farisejevoj,donese sklenicu mira; 38 I stavši sastragkod nogu njegovijeh plakaše, i stade pratinoge njegove suzama, i kosom od svojeglave otiraše, i cjelivaše noge njegove, imazaše mirom. 39 A kad vidje farisej kojiga je dozvao, reèe u sebi govoreæi: da jeon prorok, znao bi ko i kakva ga se žena

Luki 7:40 45 Luki 8:33dotièe: jer je grješnica. 40 I odgovarajuæiIsus reèe mu: Simone! imam ti neštokazati. A on reèe: uèitelju! kaži. 41 AIsus reèe: dvojica bijahu dužni jednomedužniku, jedan bješe dužan pet stotinadinara a drugi pedeset. 42 A kad oni neimadoše damu vrate, pokloni obojici. Kažikoji æe ga od njih dvojice veæma ljubiti.43A Simon odgovarajuæi reèe: mislim onajkomenajviše pokloni. A onmu reèe: pravosi sudio. 44 I okrenuvši se k ženi reèeSimonu: vidiš li ovu ženu? Ja uðoh u tvojukuæu, ni vode mi na noge nijesi dao; aona suzama obli mi noge, i kosom od glavesvoje otr. 45 Cjeliva mi nijesi dao; a onaotkako uðoh ne presta cjelivati mi nogu.46Uljem nijesi pomazao glave moje; a onamirom pomaza mi noge. 47 Zato kažem ti:opraštaju joj se grijesi mnogi, jer je velikuljubav imala; a kome se malo oprašta imamalu ljubav. 48 A njoj reèe: opraštaju ti segrijesi. 49 I stadoše u sebi govoriti oni štosjeðahu s njim za trpezom: ko je ovaj što igrijehe oprašta? 50A ženi reèe: vjera tvojapomože ti; idi s mirom.

81 Poslije toga iðaše on po gradovima i po

selima uèeæi i propovijedajuæi jevanðeljeo carstvu Božijemu, i dvanaestorica s njim.2 I neke žene koje bijahu iscijeljene od zli-jeh duhova i bolesti: Marija, koja se zvašeMagdalina, iz koje sedam ðavola iziðe, 3 IJovana, žena Huze pristava Irodova, i Su-sana, i druge mnoge koje služahu njemuimanjem svojijem. 4 A kad se sabra nar-oda mnogo, i iz sviju gradova dolažahu knjemu, kaza u prièi: 5 Iziðe sijaè da sijesjeme svoje; i kad sijaše, jedno pade krajputa, i pogazi se, i ptice nebeske pozobašega. 6 A drugo pade na kamen, i iznikavšiosuši se, jer nemaše vlage. 7 I drugo padeu trnje, i uzraste trnje, i udavi ga. 8 Adrugo pade na zemlju dobru, i iznikavšidonese rod sto puta onoliko. Govoreæi ovopovika: ko ima uši da èuje neka èuje. 9 Auèenici njegovi pitahu ga govoreæi: štaznaèi prièa ova? 10 A on reèe: vama jedano da znate tajne carstva Božijega; aostalima u prièama, da gledajuæi ne vide,i èujuæi ne razumiju. 11A prièa ova znaèi:sjeme je rijeè Božija. 12 A koje je krajputa to su oni koji slušaju, ali potom dolaziðavo, i uzima rijeè iz srca njihovoga, da nevjeruju i da se ne spasu. 13 A koje je nakamenu to su oni koji kad èuju s radosti

primaju rijeè; i ovi korijena nemaju koji zaneko vrijeme vjeruju, a kad doðe vrijemekušanja otpadnu. 14 A koje u trnje padeto su oni koji slušaju, i otišavši od brige ibogatstva i slasti ovoga života zaguše se, irod ne sazri. 15 A koje je na dobroj zemljito su oni koji rijeè slušaju, i u dobrome ièistom srcu drže, i rod donose u trpljenju.Ovo govoreæi povika: ko ima uši da èujeneka èuje. 16Niko pak svijeæe ne poklapasudom kad je zapali, niti meæe pod odar,nego je metne na svijeænjak da vide svjet-lost koji ulaze. 17 Jer nema ništa tajno štoneæe biti javno, ni sakriveno što se neæedoznati i na vidjelo iziæi. 18Gledajte daklekako slušate; jer ko ima, daæe mu se, a konema, uzeæe se od njega i ono što misli daima. 19 Doðoše pak k njemu mati i braæanjegova, i ne mogahu od naroda da govores njim. 20 I javišemu govoreæi: mati tvoja ibraæa tvoja stoje napolju, hoæe da te vide.21 A on odgovarajuæi reèe im: mati moja ibraæa moja oni su koji slušaju rijeè Božijui izvršuju je. 22 I dogodi se u jedan dan onuljeze s uèenicima svojijem u laðu, i reèeim: da prijeðemo na onu stranu jezera. Ipoðoše. 23 A kad iðahu oni on zaspa. Ipodiže se oluja na jezeru, i topljahu se,i bijahu u velikoj nevolji. 24 I pristupivšiprobudiše ga govoreæi: uèitelju! uèitelju!izgibosmo. A on ustade, i zaprijeti vjetru ivalovima; i prestadoše i posta tišina. 25 Anjima reèe: gdje je vjera vaša? A onise poplašiše, i èuðahu se govoreæi jedandrugome: ko je ovaj što i vjetrovima i vodizapovijeda, i slušaju ga? 26 I doðoše uokolinu Gadarinsku koja je prema Galileji.27 A kad iziðe on na zemlju, srete ga jedanèovjek iz grada u kome bijahu ðavoli odmnogo godina, i u haljine ne oblaèaše se, ine življaše u kuæi, nego u grobovima. 28Akad vidje Isusa, povika i pripade k njemui reèe zdravo: što je tebi do mene, Isuse,sine Boga najvišega? Molim te, ne muèime. 29 Jer Isus zapovjedi duhu neèistomeda iziðe iz èovjeka; jer ga muèaše odavno,i metahu ga u verige i u puta da ga èuvaju,i iskida sveze, i tjeraše ga ðavo po pustinji.30 A Isus ga zapita govoreæi: kako ti jeime? A on reèe: legeon; jer mnogi ðavolibijahu ušli u nj. 31 I moljahu ga da imne zapovjedi da idu u bezdan. 32 A ondjepasijaše po gori veliki krd svinja, i moljahuga da im dopusti da u njih uðu. I dopustiim. 33Tada iziðoše ðavoli iz èovjeka i uðošeu svinje; i navali krd s brijega u jezero, i

Luki 8:34 46 Luki 9:23utopi se. 34 A kad vidješe svinjari što bi,pobjegoše i javiše u gradu i po selima. 35 Iiziðoše ljudi da vide šta je bilo, i doðošek Isusu, i naðoše èovjeka iz koga ðavolibijahu izišli a on sjedi obuèen i pametankod nogu Isusovijeh; i uplašiše se. 36 Aoni što su vidjeli kazaše im kako se iscijelibijesni. 37 I moli ga sav narod iz okolineGadarinske da ide od njih; jer se bijahuvrlo uplašili. A on uljeze u laðu i otidenatrag. 38 Èovjek pak iz koga iziðoše ðavolimoljaše da bi s njim bio; ali ga Isus otpustigovoreæi: 39 Vrati se kuæi svojoj, i kazujšta ti uèini Bog. I otide propovijedajuæipo svemu gradu šta mu Isus uèini. 40 Akad se vrati Isus, srete ga narod, jer ga svioèekivahu. 41 I gle, doðe èovjek po imenuJair, koji bješe starješina u zbornici, i padepred noge Isusove, i moljaše ga da uðe ukuæu njegovu; 42 Jer u njega bješe jedinicakæi od dvanaest godina, i ona umiraše.A kad iðaše Isus, turkaše ga narod. 43 Ibješe jedna bolesna žena od teèenja krvidvanaest godina, koja je sve svoje imanjepotrošila na ljekare i nijedan je nije mogaoizlijeèiti, 44 I pristupivši sastrag dotaèe seskuta od haljine njegove, i odmah stadeteèenje krvi njezine. 45 I reèe Isus: koje to što se dotaèe mene? A kad se sviodgovarahu, reèe Petar i koji bijahu s njim:uèitelju! narod te opkolio i turka te, ati kažeš: ko je to što se dotaèe mene?46 A Isus reèe: neko se dotaèe mene; jerja osjetih silu koja iziðe iz mene. 47 Akad vidje žena da se nije sakrila, pristupidrkæuæi, i pade pred njim, i kaza mu predsvijem narodom zašto ga se dotaèe i kakoodmah ozdravi. 48 A on joj reèe: ne bojse, kæeri! vjera tvoja pomože ti; idi smirom. 49 Dok on još govoraše doðe nekood kuæe starješine zbornièkoga govoreæimu: umrije kæi tvoja, ne trudi uèitelja. 50Akad èu Isus, odgovori mu govoreæi: ne bojse, samo vjeruj, i oživljeæe. 51A kad doðe ukuæu, ne dade nijednome uæi osim Petrai Jovana i Jakova, i djevojèina oca i matere.52 A svi plakahu i jaukahu za njom; a onreèe: ne plaèite, nije umrla nego spava. 53 Ipotsmijevahu mu se znajuæi da je umrla.54A on izagnavši sve uze je za ruku, i zovnugovoreæi: djevojko! ustani! 55 I povrati seduh njezin, i ustade odmah; i zapovjedi dajoj dadu neka jede. 56 I diviše se roditeljinjezini. A on im zapovjedi da nikome nekazuju šta je bilo.

91 Sazvavši pak dvanaestoricu dade im

silu i vlast nad svijem ðavolima, i daiscjeljuju od bolesti. 2 I posla ih dapropovijedaju carstvo Božije, i da iscjeljujubolesnike. 3 I reèe im: ništa ne uzimajtena put, ni štapa ni torbe ni hljeba ni no-vaca, niti po dvije haljine da imate. 4 Ukoju kuæu uðete ondje budite i odandepolazite. 5 I gdje vas ne prime izlazeæi izgrada onoga otresite i prah s nogu svo-jijeh, za svjedoèanstvo na njih. 6 A kadiziðoše, iðahu po selima propovijedajuæijevanðelje i iscjeljujuæi svuda. 7 A kad èuIrod èetverovlasnik šta on èini, ne mogašese naèuditi, jer neki govorahu da je Jovanustao iz mrtvijeh, 8 A jedni da se Ilijapojavio, a jedni da je ustao koji od starijehproroka. 9 I reèe Irod: Jovana ja posjekoh;ali ko je to o kome ja takova èudesa slušam?I željaše ga vidjeti. 10 I vrativši se apostolikazaše mu šta su poèinili. I uzevši ihotide nasamo u pustinju kod grada kojise zvaše Vitsaida. 11 A narod razumjevšipoðe za njim, i primivši ih govoraše im ocarstvu Božijemu i iscjeljivaše koji trebahuiscjeljivanja. 12A dan stade naginjati. Tadapristupiše dvanaestorica i rekoše mu: ot-pusti narod, neka idu na konak u okolnasela i palanke, i nek naðu jela, jer smoovdje u pustinji. 13 A on im reèe: podajteim vi neka jedu. A oni rekoše: u nas nemaviše od pet hljebova i dvije ribe; veæ akoda idemo mi da kupimo na sve ove ljudejela? 14 Jer bijaše ljudi oko pet hiljada. Alion reèe uèenicima svojijem: posadite ihna gomile po pedeset. 15 I uèiniše tako,i posadiše ih sve. 16 A on uze onijeh pethljebova i obje ribe, i pogledavši na neboblagoslovi ih i prelomi, i davaše uèenicimada razdadu narodu. 17 I jedoše i nasitiše sesvi, i nakupiše komada dvanaest kotaricašto im preteèe. 18 I kad se jedanput mol-jaše Bogu nasamo, s njim bijahu uèenici, izapita ih govoreæi: ko govore ljudi da samja? 19 A oni odgovarajuæi rekoše: jednivele da si Jovan krstitelj, a drugi da si Ilija;a drugi da je koji ustao od starijeh proroka.20 A on im reèe: a vi šta mislite ko samja? A Petar odgovarajuæi reèe: HristosBožij. 21 A on im zaprijeti i zapovjedida nikome ne kazuju toga 22 Govoreæi dasinu èovjeèijemu treba mnogo postradati,i da æe ga starješine i glavari sveštenièki iknjiževnici okriviti, i da æe ga ubiti, i treæidan da æe ustati. 23 A svima govoraše: ko

Luki 9:24 47 Luki 10:6hoæe da ide za mnom neka se odreèe sebei uzme krst svoj i ide za mnom. 24 Jer kohoæe dušu svoju da saèuva, izgubiæe je; ako izgubi dušu svoju mene radi onaj æe jesaèuvati. 25 Jer kaku æe korist imati èovjekako sav svijet pridobije a sebe izgubi ili sebinaudi? 26 Jer ko se postidi mene i mojijehrijeèi njega æe se sin èovjeèij postidjetikad doðe u slavi svojoj i oèinoj i svetijehanðela. 27 A zaista vam kažem: imajuneki meðu ovima što stoje ovdje koji neæeokusiti smrti dok ne vide carstva Božijega.28 A kad proðe osam dana poslije onijehrijeèi, uze Petra i Jovana i Jakova i iziðena goru da se pomoli Bogu. 29 I kad semoljaše postade lice njegovo drukèije, iodijelo njegovo bijelo i sjajno. 30 I gle,dva èovjeka govorahu s njim, koji bijahuMojsije i Ilija. 31 Pokazaše se u slavi, igovorahu o izlasku njegovu koji mu je tre-balo svršiti u Jerusalimu. 32 A Petar i kojibijahu s njim bijahu zaspali; ali probudivšise vidješe slavu njegovu i dva èovjeka kojis njim stajahu. 33 I kad se odvojiše odnjega reèe Petar Isusu: uèitelju! dobronam je ovdje biti; i da naèinimo tri sjenice:jednu tebi, i jednu Mojsiju, i jednu Iliji:ne znajuæi šta govoraše. 34 A dok on togovoraše doðe oblak i zakloni ih; i uplašišese kad zaðoše u oblak. 35 I èu se glas izoblaka govoreæi: ovo je sin moj ljubazni,njega poslušajte. 36 I kad se èujaše glasnaðe se Isus sam. I oni umuèaše, i nikomne javiše ništa u one dane od onoga štavidješe. 37 A dogodi se drugi dan kadsiðoše s gore srete ga mnoštvo naroda.38 I gle, èovjek iz naroda povika govoreæi:uèitelju! molim ti se, pogledaj na sinamojega, jer mi je jedinac: 39 I gle, hvata gaduh, i ujedanput vièe, i lomi ga s pjenom,i jedva otide od njega kad ga izlomi; 40 Imolih uèenike tvoje da ga istjeraju, pane mogoše. 41 I odgovarajuæi Isus reèe:o rode nevjerni i pokvareni! dokle æubiti s vama i trpljeti vas? Dovedi mi sinasvojega amo. 42 A dok još iðaše k njemuobori ga ðavo, i stade ga lomiti. A Isuszaprijeti duhu neèistome, i iscijeli momèe,i dade ga ocu njegovu. 43 I svi se divljahuvelièini Božijoj. A kad se svi èuðahu svemušto èinjaše Isus, reèe uèenicima svojijem:44 Metnite vi u uši svoje ove rijeèi: jersin èovjeèij treba da se preda u ruke èov-jeèije. 45 A oni ne razumješe rijeèi ove; jerbješe sakrivena od njih da je ne mogošerazumjeti; i bojahu se da ga zapitaju za

ovu rijeè. 46 A uðe misao u njih ko binajveæi bio meðu njima. 47A Isus znajuæipomisli srca njihovijeh uze dijete i metnuga preda se, 48 I reèe im: koji primi ovodijete u imemoje, mene prima; i koji meneprima, prima onoga koji me je poslao; jerkoji je najmanji meðu vama on je veliki.49 A Jovan odgovarajuæi reèe: uèitelju!vidjesmo jednoga gdje imenom tvojijemizgoni ðavole, i zabranismo mu, jer ne ides nama za tobom. 50 I reèe mu Isus: nebranite; jer ko nije protiv vas s vama je.51 A kad se navršiše dani uzeæa njegova,on namjeri da ide pravo u Jerusalim. 52 Iposla glasnike pred licem svojijem; i oniotidoše i doðoše u selo Samarjansko damuugotove gdje æe noæiti. 53 I ne primišega; jer vidješe da ide u Jerusalim. 54 Akad vidješe uèenici njegovi Jakov i Jovan,rekoše: Gospode! hoæeš li da reèemo daoganj siðe s neba i da ih istrijebi kao i Ilijašto uèini? 55 A on okrenuvši se zaprijetiim i reèe: ne znate kakvoga ste vi duha;56 Jer sin èovjeèij nije došao da pogubi dušeèovjeèije nego da saèuva. I otidoše u drugoselo. 57 A kad iðahu putem reèe mu neko:Gospode! ja idem za tobom kud god tipoðeš. 58 I reèe mu Isus: lisice imaju jamei ptice nebeske gnijezda: a sin èovjeèijnema gdje zakloniti glave. 59 A drugomereèe: hajde za mnom. A on reèe: Gospode!dopusti mi da idem najprije da ukopamoca svojega. 60 A Isus reèe mu: ostavineka mrtvi ukopavaju svoje mrtvace; a tihajde te javljaj carstvo Božije. 61 A drugireèe: Gospode! ja idem za tobom; alidopustimi najprije da idemda se oprostims domašnjima svojijem. 62 A Isus reèe mu:nijedan nije pripravan za carstvo Božijekoji metne ruku svoju na plug pa se obzirenatrag.

101 A potom izabra Gospod i drugijeh

sedamdesetoricu, i posla ih po dva i dvapred licem svojijem u svaki grad i u mjestokuda šæaše sam doæi. 2 A reèe im: žetvaje dakle velika a poslenika malo; negose molite gospodaru od žetve da izvedeposlenike na žetvu svoju. 3 Idite; eto javas šaljem kao jaganjce meðu vukove. 4Nenosite kese ni torbe ni obuæe, i nikoga nepozdravljajte na putu. 5 U koju god kuæuuðete najprije govorite: mir kuæi ovoj. 6 Iako dakle bude ondje sin mira, ostaæe nanjemu mir vaš; ako li ne bude, vratiæe se

Luki 10:7 48 Luki 11:8k vama. 7 A u onoj kuæi budite, i jedite ipijte što unjih ima; jer je poslenik dostojansvoje plate; ne prelazite iz kuæe u kuæu.8 I u koji god grad doðete i prime vas,jedite što se donese pred vas. 9 I iscjeljujtebolesnike koji su u njemu, i govorite im:približi se k vama carstvo Božije. 10 Iu koji god grad doðete i ne prime vas,izišavši na ulice njegove recite: 11 I prahod grada vašega koji je prionuo za nasotresamo vam; ali ovo znajte da se približik vama carstvo Božije. 12 Kažem vam daæe Sodomu biti lakše u onaj dan negoligradu onome. 13 Teško tebi, Horazine!teško tebi, Vitsaido! Jer da su u Tiru iu Sidonu bila èudesa što su bila u vama,davno bi se u vreæi i u pepelu sjedeæipokajali. 14 Ali Tiru i Sidonu biæe lakšena sudu nego vama. 15 I ti, Kapernaume!koji si se do nebesa podigao do pakla æešpropasti. 16 Ko vas sluša mene sluša; iko se vas odrièe mene se odrièe; a ko semene odrièe, odrièe se onoga koji je meneposlao. 17Vratiše se pak sedamdesetoricas radosti govoreæi: Gospode! i ðavoli namse pokoravaju u ime tvoje. 18 A on imreèe: ja vidjeh sotonu gdje spade s nebakao munja. 19 Evo vam dajem vlast dastajete na zmije i na skorpije i na svaku siluneprijateljsku, i ništa vam neæe nauditi.20Ali se tome ne radujte što vam se duhovipokoravaju, nego se radujte što su vašaimena napisana na nebesima. 21 U taj èasobradova se Isus u duhu i reèe: hvalimte, oèe, Gospode neba i zemlje, što siovo sakrio od premudrijeh i razumnijeh akazao si prostima. Da, oèe, jer je tako bilavolja tvoja. 22 I okrenuvši se k uèenicimareèe: sve je meni predao otac moj, i nikone zna ko je sin osim oca, ni ko je otacosim sina, i ako sin hoæe kome kazati.23 I okrenuvši se k uèenicima nasamo reèe:blago oèima koje vide što vi vidite. 24 Jervam kažem da su mnogi proroci i careviželjeli vidjeti što vi vidite, i ne vidješe; ièuti što vi èujete, i ne èuše. 25 I gle, ustadejedan zakonik i kušajuæi ga reèe: uèitelju!šta æu èiniti da dobijem život vjeèni? 26 Aon mu reèe: šta je napisano u zakonu?kako èitaš? 27 A on odgovarajuæi reèe:ljubi Gospoda Boga svojega svijem srcemsvojijem, i svom dušom svojom, i svomsnagom svojom, i svom misli svojom; ibližnjega svojega kao samoga sebe. 28Reèemu pak: pravo si odgovorio; to èini i biæešživ. 29 A on šæadijaše da se opravda, pa

reèe Isusu: a ko je bližnji moj? 30 A Isusodgovarajuæi reèe: jedan èovjek silažašeiz Jerusalima u Jerihon, pa ga uhvatiše ha-jduci, koji ga svukoše i izraniše, pa otidoše,ostavivši ga pola mrtva. 31 A iznenadasilažaše onijem putem nekakav sveštenik,i vidjevši ga proðe. 32 A tako i Levit kad jebio na onomemjestu, pristupi, i vidjevši gaproðe. 33A Samarjanin nekakav prolazeæidoðe nad njega, i vidjevši ga sažali mu se;34 I pristupivši zavi mu rane i zali uljemi vinom; i posadivši ga na svoje kljusedovede u gostionicu, i ustade oko njega.35 I sjutradan polazeæi izvadi dva groša tedade krèmaru, i reèe mu: gledaj ga, i štoviše potrošiš ja æu ti platiti kad se vratim.36 Šta misliš dakle, koji je od one trojicebio bližnji onome što su ga bili uhvatilihajduci? 37A on reèe: onaj koji se smilovaona njega. A Isus mu reèe: idi, i ti èinitako. 38 A kad iðahu putem i on uðe ujedno selo, a žena neka, po imenu Marta,primi ga u svoju kuæu. 39 I u nje bješesestra, po imenu Marija, koja i sjede kodnogu Isusovijeh i slušaše besjedu njegovu.40 A Marta se bješe zabunila kako æe gadoèekati, i prikuèivši se reèe: Gospode!zar ti ne mariš što me sestra moja ostavisamu da služim? reci joj dakle da mipomože. 41 A Isus odgovarajuæi reèe joj:Marta! Marta! brineš se i trudiš za mnogo,42 A samo je jedno potrebno. Ali je Marijadobri dijel izabrala, koji se neæe uzeti odnje.

111 I kad se moljaše Bogu na jednom

mjestu pa presta, reèe mu neki od uèenikanjegovijeh: Gospode! nauèi nas moliti seBogu, kao što i Jovan nauèi svoje uèenike.2 A on im reèe: kad se molite Bogu gov-orite: oèe naš koji si na nebesima, dase sveti ime tvoje; da doðe carstvo tvoje;da bude volja tvoja i na zemlji kao nanebu; 3 Hljeb naš potrebni daji nam svakidan; 4 I oprosti nam grijehe naše, jer i miopraštamo svakome dužniku svojemu; i nenavedi nas u napast; nego nas izbavi odazla. 5 I reèe im: koji od vas ima prijatelja, iotide mu u ponoæi i reèe mu: prijatelju!daj mi tri hljeba u zajam; 6 Jer mi doðeprijatelj s puta, i nemam mu šta postaviti;7 A on iznutra odgovarajuæi da reèe: neuznemiruj me; veæ su vrata zatvorena idjeca su moja sa mnom u postelji, i nemogu ustati da ti dam. 8 I kažem vam:

Luki 11:9 49 Luki 11:54ako i ne ustane da mu da zato što mu jeprijatelj, ali za njegovo bezobrazno iskanjeustaæe i daæe mu koliko treba. 9 I ja vamakažem: ištite i daæe vam se: tražite i naæiæete; kucajte i otvoriæe vam se. 10 Jersvaki koji ište, prima; i koji traži, nalazi; ikoji kuca, otvora mu se. 11 Koji je meðuvama otac u koga ako sin zaište hljeba damu da kamen? Ili ako zaište ribe da mu damjesto ribe zmiju? 12 Ili ako zaište jaje damuda skorpiju? 13Kaddakle vi, zli buduæi,umijete dobre dare davati djeci svojoj, ko-likoæe više otac nebeski dati Duha svetogaonima koji ištu u njega? 14 I jednom izgnaðavola koji bješe nijem; kad ðavo iziðeprogovori nijemi; i diviše se ljudi. 15 Aneki od njih rekoše: pomoæu Veelzevulakneza ðavolskoga izgoni ðavole. 16A drugikušajuæi ga iskahu od njega znak s neba.17 A on znajuæi pomisli njihove reèe im:svako carstvo koje se razdijeli samo posebi, opustjeæe, i dom koji se razdijeli sampo sebi, propašæe. 18 Tako i sotona ako serazdijeli sam po sebi, kako æe ostati nje-govo carstvo? kao što kažete da pomoæuVeelzevula izgonim ðavole. 19Ako li ja po-moæu Veelzevula izgonim ðavole, sinovivaši èijom pomoæu izgone? Zato æe vamoni biti sudije. 20A ako li ja prstom Božijimizgonim ðavole, dakle je došlo k vamacarstvo Božije. 21 Kad se jaki naoruža ièuva svoj dvor, imanje je njegovo na miru;22 A kad doðe jaèi od njega i nadvlada ga,uzme sve oružje njegovo u koje se uzdao, irazdijeli što otme od njega. 23 Koji nije samnom, protiv mene je; i koji sa mnom nesabira, prosipa. 24 Kad neèisti duh iziðe izèovjeka, ide kroz bezvodna mjesta tražeæipokoja, i ne našavši reèe: da se vratim udom svoj otkuda sam izišao; 25 I došavšinaðe pometen i ukrašen. 26 Tada otide iuzme sedam drugijeh duhova gorijeh odsebe, i ušavši žive ondje; i bude potonjeèovjeku onome gore od prvoga. 27A kad togovoraše, podiže glas jedna žena iz narodai reèe mu: blago utrobi koja te je nosila,i sisama koje si sao! 28 A on reèe: blagoi onima koji slušaju rijeè Božiju, i drže je.29Anarodu koji se skupljaše stade govoriti:rod je ovaj zao; ište znak, i neæe mu sedati znak osim znaka Jone proroka; 30 Jerkako što Jona bi znak Ninevljanima, takoæe i sin èovjeèij biti rodu ovome. 31 Caricajužna iziæi æe na sud s ljudima roda ovoga,i osudiæe ih; jer ona doðe s kraja zemljeda sluša premudrost Solomunovu: a gle,

ovdje je veæi od Solomuna. 32 Ninevljaniiziæi æe na sud s rodom ovijem, i osudiæega; jer se pokajaše pouèenjem Joninijem:a gle, ovdje je veæi od Jone. 33 Nikone meæe zapaljene svijeæe na sakrivenomjesto, niti pod sud, nego na svijeænjakda vide svjetlost koji ulaze. 34 Svijeæaje tijelu oko. Ako dakle oko tvoje budezdravo, sve æe tijelo tvoje biti svijetlo; akoli oko tvoje bude kvarno, i tijelo je tvojetamno. 35 Gledaj dakle da vidjelo koje jeu tebi ne bude tama. 36 Jer ako je svetijelo tvoje svijetlo da nema nikakvoga udatamna, biæe svijetlo kao kad te svijeæaobasjava svjetlošæu. 37 A kad govoraše,moljaše ga nekakav farisej da objeduje unjega. A on ušavši sjede za trpezu. 38 Afarisej se zaèudi kad vidje da se najprijene umi prije objeda. 39 A Gospod reèemu: sad vi fariseji spolja èistite èašu izdjelu, a iznutra vam je puno grabeža izlobe. 40 Bezumni! nije li onaj naèinio iiznutra koji je spolja naèinio? 41 Ali dajitemilostinju od onoga što je unutra; i gle,sve æe vam biti èisto. 42 Ali teško vamafarisejima što dajete desetak od metvice iod rute i od svakoga povræa, a prolazitepravdu i ljubavBožiju: ovo je trebalo èiniti,i ono ne ostavljati. 43 Teško vama farise-jima što tražite zaèelja po zbornicama ida vam se klanja po ulicama. 44 Teškovama književnici i fariseji, licemjeri, štoste kao sakriveni grobovi po kojima ljudiidu i ne znadu ih. 45 A neki od zakonikaodgovarajuæi reèe: uèitelju! govoreæi toi nas sramotiš. 46 A on reèe: teško i vamazakonicima što tovarite na ljude bremenapreteška za nošenje, a vi jednijem prstomsvojijem neæete da ih prihvatite. 47 Teškovama što zidate grobove prorocima, a vašisu ih ocevi pobili. 48 Vi dakle svjedoèite iodobravate djela otaca svojijeh; jer ih onipobiše, a vi im grobove zidate. 49 Zato ipremudrost Božija reèe: poslaæu im pro-roke i apostole, i od njih æe jedne pobiti,a druge protjerati; 50 Da se ište od rodaovoga krv sviju proroka koja je prolivenaod postanja svijeta, 51 Od krvi Aveljeve tjado krvi Zarijne, koji pogibemeðu oltarom icrkvom. Da, kažem vam, iskaæe se od rodaovoga. 52 Teško vama zakonici što uzestekljuè od znanja: sami ne uðoste, a kojišæadijahu da uðu, zabraniste im. 53 A kadim on ovo govoraše, poèeše književnici ifariseji vrlo navaljivati k njemu i mnogi-jem pitanjem zabunjivati ga, 54 Vrebajuæi

Luki 12:1 50 Luki 12:47i pazeæi na njega ne bi li što ulovili iz ustanjegovijeh da ga okrive.

121 Kad se na njih skupiše hiljade naroda

da stadoše gaziti jedan drugoga, onda poèenajprije govoriti uèenicima svojijem: èu-vajte se kvasca farisejskoga, koji je licem-jerje. 2 Jer ništa nije sakriveno što seneæe otkriti, ni tajno što se neæe doznati;3 Jer što u mraku rekoste, èuæe se navidjelu; i što na uho šaptaste u klijetima,propovijedaæe se na krovovima. 4Ali vamkažem, prijateljima svojijem: ne bojte seod onijeh koji ubijaju tijelo i potom nemogu ništa više uèiniti. 5 Nego æu vamkazati koga da se bojite: bojte se onoga kojiima vlast pošto ubije baciti u pakao; da,kažem vam, onoga se bojte. 6 Ne prodajeli se pet vrabaca za dva dinara? i nijedanod njih nije zaboravljen pred Bogom. 7A uvas je i kosa na glavi izbrojena. Ne bojtese dakle; vi ste bolji od mnogo vrabaca.8 Nego vam kažem: koji god prizna menepred ljudima priznaæe i sin èovjeèij njegapred anðelima Božijim; 9 A koji se odreèemene pred ljudima njega æe se odreæipred anðelima Božijim. 10 I svaki koji reèerijeè na sina èovjeèijega oprostiæe mu se,a koji huli na svetoga Duha neæe mu seoprostiti. 11 A kad vas dovedu u zbornicei na sudove i pred poglavare, ne brinite sekako æete ili šta odgovoriti, ili šta æetekazati; 12 Jer æe vas sveti Duh nauèiti uonaj èas šta treba reæi. 13 Reèe mu pakneki iz naroda: uèitelju! reci bratu mo-jemu da podijeli sa mnom dostojanje. 14Aon mu reèe: èovjeèe! ko je mene postaviosudijom ili kmetom nad vama? 15 A njimareèe: gledajte i èuvajte se od lakomstva;jer niko ne živi onijem što je suviše bogat.16 Kaza im pak prièu govoreæi: u jednogabogatog èovjeka rodi njiva. 17 I mišljaše usebi govoreæi: šta æu èiniti? nemam u štosabrati svoje ljetine. 18 I reèe: evo ovo æuèiniti: pokvariæu žitnice svoje i naèiniæuveæe; i ondje æu sabrati sva svoja žita idobro svoje; 19 I kazaæu duši svojoj: dušo!imaš mnogo imanje na mnogo godina;poèivaj, jedi, pij, veseli se. 20 A Bog njemureèe: bezumnièe! ovu noæ uzeæe dušutvoju od tebe; a što si pripravio èijeæebiti?21Tako biva onomekoji sebi teèe blago a nebogati se u Boga. 22 A uèenicima svojijemreèe: zato vamkažem: ne brinite se dušomsvojom šta æete jesti; ni tijelom u što æete

se obuæi: 23 Duša je pretežnija od jela i ti-jelo od odijela. 24 Pogledajte gavrane kakone siju, ni žanju, koji nemaju podrumani žitnica, i Bog ih hrani: a koliko ste vipretežniji od ptica? 25A ko od vas brinuæise može primaknuti rastu svojemu lakatjedan? 26A kad ni najmanje što nemožete,zašto se brinete za ostalo? 27 Pogledajteljiljane kako rastu: ne trude se, niti predu;ali ja vam kažemda ni Solomun u svoj slavisvojoj ne obuèe se kao jedan od njih. 28 Akad travu po polju, koja danas jest a sjutrase u peæ baca, Bog tako odijeva, akamolivas, malovjerni! 29 I vi ne ištite šta æetejesti ili šta æete piti, i ne brinite se; 30 Jerovo sve ištu i neznabošci ovoga svijeta; aotac vaš zna da vama treba ovo. 31 Negoištite carstva Božijega, i ovo æe vam se svedodati. 32Ne boj se, malo stado! jer bi voljavašega oca da vam da carstvo. 33 Prodajitešto imate i dajite milostinju; naèinite sebitorbe koje neæe ovetšati, haznu koja senikad neæe isprazniti, na nebesima, gdjese lupež ne prikuèuje niti moljac jede.34 Jer gdje je vaše blago ondje æe biti i srcevaše. 35Neka budu vaša bedra zapregnutai svijeæe zapaljene; 36 I vi kao ljudi kojièekaju gospodara svojega kad se vrati sasvadbe da mu odmah otvore kako doðe ikucne. 37 Blago onijem slugama koje naðegospodar kad doðe a oni straže. Zaista vamkažemdaæe se zapregnuti, i posadiæe ih, ipristupiæe te æe im služiti. 38 I ako doðe udrugu stražu, i u treæu stražu doðe, i naðeih tako, blago onijem slugama. 39 Ali ovoznajte: kad bi znao domaæin u koji æe èasdoæi lupež, èuvao bi i ne bi dao potkopatikuæe svoje. 40 I vi dakle budite gotovi; jer ukoji èas nemislite doæiæe sin èovjeèij. 41APetar mu reèe: Gospode! govoriš li namaovu prièu ili svima? 42 A Gospod reèe: koje dakle taj vjerni i mudri pristav kojegapostavi gospodar nad èeljadi svojom daim daje hranu na obrok? 43 Blago tomesluzi kojega došavši gospodar njegov naðeda izvršuje tako. 44 Zaista vam kažem:nad svijem svojijem imanjem postaviæega. 45 Ako li reèe sluga u srcu svojemu:neæe moj gospodar još zadugo doæi; istane biti sluge i sluškinje, i jesti i piti, iopijati se; 46 Doæi æe gospodar toga slugeu dan kad se ne nada, i u èas kad ne misli,i rasjeæi æe ga, i dijel njegov metnuæe snevjernima. 47 A onaj sluga koji zna voljugospodara svojega, i nije se pripravio, nitiuèinio po volji njegovoj, biæe vrlo bijen;

Luki 12:48 51 Luki 13:3448 A koji ne zna pa zasluži boj, biæe malobijen. Kome je godmnogo danomnogoæese iskati od njega; a kome predaše najvišenajviše æe iskati od njega. 49 Ja sam došaoda bacim oganj na zemlju; i kako bi mi sehtjelo da se veæ zapalio! 50 Ali se menivalja krstiti krštenjem, i kako mi je teškodok se ne svrši! 51 Mislite li da sam jadošao da dam mir na zemlju? Ne, kažemvam, nego razdor. 52 Jer æe otsele petu jednoj kuæi biti razdijeljeni, ustaæe trina dva, i dva na tri. 53 Ustaæe otac nasina i sin na oca; mati na kæer i kæi namater; svekrva na snahu svoju i snaha nasvekrvu svoju. 54 A narodu govoraše: kadvidite oblak gdje se diže od zapada odmahkažete: biæe dažd; i biva tako. 55 I kadvidite jug gdje duva kažete: biæe vruæina;i biva. 56 Licemjeri! lice neba i zemljeumijete poznavati, a vremena ovoga kakone poznajete? 57 Zašto pak i sami od sebene sudite pravedno? 58 Jer kad ideš sasvojijem suparnikom knezu, gledaj ne bili se na putu s njim poravnao da te nepritegne sudiji, i sudija da te ne predasluzi, i sluga da te ne baci u tamnicu.59Kažem ti: neæeš odande iziæi dok ne daši pošljednjega dinara.

131 U to vrijeme pak doðoše neki i kazaše

za Galilejce kojijeh krv pomiješa Pilat sažrtvama njihovijem. 2 I odgovarajuæi Isusreèe im: mislite li da su ti Galilejci bilinajgrješniji od sviju Galilejaca, jer takopostradaše? 3Ne, kažem vam, nego ako sene pokajete, svi æete tako izginuti. 4 Ili oniosamnaest što na njih pade kula Siloamskai pobi ih, mislite li da su oni najkrivlji biliod sviju Jerusalimljana? 5Ne, kažem vam,nego ako se ne pokajete, svi æete takoizginuti. 6 Kaza im pak ovu prièu: jedanèovjek imadijaše smokvuusaðenuu svomevinogradu, i doðe da traži roda na njoj, ine naðe. 7 Onda reèe vinogradaru: evotreæa godina kako dolazim i tražim rodana ovoj smokvi, i ne nalazim; posijeci jedakle, zašto zemlji da smeta? 8A on odgo-varajuæi reèemu: gospodaru! ostavi je i zaovu godinu dok okopam oko nje i obaspemgnojem; 9Pa da ako rodi: ako li ne, posjeæiæeš je na godinu. 10 A kad uèaše u jednojzbornici u subotu, 11 I gle, bješe ondježena bolesna od duha osamnaest godina,i bješe zgrèena, i ne mogaše se ispraviti.12 A kad je vidje, dozva je Isus i reèe joj:

ženo! oproštena si od bolesti svoje. 13 Imetnu na nju ruke, i odmah se ispravi ihvaljaše Boga. 14 A starješina od zbornicesrðaše se što je Isus iscijeli u subotu, iodgovarajuæi reèe narodu: šest je dana ukoje treba raditi, u one dakle dolazite te selijeèite, a ne u dan subotni. 15 A Gospodmu odgovori i reèe: licemjere! svaki odvas u subotu ne odrješuje li svojega vola ilimagarca od jasala, i ne vodi da napoji? 16Aovu kæer Avraamovu koju sveza sotonaevo osamnaesta godina, ne trebaše li jeodriješiti iz ove sveze u dan subotni? 17 Ikad on ovo govoraše stiðahu se svi koji muse protivljahu; i sav narod radovaše se zasva njegova slavna djela. 18 A on im reèe:kakvo je carstvo Božije? i kakvo æu kazatida je? 19 Ono je kao zrno gorušièno, kojeuzevši èovjek baci u vrt svoj, i uzraste iposta drvo veliko, i ptice nebeske uselišese u grane njegove. 20 Opet reèe: kakvoæu kazati da je carstvo Božije? 21 Ono jekao kvasac koji uzevši žena metnu u trikopanje brašna, dok ne uskise sve. 22 Iprolažaše po gradovima i selima uèeæi iputujuæi u Jerusalim. 23 Reèe mu pakneko: Gospode! je li malo onijeh koji æebiti spaseni? A on im reèe: 24 Navaliteda uðete na tijesna vrata; jer vam kažem:mnogi æe tražiti da uðu i neæe moæi:25 Kad ustane domaæin i zatvori vrata,i stanete napolju stajati i kucati u vratagovoreæi: Gospode! Gospode! otvorinam; i odgovarajuæi reæi æe vam: nepoznajem vas otkuda ste. 26 Tada æetestati govoriti: mi jedosmo pred tobom ipismo, i po ulicama našijem uèio si. 27 Aon æe reæi: kažem vam: ne poznajemvas otkuda ste; otstupite od mene svi kojinepravdu èinite. 28 Ondje æe biti plaè iškrgut zuba, kad vidite Avraama i Isaka iJakova i sve proroke u carstvu Božijemu,a sebe napolje istjerane. 29 I doæi æe odistoka i zapada i sjevera i juga i sješæeza trpezu u carstvu Božijemu. 30 I gle,ima pošljednjijeh koji æe biti prvi, i imaprvijeh koji æe biti pošljednji. 31 U tajdan pristupiše neki od fariseja govoreæimu: iziði i idi odavde, jer Irod hoæe date ubije. 32 I reèe im: idite te kažiteonoj lisici: evo izgonimðavole i iscjeljujemdanas i sjutra, a treæi dan svršiæu. 33 Alidanas i sjutra i prekosjutra trebami iæi; jerprorok nemože poginuti izvan Jerusalima.34 Jerusalime, Jerusalime, koji ubijaš pro-roke i zasipaš kamenjem poslane k sebi!

Luki 13:35 52 Luki 15:8koliko puta htjeh da skupim èeda tvoja kaokokoš gnijezdo svoje pod krila, i ne htjeste!35 Eto æe vam se ostaviti kuæa vaša pusta;a ja vam kažem: neæete mene vidjeti dokne doðe da reèete: blagosloven koji ide uime Gospodnje.

141 I dogodi mu se da doðe u subotu u

kuæu jednoga kneza farisejskoga da jedehljeb; i oni motrahu na njega. 2 I gle,bješe pred njim nekakav èovjek na komebješe debela bolest. 3 I odgovarajuæi Isusreèe zakonicima i farisejima govoreæi: jeli slobodno u subotu iscjeljivati? 4 A onioæutješe. I dohvativši ga se iscijeli ga iotpusti. 5 I odgovarajuæi reèe im: kojiod vas ne bi svojega magarca ili vola damu padne u bunar odmah izvadio u dansubotni? 6 I ne mogoše mu odgovoriti nato. 7 A gostima kaza prièu, kad opazi kakoizbirahu zaèelja, i reèe im: 8 Kad te kopozove na svadbu, ne sjedaj u zaèelje, dane bude meðu gostima ko stariji od tebe;9 I da ne bi došao onaj koji je pozvao tebei njega, i rekao ti: podaj mjesto ovome: ionda æeš sa stidom sjesti na niže mjesto.10 Nego kad te ko pozove, došavši sjedina pošljednje mjesto, da ti reèe kad doðeonaj koji te pozva: prijatelju! pomakni seviše; tada æe tebi biti èast pred onima kojisjede s tobom za trpezom. 11 Jer svaki kojise podiže, poniziæe se; a koji se ponižuje,podignuæe se. 12 A i onome što ih jepozvao reèe: kad daješ objed ili veèeru,ne zovi prijatelja svojijeh, ni braæe svoje,ni roðaka svojijeh, ni susjeda bogatijeh,da ne bi i oni tebe kad pozvali i vratiliti; 13Nego kad èiniš gozbu, zovi siromahe,kljaste, hrome, slijepe; 14 I blago æe ti bitišto ti oni ne mogu vratiti; nego æe ti sevratiti o vaskrseniju pravednijeh. 15A kadèu to neki od onijeh što sjeðahu s njim zatrpezom reèe mu: blago onome koji jedehljeba u carstvu Božijemu! 16 A on mureèe: jedan èovjek zgotovi veliku veèeru,i pozva mnoge; 17 I kad bi vrijeme veèeri,posla slugu svojega da kaže zvanima: ha-jdete, jer je veæ sve gotovo. 18 I poèeše seizgovarati svi redom; prvi mu reèe: kupihnjivu, i valja mi iæi da je vidim; molimte izgovori me. 19 I drugi reèe: kupihpet jarmova volova, i idem da ih ogledam;molim te, izgovori me. 20 I treæi reèe:oženih se, i zato nemogu doæi. 21 I došavšisluga taj kaza ovo gospodaru svome. Tada

se rasrdi domaæin i reèe sluzi svome: idibrzo na raskršæa i ulice gradske, i dovediamo siromahe, i kljaste, i bogaljaste, islijepe. 22 I reèe sluga: gospodaru, uèiniosam kako si zapovjedio, i još mjesta ima.23 I reèe gospodar sluzi: iziði na putove imeðu ograde, te natjeraj da doðu da mi senapuni kuæa. 24 Jer vam kažem da nijedanod onijeh zvanijeh ljudi neæe okusiti mojeveèere. Jer je mnogo zvanijeh, ali je maloizbranijeh. 25 Iðaše pak s njim mnoštvonaroda, i obazrevši se reèe im: 26 Ako kodoðe k meni a ne mrzi na svojega oca,i na mater, i na ženu, i na djecu, i nabraæu, i na sestre i na samu dušu svoju, nemože biti moj uèenik. 27 I ko ne nosi krstasvojega i zamnomne ide, nemože biti mojuèenik. 28 I koji od vas kad hoæe da zidakulu ne sjede najprije i ne proraèuni štaæe ga stati, da vidi ima li damože dovršiti?29Da ne bi, kad postavi temelj i ne uzmožedovršiti, svi koji gledaju stali mu se rugati30 Govoreæi: ovaj èovjek poèe zidati, i nemože da dovrši. 31 Ili koji car kad poðes vojskom da se pobije s drugijem caremne sjede najprije i ne drži vijeæu može li sdeset hiljada sresti onoga što ide na njegasa dvadeset hiljada? 32 Ako li ne može, aon pošlje poslanike dok je onaj još dalekoi moli da se pomire. 33 Tako dakle svakiod vas koji se ne odreèe svega što ima nemože biti moj uèenik. 34 So je dobra, aliako so obljutavi, èim æe se osoliti? 35Nitije potrebna u zemlju ni u gnoj; nego jeprospu napolje. Ko ima uši da èuje nekaèuje.

151 I približavahu se k njemu svi carinici

i grješnici da ga èuju. 2 I vikahu na njegafariseji i književnici govoreæi: ovaj primagrješnike i jede s njima. 3 A on im kazaprièu ovu govoreæi: 4 Koji èovjek od vasimajuæi sto ovaca i izgubivši jednu od njihne ostavi devedeset i devet u pustinji i neide za izgubljenom dok je ne naðe? 5 Inašavši digne je na ramo svoje radujuæi se,6 I došavši kuæi sazove prijatelje i susjedegovoreæi im: radujte se sa mnom: janaðoh svoju ovcu izgubljenu. 7Kažem vamda æe tako biti veæa radost na nebu zajednoga grješnika koji se kaje, negoli zadevedeset i devet pravednika kojima netreba pokajanje. 8 Ili koja žena imajuæideset dinara, ako izgubi jedan dinar, nezapali svijeæe, i ne pomete kuæe, i ne traži

Luki 15:9 53 Luki 16:22dobro dok ne naðe? 9 I našavši sazovedrugarice i susjede govoreæi: radujte se samnom: ja naðoh dinar izgubljeni. 10 Tako,kažem vam, biva radost pred anðelimaBožijima za jednoga grješnika koji se kaje.11 I reèe: jedan èovjek imaše dva sina, 12 Ireèe mlaði od njih ocu: oèe! daj mi diood imanja što pripada meni. I otac impodijeli imanje. 13 I potom do nekolikodana pokupi mlaði sin sve svoje, i otideu daljnu zemlju; i onamo prosu imanjesvoje živeæi besputno. 14Akadpotroši sve,postade velika glad u onoj zemlji, i on senaðe u nevolji. 15 I otišavši pribi se kodjednoga èovjeka u onoj zemlji; i on ga poslau polje svoje da èuva svinje. 16 I željašenapuniti trbuh svoj rošèiæima koje svinjejeðahu, i niko mu ih ne davaše. 17 A kaddoðe k sebi, reèe: koliko najamnika u ocamojega imaju hljeba i suviše, a ja umiremod gladi! 18 Ustaæu i idem ocu svojemu,pa æu mu reæi: oèe! sagriješih nebu itebi, 19 I veæ nijesam dostojan nazvati sesin tvoj: primi me kao jednoga od svojijehnajamnika. 20 I ustavši otide ocu svojemu.A kad je još podaleko bio, ugleda ga otacnjegov, i sažali mu se, i potrèavši zagrli gai cjeliva ga. 21A sinmu reèe: oèe, sagriješihnebu i tebi, i veæ nijesam dostojan nazvatise sin tvoj. 22Aotac reèe slugama svojijem:iznesite najljepšu haljinu i obucite ga, i po-dajte mu prsten na ruku i obuæu na noge.23 I dovedite tele ugojeno te zakoljite, dajedemo i da se veselimo. 24 Jer ovaj mojsin bješe mrtav, i oživlje; i izgubljen bješe,i naðe se. I stadoše se veseliti. 25 A sinnjegov stariji bijaše u polju, i dolazeæi kadse približi kuæi èu pjevanje i podvikivanje.26 I dozvavši jednoga od slugu zapita: šta jeto? 27 A on mu reèe: brat tvoj doðe; i otactvoj zakla tele ugojeno, što ga je zdravavidio. 28 A on se rasrdi i ne šæadijašeda uðe. Tada iziðe otac njegov i moljašega. 29 A on odgovarajuæi reèe ocu: eto teslužim toliko godina, i nikad ne prestupihtvoje zapovijesti, pa meni nikad nijesi daojareta da bih se proveselio sa svojijemdruštvom; 30Akaddoðe taj tvoj sin koji ti jeimanje prosuo s kurvama, zaklao simu teleugojeno. 31A onmu reèe: sine! ti si svagdasa mnom, i sve je moje tvoje. 32 Trebalo serazveseliti i obradovati, jer ovaj brat tvojmrtav bješe, i oživlje; i izgubljen bješe inaðe se.

161 A uèenicima svojijem govoraše: bijaše

jedan èovjek bogat koji imaše pristava, itoga oblagaše kod njega da mu prosipaimanje. 2 I dozvavši ga reèe mu: šta ovoja èujem za tebe? Daj raèun kako si kuæiokuæu: jer više ne možeš kuæom upravl-jati. 3 A pristav od kuæe reèe u sebi: štaæu èiniti? gospodar moj uzima od meneupravljanje kuæe: kopati ne mogu, prositistidim se. 4 Znam šta æu èiniti da bi meprimili u kuæe svoje kadmi se oduzme up-ravljanje kuæe. 5 I dozvavši redomdužnikegospodara svojega reèe prvome: koliko sidužan gospodaru mojemu? 6 A on reèe:sto oka ulja. I reèe mu: uzmi pismo svojei sjedi brzo te napiši pedeset. 7 A potomreèe drugome: a ti koliko si dužan? A onreèe: sto oka pšenice. I reèe mu: uzmipismo svoje i napiši osamdeset. 8 I pohvaligospodar nevjernoga pristava što mudrouèini; jer su sinovi ovoga vijeka mudrijiod sinova vidjela u svojemu naraštaju. 9 Ija vama kažem: naèinite sebi prijateljenepravednijem bogatstvom, da bi vas kadosiromašite primili u vjeène kuæe. 10 Kojije vjeran u malom i u mnogom je vjeran;a ko je nevjeran u malom i u mnogom jenevjeran. 11 Ako dakle u nepravednombogatstvu vjerni ne biste, ko æe vam uistinomvjerovati? 12 I ako u tuðemnebistevjerni, koæevamdati vaše? 13Nikakavpaksluga ne može dva gospodara služiti; jerili æe na jednoga mrziti a drugoga ljubiti,ili æe jednome voljeti a za drugoga nemariti. Nemožete služiti Bogu i bogatstvu.14 A ovo sve slušahu i fariseji, koji bijahusrebroljupci, i rugahu mu se. 15 I reèe im:vi ste oni koji se gradite pravedni predljudima; ali Bog zna srca vaša; jer što jeu ljudi visoko ono je mrzost pred Bogom.16 Zakon i proroci su do Jovana; otsele secarstvo Božije propovijeda jevanðeljem, isvaki navaljuje da uðe u njega. 17 Lašnjeje pak nebu i zemlji proæi negoli jed-noj titli iz zakona propasti. 18 Svaki kojipušta ženu svoju i uzima drugu, preljubuèini; i koji se ženi puštenicom, preljubuèini. 19 Èovjek neki pak bješe bogat, kojise oblaèaše u skerlet i u svilu, i življašesvaki dan gospodski i veseljaše se. 20 Abijaše jedan siromah, po imenu Lazar, kojiležaše pred njegovijem vratima gnojav, 21 Iželjaše da se nasiti mrvama koje padahu strpeze bogatoga; još i psi dolažahu i lizahugnoj njegov. 22 A kad umrije siromah,

Luki 16:23 54 Luki 18:3odnesoše ga anðeli u naruèje Avraamovo;a umrije i bogati, i zakopaše ga. 23 Iu paklu kad bješe u mukama podiže oèisvoje i ugleda izdaleka Avraama i Lazara unaruèju njegovu, 24 I povikavši reèe: oèeAvraame! smiluj se name i pošljimi Lazaraneka umoèi u vodu vrh od prsta svojega,i da mi rashladi jezik; jer se muèim uovome plamenu. 25 A Avraam reèe: sinko!opomeni se da si ti primio dobra svoja uživotu svome, i Lazar opet zla; a sad se ontješi, a ti se muèiš. 26 I preko svega togapostavljena je meðu nama i vama velikapropast, da oni koji bi htjeli odovud k vamaprijeæi, ne mogu, niti oni otuda k namada prelaze. 27 Tada reèe: molim te dakle,oèe, da ga pošalješ kuæi oca mojega, 28 Jerimam pet braæe: neka im posvjedoèi dane bi i oni došli na ovo mjesto muèenja.29 Reèe mu Avraam: oni imaju Mojsija iproroke, neka njih slušaju. 30 A on reèe:ne, oèe Avraame! nego ako im doðe koiz mrtvijeh pokajaæe se. 31 A Avraam mureèe: ako ne slušaju Mojsija i proroka, dako i iz mrtvijeh ustane neæe vjerovati.

171 A uèenicima reèe: nije moguæe da

ne doðu sablazni; ali teško onome s kogadolaze; 2 Bolje bi mu bilo da mu se vo-denièni kamen objesi o vratu, i da ga baceumore, nego da sablazni jednoga od ovijehmalijeh. 3 Èuvajte se. Ako ti sagriješibrat tvoj, nakaraj ga; pa ako se pokaje,oprosti mu. 4 I ako ti sedam puta na dansagriješi, i sedam puta na dan doðe k tebii reèe: kajem se, oprosti mu. 5 I rekošeapostoli Gospodu: dometni nam vjere. 6AGospod reèe: kad biste imali vjere kolikozrno gorušièno, i rekli biste ovome dubu:išèupaj se i usadi se u more, i poslušao bivas. 7Koji pak od vas kad ima slugu koji oreili èuva stokupa kad doðe iz polja, reèemu:hodi brzo i sjedi za trpezu? 8Nego ne kaželi mu: ugotovi mi da veèeram, i zapregnise te mi služi dok jedem i pijem, pa ondai ti jedi i pij? 9 Eda li æe on zahvalitisluzi tome kad svrši što mu se zapovjedi?Ne vjerujem. 10 Tako i vi kad svršite svešto vam je zapovjeðeno, govorite: mi smozaludne sluge, jer uèinismo što smo bilidužni èiniti. 11 I kad iðaše u Jerusalim,on prolažaše izmeðu Samarije i Galileje.12 I kad ulažaše u jedno selo sretoše gadeset gubavijeh ljudi, koji staše izdaleka,13 I podigoše glas govoreæi: Isuse uèitelju!

pomiluj nas. 14 I vidjevši ih reèe im: iditei pokažite se sveštenicima. I oni iduæioèistiše se. 15 A jedan od njih vidjevšida se iscijeli povrati se hvaleæi Boga izaglasa, 16 I pade nièice pred noge njegove,i zahvali mu. I to bješe Samarjanin. 17 AIsus odgovarajuæi reèe: ne iscijeliše lise desetorica? Gdje su dakle devetorica?18 Kako se meðu njima koji ne naðe dase vrati da zahvali Bogu, nego sam ovajtuðin? 19 I reèe mu: ustani, idi; vjera tvojapomože ti. 20 A kad ga upitaše fariseji:kad æe doæi carstvo Božije? odgovarajuæireèe im: carstvo Božije neæe doæi da sevidi; 21 Niti æe se kazati: evo ga ovdjeili ondje; jer gle, carstvo je Božije unutrau vama. 22 A uèenicima reèe: doæi æevrijeme kad æete zaželjeti da vidite jedandan sina èovjeèijega, i neæete vidjeti. 23 Ireæi æe vam: evo ovdje je, ili: eno ondje;ali ne izlazite, niti tražite. 24 Jer kako štomunja sine s neba, i zasvijetli se prekosvega što je pod nebom, tako æe biti isin èovjeèij u svoj dan. 25 Ali mu najprijetreba mnogo postradati, i okrivljenu bitiod roda ovoga. 26 I kako je bilo u vri-jeme Nojevo onako æe biti u dane sinaèovjeèijega: 27 Jeðahu, pijahu, ženjahu se,udavahu se do onoga dana kad Noje uðe ukovèeg, i doðe potop i pogubi sve. 28 Takokao što bi u dane Lotove: jeðahu, pijahu,kupovahu, prodavahu, saðahu, zidahu; 29Au dan kad iziðe Lot iz Sodoma, udari oganji sumpor iz neba i pogubi sve. 30 Takoæe biti i u onaj dan kad æe se javiti sinèovjeèij. 31U onaj dan koji se desi na krovua pokuæstvo njegovo u kuæi, neka ne silazida ga uzme; i koji se desi u polju, tako nekase ne vraæa natrag. 32 Opominjite se ženeLotove. 33 Koji poðe da saèuva dušu svoju,izgubiæe je; a koji je izgubi, oživljeæe je.34 Kažem vam: u onu noæ biæe dva najednome odru, jedan æe se uzeti a drugiæe se ostaviti; 35 Dvije æe mljeti zajedno,jedna æe se uzeti a druga æe se ostaviti;36 Dva æe biti na njivi, jedan æe se uzetia drugi æe se ostaviti. 37 I odgovarajuæirekoše mu: gdje, Gospode? A on im reèe:gdje je strvina onamoæe se i orlovi skupiti.

181 Kaza im pak i prièu kako se treba

svagda moliti Bogu, i ne dati da dotuži,2 Govoreæi: u jednome gradu bijaše jedansudija koji se Boga ne bojaše i ljudi nestiðaše. 3 A u onome gradu bijaše jedna

Luki 18:4 55 Luki 19:13udovica i dolažaše k njemu govoreæi: nedaj memojemu suparniku. 4 I ne šæadijašezadugo. A najposlije reèe u sebi: akose i ne bojim Boga i ljudi ne sramim,5 No buduæi da mi dosaðuje ova udovica,odbraniæu je, da mi jednako ne dolazi i nedosaðuje. 6 Tada reèe Gospod: èujte štagovori nepravedni sudija. 7 Akamoli Bogneæe odbraniti izbranijeh svojijeh koji gamole dan i noæ? 8 Kažem vam da æe ihodbraniti brzo. Ali sin èovjeèij kad doðehoæe li naæi vjeru na zemlji? 9A i drugimakoji mišljahu za sebe da su pravednici idruge uništavahu kaza prièu ovu: 10 Dvaèovjeka uðoše u crkvu da se mole Bogu,jedan farisej a drugi carinik. 11 Farisejstade i moljaše se u sebi ovako: Bože!hvalim te što ja nijesam kao ostali ljudi:hajduci, nepravednici, preljuboèinci, ilikao ovaj carinik. 12 Postim dvaput u ned-jelji; dajem desetak od svega što imam.13 A carinik izdaleka stajaše, i ne šæaše nioèiju podignuti na nebo, nego bijaše prsisvoje govoreæi: Bože! milostiv budi menigrješnome. 14 Kažem vam da ovaj otideopravdan kuæi svojoj, a ne onaj. Jer svakikoji se sam podiže poniziæe se; a koji sesam ponižuje podignuæe se. 15 Donošahuk njemu i djecu da ih se dotakne; a kadvidješe uèenici, zaprijetiše im. 16 A Isusdozvavši ih reèe: pustite djecu neka dolazek meni, i ne branite im; jer je takovijehcarstvo Božije. 17 I kažem vam zaista: kojine primi carstva Božijega kao dijete, neæeuæi u njega. 18 I zapita ga jedan knezgovoreæi: uèitelju blagi! šta da uèinimda naslijedim život vjeèni? 19 A Isus reèemu: što me zoveš blagijem? niko nije blagosim jednoga Boga. 20 Zapovijesti znaš:ne èini preljube; ne ubij; ne ukradi; nesvjedoèi lažno; poštuj oca svojega i matersvoju. 21 A on reèe: sve sam ovo saèuvaood mladosti svoje. 22 A kad to èu Isusreèe mu: još ti jedno nedostaje: prodajsve što imaš i razdaj siromasima; i imaæešblago na nebu; i hajde za mnom. 23 Akad on èu to postade žalostan, jer bješevrlo bogat. 24 A kad ga vidje Isus gdjepostade žalostan, reèe: kako je teško uæiu carstvo Božije onima koji imaju bogat-stvo! 25 Lakše je kamili proæi kroz igleneuši negoli bogatome uæi u carstvo Božije.26 A oni koji slušahu rekoše: ko se daklemože spasti? 27 A on reèe: što je u ljudinemoguæe u Boga je moguæe. 28 A Petarreèe: eto mi smo ostavili sve i za tobom

idemo. 29A on im reèe: zaista vam kažem:nema nijednoga koji bi ostavio kuæu, iliroditelje, ili braæu, ili sestre, ili ženu, ilidjecu carstva radi Božijega, 30 Koji neæeprimiti više u ovo vrijeme, i na onome svi-jetu život vjeèni. 31Uze pak dvanaestoricui reèe im: evo idemo gore u Jerusalim,i sve æe se svršiti što su proroci pisaliza sina èovjeèijega. 32 Jer æe ga predatineznabošcima, i narugaæe mu se, i ružiæega, i popljuvaæe ga, 33 I biæe ga, i ubiæega; i treæi dan ustaæe. 34 I oni ništa odtoga ne razumješe, i besjeda ova bješe odnjih sakrivena, i ne razumješe što im sekaza. 35A kad se približi k Jerihonu, jedanslijepac sjeðaše kraj puta proseæi. 36A kadèu narod gdje prolazi zapita: šta je to? 37 Ikazaše mu da Isus Nazareæanin prolazi.38 I povika govoreæi: Isuse, sine Davidov!pomiluj me. 39 I prijeæahu mu oni štoiðahu naprijed da uæuti; a on još viševikaše: sine Davidov! pomiluj me. 40 I Isusstade i zapovjedi da mu ga dovedu; a kadmu se približi, zapita ga 41 Govoreæi: štahoæeš da ti uèinim? A on reèe: Gospode!da progledam. 42 A Isus reèe: progledaj;vjera tvoja pomože ti. 43 I odmah progleda,i poðe za njim hvaleæi Boga. I svi ljudi kojividješe hvaljahu Boga.

191 I kad uðe u Jerihon i prolažaše kroza nj,

2 I gle, èovjek po imenu Zakhej, koji bješestarješina carinièki, i bješe bogat, 3 I iskašeda vidi Isusa da ga pozna; i ne mogaše odnaroda, jer bješemaloga rasta; 4 I potrèavšinaprijed, pope se na dud da ga vidi; jermu je onuda trebalo proæi. 5 I kad doðeIsus na ono mjesto, pogledavši gore vidjega, i reèe mu: Zakheju! siði brzo; jer midanas valja biti u tvojoj kuæi. 6 I siðe brzo;i primi ga radujuæi se. 7 I svi, kad vidješe,vikahu na njega govoreæi da grješnomeèovjeku doðe u kuæu. 8 A Zakhej stade ireèe Gospodu: Gospode! evo pola imanjasvojega daæu siromasima, i ako sam kogazanio vratiæu onoliko èetvoro. 9A Isus mureèe: danas doðe spasenije kuæi ovoj; jerje i ovo sin Avraamov. 10 Jer je sin èovjeèijdošao da naðe i spase što je izgubljeno. 11Akad oni to slušahu nastavi kazivati prièu;jer bješe blizu Jerusalima, i mišljahu daæe se odmah javiti carstvo Božije. 12 Reèedakle: jedan èovjek od dobra roda otide udaljnu zemlju da primi sebi carstvo, i da sevrati. 13 Dozvavši pak deset svojijeh sluga

Luki 19:14 56 Luki 20:16dade im deset kesa, i reèe im: trgujte dokse ja vratim. 14 I graðani njegovi mržahuna njega, i poslaše za njim poslanike gov-oreæi: neæemo da on caruje nad nama.15 I kad se on vrati, pošto primi carstvo,reèe da dozovu one sluge kojima dadesrebro, da vidi šta je koji dobio. 16 Tadadoðe prvi govoreæi: gospodaru! kesa tvojadonese deset kesa. 17 I reèe mu: dobro,dobri slugo; kad si mi u malom bio vjeranevo ti vlast nad deset gradova. 18 I doðedrugi govoreæi: gospodaru! kesa tvojadonese pet kesa. 19 A on reèe i onome: iti budi nad pet gradova. 20 I treæi doðegovoreæi: gospodaru! evo tvoja kesa kojusam zavezao u ubrus i èuvao. 21 Jer samse bojao tebe: jer si èovjek tvrd: uzimaššto nijesi ostavio, i žnješ što nijesi sijao.22 A gospodar mu reèe: po tvojijem æu tirijeèima suditi, zli slugo! znao si da sam jatvrd èovjek, uzimam što nijesam ostavio, ižnjem što nijesam sijao: 23 Pa zašto nijesidao mojega srebra trgovcima, i ja došavšiprimio bih ga s dobitkom? 24 I reèe onimašto stajahu pred njim: uzmite od njegakesu i podajte onome što ima deset kesa.25 I rekoše mu: gospodaru! on ima desetkesa. 26 A on im odgovori: jer vam kažemda æe se svakome koji ima dati; a od onogakoji nema uzeæe se od njega i ono što ima.27A one moje neprijatelje koji nijesu htjelida ja budem car nad njima, dovedite amo, iisijecite predamnom. 28 I kazavši ovo poðenaprijed, i iðaše gore u Jerusalim. 29 I kadse približi Vitfazi i Vitaniji kod gore kojase zvaše Maslinska, posla dva od uèenikasvojijeh 30Govoreæi: idite u to selo premavama, i kad uðete u njega naæi æete mag-are privezanona koje nikakav èovjeknikadnije usjedao; odriješite ga i dovedite. 31 Iako vas ko upita: zašto driješite? ovakomu kažite: ono Gospodu treba. 32 A kadotidoše poslani, naðoše kao što im kaza.33 A kad oni driješahu magare rekoše imgospodari od njega: zašto driješite mag-are? 34 A oni rekoše: ono Gospodu treba.35 I dovedoše ga k Isusu, i baciše haljinesvoje na magare, i posadiše Isusa. 36A kadiðaše, prostirahu haljine svoje po putu.37 A kad se približi veæ da siðe s goreMaslinske, poèe sve mnoštvo uèenika uradosti hvaliti Boga iza glasa za sva èudesašto su vidjeli, 38Govoreæi: blagosloven carkoji ide u ime Gospodnje! mir na nebu islava na visini! 39 I neki fariseji iz narodarekoše mu: uèitelju! zaprijeti uèenicima

svojijem. 40 I odgovarajuæi reèe im: kažemvam: ako oni uæute, kamenje æe povikati.41 I kad se približi, ugleda grad i zaplakaza njim 42 Govoreæi: kad bi i ti znao uovaj tvoj dan što je za mir tvoj! ali je sadsakriveno od oèiju tvojijeh. 43 Jer æe doæidani na tebe, i okružiæe teneprijatelji tvojiopkopima, i opkoliæe te, i obuzeæe te sasviju strana; 44 I razbiæe tebe i djecu tvojuu tebi, i neæe ostaviti u tebi kamena nakamenu, zato što nijesi poznao vremenau kojemu si pohoðen. 45 I ušavši u crkvustade izgoniti one što prodavahu u njoj ikupovahu, 46 Govoreæi im: u pismu stoji:dom moj dom je molitve, a vi naèinisteod njega peæinu hajduèku. 47 I uèašesvaki dan u crkvi. A glavari sveštenièkii književnici i starješine narodne gledahuda ga pogube. 48 I ne nalažahu šta bimu uèinili; jer sav narod iðaše za njim, islušahu ga.

201 I kad on u jedan od onijeh dana uèaše

narod u crkvi i propovijedaše jevanðelje,doðoše glavari sveštenièki i književnici sastarješinama, 2 I rekoše mu govoreæi: kažinam kakvom vlasti to èiniš? Ili ko ti jedao vlast tu? 3 A on odgovarajuæi reèeim: i ja æu vas upitati jednu rijeè, i kažitemi: 4 Krštenje Jovanovo ili bi s neba ili odljudi? 5 A oni pomišljahu u sebi govoreæi:ako reèemo s neba, reæi æe: zašto mudakle ne vjerovaste? 6 Ako li reèemo: odljudi, sav æe nas narod pobiti kamenjem;jer svi vjerovahu da Jovan bješe prorok. 7 Iodgovoriše: ne znamo otkuda. 8 A Isus imreèe: ni ja vamaneæu kazati kakvomvlastiovo èinim. 9 A narodu poèe kazivati prièuovu: jedan èovjek posadi vinograd, i dadega vinogradarima pa otide na podugo vre-mena. 10 I u vrijeme posla k vinogradarimaslugu da mu dadu od roda vinogradskoga;ali vinogradari izbiše ga, i poslaše prazna.11 I posla opet drugoga slugu; a oni i onogaizbiše i osramotivši poslaše prazna. 12 Iposla opet treæega; a oni i onoga raniše,i istjeraše. 13 Onda reèe gospodar odvinograda: šta æu èiniti? Da pošljem sinasvojega ljubaznoga: eda se kako zastidekad vide njega. 14 A vinogradari vidjevšinjega mišljahu u sebi govoreæi: ovo jenašljednik; hodite da ga ubijemo da našebude dostojanje. 15 I izvedoše ga napoljeiz vinograda i ubiše. Šta æe dakle uèinitinjima gospodar od vinograda? 16Doæi æe

Luki 20:17 57 Luki 21:21i pogubiæe ove vinogradare, i daæe vino-grad drugima. A oni što slušahu rekoše: nedao Bog! 17 A on pogledavši na njih reèe:šta znaèi dakle ono u pismu: kamen kojiodbaciše zidari onaj posta glava od ugla?18 Svaki koji padne na taj kamen razbiæese; a na koga on padne satræe ga. 19 Igledahu glavari sveštenièki i književniciu onaj èas da dignu ruke na nj; ali sepobojaše naroda, jer razumješe da njimaovu prièu kaza. 20 I pažahu na njega, iposlaše vrebaèe, koji se graðahu kao da supobožni: ne bi li ga uhvatili u rijeèi da gapredadu poglavarima i vlasti sudijnoj. 21 Iupitaše ga govoreæi: uèitelju! znamo dapravo govoriš i uèiš, i ne gledaš ko je ko,nego zaista uèiš putu Božijemu: 22 Trebali nam æesaru davati haraè, ili ne? 23 Aon razumjevši njihovo lukavstvo reèe im:šta me kušate? 24 Pokažite mi dinar; èijje na njemu obraz i natpis? A oni odgo-varajuæi rekoše: æesarev. 25A on im reèe:podajte dakle što je æesarevo æesaru, ašto je Božije Bogu. 26 I ne mogoše rijeèinjegove pokuditi pred narodom; i divišese odgovoru njegovu, i umukoše. 27 Apristupiše neki od sadukeja koji kažu danema vaskrsenija, i pitahu ga 28Govoreæi:uèitelju! Mojsije nam napisa: ako komeumre brat koji ima ženu, i umre bez djece,da brat njegov uzme ženu, i da podignesjeme bratu svojemu. 29 Bijaše sedambraæe, i prvi uze ženu, i umrije bez djece;30 I uze drugi ženu, i on umrije bez djece;31 I treæi je uze; a tako i svi sedam; ine ostaviše djece, i pomriješe; 32 A poslijesviju umrije i žena. 33 O vaskrseniju daklekoga æe od njih biti žena? jer je onasedmorici bila žena. 34 I odgovarajuæiIsus reèe im: djeca ovoga svijeta žene sei udaju; 35 A koji se udostoje dobiti onajsvijet i vaskrsenije iz mrtvijeh niti æe seženiti ni udavati; 36 Jer više ne mogu um-rijeti; jer su kao anðeli; i sinovi su Božijikad su sinovi vaskrsenija. 37 A da mrtviustaju, i Mojsije pokaza kod kupine gdjenaziva Gospoda Boga Avraamova i BogaIsakova i Boga Jakovljeva. 38 A Bog nijeBogmrtvijeh nego živijeh; jer su njemu sviživi. 39Aneki od književnika odgovarajuæirekoše: uèitelju! dobro si kazao. 40 I veænesmijahu ništa da ga zapitaju. A on im reèe:41 Kako govore da je Hristos sin Davidov?42 Kad sam David govori u psaltiru: reèeGospod Gospodu mojemu: sjedi meni sdesne strane, 43 Dok položim neprijatelje

tvoje podnožje nogama tvojima. 44 Daviddakle njega naziva Gospodom; pa kakomu je sin? 45 A kad sav narod slušaše,reèe uèenicima svojijem: 46 Èuvajte se odknjiževnika, koji hoæe da idu u dugaèki-jem haljinama, i traže da im se klanja poulicama, i prvijeh mjesta po zbornicama,i zaèelja na gozbama; 47 Koji jedu kuæeudovièke, i lažno se mole Bogu dugo. Oniæe još veæma biti osuðeni.

211 Pogledavši pak gore vidje bogate

gdje meæu priloge svoje u haznu Božiju;2 A vidje i jednu siromašnu udovicu kojametaše ondje dvije lepte; 3 I reèe: zaistavam kažem: ova siromašna udovicametnuviše od sviju: 4 Jer svi ovi metnuše uprilog Bogu od suviška svojega, a ona odsirotinje svoje metnu svu hranu svoju štoimaše. 5 I kad neki govorahu za crkvu da jeukrašena lijepijem kamenjem i zakladima,reèe: 6 Doæi æe dani u koje od svega štovidite neæe ostati ni kamen na kamenukoji se neæe razmetnuti. 7 Zapitaše ga pakgovoreæi: uèitelju! a kad æe to biti? ikakav je znak kad æe se to dogoditi? 8 Aon reèe: èuvajte se da vas ne prevare, jeræe mnogi doæi na ime moje govoreæi: jasam, i vrijeme se približi. Ne idite dakleza njima. 9 A kad èujete ratove i bune,ne plašite se; jer to sve treba najprije dabude; ali još nije tada pošljedak. 10 Tadaim reèe: ustaæe narod na narod i carstvona carstvo; 11 I zemlja æe se tresti vrlo posvijetu, i biæe gladi i pomori i strahotei veliki znaci biæe na nebu. 12 A prijesvega ovoga metnuæe na vas ruke svojei goniæe vas i predavati u zbornice i utamnice; vodiæe vas pred careve i kraljeveimena mojega radi. 13 A to æe vam se do-goditi za svjedoèanstvo. 14 Metnite dakleu srca svoja, da se prije ne pripravljatekako æete odgovarati: 15 Jer æu vam jadati usta i premudrost kojoj se neæe moæiprotiviti ni odgovoriti svi vaši protivnici.16 A predavaæe vas i roditelji i braæa iroðaci i prijatelji; i pobiæe neke od vas.17 I svi æe omrznuti na vas imena mo-jega radi. 18 I dlaka s glave vaše neæepoginuti. 19 Trpljenjem svojijem spasava-jte duše svoje. 20A kad vidite da Jerusalimopkoli vojska onda znajte da se približilovrijeme da opusti. 21 Tada koji budu uJudeji neka bježe u gore, i koji budu ugradu neka izlaze napolje; i koji su napolju

Luki 21:22 58 Luki 22:37neka ne ulaze u njega: 22 Jer su ovo dani os-vete, da se izvrši sve što je napisano. 23Aliteško trudnima i dojilicama u te dane! Jeræe biti velika nevolja na zemlji, i gnjevna ovom narodu. 24 I pašæe od oštricamaèa, i odvešæe se u ropstvo po svijemnarodima; i Jerusalimæe gaziti neznabošcidok se ne izvrše vremena neznabožaca.25 I biæe znaci u suncu i u mjesecu i uzvijezdama; i ljudima na zemlji tuga odsmetnje i od huke morske i valova. 26 Ljudiæe umirati od straha i od èekanja onogašto ide na zemlju; jer æe se i sile nebeskepokrenuti. 27 I tada æe ugledati sina èov-jeèijega gdje ide na oblacima sa silom islavom velikom. 28 A kad se poène ovozbivati, gledajte i podignite glave svoje;jer se približuje izbavljenje vaše. 29 I kazaim prièu: gledajte na smokvu i na svadrveta; 30Kad vidite da veæpotjeraju, samiznate da je blizu ljeto. 31 Tako i vi kadvidite ovo da se zbiva, znajte da je blizucarstvo Božije. 32 Zaista vam kažem daovaj naraštaj neæe proæi dok se ovo svene zbude. 33 Nebo i zemlja proæi æe, arijeèi moje neæe proæi. 34 Ali se èuvajteda kako vaša srca ne otežaju žderanjem ipijanstvom i brigama ovoga svijeta, i davam ovaj dan ne doðe iznenada. 35 Jer æedoæi kao zamka na sve koji žive po svojzemlji. 36Stražite dakle jednako i molite seBogu da biste se udostojili uteæi od svegaovoga što æe se zbiti, i stati pred sinomèovjeèijim. 37 I danju uèaše u crkvi, a noæuizlažaše i noæivaše na gori koja se zoveMaslinska. 38 I sav narod dolažaše izjutrak njemu u crkvu da ga slušaju.

221 Približavaše se pak praznik prijesnijeh

hljebova koji se zove pasha. 2 I gledahuglavari sveštenièki i književnici kako biga ubili; ali se bojahu naroda. 3 A so-tona uðe u Judu, koji se zvaše Iskariot,i koji bješe jedan od dvanaestorice. 4 Iotišavši govori s glavarima sveštenièkijemi sa starješinama kako æe im ga izdati.5 I oni se obradovaše, i ugovoriše da mudadu novce. 6 I on se obreèe, i tražašezgodna vremena da im ga preda tajno odnaroda. 7 A doðe dan prijesnijeh hljebovau koji trebaše klati pashu; 8 I posla Pe-tra i Jovana rekavši: idite ugotovite nampashu da jedemo. 9 A oni mu rekoše: gdjehoæeš da ugotovimo? 10 A on im reèe:eto kad uðete u grad, srešæe vas èovjek

koji nosi vodu u krèagu; idite za njim ukuæu u koju on uðe, 11 I kažite domaæinu:uèitelj veli: gdje je gostionica gdje æu jestipashu s uèenicima svojijem? 12 I on æevam pokazati veliku sobu prostrtu; ondjeugotovite. 13A oni otidoše i naðoše kao štoim kaza; i ugotoviše pashu. 14 I kad doðeèas, sjede za trpezu, i dvanaest apostola snjim. 15 I reèe im: vrlo sam željeo da ovupashu jedem s vama prije nego postradam;16 Jer vam kažem da je otsele neæu jestidok se ne svrši u carstvu Božijemu. 17 Iuzevši èašu dade hvalu, i reèe: uzmite je irazdijelite meðu sobom; 18 Jer vam kažemdaneæupiti od roda vinogradskoga doknedoðe carstvo Božije. 19 I uzevši hljeb dadehvalu, i prelomivši ga dade im govoreæi:ovo je tijelo moje koje se daje za vas; ovoèinite za moj spomen. 20 A tako i èašu poveèeri, govoreæi: ova je èaša novi zavjetmojom krvi koja se za vas proljeva. 21 Alievo ruka izdajnika mojega sa mnom je natrpezi. 22 I sin èovjeèij dakle ide kao što jeureðeno; ali teško èovjeku onome koji gaizdaje! 23 I oni staše tražiti meðu sobomkoji bi dakle od njih bio koji æe to uèiniti.24 A posta i prepiranje meðu njima koji bise držao meðu njima da je najveæi. 25A onim reèe: carevi narodni vladaju narodom,a koji njim upravljaju, zovu se dobrotvori.26Ali vi nemojte tako; nego koji je najveæimeðu vama neka bude kao najmanji, i kojije starješina neka bude kao sluga. 27 Jerkoji je veæi, koji sjedi za trpezom ili kojisluži? Nije li onaj koji sjedi za trpezom? Aja sammeðu vama kao sluga. 28A vi ste onikoji ste se održali sa mnom u mojijem na-pastima. 29 I ja ostavljam vama carstvo kaošto je otac moj meni ostavio: 30 Da jedetei pijete za trpezom mojom u carstvu mo-jemu, i da sjedite na prijestolima i suditenad dvanaest koljena Izrailjevijeh. 31 Reèepak Gospod: Simone! Simone! evo vas ištesotona da bi vas èinio kao pšenicu. 32 A jasemolih za tebe da tvoja vjera ne prestane;i ti kadgod obrativši se utvrdi braæu svoju.33 A on mu reèe: Gospode! s tobom gotovsam i u tamnicu i na smrt iæi. 34A on reèe:kažem ti, Petre! danas neæe zapjevatipijetao dok se triput ne odreèeš da mepoznaješ. 35 I reèe im: kad vas poslahbez kese i bez torbe i bez obuæe, eda vamšto nedostade? A oni rekoše: ništa. 36 Aon im reèe: ali sad koji ima kesu neka jeuzme, tako i torbu; a koji nema neka prodahaljinu svoju i kupi nož. 37 Jer vam kažem

Luki 22:38 59 Luki 23:17da još i ovo treba na meni da se izvrši štostoji u pismu: i meðu zloèince metnušega. Jer što je pisano za mene, svršuje se.38 A oni rekoše: Gospode! evo ovdje dvanoža. A on im reèe: dosta je. 39 I izišavšiotide po obièaju na goru Maslinsku; a zanjim otidoše uèenici njegovi. 40 A kaddoðe na mjesto reèe im: molite se Boguda ne padnete u napast. 41 I sam otstupiod njih kako se može kamenom dobaciti,i kleknuvši na koljena moljaše se Bogu42 Govoreæi: oèe! kad bi htio da pronesešovu èašu mimo mene! ali ne moja voljanego tvoja da bude. 43A anðeo mu se javi sneba, i krijepi ga. 44 I buduæi u borenju,moljaše se bolje; znoj pak njegov bijašekao kaplje krvi koje kapahu na zemlju.45 I ustavši od molitve doðe k uèenicimasvojijem, i naðe ih a oni spavaju od žalosti,46 I reèe im: što spavate? ustanite, molitese Bogu da ne padnete u napast. 47 Dokon pak još govoraše, gle, narod i jedanod dvanaestorice, koji se zvaše Juda, iðašepred njima, i pristupi k Isusu da ga cjeliva.Jer im ovo bijaše dao znak: koga cjelivamonaj je. 48 A Isus mu reèe: Juda! zarcjelivom izdaješ sina èovjeèijega? 49A kadoni što bijahu s njim vidješe šta æe biti,rekoše mu: Gospode! da bijemo nožem?50 I udari jedan od njih slugu poglavarasveštenièkoga, i otsijeèe mu desno uho.51 A Isus odgovarajuæi reèe: ostavite to.I dohvativši se do uha njegova iscijeli ga.52A glavarima sveštenièkijem i vojvodamacrkvenijem i starješinama koji bijahu došlina nj reèe Isus: zar kao na hajduka iz-iðoste s noževima i koljemdameuhvatite?53 Svaki dan bio sam s vama u crkvi ine digoste ruku na mene; ali je sad vašèas i oblast tame. 54 A kad ga uhvatiše,odvedoše ga i uvedoše u dvor poglavarasveštenièkoga. A Petar iðaše za njim iz-daleka. 55 A kad oni naložiše oganj nasreddvora i sjeðahu zajedno, i Petar sjeðašemeðu njima. 56 Vidjevši ga pak jednasluškinja gdje sjedi kod ognja, i pogledavšina nj reèe: i ovaj bješe s njim. 57A on ga seodreèe govoreæi: ženo! ne poznajem ga.58 I malo zatijem vidje ga drugi i reèe: i tisi od njih. A Petar reèe: èovjeèe! nijesam.59 I pošto proðe oko jednoga sahata drugineko potvrðivaše govoreæi: zaista i ovajbješe s njim; jer je Galilejac. 60APetar reèe:èovjeèe! ne znam šta govoriš. I odmahdok on još govoraše zapjeva pijetao. 61 Iobazrevši se Gospod pogleda na Petra, i

Petar se opomenu rijeèi Gospodnje kakomu reèe: prije nego pijetao zapjeva odreæiæeš me se triput. 62 I izišavši napolje plakagorko. 63 A ljudi koji držahu Isusa rugahumu se, i bijahu ga. 64 I pokrivši ga bijahu gapo obrazu i pitahu ga govoreæi: proreci kote udari? 65 I druge mnoge hule govorahuna nj. 66 I kad svanu, sabraše se starješinenarodne i glavari sveštenièki i književnici,i odvedoše ga u svoj sud 67Govoreæi: jesi liti Hristos? kaži nam. A on im reèe: akovam i kažem, neæete vjerovati. 68 A akovas i zapitam, neæete mi odgovoriti, nitiæete me pustiti. 69 Otsele æe sin èovjeèijsjediti s desne strane sile Božije. 70 Svi pakrekoše: ti li si dakle sin Božij? A on im reèe:vi kažete da sam ja. 71 A oni rekoše: štanam trebaju više svjedoèanstva? jer samièusmo iz usta njegovijeh.

231 I ustavši njih sve mnoštvo odvedoše

ga k Pilatu. 2 I poèeše ga tužiti govoreæi:ovoga naðosmo da otpaðuje narod naš, izabranjuje davati æesaru danak, i govorida je on Hristos car. 3 A Pilat ga zapita:ti li si car Judejski? A on odgovarajuæireèe mu: ti kažeš. 4 A Pilat reèe glavarimasveštenièkijem i narodu: ja ne nalazimnikakve krivice na ovom èovjeku. 5 A oninavaljivahu govoreæi: on buni ljude uèeæipo svoj Judeji poèevši od Galileje dovde.6 A Pilat èuvši za Galileju zapita: zar je onGalilejac? 7 I razumjevši da je iz podruèjaIrodova posla ga Irodu, koji takoðer bijašeu Jerusalimu onijeh dana. 8A Irod vidjevšiIsusa bi mu vrlo milo; jer je odavno željeoda ga vidi, jer je mnogo slušao za njega, inadaše se daæe vidjeti od njega kako èudo.9 I pita gamnogokoje za što; alimuonništane odgovori. 10 A glavari sveštenièki i kn-jiževnici stajahu, i jednako tužahu ga. 11AIrod osramotivši ga sa svojijem vojnicima,i narugavšimu se, obuèemu bijelu haljinu,i posla ga natrag Pilatu. 12 I u taj se danpomiriše Pilat i Irod meðu sobom; jer prijebijahu u zavadi. 13A Pilat sazvavši glavaresveštenièke i knezove i narod 14 Reèe im:dovedostemi ovoga èovjeka kao koji narodotpaðuje, i eto ja ga pred vama ispitah, i nenalazim na ovom èovjeku nijedne krivicešto vi na njega govorite; 15 A ni Irod, jersam ga slao k njemu; i eto se ne nalaziništa da je uèinio što bi zasluživalo smrt.16Daklem da ga izbijem pa da pustim. 17Atrebaše o svakom prazniku pashe da im

Luki 23:18 60 Luki 24:14pusti po jednoga sužnja. 18 Ali narod savpovika govoreæi: uzmi ovoga, a pusti namVaravu; 19 Koji bijaše baèen u tamnicu zanekakvu bunu uèinjenu u gradu i za krv.20 A Pilat opet reèe da bi on htio pustitiIsusa. 21 A oni vikahu govoreæi: raspniga, raspni. 22 A on im treæi put reèe:kakvo je dakle on zlo uèinio? ja ništa nanjemu ne naðoh što bi zasluživalo smrt;daklem da ga izbijem pa da pustim. 23 Aoni jednako navaljivahu s velikom vikom,i iskahu da se on razapne; i nadvlada vikanjihova i glavara sveštenièkijeh. 24 I Pilatpresudi da bude kao što oni ištu. 25 Ipusti onoga što iskahu, koji bješe baèen utamnicu za bunu i za krv; a Isusa ostavina njihovu volju. 26 I kad ga povedoše,uhvatiše nekoga Simona Kirinca koji iðašeiz polja, i metnuše na njega krst da nosiza Isusom. 27 A za njim iðaše mnoštvonaroda i žena, koje plakahu i naricahuza njim. 28 A Isus obazrevši se na njihreèe: kæeri Jerusalimske! ne plaèite zamnom, nego plaèite za sobom i za djecomsvojom. 29 Jer gle, idu dani u koje æe sereæi: blago nerotkinjama, i utrobama kojene rodiše, i sisama koje ne dojiše. 30 Tadaæepoèeti govoriti gorama: padnite na nas;i bregovima: pokrijte nas. 31 Jer kad seovako radi od sirova drveta, šta æe biti odsuha? 32 Voðahu pak i druga dva zloèincada pogube s njim. 33 I kad doðoše namjestokoje se zvaše košturnica, ondje razapešenjega i zloèince, jednoga s desne stranea drugoga s lijeve. 34 A Isus govoraše:oèe! oprosti im; jer ne znadu šta èine. Adijeleæi njegove haljine bacahu kocke. 35 Inarod stajaše te gledaše, a i knezovi s njimarugahumu se govoreæi: drugima pomože,neka pomože i sebi, ako je on Hristos,izbranik Božij. 36A i vojnici mu se rugahu,i pristupahu k njemu i davahu mu ocat,37 I govorahu: ako si ti car Judejski pomozisam sebi. 38 A bijaše nad njim i natpisnapisan slovima Grèkijem i Latinskijem iJevrejskijem: ovo je car Judejski. 39A jedanod obješenijeh zloèinaca huljaše na njegagovoreæi: ako si ti Hristos pomozi sebi inama. 40 A drugi odgovarajuæi šutkaše gai govoraše: zar se ti ne bojiš Boga, kad si isam osuðen tako? 41 I mi smo još pravednoosuðeni; jer primamo po svojijem djelimakao što smo zaslužili; ali on nikakva zlanije uèinio. 42 I reèe Isusu: opomeni mese, Gospode! kad doðeš u carstvo svoje.43 I reèe mu Isus: zaista ti kažem: danas

æeš biti sa mnom u raju. 44 A bijaše okošestoga sahata, i tama bi po svoj zemljido sahata devetoga. 45 I pomrèa sunce,i zavjes crkveni razdrije se napola. 46 Ipovikavši Isus iza glasa reèe: oèe! u ruketvoje predajem duh svoj. I rekavši ovoizdahnu. 47 A kad vidje kapetan šta bi,stade hvaliti Boga govoreæi: zaista ovajèovjek bješe pravednik. 48 I sav narod kojise bijaše skupio da gleda ovo, kad vidje štabiva, vrati se bijuæi se u prsi svoje. 49A svinjegovi znanci stajahu izdaleka, i žene kojebijahu išle za njim iz Galileje, i gledahuovo. 50 I gle, èovjek, po imenu Josif, sav-jetnik, èovjek dobar i pravedan, 51 On nebijaše pristao na njihov savjet i na posao)iz Arimateje grada Judejskoga, koji i samèekaše carstva Božijega, 52 On pristupivšik Pilatu zaiska tijelo Isusovo. 53 I skide ga, iobavi platnom, imetnu ga u grob isjeèen, ukome niko ne bijaše nikad metnut. 54 I danbijaše petak, i subota osvitaše. 55 A ženekoje bijahu došle s Isusom iz Galileje, idošeza Josifom, i vidješe grob i kako se tijelometnu. 56Vrativši se pak pripravišemirisei miro; i u subotu dakle ostaše na miru pozakonu.

241 Au prvi dan nedjeljni doðoše vrlo rano

na grob, i donesoše mirise što pripraviše,i neke druge žene s njima; 2 Ali naðošekamen odvaljen od groba. 3 I ušavši nenaðoše tijela Gospoda Isusa. 4 I kad se oneèuðahu tome, gle, dva èovjeka staše prednjima u sjajnijem haljinama; 5 A kad seone uplašiše i oboriše lica k zemlji, rekošeim: što tražite živoga meðu mrtvima?6 Nije ovdje; nego ustade; opomenite sekako vam kaza kad bješe još u Galileji,7Govoreæi da sin èovjeèij treba da se predau ruke ljudi grješnika i da se razapne itreæi dan da ustane. 8 I opomenuše serijeèi njegovijeh. 9 I vrativši se od grobajaviše sve ovo jedanaestorici i svima os-talijem. 10 A to bijaše Magdalina Mar-ija i Jovana i Marija Jakovljeva i ostale snjima koje kazaše ovo apostolima. 11 Injima se uèiniše njihove rijeèi kao laž, i nevjerovaše im. 12 A Petar ustavši otrèa kagrobu, i natkuèivši se vidje same haljinegdje leže, i otide èudeæi se u sebi šta bi.13 I gle, dvojica od njih iðahu u onaj danu selo koje bijaše daleko od Jerusalimašeset potrkališta i zvaše se Emaus. 14 Aoni govorahu meðu sobom o svima ovijem

Luki 24:15 61 Luki 24:53dogaðajima. 15 I kad se oni razgovarahu izapitivahu jedan drugoga, i Isus približi se,i iðaše s njima. 16 A oèi im se držahu daga ne poznaše. 17 A on im reèe: kakav jeto razgovor koji imate meðu sobom iduæi,i što ste neveseli? 18 A jedan po imenuKleopa, odgovarajuæi reèe mu: zar si tijedan od crkvara u Jerusalimu koji nijesièuo šta je u njemu bilo ovijeh dana? 19 Ireèe im: šta? A oni mu rekoše: za IsusaNazareæanina, koji bješe prorok, silan udjelu i u rijeèi pred Bogom i pred svijemnarodom; 20 Kako ga predadoše glavarisveštenièki i knezovi naši te se osudi nasmrt, i razapeše ga? 21 A mi se nadasmoda je on onaj koji æe izbaviti Izrailja; alisvrh svega toga ovo je danas treæi dankako to bi. 22 A uplašiše nas i žene nekeod našijeh koje su bile rano na grobu, 23 Ine našavši tijela njegova doðoše govoreæida su im se anðeli javili koji su kazali daje on živ. 24 I idoše jedni od našijeh nagrob, i naðoše tako kao što i žene kazaše,ali njega ne vidješe. 25 I on im reèe: obezumni i sporoga srca za vjerovanje svegašto govoriše proroci! 26 Nije li to trebaloda Hristos pretrpi i da uðe u slavu svoju?27 I poèevši od Mojsija i od sviju prorokakazivaše im što je za njega u svemu pismu.28 I približiše se k selu u koje iðahu, i onèinjaše se da hoæe dalje da ide. 29 I oniga ustavljahu govoreæi: ostani s nama,jer je dan nagao, i blizu je noæ. I uðe snjima da noæi. 30 I kad sjeðaše s njima zatrpezom, uze hljeb i blagoslovivši prelomiga i dade im. 31 Tada se njima otvorišeoèi i poznaše ga. I njega nestade. 32 Ioni govorahu jedan drugome: ne goraše linaše srce u nama kad namgovoraše putemi kad nam kazivaše pismo? 33 I ustavšionaj èas, vratiše se u Jerusalim, i naðoše uskupu jedanaestoricu i koji bijahu s njima,34 Koji govorahu: zaista ustade Gospod, ijavi se Simonu. 35 I oni kazaše što bi naputu, i kako ga poznaše kad prelomi hljeb.36A kad oni ovo govorahu, i sam Isus stademeðu njima, i reèe im: mir vam. 37 A onise uplašiše, i poplašeni buduæi, mišljahuda vide duha. 38 I reèe im: šta se plašite?I zašto takove misli ulaze u srca vaša?39 Vidite ruke moje i noge moje: ja samglavom; opipajteme i vidite; jer duh tijela ikostiju nema kao što vidite da ja imam. 40 Iovo rekavši pokaza im ruke i noge. 41A dokoni još ne vjerovahu od radosti i èuðahu sereèe im: imate li ovdje što za jelo? 42A oni

mu daše komad ribe peèene, i meda u satu.43 I uzevši izjede pred njima. 44 I reèe im:ovo su rijeèi koje sam vam govorio još doksam bio s vama, da sve treba da se svrši štoje za mene napisano u zakonu Mojsijevui u prorocima i u psalmima. 45 Tada imotvori um da razumiju pismo. 46 I reèeim: tako je pisano, i tako je trebalo daHristos postrada i da ustane iz mrtvijehtreæi dan; 47 I da se propovijeda poka-janje u ime njegovo i oproštenje grijeha posvijem narodima poèevši od Jerusalima.48 A vi ste svjedoci ovome. 49 I gle, jaæu poslati obeæanje oca svojega na vas;a vi sjedite u gradu Jerusalimskome dokse ne obuèete u silu s visine. 50 I izvedeih napolje do Vitanije, i podignuvši rukesvoje blagoslovi ih. 51 I kad ih blagosiljaše,otstupi od njih, i uznošaše se na nebo.52 I oni mu se pokloniše, i vratiše se uJerusalim s velikom radošæu. 53 I bijahujednako u crkvi hvaleæi i blagosiljajuæiBoga. Amin.

Jovanu 1:1 62 Jovanu 2:2

Jevanðelje po Jovanu1 U poèetku bješe rijeè, i rijeè bješe u

Boga, i Bog bješe rijeè. 2 Ona bješe upoèetku u Boga. 3 Sve je kroz nju postalo,i bez nje ništa nije postalo što je postalo.4 U njoj bješe život, i život bješe vidjeloljudima. 5 I vidjelo se svijetli u tami, itama ga ne obuze. 6 Posla Bog èovjekapo imenu Jovana. 7 Ovaj doðe za svje-doèanstvo da svjedoèi za vidjelo da svivjeruju kroza nj. 8 On ne bješe vidjelo,nego da svjedoèi za vidjelo. 9 Bješe vidjeloistinito koje obasjava svakoga èovjeka kojidolazi na svijet. 10Na svijetu bješe, i svijetkroza nj posta, i svijet ga ne pozna. 11 Ksvojima doðe, i svoji ga ne primiše. 12 Akoji ga primiše dade im vlast da budusinovi Božiji, koji vjeruju u ime njegovo,13 Koji se ne rodiše od krvi, ni od voljetjelesne, ni od volje muževlje, nego odBoga. 14 I rijeè postade tijelo i useli seu nas puno blagodati i istine; i vidjesmoslavu njegovu, slavu, kao jedinorodnogaod oca. 15 Jovan svjedoèi za njega i vièegovoreæi: ovaj bješe za koga rekoh: koji zamnom ide preda mnom postade, jer prijemene bješe. 16 I od punosti njegove misvi uzesmo blagodat za blagodaæu. 17 Jerse zakon dade preko Mojsija, a blagodati istina postade od Isusa Hrista. 18 Boganiko nije vidio nikad: jedinorodni sin kojije u naruèju oèinom, on ga javi. 19 Iovo je svjedoèanstvo Jovanovo kad poslašeJevreji iz Jerusalima sveštenike i Levite daga zapitaju: ko si ti? 20 I on prizna, i nezataja, i prizna: ja nijesam Hristos. 21 Izapitaše ga: ko si dakle? Jesi li Ilija? I reèe:nijesam. Jesi li prorok? I odgovori: nije-sam. 22A onimu rekoše: ko si? damožemokazati onima što sunas poslali: šta kažeš zasebe? 23 Reèe: ja sam glas onoga što vièeu pustinji: poravnite put Gospodnji; kaošto kaza Isaija prorok. 24 I bijahu poslaniciod fariseja, 25 I zapitaše ga govoreæi mu:zašto dakle kršæavaš kad ti nijesi Hristosni Ilija ni prorok? 26 Odgovori im Jovangovoreæi: ja kršæavam vodom, a meðuvama stoji koga vi ne znate. 27 On je onajšto æe doæi za mnom, koji bješe predamnom; kome ja nijesamdostojan odriješitiremena na obuæi njegovoj. 28Ovo bi u Vi-tavari preko Jordana gdje Jovan kršæavaše.29 A sjutradan vidje Jovan Isusa gdje ide k

njemu, i reèe: gle, jagnje Božije koje uzena se grijehe svijeta. 30Ovo je onaj za kogaja rekoh: za mnom ide èovjek koji predamnom postade, jer prije mene bješe. 31 I jaga ne znadoh: nego da se javi Izrailju zatoja doðoh da krstim vodom. 32 I svjedoèiJovan govoreæi: vidjeh Duha gdje silazi sneba kao golub i stade na njemu. 33 I jaga ne znadoh; nego onaj koji me posla dakrstim vodom on mi reèe: na koga vidišda silazi Duh i stoji na njemu to je onajkoji æe krstiti Duhom svetijem. 34 I javidjeh i zasvjedoèih da je ovaj sin Božij.35 A sjutradan opet stajaše Jovan i dvojicaod uèenika njegovijeh, 36 I vidjevši Isusagdje ide, reèe: gle, jagnje Božije. 37 I èušega oba uèenika kad govoraše, i otidoše zaIsusom. 38 A Isus obazrevši se i vidjevšiih gdje idu za njim, reèe im: šta æete? Aoni mu rekoše: Ravi! koje znaèi: uèitelju)gdje stojiš? 39 I reèe im: doðite i vidite.I otidoše, i vidješe gdje stajaše; i ostašeu njega onaj dan. A bijaše oko devetogasahata. 40 A jedan od dvojice koji èuše odJovana i iðahu za njim bijaše Andrija bratSimona Petra; 41 On naðe najprije bratasvojega Simona, i reèe mu: mi naðosmoMesiju, koje znaèi Hristos. 42 I dovede gak Isusu. A Isus pogledavši na nj reèe: tisi Simon, sin Jonin; ti æeš se zvati Kifa,koje znaèi Petar. 43 A sjutradan namisliiziæi u Galileju, i naðe Filipa, i reèe mu:hajde za mnom. 44A Filip bješe iz Vitsaideiz grada Andrijna i Petrova. 45 Filip naðeNatanaila, i reèe mu: za koga Mojsije uzakonu pisa i proroci, naðosmo ga, Isusasina Josifova iz Nazareta. 46 I reèe muNatanailo: iz Nazareta može li biti štodobro? Reèe mu Filip: doði i vidi. 47A Isusvidjevši Natanaila gdje ide k njemu reèe zanjega: evo pravoga Izrailjca u kome nemalukavstva. 48 Reèe mu Natanailo: kako mepoznaješ? Odgovori Isus i reèe mu: prijenego te pozva Filip vidjeh te kad bijaše podsmokvom. 49 Odgovori Natanailo i reèemu: Ravi! ti si sin Božij, ti si car Izrailjev.50 Odgovori Isus i reèe mu: što ti kazahda te vidjeh pod smokvom zato vjeruješ;vidjeæeš više odovoga. 51 I reèemu: zaista,zaista vam kažem: otsele æete vidjeti nebootvoreno i anðele Božije gdje se penju isilaze k sinu èovjeèijemu.

21 I u treæi dan bi svadba u Kani Galile-

jskoj, i ondje bješemati Isusova. 2Apozvan

Jovanu 2:3 63 Jovanu 3:26bješe i Isus i uèenici njegovi na svadbu. 3 Ikad nesta vina, reèe mati Isusova njemu:nemaju vina. 4 Isus joj reèe: što je meni dotebe ženo? Još nije došao moj èas. 5 Reèemati njegova slugama: što god vam reèeuèinite. 6A ondje bijaše šest vodenijeh su-dova od kamena, postavljenijeh po obièajuJevrejskoga èišæenja, koji uzimahu po dvaili po tri vedra. 7 Reèe im Isus: napunitesudove vode. I napuniše ih do vrha. 8 Ireèe im: zahvatite sad i nosite kumu. Iodnesoše. 9 A kad okusi kum od vina kojeje postalo od vode, i ne znadijaše otkudaje a sluge znadijahu koje su zahvatile voduzovnu kum ženika, 10 I reèe mu: svakièovjek najprije dobro vino iznosi, a kad seopiju onda rðavije; a ti si èuvao dobro vinodoslije. 11Ovo uèini Isus poèetak èudesimau Kani Galilejskoj, i pokaza slavu svoju;i uèenici njegovi vjerovaše ga. 12 Potomsiðe u Kapernaum, on i mati njegova, ibraæa njegova, i uèenici njegovi, i ondjestajaše ne mnogo dana. 13 I blizu bješepasha Jevrejska, i iziðe Isus u Jerusalim.14 I naðe u crkvi gdje sjede oni što pro-davahu volove i ovce i golubove, i kojinovce mijenjahu. 15 I naèinivši biè oduzica, izgna sve iz crkve, i ovce i volove;i mjenjaèima prosu novce i stolove is-premeta; 16 I reèe onima što prodavahugolubove: nosite to odavde, i ne èiniteod doma oca mojega doma trgovaèkoga.17 A uèenici se njegovi opomenuše da upismu stoji: revnost za kuæu tvoju izjedeme. 18 A Jevreji odgovarajuæi rekoše mu:kakav nam znak pokazuješ, da to možešèiniti? 19 Isus odgovori i reèe im: razvaliteovu crkvu, i za tri dana æu je podignuti.20 A Jevreji rekoše: èetrdeset i šest godinagraðena je ova crkva, i ti za tri dana daje podigneš? 21 A on govoraše za crkvutijela svojega. 22 A kad usta iz mrtvijeh,opomenuše se uèenici njegovi da ovo gov-oraše, i vjerovaše pismu i rijeèi koju reèeIsus. 23Akad bješe u Jerusalimuna praznikpashe, mnogi vjerovaše u ime njegovo,videæi èudesa njegova koja èinjaše. 24 AliIsus ne povjeravaše im sebe; jer ih sveznadijaše, 25 I ne trebašemu da ko svjedoèiza èovjeka; jer sam znadijaše šta bješe uèovjeku.

31 Bijaše pak èovjek meðu farisejima, po

imenu Nikodim, knez Jevrejski. 2 Ovajdoðe k Isusu noæu i reèe mu: Ravi! znamo

da si ti uèitelj od Boga došao; jer niko nemože èudesa ovijeh èiniti koja ti èiniš akonije Bog s njim. 3 Odgovori Isus i reèemu: zaista, zaista ti kažem: ako se konanovo ne rodi, ne može vidjeti carstvaBožijega. 4 Reèe Nikodim njemu: kako semože èovjek roditi kad je star? eda li možepo drugi put uæi u utrobu matere svoje iroditi se? 5 Odgovori Isus: zaista, zaista tikažem: ako se ko ne rodi vodom i Duhom,ne može uæi u carstvo Božije. 6 Što jeroðeno od tijela, tijelo je; a što je roðenood Duha, duh je. 7Ne èudi se što ti rekoh:valja vam se nanovo roditi. 8Duh diše gdjehoæe, i glas njegov èuješ, a ne znaš otkudadolazi i kuda ide; tako je svaki èovjek kojije roðen od Duha. 9 Odgovori Nikodimi reèe mu: kako može to biti? 10 Isusodgovori i reèe mu: ti si uèitelj Izrailjev,i to li ne znaš? 11 Zaista, zaista ti kažemda mi govorimo što znamo, i svjedoèimošto vidjesmo, i svjedoèanstva našega neprimate. 12 Kad vam kazah zemaljsko pane vjerujete, kako æete vjerovati ako vamkažem nebesko? 13 I niko se ne pope nanebo osim koji siðe s neba, sin èovjeèij kojije na nebu. 14 I kao što Mojsije podižezmiju u pustinji, tako treba sin èovjeèij dase podigne, 15 Da nijedan koji ga vjerujene pogine, nego da ima život vjeèni: 16 JerBogu tako omilje svijet da je i sina svo-jega jedinorodnoga dao, da nijedan kojiga vjeruje ne pogine, nego da ima životvjeèni. 17 Jer Bog ne posla sina svojegana svijet da sudi svijetu, nego da se svijetspase kroza nj. 18 Koji njega vjeruje nesudi mu se, a koji ne vjeruje veæ je osuðen,jer ne vjerova u ime jedinorodnoga sinaBožijega. 19 A sud je ovaj što vidjelo doðena svijet, i ljudima omilje veæma tamanegoli vidjelo; jer njihova djela bijahu zla.20 Jer svaki koji zlo èini mrzi na vidjeloi ne ide k vidjelu da ne pokaraju djelanjegovijeh, jer su zla. 21 A ko istinu èiniide k vidjelu, da se vide djela njegova,jer su u Bogu uèinjena. 22 A potom doðeIsus i uèenici njegovi u Judejsku zemlju,i ondje življaše s njima i kršæavaše. 23 AJovan kršæavaše u Enonu blizu Salima, jerondje bješe mnogo vode; i dolažahu teih kršæavaše. 24 Jer još ne bijaše Jovanbaèen u tamnicu. 25 Tada postade rasprameðu uèenicima Jovanovijem i Jevrejimaoko èišæenja. 26 I doðoše k Jovanu i rekošemu: Ravi! onaj što bješe s tobom prekoJordana, za koga si ti svjedoèio, evo on

Jovanu 3:27 64 Jovanu 4:43kršæava, i svi idu k njemu. 27 Jovan odgov-ori i reèe: ne može èovjek ništa primatiako mu ne bude dano s neba. 28 Vi samimeni svjedoèite da rekoh: ja nijesam Hris-tos, nego sam poslan pred njim. 29 Koima nevjestu ženik je, a prijatelj ženikovstoji i sluša ga, i radošæu raduje se glasuženikovu. Ova dakle radost moja ispuni se.30Onaj treba da raste, a ja da se umaljujem.31 Koji odozgo dolazi nad svima je; koji jesa zemlje od zemlje je, i govori od zemlje;koji dolazi s neba nad svima je. 32 I što vidjei èu ono svjedoèi; i svjedoèanstva njegovaniko ne prima. 33 Koji primi njegovo svje-doèanstvo, potvrdi da je Bog istinit. 34 Jerkoga Bog posla, onaj rijeèi Božije govori:jer Bog Duha ne daje na mjeru. 35 Jerotac ljubi sina, i sve dade u ruke njegove.36 Ko vjeruje sina, ima život vjeèni; a kone vjeruje sina, neæe vidjeti života, negognjev Božij ostaje na njemu.

41 Kad razumje dakle Gospod da su

èuli fariseji da Isus više uèenika dobijai kršæava nego Jovan 2 Isus pak sam nekršæavaše nego uèenici njegovi 3 OstaviJudeju, i otide opet u Galileju. 4 A valjalomu je proæi kroz Samariju. 5 Tako doðeu grad Samarijski koji se zove Sihar, blizusela koje dade Jakov Josifu sinu svojemu.6 A ondje bijaše izvor Jakovljev; i Isusumoran od puta sjeðaše na izvoru; a bješeoko šestoga sahata. 7 Doðe žena Samar-janka da zahvati vode; reèe joj Isus: dajmi da pijem. 8 Jer uèenici njegovi bijahuotišli u grad da kupe jela.) 9 Reèe mužena Samarjanka: kako ti, Jevrejin buduæi,možeš iskati od mene žene Samarjankeda piješ? Jer se Jevreji ne miješaju saSamarjanima. 10 Odgovori Isus i reèe joj:da ti znaš dar Božij, i ko je taj koji tigovori: daj mi da pijem, ti bi iskala unjega i dao bi ti vodu živu. 11 Reèe mužena: Gospode! ni zahvatiti nemaš èim, astudenac je dubok; odakle æeš dakle uzetivodu živu? 12 Eda li si ti veæi od našegaoca Jakova, koji nam dade ovaj studenac,i on iz njega pijaše i sinovi njegovi i stokanjegova? 13 Odgovori Isus i reèe joj: svakikoji pije od ove vode opetæe ožednjeti; 14Akoji pije od vode koju æu mu ja dati neæeožednjeti dovijeka; nego voda što æu muja dati biæe u njemu izvor vode koja teèeu život vjeèni. 15 Reèe mu žena: Gospode!dajmi te vodedane žednimniti da dolazim

ovamo na vodu. 16 Reèe joj Isus: idi zovnimuža svojega, i doði ovamo. 17 Odgovorižena i reèe mu: nemam muža. Reèe jojIsus: dobro si kazala: nemam muža; 18 Jersi pet muževa imala, i sad koga imaš nije timuž; to si pravo kazala. 19 Reèe mu žena:Gospode! vidim da si ti prorok. 20Oci našimoliše se Bogu na ovoj gori, a vi kažete daje u Jerusalimumjesto gdje se trebamoliti.21 Reèe joj Isus: ženo! vjeruj mi da idevrijemekad seneæetemoliti ocuni na ovojgori ni u Jerusalimu. 22 Vi ne znate èemusemolite; ami znamo èemu semolimo: jerje spasenije od Jevreja. 23Ali ide vrijeme, iveæ je nastalo, kad æe se pravi bogomoljcimoliti ocu duhom i istinom, jer otac hoæetakovijeh bogomoljaca. 24 Bog je duh; ikoji mu se mole, duhom i istinom trebada se mole. 25 Reèe mu žena: znam daæe doæi Mesija koji se zove Hristos, kadon doðe kazaæe nam sve. 26 Reèe joj Isus:ja sam koji s tobom govorim. 27 I tadadoðoše uèenici njegovi, i èuðahu se gdjegovoraše sa ženom; ali nijedan ne reèe:šta hoæeš? ili šta govoriš s njom? 28 Ažena ostavi sudove svoje i otide u grad ireèe ljudima: 29 Hodite da vidite èovjekakoji mi kaza sve što sam uèinila: da nije toHristos? 30 Iziðoše dakle iz grada i poðošek njemu. 31 A uèenici njegovi moljahu gameðu tijem govoreæi: Ravi! jedi. 32 A onim reèe: ja imam jelo da jedem za koje vine znate. 33 Tada uèenici govorahu meðusobom: veæ ako mu ko donese da jede?34 A on im reèe: jelo je moje da izvršimvolju onoga koji me je poslao, i da svršimnjegov posao. 35 Ne kažete li vi da su jošèetiri mjeseca pa æe žetva prispjeti? Eto,velim vam: podignite oèi svoje i viditenjive kako su veæ žute za žetvu. 36 I kojižnje prima platu, i sabira rod za životvjeèni, da se raduju zajedno i koji sije ikoji žnje; 37 Jer je u tom istinita besjedada je drugi koji sije a drugi koji žnje. 38 Javas poslah da žnjete gdje se vi ne trudiste;drugi se trudiše, a vi u posaonjihovuðoste.39 I iz grada onoga mnogi od Samarjanavjerovaše ga za besjedu žene koja svje-doèaše: kaza mi sve što sam uèinila. 40Kaddoðoše dakle Samarjani k njemu, moljahuga da bi ostao kod njih; i ondje osta dvadana. 41 I mnogo ih više vjerova za nje-govu besjedu. 42 A ženi govorahu: sad nevjerujemo više za tvoju besjedu, jer samièusmo i poznasmo da je ovaj zaista spassvijetu, Hristos. 43A poslije dva dana iziðe

Jovanu 4:44 65 Jovanu 5:37odande, i otide u Galileju: 44 Jer sam Isussvjedoèaše da prorok na svojoj postojbininema èasti. 45 A kad doðe u Galileju,primiše ga Galilejci koji bijahu vidjeli svešto uèini u Jerusalimu na praznik; jer i oniidoše na praznik. 46 Doðe pak Isus opetu Kanu Galilejsku, gdje pretvori vodu uvino. I bješe neki carev èovjek kojega sinbolovaše u Kapernaumu. 47 Ovaj èuvši daIsus doðe iz Judeje u Galileju, doðe k njemui moljaše ga da siðe i da mu iscijeli sina; jerbijaše na smrti. 48 I reèe mu Isus: ako nevidite znaka i èudesa, ne vjerujete. 49Reèemu carev èovjek: Gospode! siði dok nijeumrlo dijete moje. 50 Reèe mu Isus: idi,sin je tvoj zdrav. I vjerova èovjek rijeèikoju mu reèe Isus, i poðe. 51 I odmah kadon silažaše, gle, sretoše ga sluge njegovei javiše mu govoreæi: sin je tvoj zdrav.52 Tada pitaše za sahat u koji mu lakše bi;i kazaše mu: juèe u sedmom sahatu pustiga groznica. 53 Tada razumje otac da bješeonaj sahat u koji mu reèe Isus: sin je tvojzdrav. I vjerova on i sva kuæa njegova.54Ovo opet drugo èudo uèini Isus kad doðeiz Judeje u Galileju.

51 A potom bješe praznik Jevrejski, i iz-

iðe Isus u Jerusalim. 2 U Jerusalimu pakkod Ovèijeh vrata ima banja, koja se zoveJevrejski Vitezda, i oko nje pet pokriveni-jeh trijemova, 3 U kojima ležaše mnoštvobolesnika, slijepijeh, hromijeh, suhijeh,koji èekahu da se zaljulja voda; 4 Jer anðeoGospodnji silažaše u odreðeno vrijemeu banju i muæaše vodu; i koji najprijeulažaše pošto se zamuti voda, ozdravljaše,makar kakva bolest da je na njemu. 5 Aondje bijaše jedan èovjek koji trideset iosam godina bješe bolestan. 6 Kad vidjeIsus ovoga gdje leži, i razumje da je veæodavno bolestan, reèe mu: hoæeš li dabudeš zdrav? 7 Odgovori mu bolesni: da,Gospode; ali nemam èovjeka da me spustiu banju kad se zamuti voda; a dok jadoðem drugi siðe prije mene. 8 Reèe muIsus: ustani, uzmi odar svoj i hodi. 9 Iodmah ozdravi èovjek, i uzevši odar svojhoðaše. A taj dan bješe subota. 10 Tadagovorahu Jevreji onome što ozdravi: danasje subota i ne valja ti odra nositi. 11A on imodgovori: koji me iscijeli on mi reèe: uzmiodar svoj i hodi. 12 A oni ga zapitaše: koje taj èovjek koji ti reèe: uzmi odar svoj ihodi? 13A iscijeljeni ne znadijaše ko je; jer

se Isus ukloni, jer ljudstva mnogo bješe namjestu. 14 A potom ga naðe Isus u crkvi ireèe mu: eto si zdrav, više ne griješi, dati ne bude gore. 15 A èovjek otide i kazaJevrejima da je ono Isus koji ga iscijeli. 16 Izato gonjahu Jevreji Isusa, i gledahu da gaubiju, jer èinjaše to u subotu. 17 A Isusim odgovaraše: otac moj doslije èini, i jaèinim. 18 I zato još više gledahu Jevreji daga ubiju što ne samo kvaraše subotu negoi ocem svojijem nazivaše Boga i graðašese jednak Bogu. 19 A Isus odgovarajuæireèe im: zaista, zaista vam kažem: sin nemože ništa èiniti sam od sebe nego štovidi da otac èini; jer što on èini ono isin èini onako; 20 Jer otac sina ljubi, i svemu pokazuje što sam èini; i pokazaæe muveæa djela od ovijeh da se vi èudite. 21 Jerkako što otac podižemrtve i oživljuje, takoi sin koje hoæe oživljuje. 22 Jer otac nesudi nikome, nego sav sud dade sinu, 23Dasvi poštuju sina kao što oca poštuju. Kone poštuje sina ne poštuje oca koji ga jeposlao. 24 Zaista, zaista vam kažem: komoju rijeè sluša i vjeruje onome koji jemene poslao, ima život vjeèni, i ne dolazina sud, nego je prešao iz smrti u život.25 Zaista, zaista vam kažem: ide èas, iveæ je nastao, kad æe mrtvi èuti glas sinaBožijega, i èuvši oživljeti. 26 Jer kako štootac ima život u sebi, tako dade i sinu daima život u sebi; 27 I dade mu vlast da isud èini, jer je sin èovjeèij. 28 Ne divitese ovome, jer ide èas u koji æe svi koji suu grobovima èuti glas sina Božijega, 29 Iiziæi æe koji su èinili dobro u vaskrseniježivota, a koji su èinili zlo u vaskrsenijesuda. 30 Ja ne mogu ništa èiniti sam odsebe; kako èujem onako sudim, i sud jemoj pravedan; jer ne tražim volje svojenego volju oca koji me je poslao. 31 Akoja svjedoèim za sebe, svjedoèanstvo mojenije istinito. 32 Ima drugi koji svjedoèi zamene; i znam da je istinito svjedoèanstvošto svjedoèi za mene. 33 Vi poslaste kJovanu, i posvjedoèi vam za istinu; 34 Aja ne primam svjedoèanstva od èovjeka,nego ovo govorim da se vi spasete. 35 Onbješe vidjelo koje goraše i svijetljaše, a vise htjeste malo vremena radovati njegovusvijetljenju. 36 Ali ja imam svjedoèanstvoveæe od Jovanova; jer poslovi kojemi dadeotac da ih svršim, ovi poslovi koje ja radimsvjedoèe za mene da me otac posla. 37 Iotac koji me posla sam svjedoèi za mene.Ni glasa njegova kad èuste ni lica njegova

Jovanu 5:38 66 Jovanu 6:41vidjeste. 38 I rijeèi njegove nemate u sebida stoji; jer vi ne vjerujete onome kogaon posla. 39 Pregledajte pisma, jer vi mis-lite da imate u njima život vjeèni; i onasvjedoèe za mene. 40 I neæete da doðetek meni da imate život. 41 Ja ne primamslave od ljudi. 42 Nego vas poznajem daljubavi Božije nemate u sebi. 43 Ja doðohu ime oca svojega i ne primate me; akodrugi doðe u ime svoje, njega æete primiti.44 Kako vi možete vjerovati kad primateslavu jedan od drugoga, a slave koja je odjedinoga Boga ne tražite? 45Ne mislite daæu vas tužiti ocu; ima koji vas tuži, Mojsije,u koga se vi uzdate. 46 Jer da ste vjerovaliMojsiju tako biste vjerovali i meni; jer onpisa zamene. 47A kad njegovijempismimane vjerujete kako æete vjerovati mojijemrijeèima?

61 Potom otide Isus preko mora Galile-

jskoga kod Tiverijade. 2 I za njim iðašemnoštvo naroda, jer viðahu èudesa nje-gova koja èinjaše na bolesnicima. 3 A Isusiziðe na goru, i ondje sjeðaše s uèenicimasvojijem. 4 A bijaše blizu pasha praznikJevrejski. 5 Podignuvši dakle Isus oèi, ividjevši da mnoštvo naroda ide k njemu,reèe Filipu: gdje æemo kupiti hljeba daovi jedu? 6 A ovo govoraše kušajuæi ga,jer sam znadijaše šta æe èiniti. 7Odgovorimu Filip: dvjesta groša hljeba nije dosta dasvakome od njih po malo dopadne. 8 Reèemu jedan od uèenika njegovijeh, Andrija,brat Simona Petra: 9 Ovdje ima jednomomèe koje ima pet hljebova jeèmenijehi dvije ribe; ali šta je to na toliki svijet!10 A Isus reèe: posadite ljude. A bješetrave mnogo na onome mjestu. Posadi sedakle ljudi na broj oko pet hiljada. 11 AIsus uzevši one hljebove, i davši hvalu,dade uèenicima, a uèenici onima koji bi-jahu posaðeni; tako i od riba koliko ht-ješe. 12 I kad se nasitiše, reèe uèenicimasvojijem: skupite komade što pretekoše daništa ne propadne. 13 I skupiše, i napunišedvanaest kotarica komada od pet hljebovajeèmenijeh što preteèe iza onijeh što sujeli. 14A ljudi vidjevši èudo koje uèini Isusgovorahu: ovo je zaista onaj prorok kojitreba da doðe na svijet. 15 A kad razumjeIsus da hoæe da doðu da ga uhvate i daga uèine carem, otide opet u goru sam.16 A kad bi uveèe siðoše uèenici njegovina more, 17 I uðoše u laðu, i poðoše preko

mora uKapernaum. I veæ se bijaše smrklo,a Isus ne bješe došao k njima. 18A more sepodizaše od velikoga vjetra. 19Vozivši pakoko dvadeset i pet ili trideset potrkalištaugledaše Isusa gdje ide po moru i došaoblizu do laðe, i uplašiše se. 20 A on imreèe: ja sam; ne bojte se. 21 Onda ga sradošæu uzeše u laðu; i odmah laða bina zemlji u koju iðahu. 22 Sjutradan paknarod koji stajaše preko mora kad vidje dalaðe druge ne bješe ondje osim one jednešto u nju uðoše uèenici njegovi, i da neuðe Isus s uèenicima svojijem u laðu negosami uèenici njegovi otidoše, 23 A drugelaðe iz Tiverijade doðoše blizu onogmjestagdje jedoše hljeb kad Gospod dade hvalu,24 Kad vidje narod da Isusa ne bješe ondjeni uèenika njegovijeh, uðoše i oni u laðe,i doðoše u Kapernaum da traže Isusa. 25 Inašavši ga preko mora rekoše mu: Ravi!kad si došao ovamo? 26 Isus im odgovorii reèe: zaista, zaista vam kažem: ne tražiteme što èudesa vidjeste, nego što jedostehljeba i nasitiste se. 27 Starajte se ne zajelo koje prolazi, nego za jelo koje ostaje zavjeèni život, koje æe vam dati sin èovjeèij,jer ovoga potvrdi otac Bog. 28 A oni murekoše: šta æemo èiniti da radimo djelaBožija? 29 Odgovori Isus i reèe im: ovoje djelo Božije da vjerujete onoga koga onposla. 30 A oni mu rekoše: kakav dakle tipokazuješ znak da vidimo i da vjerujemo?šta radiš ti? 31 Ocevi naši jedoše manu upustinji, kao što je napisano: hljeb s nebadade im da jedu. 32 Tada im reèe Isus:zaista, zaista vam kažem: Mojsije ne dadevama hljeba s neba, nego vam otac mojdaje hljeb istiniti s neba; 33 Jer je hljebBožij onaj koji silazi s neba i daje životsvijetu. 34 Tada mu rekoše: Gospode! dajnam svagda taj hljeb. 35 A Isus im reèe:ja sam hljeb života: koji meni dolazi neæeogladnjeti, i koji mene vjeruje neæe nikadožednjeti. 36 Nego vam kazah da me ividjeste i ne vjerujete. 37 Sve što meni dajeotac k meni æe doæi; i koji dolazi k menineæu ga istjerati napolje. 38 Jer siðoh sneba ne da èinim volju svoju, nego voljuoca koji me posla. 39 A ovo je volja ocakoji me posla da od onoga što mi dadeništa ne izgubim, nego da ga vaskrsnem upošljednji dan. 40A ovo je volja onoga kojime posla da svaki koji vidi sina i vjerujega ima život vjeèni; i ja æu ga vaskrsnutiu pošljednji dan. 41 Tada vikahu Jevrejina njega što reèe: ja sam hljeb koji siðe

Jovanu 6:42 67 Jovanu 7:25s neba. 42 I govorahu: nije li ovo Isussin Josifov kojemu mi znamo oca i mater?kako dakle on govori: ja siðoh s neba?43 Onda Isus odgovori i reèe im: ne vièitemeðu sobom. 44 Niko ne može doæi kmeni ako ga ne dovuèe otac koji me posla;i ja æu ga vaskrsnuti u pošljednji dan.45 U prorocima stoji napisano: i biæe svinauèeni od Boga. Svaki koji èuje od ocai nauèi, doæi æe k meni. 46 Ne da je kovidio oca osim onoga koji je od Boga: onvidje oca. 47 Zaista, zaista vam kažem: kojivjeruje mene ima život vjeèni. 48 Ja samhljeb života. 49 Ocevi vaši jedoše manu upustinji, i pomriješe. 50 Ovo je hljeb kojisilazi s neba: da koji od njega jede ne umre.51 Ja samhljeb živi koji siðe s neba; koji jedeod ovoga hljeba življeæe vavijek; i hljebkoji æu ja dati tijelo je moje, koje æu datiza život svijeta. 52 A Jevreji se prepirahumeðu sobom govoreæi: kako može ovajdati nama tijelo svoje da jedemo? 53A Isusim reèe: zaista, zaista vam kažem: ako nejedete tijela sina èovjeèijega i nepijete krvinjegove, neæete imati života u sebi. 54Kojijede moje tijelo i pije moju krv ima životvjeèni, i ja æu ga vaskrsnuti u pošljednjidan: 55 Jer je tijelo moje pravo jelo i krvmoja pravo piæe. 56 Koji jede moje tijeloi pije moju krv stoji u meni i ja u njemu.57Kao što me posla živi otac, i ja živim ocaradi; i koji jede mene i on æe življeti meneradi. 58Ovo je hljeb koji siðe s neba: ne kaošto vaši ocevi jedoše manu, i pomriješe;koji jede hljeb ovaj življeæe vavijek. 59Ovoreèe u zbornici kad uèaše u Kapernaumu.60 Tada mnogi od uèenika njegovijeh kojislušahu rekoše: ovo je tvrda besjeda! koje može slušati? 61 A Isus znajuæi u sebida uèenici njegovi vièu na to, reèe im:zar vas ovo sablažnjava? 62 A kad viditesina èovjeèijega da odlazi gore gdje je prijebio? 63 Duh je ono što oživljava; tijelo nepomaže ništa. Rijeèi koje vam ja rekohduh su i život su. 64 Ali imaju neki meðuvama koji ne vjeruju. Jer znadijaše Isus odpoèetka koji su što ne vjeruju, i ko æe gaizdati. 65 I reèe: zato vam rekoh da niko nemože doæi kmeni akomune bude dano odoca mojega. 66 Od tada mnogi od uèenikanjegovijeh otidoše natrag, i više ne iðahus njim. 67 A Isus reèe dvanaestorici: daneæete i vi otiæi? 68 Tada mu odgovoriSimon Petar: Gospode! kome æemo iæi?Ti imaš rijeèi vjeènoga života. 69 I mivjerovasmo i poznasmo da si ti Hristos,

sin Boga živoga. 70 Isus im odgovori: neizbrah li ja vas dvanaestoricu, i jedan je odvas ðavo? 71A govoraše za Judu SimonovaIskariota, jer ga on šæaše izdati, i bijašejedan od dvanaestorice.

71 I potom hoðaše Isus po Galileji; jer po

Judeji ne šæadijaše da hodi, jer gledahuJevreji da ga ubiju. 2 Bijaše pak blizupraznik Jevrejski graðenje sjenica. 3 Tadamu rekoše braæa njegova: iziði odavde iidi u Judeju, da i uèenici tvoji vide djelatvoja koja èiniš; 4 Jer niko ne èini što tajnoa sam traži da je poznat. Ako to èinišjavi sebe svijetu. 5 Jer ni braæa njegovane vjerovahu ga. 6 Tada im reèe Isus:vrijeme moje još nije došlo, a vrijeme jevaše svagda gotovo. 7Nemože svijetmrzitina vas: a namenemrzi, jer ja svjedoèim zanj da su djela njegova zla. 8 Vi iziðite napraznik ovaj: ja još neæu iziæi na praznikovaj, jer se moje vrijeme još nije navršilo.9 Rekavši im ovo osta u Galileji. 10 A kadiziðoše braæa njegova na praznik, tada isam iziðe, ne javno nego kao tajno. 11 AJevreji ga tražahu na praznik i govorahu:gdje je on? 12 I bijahu za nj mnoge raspreu narodu: jedni govorahu da je dobar, adrugi: nije, nego vara narod. 13Ali niko negovoraše javno za nj od straha Jevrejskoga.14Ali odmah u polovini praznika iziðe Isusu crkvu i uèaše. 15 I divljahu se Jevrejigovoreæi: kako ovaj zna knjige a nije seuèio? 16 Tada im odgovori Isus i reèe:moja nauka nije moja, nego onoga kojime je poslao. 17 Ko hoæe njegovu voljutvoriti, razumjeæe je li ova nauka od Bogaili ja sam od sebe govorim. 18 Koji govorisam od sebe, slavu svoju traži; a ko tražislavu onoga koji ga je poslao, on je istiniti nema u njemu nepravde. 19 Ne dade liMojsije vama zakon i niko od vas ne živipo zakonu? Zašto tražite da me ubijete?20 Odgovori narod i reèe: je li ðavo u tebi?ko traži da te ubije? 21 Odgovori Isus ireèe im: jedno djelo uèinih i svi se divitetome. 22Mojsije vamdade da se obrezujetene kao da je od Mojsija nego od otaca iu subotu obrezujete èovjeka. 23 Ako seèovjek u subotu obrezuje da se ne pokvarizakon Mojsijev, srdite li se na mene štosvega èovjeka iscijelih u subotu? 24 Negledajte ko je ko kad sudite, nego pravedansud sudite. 25 Tada govorahu neki odJerusalimljana: nije li to onaj kojega traže

Jovanu 7:26 68 Jovanu 8:22da ubiju? 26 I gle, kako govori slobodnoi ništa mu ne vele: da ne doznaše našiknezovi da je on zaista Hristos? 27 Aliovoga znamootkuda je; aHristos kaddoðe,niko neæe znati otkuda je. 28 Tada Isuspovika u crkvi uèeæi i reèe: i mene poz-najete i znate otkuda sam; i sam od sebene doðoh, nego ima istiniti koji me posla,kojega vi ne znate. 29 Ja ga znam, jer samod njega i on me posla. 30 Tada gledahuda ga uhvate; i niko ne metnu na nj ruke,jer još ne bješe došao èas njegov. 31 A odnaroda mnogi ga vjerovaše, i govorahu:kad doðe Hristos eda li æe više èudesaèiniti nego ovaj što èini? 32 Èuše farisejiod naroda takovi govor za njega, i poslašefariseji i glavari sveštenièki sluge da gauhvate. 33 Tada reèe Isus: još sam malovremena s vama, pa idem k onome kojime posla. 34 Tražiæete me i neæete menaæi; i gdje sam ja vi ne možete doæi.35 A Jevreji rekoše meðu sobom: kuda æeovaj iæi da ga mi ne naðemo? Neæe liiæi meðu rastrkane Grke, i Grke uèiti?36 Šta znaèi ova rijeè što reèe: tražiæeteme i neæete me naæi; i gdje sam ja vi nemožete doæi? 37 A u pošljednji veliki danpraznika stajaše Isus i vikaše govoreæi: koje žedan neka doðe k meni i pije. 38 Kojime vjeruje, kao što pismo reèe, iz njegovatijela poteæi æe rijeke žive vode. 39 Aovo reèe za Duha kojega poslije primišeoni koji vjeruju u ime njegovo: jer Duhsveti još ne bješe na njima, jer Isus još nebješe proslavljen. 40 A mnogi od narodaèuvši ove rijeèi govorahu: ovo je zaistaprorok. 41 Drugi govorahu: ovo je Hris-tos. A jedni govorahu: zar æe Hristosiz Galileje doæi? 42 Ne kaza li pismo daæe Hristos doæi od sjemena Davidova, i izsela Vitlejema odakle bješe David? 43 Takoraspra postade u narodu njega radi. 44 Aneki od njih šæadijahu da ga uhvate; aliniko ne metnu ruku na nj. 45 Doðošepak sluge ka glavarima sveštenièkijem ifarisejima; i oni im rekoše: zašto ga nedovedoste? 46 A sluge odgovoriše: nikadèovjek nije tako govorio kao ovaj èovjek.47 Tada im odgovoriše fariseji: zar se i viprevariste? 48Vjerova li ga ko od knezovaili od fariseja? 49 Nego narod ovaj, koji nezna zakona, proklet je. 50Reèe im Nikodimšto dolazi k njemu noæu, koji bješe jedanod njih: 51 Eda li zakon naš sudi èovjekudokle ga najprije ne sasluša i dozna štaèini? 52 Odgovoriše mu i rekoše: nijesi li

i ti iz Galileje? Razgledaj i viði da prorok izGalileje ne dolazi. 53 I otidoše svaki svojojkuæi.

81 A Isus otide na goru Maslinsku. 2 A

ujutru opet doðe u crkvu, i sav narod iðašek njemu; i sjedavši uèaše ih. 3 A kn-jiževnici i fariseji dovedoše k njemu ženuuhvaæenu u preljubi, i postavivši je nasrijedu 4 Rekoše mu: uèitelju! ova je ženauhvaæena sad u preljubi; 5 A Mojsije namu zakonu zapovjedi da takove kamenjemubijamo; a ti šta veliš? 6 Ovo pak rekošekušajuæi ga da bi ga imali za što okriviti.A Isus saže se dolje i pisaše prstom pozemlji ne gledajuæi na njih). 7 A kad gajednako pitahu, ispravi se i reèe im: koji jemeðu vama bez grijeha neka najprije bacikamen na nju. 8 Pa se opet saže dolje ipisaše po zemlji. 9 A kad oni to èuše, ipokarani buduæi od svoje savjesti izlažahujedan za drugijem poèevši od starješina dopošljednjijeh; i osta Isus sam i žena stojeæina srijedi. 10 A kad se Isus ispravi, i nevidjevši nijednoga do samu ženu, reèe joj:ženo! gdje su oni što te tužahu? Nijedan tene osudi? 11A ona reèe: nijedan, Gospode!A Isus joj reèe: ni ja te ne osuðujem, idi, iotsele više ne griješi. 12 Isus im pak opetreèe: ja sam vidjelo svijetu: ko ide zamnom neæe hoditi po tami, nego æe imatividjelo života. 13 Tada mu rekoše fariseji:ti sam za sebe svjedoèiš: svjedoèanstvotvoje nije istinito. 14 Isus odgovori i reèeim: ako ja svjedoèim sam za sebe istinitoje svjedoèanstvo moje: jer znam otkudadoðoh i kuda idem; a vi ne znate otkudadolazim i kuda idem. 15Vi sudite po tijelu,ja ne sudim nikome. 16 I ako sudim ja, sudje moj prav: jer nijesam sam, nego ja iotac koji me posla. 17A i u zakonu vašemustoji napisano da je svjedoèanstvo dvojiceljudi istinito. 18 Ja sam koji svjedoèim samza sebe, i svjedoèi za mene otac koji meposla. 19 Tada mu govorahu: gdje je otactvoj? Isus odgovori: ni mene znate nioca mojega; kad biste znali mene, znalibiste i oca mojega. 20 Ove rijeèi reèe Isuskod hazne Božije kad uèaše u crkvi; i nikoga ne uhvati, jer još ne bješe došao èasnjegov. 21 A Isus im opet reèe: ja idem,i tražiæete me; i pomrijeæete u svojemugrijehu; kud ja idem vi ne možete doæi.22 Tada rekoše Jevreji: da se neæe samubiti, što govori: kud ja idem vi ne možete

Jovanu 8:23 69 Jovanu 9:13doæi? 23 I reèe im: vi ste od nižijeh, ja samod višijeh; vi ste od ovoga svijeta, ja nije-sam od ovoga svijeta. 24 Tako vam kazahda æete pomrijeti u grijesima svojima; jerako ne uzvjerujete da sam ja, pomrijeæeteu grijesima svojima. 25Tada mu govorahu:ko si ti? I reèe im Isus: poèetak, kako vami kažem. 26 Mnogo imam za vas govoritii suditi; ali onaj koji me posla istinit je, ija ono govorim svijetu što èuh od njega.27 Ne razumješe dakle da im govoraše zaoca. 28 A Isus im reèe: kad podignete sinaèovjeèijega, onda æete doznati da sam ja, ida ništa sam od sebe ne èinim; nego kakome nauèi otac moj onako govorim. 29 Ionaj koji me posla sa mnom je. Ne ostaviotac mene sama; jer ja svagda èinim štoje njemu ugodno. 30 Kad ovo govoraše,mnogi ga vjerovaše. 31 Tada Isus govorašeonijem Jevrejima koji mu vjerovaše: ako viostanete na mojoj besjedi, zaista æete bitiuèenici moji, 32 I poznaæete istinu, i istinaæe vas izbaviti. 33 Odgovoriše i rekošemu: mi smo sjeme Avraamovo, i nikomenijesmo robovali nikad; kako ti govoriš daæemo se izbaviti? 34 Isus im odgovori:zaista, zaista vam kažem da je svaki kojièini grijeh rob grijehu. 35 A rob ne ostajeu kuæi vavijek, sin ostaje vavijek. 36 Akovas dakle sin izbavi, zaista æete biti izbavl-jeni. 37 Znam da ste sjeme Avraamovo; aligledate da me ubijete, jer moja besjeda nemože u vas da stane. 38 Ja govorim što vid-jeh od oca svojega; i vi tako èinite što vid-jeste od oca svojega. 39Odgovoriše i rekošemu: otac je naš Avraam. Isus im reèe: kadbiste vi bili djeca Avraamova, èinili bistedjela Avraamova. 40A sad gledate mene daubijete, èovjeka koji vam istinu kazah kojuèuh od Boga: tako Avraam nije èinio. 41Vièinite djela oca svojega. Tada mu rekoše:mi nijesmo roðeni od kurvarstva: jednogaoca imamo Boga. 42 A Isus im reèe: kad biBog bio vaš otac, ljubili biste mene; jer jaod Boga iziðoh i doðoh; jer ne doðoh samod sebe, nego me on posla. 43 Zašto nerazumijete govora mojega? Jer ne možeterijeèi mojijeh da slušate. 44 Vaš je otacðavo; i slasti oca svojega hoæete da èinite:on je krvnik ljudski odpoèetka, i ne stoji naistini; jer nema istine u njemu; kad govorilaž, svoje govori: jer je laža i otac laži. 45Ameni ne vjerujete, jer ja istinu govorim.46 Koji me od vas kori za grijeh? Ako liistinu govorim, zašto mi vi ne vjerujete?47 Ko je od Boga rijeèi Božije sluša; zato

vi ne slušate, jer nijeste od Boga. 48 Tadaodgovoriše Jevreji i rekoše mu: ne govo-rimo li mi pravo da si ti Samarjanin, i daje ðavo u tebi. 49 Isus odgovori: u meniðavola nema, nego poštujem oca svojega;a vi mene sramotite. 50 A ja ne tražimslave svoje; ima koji traži i sudi. 51 Zaista,zaista vam kažem: ko održi rijeè mojuneæe vidjeti smrti dovijeka. 52 Tada murekoše Jevreji: sad vidjesmo da je ðavo utebi: Avraam umrije i proroci, a ti govoriš:ko održi rijeè moju neæe okusiti smrtidovijeka. 53 Eda li si ti veæi od oca našegaAvraama, koji umrije? I proroci pomriješe:ko se ti sam gradiš? 54 Isus odgovori: akose ja sam slavim, slava je moja ništa: otacje moj koji me slavi, za kojega vi govoriteda je vaš Bog. 55 I ne poznajete ga, a jaga znam; i ako reèem da ga ne znam biæulaža kao vi. Nego ga znam, i rijeè njegovudržim. 56 Avraam, otac vaš, bio je rad davidi dan moj; i vidje, i obradova se. 57Tadamu rekoše Jevreji: još ti nema pedesetgodina, i Avraama li si vidio? 58 A Isusim reèe: zaista, zaista vam kažem: ja samprije nego se Avraam rodio. 59 Tada uzešekamenje da bace na nj; a Isus se sakri, iiziðe iz crkve prošavši izmeðu njih i otidetako.

91 I prolazeæi vidje èovjeka slijepa od

roðenja. 2 I zapitaše ga uèenici njegovigovoreæi: Ravi! ko sagriješi, ili ovaj iliroditelji njegovi, te se rodi slijep? 3 Isusodgovori: ni on sagriješi ni roditelji nje-govi, nego da se jave djela Božija na njemu.4 Meni valja raditi djela onoga koji meposla dok je dan: doæi æe noæ kad niko nemože raditi. 5 Dok sam na svijetu vidjelosamsvijetu. 6Rekavši ovopljununa zemljui naèini kao od pljuvanke, i pomaza kalomoèi slijepome, 7 I reèe: idi umij se u banjiSiloamskoj koje znaèi poslan). Otide daklei umi se, i doðe gledajuæi. 8 A susjedi ikoji ga bijahu vidjeli prije da bješe slijepgovorahu: nije li ovo onaj što sjeðaše iprošaše? 9 Jedni govorahu: on je; a drugi:nalik je na nj. A on govoraše: ja sam.10 Tada mu govorahu: kako ti se otvorišeoèi? 11 On odgovori i reèe: èovjek koji sezove Isus naèini kao, i pomaza oèi moje, ireèe mi: idi u banju Siloamsku i umij se. Akad otidoh i umih se, progledah. 12 Tadamu rekoše: gdje je on? Reèe: ne znam.13Tada ga povedoše k farisejima, onoga što

Jovanu 9:14 70 Jovanu 10:25bješe nekad slijep. 14 A bješe subota kadnaèini Isus kao i otvori mu oèi. 15 Tada gaopet pitahu i fariseji kako progleda. A onim reèe: kao metnu mi na oèi, i umih se, ividim. 16 Tada govorahu neki od fariseja:nije ovaj èovjek od Boga, jer ne svetkujesubote. Drugi govorahu: kako može èov-jek grješan takova èudesa èiniti? I postaraspra meðu njima. 17 Rekoše dakle opetslijepcu: šta veliš ti za njega što ti otvorioèi tvoje? A on reèe: prorok je. 18 TadaJevreji ne vjerovaše za njega da bješe slijepi progleda, dok ne dozvaše roditelje onogašto je progledao, 19 I zapitaše ih govoreæi:je li ovo vaš sin za koga vi govorite dase rodi slijep? kako dakle sad vidi? 20 Aroditelji njegovi odgovoriše im i rekoše:znamo da je ovo sin naš i da se rodi slijep;21 A kako sad vidi ne znamo; ili ko muotvori oèimi ne znamo; on je veliki, pitajtenjega neka sam kaže za sebe. 22Ovo rekošeroditelji njegovi, jer se bojahu Jevreja; jerse Jevreji bijahu dogovorili da bude od-luèen od zbornice ko ga prizna za Hrista.23 Zato rekoše roditelji njegovi: on je ve-liki, pitajte njega. 24 Tada po drugi putdozvaše èovjeka koji je bio slijep, i rekošemu: podaj Bogu slavu; mi znamo da jeèovjek ovaj grješan. 25 A on odgovori ireèe: je li grješan ne znam; samo znamda ja bijah slijep, a sad vidim. 26 Tada muopet rekoše: šta ti uèini? kako otvori oèitvoje? 27 Odgovori im: ja vam veæ kazah,i ne slušaste; šta æete opet slušati? Veæako i vi hoæete uèenici njegovi da budete?28A oni ga ukoriše, i rekošemu: ti si uèeniknjegov, a mi smo uèenici Mojsijevi. 29 Miznamo da s Mojsijem govori Bog; a ovogane znamo otkuda je. 30 Èovjek odgovori ireèe im: to i jest za èudo, što vi ne znateotkuda je a on otvori oèi moje. 31A znamoda Bog ne sluša grješnika; nego ako kopoštuje Boga i volju njegovu tvori onogasluša. 32 Otkako je svijeta nije èuveno dako otvori oèi roðenom slijepcu. 33 Kadon ne bi bio od Boga ne bi mogao ništaèiniti. 34 Odgovoriše i rekoše mu: ti sise rodio sav u grijesima, pa zar ti nas dauèiš? I istjeraše ga napolje. 35 Èu Isus daga istjeraše napolje; i našavši ga reèe mu:vjeruješ li ti sina Božijega? 36On odgovorii reèe: a koje je, Gospode, da ga vjerujem?37A Isus mu reèe: i vidio si ga, i koji govoris tobom on je. 38 A on reèe: vjerujem,Gospode! I pokloni mu se. 39 I reèe Isus:ja doðoh na sud na ovaj svijet, da vide koji

ne vide, i koji vide da postanu slijepi. 40 Ièuše ovo neki od fariseja koji bijahu s njim,i rekoše mu: eda li smo i mi slijepi? 41Reèeim Isus: kad biste bili slijepi, ne biste imaligrijeha, a sad govorite da vidite, tako vašgrijeh ostaje.

101 Zaista, zaista vam kažem: ko ne ulazi

na vrata u tor ovèij nego prelazi na dru-gom mjestu on je lupež i hajduk; 2 A kojiulazi na vrata jest pastir ovcama: 3Njemuvratar otvora, i ovce glas njegov slušaju, isvoje ovce zove po imenu, i izgoni ih; 4 Ikad svoje ovce istjera, ide pred njima, iovce idu za njim, jer poznaju glas njegov.5A za tuðinom neæe da idu, nego bježe odnjega, jer ne poznaju glasa tuðega. 6 Ovuprièu kaza im Isus, ali oni ne razumješešta to bijaše što im kaza. 7 Tada im reèeIsus opet: zaista, zaista vam kažem: jasam vrata k ovcama. 8 Svi koliko ih goddoðe prije mene lupeži su i hajduci; aliih ovce ne poslušaše. 9 Ja sam vrata; kouðe kroza me spašæe se, i uæi æe i iziæiæe, i pašu æe naæi. 10 Lupež ne dolazini za što drugo nego da ukrade i ubije ipogubi; ja doðoh da imaju život i izobilje.11 Ja sam pastir dobri; pastir dobri dušusvoju polaže za ovce, 12 A najamnik, kojinije pastir, kome nijesu ovce svoje, vidivuka gdje ide, i ostavlja ovce, i bježi: i vukrazgrabi ovce i raspudi ih; 13 A najamnikbježi, jer je najamnik i ne mari za ovce.14 Ja sam pastir dobri i znam svoje, i mojemene znaju. 15 Kao što mene zna otac i jaznam oca; i dušu svoju polažem za ovce.16 I druge ovce imam koje nijesu iz ovogatora, i onemi valja dovesti; i èuæe glasmoj,i biæe jedno stado i jedan pastir. 17 Zatome otac ljubi, jer ja dušu svoju polažemda je opet uzmem. 18 Niko je ne otimaod mene, nego je ja sam od sebe polažem.Vlast imam položiti je i vlast imam uzetije opet. Ovu sam zapovijest primio od ocasvojega. 19Tada opet postade raspra meðuJevrejima za ove rijeèi. 20 Mnogi od njihgovorahu: u njemu je ðavo, i poludio je; štaga slušate? 21 Drugi govorahu: ove rijeèinijesu ludoga; zar može ðavo slijepima oèiotvorati? 22 A bijaše tada praznik obnovl-jenja u Jerusalimu, i bješe zima. 23 I hodašeIsus u crkvi po trijemu Solomunovu. 24 AJevreji ga opkoliše, i govorahu mu: dokleæeš muèiti duše naše? Ako si ti Hristoskaži nam slobodno. 25 Isus im odgovori:

Jovanu 10:26 71 Jovanu 11:39ja vam kazah, pa ne vjerujete. Djela kojatvorim ja u ime oca svojega ona svjedoèeza me. 26 Ali vi ne vjerujete; jer nijeste odmojijeh ovaca, kao što vam kazah. 27Ovcemoje slušaju glas moj, i ja poznajem njih, izamnom idu. 28 I jaæu imdati život vjeèni,i nikad neæe izginuti, i niko ih neæe otetiiz ruke moje. 29 Otac moj koji mi ih dadeveæi je od sviju; i niko ih ne može oteti izruke oca mojega. 30 Ja i otac jedno smo.31A Jevreji opet uzeše kamenje da ga ubiju.32 Isus im odgovori: mnoga vam dobradjela javih od oca svojega; za koje od onijehdjela bacate kamenje name? 33Odgovorišemu Jevreji govoreæi: za dobro djelo ne ba-camo kamenja na te, nego za hulu na Boga,što ti, èovjek buduæi, gradiš se Bog. 34 Isusim odgovori: ne stoji li napisano u zakonuvašemu: ja rekoh: bogovi ste? 35 Akoone nazva bogovima kojima rijeè Božijabi, i pismo se ne može pokvariti; 36 Kakovi govorite onome kojega otac posveti iposla na svijet: hulu na Boga govoriš, štorekoh: ja sam sin Božij? 37 Ako ne tvorimdjela oca svojega ne vjerujte mi. 38 Ako litvorim, ako meni i ne vjerujete, djelimamojima vjerujte, da poznate i vjerujete daje otac u meni i ja u njemu. 39 Tada opetgledahu da ga uhvate; ali im se izmaèeiz ruku. 40 I otide opet preko Jordana naono mjesto gdje Jovan prije kršæavaše; iosta ondje. 41 I mnogi doðoše k njemu igovorahu: Jovan ne uèini nijednoga èuda,ali sve što kaza Jovan za ovoga istina bješe.42 I mnogi vjerovaše ga ondje.

111 Bijaše pak jedan bolesnik, Lazar iz Vi-

tanije iz sela Marije i Marte sestre njezine.2 A Marija, koje brat Lazar bolovaše, bješeona što pomaza Gospoda mirom i otr nogenjegove svojom kosom.) 3 Onda poslašesestre k njemu govoreæi: Gospode! gle,onaj koji ti je mio bolestan je. 4 A kad èuIsus, reèe: ova bolest nije na smrt, negona slavu Božiju, da se proslavi sin Božij snje. 5A Isus ljubljašeMartu i sestrunjezinui Lazara. 6 A kad èu da je bolestan, tadaosta dva dana na onom mjestu gdje bješe.7 A potom reèe uèenicima: hajdemo opetu Judeju. 8 Uèenici mu rekoše: Ravi! sadJudejci šæadijahu da te ubiju kamenjem,pa opet hoæeš da ideš onamo? 9 Isusodgovori: nije li dvanaest sahata u danu?ko danju ide ne spotièe se, jer vidi vidjeloovoga svijeta; 10 A ko ide noæu spotièe se,

jer nema vidjela u njemu. 11 Ovo kaza, ipotom reèe im: Lazar, naš prijatelj, zaspa;nego idem da ga probudim. 12 Onda murekoše uèenici njegovi: Gospode! akoje zaspao, ustaæe. 13 A Isus im reèe zasmrt njegovu, a oni mišljahu da govoriza spavanje sna. 14 Tada im Isus kazaupravo: Lazar umrije. 15 I milo mi je vasradi što nijesam bio onamo da vjerujete;nego hajdemo k njemu. 16 Onda Toma,koji se zvaše Blizanac, reèe uèenicima:hajdemo i mi da pomremo s njim. 17A kaddoðe Isus, naðe ga a on veæ èetiri dana ugrobu. 18A Vitanija bješe blizu Jerusalimaoko petnaest potrkališta.) 19 I mnogi odJudejaca bijahu došli k Marti i Mariji da ihtješe za bratom njihovijem. 20 Kad Martadakle èu da Isus ide, iziðe preda nj, aMarijasjeðaše doma. 21 Onda reèe Marta Isusu:Gospode! da si ti bio ovdje ne bi moj bratumro. 22 A i sad znam da što zaišteš uBoga daæe ti Bog. 23 Isus joj reèe: bratæe tvoj ustati. 24Marta mu reèe: znam daæe ustati o vaskrseniju, u pošljednji dan.25A Isus joj reèe: ja sam vaskrsenije i život;koji vjeruje mene ako i umre življeæe.26 I nijedan koji živi i vjeruje mene neæeumrijeti vavijek. Vjeruješ li ovo? 27 Reèemu: da, Gospode! ja vjerovah da si tiHristos sin Božij koji je trebalo da doðena svijet. 28 I ovo rekavši otide te zovnutajnoMariju sestru svoju govoreæi: uèiteljje došao, i zove te. 29 A ona kako èu, ustabrzo i otide k njemu. 30 Jer Isus još nebješe došao u selo, nego bijaše na onommjestu gdje ga srete Marta. 31 A Judejcionda koji bijahu s njom u kuæi i tješahuje, kad vidješe Mariju da brzo usta i iziðe,poðoše za njom govoreæi da ide na grobda plaèe onamo. 32 A Marija kako doðegdje bješe Isus, i vidje ga, pade na nogenjegove govoreæimu: Gospode! da si ti bioovdje, ne bi umro moj brat. 33 Onda Isuskad je vidje gdje plaèe, i gdje plaèu Judejcikoji doðoše s njom, zgrozi se u duhu, isam postade žalostan. 34 I reèe: gdje stega metnuli? Rekoše mu: Gospode! hajdeda vidiš. 35 Udariše suze Isusu. 36 OndaJudejci govorahu: gledaj kako ga ljubljaše.37 A neki od njih rekoše: ne mogaše liovaj koji otvori oèi slijepcu uèiniti da iovaj ne umre? 38 A Isus opet se zgroziu sebi, i doðe na grob; a bijaše peæina, ikamen ležaše na njoj. 39 Isus reèe: uzmitekamen. Reèe mu Marta, sestra onoga štoje umro: Gospode! veæ smrdi; jer su èetiri

Jovanu 11:40 72 Jovanu 12:30dana kako je umro. 40 Isus joj reèe: nerekoh li ti da ako vjeruješ vidjeæeš slavuBožiju? 41 Uzeše dakle kamen gdje ležašemrtvac; a Isus podiže oèi gore, i reèe: oèe!hvala ti što si me uslišio. 42 A ja znadohda me svagda slušaš; nego rekoh narodaradi koji ovdje stoji, da vjeruju da si meti poslao. 43 I ovo rekavši zovnu iza glasa:Lazare! iziði napolje. 44 I iziðe mrtvacobavit platnom po rukama i po nogama,i lice njegovo ubrusom povezano. Isusim reèe: razdriješite ga i pustite nek ide.45Ondamnogi od Judejaca koji bijahu došlik Mariji i vidješe šta uèini Isus, vjerovašega. 46 A neki od njih otidoše k farisejimai kazaše im šta uèini Isus. 47 Onda glavarisveštenièki i fariseji sabraše skupštinu, igovorahu: šta æemo èiniti? Èovjek ovajèini mnoga èudesa. 48 Ako ga ostavimotako, svi æe ga vjerovati; pa æe doæiRimljani i uzeti nam zemlju i narod. 49 Ajedan od njih, po imenu Kajafa, koji onegodine bješe poglavar sveštenièki, reèeim: vi ne znate ništa; 50 I ne mislite daje nama bolje da jedan èovjek umre zanarod, negoli da narod sav propadne. 51 Aovo ne reèe sam od sebe, nego, buduæipoglavar sveštenièki one godine, proreèeda Isusu valja umrijeti za narod; 52 I nesamo za narod, nego da i rasijanu djecuBožiju skupi ujedno. 53Od toga dakle danadogovoriše se da ga ubiju. 54A Isus više nehoðaše javno po Judejcima, nego odandeotide u kraj blizu pustinje u grad po imenuJefrem, i ondje hoðaše s uèenicima svo-jima. 55 A bješe blizu pasha Jevrejska, imnogi iz onoga kraja doðoše u Jerusalimprije pashe da se oèiste. 56 Tada tražahuIsusa, i stojeæi u crkvi govorahu meðusobom: šta mislite vi zašto ne dolazi napraznik? 57 A glavari sveštenièki i farisejiizdaše zapovijest ako ga ko opazi gdje je,da javi da ga uhvate.

121 A Isus prije pashe na šest dana doðe

u Vitaniju gdje bješe Lazar što umrije,koga podiže iz mrtvijeh. 2 Ondje mu pakzgotoviše veèeru, i Marta služaše, a i Lazarsjeðaše s njim za trpezom; 3AMarija uzevšilitru pravoga nardovamnogocjenogamirapomaza noge Isusove, i otr kosom svojomnoge njegove; a kuæa se napuni mirisaod mira. 4 Onda reèe jedan od uèenikanjegovijeh, Juda Simonov Iskariotski, kojiga poslije izdade: 5 Zašto se ovo miro ne

prodade za trista groša i ne dade siro-masima? 6 A ovo ne reèe što se starašeza siromahe, nego što bješe lupež, i imašekovèežiæ, i nošaše što se metaše u nj.7 A Isus reèe: ne dirajte u nju; ona je todohranila za dan mojega pogreba; 8 Jersiromahe svagda imate sa sobom, a menenemate svagda. 9 Razumje pak mnoginarod iz Judeje da je ondje i doðoše nesamo Isusa radi nego i da vide Lazarakojega podiže iz mrtvijeh. 10 A glavarisveštenièki dogovoriše se da i Lazara ubiju;11 Jer mnogi njega radi iðahu iz Judeje ivjerovahu Isusa. 12 A sjutradan mnogi odnaroda koji bješe došao na praznik, èuvšida Isus ide u Jerusalim 13 Uzeše grane odfinika i iziðoše mu na susret, i vikahugovoreæi: osana! blagosloven koji ide uime Gospodnje, car Izrailjev. 14 A Isusnašavši magare usjede na nj, kao što jepisano: 15Ne boj se kæeri Sionova, evo cartvoj ide sjedeæi na magaretu. 16 Ali ovouèenici njegovi ne razumješe prije: negokad se proslavi Isus onda se opomenušeda ovo bješe za njega pisano, i ovo muuèiniše. 17 A narod svjedoèaše koji bješeprije s njim kad Lazara izazva iz groba ipodiže ga iz mrtvijeh. 18 Zato ga i sretenarod, jer èuše da on uèini ovo èudo.19 A fariseji govorahu meðu sobom: viditeda ništa ne pomaže? gle, svijet ide zanjim. 20 A bijahu neki Grci meðu onimakoji bijahu došli na praznik da se moleBogu. 21 Oni dakle pristupiše k Filipu, kojibješe iz Vitsaide Galilejske, i moljahu gagovoreæi: gospodine! mi bismo htjeli davidimo Isusa. 22 Doðe Filip i kaza Andriji,a Andrija i Filip opet kazaše Isusu. 23 AIsus odgovori im govoreæi: doðe èas dase proslavi sin èovjeèij. 24 Zaista, zaistavam kažem: ako zrno pšenièno padnuvšina zemlju ne umre, onda jedno ostane;ako li umre mnogo roda rodi: 25 Koji ljubidušu svoju izgubiæe je, a ko mrzi na dušusvoju na ovom svijetu, saèuvaæe je za životvjeèni. 26Ko meni služi, za mnom nek ide,i gdje sam ja ondje i sluga moj neka bude; ikomeni služi onogaæe poštovati otacmoj.27Sad je dušamoja žalosna; i šta da kažem?Oèe! saèuvaj me od ovoga èasa; ali zatodoðoh na èas ovaj. 28 Oèe! proslavi imesvoje! Tada glas doðe s neba: i proslaviosam, i opet æu proslaviti. 29A kad èu narodkoji stajaše, govorahu: grom zagrmi; adrugi govorahu: anðeo mu govori. 30 Isusodgovori i reèe: ovaj glas ne bi mene radi

Jovanu 12:31 73 Jovanu 13:31nego naroda radi. 31 Sad je sud ovomesvijetu; sad æe biti istjeran knez ovogasvijeta napolje. 32 I kad ja budem podignutod zemlje, sve æu privuæi k sebi. 33 Aovo govoraše da pokaže kakvom æe smrtiumrijeti. 34Narod mu odgovori: mi èusmoiz zakona daæeHristos ostati vavijek; kakoti govoriš da se sinu èovjeèijemu valjapodignuti? Ko je taj sin èovjeèij? 35 AIsus im reèe: još je malo vremena vidjelos vama; hodite dok vidjelo imate da vastama ne obuzme; jer ko hodi po tami nezna kuda ide. 36Dok vidjelo imate vjerujtevidjelo, da budete sinovi vidjela. Rekavšiovo Isus otide i sakri se od njih. 37 Ako je ièinio tolika èudesa pred njima, opet ga nevjerovahu; 38 Da se zbude rijeè Isaije pro-roka koji reèe: Gospode! ko vjerova gov-orenju našemu? i ruka Gospodnja komese otkri? 39 Zato ne mogahu vjerovati, jeropet reèe Isaija: 40Zaslijepio je oèi njihovei okamenio srca njihova, da ne vide oèimani srcem razumiju, i ne obrate se da ihiscijelim. 41Ovo reèe Isaija kad vidje slavunjegovu i govori za njega. 42 Ali opet iod knezova mnogi ga vjerovaše; nego radifariseja ne priznavahu, da ne bi bili izgnaniiz zbornice; 43 Jer im veæma omilje slavaljudska nego slava Božija. 44 A Isus povikai reèe: ko mene vjeruje ne vjeruje mene,nego onoga koji me posla; 45 I ko vidi menevidi onoga koji me posla. 46 Ja doðohvidjelo na svijet, da nijedan kojime vjerujene ostane u tami. 47 I ko èuje moje rijeèii ne vjeruje, ja mu neæu suditi; jer ja nedoðoh da sudim svijetu, nego da spasemsvijet. 48 Koji se odrièe mene, i ne primarijeèi mojijeh, ima sebi sudiju: rijeè kojuja govorih ona æe mu suditi u pošljednjidan; 49 Jer ja od sebe ne govorih, nego otackoji me posla on mi dade zapovijest štaæu kazati i šta æu govoriti. 50 I znam daje zapovijest njegova život vjeèni. Što jadakle govorim onako govorim kao što mireèe otac.

131 A pred praznik pashe, znajuæi Isus da

mu doðe èas da prijeðe iz ovoga svijeta kocu, kako je ljubio svoje koji bijahu na svi-jetu, do kraja ih ljubi. 2 I po veèeri kad veæðavo bješe metnuo u srce Judi SimonovuIskariotskome da ga izda, 3Znajuæi Isus damu sve otac dade u ruke, i da od Boga iziðe,i k Bogu ide, 4 Ustade od veèere, i skidesvoje haljine, i uze ubrus te se zapreže;

5 Potom usu vodu u umivaonicu, i poèeprati noge uèenicima i otirati ubrusomkojijem bješe zapregnut. 6 Onda doðe kSimonu Petru, i on mu reèe: Gospode! zarti moje noge da opereš? 7 Isus odgovorii reèe mu: što ja èinim ti sad ne znaš,ali æeš poslije doznati. 8 Reèe mu Petar:nikad ti neæeš oprati mojijeh nogu. Isusmu odgovori: ako te ne operem nemašdijela sa mnom. 9 Reèe mu Simon Petar:Gospode! ne samo nogemoje, nego i ruke iglavu. 10 Isus mu reèe: opranome ne trebado samo noge oprati, jer je sav èist; i vi steèisti, ali ne svi. 11 Jer znadijaše izdajnikasvojega, zato reèe: nijeste svi èisti. 12A kadim opra noge, uze haljine svoje, i sjedavšiopet za trpezu reèe im: znate li što jauèinih vama? 13Vi zovetemeneuèiteljem iGospodom; i pravo velite: jer jesam. 14Kaddakle ja oprah vama noge Gospod i uèitelj,i vi ste dužni jedan drugome prati noge.15 Jer ja vam dadoh ugled da i vi tako èinitekao što ja vama uèinih. 16 Zaista, zaistavam kažem: nije sluga veæi od gospodarasvojega, niti je poslanik veæi od onoga kojiga je poslao. 17 Kad ovo znate, blago vamaako ga izvršujete. 18Ne govorim za sve vas,jer ja znam koje izbrah; nego da se zbudepismo: koji sa mnom hljeb jede podižepetu svoju na me. 19 Sad vam kažem prijenego se zbude, da, kad se zbude, vjerujeteda sam ja. 20Zaista, zaista vam kažem: kojiprima onoga koga pošljem mene prima;a ko prima mene prima onoga koji meposla. 21 Rekavši ovo Isus posta žalostanu duhu, i posvjedoèi i reèe: zaista, zaistavam kažem: jedan izmeðu vas izdaæe me.22 Onda se uèenici zgledahu meðu sobom,i èuðahu se za koga govori. 23 A jedanod uèenika njegovijeh, kojega Isus ljubl-jaše, sjeðaše za trpezom na krilu Isusovu.24 Onda namaže na njega Simon Petar dazapita ko bi to bio za koga govori. 25 A onleže na prsi Isusove i reèe mu: Gospode!ko je to? 26 Isus odgovori: onaj je kome jaumoèivši zalogaj dam. I umoèivši zalogajdade Judi Simonovu Iskariotskome. 27 I pozalogaju tada uðe u njega sotona. Ondamu reèe Isus: šta èiniš èini brže. 28 A ovone razumje niko od onijeh što sjeðahu zatrpezom zaštomu reèe. 29A neki mišljahu,buduæi da u Jude bješe kesa, da mu Isusreèe: kupi što treba za praznik; ili da da štosiromašnima. 30Aonuzevši zalogaj odmahiziðe; a bješe noæ. 31 Kad on iziðe, ondaIsus reèe: sad se proslavi sin èovjeèij, i Bog

Jovanu 13:32 74 Jovanu 15:9se proslavi u njemu. 32Ako se Bog proslaviu njemu, i Bog æe njega proslaviti u sebi, iodmahæe ga proslaviti. 33Djeèice! još sammalo s vama; tražiæete me, i kao što rekohJudejcima: kuda ja idem vi ne možetedoæi, i vama govorim sad. 34 Novu vamzapovijest dajem da ljubite jedan drugoga,kao što ja vas ljubih, da se i vi ljubitemeðu sobom. 35 Po tom æe svi poznati daste moji uèenici ako uzimate ljubav meðusobom. 36Reèe mu Simon Petar: Gospode!kuda ideš? Isusmu odgovori: kuda ja idemne možeš sad iæi za mnom, ali æeš poslijepoæi zamnom. 37Petarmu reèe: Gospode!zašto sad ne mogu iæi za tobom? dušu æusvoju položiti za te. 38 Odgovori mu Isus:dušu li æeš svoju položiti za me? Zaista,zaista ti kažem: neæe pijetao zapjevati dokme se triput ne odreèeš.

141 Da se ne plaši srce vaše, vjerujte Boga,

i mene vjerujte. 2Mnogi su stanovi u kuæioca mojega. A da nije tako, kazao bih vam:idem da vam pripravim mjesto. 3 I kadotidem i pripravim vam mjesto, opet æudoæi, i uzeæu vas k sebi da i vi budete gdjesam ja. 4 I kuda ja idem znate, i put znate.5Reèemu Toma: Gospode! ne znamo kudaideš; i kako možemo put znati? 6 Isus mureèe: ja sam put i istina i život; niko neæedoæi k ocu do kroza me. 7 Kad biste meneznali onda biste znali i oca mojega; i otselepoznajete ga, i vidjeste ga. 8Reèe mu Filip:Gospode! pokaži nam oca, i biæe namdosta. 9 Isus mu reèe: toliko sam vrijemes vama i nijesi me poznao, Filipe? kojividje mene, vidje oca; pa kako ti govoriš:pokaži nam oca? 10 Zar ne vjeruješ da samja u ocu i otac u meni? Rijeèi koje vamja govorim ne govorim od sebe; nego otackoji stoji u meni on tvori djela. 11Vjerujtemeni da sam ja u ocu i otac u meni; akoli meni ne vjerujete, vjerujte mi po tijemdjelima. 12 Zaista, zaista vam kažem: kojivjeruje mene, djela koja ja tvorim i on æetvoriti, i veæa æe od ovijeh tvoriti: jer jaidem k ocu svojemu; 13 I šta god zaištete uoca u ime moje, ono æu vam uèiniti, da seproslavi otac u sinu. 14 I ako što zaišteteu ime moje, ja æu uèiniti. 15 Ako imateljubav k meni, zapovijesti moje držite. 16 Ija æu umoliti oca, i daæe vam drugogautješitelja da bude s vama vavijek: 17Duhaistine, kojega svijet ne može primiti, jer gane vidi niti ga poznaje; a vi ga poznajete,

jer u vama stoji, i u vama æe biti. 18Neæuvas ostaviti sirotne; doæi æu k vama. 19 Jošmalo i svijet mene više neæe vidjeti; a viæete me vidjeti; jer ja živim, i vi æeteživljeti. 20 U onaj æete vi dan doznati dasam ja u ocu svojemu, i vi u meni, i ja uvama. 21 Ko ima zapovijesti moje i drži ihon je onaj što ima ljubav k meni; a koji imaljubav k meni imaæe k njemu ljubav otacmoj; i ja æu imati ljubav k njemu, i javiæumu se sam. 22Reèemu Juda, ne Iskariotski:Gospode! šta je to da æeš se nama javitia ne svijetu? 23 Isus odgovori i reèe mu:ko ima ljubav k meni, držaæe rijeè moju; iotac moj imaæe ljubav k njemu: i k njemuæemo doæi, i u njega æemo se staniti.24Koji nema ljubavi kmeni ne drži mojijehrijeèi; a rijeè što èujete nije moja nego ocakoji me posla. 25 Ovo vam kazah dok sams vama. 26 A utješitelj Duh sveti, kojegaæe otac poslati u ime moje, on æe vasnauèiti svemu i napomenuæe vam sve štovam rekoh. 27Mir vam ostavljam, mir svojdajem vam: ne dajem vam ga kao što svijetdaje, da se ne plaši srce vaše, i da se ne boji.28Èuste da vam ja kazah: idem, i doæi æu kvama. Kad biste imali ljubav k meni, ondabiste se obradovali što rekoh: idem k ocu;jer je otac moj veæi od mene. 29 I sad vamkazah, prije dok se nije zbilo, da vjerujetekad se zbude. 30Veæ neæumnogo govoritis vama; jer ide knez ovoga svijeta, i u meninema ništa. 31Nego da vidi svijet da imamljubav k ocu, i kao što mi zapovjedi otaconako tvorim. Ustanite, hajdemo odavde.

151 Ja sam pravi èokot, i otac je moj

vinogradar; 2 Svaku lozu na meni koja neraða roda otsjeæi æe je; i svaku koja raðarod oèistiæe je da više roda rodi. 3 Viste veæ oèišæeni rijeèju koju vam govorih.4 Budite u meni i ja æu u vama. Kao štoloza ne može roda roditi sama od sebe akone bude na èokotu, tako i vi ako u menine budete. 5 Ja sam èokot a vi loze: i kojibude u meni i ja u njemu on æe roditimnogi rod: jer bez mene ne možete èinitiništa. 6 Ko u meni ne ostane izbaciæe senapolje kao loza, i osušiæe se, i skupiæe je,i u oganj baciti, i spaliti. 7 Ako ostanete umeni i rijeèi moje u vama ostanu, šta godhoæete ištite, i biæe vam. 8 Tijem æe seotac moj proslaviti, da rod mnogi rodite;i biæete moji uèenici. 9 Kao što otac imaljubav k meni, i ja imam ljubav k vama;

Jovanu 15:10 75 Jovanu 16:31budite u ljubavi mojoj. 10 Ako zapovijestimoje uzdržite ostaæete u ljubavi mojoj,kao što ja održah zapovijesti oca svojegai ostajem u ljubavi njegovoj. 11 Ovo vamkazah, da radost moja u vama ostane iradost vaša se ispuni. 12 Ovo je zapovijestmoja da imate ljubavmeðu sobom, kao štoja imadoh ljubav k vama. 13Od ove ljubaviniko veæe nema, da ko dušu svoju položiza prijatelje svoje. 14 Vi ste prijatelji mojiako tvorite što vam ja zapovijedam. 15Viševas ne nazivam slugama; jer sluga ne znašta radi gospodar njegov: nego vas nazvahprijateljima; jer vam sve kazah što èuh odoca svojega. 16 Vi mene ne izbraste, negoja vas izbrah, i postavih vas da vi idetei rod rodite; i da vaš rod ostane, da štogod zaištete u oca u ime moje da vam da.17 Ovo vam zapovijedam da imate ljubavmeðu sobom. 18 Ako svijet na vas uzmrzi,znajte da namene omrznu prije vas. 19Kadbiste bili od svijeta, onda bi svijet svojeljubio: a kako nijeste od svijeta, nego vasja od svijeta izbrah, zatomrzi na vas svijet.20 Opominjite se rijeèi koju vam ja rekoh:nije sluga veæi od gospodara svojega. Akomene izgnaše, i vas æe izgnati; ako mojurijeè održaše, i vašu æe održati. 21 Alisve æe vam ovo èiniti za ime moje, jer nepoznaju onoga kojime posla. 22Da nijesambio došao i govorio im ne bi grijeha imali;a sad izgovora neæe imati za grijeh svoj.23Koji mrzi na mene i na oca mojega mrzi.24 Da nijesam bio djela tvorio meðu njimakojijeh niko drugi ne tvori, ne bi grijehaimali: a sad i vidješe, i omrznuše na menei na oca mojega. 25 Ali da se zbude rijeènapisana u zakonu njihovom: omrznušena mene ni za što. 26A kad doðe utješitelj,koga æu vam poslati od oca, Duh istine,koji od oca izlazi, onæe svjedoèiti zamene.27A i vi æete svjedoèiti, jer ste od poèetkasa mnom.

161 Ovo vam kazah da se ne sablaznite.

2 Izgoniæe vas iz zbornica; a doæi æevrijeme kad æe svaki koji vas ubije mislitida Bogu službu èini. 3 I ovo æe èiniti, jerne poznaše oca ni mene. 4 Nego vam ovokazah kad doðe vrijeme da se opomeneteovoga da vam ja kazah; a isprva ne kazahvam ovo, jer bijah s vama. 5 A sad idem konome koji me posla, i niko me od vas nepita: kuda ideš? 6Nego što vam ovo kazahžalosti napuni se srce vaše. 7Nego vam ja

istinu govorim: bolje je za vas da ja idem:jer ako ja ne idem, utješitelj neæe doæi kvama; ako li idem, poslaæu ga k vama. 8 Ikad on doðe pokaraæe svijet za grijeh, iza pravdu, i za sud: 9 Za grijeh dakle štone vjeruju mene; 10 A za pravdu što idemk ocu svojemu; i više me neæete vidjeti;11A za sud što je knez ovoga svijeta osuðen.12 Još vam mnogo imam kazati; ali sad nemožete nositi. 13Akaddoðe on, Duh istine,uputiæe vas na svaku istinu; jer neæe odsebe govoriti, nego æe govoriti što èuje, ijaviæe vam što æe biti unapredak. 14 Onæe me proslaviti, jer æe od mojega uzeti,i javiæe vam: 15 Sve što ima otac moje je:zato rekoh da æe od mojega uzeti, i javitivam. 16 Još malo, i neæete me vidjeti, iopet malo, pa æete me vidjeti: jer idemk ocu. 17 A neki od uèenika njegovijehrekoše meðu sobom: šta je to što namkaže: još malo, i neæete me vidjeti; i opetmalo pa æete me vidjeti; i: ja idem k ocu?18 Govorahu dakle: šta je to što govori:malo? ne znamo šta govori. 19 A Isusrazumje da šæadijahu da ga zapitaju, paim reèe: zato li se zapitujete meðu sobomšto rekoh: još malo i neæete me vidjeti, iopet malo pa æete me vidjeti? 20 Zaista,zaista vam kažem da æete vi zaplakati izaridati, a svijet æe se radovati; i vi æetežalosni biti, ali æe se vaša žalost okrenutina radost. 21 Žena kad raða trpi muku; jerdoðe èas njezin: ali kad rodi dijete, višese ne opominje žalosti od radosti, jer serodi èovjek na svijet. 22 Tako i vi dakleimate sad žalost; ali æu vas opet vidjeti, iradovaæe se srce vaše, i vaše radosti nikoneæe uzeti od vas; 23 I u onaj dan neæeteme pitati ni za što. Zaista, zaista vamkažem da što god uzištete u oca u imemoje, daæe vam. 24Doslije ne iskaste ništau ime moje; ištite i primiæete, da radostvaša bude ispunjena. 25Ovo vam govorih uprièama; ali æe doæi vrijeme kad vam višeneæu govoriti u prièama, nego æu vamupravo javiti za oca. 26 U onaj æete dan uime moje zaiskati, i ne velim vam da æuja umoliti oca za vas; 27 Jer sam otac imaljubav k vama kao što vi imaste ljubav kmeni, i vjerovaste da ja od Boga iziðoh.28 Iziðoh od oca, i doðoh na svijet; i opetostavljam svijet, i idemkocu. 29Rekošemuuèenici njegovi: eto sad upravo govoriš, aprièe nikakve ne govoriš. 30 Sad znamo dasve znaš, i ne treba ti da te ko pita. Potomevjerujemoda si od Boga izišao. 31 Isus

Jovanu 16:32 76 Jovanu 18:18im odgovori: zar sad vjerujete? 32 Evo ideèas, i veæ je nastao, da se razbjegnete svakina svoju stranu i mene sama ostavite; alinijesam sam, jer je otac sa mnom. 33 Ovovam kazah, da u meni mir imate. U svijetuæete imati nevolju; ali ne bojte se, jer janadvladah svijet.

171 Ovo govori Isus, pa podiže oèi svoje na

nebo i reèe: oèe! doðe èas, proslavi sinasvojega, da i sin tvoj proslavi tebe; 2 Kaošto si mu dao vlast nad svakijem tijelom dasvemu što simudao da život vjeèni. 3Aovoje život vjeèni da poznaju tebe jedinogaistinoga Boga, i koga si poslao Isusa Hrista.4 Ja tebe proslavih na zemlji: posao svršihkoji si mi dao da radim. 5 I sad proslaviti mene, oèe, u tebe samoga slavom kojuimadoh u tebe prije nego svijet postade.6 Ja javih ime tvoje ljudima koje si mi daood svijeta; tvoji bijahu pa si ih meni dao,i tvoju rijeè održaše. 7 Sad razumješe daje sve što si mi dao od tebe. 8 Jer rijeèikoje si dao meni dadoh im; i oni primiše,i poznadoše istinito da od tebe iziðoh, ivjerovaše da si me ti poslao. 9 Ja se za njihmolim: ne molim se za sav) svijet, nego zaone koje si mi dao, jer su tvoji. 10 I mojesve je tvoje, i tvoje moje; i ja se proslavihu njima. 11 I više nijesam na svijetu, a onisu na svijetu, a ja idem k tebi. Oèe sveti!saèuvaj ih u ime svoje, one koje si mi dao,da budu jedno kao i mi. 12 Dok bijah snjima na svijetu, ja ih èuvah u ime tvoje;one koje si mi dao saèuvah, i niko od njihne pogibe osim sina pogibli, da se zbudepismo. 13 A sad k tebi idem, i ovo govorimna svijetu, da imaju radostmoju ispunjenuu sebi. 14 Ja im dadoh rijeè tvoju; i svijetomrznu na njih, jer nijesu od svijeta, kaoni ja što nijesam od svijeta. 15Ne molim teda ih uzmeš sa svijeta, nego da ih saèuvašoda zla. 16 Od svijeta nijesu, kao ni ja štonijesam od svijeta. 17 Osveti ih istinomsvojom: rijeè je tvoja istina. 18 Kao štosi ti mene poslao u svijet, i ja njih poslahu svijet. 19 Ja posveæujem sebe za njih,da i oni budu osveæeni istinom. 20 Nemolim pak samo za njih, nego i za one kojime uzvjeruju njihove rijeèi radi; 21 Da svijedno budu, kao ti, oèe, što si u meni i ja utebi; da i oni u nama jedno budu, da i svijetvjeruje da si me ti poslao. 22 I slavu kojusi mi dao ja dadoh njima, da budu jednokao mi što smo jedno. 23 Ja u njima i ti u

meni: da budu sasvijem ujedno, i da poznasvijet da si me ti poslao i da si imao ljubavk njima kao i k meni što si ljubav imao.24Oèe! hoæu da i oni koje simi dao budu samnomgdje sam ja; da vide slavumoju kojusi mi dao, jer si imao ljubav k meni prijepostanja svijeta. 25 Oèe pravedni! svijettebe ne pozna, a ja te poznah, i ovi poznašeda si me ti poslao. 26 I pokazah im imetvoje, i pokazaæu: da ljubav kojom simeneljubio u njima bude, i ja u njima.

181 I rekavši ovo Isus iziðe s uèenicima

svojijem preko potoka Kedrona gdje bješevrt, u koji uðe on i uèenici njegovi. 2A Judaizdajnik njegov znadijaše ono mjesto; jerse Isus èesto skupljaše ondje s uèenicimasvojijem. 3Onda Juda uze èetu i od glavarasveštenièkijeh i farisejamomke, i doðe on-amo s fenjerima i sa svijeæama i s oružjem.4 A Isus znajuæi sve što æe biti od njegaiziðe i reèe im: koga tražite? 5 Odgovorišemu: Isusa Nazareæanina. Isus im reèe:ja sam. A s njima stajaše i Juda koji gaizdavaše. 6A kad im reèe: ja sam; izmakošese natrag i popadaše na zemlju. 7 Ondaih opet zapita Isus: koga tražite? A onirekoše: Isusa Nazareæanina. 8 Isus imodgovori: kazah vam da sam ja. Akodakle mene tražite, ostavite ove nek idu.9 Da se izvrši rijeè što reèe: ne izgubihnijednoga od onijeh koje si mi dao. 10 ASimon Petar imaše nož, pa ga izvadi iudari slugu poglavara sveštenièkoga, i ot-sijeèe mu desno uho. A sluzi bješe imeMalho. 11 Onda reèe Isus Petru: zadjeninož u nožnice. Èašu koju mi dade otaczar da je ne pijem? 12 A èeta i vojvoda imomci Jevrejski uhvatiše Isusa i svezašega, 13 I odvedoše ga najpre Ani, jer bješetast Kajafi, koji bješe poglavar sveštenièkione godine. 14 A Kajafa bješe onaj štodade svjet Judejcima da je bolje da umrejedan èovjek nego narod da propadne.15 Za Isusom pak iðaše Simon Petar i drugiuèenik; a uèenik onaj bješe poznat kodpoglavara sveštenièkoga, i uðe s Isusom udvor poglavara sveštenièkoga; 16 A Petarstajaše napolju kod vrata. Onda iziðeonaj uèenik što bješe poznat kod poglavarasveštenièkoga i reèe vratarici te uvede Pe-tra. 17Onda reèe sluškinja vratarica Petru:da nijesi i ti uèenik ovoga èovjeka? Onreèe: nijesam. 18 A sluge i momci bijahunaložili oganj i stajahu te se grijahu, jer

Jovanu 18:19 77 Jovanu 19:23bješe zima; a i Petar stajaše s njima i grijašese. 19Poglavar pak sveštenièki zapita Isusaza uèenike njegove i za njegovu nauku.20 Isus mu odgovori: ja govorih javno svi-jetu, ja svagda uèih u zbornici i u crkvi,gdje se svagda skupljaju Judejci, i ništatajno ne govorih. 21 Što pitaš mene? Pitajone koji su slušali šta sam im govorio; evoovi znadu šta sam ja govorio. 22 A kad onovo reèe, jedan od momaka koji stajahuondje udari Isusa po obrazu, i reèe: zartako odgovaraš poglavaru sveštenièkome?23 Isus mu odgovori: ako zlo rekoh, dokažida je zlo; ako li dobro, zašto me biješ?24 I Ana posla ga svezana Kajafi poglavarusveštenièkome. 25 A Simon Petar stajaše igrijaše se. Ondamu rekoše: da nijesi i ti oduèenika njegovijeh? A on se odreèe i reèe:nijesam. 26 Reèe jedan od slugu poglavarasveštenièkoga koji bješe roðak onome štomu Petar otsijeèe uho: ne vidjeh li ja tebeu vrtu s njim? 27 Onda se Petar opetodreèe; i odmah pijetao zapjeva. 28A Isusapovedoše od Kajafe u sudnicu. Ali bješejutro, i oni ne uðoše u sudnicu da se nebi opoganili, nego da bi mogli jesti pashu.29 Onda Pilat iziðe k njima napolje i reèe:kakovu krivicu iznosite na ovoga èovjeka?30Odgovoriše mu i rekoše: kad on ne bi biozloèinac ne bismo ga predali tebi. 31A Pilatim reèe: uzmite ga vi i po zakonu svojemusudite mu. A Jevreji mu rekoše: mi nesmijemo nikoga pogubiti. 32 Da se zbuderijeè Isusova koju reèe kazujuæi kakvomæe smrti umrijeti. 33 Onda uðe Pilat opetu sudnicu, i dozva Isusa, i reèe mu: ti si carJudejski? 34 Isus mu odgovori: govoriš li tito sam od sebe, ili ti drugi kazaše zamene?35 Pilat odgovori: zar sam ja Jevrejin? Rodtvoj i glavari sveštenièki predaše te meni;šta si uèinio? 36 Isus odgovori: carstvomoje nije od ovoga svijeta; kad bi bilood ovoga svijeta carstvo moje, onda bisluge moje branile da ne bih bio predanJevrejima; ali carstvo moje nije odavde.37 Onda mu reèe Pilat: daklem si ti car?Isus odgovori: ti govoriš da sam ja car. Jasam za to roðen, i zato doðoh na svijet dasvjedoèim istinu. I svaki koji je od istinesluša glas moj. 38 Reèe mu Pilat: šta jeistina? I ovo rekavši iziðe opet k Jevrejima,i reèe im: ja nikakve krivice ne nalazimna njemu. 39 A u vas je obièaj da vamjednoga pustim na pashu, hoæete li dakleda vam pustim cara Judejskoga? 40 Ondasvi povikaše opet govoreæi: ne ovoga,

nego Varavu. A Varava bješe hajduk.

191 Tada dakle Pilat uze Isusa i šiba ga.

2 I vojnici spletavši vijenac od trnja met-nuše mu na glavu, i obukoše mu skerletnuhaljinu, 3 I govorahu: zdravo, care Judejski!i bijahu ga po obrazima. 4Onda Pilat iziðeopet napolje, i reèe im: evo ga izvodimk vama napolje, da vidite da na njemune nalazim nikakve krivice. 5 A Isus iziðenapolje pod vijencem od trnja i u skerlet-noj haljini. I reèe im Pilat: evo èovjeka! 6Akad ga vidješe glavari sveštenièki i momci,povikaše govoreæi: raspni ga, raspni. Pilatim reèe: uzmite ga vi i raspnite, jer ja nenalazim na njemu krivice. 7 Odgovorišemu Jevreji: mi imamo zakon i po zakonunašemu valja da umre, jer naèini sebesinom Božijim. 8 Kad dakle Pilat èu ovurijeè, poboja se veæma. 9 I opet uðe usudnicu, i reèe Isusu: odakle si ti? AIsus mu ne dade odgovora. 10 A Pilat mureèe: zar meni ne govoriš? ne znaš li daimam vlast raspeti te, i vlast imam pustitite? 11 Isus odgovori: ne bi imao vlastinikakve nada mnom kad ti ne bi bilo danoodozgo; zato onaj ima veæi grijeh koji mepredade tebi. 12 Od tada gledaše Pilat daga pusti. Ali Jevreji vikahu govoreæi: akoovoga pustiš nijesi prijatelj æesaru. Svakikoji sebe carem gradi protivi se æesaru.13 Pilat dakle èuvši ovu rijeè izvede Isusanapolje, i sjede na sudijnsku stolicu namjestu koje se zove kaldrma a JevrejskiGavata. 14 A bješe petak uoèi pashe okošestoga sahata; i Pilat reèe Jevrejima: evocar vaš. 15A oni vikahu: uzmi, uzmi, raspniga. Pilat im reèe: zar cara vašega da razap-nem? Odgovoriše glavari sveštenièki: minemamo cara osim æesara. 16 Tada imga dakle predade da se razapne. A oniuzeše Isusa i odvedoše. 17 I noseæi krstsvoj iziðe namjesto koje se zove košturnicaa Jevrejski Golgota. 18 Ondje ga razapeše,i s njim drugu dvojicu s jedne i s drugestrane, a Isusa u srijedi. 19 Pilat pak napisai natpis i metnu na krst; i bješe napisano:Isus Nazareæanin car Judejski. 20 I onajnatpis èitaše mnogi od Jevreja; jer mjestobješe blizu grada gdje razapeše Isusa; ibješe napisano Jevrejski, Grèki, Latinski.21A Jevrejski glavari sveštenièki govorahuPilatu: ne piši: car Judejski, nego da samreèe: ja sam car Judejski. 22Pilat odgovori:što pisah pisah. 23 A vojnici kad razapeše

Jovanu 19:24 78 Jovanu 20:25Isusa uzešenjegovehaljine i naèiniše èetiridijela, svakome vojniku po dijel, i dolamu;a dolama ne bješe šivena nego izatkanasva s vrha do dna. 24 Onda rekoše meðusobom: da je ne deremo, nego da bacimokocke za nju komeæe dopasti. Da se zbudepismo koje govori: razdijeliše haljine mojemeðu sobom, i za dolamu moju bacišekocke. Vojnici dakle tako uèiniše. 25 Astajahu kod krsta Isusova mati njegova, isestra matere njegove Marija Kleopova, iMarija Magdalina. 26A Isus vidjevši materi uèenika koga ljubljaše gdje stoji reèemateri svojoj: ženo! eto ti sina! 27 Potomreèe uèeniku: eto ti matere! I od onogaèasa uze je uèenik k sebi. 28Potom znajuæiIsus da se veæ sve svrši, da se zbude pismoreèe: žedan sam. 29 Ondje stajaše sudpun octa; a oni napuniše sunðer octa, inataknuvši na trsku, prinesoše k ustimanjegovijem. 30 A kad primi Isus ocat reèe:svrši se. I preklonivši glavu predade duh.31 A buduæi da bješe petak, pa da ne bitijela ostala na krstu u subotu jer bijaševeliki dan ona subota Jevreji moliše Pi-lata da im prebiju golijeni pa da ih skinu.32 Onda doðoše vojnici, i prvome dakleprebiše golijeni i drugome raspetome snjim. 33 A došavši na Isusa, kad ga vidješeda je veæ umro, ne prebiše mu golijeni;34Nego jedan od vojnika probodemu rebrakopljem; i odmah iziðe krv i voda. 35 Ionaj što vidje posvjedoèi, i svjedoèanstvoje njegovo istinito; i on zna da istinu govorida vi vjerujete. 36 Jer se ovo dogodi dase zbude pismo: kost njegova da se neprelomi. 37 I opet drugo pismo govori:pogledaæe onoga koga probodoše. 38 Apotom Josif iz Arimateje, koji bješe uèenikIsusov ali kradom od straha Jevrejskoga,moli Pilata da uzme tijelo Isusovo, i do-pusti Pilat. Onda doðe i uze tijelo Isusovo.39Adoðe iNikodim, koji prije dolazi k Isusunoæu, i donese pomiješane smirne i alojaoko sto litara. 40 I uzeše tijelo Isusovo, iobaviše ga platnom s mirisima, kao što jeobièaj u Jevreja da ukopavaju. 41 A bijašeblizu onoga mjesta gdje bješe razapet, vrt,i u vrtu grob nov, u koji niko nikad nebješe metnut. 42 Ondje dakle petka radiJevrejskoga, jer bješe blizu grob, metnušeIsusa.

201 A u prvi dan nedjelje doðe Marija

Magdalinana grob rano, još dok senebješe

rasvanulo, i vidje da je kamen odvaljenod groba. 2 Onda otrèa, i doðe k SimonuPetru i k drugom uèeniku koga ljubljašeIsus, i reèe im: uzeše Gospoda iz groba;i ne znamo gdje ga metnuše. 3 A Petariziðe i drugi uèenik, i poðoše ka grobu.4 Trèahu pak oba zajedno, i drugi uèeniktrèaše brže od Petra, i doðe prije ka grobu.5 I nadvirivši se vidje haljine gdje leže; aline uðe. 6 Doðe pak Simon Petar za njim, iuðe u grob, i vidje haljine same gdje leže,7 I ubrus koji bješe na glavi njegovoj nes haljinama da leži nego osobito savit najednom mjestu. 8 Tada dakle uðe i drugiuèenik koji najprije doðe ka grobu, i vidjei vjerova. 9 Jer još ne znadijahu pisma danjemu valja ustati iz mrtvijeh. 10Onda oti-doše opet uèenici doma. 11AMarija stajašenapolju kod groba i plakaše. I kad plakašenadviri se nad grob, 12 I vidje dva anðelau bijelijem haljinama gdje sjede jedan èeloglave a jedan èelo nogu gdje bješe ležalotijelo Isusovo. 13 I rekoše joj oni: ženo! štoplaèeš? Reèe im: uzeše Gospoda mojega, ine znam gdje ga metnuše. 14 I ovo rekavšiobazre se natrag, i vidje Isusa gdje stoji,i ne znadijaše da je Isus. 15 Isus joj reèe:ženo! što plaèeš? koga tražiš? A onamisleæi da je vrtar reèe mu: gospodine!ako si ga ti uzeo kaži mi gdje si ga metnuo,i ja æu ga uzeti. 16 Isus joj reèe: Marija!A ona obazrevši se reèe mu: Ravuni! kojeznaèi uèitelju. 17Reèe joj Isus: ne dohvatajse do mene, jer se još ne vratih k ocusvojemu; nego idi k braæi mojoj, i kaži im:vraæam se k ocu svojemu i ocu vašemu, iBogu svojemu i Bogu vašemu. 18 A Mar-ija Magdalina otide, i javi uèenicima davidje Gospoda i kaza joj ovo. 19 A kadbi uveèe onaj prvi dan nedjelje, i vratabijahu zatvorena gdje se bijahu uèenicinjegovi skupili od straha Jevrejskoga, doðeIsus i stade na srijedu i reèe im: mirvam. 20 I ovo rekavši pokaza im ruke irebra svoja. Onda se uèenici obradovaševidjevši Gospoda. 21 A Isus im reèe opet:mir vam; kao što otac posla mene, i jašaljem vas. 22 I ovo rekavši dunu, i reèeim: primite Duh sveti. 23 Kojima oprostitegrijehe, oprostiæe im se; i kojima zadržite,zadržaæe se. 24 A Toma koji se zoveBlizanac, jedan od dvanaestorice, ne bješeondje s njima kad doðe Isus. 25 A drugimu uèenici govorahu: vidjesmo Gospoda.A on im reèe: dok ne vidim na rukamanjegovijem rana od klina, i ne metnem

Jovanu 20:26 79 Jovanu 21:25prsta svojega u rane od klina, i ne metnemruke svoje u rebra njegova; neæuvjerovati.26 I poslije osam dana opet bijahu uèenicinjegovi unutra, i Toma s njima. DoðeIsus kad bijahu vrata zatvorena, i stademeðu njima i reèe: mir vam. 27 Potomreèe Tomi: pruži prst svoj amo i viði rukemoje; i pruži ruku svoju i metni u rebramoja, i ne budi nevjeran nego vjeran. 28 Iodgovori Toma i reèe mu: Gospod moj iBog moj. 29 Isus mu reèe: pošto me vidjevjerovao si; blago onima koji ne vidješe ivjerovaše. 30A imnoga druga èudesa uèiniIsus pred uèenicima svojijem koja nijesupisana u knjizi ovoj. 31 A ova se napisaše,da vjerujete da Isus jest Hristos sin Božij, ida vjerujuæi imate život u ime njegovo.

211 Poslije toga opet se javi Isus uèenicima

svojijem na moru Tiverijadskom. A javise ovako: 2 Bijahu zajedno Simon Petar iToma koji se zvaše Blizanac, i Natanailo izKaneGalilejske, i sinovi Zevedejevi, i drugadvojica od uèenika njegovijeh. 3 Reèe imSimon Petar: idem da lovim ribu. Rekošemu: idemo i mi s tobom. Onda iziðošei odmah sjedoše u laðu, i onu noæ neuhvatiše ništa. 4 A kad bi jutro, stade Isusna brijegu; ali uèenici ne poznaše da jeIsus. 5 A Isus im reèe: djeco! eda štoimate za jelo? Odgovoriše mu: nemamo.6 A on im reèe: bacite mrežu s desnestrane laðe, i naæi æete. Onda baciše,i veæ ne mogahu izvuæi je od mnoštvaribe. 7Onda uèenik onaj koga ljubljaše Isusreèe Petru: to je Gospod. A Simon Petarkad èu da je Gospod, zapreže se košuljom,jer bješe go, i skoèi u more. 8 A drugiuèenici doðoše na laði, jer ne bješe dalekood zemlje nego oko dvjesta lakata, vukuæimrežu s ribom. 9 Kad dakle izljezoše nazemlju, vidješe oganj naložen, i na njemumetnutu ribu i hljeb. 10 Isus im reèe:prinesite od ribe što sad uhvatiste. 11 ASimon Petar uðe i izvuèe mrežu na zemljupunu velikijeh riba sto i pedeset i tri; iod tolikoga mnoštva ne prodrije se mreža.12 Isus im reèe: hodite objedujte. A nijedanod uèenika ne smedijaše da ga pita: kosi ti? videæi da je Gospod. 13 A doðe iIsus, i uze hljeb, i dade im, tako i ribu.14Ovo se veæ treæi put javi Isus uèenicimasvojijem pošto ustade iz mrtvijeh. 15 Akad objedovaše, reèe Isus Simonu Petru:Simone Jonin! ljubiš li me veæma nego

ovi? Reèe mu: da, Gospode! ti znaš da teljubim. Reèe mu Isus: pasi jaganjce moje.16 Reèe mu opet drugom: Simone Jonin!ljubiš li me? Reèemu: da, Gospode! ti znašda te ljubim. Reèemu Isus: pasi ovcemoje.17 Reèe mu treæom: Simone Jonin! ljubišli me? A Petar posta žalostan što mu reèetreæom: ljubiš li me? i reèe mu: Gospode!ti sve znaš, ti znaš da te ljubim. Reèe muIsus: pasi ovce moje. 18 Zaista, zaista tikažem: kad si biomlad, opasivao si se sam ihodio si kuda si htio; a kad ostariš, širiæešruke svoje i drugi æe te opasati i odvestikuda neæeš. 19 A ovo reèe pokazujuæikakom æe smrti proslaviti Boga. I rekavšiovo reèe mu: hajde za mnom. 20 A Petarobazrevši se vidje gdje za njim ide onajuèenik koga Isus ljubljaše, koji i na veèerileže na prsi njegove i reèe: Gospode! koje taj koji æe te izdati? 21 Vidjevši Petarovoga reèe Isusu: Gospode! a šta æe ovaj?22 Isusmu reèe: ako hoæuda on ostane dokja ne doðem, šta je tebi do toga? Ti hajdeza mnom. 23 Onda iziðe ova rijeè meðubraæom da onaj uèenik neæe umrijeti; aliIsus ne reèe njemu da neæe umrijeti, nego:ako hoæu da ostane dok ja ne doðem, štoje tebi do toga? 24 Ovo je onaj uèenik kojisvjedoèi za ovo, koji i napisa ovo: i znamoda je svjedoèanstvo njegovo istinito. 25 Aima i drugo mnogo što uèini Isus, kojekad bi se redom popisalo, ni u sami svijet,mislim, ne bi mogle stati napisane knjige.Amin.

Dela apostolska 1:1 80 Dela apostolska 2:17

Dela apostolska1 Prvu sam ti knjigu napisao o svemu,

o Teofile, što poèe Isus i tvoriti i uèiti2 Do dana kad se uznese, pošto Duhomsvetijem zapovjedi apostolima koje izabra,3Pred kojima i po stradanju svome pokazasebe živa mnogijem i istinitijem znacima,i javlja im se èetrdeset dana, i govori ocarstvu Božijemu. 4 I sabravši ih zapovjediim da ne idu iz Jerusalima, nego da èekajuobeæanje oèino, koje èuste, reèe, odmene;5 Jer je Jovan krstio vodom, a vi æete sekrstiti Duhom svetijem ne dugo posle ovi-jeh dana. 6A oni onda koji zajedno bijahu,pitahu ga govoreæi: Gospode! hoæeš lisad naèiniti carstvo Izrailjevo? 7 A on imreèe: nije vaše znati vremena i ljeta kojeotac zadrža u svojoj vlasti; 8 Nego æeteprimiti silu kad siðe Duh sveti na vas; ibiæete mi svjedoci i u Jerusalimu i po svojJudeji i Samariji i tja do kraja zemlje. 9 Iovo rekavši vidješe oni gdje se podiže iodnese ga oblak iz oèiju njihovijeh. 10 Ikad gledahu za njim gdje ide na nebo, gle,dva èovjeka stadoše pred njima u bijelijemhaljinama, 11 Koji i rekoše: ljudi Galilejci!šta stojite i gledate na nebo? Ovaj Isus kojise od vas uze na nebo tako æe doæi kao štovidjeste da ide na nebo. 12 Tada se vratišeu Jerusalim s gore koja se zove Maslinska,koja je blizu Jerusalima jedan subotni danhoda. 13 I kad uðoše, popeše se u sobu gdjestajahu Petar i Jakov i Jovan i Andrija, Filipi Toma, Vartolomije i Matej, Jakov Alfejevi Simon Zilot, i Juda Jakovljev. 14 Ovi svijednodušno bijahu jednako na molitvi i umoljenju sa ženama, i s Marijom materomIsusovom i braæom njegovom. 15 I u daneone ustavši Petar izmeðu uèenika reèe abijaše naroda zajedno oko sto i dvade-set imena): 16 Ljudi braæo! trebalo jeda se izvrši ono pismo što proreèe Duhsveti ustimaDavidovijem za Judu koji bješepred onima što uhvatiše Isusa; 17 Jer sebrojaše s nama, i bijaše primio dijel oveslužbe. 18 On dakle steèe njivu od platenepravedne, i objesivši se puèe po srijedi,i izasu se sva utroba njegova. 19 I postadeznano svima koji žive u Jerusalimu da æese ta njiva prozvati njihovijem jezikomAkeldama, koje znaèi njiva krvna. 20 Jer sepiše u knjizi psaltiru: da bude dvor njegovpust, i da ne bude nikoga ko bi življeo u

njemu, i: vladièanstvo njegovo da primidrugi. 21 Treba dakle od ovijeh ljudi kojisu bili s nama za sve vrijeme kako meðunas uðe i iziðe Gospod Isus, 22 Poèevšiod krštenja Jovanova do dana kad se uzeod nas, da bude s nama svjedok njegovavaskrsenija jedan od ovijeh. 23 I postavišedvojicu, Josifa koji se zvaše Varsava prez-imenom Just, i Matija. 24 I pomolivši seBogu rekoše: ti, Gospode! koji poznaješsrca sviju, pokaži jednoga od ove dvojicekoga si izabrao, 25Da primi dijel ove službei apostolstva, iz koga ispade Juda da idena mjesto svoje. 26 I baciše kocke za njih,i pade kocka na Matija i primiše ga meðujedanaest apostola.

21 I kad se navrši pedeset dana bijahu za-

jedno svi apostoli jednodušno. 2 I ujedan-put postade huka s neba kao duhanjesilnoga vjetra, i napuni svu kuæu gdjesjeðahu; 3 I pokazaše im se razdijeljenijezici kao ognjeni; i sjede po jedan nasvakoga od njih. 4 I napuniše se sviDuha svetoga, i stadoše govoriti drugijemjezicima, kao što im Duh davaše te gov-orahu. 5 A u Jerusalimu stajahu Jevrejiljudi pobožni iz svakoga naroda koji je podnebom. 6A kad postade ovaj glas, skupi senarod, i smete se: jer svaki od njih slušašegdje oni govore njegovijem jezikom. 7 I di-vljahu se i èuðahu se govoreæi jedan dru-gome: nijesu li ovo sve Galilejci što gov-ore? 8 Pa kako mi èujemo svaki svoj jeziku kome smo se rodili? 9 Paræani, i Miðani,i Elamljani, i koji smo iz Mesopotamije, iiz Judeje i Kapadokije, i iz Ponta i Azije,10 I iz Frigije i Pamfilije, iz Misira i krajevaLivijskijeh kod Kirine, i putnici iz Rima, iJudejci i došljaci, 11Kriæani i Arapi, èujemogdje oni govore našijem jezicima velièineBožije. 12 I divljahu se svi i ne mogahu senaèuditi govoreæi jedan drugome: šta æedakle ovo biti? 13 A drugi potsmijevajuæise govorahu: nakitili su se vina. 14A Petarstade sa jedanaestoricom i podiže glas svoji reèe im: ljudi Judejci i vi svi koji živiteu Jerusalimu! ovo da vam je na znanje, ièujte rijeèi moje. 15 Jer ovi nijesu pijanikao što vi mislite, jer je tek treæi sahatdana; 16 Nego je ovo ono što kaza prorokJoilo: 17 I biæe u pošljednje dane, govoriGospod, izliæu od Duha svojega na svakotijelo, i proreæi æe sinovi vaši i kæeri vaše,i mladiæi vaši vidjeæe utvare i starci vaši

Dela apostolska 2:18 81 Dela apostolska 3:15sniæe snove; 18 Jer æu na sluge svoje i nasluškinje svoje u te dane izliti od Duhasvojega, i proreæi æe. 19 I daæu èudesagore na nebu i znake dolje na zemlji: krvi oganj i pušenje dima. 20 Sunce æe sepretvoriti u tamu i mjesec u krv prije negodoðe veliki i slavni dan Gospodnji. 21 Ibiæe da æe se svaki spasti koji prizove imeGospodnje. 22 Ljudi Izrailjci! poslušajterijeèi ove: Isusa Nazareæanina, èovjekaod Boga potvrðena meðu vama silama ièudesima i znacima koje uèini Bog prekonjega meðu vama, kao što i sami znate,23 Ovoga odreðenijem savjetom i promis-lom Božijim predana primivši, preko rukubezakonika prikovaste i ubiste; 24 KojegaBog podiže, razdriješivši sveze smrtne, kaošto ne bijašemoguæe da ga one drže. 25 JerDavid govori za njega: Gospoda jednakogledah pred sobom: jer je s desne stranemene, da se ne pomaknem; 26 Zato serazveseli srce moje, i obradova se jezikmoj, pa još i tijelo moje poèivaæe u nadu;27 Jer neæeš ostaviti duše moje u paklu,niti æeš dati da svetac tvoj vidi truhljenja.28 Pokazao si mi putove života: napuniæešme veselja s licem svojijem. 29Ljudi braæo!neka je slobodno kazati vam upravo zastarješinu Davida da i umrije, i ukopan bi, igrob je njegov meðu nama do ovoga dana.30 Prorok dakle buduæi, i znajuæi da muse Bog kletvom kle od roda bedara njegov-ijeh po tijelu podignuti Hrista, i posaditiga na prijestolu njegovu, 31 Predvidjevšigovori za vaskrsenije Hristovo da se neostavi duša njegova u paklu, ni tijelonjegovo vidje truhljenja. 32 Ovoga Isusavaskrse Bog, èemu smo mi svi svjedoci.33 Desnicom dakle Božijom podiže se, iobeæanje svetoga Duha primivši od oca,izli ovo što vi sad vidite i èujete. 34 JerDavid ne iziðe na nebesa, nego sam govori:reèe Gospod Gospodu mojemu: sjedi menis desne strane, 35Dok položim neprijateljetvoje podnožje nogama tvojima. 36 Tvrdodakle neka zna sav dom Izrailjev da jei Gospodom i Hristom Bog uèinio ovogaIsusa koga vi raspeste. 37A kad èuše, ražaliim se u srcu, i rekoše Petru i ostalijemapostolima: šta æemo èiniti, ljudi braæo?38 A Petar im reèe: pokajte se, i da sekrstite svaki od vas u ime Isusa Hrista zaoproštenje grijeha; i primiæete dar sve-toga Duha; 39 Jer je za vas obeæanje i zadjecu vašu, i za sve daljne koje æe god doz-vati Gospod Bog naš. 40 I drugijem mnogi-

jem rijeèima svjedoèaše, i moljaše ih gov-oreæi: spasite se od ovoga pokvarenogaroda. 41 Koji dakle rado primiše rijeènjegovu krstiše se; i pristade u taj dan okotri hiljade duša. 42 I ostaše jednako u nauciapostolskoj, i u zajednici, i u lomljenjuhljeba, i umolitvama. 43 I uðe strahu svakudušu; jer apostoli èiniše mnoga èudesa iznake u Jerusalimu. 44 A svi koji vjerovašebijahu zajedno, i imahu sve zajedno. 45 Iteèevinu i imanje prodavahu i razdavahusvima kao što ko trebaše. 46 I svaki danbijahu jednako jednodušno u crkvi, i loml-jahu hljeb po kuæama, i primahu hranu sradosti i u prostoti srca, 47 Hvaleæi Boga,i imajuæi milost u sviju ljudi. A Gospodsvaki dan umnožavaše društvo onijeh kojise spasavahu.

31 A Petar i Jovan iðahu zajedno gore

u crkvu na molitvu u deveti sahat. 2 Ibijaše jedan èovjek hromodutrobemateresvoje, kojega nošahu i svaki dan metahupred vrata crkvena koja se zovu Krasnada prosi milostinju od ljudi koji ulaze ucrkvu; 3 Koji vidjevši Petra i Jovana dahoæe da uðu u crkvu prošaše milostinju.4A Petar pogledavši na nj s Jovanom, reèe:pogledaj na nas. 5 A on gledaše u njihmisleæi da æe mu oni što dati. 6 A Petarreèe: srebra i zlata nema u mene, negošto imam ovo ti dajem: u ime Isusa HristaNazareæanina ustani i hodi. 7 I uze ga zadesnicu i podiže. I odmah se utvrdiše nje-gova stopala i gležnji. 8 I skoèivši ustade,i hoðaše, i uðe s njima u crkvu iduæi iskaèuæi i hvaleæi Boga. 9 I vidješe ga sviljudi gdje ide i hvali Boga. 10 A znadijahuga da onaj bješe što milostinje radi sjeðašekod Krasnijeh vrata crkvenijeh, i napunišese èuda i straha za to što bi od njega.11 A kad se iscijeljeni hromi držaše Petra iJovana, navališe k njima svi ljudi u trijem,koji se zvaše Solomunov, i èuðahu se. 12 Akad vidje Petar, odgovaraše ljudima: ljudiIzrailjci! što se èudite ovome? Ili štagledate na nas, kao da smo svojom silomili pobožnošæu uèinili da on ide? 13 BogAvraamov i Isakov i Jakovljev, Bog otacanašijeh, proslavi sina svojega Isusa, kojegavi predadoste i odrekoste ga se pred licemPilatovijem kad on sudi da ga pusti. 14 Avi sveca i pravednika odrekoste se, i is-prosiste èovjeka krvnika da vam pokloni;15 A naèelnika života ubiste, kojega Bog

Dela apostolska 3:16 82 Dela apostolska 4:33vaskrse izmrtvijeh, èemu smomi svjedoci.16 I za vjeru imena njegova ovoga, kogavidite i poznajete, utvrdi ime njegovo;i vjera koja je kroza nj dade mu cijelozdravlje ovo pred svima vama. 17 I sad,braæo, znam da iz neznanja ono uèiniste,kao i knezovi vaši. 18 A Bog kako naprijedjavi ustima sviju proroka svojijeh da æeHristos postradati, izvrši tako. 19 Pokajtese dakle, i obratite se da se oèistite od gri-jeha svojijeh, da doðu vremena odmaranjaod lica Gospodnjega, 20 I da pošlje naprijednareèenoga vam Hrista Isusa, 21 Kojegavalja dakle nebo da primi do onoga vre-mena kad se sve popravi, što Bog govoriustima sviju svetijeh proroka svojijeh odpostanja svijeta. 22Mojsije dakle ocevimanašijem reèe: Gospod Bog vaš podignuæevam proroka iz vaše braæe, kao mene;njega poslušajte u svemu što vam kaže. 23 Ibiæe da æe se svaka duša koja ne poslušatoga proroka istrijebiti iz naroda. 24 A isvi proroci od Samuila i potom koliko ihgod govori, i za ove dane javljaše. 25 Viste sinovi proroka i zavjeta koji uèini Bogs ocevima vašijem govoreæi Avraamu: iu sjemenu tvojemu blagosloviæe se svinarodi na zemlji. 26 Vama najprije Bogpodiže sina svojega Isusa, i posla ga davas blagosilja da se svaki od vas obrati odpakosti svojijeh.

41A kad oni govorahu narodu, naiðoše na

njih sveštenici i vojvoda crkveni i sadukeji;2 I rasrdiše se, što oni uèe ljude i javljajuu Isusu vaskrsenije iz mrtvijeh. 3 I digošena njih ruke, i metnuše ih u zatvor doujutru: jer veæ bješe veèe. 4 A od oni-jeh koji slušahu rijeè mnogi vjerovaše, ipostade broj ljudi oko pet hiljada. 5 Akad bi ujutru, skupiše se knezovi njihovii starješine i književnici u Jerusalim, 6 IAna poglavar sveštenièki i Kajafa i Jovani Aleksandar i koliko ih god bješe od rodasveštenièkoga; 7 I metnuvši ih na srijedupitahu: kakom silom ili u èije ime uèin-iste vi ovo? 8 Tada Petar napunivši seDuha svetoga reèe im: knezovi narodni istarješine Izrailjeve! 9 Ako nas danas pi-tate za dobro djelo koje uèinismo bolesnuèovjeku te on ozdravi: 10 Da je na znanjesvima vama i svemu narodu Izrailjevu dau ime Isusa Hrista Nazareæanina, kojegavi raspeste, kojega Bog podiže iz mrtvijeh,stoji ovaj pred vama zdrav. 11Ovo je kamen

koji vi zidari odbaciste, a postade glavaod ugla: i nema ni u jednome drugomspasenija; 12 Jer nema drugoga imena podnebom danoga ljudima kojijem bi se mimogli spasti. 13 A kad vidješe sloboduPetrovu i Jovanovu, i znajuæi da su ljudineknjiževni i prosti, divljahu se, a znadi-jahu ih da bijahu s Isusom. 14 A videæiiscijeljenoga èovjeka gdje s njima stoji nemogahu ništa protivu reæi. 15 Onda imzapovjediše da iziðu napolje iz savjeta,pa pitahu jedan drugoga 16 Govoreæi: štaæete èiniti ovijem ljudima? Jer veliki znakšto uèiniše oni poznat je svima koji živeu Jerusalimu, i ne možemo odreæi; 17 Alida se dalje ne razilazi po narodu, da imoštro zaprijetimo da više ne govore za imeovo nikome. 18 I dozvavši ih zapovjedišeim da ništa ne spominju niti uèe u imeIsusovo. 19 Petar i Jovan odgovarajuæirekoše im: sudite je li pravo pred Bogomda vas veæma slušamo negoli Boga? 20 Jermi ne možemo ne govoriti što vidjesmo ièusmo. 21 A oni zaprijetivši im pustiše ih,ne našavši ništa kako bi ih muèili, narodaradi; jer svi hvaljahu Boga za ono što sebješe dogodilo. 22 Jer onome èovjeku bješeviše od èetrdeset godina na kom se dogodiovo èudo zdravlja. 23 A kad ih otpustiše,doðoše k svojima, i javiše šta im rekošeglavari sveštenièki i starješine. 24 A onikad èuše, jednodušno podigoše glas k Bogui rekoše: Gospode Bože, ti koji si stvorionebo i zemlju i more i sve što je u njima;25 Koji ustima Davida sluge svojega reèe:zašto se bune neznabošci, i narodi izmišl-javaju prazne rijeèi? 26 Sastaše se carevizemaljski, i knezovi se sabraše ujedno naGospoda i na Hrista njegova. 27 Zaista sesabraše u ovome gradu na svetoga sinatvojega Isusa, kojega si pomazao, Irod iPontijski Pilat s neznabošcima i s narodomIzrailjevijem, 28 Da uèine što ruka tvoja isavjet tvoj naprijed odredi da bude. 29 I sadGospode! pogledaj na njihove prijetnje, idaj slugama svojima da govore sa svakomslobodom rijeè tvoju; 30 I pružaj ruku svojuna iscjeljivanje i da znaci i èudesa bivajuimenom svetoga sina tvojega Isusa. 31 Ipošto se oni pomoliše Bogu zatrese semjesto gdje bijahu sabrani, i napuniše sesvi Duha svetoga, i govorahu rijeè Božijusa slobodom. 32 A u naroda koji vjerovabješe jedno srce i jedna duša; i nijedan negovoraše za imanje svoje da je njegovo,nego im sve bješe zajednièko. 33 I apostoli

Dela apostolska 4:34 83 Dela apostolska 5:39s velikom silom svjedoèahu za vaskrsenijeGospoda Isusa Hrista; i blagodat velikabješe na svima njima: 34 Jer nijedan meðunjima ne bješe siromašan, jer koliko ihgod bijaše koji imadijahu njive ili kuæe,prodavahu i donošahu novce što uzimahuza to, 35 I metahu pred noge apostolima;i davaše se svakome kao što ko trebaše.36 A Josija, prozvani od apostola Varnava,koje znaèi sin utjehe, Levit rodom iz Kipra,37On imadijaše njivu, i prodavši je donesenovce i metnu apostolima pred noge.

51 A jedan èovjek, po imenu Ananija, sa

ženom svojom Sapfirom prodade njivu, 2 Isakri od novaca sa znanjem i žene svoje,i donesavši jedan dijel metnu apostolimapred noge. 3 A Petar reèe: Ananija! zaštonapuni sotona srce tvoje da slažeš Duhusvetome i sakriješ od novaca što uze zanjivu? 4Kad je bila u tebe ne bješe li tvoja?I kad je prodade ne bješe li u tvojoj vlasti?Zašto si dakle takovu stvar metnuo u srcesvoje? Ljudimanijesi slagaonegoBogu. 5Akad èu Ananija rijeèi ove, pade i izdahnu;i uðe veliki strah u sve koji slušahu ovo.6 A momci ušavši uzeše ga i iznesoše tezakopaše. 7 A kad proðe oko tri sahata,uðe i žena njegova ne znajuæi šta je bilo.8 A Petar joj odgovori: kaži mi jeste liza toliko dali njivu? A ona reèe: da, zatoliko. 9 A Petar joj reèe: zašto se do-govoriste da iskušate Duha Gospodnjega?Gle, noge onijeh koji tvoga muža zakopašepred vratima su, i iznijeæe te. 10 I odmahpadnu pred nogama njegovijem i izdahnu.Amomci ušavši naðoše je mrtvu i iznesošeje i zakopaše kod muža njezina. 11 I uðeveliki strah u svu crkvu i u sve koji èušeovo. 12 A rukama apostolskima uèinišese mnogi znaci i èudesa meðu ljudima;i bijahu svi jednodušno u trijemu Solo-munovu. 13 A od ostalijeh niko ne smijašepristupiti k njima; nego ih hvaljaše narod.14 A sve više pristajahu oni koji vjerovahuGospoda, mnoštvo ljudi i žena, 15 Tako dai po ulicama iznošahu bolesnike i metahuna posteljama i na nosilima, da bi kadproðe Petar barem sjenka njegova osjenilakoga od njih. 16 A dolažahu mnogi i izokolnijeh gradova u Jerusalim, i donošahubolesnike i koje muèahu neèisti duhovi;i svi ozdravljahu. 17 Ali ustade poglavarsveštenièki i svi koji bijahu s njim, odjeresi sadukejske, i napuniše se zavisti, 18 I

digoše ruke svoje na apostole, i metnušeih u opšti zatvor. 19 A anðeo Gospodnjiotvori noæu vrata tamnièka, i izvedavši ihreèe: 20 Idite i stanite u crkvi te govoritenarodu sve rijeèi ovoga života. 21 A kadoni èuše, uðoše ujutru u crkvu, i uèahu. Akad doðe poglavar sveštenièki i koji bijahus njim, sazvaše sabor i sve starješine odsinova Izrailjevijeh, i poslaše u tamnicuda ih dovedu. 22 A kad sluge otidoše, nenaðoše ih u tamnici; onda se vratiše ijaviše im 23 Govoreæi: tamnicu naðosmozakljuèanu sa svakom tvrðom i èuvaregdje stoje pred vratima; ali kad otvorismo,unutra nijednoga ne naðosmo. 24 A kadèuše ove rijeèi poglavar sveštenièki i vo-jvoda crkveni i ostali glavari sveštenièki,ne mogahu im se naèuditi šta bi to sadbilo. 25A neko doðe i javi im govoreæi: enooni ljudi što ih baciste u tamnicu, stoje ucrkvi i uèe narod. 26 Tada otide vojvodas momcima i dovede ih ne na silu: jerse bojahu naroda da ih ne pobije kamen-jem. 27 A kad ih dovedoše, postaviše ihpred sabor, i zapita ih poglavar sveštenièkigovoreæi: 28 Ne zaprijetismo li vam oštroda ne uèite u ovo ime? i gle, napunisteJerusalim svojom naukom, i hoæete dabacite na nas krv ovoga èovjeka. 29A Petari apostoli odgovarajuæi rekoše: veæmase treba Bogu pokoravati negoli ljudima.30 Bog otaca našijeh podiže Isusa, kojegavi ubiste objesivši na drvo. 31 Ovoga Bogdesnicom svojom uzvisi za poglavara ispasa, da da Izrailju pokajanje i oproštenjegrijeha. 32 I mi smo njegovi svjedoci ovijehrijeèi i Duh sveti kojega Bog dade onimakoji se njemu pokoravaju. 33A kad oni èuševrlo se rasrdiše, i mišljahu da ih pobiju.34Ali onda ustade u skupštini jedan farisej,po imenu Gamaliilo, zakonik, poštovanod svega naroda, i zapovjedi da apostolimalo iziðu napolje, 35 Pa reèe njima: ljudiIzrailjci! gledajte dobro za ove ljude štaæete èiniti; 36 Jer prije ovijeh dana ustaTevda, govoreæi da je on nešto, za kojijempristade ljudi na broj oko èetiri stotine; onbi ubijen, i svi koji ga slušahu raziðoše sei propadoše. 37 Potom usta Juda Galilejac,u dane prijepisa, i odvuèe dosta ljudi zasobom; i on pogibe, i svi koji ga slušahurazasuše se. 38 I sad vam kažem: proðitese ovijeh ljudi i ostavite ih; jer ako budeod ljudi ovaj savjet ili ovo djelo, pokvariæese. 39 Ako li je od Boga, ne možete gapokvariti, da se kako ne naðete kao bo-

Dela apostolska 5:40 84 Dela apostolska 7:26goborci. 40 Onda ga poslušaše, i dozvavšiapostole izbiše ih, i zaprijetiše im da negovore u ime Isusovo, i otpustiše ih. 41 Aoni onda otidoše od sabora radujuæi sešto se udostojiše primiti sramotu za imeGospoda Isusa. 42 A svaki dan u crkvi i pokuæama ne prestajahu uèiti i propovije-dati jevanðelje o Isusu Hristu.

61 A u ove dane, kad se umnožiše uèenici,

podigoše Grci viku na Jevreje što se nji-hove udovice zaboravljahu kad se dijeljašehrana svaki dan. 2 Onda dvanaestoricadozvavši mnoštvo uèenika, rekoše: nijeprilièno nama da ostavimo rijeè Božiju pada služimo oko trpeza. 3 Naðite dakle,braæo, meðu sobom sedam poštenijehljudi, punijeh Duha svetoga i premudrosti,koje æemo postaviti nad ovijem poslom.4 A mi æemo u molitvi i u službi rijeèiostati. 5 I ova rijeè bi ugodna svemunarodu. I izbraše Stefana, èovjeka na-punjena vjere i Duha svetoga, i Filipa, iProhora, i Nikanora, i Timona, i Parmena,i Nikolu pokrštenjaka iz Antiohije. 6 Ovepostaviše pred apostole, i oni pomolivšise Bogu metnuše ruke na njih. 7 I rijeèBožija rastijaše, i množaše se vrlo brojuèenika u Jerusalimu. I sveštenici mnogipokoravahu se vjeri. 8 A Stefan pun vjerei sile èinjaše znake i èudesa velika meðuljudima. 9 Tada ustaše neki iz zbornicekoja se zove Liveræanska i Kirinaèka iAleksandrijnaèka i onijeh koji bijahu izKilikije i Azije, i prepirahu se sa Stefanom.10 I ne mogahu protivu stati premudrostii Duhu kojijem govoraše. 11 Tada pod-govoriše ljude te kazaše: èusmo ga gdjehuli na Mojsija i na Boga. 12 I pobunišenarod i starješine i književnike, i napadošei uhvatiše ga, i dovedoše ga na sabor.13 I izvedoše lažne svjedoke koji govorahu:ovaj èovjek ne prestaje huliti na ovo svetomjesto i na zakon. 14 Jer ga èusmo gdjegovori: ovaj Isus Nazareæanin razvaliæeovo mjesto, i izmijeniæe obièaje koje namostavi Mojsije. 15 I pogledavši na nj svi kojisjeðahu na saboru vidješe lice njegovo kaolice anðela.

71 A poglavar sveštenièki reèe: je li dakle

tako? 2 A on reèe: ljudi braæo i oci!poslušajte. Bog slave javi se ocu našemuAvraamu kad bješe u Mesopotamiji, prije

nego se doseli u Haran, 3 I reèe mu: iz-iði iz zemlje svoje i od roda svojega i izdoma oca svojega, i doði u zemlju kojuæu ti ja pokazati. 4 Tada iziðe iz zemljeHaldejske, i doseli se u Haran; i odande,po smrti oca njegova, preseli ga u ovuzemlju u kojoj vi sad živite. 5 I ne dademu našljedstva u njoj ni stope; i obreèemuje dati u držanje i sjemenu njegovu poslijenjega, dok on još nemaše djeteta. 6 AliBog reèe ovako: sjeme tvoje biæe došljaciu zemlji tuðoj, i natjeraæe ga da služi, imuèiæe ga èetiri stotine godina. 7 I narodukome æe služiti ja æu suditi, reèe Bog; ipotom æe iziæi, i služiæe meni na ovomemjestu. 8 I dade mu zavjet obrezanja, itako rodi Isaka, i obreza ga u osmi dan;i Isak Jakova, i Jakov dvanaest starješina.9 I starješine zaviðahu Josifu, i prodadošega u Misir; i Bog bješe s njim. 10 I izbaviga od sviju njegovijeh nevolja, i dade mumilost i premudrost pred Faraonom caremMisirskijem, i postavi ga poglavarom nadMisirom i nad svijem domom svojijem.11 A doðe glad na svu zemlju Misirsku iHanaansku i nevolja velika, i ne nalažahuhrane oci naši. 12 A Jakov èuvši da imapšenice u Misiru posla najprije oce naše.13 I kad doðoše drugi put, poznaše Josifabraæa njegova, i rod Josifov posta poznatFaraonu. 14 A Josif posla i dozva oca svo-jega Jakova i svu rodbinu svoju, sedamde-set i pet duša. 15 I Jakov siðe u Misir, iumrije, on i ocevi naši. 16 I prenesoše ih uSihem, i metnuše u grob koji kupi Avraamza novce od sinova Emorovijeh u Sihemu.17 I kad se približi vrijeme obeæanja za kojese Bog zakle Avraamu, narod se narodi iumnoži u Misiru, 18 Dok nasta drugi caru Misiru, koji ne znaše Josifa. 19 Ovajnamisli zlo za naš rod, izmuèi oce naše dasvoju djecu bacahu da ne žive. 20 U to sevrijeme rodi Mojsije, i bješe Bogu ugodan,i bi tri mjeseca hranjen u kuæi oca svojega.21A kad ga izbaciše, uze ga kæi Faraonova,i odgaji ga sebi za sina. 22 I nauèi seMojsije svoj premudrosti Misirskoj, i bješesilan u rijeèima i u djelima. 23 A kadmu se navršivaše èetrdeset godina, doðemu na um da obiðe braæu svoju, sinoveIzrailjeve. 24 I vidjevši jednome gdje seèini nepravda, pomože, i pokaja onogašto mu se èinjaše nepravda, i ubi Misirca.25Mišljaše pak da braæa njegova razumijuda Bog njegovom rukom njima spasenijedade: ali oni ne razumješe. 26 A sjutradan

Dela apostolska 7:27 85 Dela apostolska 8:9doðe meðu takove koji se bijahu svadili,i miraše ih govoreæi: ljudi, vi ste braæa,zašto èinite nepravdu jedan drugome? 27Aonaj što èinjaše nepravdu bližnjemu oturiga govoreæi: ko je tebe postavio knezomi sudijom nad nama? 28 Ili i mene hoæešda ubiješ kao što si juèe ubio Misirca?29 A Mojsije pobježe od ove rijeèi, i postadošljak u zemlji Madijamskoj, gdje rodidva sina. 30 I kad se navrši èetrdesetgodina, javi mu se u pustinji gore Sinajskeanðeo Gospodnji u plamenu ognjenom ukupini. 31 A kad Mojsije vidje, divljaše seutvari. A kad on pristupi da vidi, bi glasGospodnji k njemu: 32 Ja sam Bog otacatvojijeh, Bog Avraamov i Bog Isakov i BogJakovljev. A Mojsije se bješe uzdrktao ine smijaše da pogleda. 33 A Gospod mureèe: izuj obuæu sa svojijeh nogu: jer jemjesto na kome stojiš sveta zemlja. 34 Jadobro vidjeh muku svojega naroda koji jeuMisiru, i èuhnjihovouzdisanje, i siðohdaih izbavim: i sad hodi da te pošljemuMisir.35 Ovoga Mojsija, kojega oturiše rekavši:ko te postavi knezom i sudijom? ovogaBog za kneza i izbavitelja posla rukomanðela koji mu se javi u kupini. 36 Ovajih izvede uèinivši èudesa i znake u zemljiMisirskoj i u Crvenom Moru i u pustinjièetrdeset godina. 37 Ovo je Mojsije kojikaza sinovima Izrailjevijem: Gospod Bogvaš podignuæe vamproroka iz vaše braæe,kao mene: njega poslušajte. 38 Ovo jeonaj što bješe u crkvi u pustinji s anðelom,koji mu govori na gori Sinajskoj, i s ocimanašijem; koji primi rijeèi žive da ih namada; 39 Kojega ne htješe poslušati oci naši,nego ga odbaciše, i okrenuše se srcem svo-jijem uMisir, 40Rekavši Aronu: naèini nambogove koji æe iæi pred nama, jer ovomeMojsiju, koji nas izvede iz zemlje Misirske,ne znamo šta bi. 41 I tada naèiniše tele,i prinesoše žrtvu idolu, i radovahu serukotvorini svojoj. 42 A Bog se okrenuod njih, i predade ih da služe vojnicimanebeskijem, kao što je pisano u knjiziproroka: eda zaklanja i žrtve prinesostemi za èetrdeset godina u pustinji, domeIzrailjev? 43 I primiste èador Molohov,i zvijezdu boga svojega Remfana, kipovekoje naèiniste da im se molite; i preseliæuvas dalje od Vavilona. 44Ocevi naši imahuèador svjedoèanstva u pustinji, kao štozapovjedi onaj koji govori Mojsiju da ganaèini po onoj prilici kao što ga vidje;45 Koji i primiše ocevi naši i donesoše s

Isusom Navinom u zemlju neznabožaca,koje oturi Bog ispred lica našijeh otaca,tja do Davida, 46 Koji naðe milost u Boga,i izmoli da naðe mjesto Bogu Jakovljevu.47ASolomunmunaèini kuæu. 48Ali najvišine živi u rukotvorenijem crkvama, kao štogovori prorok: 49 Nebo je meni prijestola zemlja podnožje nogama mojima: kakoæete mi kuæu sazidati? govori Gospod; ilikoje je mjesto za moje poèivanje? 50 Nestvori li ruka moja sve ovo? 51 Tvrdovratii neobrezanijeh srca i ušiju! vi se jed-nako protivite Duhu svetome; kako vašioci, tako i vi. 52 Kojega od proroka neprotjeraše oci vaši? I pobiše one koji napri-jed javiše za dolazak pravednika, kojega visad izdajnici i krvnici postadoste; 53 Kojiprimiste zakon naredbom anðelskom, i neodržaste. 54 Kad ovo èuše, rasrdiše se vrlou srcima svojima, i škrgutahu zubima nanj. 55 A Stefan buduæi pun Duha svetogapogleda na nebo i vidje slavu Božiju i Isusagdje stoji s desne strane Bogu; 56 I reèe: evovidim nebesa otvorena i sina èovjeèijegagdje stoji s desne strane Bogu. 57 A onipovikavši iza glasa zatiskivahu uši svoje, inavališe jednodušno na nj. 58 I izvedavšiga iz grada stadoše ga zasipati kamenjem,i svjedoci haljine svoje metnuše kod nogumladiæa po imenu Savla. 59 I zasipahukamenjem Stefana, koji se moljaše Bogu igovoraše: Gospode Isuse! primi duh moj.60Onda kleèe na koljena i povika iza glasa:Gospode! ne primi im ovo za grijeh. I ovorekavši umrije.

81 Savle pak bješe pristao na njegovu

smrt. A u taj dan postade veliko gonjenjena crkvu Jerusalimsku, i svi se rasijašepo krajevima Judejskijem i Samarijskijemosim apostola. 2 A ljudi pobožni ukopašeStefana i veliki plaè uèiniše nad njim.3 A Savle dosaðivaše crkvi, jer iðaše pokuæama, i vucijaše ljude i žene te pre-davaše u tamnicu. 4 A oni što se bi-jahu rasijali prolažahu propovijedajuæi ri-jeè. 5 A Filip sišavši u grad Samari-jski propovijedaše im Hrista. 6 A narodpažaše jednodušno na ono što govorašeFilip, slušajuæi i gledajuæi znake koje èin-jaše; 7 Jer duhovi neèisti s velikom vikomizlažahu iz mnogijeh u kojima bijahu, imnogi uzeti i hromi ozdraviše. 8 I bi velikaradost u gradu onome. 9 A bješe jedanèovjek, po imenu Simon, koji prije èaraše u

Dela apostolska 8:10 86 Dela apostolska 9:13gradu i dovoðaše u èudo narod Samarijski,govoreæi da je onnešto veliko; 10Nakojegagledahu svi, i malo i veliko, govoreæi: ovoje velika sila Božija. 11 A zato gledahu nanjega što ih mnogo vremena èinima udi-vljavaše. 12 Kad pak vjerovaše Filipu kojipropovijedaše jevanðelje o carstvu Boži-jemu i o imenu Isusa Hrista, kršæavahu sei ljudi i žene. 13 Tada i Simon vjerova, ikrstivši se osta kod Filipa; i videæi djelai znake velike koji se èinjahu divljaše sevrlo. 14 A kad èuše apostoli koji bijahu uJerusalimu da Samarija primi rijeè Božiju,poslaše k njima Petra i Jovana. 15 Kojisišavši pomoliše se Bogu za njih da primeDuha svetoga; 16 Jer još ni na jednogane bješe došao, nego bijahu samo kršteniu ime Gospoda Isusa. 17 Tada apostolimetnuše ruke na njih, i oni primiše Duhasvetoga. 18 A kad vidje Simon da se dajeDuh sveti kad apostoli metnu ruke, doneseim novce 19 Govoreæi: dajte i meni ovuvlast da kad metnem ruke na koga primiDuha svetoga. 20 A Petar mu reèe: novcitvoji s tobom da budu u pogibao, što sipomislio da se dar Božij može dobiti zanovce. 21 Nema tebi dijela ni iseta u ovojrijeèi; jer srce tvoje nije pravopredBogom.22 Pokaj se dakle od ove svoje pakosti, imoli se Bogu da bi ti se oprostila pomisaosrca tvoga. 23 Jer te vidim da si u grkojžuèi i u svezi nepravde. 24 A Simon odgo-varajuæi reèe: pomolite se vi Gospodu zamene da ne naiðe na mene ništa od ovogašto rekoste. 25 Tako oni posvjedoèivšii govorivši rijeè Gospodnju vratiše se uJerusalim, i mnogijem selima Samarijski-jem propovjediše jevanðelje. 26 A anðeoGospodnji reèe Filipu govoreæi: ustani i idina podne na put koji silazi od Jerusalimau Gazu i pust je. 27 I ustavši poðe. Igle, èovjek Arapin, uškopljenik, vlastelinKandakije carice Arapske, što bješe nadsvima njezinijem riznicama, koji bješedošao u Jerusalim da se moli Bogu, 28 Pase vraæaše, i sjedeæi na kolima svojijemèitaše proroka Isaiju. 29 A Duh reèe Filipu:pristupi i prilijepi se tijem kolima. 30 AFilip pritrèavši èu ga gdje èita prorokaIsaiju, i reèe: a razumiješ li što èitaš? 31 Aon reèe: kako bih mogao ako me ko neuputi? I umoli Filipa te se pope i sjedes njim. 32 A mjesto iz pisma koje èitašebješe ovo: kao ovca na zaklanje odvedese, i nijem kao jagnje pred onijem koji gastriže, tako ne otvori usta svojijeh. 33 U

njegovom poniženju ukide se sud njegov.A rod njegov ko æe iskazati? Jer se njegovživot uzima od zemlje. 34Onda uškopljenikodgovori Filipu i reèe: molim te, za kogaovo govori prorok? ili za sebe ili za kogadrugoga? 35 A Filip otvorivši usta svoja,i poèevši od pisma ovoga, propovjedi mujevanðelje Isusovo. 36 Kako iðahu putemdoðoše na nekaku vodu; i reèe uškopljenik:evo vode, šta brani meni da se krstim? 37AFilip mu reèe: ako vjeruješ od svega srcasvojega, možeš. A on odgovarajuæi reèe:vjerujemda je Isus Hristos sin Božij. 38 I za-povjedi da stanu kola, i siðoše oba na vodu,i Filip i uškopljenik, i krsti ga. 39 A kadiziðoše iz vode, Duh sveti pade na uško-pljenika, a anðeo Gospodnji uze Filipa, iviše ga ne vidje uškopljenik; nego otideputem svojijem radujuæi se. 40 A Filip seobrete u Azotu; i prolazeæi propovijedašejevanðelje svima gradovima, dok ne doðeu Æesariju.

91 A Savle još dišuæi prijetnjom i smræu

nauèenikeGospodnje pristupi k poglavarusveštenièkome, 2 I izmoli u njega poslan-ice u Damask na zbornice, ako koga naðeod ovoga puta, i ljude i žene svezane dadovede u Jerusalim. 3 A kad bješe na putui doðe blizu Damaska, ujedanput obasja gasvjetlost s neba, 4 I padnuvši na zemlju èuglas gdje mu govori: Savle! Savle! zaštome goniš? 5 A on reèe: ko si ti, Gospode?A Gospod reèe: ja sam Isus, kojega ti goniš:teško ti je protivu bodila praæati se. 6 Aon drkæuæi od straha reèe: Gospode! štahoæeš da èinim? I Gospodmu reèe: ustanii uði u grad, pa æe ti se kazati šta ti trebaèiniti. 7 A ljudi koji iðahu s njim stajahui èuðahu se, jer èujahu glas a ne viðahunikoga. 8ASavle usta od zemlje, i otvoreni-jem oèima svojijem nikoga ne viðaše. Aoni ga uzeše za ruku i uvedoše u Damask.9 I bješe tri dana slijep, i ne jede, niti pi.10 A u Damasku bješe jedan uèenik, poimenu Ananija, i reèe mu Gospod u utvari:Ananija! A on reèe: evo me, Gospode!11 A Gospod mu reèe: ustani i idi u ulicukoja se zove Prava, i traži u domu Judinompo imenu Savla Taršanina; jer gle, on semoli Bogu, 12 I vidje u utvari èovjeka, poimenu Ananiju, gdje uðe i metnu ruku nanj da progleda. 13 A Ananija odgovori:Gospode! ja èuh od mnogijeh za togaèovjeka kolika zla poèini svetima tvojima u

Dela apostolska 9:14 87 Dela apostolska 10:17Jerusalimu; 14 I ovdje ima vlast od glavarasveštenièkijeh da veže sve koji prizivajuime tvoje. 15A Gospod mu reèe: idi, jer mije on sud izbrani da iznese ime moje predneznabošce i careve i sinove Izrailjeve.16 A ja æu mu pokazati koliko mu valjapostradati za ime moje. 17 I poðe Ananija,i uðe u kuæu, i metnuvši ruke na nj reèe:Savle, brate! Gospod Isus, koji ti se javi naputu kojijem si išao, poslame da progledaši da se napuniš Duha svetoga. 18 I odmahotpade od oèiju njegovijeh kao krljušt, iodmah progleda, i ustavši krsti se. 19 Ipošto pojede okrijepi se; i bi Savle nekolikodana s uèenicima koji bijahu u Damasku.20 I odmah po zbornicama propovijedašeIsusa da je on sin Božij. 21A svi koji slušahudivljahu se i govorahu: nije li ovo onajšto gonjaše u Jerusalimu one koji spom-injahu ime ovo, i ovdje zato doðe da ihpovezane vodi glavarima sveštenièkijem.22 A Savle se veæma siljaše i zabunjivašeJevreje koji žive u Damasku, dokazujuæi daje ovo Hristos. 23 A kad se navrši podostadana, dogovoriše se Jevreji da ga ubiju.24 Ali Savle doznade njihov dogovor; a onièuvahu vrata dan i noæ da bi ga ubili; 25Auèenici ga uzešenoæu i spustiše preko zidau kotarici. 26A kad doðe Savle u Jerusalim,ogledaše da se pribije uz uèenike; i svi gase bojahu, jer ne vjerovahu da je uèenik.27AVarnava ga uze i dovede k apostolima, ikaza im kako na putu vidje Gospoda, i kakomu govori, i kako u Damasku slobodnopropovijeda ime Isusovo. 28 I bijaše snjima i ulazi u Jerusalim i izlazi i slobodnopropovijedaše ime Gospoda Isusa. 29 I gov-oraše i prepiraše se s Grcima; a oni gledahuda ga ubiju. 30A kad razumješe braæa, sve-doše ga u Æesariju, i otpustiše ga u Tars.31A crkve po svoj Judeji i Galileji i Samarijibijahu na miru, i napredovahu, i hoðahuu strahu Gospodnjem, i umnožavahu seutjehom svetoga Duha. 32 I dogodi se kadPetar obilažaše sve, da doðe i k svetimakoji življahu u Lidi. 33 I naðe tamo jednogaèovjeka po imenu Eneju, koji veæ osamgodina ležaše na odru, jer bješe uzet. 34 Ireèe mu Petar: Eneja! iscjeljuje te IsusHristos, ustani i prostri sam sebi. I odmahusta. 35 I vidješe ga svi koji življahu u Lidi iu Asaronu, i obratiše se ka Gospodu. 36A uJopi bješe jedna uèenica, po imenu Tavita,koje znaèi srna, i ona bješe puna dobrijehdjela i milostinje što èinjaše. 37 I dogodise u te dane da se ona razbolje i umrije;

onda je okupaše i metnuše u gornju sobu.38 A buduæi da je Lida blizu Jope, ondauèenici èuvši da je Petar u njoj poslaše dvaèovjeka moleæi ga da ne požali truda doæido njih. 39 A Petar ustavši otide s njima,i kad doðe, izvedoše ga u gornju sobu iskupiše se oko njega sve udovice plaèuæii pokazujuæi suknje i haljine što je radilaSrna dok je bila s njima. 40A Petar izgnavšisve napolje kleèe na koljena i pomoli seBogu, i okrenuvši se k tijelu reèe: Tavito!ustani. A ona otvori oèi svoje, i vidjevšiPetra sjede. 41 Petar pak pruživši joj rukupodiže je; i dozvavši svete i udovice pokazaje živu. 42 I ovo se razglasi po svoj Jopi, imnogi vjerovaše Gospoda. 43 I dogodi seda on osta mnogo dana u Jopi u nekogaSimona kožara.

101 A u Æesariji bješe jedan èovjek po

imenu Kornilije, kapetan od èete koja sezvaše Talijanska. 2 Pobožan i bogobojazansa cijelijem domom svojijem, koji davašemilostinju mnogijem ljudima i moljaše seBogu bez prestanka; 3 On vidje na javi uutvari oko devetoga sahata dnevi anðelaBožijega gdje siðe k njemu i reèe mu: Ko-rnilije! 4 A on pogledavši na nj i uplašivšise reèe: što je Gospode? A on mu reèe:molitve tvoje i milostinje iziðoše na pametBogu; 5 I sad pošlji u Jopu ljude i dozoviSimona prozvanoga Petra: 6 On stoji unekoga Simona kožara, kojega je kuæa kodmora: on æe ti kazati rijeèi kojima æeš sespasti ti i sav dom tvoj. 7 I kad otide anðeokoji govori Korniliju, dozvavši dvojicu odsvojijeh slugu i jednoga pobožna vojnikaod onijeh koji mu služahu, 8 I kazavši imsve posla ih u Jopu. 9 A sjutradan kad oniiðahu putem i približiše se ka gradu, iziðePetar u gornju sobu da se pomoli Boguu šesti sahat. 10 I ogladnje, i šæaše dajede; a kad mu oni gotovljahu, doðe izvansebe, 11 I vidje nebo otvoreno i sudnekakavgdje silazi na njega, kao veliko platno, za-vezan na èetiri roglja i spušta se na zemlju;12 U kome bijahu sva èetvoronožna nazemlji, i zvjerinje i bubine i ptice nebeske.13 I postade glas k njemu: ustani, Petre!pokolji i pojedi. 14 A Petar reèe: nipošto,Gospode! jer nikad ne jedoh što pogano ilineèisto. 15 I gle, glas opet k njemu drugom:što je Bog oèistio ti ne pogani. 16 I ovo bitriput, i sud se opet uze na nebo. 17 A kadse Petar u sebi divljaše šta bi bila utvara

Dela apostolska 10:18 88 Dela apostolska 11:16koju vidje, i gle, ljudi poslani od Kornilija,napitavši i našavši dom Simonov stadošepred vratima, 18 I zovnuvši pitahu: stojili ovdje Simon prozvani Petar? 19 A dokPetar razmišljavaše o utvari, reèe mu Duh:evo tri èovjeka traže te; 20Negoustani i siðii idi s njima ne premišljajuæi ništa, jer ih japoslah. 21APetar sišavši k ljudimaposlani-jem k sebi od Kornilija reèe: evo ja samkoga tražite; što ste došli? 22A oni rekoše:Kornilije kapetan, èovjek pravedan i bo-gobojazan, poznat kod svega naroda Jevre-jskoga, primio je zapovijest od anðela sve-toga da dozove tebe u svoj dom i da èujerijeèi od tebe. 23 Onda ih dozva unutra iugosti. A sjutradan ustavši Petar poðe snjima, i neki od braæe koja bješe u Jopipoðoše s njim. 24 I sjutradan uðoše uÆesariju. A Kornilije èekaše ih sazvavširodbinu svoju i ljubazne prijatelje. 25A kadPetar šæaše da uðe, srete ga Kornilije, ipadnuvši na noge njegove pokloni se. 26 IPetar ga podiže govoreæi: ustani, i ja samèovjek. 27 I s njim govoreæi uðe, i naðemnoge koji se bijahu sabrali. 28 I reèeim: vi znate kako je neprilièno èovjekuJevrejinu družiti se ili dolaziti k tuðinu;ali Bog meni pokaza da nijednoga èovjekane zovem pogana ili neèista; 29 Zato i bezsumnje doðoh pozvan. Pitam vas daklezašto poslaste po mene? 30 I Kornilijereèe: od èetvrtoga dana do ovoga èasa japostih, i u deveti sahat moljah se Boguu svojoj kuæi; i gle, èovjek stade predamnom u haljini sjajnoj, 31 I reèe: Kornilije!uslišena bi molitva tvoja i milostinje tvojepomenuše se pred Bogom. 32 Pošlji dakleu Jopu i dozovi Simona koji se zove Petar:on stoji u kuæi Simona kožara kod mora,koji kad doðe kazaæe ti. 33Onda ja odmahposlah k tebi; i ti si dobro uèinio što sidošao. Sad dakle mi svi stojimo predBogom da èujemo sve što je tebi od Bogazapovjeðeno. 34 A Petar otvorivši ustareèe: zaista vidim da Bog ne gleda ko jeko; 35 Nego u svakom narodu koji se bojinjega i tvori pravdu mio je njemu. 36 Rijeèšto posla sinovima Izrailjevijem, javlja-juæi mir po Isusu Hristu, ona je Gospodsvima. 37Vi znate govor koji je bio po svojJudeji poèevši od Galileje po krštenju kojepropovijeda Jovan: 38 Isusa iz Nazaretakako ga pomaza Bog Duhom svetijem isilom, koji proðe èineæi dobro i iscjelju-juæi sve koje ðavo bješe nadvladao; jer Bogbijaše s njim. 39 I mi smo svjedoci svemu

što uèini u zemlji Judejskoj i Jerusalimu;kojega i ubiše objesivši na drvo. 40 OvogaBog vaskrse treæi dan, i dade mu da sepokaže, 41 Ne svemu narodu nego namasvjedocima naprijed izbranima od Boga,koji s njim jedosmo i pismo po vaskrsenijunjegovom iz mrtvijeh. 42 I zapovjedi namda propovijedamo narodu i da svjedoèimoda je on nareèeni od Boga sudija živijem imrtvijem. 43Za ovo svjedoèe svi proroci daæe imenom njegovijem primiti oproštenjegrijeha svi koji ga vjeruju. 44 A dok jošPetar govoraše ove rijeèi, siðe Duh sveti nasve koji slušahu rijeè. 45 I udiviše se vjerniiz obrezanja koji bijahu došli s Petrom,videæi da se i na neznabošce izli dar Duhasvetoga. 46 Jer ih slušahu gdje govorahujezike, i velièahu Boga. Tada odgovoriPetar: 47 Eda može ko vodu zabraniti da sene krste oni koji primiše Duha svetoga kaoi mi? 48 I zapovjedi im da se krste u imeIsusa Hrista. Tada ga moliše da ostane kodnjih nekoliko dana.

111 A èuše i apostoli i braæa koji bijahu u

Judeji da i neznabošci primiše rijeè Božiju.2 I kad iziðe Petar u Jerusalim, prepirahu ses njim koji bijahu iz obrezanja, 3Govoreæi:ušao si k ljudima koji nijesu obrezani, i jeosi s njima. 4 A Petar poèevši kazivaše imredom govoreæi: 5 Ja bijah u gradu Jopi namolitvi, i došavši izvan sebe vidjeh utvaru,gdje silazi sud nekakav kao veliko platnona èetiri roglja i spušta se s neba, i doðedo preda me. 6 Pogledavši u nj opazih ividjeh èetvoronožna zemaljska, i zvjerinjei bubine i ptice nebeske. 7 A èuh glaskoji mi govori: ustani, Petre! pokolji ipojedi. 8 A ja rekoh: nipošto, Gospode!jer ništa pogano i neèisto nikad ne uðe uusta moja. 9 A glas mi odgovori drugoms neba govoreæi: što je Bog oèistio ti nepogani. 10 A ovo bi triput; i uze se opetsve na nebo. 11 I gle, odmah tri èovjekastaše pred kuæom u kojoj bijah, poslani izÆesarije k meni. 12A Duh mi reèe da idems njima ne premišljajuæi ništa. A doðošesa mnom i ovo šest braæe, i uðosmo ukuæu èovjekovu. 13 I kaza nam kako vidjeanðela u kuæi svojoj koji je stao i kazaomu: pošlji ljude u Jopu i dozovi Simonaprozvanoga Petra, 14Koji æe ti kazati rijeèikojima æeš se spasti ti i sav dom tvoj. 15 Akad ja poèeh govoriti, siðe Duh sveti nanjih, kao i na nas u poèetku. 16 Onda

Dela apostolska 11:17 89 Dela apostolska 13:2se opomenuh rijeèi Gospodnje kako govo-raše: Jovan je krstio vodom, a vi æete sekrstiti Duhom svetijem. 17 Kad im dakleBog dade jednak dar kao i nama koji vjeru-jemo Gospoda svojega Isusa Hrista: ja kobijah da bih mogao zabraniti Bogu? 18 Akad èuše ovo, umukoše, i hvaljahu Bogagovoreæi: dakle i neznabošcima Bog dadepokajanje za život. 19 A oni što se rasijašeod nevolje koja posta za Stefana, proðošetja do Finikije i Kipra i Antiohije, nikomune govoreæi rijeèi do samijem Jevrejima.20 A neki od njih bijahu Kiprani i Kirinci,koji ušavši u Antiohiju govorahu Grcimapropovijedajuæi jevanðelje o Gospodu Is-usu. 21 I bješe ruka Božija s njima; i mnogoih vjerovaše i obratiše se ka Gospodu. 22Adoðe rijeè o njima do ušiju crkve koja bješeu Jerusalimu; i poslaše Varnavu da idetja do Antiohije; 23 Koji došavši i vidjevšiblagodat Božiju, obradova se, i moljaše sveda tvrdijem srcemostanu u Gospodu; 24 Jerbješe èovjek blag i pun Duha svetoga ivjere. I obrati se mnogi narod ka Gospodu.25 Varnava pak iziðe u Tars da traži Savla;i kad ga naðe, dovede ga u Antiohiju.26 I oni se cijelu godinu sastajaše ondje scrkvom, i uèiše mnogi narod; i najprijeu Antiohiji nazvaše uèenike hrišæanima.27 A u te dane siðoše iz Jerusalima pro-roci u Antiohiju. 28 I ustavši jedan odnjih, po imenu Agav, objavi glad velikikoji šæaše biti po vasionom svijetu; kojii bi za Klaudija æesara. 29 A od uèenikaodredi svaki koliko koji mogaše da pošlju upomoæbraæi koja življahu u Judeji. 30Kojei uèiniše poslavši starješinama preko rukeVarnavine i Savlove.

121 U ono pak vrijeme podiže Irod car

ruke da muèi neke od crkve. 2 I pogubiJakova brata Jovanova maèem. 3 I vid-jevši da je to po volji Jevrejima nastavida uhvati i Petra a bijahu dani prijesni-jeh hljebova 4 Kojega i uhvati i baci utamnicu, i predade ga èetvorici èetvrtnikavojnièkijeh da ga èuvaju, i mišljaše ga popashi izvesti pred narod. 5 I tako Petraèuvahu u tamnici; a crkva moljaše se zanjega Bogu bez prestanka. 6 A kad šæašeIrod da ga izvede, onu noæ spavaše Petarmeðu dvojicom vojnika, okovan u dvojeverige, a stražari pred vratima èuvahutamnicu. 7 I gle, anðeo Gospodnji pristupi,i svjetlost obasja po sobi, i kucnuvši Petra

u rebra probudi ga govoreæi: ustani brže.I spadoše mu verige s ruku. 8 A anðeo mureèe: opaši se, i obuj opanke svoje. I uèinitako. I reèemu anðeo: obuci haljinu svoju,pa hajde za mnom. 9 I izišavši iðaše zanjim, i ne znadijaše da je to istina što anðeoèinjaše, nego mišljaše da vidi utvaru. 10 Akad proðoše prvu stražu i drugu i doðoše kvratima gvozdenijem koja voðahu u grad,ona im se sama otvoriše; i izišavši proðošejednu ulicu, i anðeo odmah otstupi odnjega. 11 I kad doðe Petar k sebi reèe: sadzaista vidim da Bog posla anðela svojegate me izbavi iz ruku Irodovijeh i od svegaèekanja naroda Jevrejskoga. 12 I razmis-livši doðe kuæi Marije matere Jovana kojise zvaše Marko, gdje bijahu mnogi sabranii moljahu se Bogu. 13 A kad kucnu Petar uvrata od dvora, pristupi djevojka po imenuRoda, da èuje. 14 I poznavši glas Petrov odradosti ne otvori vrata, nego utrèa i kazada Petar stoji pred vratima. 15 A oni jojrekoše: jesi li ti luda? A ona potvrðivašeda je tako. A oni govorahu: anðeo jenjegov. 16 A Petar jednako kucaše. A kadotvoriše, vidješe ga, i udiviše se. 17 A onmahnuvši na njih rukom da æute, kazaim kako ga Gospod izvede iz tamnice; ireèe: javite ovo Jakovu i braæi. I izišavšiotide na drugo mjesto. 18 A kad bi dan,bješe ne mala buna meðu vojnicima, šta tobi od Petra. 19 A kad ga Irod zaiska i nenaðe, onda ispita stražare, i zapovjedi daih odvedu; i izišavši iz Judeje u Æesarijuonamo življaše. 20 Jer se Irod srðaše naTirce i Sidonce. Ali oni jednodušno doðošek njemu, i uzevši na svoju ruku Vlasta,posteljnika careva, iskahu mira, jer se nji-hove zemlje hranjahu od njegova carstva.21A u odreðeni dan obuèe se Irod u carskuhaljinu, i sjedavši na prijesto govorašeim; 22 A narod vikaše: ovo je glas Božij,a ne èovjeèij. 23 Ali ujedanput udari gaanðeo Gospodnji; jer ne dade slave Bogu;i buduæi izjeden od crvi izdahnu. 24 Arijeè Božija rastijaše i množaše se. 25 AVarnava i Savle predavši pomoæ vratiše seiz Jerusalima u Antiohiju, uzevši sa sobomi Jovana koji se zvaše Marko.

131 A u crkvi koja bješe u Antiohiji bi-

jahu neki proroci i uèitelji, to jest: Var-nava i Simeun koji se zvaše Nigar, i Luk-ije Kirinac, i Manail odgajeni s Irodomèetverovlasnikom, i Savle. 2 A kad oni

Dela apostolska 13:3 90 Dela apostolska 13:46služahu Gospodu i pošæahu, reèe Duhsveti: odvojte mi Varnavu i Savla na djelona koje ih pozvah. 3 Tada postivši i po-molivši se Bogu metnuše ruke na njih, iotpustiše ih. 4 Ovi dakle poslani od Duhasvetoga siðoše u Seleukiju, i odande ot-ploviše u Kipar. 5 I došavši u Salamin javišerijeè Božiju u zbornicama Jevrejskima; aimahu i Jovana slugu. 6 A kad proðoše os-trvo tja do Pafa, naðoše nekakvoga èovjekavraèara i lažna proroka, Jevrejina, komebješe ime Varisus, 7 Koji bješe s namjes-nikom Srðem Pavlom, èovjekom razumni-jem. Ovaj dozvavši Varnavu i Savla zaiskada èuje rijeè Božiju. 8A Elima vraèar jer toznaèi ime njegovo) stade im se suprotiti,gledajuæi da odvrati namjesnika od vjere.9 A Savle koji se zvaše i Pavle, pun Duhasvetoga pogledavši na nj 10 Reèe: o na-punjeni svakoga lukavstva i svake pakosti,sine ðavolji! neprijatelju svake pravde!zar ne prestaješ kvariti pravijeh putovaGospodnjijeh? 11 I sad eto ruke Gospodnjena te, i da budeš slijep da ne vidiš suncaza neko vrijeme. I ujedanput napade nanj mrak i tama, i pipajuæi tražaše voða.12Tadanamjesnik, kad vidje šta bi, vjerova,diveæi se nauci Gospodnjoj. 13 A kadse Pavle sa svojijem društvom odveze izPafa, doðoše u Pergu Pamfilijsku; a Jovanse odvoji od njih, i vrati se u Jerusalim.14 A oni otišavši iz Perge doðoše u Antio-hiju Pisidijsku, i ušavši u zbornicu u dansubotni sjedoše. 15 A po èitanju zakonai proroka poslaše starješine zbornièke knjima govoreæi: ljudi braæo! ako jeu vama rijeè utjehe za narod, govorite.16 A Pavle ustavši i mahnuvši rukom reèe:ljudi Izrailjci i koji se Boga bojite! èujte.17 Bog naroda ovoga izabra oce naše, ipodiže narod kad bijahu došljaci u zemljiMisirskoj, i rukom visokom izvede ih iznje. 18 I do èetrdeset godina prehrani ihu pustinji. 19 I zatrvši sedam naroda uzemlji Hanaanskoj na kocke razdijeli imzemlju njihovu. 20 I potomna èetiri stotinei pedeset godina dade im sudije do Samuilaproroka. 21 I od tada iskaše cara, i dade imBog Saula, sina Kisova, èovjeka od koljenaVenijaminova, za èetrdeset godina. 22 Iuklonivši njega podiže im Davida za cara,kome i reèe svjedoèeæi: naðoh Davidasina Jesejeva, èovjeka po srcumojemu, kojiæe ispuniti sve volje moje. 23 Od njegovasjemena podiže Bog po obeæanju Izrailjuspasa Isusa; 24 Kad Jovan pred njegovijem

dolaskom propovijeda krštenje pokajanjasvemu narodu Izrailjevu. 25 I kad svršivašeJovan teèenje svoje, govoraše: ko misliteda sam ja nijesam ja; nego evo ide zamnom, kome ja nijesam dostojan razdri-ješiti remena na obuæi njegovoj. 26 Ljudibraæo! sinovi roda Avraamova, i koji semeðu vama Boga boje! vama se poslarijeè ovoga spasenija. 27 Jer oni što žive uJerusalimu, i knezovi njihovi, ne poznašeovoga i glasove proroèke koji se èitajusvake subote osudivši ga izvršiše. 28 I nenašavši ni jedne krivice smrtne moliše Pi-lata da ga pogubi. 29 I kad svršiše sve što jepisano za njega, skinuše ga s drveta i met-nuše u grob. 30 A Bog vaskrse ga iz mrtvi-jeh. 31 I pokaziva semnogo dana onima štoizlaziše s njim iz Galileje u Jerusalim, kojisu sad svjedoci njegovi pred narodom. 32 Imi vam javljamo obeæanje koje bi ocevimanašima da je ovo Bog ispunio nama, djecinjihovoj, podignuvši Isusa; 33 Kao što jenapisano i u drugom psalmu: ti si moj sin,ja te danas rodih. 34 A da ga iz mrtvijehvaskrse da se više ne vrati u truhljenjeovako reèe: daæu vam svetinju Davidovuvjernu. 35 Zato i na drugommjestu govori:neæeš dati da tvoj svetac vidi truhljenja.36 Jer David posluživši rodu svojemu povolji Božijoj umrije, imetnuše ga kod otacanjegovijeh, i vidje truhljenje. 37 A kojegaBog podiže ne vidje truhljenja. 38 Takoda vam je na znanje, ljudi braæo! dase kroza nj vama propovijeda oproštenjegrijeha. 39 I od svega, oda šta se nemogosteopravdati u zakonu Mojsijevu, opravdaæese u njemu svaki koji vjeruje. 40 Gledajtedakle da ne doðe na vas ono što je kazanou prorocima: 41Vidite, nemarljivi! i èuditese, i nek vas nestane; jer ja èinim djelou dane vaše, djelo koje neæete vjerovatiako vam ko uskazuje. 42 A kad izlažahuiz zbornice Jevrejske, moljahu neznabošcida im se ove rijeèi u drugu subotu gov-ore. 43 A kad se sabor raziðe, poðoše zaPavlom i za Varnavom mnogi od Jevrejai pobožnijeh došljaka; a oni govoreæi imsvjetovahu ih da ostanu u blagodati Boži-joj. 44 A u drugu subotu sabra se gotovosav grad da èuju rijeèi Božije. 45 A kadvidješe Jevreji narod, napuniše se zavisti,i govorahu protivno rijeèima Pavlovijemnasuprot govoreæi i huleæi. 46 A Pavlei Varnava oslobodivši se rekoše: vama jenajprije trebalo da se govori rijeè Božija;ali kad je odbacujete, i sami se pokazujete

Dela apostolska 13:47 91 Dela apostolska 15:7da nijeste dostojni vjeènoga života, evose obræemo k neznabošcima. 47 Jer namtako zapovjedi Gospod: postavih te za vid-jelo neznabošcima, da budeš spasenije dosamoga kraja zemlje. 48 A kad èuše nezn-abošci, radovahu se i slavljahu rijeè Božiju,i vjerovaše koliko ih bješe pripravljeno zaživot vjeèni. 49 I rijeè se Božija raznošašepo svoj okolini. 50 Ali Jevreji podgov-oriše pobožne i poštene žene i starješinegradske te podigoše gonjenje na Pavla iVarnavu, i istjeraše ih iz svoje zemlje. 51Aoni otresavši na njih prah sa svojijeh nogudoðoše u Ikoniju. 52 A uèenici punjahu seradosti i Duha svetoga.

141 U Ikoniji pak dogodi se da oni zajedno

uðoše u zbornicu Jevrejsku, i govorahutako da vjerova veliko mnoštvo Jevreja iGrka. 2 A Jevreji koji ne vjerovahu pod-buniše i razdražiše duše neznabožaca nabraæu. 3 Ali oni ostaše dosta vremenagovoreæi slobodno u Gospodu koji svje-doèaše rijeè blagodati svoje i davaše tese tvorahu znaci i èudesa rukama nji-hovijem. 4 A mnoštvo gradsko razdijelise, i jedni bijahu s Jevrejima, a jedni sapostolima. 5 A kad navališe i neznabošcii Jevreji sa svojijem poglavarima da imdosade i kamenjem da ih pobiju, 6 Onidoznavši pobjegoše u gradove Likaonske,u Listru i u Dervu i u okolinu njihovu.7 I onamo propovijedahu jevanðelje. 8 Ijedan èovjek u Listri sjeðaše nemoæan unogama, i bješe hrom od utrobe materesvoje, i ne bješe nikad hodio. 9Ovaj slušašePavla gdje govori. Pavle pogledavši nanj i vidjevši da vjeruje da æe ozdraviti,10 Reèe velikijem glasom: tebi govorim uime Gospoda Isusa Hrista, ustani na svojenoge upravo. I skoèi, i hoðaše. 11 A kadvidje narod šta uèini Pavle, podigoše glassvoj govoreæi Likaonski: bogovi naèinišese kao ljudi, i siðoše k nama. 12 I nazivahuVarnavu Jupiterom, a Pavla Merkurijem,jer on upravljaše rijeèju. 13 A sveštenikJupitera koji bješe pred gradomnjihovijemdovede junce, i donese vijence pred vrata, is narodom šæadijaše da prinosi žrtvu. 14Akad èuše apostoli, Varnava i Pavle, razdri-ješe haljine svoje, i skoèiše meðu narodvièuæi i govoreæi: 15 Ljudi! šta to èinite?I mi smo kao i vi smrtni ljudi, koji vampropovijedamo jevanðelje da se od ovijehlažnijeh stvari obratite k Bogu živome, koji

stvori nebo i zemlju i more i sve što je unjima; 16 Koji u prošavšijem naraštajimabješe pustio sve narode da idu svojijemputovima: 17 I opet ne ostavi sebe neposv-jedoèena, èineæi dobro, dajuæi namsnebadažd i godine rodne, puneæi srca našajelom i veseljem. 18 I ovo govoreæi jedvaustaviše narod da im ne prinose žrtve,nego da ide svaki svojoj kuæi. A dokoni življahu ondje i uèahu, 19 Doðoše izAntiohije i iz Ikonije nekaki Jevreji, i kadse oni prepirahu slobodno, podgovorišenarod da ih odustanu, govoreæi da ništapravo ne govore, nego sve lažu. I pod-govorivši narod zasuše Pavla kamenjem iizvukoše ga iz grada misleæi da je mrtav.20Akad ga opkoliše uèenici njegovi, ustadei uðe u grad, i sjutradan iziðe s VarnavomuDervu. 21 I propovjedivši jevanðelje graduonome i nauèivšimnoge vratiše se u Listrui Ikoniju i Antiohiju 22 Utvrðujuæi dušeuèenika i svjetujuæi ih da ostanu u vjeri,i da nam kroz mnoge nevolje valja uæi ucarstvo Božije. 23 I postavivši im starješinepo svijem crkvama, i pomolivši se Bogus postom, predadoše ih Gospodu kogavjerovaše. 24 I prošavši Pisidiju doðoše uPamfiliju. 25 I govorivši rijeè Gospodnju uPerzi siðoše u Ataliju. 26 I odande otplovišeu Antiohiju, odakle bijahu predani blago-dati Božijoj na djelo koje svršiše. 27 A kaddoðoše i sabraše crkvu, kazaše sve šta uèiniBog s njima, i kako otvori neznabošcimavrata vjere. 28 I ostaše ondje ne malovremena s uèenicima.

151 I neki sišavši iz Judeje uèahu braæu:

ako se ne obrežete po obièaju Mojsijevu,ne možete se spasti. 2 A kad posta raspra,i Pavle i Varnava ne malo se prepiraše snjima, odrediše da Pavle i Varnava i drugineki od njih idu gore k apostolima i star-ješinamau Jerusalim za ovopitanje. 3Aonionda spremljeni od crkve, prolažahu krozFinikiju i Samariju kazujuæi obraæanjeneznabožaca, i èinjahu veliku radost svojbraæi. 4 A kad doðoše u Jerusalim, primiih crkva i apostoli i starješine, i kazaše svešto uèini Bog s njima, i kako otvori nezn-abošcima vrata vjere. 5 Onda ustaše nekiod jeresi farisejske koji bijahu vjerovali, igovorahu da ih valja obrezati, i zapovjeditida drže zakon Mojsijev. 6A apostoli i star-ješine sabraše se da izvide ovu rijeè. 7 I pomnogom vijeæanju usta Petar i reèe: ljudi

Dela apostolska 15:8 92 Dela apostolska 16:10braæo! vi znate da Bog od prvijeh danaizabra izmeðu nas da iz mojijeh usta èujuneznabošci rijeè jevanðelja i da vjeruju.8 I Bog, koji poznaje srca, posvjedoèi imi dade im Duha svetoga kao i nama, 9 Ine postavi nikakve razlike meðu nama injima, oèistivši vjerom srca njihova. 10Saddakle šta kušate Boga, i hoæete dametneteuèenicima jaram na vrat, kojega ni ocevinaši ni mi mogosmo ponijeti? 11 Negovjerujemo da æemo se spasti blagodaæuGospoda Isusa Hrista kao i oni. 12 Ondaumuèe sve mnoštvo, i slušahu Varnavui Pavla koji pripovijedahu kolike znake ièudesa uèini Bog u neznabošcima prekonjih. 13A kad oni umukoše, odgovori Jakovgovoreæi: ljudi braæo! poslušajte mene.14 Simon kaza kako Bog najprije pohodii primi iz neznabožaca narod k imenusvojemu. 15 I s ovijem se udaraju rijeèiproroka, kao što je napisano: 16 Potom æuse vratiti, i sazidaæu dom Davidov, kojije pao, i njegove razvaline popraviæu, ipodignuæu ga, 17 Da potraže Gospoda os-tali ljudi i svi narodi u kojima se ime mojespomenu, govori Gospod koji tvori sve ovo.18 Bogu su poznata od postanja svijeta svadjela njegova; 19 Zato ja velim da se nedira u neznabošce koji se obraæaju k Bogu;20 Nego da im se zapovjedi da se èuvajuod priloga idolskijeh i od kurvarstva i odudavljenoga i od krvi, i što njima nije milodrugima da ne èine. 21 Jer Mojsije imaod starijeh vremena u svijem gradovimakoji ga propovijedaju, i po zbornicama èitase svake subote. 22 Tada naðoše za dobroapostoli i starješine sa svom crkvom daizberu izmeðu sebe dvojicu i da pošlju uAntiohiju s Pavlom i Varnavom, Judu kojise zvaše Varsava, i Silu, ljude znamenitemeðu braæom. 23 I napisaše rukama svo-jima ovo: Apostoli i starješine i braæa poz-dravljaju braæu koja su po Antiohiji i Sirijii Kilikiji što su od neznabožaca. 24 Buduæida mi èusmo da neki od nas izišavši sme-toše vas rijeèima, i raslabiše duše vašegovoreæi vam da se obrezujete i da držitezakon, kojima mi ne zapovjedismo; 25 Zatonaðosmo za dobro mi jednodušno sabraniizbrane ljude poslati vama s ljubaznijemnašijem Varnavom i Pavlom, 26 S ljudimakoji su predali duše svoje za ime Gospodanašega Isusa Hrista. 27 Poslasmo dakleJudu i Silu, koji æe to i rijeèima kazati.28 Jer naðe za dobro sveti Duh i mi danikakvijeh tegoba više ne meæemo na vas

osim ovijeh potrebnijeh: 29 Da se èuvateod priloga idolskijeh i od krvi i od udavl-jenoga i od kurvarstva, i što neæete da seèini vama ne èinite drugima; od èega akose èuvate, dobroæete èiniti. Budite zdravi.30 A kad ih opremiše, doðoše u Antiohiju,i sabravši narod predaše poslanicu. 31 Akad proèitaše, obradovaše se utjesi. 32 AJuda i Sila, koji i proroci bijahu, mnogijemrijeèima utješiše braæu i utvrdiše. 33 Ipošto biše onamo neko vrijeme, otpustišeih braæa s mirom k apostolima. 34 NoSila naðe za dobro da ostane onamo, aJuda se vrati u Jerusalim. 35 A Pavlei Varnava življahu u Antiohiji i uèahu ipropovijedahu rijeè Gospodnju smnogimadrugijem. 36 A poslije nekoliko dana reèePavle Varnavi: hajde da se vratimo i daobiðemo braæu po svijem gradovima pokojima propovijedasmo rijeè Gospodnjukako žive. 37 A Varnava šæaše da uzmu sasobom Jovana prozvanoga Marka. 38 Pavlepak govoraše: onoga koji nas je odustaou Pamfiliji i nije išao s nama na djelo nakoje smo bili odreðeni, da ne uzimamo sasobom. 39 Tako postade raspra da se onirazdvojiše, i Varnava uzevši Marka otploviu Kipar. 40 A Pavle izbravši Silu iziðepredan blagodati Božijoj od braæe. 41 Iprolažaše kroz Siriju i Kilikiju utvrðujuæicrkve.

161 Doðe pak u Dervu i u Listru, i gle, ondje

bješe neki uèenik, po imenu Timotije, sinneke žene Jevrejke koja vjerovaše, a ocaGrka; 2 Za njega dobro svjedoèahu braæakoja bijahu u Listri i u Ikoniji. 3 Ovoganamisli Pavle da uzme sa sobom; i uze ga,i obreza Jevreja radi koji bijahu u onijemmjestima: jer svi znadijahu oca njegova dabješe Grk. 4 I kad prolažahu po gradovima,predavaše im da drže uredbe koje uredišeapostoli i starješine u Jerusalimu. 5A crkvese utvrðivahu u vjeri, i svaki dan bivaše ihviše. 6 A kad proðoše Frigiju i Galatijskuzemlju, zabrani im Duh sveti govoriti rijeèu Aziji. 7 A kad doðoše u Misiju šæadijahuda idu u Vitiniju, i Duh ne dade. 8 A kadproðoše Misiju, siðoše u Troadu. 9 I Pavluse javi utvara noæu: bješe jedan èovjekiz Maæedonije, i stajaše moleæi ga i gov-oreæi: doði u Maæedoniju i pomozi nam.10 A kad vidje utvaru, odmah gledasmoda iziðemo u Maæedoniju, doznavši danas Gospod pozva da im propovijedamo

Dela apostolska 16:11 93 Dela apostolska 17:14jevanðelje. 11 A kad se odvezosmo izTroade, doðosmo u Samotrak, i sjutradanu Neapolj, 12A odande u Filibu, koje je prvigrad zemlje Maæedonije, naselje Rimsko;i u onom gradu ostasmo nekoliko dana.13A u dan subotni iziðosmo iz grada k vodigdje bješe bogomolja; i sjedavši govorismok ženama koje se bijahu sabrale. 14 Ijedna bogobojazna žena, po imenu Lidija,iz grada Tijatirskoga, koja prodavaše sker-let, slušaše: i Gospod otvori srce njezinoda pazi na rijeèi Pavlove. 15 A kad se krstiona i kuæa njezina, moljaše nas govoreæi:akomislite da ja vjerujemGospoda, uðite umoju kuæu i živite. I natjera nas. 16 A do-godi se kad iðasmo namolitvu da nas sretejedna robinja koja imaše duh pogaðaèkii vraèajuæi donošaše veliki dobitak svoji-jem gospodarima. 17 Ova poðe za Pavlomi za nama, i vikaše govoreæi: ovi su ljudisluge Boga najvišega, koji javljaju namaput spasenija. 18 I ovako èinjaše mnogodana. A kad se Pavlu dosadi, okrenuse i reèe duhu: zapovijedam ti imenomIsusa Hrista, iziði iz nje. I iziðe u tajèas. 19 A kad vidješe njezini gospodari daiziðe nad njihova dobitka, uzeše Pavla iSilu i odvukoše ih na pazar ka knezovima.20 I dovedavši ih k vojvodama, rekoše: ovisu ljudi Jevreji, i mute po našemu gradu,21 I propovijedaju obièaje kojijeh namane valja primati ni tvoriti, jer smo Riml-jani. 22 I sleže se narod na njih, i vojvodeizdriješe im haljine, i zapovjediše da ihšibaju. 23 I pošto ih zdravo izbiše baciše ihu tamnicu, i zapovjediše tamnièaru da ihdobro èuva. 24 Primivši takovu zapovijeston ih baci u najdonju tamnicu i noge immetnu u klade. 25 A u ponoæi bijahuPavle i Sila na molitvi i hvaljahu Boga; asužnji ih slušahu. 26 A ujedanput tako sevrlo zatrese zemlja da se pomjesti temeljtamnièki; i odmah se otvoriše sva vrata isvima spadoše okovi. 27 A kad se probuditamnièar i vidje otvorena vrata tamnièka,izvadi nož i šæaše da se ubije, misleæida su pobjegli sužnji. 28 A Pavle povikazdravo govoreæi: ne èini sebi zla nikakva,jer smo mi svi ovdje. 29 A on zaiskavšisvijeæu uletje i drkæuæi pripade k Pavlu iSili; 30 I izvedavši ih napolje reèe: gospodo!šta mi treba èiniti da se spasem? 31 Aoni rekoše: vjeruj Gospoda Isusa Hrista ispašæeš se ti i sav dom tvoj. 32 I kazašemu rijeè Gospodnju, i svima koji su u domunjegovu. 33 I uze ih u onaj sahat noæi i opra

im rane; i krsti se on i svi njegovi odmah.34 I uvedavši ih u svoj dom postavi trpezu,i radovaše se sa svijem domom svojijemšto vjerova Boga. 35 A kad bi dan, poslaševojvode pandure govoreæi: pustite ovadva èovjeka. 36 A tamnièar kaza rijeèi ovePavlu: poslaše vojvode da se pustite; saddakle iziðite i idite s mirom. 37 A Pavlereèe njima: izbivši nas pred narodom bezsuda, ljude Rimljane, baciše u tamnicu; isad hoæe tajno da nas puste? Nije tako,nego sami neka doðu i izvedu nas. 38 Apanduri kazaše vojvodama ove rijeèi; iuplašiše se kad èuše da su Rimljani; 39 Idošavši umoliše ih, i izvedoše moleæi daiziðu iz grada. 40 A kad iziðoše iz tamnice,doðoše k Lidiji, i vidjevši braæu utješiše ih,i otidoše.

171 Prošavši pak Amfipolj i Apoloniju

doðoše u Solun, gdje bješe zbornica Jevre-jska. 2 I Pavle po obièaju svome uðe knjima, i tri subote razgovara se s njimaiz pisma, 3 Pokazujuæi i dokazujuæi im daje trebalo Hristos da postrada i vaskrsneiz mrtvijeh, i da ovaj Isus kojega ja, reèe,propovijedam vama, jest Hristos. 4 I nekiod njih vjerovaše, i pristaše s Pavlom i saSilom, i od pobožnijeh Grka mnoštvo ve-liko, i od žena gospodskijeh ne malo. 5 Alitvrdovrati Jevreji zaviðahu, i uzevši nekezle ljude od prostoga naroda, i sabravšièetu, uzbuniše po gradu, i napadoše nakuæu Jasonovu, i tražahu ih da izvedu prednarod. 6 A kad njih ne naðoše, povukošeJasona i neke od braæe pred starješinegradske vièuæi: ovi što zamutiše vasionisvijet doðoše i ovdje, 7 Koje Jason primi; iovi svi rade protiv æesarevijeh zapovijesti,govoreæi da ima drugi car, Isus. 8 I smutišenarod i starješine gradske koji ovo èuše.9Ali kad ih Jason i ostali zadovoljiše odgov-orom, pustiše ih. 10 A braæa odmah noæuopraviše Pavla i Silu u Veriju. Došavšionamo uðoše u zbornicu Jevrejsku. 11 Ovipak bijahu plemenitiji od onijeh što žive uSolunu; oni primiše rijeè sa svijem srcem,i svaki dan istraživahu po pismu je li totako. 12 Tako vjerovaše mnogi od njih, iod poštenijeh Grèkijeh žena i od ljudi nemalo. 13 A kad razabraše Jevreji Solunskida Pavle u Veriji propovjedi rijeè Božiju,doðoše i onamo te uzdigoše i pobunišenarod. 14 A braæa onda odmah opraviše

Dela apostolska 17:15 94 Dela apostolska 18:21Pavla da ide uprimorje; a Sila i Timotije os-taše ondje. 15A pratioci dovedoše Pavla doAtine; i primivši zapovijest na Silu i Tim-otija da doðu k njemu što brže, vratiše se.16 A kad ih Pavle èekaše u Atini, razdražise duh njegov u njemu gledajuæi grad punidola; 17 I prepiraše se s Jevrejima i bogob-ojaznima u zbornici, i na pazaru svaki dans onima s kojima se udešavaše. 18 A nekiod Epikurovaca i od Stojièkijeh mudaracaprepirahu se s njim; i jedni govorahu: štahoæe ovaj besposlica? A drugi: vidi sekao da hoæe nove bogove da propovijeda.Jer im propovijedaše jevanðelje o Isusu i ovaskrseniju. 19 Pa ga uzeše i odvedoše naAreopag govoreæi: možemo li razumjetikakva je ta nova nauka što ti kazuješ? 20 Jernešto novo meæeš u naše uši; hoæemodakle da vidimo šta æe to biti. 21AAtinjanisvi i putnici iz drugijeh zemalja ne bijahuni za što drugo nego da što novo kazuju ilislušaju. 22 A Pavle stavši nasred Areopagareèe: ljudi Atinjani! po svemuvas vidimdaste vrlo pobožni; 23 Jer prolazeæi imotreæivaše svetinje naðoh i oltar na kome bješenapisano: Bogu nepoznatome. Kojegadakle ne znajuæi poštujete onoga vam japropovijedam. 24 Bog koji je stvorio svijeti sve što je u njemu, on buduæi gospodarneba i zemlje, ne živi u rukotvorenijemcrkvama, 25 Niti prima ugaðanja od rukuèovjeèijih, kao da bi onome trebalo što kojisam daje svima život i dihanje i sve. 26 Iuèinio je da od jedne krvi sav rod èovjeèijživi po svemu licu zemaljskome, i postavioje naprijed odreðena vremena i meðe nji-hovoga življenja: 27 Da traže Gospoda, nebi li ga barem opipali i našli, premda nijedaleko ni od jednoga nas; 28 Jer kroz njegaživimo, i mièemo se, i jesmo; kao što i nekiod vašijeh pjevaèa rekoše: jer smo i rodnjegov. 29 Kad smo dakle rod Božij, netreba damislimoda je Božanstvo kao ikonezlatne ili srebrne ili kamene, koje su ljudimajstorski naèinili po smišljanju svome.30 Ne gledajuæi dakle Bog na vremenaneznanja, sad zapovijeda svima ljudimasvuda da se pokaju; 31 Jer je postavio dan ukoji æe suditi vasionome svijetu po pravdipreko èovjeka koga odredi, i dade svimavjeru vaskrsnuvši ga iz mrtvijeh. 32 A kadèuše vaskrsenije iz mrtvijeh, onda se jednirugahu; a jedni rekoše: da te èujemo opeto tom. 33Tako Pavle otide izmeðu njih. 34Aneki ljudi pristaše uza nj i vjerovaše; meðukojima bješe i Ðonisije Areopagitski, i žena

po imenu Damara, i drugi s njima.

181 A potom se odluèi Pavle od Atine i

doðe u Korint, 2 I naðe jednoga Jevrejina,po imenu Akilu, rodom iz Ponta, koji bješeskoro došao iz Talijanske sa ženom svojomPriskilom jer bješe zapovjedio Klaudije dasvi Jevreji idu iz Rima i doðe k njima. 3 Ibuduæi da bješe onoga istog zanata, ostakod njih i raðaše, jer bijahu æilimarskogzanata. 4 A prepiraše se u zbornicamasvake subote, i nadgovaraše Jevreje i Grke.5 I kad siðoše izMaæedonije Sila i Timotije,navali Duh na Pavla da svjedoèi Jevrejimada je IsusHristos. 6Akad se oni protivljahui huljahu, otrese haljine svoje i reèe im:krv vaša na vaše glave; ja sam èist, otsadidem u neznabošce. 7 I otišavši odandedoðe u kuæu nekoga po imenu Justa, kojipoštovaše Boga, i kojega kuæa bješe krajzbornice. 8 A Krisp, starješina zbornièki,vjerova Gospoda sa svijem domom svoji-jem; i od Korinæana mnogi koji slušahuvjerovaše i krstiše se. 9 A Gospod reèePavlu noæu u utvari: ne boj se, negogovori, i da ne uæutiš; 10 Jer sam ja stobom, i niko se neæe usuditi da ti štouèini; jer ja imam veliki narod u ovomegradu. 11 I on sjedi ondje godinu i šestmjeseci uèeæi ih rijeèi Božijoj. 12 A kadbješe Galion namjesnik u Ahaji, napadošeJevreji jednodušno na Pavla i dovedoše gana sud 13 Govoreæi: ovaj nagovara ljudeda poštuju Boga protiv zakona. 14 A kadPavle šæaše da otvori usta, reèe GalionJevrejima: da je kakva nepravda bila ilizlo djelo, po dužnosti poslušao bih vas, oJevreji! 15 Ali kad su prepiranja za rijeèi iza imena i za zakon vaš, gledajte sami; jerja sudija tome neæu da budem. 16 I izagnaih iz sudnice. 17 Onda svi Grci uhvatišeSostena, starješinu zbornièkoga, i biše gapred sudnicom; i Galion nije za to ništamario. 18 A Pavle osta još pozadugo, ioprostivši se s braæom otplovi u Siriju is njime Priskila i Akila, i ostriže glavu uKenhreji, jer se bješe zavjetovao. 19 I doðeu Efes; i njih ostavi ondje, a on uðe uzbornicu, i prepiraše se s Jevrejima. 20 Akad ga oni moliše da ostane kod njih viševremena, ne htjede, 21 Nego se oprosti snjima govoreæi: valja mi, makar kako bilo,ovaj praznik što ide provesti u Jerusalimu;nego, ako Bog htjedbude, vratiæu se opet kvama. I odveze se iz Efesa; a Akila i Priskila

Dela apostolska 18:22 95 Dela apostolska 19:34ostaše u Efesu. 22 I došavši u Æesariju,iziðe i pozdravi se s crkvom, i siðe u An-tiohiju. 23 I provedavši nekoliko vremenaiziðe i proðe redom Galatijsku zemlju iFrigiju utvrðujuæi sve uèenike. 24 A doðeu Efes jedan Jevrejin, po imenu Apolos,rodom iz Aleksandrije, èovjek rjeèit i silanu knjigama. 25 Ovaj bješe upuæen na putGospodnji, i goreæi duhom, govoraše iuèaše pravo o Gospodu, a znadijaše samokrštenje Jovanovo. 26 I ovaj poèe slobodnopropovijedati po zbornicama. A kad gaèuše Akila i Priskila, primiše ga i još mubolje pokazaše put Gospodnji. 27 A kad onšæaše da prijeðe u Ahaju, poslaše braæanaprijed i pisaše uèenicima da ga prime. Ion došavši onamo pomože mnogo onimakoji vjerovahu blagodaæu; 28 Jer zdravonadvlaðivaše Jevreje jednako pred naro-dom dokazujuæi iz pisma da je Isus Hris-tos.

191 Dogodi se pak, kad bješe Apolos u

Korintu, da Pavle prolažaše gornje zemlje,i doðe u Efes, i našavši neke uèenike 2Reèeim: jeste li primili Duha svetoga kad stevjerovali? A oni mu rekoše: nijesmo nièuli da ima Duh sveti. 3 A on im reèe:na što se dakle krstiste? A oni rekoše:na krštenje Jovanovo. 4 A Pavle reèe:Jovan krsti krštenjem pokajanja, govoreæinarodu da vjeruju onoga koji æe za njimdoæi, to jest, Hrista Isusa. 5 A kad to èuše,krstiše se u ime Gospoda Isusa. 6 A kadPavle metnu ruke na njih, siðe Duh svetina njih, i govorahu jezike i proricahu. 7 Abijaše ljudi svega oko dvanaest. 8 I ušavšiu zbornicu govoraše slobodno tri mjesecauèeæi i uvjeravajuæi za carstvo Božije. 9 Ikad neki bijahu otvrdnuli i svaðahu sehuleæi na put Gospodnji pred narodom,otstupi od njih i odluèi uèenike, pa seprepiraše svaki dan u školi nekoga Tirana.10 I ovo je bivalo dvije godine, tako da svikoji življahu u Aziji, i Jevreji i Grci, èušerijeè Gospoda Isusa. 11 I Bog èinjaše nemala èudesa rukama Pavlovijem, 12 Takoda su i èalme i ubrušèiæe znojave od tijelanjegova nosili na bolesnike, i oni se isc-jeljivahu od bolesti, i duhovi zli izlažahuiz njih. 13 I poèeše neki od Jevreja, kojise skitahu i zaklinjahu ðavole, spominjatinad onima u kojima bijahu zli duhovi imeGospoda Isusa govoreæi: zaklinjemo vas

Isusom koga Pavle propovijeda. 14 A bi-jahunekijeh sedam sinova Skeve Jevrejina,poglavara sveštenièkoga, koji ovo èinjahu.15 A duh zli odgovarajuæi reèe: Isusa poz-najem, i Pavla znam; ali vi ko ste? 16 Iskoèivši na njih èovjek u kome bješe zliduh nadvlada ih, i pritište ih poda se takoda goli i izranjeni utekoše iz one kuæe. 17 Iovo doznadoše svi koji življahu u Efesu,i Jevreji i Grci; i uðe strah u sve njih, ivelièaše se ime Gospoda Isusa. 18 I mnogiod onijeh što vjerovahu, dolažahu te seispovijedahu i kazivahu šta su uèinili. 19Amnogi od onijeh koji èarahu, sabravši kn-jige svoje spaljivahu ih pred svima; i pro-raèuniše i naðoše da su vrijedele pedesethiljada groša. 20 Tako zdravo rastijaše inadvlaðivaše rijeè Gospodnja. 21 I kad seovo svrši, namisli Pavle da proðe prekoMaæedonije i Ahaje, i da ide u Jerusalim,i reèe: pošto budem tamo, valja mi i Rimvidjeti. 22 I posla u Maæedoniju dvojicu odonijeh koji ga služahu, Timotija i Erasta;a on osta neko vrijeme u Aziji. 23 A uono vrijeme podiže se ne mala buna putaradi Gospodnjega, 24 Jer nekakav zlatar,po imenu Dimitrije, koji graðaše Dijanisrebrne crkvice i davaše majstorima nemali posao, 25 On skupi ove i drugijehovakovijeh stvari majstore, i reèe: ljudi! viznate da od ovoga posla mi imamo dobitakza svoje življenje; 26 I vidite i èujete dane samo u Efesu nego gotovo po svoj Azijiovaj Pavle odvrati narod mnogi, govoreæi:to nijesu bogovi što se rukama èovjeèijimgrade. 27 I ne samo što æe ova nesreæadoæi na naš zanat da ne prolazi, negose neæe mariti ni za crkvu velike boginjeDijane, i propašæe velièanstvo one kojusva Azija i vasioni svijet poštuje. 28 Akad oni ovo èuše, napuniše se gnjeva, ivikahu govoreæi: velika je Dijana Efeska!29 I sav se grad napuni bune: i navalivšijednodušno na zborište uhvatiše Gaja iAristarha izMaæedonije, drugovePavlove.30 A kad Pavle šæaše da ide meðu narod,ne dadoše mu uèenici. 31 A neki i od Azi-jskijeh poglavara koji mu bijahu prijatelji,poslaše k njemu svjetujuæi ga da ne izlazina zborište. 32 Jedni pak vikahu jedno adrugi drugo; jer bijaše sabor smuæen, inajviše ih ne znadijahu zašto su se skupili.33 A jedni od naroda izvukoše Aleksandra,kad ga Jevreji izvedoše. A Aleksandarmahnuvši rukom šæaše da odgovori nar-odu. 34 A kad ga poznaše da je Jevrejin,

Dela apostolska 19:35 96 Dela apostolska 20:38povikaše svi u glas, i vikahu oko dva sa-hata: velika je Dijana Efeska. 35 A pisarutišavši narod reèe: ljudi Efesci! Ko jetaj èovjek koji ne zna da grad Efes slaviveliku boginju Dijanu i njezin kip nebeski?36 Kad dakle to ne može niko odreæi, valjavi da budete mirni, i ništa naglo da neèinite; 37 Jer dovedoste ove ljude koji nitisu crkvu Dijaninu pokrali, niti hule navašu boginju. 38 A Dimitrije i majstori kojisu s njim ako imaju kakvu tužbu, imajusudovi, i imaju namjesnici, neka tuže jedandrugoga. 39Ako li što drugo ištete, neka seizvidi na pravoj skupštini. 40 Jer se bojimoda ne budemo tuženi za današnju bunu; anijednoga uzroka nema kojijem bismo semogli opravdati za ovu bunu. I ovo rekavširaspusti narod koji se bješe sabrao.

201 A pošto se utiša buna, dozva Pavle

uèenike, i utješivši ih oprosti se s njima, iiziðe da ide uMaæedoniju. 2 I prošavši onezemlje, i svjetovavši ihmnogijem rijeèima,doðe u Grèku. 3 Poživljevši pak onamo trimjeseca stadoše mu Jevreji raditi o glavikad šæaše da se odveze u Siriju, i namislida se vrati preko Maæedonije. 4 I poðe snjim do Azije Sosipatar Pirov iz Verije, iAristarh i Sekund iz Soluna, i Gaj iz Dervei Timotije, i Tihik i Trofim iz Azije. 5 Oviotišavši naprijed èekahu nas u Troadi. 6 Ami se odvezosmo poslije dana prijesnijehhljebova iz Filibe, i doðosmo k njima uTroadu za pet dana, i ondje ostasmo sedamdana. 7 A u prvi dan nedjelje, kad sesabraše uèenici da lome hljeb, govoraše imPavle, jer šæaše sjutradan da poðe, i pro-teže besjedu do ponoæi. 8 I bijahu mnogesvijeæe gore u sobi gdje se bijasmo sabrali.9 A sjeðaše na prozoru jedno momèe, poimenu Evtih, nadvladano od tvrdoga sna,i kad Pavle govoraše mnogo, naže se usnu i pade dolje s treæega poda, i digošega mrtva. 10 A Pavle sišavši pade na nj, izagrlivši ga reèe: ne bunite se, jer je dušanjegova u njemu. 11 Onda iziðe gore, iprelomivši hljeb okusi, i dovoljno govorido same zore, i tako otide. 12 A momèedovedoše živo, i utješiše se ne malo. 13 Ami došavši u laðu odvezosmo se u As,i odande šæasmo da uzmemo Pavla; jertako bješe zapovjedio, hoteæi sam da idepješice. 14 A kad se sasta s nama u Asu,uzesmo ga, i doðosmo u Mitilinu. 15 Iodande odvezavši se doðosmo sjutradan

prema Hiju; a drugi dan odvezosmo se uSam, i noæismo u Trigiliju; i sjutradandoðosmo u Milit. 16 Jer Pavle namisli daproðemo mimo Efes da se ne bi zadržaou Aziji; jer hiæaše, ako bude moguæe, dabude o Trojièinu dne u Jerusalimu. 17 Aliiz Milita posla u Efes i dozva starješinecrkvene. 18 I kad doðoše k njemu, reèeim: vi znate od prvoga dana kad doðoh uAziju kako s vama jednako bih 19 SlužeæiGospodu sa svakomponiznosti i mnogijemsuzama i napastima kojemi se dogodiše odJevreja koji mi raðahu o glavi; 20Kako ništakorisno ne izostavih da vam ne kažem i davas nauèim pred narodom i po kuæama,21 Svjedoèeæi i Jevrejima i Grcima poka-janje k Bogu i vjeru uGospoda našega IsusaHrista. 22 I sad evo ja svezanDuhom idemuJerusalim ne znajuæi šta æe mi se u njemudogoditi; 23 Osim da Duh sveti po svijemgradovima svjedoèi, govoreæi dame okovii nevolje èekaju. 24 Ali se ni za što nebrinem, niti marim za svoj život, nego dasvršim teèenje svoje s radošæu i službukoju primih od Gospoda Isusa: da posvje-doèim jevanðelje blagodati Božije. 25 I evosad znam da više neæete vidjeti mojegalica, vi svi po kojima prolazih propovijeda-juæi carstvo Božije. 26Zato vam svjedoèimu današnji dan da sam ja èist od krvi sviju;27 Jer ne izostavih da pokažemvolju Božiju.28 Pazite dakle na sebe i na sve stado ukome vas Duh sveti postavi vladikama dapasete crkvu Gospoda i Boga koju steèekrvlju svojom; 29 Jer ja ovo znam da æepo odlasku mome uæi meðu vas teškivuci koji neæe štedjeti stada; 30 I izmeðuvas samijeh postaæe ljudi koji æe govoritiizvrnutu nauku da odvraæaju uèenike zasobom. 31 Zato gledajte i opominjite se datri godine dan i noæ ne prestajah uèeæi sasuzama svakoga od vas. 32 I sad vas, braæo,predajem Bogu i rijeèi blagodati njegove,koji može nazidati i dati vam našljedstvomeðu svima osveæenima. 33 Srebra, ilizlata, ili ruha ni u jednoga ne zaiskah.34Sami znate da potrebi mojoj i onijeh kojisu sa mnom bili poslužiše ove ruke moje.35 Sve vam pokazah da se tako valja truditii pomagati nemoænima, i opominjati serijeèi Gospoda Isusa koju on reèe: mnogoje blaženije davati negoli uzimati. 36 I ovorekavši kleèe na koljena svoja sa svimanjima i pomoli se Bogu. 37 A sviju stadeveliki plaè i zagrlivši Pavla cjelivahu ga,38 Žalosni najviše za rijeè koju reèe da više

Dela apostolska 21:1 97 Dela apostolska 21:40neæe vidjeti lica njegova; i otpratiše ga ulaðu.

211 I kad bi te se odvezosmo otrgnuvši se

od njih, iduæi pravo doðosmo u Ko, i drugidan u Rod i odande u Pataru. 2 I našavšilaðu koja polazi u Finikiju, uðosmo i odve-zosmo se. 3 A kad nam se ukaza Kipar, os-tavismo ga nalijevo, i plovljasmo u Siriju,i stadosmo u Tiru; jer ondje valjaše da seistovari laða. 4 I našavši uèenike ostasmoondje sedam dana: oni Pavlu govorahuDuhom da ne ide gore u Jerusalim. 5A kadbi te mi dane navršismo, izišavši iðasmo, ipraæahu nas svi sa ženama i djecom do izagrada, i kleknuvši na brijegu pomolismo seBogu. 6 I oprostivši se jedan s drugijemuðosmo u laðu; a oni se vratiše svojijemkuæama. 7 A mi poèevši plovljenje odTira, doðosmo u Ptolemaidu; i pozdravivšise s braæom ostasmo kod njih jedan dan.8 A sjutradan pošavši Pavle i koji bijasmos njim doðosmo u Æesariju; i ušavši ukuæu Filipa jevanðelista, koji bješe jedanod sedam ðakona, ostasmo u njega. 9 I ovajimaše èetiri kæeri djevojke koje proricahu.10 Stojeæi mi pak ondje mnogo dana, doðeodozgo iz Judeje jedan prorok, po imenuAgav; 11 I došavši k nama uze pojas Pavlovi svezavši svoje ruke i noge reèe: tako veliDuh sveti: èovjeka kojega je ovaj pojas,ovako æe ga svezati u Jerusalimu Jevreji,i predaæe ga u ruke neznabožaca. 12 Ikad èusmo ovo, molismo i mi i ondašnjida ne ide gore u Jerusalim. 13 A Pavleodgovori i reèe: šta èinite te plaèete icijepatemi srce? Jer ja ne samo svezan bitihoæu, nego i umrijeti u Jerusalimu gotovsam za ime Gospoda Isusa. 14 A kad ganemogasmoodvratiti, umukosmo rekavši:volja Božija neka bude. 15 A poslije ovijehdana spremivši se iziðosmo u Jerusalim.16 A doðoše s nama i neki uèenici iz Æe-sarije vodeæi sa sobom nekoga Mnasonaiz Kipra, staroga uèenika, u kojega bismomi stajali. 17 I kad doðosmo u Jerusalim,primiše nas braæa ljubazno. 18 A sju-tradan otide Pavle s nama k Jakovu, idoðoše sve starješine. 19 I pozdravivšise s njima kazivaše sve redom šta uèiniBog u neznabošcima njegovom službom.20 A oni èuvši hvaljahu Boga i rekoše mu:vidiš li, brate! koliko je hiljada Jevrejakoji vjerovaše, i svi teže na stari zakon.21 A doznali su za tebe da uèiš otpadanju

od zakona Mojsijeva sve Jevreje koji živemeðu neznabošcima, kazujuæi da im netreba obrezivati djece svoje, niti držatiobièaja otaèkijeh. 22 Šta æemo dakle sad?narod æe se sabrati jamaèno; jer æe èutida si došao. 23 Ovo dakle uèini što tireèemo: u nas imaju èetiri èovjeka koji suse zavjetovali Bogu; 24 Ove uzmi i oèistise s njima, i potroši na njih neka ostriguglave svoje, i svi æe doznati da ono što suèuli za tebe ništa nije, nego da i sam držišzakon i živiš po njemu. 25A za neznabošcekoji vjerovaše mi poslasmo presudivši daoni takovo ništa ne drže osim da se èu-vaju od priloga idolskijeh, i od krvi, i odudavljenoga, i od kurvarstva. 26Tada Pavleuze one ljude, i sjutradan oèistivši se snjima, uðe u crkvu, i pokaza kako izvršujedane oèišæenja dokle se ne prinese žrtvaza svakoga njih. 27A kad šæaše da se navršisedam dana, vidjevši ga u crkvi oni Jevrejišto bijahu iz Azije, pobuniše sav narod, imetnuše ruke na nj 28Vièuæi: pomagajte,ljudi Izrailjci! ovo je èovjek koji protivnaroda i zakona i protiv ovoga mjesta uèisve svuda; pa još i Grke uvede u crkvu iopogani sveto mjesto ovo. 29 Jer bijahuvidjeli s njim u gradu Trofima iz Efesa,kojega mišljahu da je uveo Pavle u crkvu.30 I sav se grad podiže, i navali narod sasviju strana, i uhvativši Pavla vucijahuga napolje iz crkve; i odmah se zatvoriševrata. 31 A kad šæahu da ga ubiju, doðeglas gore k vojvodi od èete da se pobuni savJerusalim. 32 A on odmah uzevši vojnikei kapetane dotrèa na njih. A oni vidjevšivojvodu i vojnike prestaše biti Pavla. 33 Avojvoda pristupivši uze ga, i zapovjedi daga metnu u dvoje verige, i pitaše ko je i štaje uèinio. 34 A jedan vikaše jedno, a drugidrugo po narodu. A kad ne može od buneništa da razumije upravo, zapovjedi da gaodvedu u oko. 35 A kad bi na basamacima,moraše ga vojnici nositi sile radi naroda.36 Jer za njim prista mnoštvo naroda kojivikahu: pogubi ga. 37A kad šæaše Pavle dauðe u oko, reèe vojvodi: je li mi slobodnogovoriti što tebi? A on reèe: zar umiješGrèki? 38 Nijesi li ti Misirac koji prijeovijeh dana podbuni i izvede u pustinjuèetiri hiljade hajduka? 39 A Pavle reèe:ja sam èovjek Jevrejin iz Tarsa, graðaninpoznatoga grada u Kilikiji: nego te molimdopusti mi da govorim k narodu. 40 A kadmu dopusti, stade Pavle na basamacimai mahnu rukom na narod; i kad posta

Dela apostolska 22:1 98 Dela apostolska 23:9velika tišina progovori Jevrejskim jezikomgovoreæi:

221 Ljudi, braæo i ocevi! èujte sad moj

odgovor k vama. 2A kad èuše da im Jevre-jskijem jezikom progovori, još veæa tišinaposta. I reèe: 3 Ja sam èovjek Jevrejin, kojisam roðen u Tarsu Kilikijskome, i odgajenu ovome gradu kod nogu Gamaliilovijeh,nauèen upravo otaèkom zakonu, i bijahrevnitelj Božij kao što ste vi svi danas. 4 Jaovaj put gonih do same smrti, vežuæi ipredajuæi u tamnicu i ljude i žene, 5 Kaošto mi svjedoèi i poglavar sveštenièki i svestarješine; od kojijeh i poslanice primihna braæu koja žive u Damasku; i iðah dadovedem one što bijahu onamo svezaneu Jerusalim da se muèe. 6 A kad iðahi približih se k Damasku, dogodi mi seoko podne da me ujedanput obasja velikasvjetlost s neba. 7 I padoh na zemlju, ièuh glas, koji mi govori: Savle! Savle!zašto me goniš? 8 A ja odgovorih: ko siti, Gospode? A on mi reèe: ja sam IsusNazareæanin, kojega ti goniš. 9 A kojibijahu sa mnom vidješe svjetlost i uplašišese; ali ne èuše glasa koji mi govoraše. 10 Aja rekoh: šta æu èiniti, Gospode? A Gospodmi reèe: ustani i idi u Damask, i tamoæe ti se kazati za sve šta ti je odreðenoda èiniš. 11 I kad obnevidjeh od silnesvjetlosti one, voðahu me za ruku oni kojibijahu sa mnom, i doðoh u Damask. 12 Aneki Ananija èovjek pobožan po zakonu,posvjedoèen od sviju Jevreja koji žive uDamasku, 13 Došavši k meni stade i reèemi: Savle brate! progledaj. I ja u taj èaspogledah na nj. 14A on mi reèe: Bog otacanašijeh izabra te da poznaš volju njegovu,i da vidiš pravednika, i da èuješ glas izusta njegovijeh: 15 Da mu budeš svjedokpred svijem ljudima za ovo što si vidio ièuo. 16 I sad šta oklijevaš? Ustani i krstise, i operi se od grijeha svojijeh, prizvavšiime Gospoda Isusa. 17 A dogodi se, kadse vratih u Jerusalim i moljah se u crkviBogu, da postadoh izvan sebe, 18 I vidjeh gagdjemi govori: pohiti te iziði iz Jerusalima,jer neæe primiti svjedoèanstva tvojega zamene. 19 I ja rekoh: Gospode! samiznadu da sam ja metao u tamnice i bio pozbornicama one koji te vjeruju. 20 I kadse proljevaše krv Stefana svjedoka tvojega,i ja stajah i pristajah na smrt njegovu, ièuvah haljine onijeh koji ga ubijahu. 21 I

reèe mi: idi; jer æu ja daleko da te pošljemu neznabošce. 22 A oni ga slušahu doove rijeèi, pa podigoše glas svoj govoreæi:uzmi sa zemlje takovoga; jer ne treba daživi. 23Akad oni vikahu i zbacivahuhaljinei bacahu prah u nebo, 24Zapovjedi vojvodada ga odvedu u oko, i reèe da ga bojemispitaju da dozna za kakvu krivicu takovikahu na nj. 25 I kad ga pritegoše uzicama,reèe Pavle kapetanu, koji stajaše ondje: zarvi možete biti èovjeka Rimljanina, i jošbez suda? 26 A kad èu kapetan, pristupik vojvodi, i kaza govoreæi: gledaj šta æešèiniti; jer je ovaj èovjek Rimljanin. 27 Avojvoda pristupivši reèe mu: kaži mi jesi liti Rimljanin? A on reèe: da. 28 A vojvodaodgovori: ja sam za veliku cijenu imeovoga graðanstva dobio. A Pavle reèe: a jasam se i rodio s njime. 29 Onda otstupišeodmah od njega oni što šæadijahu da gaispituju; a vojvoda se uplaši kad razumjeda je Rimljanin i što ga bješe svezao. 30 Asjutradan, želeæi doznati istinu zašto gatuže Jevreji, pusti ga iz okova, i zapovjedida doðu glavari sveštenièki i sav sabornjihov; i svedavši Pavla postavi ga prednjima.

231 A Pavle pogledavši na skupštinu reèe:

ljudi braæo! ja sa svom dobrom savjestiživljeh pred Bogom do samoga ovog dana.2A poglavar sveštenièki Ananija zapovjedionima što stajahu kod njega da ga bijupo ustima. 3 Tada mu reèe Pavle: tebeæe Bog biti, zide okreèeni! I ti sjedište mi sudiš po zakonu, a prestupajuæizakon zapovijedaš da me biju. 4 A oništo stajahu naokolo rekoše: zar psuješBožijeg poglavara sveštenièkoga? 5APavlereèe: ne znadoh, braæo, da je poglavarsveštenièki, jer stoji napisano: starješininaroda svojega da ne govoriš ružno. 6 Aznajuæi Pavle da je jedan dio sadukeja adrugi fariseja, povika na skupštini: ljudibraæo! ja sam farisej i sin farisejev: zanad i za vaskrsenije iz mrtvijeh dovedensam na sud. 7 A kad on ovo reèe, postaderaspra meðu sadukejima i farisejima, irazdijeli se narod. 8 Jer sadukeji govoreda nema vaskrsenija, ni anðela ni duha; afariseji priznaju oboje. 9 I postade velikavika, i ustavši književnici od strane farise-jske prepirahu se meðu sobom govoreæi:nikakvo zlo ne nalazimo na ovome èov-jeku; ako li mu govori duh ili anðeo, da se

Dela apostolska 23:10 99 Dela apostolska 24:17ne suprotimo Bogu. 10 A kad posta raspravelika, pobojavši se vojvoda da Pavla neraskinu, zapovjedi da siðu vojnici i da gaotmu izmeðu njih, i da ga odvedu u oko.11 A onu noæ stade Gospod predanjga ireèe: ne boj se, Pavle, jer kao što si svje-doèio za mene u Jerusalimu, tako ti valja iu Rimu svjedoèiti. 12 A kad bi dan, uèinišeneki od Jevreja vijeæu i zakleše se gov-oreæi da neæe ni jesti ni piti dokle ne ubijuPavla. 13 A bješe ih više od èetrdeset kojiovu kletvu uèiniše. 14 Ovi pristupivši kaglavarima sveštenièkijem i starješinama,rekoše: kletvom zaklesmo se da neæemoništa okusiti dok ne ubijemo Pavla; 15 Saddakle vi sa saborom kažite vojvodi da gasjutra svede k vama, kao da biste htjelidoznati bolje za njega; a mi smo gotovida ga ubijemo prije nego se on približi.16 A sin sestre Pavlove èuvši ovu zasjedudoðe i uðe u oko i kaza Pavlu. 17 A Pavledozvavši jednoga od kapetana reèe: ovomomèe odvedi k vojvodi, jer ima nešto damu kaže. 18A on ga uze i dovede k vojvodi,i reèe: sužanj Pavle dozva me i zamolida ovo momèe dovedem k tebi koje imanešto da ti govori. 19 A vojvoda uzevši gaza ruku, i otišavši nasamo, pitaše ga: štaje što imaš da mi kažeš? 20 A ono reèe:Jevreji dogovoriše se da te zamole da sjutrasvedeš Pavla k njima na skupštinu, kao dabi htjeli bolje ispitati za njega; 21 Ali tiih nemoj poslušati, jer ga èekaju od njihviše od èetrdeset ljudi koji su se zakleli daneæe ni jesti ni piti dokle ga ne ubiju; isad su gotovi, i èekaju tvoje obeæanje. 22Avojvoda onda otpusti momèe zapovjedivšimu: nikom ne kazuj da si mi ovo javio.23 I dozvavši dvojicu od kapetana reèe:pripravitemi dvjesta vojnika da idu doÆe-sarije, i sedamdeset konjika i dvjesta stri-jelaca, po treæemu sahatu noæi. 24 I nekadovedu konje da posade Pavla, i da ga pratedo Filiksa sudije. 25 I napisa poslanicu ukojoj ovako govoraše: 26 Od Klaudija Lisijeèestitome Filiksu pozdravlje. 27 Èovjekaovoga uhvatiše Jevreji i šæahu da ga ubiju;ja pak doðoh s vojnicima i oteh ga doznavšida je Rimljanin. 28 I želeæi doznati uzrok zakoji ga krive svedoh ga na njihovu skupšt-inu. 29 Tada naðoh da ga krive za pitanjazakona njihova, a da nema nikakve krivicekoja zaslužuje smrt ili okove. 30 I doznavšija ugovor Jevrejski o glavi ovoga èovjekaodmah ga poslah k tebi zapovjedivši isuparnicima njegovijem da pred tobom

kažu što imaju na nj. Zdrav budi! 31 Avojnici onda, kao što im se zapovjedi, uzešePavla i odvedoše ga noæu u Antipatridu.32 A sjutradan ostavivši konjike da idu snjim, vratiše se u oko. 33 A oni došavši uÆesariju, predaše poslanicu sudiji i izve-doše Pavla preda nj. 34 A sudija proèitavšiposlanicu zapita odakle je; i doznavši da jeiz Kilikije 35 Reèe: ispitaæu te kad supar-nici tvoji doðu. I zapovjedi da ga èuvaju udvoru Irodovom.

241 A poslije pet dana siðe poglavar

sveštenièki Ananija sa starješinama i sritorom nekijem Tertulom, koji iziðošepred sudiju protiv Pavla. 2 A kad njegadozvaše, poèe Tertul tužiti ga govoreæi:što živimo pod tobom u velikom miru, ipravice koje se ovome narodu èine tvoji-jem promišljanjem, 3U svakom dogaðaju isvuda, èestiti Filikse! primamo sa svakomzahvalnošæu. 4Ali da ti mnogo ne dosaðu-jem, molim te da nas ukratko poslušaš sasvojom krotošæu. 5 Jer naðosmo ovogaèovjeka da je kuga, i podiže bunu protivsviju Jevreja po vasionom svijetu, i da jekolovoða jeresi Nazaretskoj; 6Koji se usudii crkvu poganiti; koga mi i uhvatismo, išæasmo da mu sudimo po zakonu svo-jemu. 7 Ali doðe Lisija vojvoda, i ote gaiz našijeh ruku na veliku silu, i posla ktebi, 8 Zapovjedivši i nama, koji ga tužimo,da idemo k tebi; a od njega možeš samispitavši doznati za sve ovo za što ga mitužimo. 9A i Jevreji se složiše govoreæi daje ovo tako. 10A Pavle odgovori kadmu na-maže sudija da govori: znajuæi od mnogogodina da si ti pravedni sudija ovome nar-odu, slobodno odgovaram za sebe: 11 Timožeš doznati da nema više od dvanaestdana kako ja iziðoh u Jerusalim da se po-molim Bogu, 12 I niti me u crkvi naðoše dakome govorim, ili bunu da èinim u narodu,ni po zbornicama, ni u gradu, 13 Niti onimogu posvjedoèiti šta tebi sad na menegovore. 14Ovo ti pak priznajem da u putu,koji ovi nazivaju jeres, tako služim Boguotaèkome, vjerujuæi sve što je napisano uzakonu i u prorocima, 15 I imajuæi nadanjena Boga da æe biti vaskrsenije mrtvima,i pravednicima i grješnicima, koje i samiovi èekaju. 16 A za ovo se i ja trudim daimam èistu savjest svagda i pred Bogomi pred ljudima. 17 I poslije mnogo godinadoðoh i donesoh milostinju narodu svome

Dela apostolska 24:18 100 Dela apostolska 26:2i prinose. 18U tomeme naðoše oèišæena ucrkvi, ni s narodom, ni s vikom. 19A imajui Jevreji neki iz Azije kojima je trebalo dadoðu preda te, i da se tuže ako imaju što name. 20 Ili ovi sami neka kažu, ako su našlina meni kakvu krivicu, kad sam stajaona skupštini, 21 Osim jednoga ovoga glasakojijem povikah stojeæi meðu njima: zavaskrsenije mrtvijeh dovedoste me danasna sud. 22 A kad Filiks èu ovo, odgodi imznajuæi vrlo dobro za ovaj put i reèe: kaddoðe Lisija vojvoda, izvidjeæu vašu stvar.23A kapetanu zapovjedi da se èuva Pavle, ida mu se oblakša, i nijednome od njegov-ijeh da se ne zabranjuje posluživati ga ilidolaziti k njemu. 24Aposlije nekoliko danadoðe Filiks sa Drusilom ženom svojom,koja bješe Jevrejka, i dozva Pavla da èujeodnjega vjeruuHrista Isusa. 25AkadPavlegovoraše o pravdi i o èistoti i o sudu koji æebiti, uplaši se Filiks i odgovori: idi zasad;a kad uzimam kad, dozvaæu te. 26 A uzto se i nadaše da æe mu Pavle dati novacada bi ga pustio; zato ga i èesto dozivaše irazgovaraše se s njim. 27A kad se navršišedvije godine, izmijeni Filiksa Porkije Fist.A Filiks, hoteæi Jevrejima uèiniti na volju,ostavi Pavla u sužanjstvu.

251 A Fist onda primivši vlast poslije tri

dana iziðe iz Æesarije u Jerusalim. 2 Ondaglavari sveštenièki i starješine Jevrejsketužiše mu se na Pavla, i moljahu ga,3 Ištuæi milosti protiv njega, da ga pošljeu Jerusalim; i nareðivahu zasjedu da gaubiju na putu. 4 A Fist odgovori da sePavle èuva u Æesariji, a i on æe sam skoroonamo da ide: 5 Koji dakle mogu od vas,reèe, neka idu sa mnom, i ako ima kakvakrivica na tom èovjeku neka ga tuže. 6 Apošto bi u njih ne više od deset dana, siðe uÆesariju, i sjutradan sjedavši na sudijnskustolicu zapovjedi da dovedu Pavla. 7 Akad ga dovedoše, stadoše unaokolo Jevrejikoji bijahu došli iz Jerusalima, i mnoge iteške krivice iznošahu na Pavla, kojijeh nemogahu posvjedoèiti, 8 Kad se on odgo-varaše: niti zakonu Jevrejskome, ni crkvi,ni æesaru što sagriješih. 9 Ali Fist, hoteæiJevrejima uèiniti na volju, odgovori Pavlui reèe: hoæeš da ideš gore u Jerusalim iondje da ti sudim za to? 10 A Pavle reèe:ja stojim na sudu æesarevu, ovdje treba dami se sudi: Jevrejima ništa nijesam skrivio,kao što i ti najbolje znaš. 11 Ako li sam

skrivio, ili uèinio što što zaslužuje smrt,ne marim umrijeti; ako li pak ništa nemana meni šta ovi na mene potvoraju, nikome ne može njima predati. Æesaru idem.12 Tada Fist, pogovorivši sa savjetnicima,odgovori: æesaru reèe da hoæeš: æesaruæeš poæi. 13A pošto proðe nekoliko dana,Agripa car i Vernikija siðoše u Æesariju dapohode Fista. 14 I buduæi da ondje mnogodana ostaše, kaza Fist caru za Pavla gov-oreæi: èovjeka jednoga ostavio je Filiks utamnici, 15Za kojega, kad ja bijah u Jerusal-imu, iziðoše preda me glavari sveštenièki istarješine Jevrejske moleæi da ga osudim.16 Ja imodgovorih da nije obièaj u Rimljanada se prije pokloni kakav èovjek na smrtdok se optuženi ne suoèi s onima koji gatuže, i ne primi mjesto da odgovara zasvoju krivicu. 17A kad se oni ovdje sastaše,nikakvoga odlaganja ne uèinih, i sjutradansjedavši na sudijnsku stolicu zapovjedihda dovedu èovjeka. 18 A oko njega stavšisuparnici ni jedne krivice koje ja mišljahne iznesoše. 19 Nego imahu protiv njeganekakva pitanja o svojemu sujevjerju, io nekakvom Isusu, koji je umro pa Pavlegovoraše da je živ. 20 A ja ne znajuæiu ovome poslu šta æu èiniti, rekoh bi lihtio iæi u Jerusalim i onamo da mu sesudi za ovo. 21 A kad Pavle reèe da gaèuvamo do suda Avgustova, zapovjedih daga èuvaju dokle ga pošljem k æesaru. 22 AAgripa reèe Fistu: i ja bih rad èuti togaèovjeka. A on reèe: sjutra æeš ga èuti.23 Sjutradan pak, kad Agripa i Vernikijadoðoše s velikijemponosom, i uðoše u sud-nicu s vojvodama i sa starješinama onogagrada, i kad zapovjedi Fist, dovedoše Pavla.24 I reèe Fist: Agripa care! i svi koji stes nama! Vidite ovoga za kojega mi svemnoštvo Jevreja dosaðivaše i u Jerusalimui ovdje, vièuæi da ne valja da on više živi.25A ja doznavši da on ništa nije uèinio štozaslužuje smrt, a i on sam reèe da æe daide k svijetlome æesaru, namislih da gapošljem. 26 Za kojega nemam šta upravopisati gospodaru. Zato ga i dovedoh predvas, a osobito preda te, Agripa care, dabih, pošto bude ispitivanje, imao šta pisati.27 Jer mi se èini ludo sužnja poslati, akrivice njegove ne javiti.

261 A Agripa reèe Pavlu: dopušta ti se da

govoriš sam za se. Onda Pavle pruživširuku odgovaraše: 2 Za sreæu svoju držim,

Dela apostolska 26:3 101 Dela apostolska 27:11care Agripa! što se danas pred tobomodgovaram za sve štome potvoraju Jevreji,3 A najviše što znam da ti poznaješ sveJevrejske obièaje i prepiranja. Zato temolim da me poslušaš milostivo. 4 Mojedakle življenje od mladosti, koje je isprvabilo meðu narodommojijem u Jerusalimu,znadu svi Jevreji. 5 Kako me znadu isprva,ako hoæe posvjedoèiti, da po poznatojjeresi naše vjere življeh farisejski. 6 I sadstojim pred sudom za nadanje obeæanjakoje Bog obreèe ocevima našijem, 7 Komese svi dvanaest koljena našijeh jednakodan i noæ služeæi nadaju da æe doæi. Zaovo nadanje optužen sam, care Agripa, odJevreja. 8 Šta? zar vi mislite da se ne moževjerovati da Bog mrtve podiže? 9 Tako i jamišljah da mi valja mnoga zla èiniti protivimena Isusa Nazareæanina, 10 Kao što iuèinih u Jerusalimu; i mnoge od svetijehja zatvorah u tamnice, primivši vlast odglavara sveštenièkijeh; i kad ih ubijahu,pristajah na sud. 11 I po svijem zbornicamamuèeæi ih èesto, nagonjah da hule naIsusa; i odviše mrzeæi na njih gonjah ihtja i do tuðijeh gradova. 12 Za koje iduæi uDamask s vlašæu i zapoviješæu od glavarasveštenièkijeh, 13 U podne, care, vidjehna putu s neba svjetlost veæu od sijanjasunèanoga, koja obasja mene i one štoiðahu sa mnom. 14 A kad mi svi padosmona zemlju, èuh glas gdje govori meni ikazuje Jevrejskijem jezikom: Savle! Savle!zašto me goniš? Teško ti je protivu bodilapraæati se. 15A ja rekoh: ko si ti, Gospode?A on reèe: ja sam Isus, kojega ti goniš;16 Nego ustani i stani na noge svoje; jerti se za to javih da te uèinim slugom isvjedokom ovome što si vidio i što æuti pokazati, 17 Izbavljajuæi te od narodaJevrejskoga i od neznabožaca, kojima æute poslati, 18Da im otvoriš oèi da se obrateod tame k vidjelu i od oblasti sotonine kBogu, da prime oproštenje grijeha i dos-tojanje meðu osveæenima vjerom mojom.19 Zato, care Agripa! ne bih nepokorannebeskoj utvari; 20 Nego najprije onimakoji su u Damasku i u Jerusalimu, potomi po svoj zemlji Jevrejskoj, i neznabošcimapropovijedah da se pokaju, i da se obratek Bogu èineæi djela dostojna pokajanja.21 Zato me Jevreji uhvatiše u crkvi i šæahudame raskinu. 22Ali dobivši pomoæBožijustojim do samoga ovog dana, i svjedoèim imalom i velikom, ne kazujuæi ništa osimšto proroci kazaše da æe biti, i Mojsije:

23 Da æe Hristos postradati, i da æe bitiprvi iz vaskrsenija mrtvijeh i propovije-dati vidjelo narodu Jevrejskome i nezn-abošcima. 24 A kad on ovo odgovaraše,reèe Fist velikijem glasom: zar luduješ,Pavle? Mnoge te knjige izvode iz pameti.25A on reèe: ne ludujem, èestiti Fiste, negorijeèi istine i razuma kazujem. 26 Jer za ovozna car, kojemu i govorim slobodno; jer nevjerujemdamu je što od ovoga nepoznato;jer ovo nije bilo u uglu. 27Vjeruješ li, careAgripa, prorocima? Znam da vjeruješ. 28AAgripa reèe Pavlu: još malo pa æeš menagovoriti da budem hrišæanin. 29A Pavlereèe: molio bih Boga i za malo i za mnogoda bi ne samo ti nego i svi koji me slušajudanas bili takovi kao i ja što sam, osimokova ovijeh. 30 I kad on ovo reèe, usta cari sudija i Vernikija, i koji sjeðahu s njima,31 I otišavši razgovarahu se meðu sobomgovoreæi: ovaj èovjek nije uèinio ništa štozaslužuje smrt ili okove. 32 A Agripa reèeFistu: ovaj èovjek mogaše biti pušten dane reèe da hoæe k æesaru. I tako sudijanamisli da ga pošlje k æesaru.

271 I kao što bi odreðeno da idemo u Tali-

jansku, predaše i Pavla i druge neke sužnjekapetanu, po imenu Juliju, od æesareveèete. 2A kad uðosmo u laðu Adramitsku daplovimo u Azijska mjesta, otiskosmo se; i snamabješeAristarhMaæedonac iz Soluna.3 I drugi dan doðosmo u Sidon. I Julijedržaše Pavla lijepo, i dopusti mu da odlazik svojijemprijateljima i da ga poslužuju. 4 Iodande odvezavši se doplovismo u Kipar,jer vjetrovi bijahu protivni. 5 I preplovivšipuèinu Kilikijsku i Pamfilijsku doðosmo uMiru Likijsku. 6 I ondje našavši kapetanlaðu Aleksandrijsku koja plovi u Talijan-sku, metnu nas u nju. 7 I plovivši mnogodana sporo, i jedva došavši prema Knidu,jer nam vjetar ne dadijaše, doplovismopod Krit kod Salmone. 8 I jedva se vozeæipored kraja, doðosmo na jedno mjestokoje se zove Dobra Pristaništa, kod ko-jega blizu bješe grad Laseja. 9 A poštoproðe mnogo vremena, i veæ plovljenjene bijaše bez straha, jer i post veæ bješeprošao, svjetovaše Pavle 10 Govoreæi im:ljudi! vidim da æe plovljenje biti s mukomi velikom štetom ne samo tovara i laðenego i duša našijeh. 11Ali kapetan poslušaveæma kormanoša i gospodara od laðe

Dela apostolska 27:12 102 Dela apostolska 28:11negoli Pavlove rijeèi. 12 A ne buduæi pris-tanište zgodno za zimovnik, svjetovahumnogi da se odvezu odande, ne bi li kakomogli doæi do Finika, i ondje da zimujuu pristaništu Kritskom, koje gleda k jugui k zapadu. 13 I kad dunu jug, mišljahuda im se volja ispuni, i podignuvši jedraplovljahu pokraj Krita. 14 Ali ne zadugopotom dunu nasuprot njemu buran vjetarkoji se zove Evroklidon. 15 A kad se laðaote, i ne mogaše se vjetru protiviti, preda-dosmo je valovima i nošahu nas. 16 A kadproðosmo mimo jedno ostrvo koje se zoveKlauda, jedva mogosmo udržati èamac,17 Koji izvukavši, svakojako pomagahu, tega privezasmo odozdo za laðu; a bojeæi sedaneudari naprud, spustismo jedra, i takose plavljasmo. 18A kad nam veoma dosaði-vaše bura sjutradan izbacivahu tovare. 19 Iu treæi dan svojima rukama izbacismo alatlaðarski. 20A kad se ni sunce ni zvijezde zamnogo dana ne pokazaše, i bura ne malanavalila, bijaše propao sav nad da æemo seizbaviti. 21 I kad se zadugo nije jelo, ondaPavle stavši preda njih reèe: trebaše dakle,o ljudi! poslušati mene, i ne otiskivati seod Krita, i ne imati ove muke i štete. 22 Ievo sad vas molim da budete dobre volje:jer nijedna duša od vas neæe propasti osimlaðe; 23 Jer u ovu noæ stade preda meanðeo Boga kojega sam ja i kome služim,24Govoreæi: ne boj se, Pavle! valja ti doæipred æesara; i evo ti darova Bog sve kojise voze s tobom. 25 Zato ne bojte se, ljudi;jer vjerujem Bogu da æe tako biti kao štomi bi reèeno. 26 Ali valja nam doæi najedno ostrvo. 27A kad bi èetrnaesta noæ, imi se u ponoæi plavljasmo po Adrijanskojpuèini, pomisliše laðari da se približujuk nekakvoj zemlji. 28 I izmjerivši dubinunaðoše dvadeset hvati; i prošavši maloopet izmjeriše, i naðoše petnaest hvati.29Onda bojeæi se da kako ne udare na pru-dovita mjesta baciše sa stražnjega krajalaðe èetiri lengera, pa se moljasmo Boguda svane. 30 A kad laðari gledahu da pob-jegnu iz laðe, i spustiše èamac umore izgo-varajuæi se kao da hoæe s prednjega krajada spuste lengere, 31 Reèe Pavle kapetanui vojnicima: ako ovi ne ostanu u laði, vi nemožete živi ostati. 32Tada vojnici odrezašeuža na èamcu i pustiše ga te pade. 33 Akad šæaše da svane, moljaše Pavle sve dajedu, govoreæi: èetrnaesti je dan danaskako èekate i ne jeduæi živite ništa neokusivši. 34 Zato vas molim da jedete: jer

je to za vaše zdravlje. A ni jednome odvas dlaka s glave neæe otpasti. 35 I rekavšiovo uze hljeb, i dade hvalu Bogu predsvima, i prelomivši stade jesti. 36 Onda sesvi razveselivši i oni jedoše. 37 A u laðibijaše nas duša svega dvjesta i sedamdeseti šest. 38 I nasitivši se jela, oblakšaše laðuizbacivši pšenicuumore. 39Akadbi dannepoznavahu zemlje; nego ugledaše nekakavzaliv s pijeskom, na koji se dogovoriše,ako bude moguæe, da izvuku laðu. 40 Ipodignuvši lengere vožahu se po moru,i odriješivši uža na krmama, i raširivšimalo jedro prema vjetriæu koji duhaše,vožasmo se kraju. 41A kad doðosmo kao najedan jezik, gdje se more kao razdjeljuje,nasadi se laða; i prednji kraj, koji se nasadi,osta tvrd da se ne može pomaknuti, akrma se razbijaše od sile valova. 42 Avojnici se dogovoriše da pobiju sužnje, dakoji ne ispliva i ne uteèe. 43 Ali kapetanželeæi saèuvati Pavla zabrani njihov do-govor, i zapovjedi onima koji znadu plivatida iskoèe najprije, i da iziðu na zemlju; 44Aostali jedni na daskama a jedni na èemu odlaðe. I tako iziðoše svi živi na zemlju.

281 I kad iziðoše sreæno iz laðe, tada

razumješe da se ostrvo zove Melit. 2 Adivljaci èinjahu nam ne malu ljubav, jernaložiše oganj i primiše nas sve zbog daždakoji iðaše, i zbog zime. 3 A Pavle zgrabivšigomilu granja naloži na oganj, i izišavšizmija od vruæine skoèi mu na ruku. 4 I kadvidješe divljaci zmiju gdje visi o ruci nje-govoj, govorahu jedan drugome: jamaènoje ovaj èovjek krvnik, kojega izbavljena odmora sud Božij ne ostavi da živi. 5 A onotresavši zmiju u oganj ne bi mu ništa zlo.6 A oni èekahu da on oteèe ili ujedanputda padne mrtav. A kad zadugo èekaše, ividješe da mu ništa zlo ne bi, promijenišese, i govorahu da je on Bog. 7 A naokolooko onoga mjesta bijahu sela poglavara odostrva po imenu Poplija, koji nas primi iugosti ljubazno tri dana. 8 A dogodi seda otac Poplijev ležaše od groznice i odsrdobolje, kojemu ušavši Pavle pomoli seBogu i metnu ruke svoje na nj i iscijeli ga.9 A kad to bi, dolažahu i drugi koji bijahubolesni na ostrvu onome, i iscjeljivahu se.10 I poštovahu nas velikijem èastima; i kadpoðosmo, spremiše nam što je od potrebe.11 A poslije tri mjeseca odvezosmo se na

Dela apostolska 28:12 103 Dela apostolska 28:31laði Aleksandrijskoj, koja je bila prezim-ila na ostrvu, i bijahu na njoj napisaniDioskuri. 12 I doplovivši u Sirakuzu os-tasmo ondje tri dana. 13 A odande otplo-vivši doðosmo u Rigiju; i poslije jednogadana kad dunu jug, doðosmo drugi danu Potiole. 14 Ondje naðemo braæu, i oninas zamole te ostanemo kod njih sedamdana; i tako poðosmo u Rim. 15 I odandeèuvši braæa za nas iziðoše nam na susrettja do Apijeva pazara i tri krème. I kad ihvidje Pavle, dade hvalu Bogu, i oslobodi se.16A kad doðosmo u Rim, kapetan predadesužnje vojvodi. Ali se Pavlu dopusti daživi gdje hoæe s vojnikom koji ga èuvaše.17 A poslije tri dana Pavle sazva starješineJevrejske. I kad se oni skupiše, govo-raše im: ljudi braæo! ja ništa ne uèinihprotivno narodu ili obièajima otaèkijem;i Jerusalimljani predaše me kao sužnja uruke Rimljanima, 18Koji izvidjevši zamenešæahu dame puste, jer se ne naðe nameninijedna smrtna krivica. 19 Ali kad Judejcigovorahu nasuprot, natjera me nevolja dase ištem pred æesara, ne kao da bih svojnarod imao što tužiti. 20 Toga radi uzrokazamolih vas da se vidimo i da se razgovo-rimo; jer nada radi Izrailjeva okovan samu ovo gvožðe. 21 A oni mu rekoše: mi nitiprimismo pisma za te iz Judeje; niti doðeko od braæe da javi ili da govori što zloza tebe. 22 Nego molimo da èujemo odtebe šta misliš; jer nam je poznato za ovujeres da joj se svuda nasuprot govori. 23 Iodredivši mu dan doðoše k njemu u gos-tionicumnogi; kojima kazivaše svjedoèeæicarstvo Božije i uvjeravajuæi ih za Isusa izzakona Mojsijeva i iz proroka od jutra dosamogamraka. 24 I jedni vjerovahu onomešto govoraše a jedni ne vjerovahu. 25 Abuduæi nesložni meðu sobom, odlažahukad reèe Pavle jednu rijeè: dobro kazaDuh sveti preko proroka Isaije ocevimanašijem 26 Govoreæi: idi k narodu ovomei kaži: ušima æete èuti i neæete razumjeti;i oèima æete gledati i neæete vidjeti. 27 Jerodrveni srce ovoga naroda, i ušima teškoèuju, i oèima svojijem zažmuriše da kakone vide oèima, i ušima ne èuju, i srcemne razumiju, i da se ne obrate da ih isci-jelim. 28 Da vam je dakle na znanje da seneznabošcima posla spasenije Božije, oniæe i èuti. 29 I kad on ovo reèe, otidošeJevreji prepiruæi se meðu sobom. 30 APavle ostade pune dvije godine o svometrošku, i doèekivaše sve koji mu dolažahu,

31 Propovijedajuæi carstvo Božije, i uèeæio Gospodu našemu Isusu Hristu slobodno,i niko mu ne branjaše.

Rimljanima 1:1 104 Rimljanima 2:12

Poslanica Rimljanima1 Od Pavla, sluge Isusa Hrista, poz-

vanoga apostola izabranoga za jevanðeljeBožije, 2 Koje Bog naprijed obeæa prekoproroka svojijeh u svetijem pismima 3 Osinu svojemu, koji je po tijelu roðenod sjemena Davidova, 4 A posvjedoèensilno za sina Božijega Duhom svetinjepo vaskrseniju iz mrtvijeh, Isusu HristuGospodu našemu, 5 Preko kojega prim-ismo blagodat i apostolstvo, da pokorimosve neznabošce vjeri imena njegovoga;6Meðu kojima ste i vi pozvani IsusuHristu,7 Svima koji su u Rimu, ljubaznima Bogu,i pozvanima svetima: blagodat vam i mirod Boga oca našega i Gospoda Isusa Hrista.8 Prvo dakle zahvaljujem Bogu svojemukroz Isusa Hrista za sve vas što se vjeravaša glasi po svemu svijetu. 9 Jer mi jesvjedok Bog, kojemu služim duhom svo-jijem u jevanðelju sina njegova, da vas seopominjem bez prestanka, 10 Moleæi sesvagda Bogu u molitvama svojijem da bimi kad Božija volja pomogla da doðem kvama; 11 Jer želim vidjeti vas, da vam damkakav duhovni dar za vaše utvrðenje, 12Tojest, da se s vama utješim vjerom opštom, ivašom i mojom. 13 Ali vam neæu zatajiti,braæo, da sam mnogo puta htio da vamdoðem, pa bih zadržan doslije, da i meðuvama imam kakav plod, kao i meðu ostali-jem neznabošcima. 14Dužan sam i Grcimai divljacima, i mudrima i nerazumnima.15 Zato, od moje strane, gotov sam i vamau Rimu propovjediti jevanðelje. 16 Jer sene stidim jevanðelja Hristova; jer je silaBožija na spasenije svakome koji vjeruje,a najprije Jevrejinu i Grku. 17 Jer se unjemu javlja pravda Božija iz vjere u vjeru,kao što je napisano: pravednik æe odvjere živ biti. 18 Jer se otkriva gnjev Božijs neba na svaku bezbožnost i nepravduljudi koji drže istinu u nepravdi. 19 Jeršto se može doznati za Boga poznato jenjima: jer im je Bog javio; 20 Jer što se nanjemu ne može vidjeti, od postanja svi-jeta moglo se poznati i vidjeti na stvoren-jima, i njegova vjeèna sila i božanstvo,da nemaju izgovora. 21 Jer kad poznašeBoga, ne proslaviše ga kao Boga niti muzahvališe, nego zaludješe u svojijem mis-lima, i potamnje nerazumno srce njihovo.22 Kad se graðahu mudri, poludješe, 23 I

pretvoriše slavu vjeènoga Boga u oblièjesmrtnoga èovjeka i ptica i èetvoronožnijehživotinja i gadova. 24 Zato ih predadeBog u željama njihovijeh srca u neèistotu,da se pogane tjelesa njihova meðu njimasamima; 25 Koji pretvoriše istinu Božijuu laž, i veæma poštovaše i poslužiše tvarnego tvorca, koji je blagosloven vavijek.Amin. 26 Zato ih predade Bog u sramneslasti; jer žene njihove pretvoriše putnoupotrebljavanje u besputno. 27Tako i ljudiostavivši putno upotrebljavanje ženskogaroda, raspališe se željom svojom jedan nadrugoga, i ljudi s ljudima èinjahu sram,i platu koja trebaše za prijevaru njihovuprimahu na sebi. 28 I kao što ne marahu dapoznadu Boga, zato ih Bog predade u pok-varen um da èine što ne valja, 29 Da budunapunjeni svake nepravde, kurvarstva,zloæe, lakomstva, pakosti; puni zavisti,ubistva, svaðe, lukavstva, zloæudnosti;30 Šaptaèi, opadaèi, bogomrsci, siledžije,hvališe, ponositi, izmišljaèi zala, nepoko-rni roditeljima, 31 Nerazumni, nevjere,neljubavni, neprimirljivi, nemilostivi. 32Aneki i pravdu Božiju poznavši da koji toèine zaslužuju smrt, ne samo to èine, negopristaju na to i onima koji èine.

21 Zato se ne možeš izgovoriti, o èov-

jeèe koji god sudiš! jer kojijem sudomsudiš drugome, sebe osuðuješ; jer to èinišsudeæi. 2 A znamo da je sud Božij pravna one koji to èine. 3 Nego pomišljaš li,o èovjeèe koji sudiš onima koji to èine,i sam èiniš to! da æeš ti pobjeæi odsuda Božijega? 4 Ili ne mariš za bogatstvonjegove dobrote i krotosti i trpljenja, neznajuæi da te dobrota Božija na pokajanjevodi? 5 Nego svojom drvenosti i nepoka-janijem srcem sabiraš sebi gnjev za dangnjeva u koji æe se pokazati pravedni sudBoga, 6 Koji æe dati svakome po djelimanjegovijem: 7 Onima dakle koji su trpljen-jem djela dobroga tražili slavu i èast ineraspadljivost, život vjeèni; 8 A onimakoji se uz prkos suprote istini a pokoravajuse nepravdi, nemilost i gnjev. 9 Nevoljai tuga na svaku dušu èovjeka koji èinizlo, a najprije Jevrejina i Grka; 10 A slavai èast i mir svakome koji èini dobro, anajprije Jevrejinu i Grku; 11 Jer Bog negleda ko je ko. 12 Jer koji bez zakonasagriješiše, bez zakonaæe i izginuti; i koji uzakonu sagriješiše, po zakonuæe se osuditi

Rimljanima 2:13 105 Rimljanima 4:413 Jer pred Bogom nijesu pravedni oni kojislušaju zakon, nego æe se oni opravdatikoji ga tvore; 14 Jer kad neznabošci neimajuæi zakona sami od sebe èine što jepo zakonu, oni zakona ne imajuæi samisu sebi zakon: 15 Oni dokazuju da je ononapisano u srcima njihovijem što se èinipo zakonu, buduæi da im savjest svjedoèi,i misli meðu sobom tuže se ili pravdaju)16 Na dan kad Bog uzasudi tajne ljudskepo jevanðelju mojemu preko Isusa Hrista.17 Gle, ti se zoveš Jevrejin, a oslanjaš sena zakon i hvališ se Bogom, 18 I poznaješvolju, i izbiraš što je bolje, jer si nauèen odzakona; 19 I misliš da si voð slijepima, vid-jelo onima koji su u mraku, 20 Nakazateljbezumnima, uèitelj djeci, koji imaš ugledrazuma i istine u zakonu. 21 Uèeæi dakledrugoga sebe ne uèiš; 22 Propovijedajuæida se ne krade, kradeš; govoreæi: neèini preljube, èiniš preljubu; gadeæi sena idole, kradeš svetinju; 23 Koji se hvališzakonom, a prijestupom zakona sramotišBoga. 24 Jer se ime Božije zbog vas huliu neznabošcima, kao što stoji napisano.25 Obrezanje pomaže ako zakon držiš; akoli si prestupnik zakona, obrezanje je tvojeneobrezanje postalo. 26 Ako dakle neo-brezanje pravdu zakona drži, zašto se ne binjegovo neobrezanje za obrezanje uzelo?27 I onaj koji je od roda neobrezan i izvršujezakon, osudiæe tebe koji si sa slovima iobrezanjem prestupnik zakona. 28 Jer ononije Jevrejin koji je spolja Jevrejin, nitije ono obrezanje koje je spolja na tijelu;29 Nego je ono Jevrejin koji je iznutra, iobrezanje srca duhom a ne slovima, to jeobrezanje; kome je hvala ne od ljudi negood Boga.

31 Šta je dakle bolji Jevrejin od drugijeh

ljudi? Ili šta pomaže obrezanje? 2Mnogosvakojako; prvo što su im povjerene rijeèiBožije. 3 A što neki ne vjerovaše, šta jeza to? Eda æe njihovo nevjerstvo vjeruBožiju ukinuti? 4 Bože saèuvaj! negoBog neka bude istinit, a èovjek svaki laža,kao što stoji napisano: da se opravdašu svojijem rijeèima, i da pobijediš kad tistanu suditi. 5Ako li nepravda naša Božijupravdu podiže, šta æemo reæi? Eda li jeBog nepravedan kad se srdi? Po èovjekugovorim: 6Bože saèuvaj! Jer kakobimogaoBog suditi svijetu? 7 Jer ako istina Božija umojoj laži veæa postane na slavu njegovu,

zašto još i ja kao grješnik da budem os-uðen? 8 Zašto dakle kao što vièu na nas,i kao što kažu neki da mi govorimo) da neèinimo zla da doðe dobro? Njima æe sudbiti pravedan. 9Šta dakle? Jesmo li bolji odnjih? Nipošto! Jer gore dokazasmo da sui Jevreji i Grci svi pod grijehom, 10 Kao štostoji napisano: ni jednoga nema pravedna;11 Ni jednoga nema razumna, i ni jednogakoji traži Boga; 12 Svi se ukloniše i zajednonevaljali postaše: nema ga koji èini dobro,nema ni jednoga ciglog. 13 Njihovo jegrlo grob otvoren, jezicima svojima varaju,i jed je aspidin pod usnama njihovima.14 Njihova su usta puna kletve i grèine.15 Njihove su noge brze da proljevaju krv.16Na putovima je njihovima raskopavanjei nevolja; 17 I puta mirnoga ne poznaše.18 Nema straha Božijega pred oèima nji-hovima. 19 A znamo da ono što zakongovori, govori onima koji su u zakonu,da se svaka usta zatisnu, i sav svijet dabude kriv Bogu; 20 Jer se djelima zakonanijedno tijelo neæe opravdati pred njim;jer kroz zakon dolazi poznanje grijeha.21 A sad se bez zakona javi pravda Božija,posvjedoèena od zakona i od proroka; 22Apravda Božija vjerom Isusa Hrista u svei na sve koji vjeruju; jer nema razlike.23 Jer svi sagriješiše i izgubili su slavuBožiju, 24 I opravdaæe se zabadava blago-daæu njegovom, otkupom Isusa Hrista.25 Kojega postavi Bog oèišæenje vjeromu krvi njegovoj da pokaže svoju pravduoproštenjem preðašnjijeh grijeha; 26 Upodnošenju Božijemu, da pokaže pravdusvoju u sadašnje vrijeme da je on pravedani da pravda onoga koji je od vjere Isusove.27 Gdje je dakle hvala? Proðe. Kakijemzakonom? je li zakonom djela? Ne, negozakonom vjere. 28Mislimo dakle da æe seèovjek opravdati vjerom bez djela zakona.29 Ili je samo Jevrejski Bog, a ne i nezn-abožaèki? Da, i neznabožaèki. 30 Jer jejedan Bog koji æe opravdati obrezanje izvjere i neobrezanje vjerom. 31 Kvarimo lidakle zakon vjerom? Bože saèuvaj! negoga još utvrðujemo.

41 Šta æemo dakle reæi za Avraama, oca

svojega, da je po tijelu našao? 2 Jer ako seAvraam djelima opravda, ima hvalu, ali neu Boga. 3 Jer šta govori pismo? VjerovaAvraam Bogu, i primi mu se u pravdu. 4 Aonome koji radi ne broji se plata pomilosti

Rimljanima 4:5 106 Rimljanima 5:21nego po dugu. 5 A onome koji ne radia vjeruje onoga koji pravda bezbožnika,prima se vjera njegova u pravdu. 6 Kaošto i David govori da je blago èovjekukome Bog prima pravdu bez djela zakona:7 Blago onima kojima se oprostiše beza-konja, i kojima se grijesi prikriše. 8 Blagoèovjeku kome Gospod ne prima grijeha.9 Ovo dakle blaženstvo ili je u obrezanjuili u neobrezanju? Jer govorimo da seAvraamu primi vjera u pravdu. 10Kakomuse dakle primi? ili kad je bio u obrezanjuili neobrezanju? Ne u obrezanju nego uneobrezanju. 11 I primi znak obrezanjakao peèat pravde vjere koju imaše u neo-brezanju, da bi bio otac sviju koji vjeruju uneobrezanju; da se i njima primi u pravdu;12 I da bi bio otac obrezanja ne samo on-ima koji su od obrezanja, nego i onimakoji hode po stopama vjere koja bješe uneobrezanju oca našega Avraama. 13 Jerobeæanje Avraamu ili sjemenu njegovuda bude našljednik svijetu ne bi zakonomnego pravdom vjere. 14 Jer ako su našl-jednici oni koji su od zakona, propadevjera, i pokvari se obeæanje. 15 Jer zakongradi gnjev; jer gdje nema zakona nemani prijestupa. 16 Zato od vjere da bude pomilosti da obeæanje tvrdo ostane svemusjemenu, ne samo koje je od zakona nego ikoje je od vjere Avraama, koji je otac svimanama, 17 Kao što stoji napisano: postavihte oca mnogijem narodima) pred Bogomkome vjerova, koji oživljuje mrtve, i zoveono što nije kao ono što jest: 18On vjerovana nad kad se nije bilo nièemu nadati daæe on biti otac mnogijem narodima, kaošto mu bješe reèeno: tako æe biti sjemetvoje. 19 I ne oslabivši vjerom ne pogledani na svoje veæ umoreno tijelo, jer mubješe negdje oko sto godina, ni na mrtvostSarinematerice. 20 I za obeæanje Božije neposumnja se nevjerovanjem, nego ojaèau vjeri, i dade slavu Bogu. 21 I znadijašejamaèno da što obeæa kadar je i uèiniti.22 Zato se i primi njemu u pravdu. 23 Alinije pisano za njega jednoga samo da muse primi, 24 Nego i za nas, kojima æe seprimiti ako vjerujemo onoga koji vaskrseIsusa Hrista Gospoda našega iz mrtvijeh,25Koji se predade za grijehe naše, i ustadeza opravdanje naše.

51 Opravdavši se dakle vjerom, imamo

mir s Bogom kroz Gospoda svojega Isusa

Hrista, 2 Kroz kojega i pristup naðosmovjerom u ovu blagodat u kojoj stojimo, ihvalimo se nadanjem slave Božije. 3 Nesamo pak to, nego se hvalimo i nevol-jama, znajuæi da nevolja trpljenje gradi;4 A trpljenje iskustvo, a iskustvo nadanje;5 A nadanje neæe se osramotiti, jer seljubav Božija izli u srca naša Duhom sveti-jem koji je dat nama. 6 Jer Hristos joškad slabi bjesmo umrije u vrijeme svojeza bezbožnike. 7 Jer jedva ko umre zapravednika; za dobroga može biti da bise ko usudio umrijeti. 8 Ali Bog pokazujesvoju ljubav k nama što Hristos još kadbijasmo grješnici umrije za nas. 9 Mnogoæemo dakle veæma biti kroza nj spaseniod gnjeva kad smo se sad opravdali krvljunjegovom. 10 Jer kad smo se pomirili s Bo-gom smræu sina njegova dok smo još bilineprijatelji, mnogo æemo se veæma spastiu životu njegovu kad smo se pomirili. 11Nesamopak to, nego se hvalimo i BogomkrozGospoda svojega Isusa Hrista, kroz kojegasad primismo pomirenje. 12 Zato kao štokroz jednoga èovjeka doðe na svijet grijeh,i kroz grijeh smrt, i tako smrt uðe u sveljude, jer svi sagriješiše. 13 Jer grijeh bješena svijetu do zakona; ali se grijeh ne pri-maše kad ne bješe zakona; 14 Nego carovasmrt od Adama tja do Mojsija i nad on-ima koji nijesu sagriješili prestupivši kaoAdam, koji je prilika onoga koji šæadijašedoæi. 15 Ali dar nije tako kao grijeh; jerkad kroz grijeh jednoga pomriješe mnogi,mnogo se veæa blagodat Božija i dar izliizobilno na mnoge blagodaæu jednogaèovjeka Isusa Hrista. 16 I dar nije kao grijehjednoga: jer za grijeh jednoga bi osuðenje,a dar od mnogijeh grijehova opravdanje.17 Jer kad za grijeh jednoga carova smrtkroz jednoga, koliko æe veæma oni kojiprimaju izobilje blagodati i dar pravde uživotu carovati kroz jednoga Isusa Hrista!18 Zato dakle kao što za grijeh jednogadoðe osuðenje na sve ljude, tako i pravdomjednoga doðe na sve ljude opravdanje živ-ota. 19 Jer kao što neposlušanjem jednogaèovjeka postaše mnogi grješni, tako æe iposlušanjem jednoga biti mnogi pravedni.20 A zakon doðe uz to da se umnoži gri-jeh; jer gdje se umnoži grijeh ondje sejoš veæma umnoži blagodat, 21 Da kao štocarova grijeh za smrt, tako i blagodat dacaruje pravdom za život vjeèni, kroz IsusaHrista Gospoda našega.

Rimljanima 6:1 107 Rimljanima 7:256

1 Šta æemo dakle reæi? Hoæemo liostati u grijehu da se blagodat umnoži?Bože saèuvaj! 2 Jer koji umrijesmo grijehukako æemo još življeti u njemu? 3 Ili neznate da svi koji se krstismo u Isusa Hrista,u smrt njegovu krstismo se? 4 Tako se snjim pogrebosmo krštenjem u smrt da kaošto usta Hristos iz mrtvijeh slavom oèi-nom, tako i mi u novom životu da hodimo.5 Jer kad smo jednaki s njim jednakomsmræu, biæemo i vaskrsenijem; 6 Znajuæiovo da se stari naš èovjek razape s njime,da bi se tijelo grješno pokvarilo, da višene bismo služili grijehu. 7 Jer koji umrijeoprosti se od grijeha. 8 A ako umrijesmos Hristom, vjerujemo da æemo i življeti snjim, 9Znajuæi da Hristos usta izmrtvijeh,veæviše ne umire; smrt više neæe obladatinjime. 10 Jer što umrije, grijehu umrijejedanput; a što živi, Bogu živi. 11 Tako ivi dakle držite sebe da ste mrtvi grijehu aživi Bogu u Hristu Isusu Gospodu našemu.12 Da ne caruje dakle grijeh u vašemusmrtnom tijelu, da ga slušate u slastimanjegovijem; 13 Niti dajite udova svojijehgrijehu za oružje nepravde; nego dajitesebe Bogu, kao koji ste živi iz mrtvijeh, iude svoje Bogu za oružje pravde. 14 Jergrijeh neæe vama obladati, jer nijeste podzakonom nego pod blagodaæu. 15 Štadakle? Hoæemo li griješiti kad nijesmopod zakonom nego pod blagodaæu? Božesaèuvaj! 16Ne znate li da kome dajete sebeza sluge u poslušanje, sluge ste onoga kogaslušate, ili grijeha za smrt, ili poslušanjaza pravdu? 17 Hvala dakle Bogu što bivširobovi grijehu poslušaste od srca tu naukukojoj se i predadoste. 18 Oprostivši se pakod grijeha postaste sluge pravdi. 19 Kaoèovjek govorim, za slabost vašega tijela.Jer kao što dadoste ude svoje za roboveneèistoti i bezakonju na bezakonje, takosad dajite ude svoje za sluge pravdi naposveæenje. 20 Jer kad bijaste robovi gri-jehu, prosti bijaste od pravde. 21 Kakavdakle onda imadoste plod za koji se sadstidite? Jer je onoga kraj smrt. 22 A sadoprostivši se od grijeha, i postavši slugeBožije, imate plod svoj na posveæenje, akraj život vjeèni. 23 Jer je plata za grijehsmrt, a dar Božij je život vjeèni u HristuIsusu Gospodu našemu.

71 Ili ne znate, braæo jer govorim onima

koji znadu zakon da zakon vlada nad èov-jekom dokle je živ? 2 Jer je udata ženaprivezana zakonom za muža dokle god onživi; a ako li muž njezin umre, razdriješi seod zakona muževljega. 3Zato dakle dok jojje muž živ biva preljuboèinica ako poðe zadrugogmuža; a ako joj umre muž prosta jeod zakona da ne bude preljuboèinica akopoðe za drugoga. 4 Zato, braæo moja, i viumrijeste zakonu tijelom Hristovijem, dabudete drugoga, onoga što usta iz mrtvi-jeh, da plod donesemo Bogu. 5 Jer kad bi-jasmo u tijelu, bijahu slasti grjehovne, kojezakon raðahu u udima našima da se smrtiplod donosi. 6 A sad umrvši izbavismose od zakona koji nas držaše, da služimoBogu) u obnovljenju Duha a ne u starinislova. 7 Šta æemo dakle reæi? Je li zakongrijeh? Bože saèuvaj! nego ja grijeha nepoznah osim kroz zakon; jer ne znadohza želju da zakon ne kaza: ne zaželi. 8 Agrijeh uze poèetak kroz zapovijest, i naèiniumeni svaku želju; jer je grijeh bez zakonamrtav. 9 A ja življah nekad bez zakona; akad doðe zapovijest, onda grijeh oživlje,10 A ja umrijeh, i naðe se da mi zapovijestbi za smrt koja bješe data za život. 11 Jergrijeh uzevši poèetak kroz zapovijest pre-vari me, i ubi me njome. 12 Tako je daklezakon svet i zapovijest sveta i pravedna idobra. 13Dobro li dakle bimeni smrt? Božesaèuvaj! nego grijeh, da se pokaže grijehdobrom èineæi mi smrt, da bude grijehodviše grješan zapoviješæu. 14 Jer znamoda je zakon duhovan; a ja sam tjelesan,prodan pod grijeh: 15 Jer ne znam štaèinim, jer ne èinim ono šta hoæu, nego našto mrzim ono èinim. 16 Ako li ono èinimšta neæu, hvalim zakon da je dobar. 17 Aovo više ja ne èinim nego grijeh koji živiu meni. 18 Jer znam da dobro ne živi umeni, to jest u tijelu mojemu. Jer htjetiimam u sebi, ali uèiniti dobro ne nalazim.19 Jer dobro šta hoæu ne èinim, nego zlošto neæu ono èinim. 20 A kad èinim onošto neæu, veæ ja to ne èinim nego grijehkoji živi u meni. 21 Nalazim dakle zakon,kad hoæu dobro da èinim, da me na zlonagoni. 22 Jer imam radost u zakonuBožijemu po unutrašnjemu èovjeku; 23 Alividim drugi zakon u udima svojima, koji sesuproti zakonu uma mojega, i zarobljavame zakonom grjehovnijem koji je u udimamojima. 24 Ja nesreæni èovjek! Ko æe meizbaviti od tijela smrti ove? 25ZahvaljujemBogu svojemu kroz Isusa Hrista Gospoda

Rimljanima 8:1 108 Rimljanima 9:9našega. Tako dakle ja sam umom svojijemslužim zakonu Božijemu a tijelom zakonugrjehovnome.

81 Nikakva dakle sad nema osuðenja on-

ima koji su u Hristu Isusu i ne hode potijelu nego po Duhu. 2 Jer zakon duha kojioživljava u Hristu Isusu, oprostio me je odzakona grjehovnoga i smrti. 3 Jer što za-konu bješe nemoguæe, jer bješe oslabljentijelom, posla Bog sina svojega u oblièjutijela grjehovnoga, i za grijeh osudi grijehu tijelu, 4 Da se pravda zakona ispuni unama koji ne živimo po tijelu nego poduhu; 5 Jer koji su po tijelu tjelesno misle,a koji su po duhu duhovno misle. 6 Jertjelesno mudrovanje smrt je, a duhovnomudrovanje život je i mir. 7 Jer tjelesnomudrovanje neprijateljstvo je Bogu, jer sene pokorava zakonu Božijemu niti može.8 A koji su u tijelu ne mogu Bogu ugoditi.9A vi nijeste u tijelu nego u duhu; jer DuhBožij u vama živi. A ako ko nema DuhaHristova, on nije njegov. 10A ako je Hristosu vama, onda je tijelo mrtvo grijeha radia Duh živ pravde radi. 11 A ako li živiu vama Duh onoga koji je vaskrsao Isusaiz mrtvijeh, onaj koji je podigao Hrista izmrtvijeh oživljeæe i vaša smrtna tjelesaDuhom svojijem koji živi u vama. 12 Takodakle, braæo, nijesmo dužni tijelu da po ti-jelu živimo. 13 Jer ako živite po tijelu, pom-rijeæete; ako li duhom poslove tjelesnemorite, življeæete. 14 Jer koji se vladajupo duhu Božijemu oni su sinovi Božiji.15 Jer ne primiste duha ropstva, opet dase bojite; negoprimisteDuhaposinaèkoga,kojijem vièemo: Ava, oèe! 16 Ovaj Duhsvjedoèi našemuduhuda smodjeca Božija.17A kad smo djeca i našljednici smo: našl-jednici dakle Božiji, a sunašljednici Hris-tovi: jer s njim stradamo da se s njimi proslavimo. 18 Jer mislim da stradanjasadašnjega vremena nijesu ništa premaslavi koja æe nam se javiti. 19 Jer èekanjetvari èeka da se jave sinovi Božiji. 20 Jerse tvar pokori propadljivosti ne od svojevolje nego za volju onoga koji je pokori)na nad, 21 Da æe se i sama tvar oprostitiod ropstva raspadljivosti na slobodu slavedjece Božije. 22 Jer znamo da sva tvaruzdiše i tuži s nama dosad. 23 A ne samoona, nego i mi koji novinu duha imamo,i mi sami u sebi uzdišemo èekajuæi pos-injenja i izbavljenja tijelu svojemu. 24 Jer

se nadom spasosmo. A nad koji se vidinije nad; jer kad ko vidi što, kako æe muse nadati? 25 Ako li se nadamo onome štone vidimo, èekamo s trpljenjem. 26 A takoi Duh pomaže nam u našijem slabostima:jer ne znamo za što æemo se moliti kaošto treba, nego sam Duh moli se za nasuzdisanjem neiskazanijem. 27 A onaj štoispituje srca zna što je misao Duha, jer povolji Božijoj moli se za svete. 28 A znamoda onima koji ljube Boga sve ide na dobro,koji su pozvani po namjerenju. 29 Jerkoje naprijed pozna one i odredi da budujednaki oblièju sina njegova, da bi on bioprvoroðeni meðu mnogom braæom. 30 Akoje odredi one i dozva; a koje dozva onei opravda; a koje opravda one i proslavi.31 Šta æemo dakle reæi na ovo? Ako jeBog s nama, ko æe na nas? 32 Koji daklesvoga sina ne poštedje, nego ga predade zasve nas, kako dakle da nam s njim sve nedaruje? 33 Ko æe optužiti izbrane Božije?Bog koji pravda? 34Ko æe osuditi? HristosIsus, koji umrije, pa još i vaskrse, koji jes desne strane Bogu, i moli za nas? 35 Koæe nas rastaviti od ljubavi Božije? Nevoljali ili tuga? ili gonjenje? ili glad? iligolotinja? ili strah? ili maè? kao što stojinapisano: 36 Za tebe nas ubijaju vas dan,drže nas kao ovce koje su za klanje. 37 Aliu svemu ovome pobjeðujemo onoga radikoji nas je ljubio. 38 Jer znam jamaèno dani smrt, ni život, ni anðeli, ni poglavarstva,ni sile, ni sadašnje, ni buduæe, 39Ni visina,ni dubina, ni druga kakva tvar može nasrazdvojiti od ljubavi Božije, koja je uHristuIsusu Gospodu našemu.

91 Istinu govorim tako mi Hrista, ne

lažem, to mi svjedoèi savjest moja Duhomsvetijem: 2 Da mi je vrlo žao i srce memoje boli bez prestanka; 3 Jer bih željeoda ja sam budem odluèen od Hrista zabraæu svoju koja su mi rod po tijelu, 4Kojasu Izrailjci, kojijeh je posinaštvo i slava, izavjet i zakon, i bogomoljstvo, i obeæanja;5 Kojijeh su i oci, i od kojijeh je Hristos potijelu, koji je nad svima Bog blagoslovenvavijek. Amin. 6 A nije moguæe da rijeèBožija proðe: jer nijesu svi Izrailjci koji suod Izrailja; 7Niti su svi djeca koji su sjemeAvraamovo, nego u Isaku, reèe, nazvaæeti se sjeme. 8 To jest, nijesu ono djecaBožija što su po tijelu djeca, nego djecaobeæanja primaju se za sjeme. 9 Jer je ovo

Rimljanima 9:10 109 Rimljanima 11:2rijeè obeæanja: u ovo vrijeme doæi æu iu Sare æe biti sin. 10 Ne samo pak onanego i Reveka, kad zatrudnje od samogaIsaka oca našega. 11 Jer još dok se djecane bijahu rodila, ni uèinila dobra ni zla,da ostane Božija naredba po izboru, 12 Neza djela, nego onoga radi koji poziva reèejoj se: veæi æe služiti manjemu, 13 Kao štostoji napisano: Jakov mi omilje, a na Isavaomrzoh. 14 Šta æemo dakle na to reæi?Eda li je nepravda u Boga? Bože saèuvaj!15 Jer Mojsiju govori: koga æu pomilovati,pomilovaæu, i na koga æu se smilovati,smilovaæu se. 16 Tako dakle niti stoji doonoga koji hoæe, ni do onoga koji trèi,nego do Boga koji pomiluje. 17 Jer pismogovori Faraonu: za to te isto podigoh dana tebi pokažem silu svoju, i da se razglasiimemoje po svoj zemlji. 18Tako dakle kogahoæe miluje, a koga hoæe otvrdoglavi.19 Reæi æeš mi: zašto nas još krivi? jerko se može suprotiti volji njegovoj? 20 Ako si ti, o èovjeèe! da protivno odgovarašBogu? Eda li rukotvorina govori majstorusvome: zašto si me tako naèinio? 21 Ili zarlonèar nema vlasti nad kalom da od jedneguke naèini jedan sud za èast a drugi zasramotu? 22 A kad šæaše Bog da pokažegnjev svoj i da objavi silu svoju, podneses velikijem trpljenjem sudove gnjeva kojisu pripravljeni za pogibao. 23 I da pokažebogatstvo slave svoje na sudima milostikoje pripravi za slavu; 24 Koje nas i dozvane samo od Jevreja nego i od neznabožaca,25 Kao što i u Josiji govori: nazvaæu narodsvojijemkoji nijemoj narod, i neljubazniculjubaznicom. 26 I biæe na mjestu, gdjeim se reèe: vi nijeste moj narod; tamoæe se nazvati sinovi Boga živoga. 27 AIsaija vièe za Izrailja: ako bude broj sinovaIzrailjevijeh kao pijesak morski, ostatakæe se spasti. 28 Jer æe on izvršiti rijeèsvoju, i naskoro æe izvršiti po pravdi, da,ispuniæe Gospod naskoro rijeè svoju nazemlji. 29 I kao što proreèe Isaija: da namnije Gospod Savaot ostavio sjemena, ondabismo bili kao Sodom i Gomor. 30 Štaæemo dakle reæi? Da neznabošci koji netražiše pravde dokuèiše pravdu, ali pravduod vjere. 31 A Izrailj tražeæi zakon pravdene dokuèi zakona pravde. 32 Zašto? Jer netraži iz vjere nego iz djela zakona; jer sespotakoše na kamen spoticanja, 33 Kao štostoji napisano: evomeæemu Sionu kamenspoticanja i stijenu sablazni; i koji ga godvjeruje neæe se postidjeti.

101 Braæo! želja je mojega srca i molitva

k Bogu za spasenije Izrailja. 2 Jer imsvjedoèim da imaju revnost za Boga, aline po razumu. 3 Jer ne poznajuæi pravdeBožije i gledajuæi da svoju pravdu utvrdene pokoravaju se pravdi Božijoj. 4 Jerje Hristos svršetak zakona: koji ga godvjeruje opravdan je. 5 Jer Mojsije pišeza pravdu koja je od zakona: koji èovjekto èini življeæe u tom. 6 A pravda kojaje od vjere ovako govori: da ne reèeš usrcu svojemu: ko æe iziæi na nebo? tojest da svede Hrista; 7 Ili: ko æe siæi ubezdan? to jest da izvede Hrista iz mrtvi-jeh. 8 Ali šta govori pismo? Blizu ti jerijeè u ustima tvojima i u srcu tvojemu, tojest rijeè vjere koju propovijedamo. 9 Jerako priznaješ ustima svojima da je IsusGospod, i vjeruješ u srcu svojemu da gaBogpodiže izmrtvijeh, biæeš spasen. 10 Jerse srcem vjeruje za pravdu a ustima sepriznaje za spasenije. 11 Jer pismo govori:koji ga godvjeruje neæe se postidjeti. 12 Jernema razlike meðu Jevrejinom i Grkom:jer je on Bog sviju, i bogat za sve kojiga prizivlju. 13 Jer koji god prizove imeGospodnje spašæe se. 14 Kako æe dakleprizvati koga ne vjerovaše? A kako æevjerovati koga ne èuše? A kako æe èutibez propovjednika? 15A kako æe propovi-jedati ako ne budu poslani? Kao što stojinapisano: kako su krasne noge onijeh kojidonose glas za mir, koji donose glas zadobro! 16 Ali svi ne poslušaše jevanðelja:jer Isaija govori: Gospode! ko vjerovanašemu propovijedanju? 17 Tako daklevjera biva od propovijedanja, a propovi-jedanje rijeèju Božijom. 18 Nego velim:zar ne èuše? Još otide po svoj zemlji glasnjihov, i po krajevima vasionoga svijetarijeèi njihove. 19 Nego velim: zar nerazumje Izrailj? Prvi Mojsije govori: jaæu vas razdražiti, ne svojijem narodom,nerazumnijem narodom rasrdiæu vas. 20AIsaija govori slobodno: naðoše me koji mene traže; i javih se onima koji za me nepitaju. 21 A k Izrailju govori: vas danpružah ruke svoje k narodu koji ne da damu se kaže i odgovara nasuprot.

111Govorimdakle: eda li Bog odbaci narod

svoj? Bože saèuvaj! Jer sam i ja Izrailjacod sjemena Avraamova od koljena Veni-jaminova. 2Ne odbaci Bog naroda svojega,

Rimljanima 11:3 110 Rimljanima 12:12koji naprijed pozna. Ili ne znate šta govoripismo za Iliju kako se tuži Bogu na Izrailjagovoreæi: 3Gospode! proroke tvoje pobišei oltare tvoje raskopaše, a ja ostah jedani traže dušu moju da je izvade. 4 A štamu govori Božij odgovor? Ostavih sebisedam hiljada ljudi koji ne prekloniše kol-jena predVaalom. 5Tako dakle i u sadašnjevrijeme ostatak bi po izboru blagodati.6Ako li je po blagodati, onda nije od djela,jer blagodat veæ ne bi bila blagodat; akoli je od djela nije više blagodat, jer djeloveæ ne bi bilo djelo. 7 Šta dakle? Štaiskaše Izrailj ono ne dobi; a izbor dobi;ostali pak zaslijepiše. 8Kao što je napisano:dade im Bog duha neosjetljivoga, oèi da nevide, i uši da ne èuju do samoga današn-jega dana. 9 I David govori: da budetrpeza njihova zamka i gvožða, i sablazani plata njima; 10 Da se njihove oèi zasli-jepe da ne vide, i leða njihova jednakoda su pognuta. 11 Govorim dakle: edali se spotakoše da padnu? Bože saèuvaj!Nego je njihova pogrješka spasenje nezn-abošcima, da bi se i oni razdražili. 12 Akad je pogrješka njihova bogatstvo svijetui šteta njihova bogatstvo neznabošcima,akamoli da se ispune? 13 Jer vama gov-orim neznabošcima; jer, buduæi da samja apostol neznabožaca, hoæu da hvalimsvoju službu; 14 Ne bih li kako razdražiosvoj rod, i spasao koga od njih. 15 Jerkad je odmet njihov primirenje svijetu, štabi bilo primljenje, osim život iz mrtvijeh?16 Ako je kvasac svet, to je i tijesto; i akoje korijen svet, to su i grane. 17 Ako lise neke od grana odlomiše, i ti, koji sidivlja maslina, pricijepio si se na njih, ipostao si zajednièar u korijenu i u mastiod masline; 18 Ne hvali se granama; akoli se pak hvališ, ne nosiš ti korijena negokorijen tebe. 19 A reæi æeš: odlomišese grane da se ja pricijepim. 20 Dobro!nevjerstvom odlomiše se, a ti vjerom sto-jiš; ne ponosi se, nego se boj. 21 Jer kadBog roðenijeh grana ne poštedje, da i tebekako ne nepoštedi. 22Gledaj dakle dobrotui nepošteðenje Božije: nepošteðenje naonima što otpadoše, a na sebi dobrotuBožiju, ako ostaneš u dobroti; ako li pakne, i ti æeš biti otsjeèen. 23 A i oni, akone ostanu u nevjerstvu, pricijepiæe se; jerih je Bog kadar opet pricijepiti. 24 Jer kadsi ti otsjeèen od roðene divlje masline, ipricijepio se na neroðenu pitomumaslinu;akamoli ovi koji æe se pricijepiti na roðenu

svoju maslinu! 25 Jer vam, braæo, neæuzatajiti tajne ove da ne budete ponositida šljepota Izrailju pade u dijel dokle neuðe neznabožaca koliko treba. 26 I tako æese spasti sav Izrailj, kao što je napisano:doæi æe od Siona izbavitelj i odvratiæebezbožnost od Jakova. 27 I ovo im je mojzavjet kad otmem njihove grijehe. 28Po je-vanðelju dakle neprijatelji su vas radi; a poizboru ljubazni su otaca radi. 29 Jer se Bogneæe raskajati za svoje darove i zvanje.30 Jer kao i vi što se nekad suproæasteBogu a sad biste pomilovani njihovoga radisuproæenja, 31 Tako i oni sad ne htješeda vjeruju vašega radi pomilovanja da bii oni bili pomilovani. 32 Jer Bog zatvorisve u nevjerstvo, da sve pomiluje. 33 Odubino bogatstva i premudrosti i razumaBožijega! kako su neispitljivi njegovi su-dovi i neistražljivi njegovi putovi! 34 Jerko pozna misao Gospodnju? 35 Ili ko mu bisavjetnik? Ili ko mu naprijed dade što, damu se vrati? 36 Jer je od njega i kroz njegai u njemu sve. Njemu slava vavijek. Amin.

121 Molim vas dakle, braæo, milosti Božije

radi, da date tjelesa svoja u žrtvu živu,svetu, ugodnu Bogu; to da bude vašeduhovno bogomoljstvo. 2 I ne vladajtese prema ovome vijeku, nego se promi-jenite obnovljenjem uma svojega, da bistemogli kušati koje je dobra i ugodna isavršena volja Božija. 3 Jer kroz blagodatkoja je meni data kažem svakome koji jemeðu vama da ne mislite za sebe višenego što valja misliti; nego da mislite usmjernosti kao što je kome Bog udijeliomjeru vjere. 4 Jer kao u jednom tijelu štoimamo mnoge ude a udi svi nemaju jedanposao, 5 Tako smo mnogi jedno tijelo uHristu, a po sebi smo udi jedan drugome.6 A imamo razlièite darove po blagodatikoja nam je dana: ako proroštvo, nekabude po mjeri vjere; 7 Ako li službu, nekasluži; ako je uèitelj, neka uèi; 8 Ako jetješitelj, neka tješi; koji daje neka dajeprosto; koji upravlja neka se brine; kojièini milost neka èini s dobrom voljom.9 Ljubav da ne bude lažna. Mrzeæi nazlo držite se dobra. 10 Bratskom ljubavibudite jedan k drugome ljubazni. Èašæujedan drugoga veæeg èinite. 11 Ne bu-dite u poslu lijeni; budite ognjeni u duhu,služite Gospodu. 12 Nadanjem veselite

Rimljanima 12:13 111 Rimljanima 14:23se, u nevolji trpite, u molitvi budite jed-nako. 13 Dijelite potrebe sa svetima; pri-majte rado putnike. 14 Blagosiljajte onekoji vas gone: blagosiljajte, a ne kunite.15Radujte se s radosnima, i plaèite s plaèn-ima. 16 Budite jedne misli meðu sobom.Ne mislite o visokijem stvarima, nego sedržite niskijeh. Ne mislite za sebe da stemudri. 17 A nikome ne vraæajte zla zazlo; promišljajte o tom što je dobro predsvijem ljudima. 18 Ako je moguæe, kolikodo vas stoji, imajte mir sa svijem ljudima.19 Ne osveæujte se za sebe, ljubazni, negopodajte mjesto gnjevu, jer stoji napisano:moja je osveta, ja æu vratiti, govori Gos-pod. 20 Ako je dakle gladan neprijateljtvoj, nahrani ga; ako je žedan, napoj ga;jer èineæi to ugljevlje ognjeno skupljaš naglavu njegovu. 21Ne daj se zlu nadvladati,nego nadvladaj zlo dobrom.

131 Svaka duša da se pokorava vlastima

koje vladaju; jer nema vlasti da nije odBoga, a što su vlasti, od Boga su postavl-jene. 2Tako koji se suproti vlasti suproti senaredbi Božijoj; a koji se suprote primiæegrijeh na sebe. 3 Jer knezovi nijesu strahdobrijem djelima nego zlijem. Hoæeš lipak da se ne bojiš vlasti, èini dobro, iimaæeš hvalu od nje; 4 Jer je sluga Božijtebi za dobro. Ako li zlo èiniš, boj se; jeruzalud ne nosi maèa, jer je Božij sluga,osvetnik na gnjev onome koji zlo èini.5 Tako se valja pokoravati ne samo odstraha nego i po savjesti. 6 Jer zato i porezedajete; jer su sluge Božije koje su za to istopostavljene. 7 Podajte dakle svakome štaste dužni: kome dakle porezu, porezu; akome carinu, carinu; a kome strah, strah;a kome èast, èast. 8 I ne budite nikomeništa dužni osim da ljubite jedan drugoga;jer koji ljubi drugoga zakon ispuni. 9 Jerovo: ne èini preljube, ne ubij, ne ukradi,ne svjedoèi lažno, ne zaželi, i ako ima joškakva druga zapovijest, u ovoj se rijeèiizvršuje, to jest: ljubi bližnjega svojega kaosamoga sebe. 10 Ljubav ne èini zla bližn-jemu; daklem je ljubav izvršenje zakona.11 I znajuæi ovo vrijemeda je veæèas došaoda ustanemo od sna; jer nam je sad bližespasenije negoli kad vjerovasmo. 12 Noæproðe a dan se približi: da odbacimo daklesva djela tamna, i da se obuèemo u oružjevidjela. 13Dahodimopošteno kao po danu:ne u žderanju i pijanstvu, ne u kurvarstvu

i neèistoti, ne u svaðanju i zavisti; 14Negose obucite u Gospoda našega Isusa Hrista;i tijelu ne ugaðajte po željama.

141 A slaboga u vjeri primajte lijepo, da

se ne smeta savjest. 2 Jer jedan vjeruje dasmije svašta jesti, a koji je slab jede zelje.3 Koji jede neka ne ukorava onoga koji nejede; i koji ne jede neka ne osuðuje onogakoji jede; jer ga Bog primi. 4 Ko si ti kojisudiš tuðemu sluzi? On svojemu gospo-daru stoji ili pada. Ali æe ustati; jer je Bogkadar podignuti ga. 5 Tako jedan razlikujedan od dana, a drugi drži sve dane da sujednaki: svaki da bude uvjeren za svojumisao. 6 Koji razlikuje dane, Gospodu raz-likuje; i koji ne razlikuje dana, Gospodu nerazlikuje. Koji jede, Gospodu jede: jer hvaliBoga; i koji ne jede, Gospodu ne jede, ihvali Boga. 7 Jer nijedan odnas ne živi sebi,i nijedan ne umire sebi. 8 Jer ako živimo,Gospodu živimo; a ako umiremo, Gospoduumiremo. Ako dakle živimo, ako umiremo,Gospodnji smo. 9 Jer zato Hristos i umrijei vaskrse i oživlje da oblada i mrtvima iživima. 10 A ti zašto osuðuješ brata svo-jega? Ili ti zašto ukoravaš brata svojega?Jeræemo svi iziæi na sudpredHrista. 11 Jerje pisano: tako mi života, govori Gospod,pokloniæemi se svako koljeno, i svaki jezikslaviæe Boga. 12 Tako æe dakle svaki odnas dati Bogu odgovor za sebe. 13 Zatoda ne osuðujemo više jedan drugoga, negomjesto toga ovo gledajte da ne postavljatebratu spoticanja ili sablazni. 14 Znam iuvjeren sam u Hristu Isusu da ništa nijepogano po sebi, osim kad ko misli da je štopogano, onome je pogano. 15A ako je brattvoj jela radi žalostan, veæ se ne vladašpo ljubavi: ne gubi jelom svojijem onogaza kojega Hristos umrije. 16Gledajte dakleda se ne huli na vaše dobro. 17 Jer carstvoBožije nije jelo i piæe, nego pravda i mir iradost u Duhu svetome. 18 Jer koji ovijemsluži Hristu ugodan je Bogu i mio ljudima.19Tako dakle da se staramo za mir i za onoèim vodimo na bolje jedan drugoga. 20Neraskopavaj djela Božijega jela radi; jer jesve èisto; nego je pogano za èovjeka kojijede sa spoticanjem. 21 Dobro je ne jestimesa, i vina ne piti, i ono ne èiniti na štose tvoj brat spotièe, ili oda šta gori postajeili slabi. 22Ti imaš vjeru? Imaj je samu sebipred Bogom. Blago onome koji ne osuðujesebe za ono šta naðe za dobro. 23 A koji se

Rimljanima 15:1 112 Rimljanima 16:12sumnja osuðen je ako jede, jer ne èini povjeri: a šta god nije po vjeri grijeh je.

151 Dužni smo dakle mi jaki slabosti slabi-

jeh nositi, i ne sebi ugaðati. 2 I svaki odvas da ugaða bližnjemu na dobro za dobarugled. 3 Jer i Hristos ne ugodi sebi, negokao što je pisano: ruženja onijeh koji teberuže padoše na me. 4 Jer što se naprijednapisa za našu se nauku napisa, da tr-pljenjem i utjehom pisma nad imamo. 5 ABog trpljenja i utjehe da vam da da složnomislite meðu sobom po Hristu Isusu, 6 Dajednodušno jednijem ustima slavite Bogai oca Gospoda našega Isusa Hrista. 7 Zatoprimajte jedan drugoga kao što i Hristosprimi vas na slavu Božiju. 8 Ali kažem daje Isus Hristos bio sluga obrezanja istineradi Božije, da utvrdi obeæanje ocevima,9Aneznabošci pomilosti da proslave Boga,kao što stoji napisano: zato æu te hvalitimeðu neznabošcima, Gospode, i pjevaæuime tvoje. 10 I opet govori: veselite seneznabošci s narodom njegovijem. 11 Iopet: hvalite Gospoda svi neznabošci, islavite ga svi narodi. 12 I opet Isaija govori:biæe korijen Jesejev, i koji ustane da vladanad neznabošcima u onoga æe se uzdatineznabošci. 13 A Bog nada da ispuni vassvake radosti i mira u vjeri, da imate izo-bilje u nadu silom Duha svetoga. 14 A jasam i sam uvjeren za vas, braæo, da ste ivi sami puni blagodati, napunjeni svakogarazuma, da možete druge nauèiti. 15 Alivam opet, braæo, slobodno pisah nekolikoda vam napomenem radi blagodati kojami je dana od Boga, 16 Da budem slugaIsusa Hrista u neznabošcima, da služimjevanðelju Božijemu, da budu neznabošciprinos povoljan i osveæen Duhom sveti-jem. 17 Imam dakle hvalu u Hristu Isusukod Boga. 18 Jer ne smijemgovoriti što kojeHristos ne uèini kroza me za poslušanjeneznabožaca rijeèju i djelom, 19 U siliznaka i èudesa silom Duha Božijega; takoda od Jerusalima i naokolo tja do Ilirikanapunih jevanðeljemHristovijem. 20 I takose potrudih da propovjedim jevanðelje negdje se spominjaše Hristos, da na tuðojzakopini ne zidam; 21 Nego kao što jepisano: kojima se ne javi za njega, vidjeæe;i koji ne èuše razumjeæe. 22 To me izadrža mnogo puta da ne doðem k vama.23 A sad više ne imajuæi mjesta u ovijem

zemljama, a imajuæi želju od mnogo go-dina da doðem k vama, 24 Ako poðem uŠpanjolsku, doæi æu vam; jer se nadam daæu tuda proæi i vas vidjeti, i vi æete meotpratiti onamo kad se najprije nekolikonasitim vas. 25 A sad idem u Jerusalimslužeæi svetima. 26 Jer Maæedonija i Ahajauèiniše dragovoljno neku porezu za sirom-ahe svete koji žive u Jerusalimu. 27 Oniuèiniše dragovoljno, a i dužni su im; jerkad neznabošci dobiše dijel u njihovijemduhovnijem imanjima, dužni su i oni njimau tjelesnima poslužiti. 28 Kad ovo daklesvršim, i ovaj im plod zapeèatim, poæiæu preko vas u Španjolsku. 29 A znam dakad doðem k vama, doæi æu s obilnijemblagoslovom jevanðelja Hristova. 30Ali vasmolim, braæo, zaradi Gospoda našega Is-usa Hrista, i zaradi ljubavi Duha, pomozitemi u molitvama za me k Bogu; 31 Da seizbavim od onijeh koji se protive u Judeji,i da služba moja za Jerusalim bude po voljisvetima; 32 Da s radošæu doðem k vama, svoljom Božijom, i da se razveselim s vama.33A Bog mira sa svima vama. Amin.

161 Preporuèujem vam pak Fivu sestru

našu, koja je sluškinja kod crkve uKenhreji, 2 Da je primite u Gospodu kaošto prilikuje svetima, i da joj budeteu pomoæi u svakoj stvari koju od vaszatreba; jer je ona mnogima pomogla,i samome meni. 3 Pozdravite Priskilu iAkilu, pomoænike moje u Hristu Isusu,4Koji za dušu moju svoje vratove položiše,kojima ne ja jedan zahvaljujem, negoi sve crkve neznabožaèke, i domašnjucrkvu njihovu. 5 Pozdravite Epeneta,meni ljubaznoga, koji je novina iz Ahajeu Hrista. 6 Pozdravite Mariju, koja semnogo trudila za nas. 7 PozdraviteAndronika i Juniju, rodbinu moju, i mojedrugare u sužanjstvu, koji su znamenitimeðu apostolima, koji i prije menevjerovaše Hrista. 8 Pozdravite Amplija,meni ljubaznoga u Gospodu. 9 PozdraviteUrbana, pomoænika našega u Hristu, iStahija, meni ljubaznoga. 10 PozdraviteApelija, okušanoga u Hristu. Pozdravitedomaæe Aristovulove. 11 PozdraviteIrodijona, roðaka mojega. Pozdravitedomaæe Narkisove, koji su u Gospodu.12 Pozdravite Trifenu i Trifosu, koje setrude u Gospodu. Pozdravite Persiduljubaznu, koja se mnogo trudila u

Rimljanima 16:13 113 Rimljanima 16:27Gospodu. 13 Pozdravite Rufa izbranogau Gospodu, i mater njegovu i moju.14 Pozdravite Asinkrita, Flegonta, Erma,Patrova, Ermija, i braæu koja su s njima.15 Pozdravite Filologa i Juliju, Nireja isestru njegovu, i Olimpana, i sve svetekoji su s njima. 16 Pozdravite jedandrugoga cjelivom svetijem. Pozdravljajuvas sve crkve Hristove. 17 Molim vaspak, braæo, èuvajte se od onijeh kojièine raspre i razdore na štetu nauke kojuvi nauèiste, i uklonite se od njih; 18 Jertakovi ne služe Gospodu našemu IsusuHristu nego svojemu trbuhu, i blagijemrijeèima i blagoslovima prelašæuju srcabezazlenijeh. 19 Jer vaše slušanje razglasise svuda. I radujem se za vas; ali hoæu daste vi mudri na dobro a prosti na zlo. 20 ABog mira da satre sotonu pod noge vašeskoro. Blagodat Gospoda našega IsusaHrista s vama. Amin. 21 Pozdravlja vasTimotije, pomoænik moj, i Lukije i Jason iSosipatar, roðaci moji. 22 Pozdravljam vasi ja Tertije, koji napisah ovu poslanicu uGospodu. 23 Pozdravlja vas Gaj, domaæinmoj i cijele crkve. Pozdravlja vas Erast,haznadar gradski, i brat Kvart. 24BlagodatGospoda našega Isusa Hrista sa svimavama. Amin. 25 A onome koji vasmože utvrditi po jevanðelju mojemu ipropovijedanju Isusa Hrista, po otkrivenjutajne koja je bila sakrivena od postanjasvijeta, 26 A sad se javila i obznanila krozpisma proroèka, po zapovijesti vjeènogaBoga, za poslušanje vjere meðu svimaneznabošcima, 27 Jedinome premudromeBogu, kroz Isusa Hrista, slava vavijek.Amin.

1 Korinæanima 1:1 114 1 Korinæanima 2:14

1. Korinæanima Poslanica1 Od Pavla, voljom Božijom pozvanoga

apostola Isusa Hrista, i od Sostena brata,2 Crkvi Božijoj koja je u Korintu, osveæen-ima u Hristu Isusu, pozvanima svetima, sasvima koji prizivlju ime Gospoda našegaIsusa Hrista na svakome mjestu i nji-hovome i našemu: 3 Blagodat vam i mirod Boga oca našega i Gospoda Isusa Hrista.4 Zahvaljujem svagda Bogu svojemu za vasšto vam je dana blagodat Božija u HristuIsusu, 5 Te se u svemu obogatiste krozanj, u svakoj rijeèi i svakom razumu, 6 Kaošto se svjedoèanstvo Hristovo utvrdimeðuvama; 7 Tako da nemate nedostatka ni ujednome daru, vi koji èekate otkrivenjaGospoda našega Isusa Hrista, 8 Koji æevas i utvrditi do samoga kraja da budetepravi na dan Gospoda našega Isusa Hrista.9 Vjeran je Bog koji vas pozva u zajednicusina svojega Isusa Hrista Gospoda našega.10Molim vas pak, braæo, imenomGospodanašega Isusa Hrista da svi jedno govorite,i da ne budu meðu vama raspre, negoda budete utvrðeni u jednom razumu iu jednoj misli. 11 Jer sam èuo za vas,braæo moja, od Hlojinijeh domašnjijeh dasu svaðe meðu vama, 12 A to kažem dajedan od vas govori: ja sam Pavlov; adrugi: ja sam Apolov; a treæi: ja samKifin; a èetvrti: ja sam Hristov. 13 Edali se Hristos razdijeli? Eda li se Pavlerazape za vas? ili se u imePavlovo krstiste?14 Hvala Bogu što ja nijednoga od vas nekrstih osim Krispa i Gaja; 15 Da ne reèeko da u svoje ime krstih. 16 A krstihi Stefanin dom: dalje ne znam jesam likoga drugog krstio. 17 Jer Hristos ne poslamene da krstim, nego da propovijedamjevanðelje, ne premudrijem rijeèima, dane izgubi silu krst Hristov. 18 Jer je rijeèkrstova ludost onima koji ginu; a namaje koji se spasavamo sila Božija. 19 Jer jepisano: pogubiæu premudrost premudri-jeh, i razum razumnijeh odbaciæu. 20Gdjeje premudri? Gdje je književnik? Gdjeje prepiraè ovoga vijeka? Ne pretvori liBog mudrost ovoga svijeta u ludost? 21 Jerbuduæi da u premudrosti Božijoj ne poznasvijet premudrošæu Boga, bila je Božijavolja da ludošæu pouèenja spase one kojivjeruju. 22 Jer i Jevreji znake ištu, i Grcipremudrosti traže. 23A mi propovijedamo

Hrista razapeta, Jevrejimadakle sablazan aGrcima bezumlje; 24Onima pak koji su poz-vani, i Jevrejima i Grcima, Hrista, Božijusilu i Božiju premudrost. 25 Jer je ludostBožija mudrija od ljudi, i slabost je Božijajaèa od ljudi. 26 Jer pogledajte znanje svoje,braæo, da nema ni mnogo premudrijehpo tijelu, ni mnogo silnijeh ni mnogo ple-menitijeh; 27 Nego što je ludo pred svije-tom ono izabra Bog da posrami premudre;i što je slabo pred svijetom ono izabra Bogda posrami jako; 28 I što je neplemenitopred svijetom i uništeno izabra Bog, i štonije, da uništi ono što jest, 29 Da se nepohvali nijedno tijelo pred Bogom. 30 Izkojega ste vi u Hristu Isusu, koji nam postapremudrost od Boga i pravda i osveæenjei izbavljenje. 31 Da kao što se piše) ko sehvali, Gospodom da se hvali.

21 I ja došavši k vama, braæo, ne doðoh

s visokom rijeèi ili premudrosti da vamjavljam svjedoèanstvo Božije. 2 Jer nijesammislio da znam što meðu vama osim IsusaHrista, i toga raspeta. 3 I ja bijah meðuvama u slabosti, i u strahu i u velikomdrktanju. 4 I rijeèmoja, i pouèenjemoje nebijaše u nadgovorljivijem rijeèima ljudskepremudrosti, nego u dokazivanju Duha isile. 5 Da vjera vaša ne bude u mudrostiljudskoj nego u sili Božijoj. 6 Ali premu-drost govorimo koja je u savršenima, ane premudrost vijeka ovoga ni knezovavijeka ovoga koji prolaze. 7Nego govorimopremudrost Božiju u tajnosti sakrivenu,koju odredi Bog prije svijeta za slavu našu;8 Koje nijedan od knezova vijeka ovoga nepozna; jer da su je poznali, ne bi Gospodaslave razapeli. 9 Nego kao što je pisano:što oko ne vidje, i uho ne èu, i u srceèovjeku ne doðe, ono ugotovi Bog onima,koji ga ljube. 10 A nama je Bog otkrioDuhom svojijem; jer Duh sve ispituje, idubine Božije. 11 Jer ko od ljudi zna šta jeu èovjeku osim duha èovjeèijega koji živiu njemu? Tako i u Bogu što je niko ne znaosim Duha Božijega. 12 A mi ne primismoduha ovoga svijeta, nego Duha koji je izBoga, da znamo što nam je darovano odBoga; 13 Koje i govorimo ne rijeèima štoje nauèila èovjeèija premudrost, nego štouèi Duh sveti; i duhovne stvari duhovnoradimo. 14A tjelesni èovjekne razumije štoje od Duha Božijega; jer mu se èini ludost inemože da razumije, jer treba duhovno da

1 Korinæanima 2:15 115 1 Korinæanima 5:2se razgleda. 15 Duhovni pak sve razgleda,a njega sama niko ne razgleda. 16 Jer kopozna umGospodnji da ga pouèi? Ami umHristov imamo.

31 I ja, braæo, ne mogoh s vama govoriti

kao s duhovnima nego kao s tjelesnima,kao s malom djecom u Hristu. 2Mlijekomvas napojih a ne jelom, jer još ne mogaste,i ni sad još ne možete, 3 Jer ste još tjelesni.Jer gdje su meðu vama zavisti i svaðe inesloge, nijeste li tjelesni, i ne živite lipo èovjeku? 4 Jer kad govori ko: ja samPavlov; a drugi: ja sam Apolov; nijeste litjelesni? 5Ko je dakle Pavle a ko li Apolo dosamo sluge kroz koje vjerovaste, kao što isvakome Gospod dade? 6 Ja posadih, Apolozali, a Bog dade te uzraste. 7 Tako niti jeonaj što koji sadi, ni onaj koji zaljeva, negoBog koji daje te raste. 8 A onaj koji sadi ikoji zaljeva jednaki su; i svaki æe primitisvoju platu po svojemu trudu. 9 Jer mi smoBogu pomagaèi, a vi ste Božija njiva, Božijagraðevina. 10 Po blagodati Božijoj koja mije dana ja kao premudri neimar postavihtemelj, a drugi zida u visinu; ali svaki nekagleda kako zida. 11 Jer temelja drugoganiko ne može postaviti osim onoga kojije postavljen, koji je Isus Hristos. 12 Akoli ko zida na ovome temelju zlato, sre-bro, drago kamenje, drva, sijeno, slamu,13 Svakoga æe djelo iziæi na vidjelo; jer æedan pokazati, jer æe se ognjem otkriti, isvako djelo pokazaæe oganj kao što jest.14 I ako ostane èije djelo što je nazidao,primiæe platu. 15 A èije djelo izgori, otiæiæeu štetu: a samæe se spasti tako kao krozoganj. 16Ne znate li da ste vi crkva Božija,i Duh Božij živi u vama? 17Ako pokvari kocrkvu Božiju, pokvariæe njega Bog: jer jecrkva Božija sveta, a to ste vi. 18Niko nekase ne vara: ako ko meðu vama misli da jemudar na ovome svijetu, neka bude lud dabude mudar. 19 Jer je premudrost ovogasvijeta ludost pred Bogom, jer je pisano:hvata premudre u njihovu lukavstvu. 20 Iopet: Gospod zna pomisli mudrijeh da suništa. 21Zato niko da se ne hvali èovjekom,jer je sve vaše. 22 Bio Pavle, ili Apolo, iliKifa, ili svijet, ili život ili smrt, ili sadašnje,ili buduæe: sve je vaše; 23 A vi ste Hristovia Hristos Božij.

41 Tako da nas drže ljudi kao sluge Hris-

tove i pristave tajna Božijeh. 2 A od pris-tava se ne traži više ništa, nego da se kovjeran naðe. 3 A ja malo marim što mesudite vi ili èovjeèij dan; a ni sam sebe nesudim. 4 Jer ne znam ništa na sebi; no zato nijesam opravdan, ali onaj koji menesudi Gospod je. 5 Zato ne sudite ništa prijevremena, dokle Gospod ne doðe, koji æeiznijeti na vidjelo što je sakriveno u tamii objaviæe savjete srdaène, i tada æe po-hvala biti svakome od Boga. 6A ovo, braæomoja, prigovorih sebi i Apolu vas radi, dase od nas nauèite da nemislite za sebe višenego što je napisano, i da se koga radi nenadimate jedan na drugoga. 7 Jer ko tebepovišuje? Šta li imaš što nijesi primio? Aako si primio, što se hvališ kao da nijesiprimio? 8 Eto ste siti, eto se obogatiste,bez nas carujete. O da biste carovali, dabismo i mi s vama carovali! 9 Jer mislimda Bog nas apostole najstražnje postavi,kao one koji su na smrt osuðeni; jer bismogledanje i svijetu i anðelima i ljudima.10Mi smo budale Hrista radi, a vi stemudriu Hristu; mi slabi, a vi jaki; vi slavni, a misramotni. 11 Do ovoga èasa i gladujemo, itrpimo žeðu, i golotinju, i muke, i potu-camo se, 12 I trudimo se radeæi svojijemrukama. Kad nas psuju, blagosiljamo; kadnas gone, trpimo; 13 Kad hule na nas,molimo; postasmo kao smetlište svijeta,po kojemu svi gaze dosad. 14 Ne pišem jaovo da posramim vas, nego vas uèim kaosvoju ljubaznu djecu. 15 Jer ako imate itrista uèitelja u Hristu, ali nemate mnogootaca. Jer vas ja u Hristu Isusu rodihjevanðeljem. 16Nego vas molim, ugledajtese na mene kao i ja na Hrista. 17 Zatoposlah k vama Timotija, koji mi je sinljubazni i vjerni u Gospodu; on æe vamopomenuti putove moje koji su u HristuIsusu, kao što svuda i u svakoj crkvi uèim.18 Neki se naduše kao da ja neæu doæi kvama. 19 Ali æu vam doæi skoro, ako Bogda, i neæu gledati na rijeèi onijeh što su senaduli, nego na silu. 20 Jer carstvo Božijenije u rijeèi nego u sili. 21 Šta hoæete?da doðem k vama s prutom ili s ljubavi iduhom krotosti?

51 Vrlo se glasi da je kurvarstvo meðu

vama, i takovo kurvarstvo kakovo se nimeðu neznabošcima ne èuje, da nekakavima ženu oèinu. 2 I vi se još nadimate,mjesto da plaèete, da se izvadi izmeðu vas

1 Korinæanima 5:3 116 1 Korinæanima 7:14onaj koji je uèinio to djelo. 3 Jer ja, kojiako nijesam kod vas tijelom ali duhom tuživim, veæ otsudih kao da sam tamo, da seonaj koji je to tako uèinio, 4U ime Gospodanašega Isusa Hrista kad se saberete vi imoj duh, sa silom Gospoda našega IsusaHrista, 5Da se on preda sotoni na muèenjetijela, da bi se duh spasao u dan Gospodanašega Isusa Hrista. 6 Nije dobra hvalavaša. Ne znate li da malo kvasca sve tijestoukiseli? 7 Oèistite dakle stari kvasac, dabudete novo tijesto, kao što ste prijesni; jeri pasha naša zakla se za nas, Hristos. 8Zatoda praznujemo ne u starome kvascu, ni ukvascu pakosti i lukavstva, nego u prijes-nome hljebu èistote i istine. 9 Pisah vamu poslanici da se ne miješate s kurvarima;10 I to ja ne rekoh za kurvare ovoga svijeta,ili tvrdice, ili hajduke, ili idolopoklonike;jer biste morali iziæi iz svijeta. 11 A sadvam pisah da se ne miješate ako koji kojise brat zove, postane kurvar, ili tvrdica, iliidolopoklonik, ili kavgadžija, ili pijanica,ili hajduk; s takovima da i ne jedete. 12 Jeršta je meni stalo da sudim i one koji sunapolju? Ne sudite li vi one koji su unutra?13 A one koji su napolju sudiæe Bog. Izva-dite zloga izmeðu sebe.

61 Smije li koji od vas, kad ima tužbu

na drugoga, iæi na sud nepravednima, ane svetima? 2 Ne znate li da æe svetisuditi svijetu? Kad æete dakle vi svijetusuditi nijeste li vrijedni suditi manjijemstvarima? 3Ne znate li da æemo anðelimasuditi, akamoli stvarima ovoga svijeta? 4Avi kad imate tužbe za stvari ovoga svijeta,uzmete za sudije one koje u crkvi ne brojiniko ni u što! 5Na sramotu vašu govorim:zar nema meðu vama nijednoga mudrakoji može rasuditi meðu braæom svojom?6 Nego se brat s bratom sudi, i to prednevjernima! 7 I to je veæ vrlo sramno zavas da imate tužbe meðu sobom. Zaštoradije ne trpite nepravdu? Zašto radijene pregorite štetu? 8 Nego vi sami èinitenepravdu i štetu, pa još braæi! 9 Ili ne znateda nepravednici neæe naslijediti carstvaBožijega? Ne varajte se: ni kurvari, ni idol-opoklonici, ni preljuboèinci, ni adžuvani,ni muželožnici, 10Ni lupeži, ni lakomci, nipijanice, ni kavgadžije, ni hajduci, carstvaBožijega neæe naslijediti. 11 I ovakovibijaste neki; nego se opraste i posvetiste iopravdaste imenom Gospoda našega Isusa

Hrista i Duhom Boga našega. 12 Sve mi jeslobodno, ali nije sve na korist; sve mi jeslobodno, ali neæu da što oblada mnome.13 Jela su za trbuh, i trbuh je za jela; ali æeBog i ova i onoga pokvariti. A tijelo nijeza kurvarstvo, nego za Gospoda, i Gospodza tijelo. 14 A Bog i Gospoda podiže, i nasæe podiæi silom svojom. 15 Ne znate li dasu tjelesa vaša udi Hristovi? Hoæu li dakleuzeti ude Hristove i od njih naèiniti udekurvine? Bože saèuvaj! 16 Ili ne znate dako se s kurvom sveže jedno tijelo s njompostane? Jer, reèe, biæe dvoje jedno tijelo.17 A ko se Gospoda drži jedan je duh sGospodom. 18 Bježite od kurvarstva; jersvaki grijeh koji èovjek èini osim tijela je;a koji se kurva on griješi svome tijelu. 19 Iline znate da su tjelesa vaša crkva svetogaDuha koji živi u vama, kojega imate odBoga, i nijeste svoji? 20 Jer ste kupljeniskupo. Proslavite dakle Boga u tjelesimasvojijem i u dušama svojijem, što je Božije.

71 A za ono što mi pisaste: dobro je èov-

jeku da se ne dohvata do žene: 2 Ali zbogkurvarstva svaki da ima svoju ženu, i svakažena da ima svojega muža; 3 Muž da èiniženi dužnu ljubav, tako i ženamužu. 4Ženanije gospodar od svojega tijela, nego muž;tako i muž nije gospodar od svojega tijela,nego žena. 5 Ne zabranjujte se jedno oddrugoga, veæ ako u dogovoru za vrijeme,da se postite i molite Bogu; i opet da sesastanete, da vas sotona ne iskuša vašijemneuzdržanjem. 6Ali ovo govorim po svjetua ne po zapovijesti; 7 Jer hoæu da svi ljudibudu kao i ja; ali svaki ima svoj dar odBoga: ovaj dakle ovako a onaj onako. 8 Aneoženjenijem i udovicama velim: dobroim je ako ostanu kao i ja što sam. 9 Akoli se ne uzdrže, neka se žene i udaju;jer je bolje ženiti se negoli upaljivati se.10 A oženjenijem zapovijedam, ne ja negoGospod, da se žena od muža ne razdvaja11 Ako li se pak i razdvoji, da se više neudaje, ili da se pomiri sa svojijem mužemi muž da ne pušæa žene. 12 A ostalimagovorim ja a ne Gospod: ako koji brat imaženu nekrštenu i ona se privoli življeti snjim, da je ne ostavlja. 13 I žena ako imamuža nekrštena i on se privoli življeti snjom, da ga ne ostavlja. 14 Jer se posvetimuž nekršten ženom krštenom, i posvetise žena nekrštena od muža krštenoga; jerinaèe djeca vaša bila bi neèista, a sad su

1 Korinæanima 7:15 117 1 Korinæanima 9:6sveta. 15 Ako li se nekršteni razdvaja,neka se razdvoji; jer se brat ili sestra utakovom dogaðaju ne zarobi; jer nas namir dozva Gospod Bog. 16 Jer šta znaš,ženo, da ako muža spaseš? ili šta znaš,mužu, da ako ženu spaseš? 17 Samo kaošto je Bog razdijelio svakome, i kao što jesvakoga pozvao Gospod onako neka živi. Itako zapovijedam po svijem crkvama. 18 Jeli ko pozvat obrezan, neka se ne gradineobrezan; ako li je ko pozvat neobrezan,neka se ne obrezuje. 19Obrezanje je ništa, ineobrezanje je ništa; nego držanje zapovi-jesti Božijeh. 20Svaki neka ostane u onomezvanju u kome je pozvan. 21 Jesi li pozvanrob, ne brini se; nego ako i možeš svojbiti, još radije budi. 22 Jer koji je pozvanu Gospodu rob, slobodnjak je Gospodnji,tako i koji je pozvan slobodnjak, rob jeHristov. 23 Kupljeni ste skupo, ne buditerobovi ljudima. 24 Svaki, braæo, u èemuje ko pozvan u onome neka ostane predGospodom. 25 A za djevojke nemam za-povijesti Gospodnje, nego dajem svjet, kaokoji sam pomilovan od Gospoda, da budemvjeran. 26 Mislim dakle ovo da æe bitidobro za sadašnju nevolju da je èovjekudobro tako biti. 27 Jesi li se privezao zaženu, ne traži da se razdriješiš; jesi li seodriješio od žene, ne traži žene. 28 A akoli se i oženiš, nijesi sagriješio; i djevojkaako se uda, nije sagriješila: ali æe imatitakovi nevolje tjelesne; a ja vas žalim. 29Aovo govorim, braæo, jer je ostalo vrijemeprekraæeno, da æe i oni koji imaju ženebiti kao oni koji nemaju; 30 I koji plaèukao koji ne plaèu; i koji se raduju kaokoji se ne raduju; i koji kupuju kao kojinemaju; 31 I koji ovaj svijet upotrebljavajukao da ga ne upotrebljavaju: jer prolazioblièje ovoga svijeta. 32 A ja hoæu da stevi bezbrižni. Ko je neoženjen brine se zaGospodnje, kako æe ugoditi Gospodu; 33 Akoji je oženjen brine se za svjetsko, kakoæe ugoditi ženi. Drugo je žena, a drugoje djevojka. 34 Koja je neudata brine seza Gospodnje, kako æe ugoditi Gospodu,da bude sveta i tijelom i duhom; a koja jeudata brine se za svjetsko, kako æe ugoditimužu. 35 A ovo govorim na korist vamasamijem, ne da vam nametnem zamkuna vrat, nego za lijepu i pristojnu službuGospodu bez smetnje. 36 Ako li pak komisli da je sramota za njegovu djevojkukad ostane usidjelica, i ne može drukèijebiti, neka èini šta hoæe, ne griješi ako se

uda. 37 A koji stoji tvrdo u srcu, i nemanevolje, a ima vlast nad svojom voljom, iovo je rasudio u srcu svojemu da zadržidjevojku, dobro èini. 38 Tako i onaj kojiudaje svoju djevojku dobro èini; ali kojine udaje bolje èini. 39 Žena je privezanazakonom dokle joj god živi muž; a ako jojumre muž, slobodna je za koga hoæe da seuda, samo u Gospodu. 40 Ali je blaženijaako ostane tako po mojemu svjetu; jermislim da i ja imam Duha Božijega.

81 A za meso što je klato idolima znamo,

jer svi razum imamo. Razum daklenadima, a ljubav popravlja. 2 Ako li komisli da što zna, ne zna još ništa kao štotreba znati. 3A ako ko ljubi Boga, Bog ga jenauèio. 4A za jelo idolskijeh žrtava, znamoda idol nije ništa na svijetu, i da nemadrugoga Boga osim jedinoga. 5 Jer ako iima koji se bogovi zovu, ili na nebu ili nazemlji, kao što imamnogo bogova i mnogogospoda: 6 Ali mi imamo samo jednogaBoga oca, od kojega je sve, i mi u njemu, ijednoga Gospoda Isusa Hrista, kroz kojegaje sve, i mi kroza nj. 7 Ali nema svatkorazuma; jer neki koji još i sad misle da suidoli nešto, kao idolske žrtve jedu, i savjestnjihova, slaba buduæi, pogani se. 8 Alijelo nas ne postavlja pred Bogom: jer nitiæemo biti veæi ako jedemo, ni manji akone jedemo. 9Ali se èuvajte da kako ova slo-boda vaša ne postane spoticanje slabima.10 Jer ako tebe, koji imaš razum, vidi ko uidolskoj crkvi gdje sjediš za trpezom, neæeli njegova savjest, slaba buduæi, osloboditise da jede idolske žrtve? 11 I s tvoga razumapoginuæe slabi brat, za kojega Hristos um-rije. 12 Tako kad se griješite o braæu, ibijete njihovu slabu savjest, o Hrista segriješite. 13Zato ako jelo sablažnjava bratamojega, neæu jesti mesa dovijeka, da nesablaznim brata svojega.

91 Nijesam li ja apostol? Nijesam li sam

svoj? Ne vidjeh li ja Isusa Hrista, Gospodanašega? Nijeste li vi djelomoje uGospodu?2 Ako drugima i nijesam apostol, ali vamajesam, jer ste vi peèat mojega apostolstvau Gospodu. 3 Moj odgovor onima koji meuspitaju ovo je: 4 Eda li nemamo vlastijesti i piti? 5 Eda li nemamo vlasti sestruženu voditi, kao i ostali apostoli, i braæaGospodnja, i Kifa? 6 Ili jedan ja i Varnava

1 Korinæanima 9:7 118 1 Korinæanima 10:27nemamo vlasti ovo èiniti? 7 Ko vojujekad o svome trošku? Ili ko sadi vinogradi od rodova njegovijeh da ne jede? Iliko pase stado i od mlijeka stada da nejede? 8 Eda li ovo govorim po èovjeku? Negovori li ovo i zakon? 9 Jer je u Mojsijevuzakonu napisano: da ne zavežeš usta volukoji vrše. Eda li se Bog brine za volove?10 Ili govori jamaèno za nas? Jer se zanas napisa: koji ore treba u nadanju daore; i koji vrše u nadanju da æe dobiti odonoga što vrše. 11 Kada mi vama duhovnasijasmo, je li to što veliko ako mi vama tje-lesna požnjemo? 12 Kad se drugi miješajuu vašu vlast, akamoli da ne bi mi? Ali neuèinismo po vlasti ovoj nego sve trpimoda ne uèinimo kake smetnje jevanðeljuHristovu. 13 Ne znate li da oni koji èinesvetu službu od svetinje se hrane? i kojioltaru služe s oltarom dijele? 14 Tako iGospod zapovjedi da oni koji jevanðeljepropovijedaju od jevanðelja žive. 15 A jato nijedno ne uèinih. I ne pišem ovo datako bude za mene; jer bih voljeo umrijetinego da ko slavu moju uništi. 16 Jer akopropovijedam jevanðelje, nema mi hvale:jer mi je za nevolju; i teško meni akojevanðelja ne propovijedam. 17 Ako dakleovo èinim od svoje volje, platu imam;a ako li èinim za nevolju, služba mi jepredata. 18 Kakva mi je dakle plata?Da propovijedajuæi jevanðelje uèinim bezplate jevanðelje Hristovo, da ne èinim posvojoj vlasti u propovijedanju jevanðelja.19 Jer premda sam slobodan od sviju, svimasebe uèinih robom, da ih više pridobijem.20 Jevrejima sambio kao Jevrejin da Jevrejepridobijem; onima koji su pod zakonombio sam kao pod zakonom, da pridobijemone koji su pod zakonom; 21 Onima kojisu bez zakona bio sam kao bez zakona,premda nijesam Bogu bez zakona negosam u zakonu Hristovu, da pridobijem onekoji su bez zakona. 22 Slabima bio sam kaoslab, da slabe pridobijem; svima sam biosve, da kakogod spasem koga. 23 A ovoèinim za jevanðelje, da bih imao dijel unjemu. 24 Ne znate li da oni što trèe natrku, svi trèe, a jedan dobije dar? Takotrèite da dobijete. 25 Svaki pak koji se boriod svega se uzdržava: oni dakle da dobijuraspadljiv vijenac, a mi neraspadljiv. 26 Jadakle tako trèim, ne kao na nepouzdano;tako se borim, ne kao onaj koji bije vjetar;27Negomorim tijelo svoje i trudim da kakosam drugima propovijedajuæi izbaèen ne

budem.

101 Ali neæu vam zatajiti, braæo, da ocevi

naši svi pod oblakom biše, i svi kroz moreproðoše; 2 I svi se uMojsija krstiše u oblakui moru; 3 I svi jedno jelo duhovno jedoše;4 I svi jedno piæe duhovno piše; jer pijahuod duhovne stijene koja iðaše za njima:a stijena bješe Hristos. 5 Ali mnogi odnjih ne bijahu po Božijoj volji, jer bišepobijeni u pustinji. 6 A ovo biše ugledinama, da mi ne želimo zala, kao i oništo želješe. 7 Niti bivajte idolopoklonici,kao neki od njih, kao što stoji napisano:sjedoše ljudi da jedu i da piju, i ustaše daigraju. 8 Niti da se kurvamo, kao neki odnjih što se kurvaše, i pade ih u jedan dandvadeset i tri hiljade. 9 Niti da kušamoHrista, kao što neki od njih kušaše, i odzmija izgiboše. 10Niti da vièemo na Boga,kao neki od njih što vikaše, i izgiboše odkrvnika. 11Ovo se pak sve dogaðaše ugledinjima, a napisa se za nauku nama, na kojepošljedak svijeta doðe. 12 Jer koji misli dastoji neka se èuva da ne padne. 13 Drugoiskušenje ne doðe na vas osim èovjeèijega;ali je vjeran Bog koji vas neæe pustitida se iskušate veæma nego što možete,nego æe uèiniti s iskušanjem i kraj, damožete podnijeti. 14 Zato, ljubazna braæomoja, bjegajte od idolopoklonstva. 15 Kaomudrima govorim; sudite vi šta govorim.16 Èaša blagoslova koju blagosiljamo nije lizajednica krvi Hristove? Hljeb koji lomimonije li zajednica tijela Hristova? 17 Jersmo jedan hljeb, jedno tijelo mnogi; jersvi u jednome hljebu imamo zajednicu.18Gledajte Izrailja po tijelu: koji jedu žrtvenijesu li zajednièari oltara? 19 Šta daklegovorim? da je idol što? ili idolska žrtvada je što? 20 Nije; nego što žrtvuju nezn-abošci, da ðavolima žrtvuju, a ne Bogu; aja neæu da ste vi zajednièari s ðavolima.21 Ne možete piti èaše Gospodnje i èašeðavolske; ne možete imati zajednice u tr-pezi Gospodnjoj i u trpezi ðavolskoj. 22 Ilida prkosimo Gospodu? Eda li smo mijaèi od njega? 23 Sve mi je slobodno, alinije sve na korist; sve mi je slobodno,ali sve ne ide na dobro. 24 Niko da negleda što je njegovo, nego svaki da gledašto je drugoga. 25 Sve što se prodaje namesarnici, jedite, i ništa ne ispitujte sav-jesti radi; 26 Jer je Gospodnja zemlja i štoje na njoj. 27 Ako li vas ko od nevjernika

1 Korinæanima 10:28 119 1 Korinæanima 12:12pozove, i hoæete iæi, jedite sve što se predvas donese, i ne premišljajte ništa savjestiradi. 28 Ako li vam pak ko reèe: ovo jeidolska žrtva, ne jedite radi onoga kojivam kaže, i radi savjesti; jer je Gospodnjazemlja i što je na njoj. 29 Ali ne govorimza savjest tvoju, nego drugoga; jer zašto damoju slobodu sudi savjest drugoga? 30Akoja s blagodaæu uživam, zašto da se hulina mene za ono za što ja zahvaljujem?31 Ako dakle jedete, ako li pijete, ako li štodrugo èinite, sve na slavu Božiju èinite.32 Ne budite na sablazan ni Jevrejima, niGrcima, ni crkvi Božijoj, 33 Kao što i ja usvaèemu svima ugaðam, ne tražeæi svojekoristi nego mnogijeh, da se spasu.

111 Ugledajte se na mene, kao i ja na

Hrista. 2 Hvalim vas pak, braæo, što svemoje pamtite i držite zapovijesti kao štovam predadoh. 3 Ali hoæu da znate daje svakome mužu glava Hristos; a muž jeglava ženi; a Bog je glava Hristu. 4 Svakimuž koji se s pokrivenom glavom moliBogu ili prorokuje, sramoti glavu svoju. 5 Isvaka žena koja se gologlava moli Bogu iliprorokuje, sramoti glavu svoju; jer je svejedno kao da je obrijana. 6 Ako se daklene pokriva žena, neka se striže; ako li jeružno ženi striæi se ili brijati se, neka sepokriva. 7 Ali muž da ne pokriva glave,jer je oblièje i slava Božija; a žena je slavamuževlja. 8 Jer nije muž od žene nego ženaod muža. 9 Jer muž nije sazdan žene radinego ženamuža radi. 10Zato žena treba daima vlast na glavi, anðela radi. 11Ali niti jemuž bez žene ni žena bezmuža u Gospodu.12 Jer kako je žena odmuža, tako je i muž izžene; a sve je od Boga. 13Samimeðu sobomsudite je li lijepo da se žena gologlava moliBogu? 14 Ili ne uèi li vas i samapriroda da jemužu sramota ako gaji dugaèku kosu; 15 Aženi je slava ako gaji dugaèku kosu? Jer jojje kosa dana mjesto pokrivala. 16 Ako li jeko svadljiv, mi takovoga obièaja nemamo,niti crkve Božije. 17Ali ovo zapovijedajuæine hvalim da se ne na bolje nego na goresabirate. 18 Prvo dakle kad se sabirate ucrkvu, èujem da imaju raspre meðu vama;i nešto vjerujem od ovoga. 19 Jer treba ijeresi da budu meðu vama, da se pokažupošteni koji su meðu vama. 20 A kad seskupite na jedno mjesto, ne jede se veèeraGospodnja. 21 Jer svaki svoju veèeru uzmenajprije i jede, i tako jedan gladuje a drugi

se opija. 22 Eda li dakle nemate kuæa dajedete i pijete? Ili ne marite za crkvuBožiju, i sramotite one koji nemaju? Štaæu vam reæi? Hoæu li vas pohvaliti zato? Neæu. 23 Jer ja primih od Gospodašto vam i predadoh, da Gospod Isus onunoæ u koju bivaše predan uze hljeb, 24 Izahvalivši prelomi i reèe: uzmite, jedite,ovo je tijelo moje, koje se za vas lomi; ovoèinite meni za spomen. 25 Tako i èašu, poveèeri, govoreæi: ova je èaša novi zavjetu mojoj krvi; ovo èinite, kad god pijete,meni za spomen. 26 Jer kad god jedete ovajhljeb i èašu ovu pijete, smrt Gospodnjuobznanjujete, dokle ne doðe. 27 Tako kojinedostojno jede ovaj hljeb ili pije èašuGospodnju, kriv je tijelu i krvi Gospodnjoj.28 Ali èovjek da ispituje sebe, pa onda odhljeba da jede i od èaše da pije; 29 Jerkoji nedostojno jede i pije, sud sebi jedei pije, ne razlikujuæi tijela Gospodnjega.30Zato sumeðu vamamnogi slabi i bolesni,i dovoljno ih spavaju. 31 Jer kad bismo seberasuðivali, ne bismo osuðeni bili. 32Ali kadsmo suðeni, nakazuje nas Gospod, da se neosudimo sa svijetom. 33 Zato, braæo moja,kad se sastajete da jedete, išèekujte jedandrugoga. 34 Ako li je ko gladan, neka jedekod kuæe, da se na grijeh ne sastajete. Aza ostalo urediæu kad doðem.

121 A za duhovne darove neæu vam,

braæo, zatajiti. 2 Znate da kad bijasteneznabošci idoste k idolima bezglasnima,kako vas voðahu. 3 Zato vam dajem naznanje da niko ko duhom Božijim gov-ori neæe reæi: anatemate Isusa; i nikone može Isusa Gospodom nazvati osimDuhom svetijem. 4 Darovi su razlièni, alije Duh jedan. 5 I razliène su službe, alije jedan Gospod. 6 I razliène su sile, alije jedan Bog koji èini sve u svemu. 7 Au svakome se pojavljuje Duh na korist;8 Jer jednome se daje Duhom rijeè premu-drosti; a drugome rijeè razuma po istomeDuhu; 9 A drugome vjera, tijem istijemDuhom; a drugome dar iscjeljivanja, potome istom Duhu; 10 A drugome da èinièudesa, a drugome proroštvo, a drugomeda razlikuje duhove, a drugome razliènijezici, a drugome da kazuje jezike. 11A ovosve èini jedan i taj isti Duh razdjeljujuæi posvojoj vlasti svakome kako hoæe. 12 Jer kaošto je tijelo jedno i ude ima mnoge, a sviudi jednoga tijela, premda sumnogi, jedno

1 Korinæanima 12:13 120 1 Korinæanima 14:18su tijelo: tako i Hristos. 13 Jer jednijemDuhom mi se svi krstismo u jedno tijelo,bili Jevreji, ili Grci, ili robovi, ili sami svoji;i svi se jednijem Duhom napojismo. 14 Jertijelo nije jedan ud, nego mnogi. 15 Akoreèe noga: ja nijesam ruka, nijesam odtijela; eda li zato nije od tijela? 16 I ako reèeuho: ja nijesam oko, nijesam od tijela; edali zato nije od tijela? Kad bi sve tijelo bilooko, gdje je èuvenje? 17Akadbi sve bilo èu-venje, gdje je mirisanje? 18Ali Bog postavisve ude u tijelu kako je koga htio. 19A kadbi svi bili jedan ud, gdje je tijelo? 20 Sad supak mnogi udi a jedno tijelo. 21 Ali oko nemože reæi ruci: ne trebaš mi; ili opet glavanogama: ne trebate mi. 22Nego još koji seudi tijela èine da su najslabiji najpotrebnijisu. 23 I koji nam se èine da su najsramotnijina tijelu, na one udaramo najveæu èast;24 I nepošteni naši udi najveæe poštenjeimaju; a pošteni udi ne trebaju. Ali Bogsloži tijelo i najhuðemu udu dade najveæuèast, 25Da ne bude raspre u tijelu, nego dase udi jednako brinu jedan za drugoga. 26 Iako strada jedan ud, s njim stradaju svi udi;a ako li se jedan ud slavi, s njim se radujusvi udi. 27 A vi ste tijelo Hristovo, i udimeðu sobom. 28 I jedne dakle postavi Bog ucrkvi prvo apostole, drugo proroke, treæeuèitelje, a potom èudotvorce, onda daroveiscjeljivanja, pomaganja, upravljanja, ra-zliène jezike. 29 Eda li su svi apostoli? Edali su svi proroci? Eda li su svi uèitelji? Edali su svi èudotvorci? 30 Eda li svi imajudarove iscjeljivanja? Eda li svi govorejezike? Eda li svi kazuju? 31 Starajte se pakza veæe darove; pa æu vam još bolji putpokazati.

131Ako jezike èovjeèije i anðelske govorim

a ljubavi nemam, onda sam kao zvono kojezvoni, ili praporac koji zveèi. 2 I ako imamproroštvo i znam sve tajne i sva znanja,i ako imam svu vjeru da i gore premješ-tam, a ljubavi nemam, ništa sam. 3 I akorazdam sve imanje svoje, i ako predamtijelo svoje da se sažeže, a ljubavi nemam,ništa mi ne pomaže. 4 Ljubav dugo trpi,milokrvna je; ljubav ne zavidi; ljubav sene velièa, ne nadima se, 5 Ne èini što nevalja, ne traži svoje, ne srdi se, ne misli ozlu, 6 Ne raduje se nepravdi, a raduje seistini, 7 Sve snosi, sve vjeruje, svemu senada, sve trpi. 8 Ljubav nikad ne prestaje,a proroštvo ako æe i prestati, jezici ako æe

umuknuti, razuma ako æe nestati. 9 Jernešto znamo i nešto prorokujemo; 10 Akad doðe savršeno, onda æe prestati štoje nešto. 11 Kad ja bijah malo dijete kaodijete govorah, kao dijete mišljah, kaodijete razmišljavah; a kadpostadoh èovjek,odbacih djetinjstvo. 12 Tako sad vidimokao kroz staklo u zagonetki, a onda æemolicem k licu; sad poznajem nešto, a ondaæu poznati kao što sam poznat. 13 A sadostaje vjera, nad, ljubav, ovo troje; ali jeljubav najveæa meðu njima.

141 Držite se ljubavi, a starajte se za

duhovne dare, a osobito da proroku-jete. 2 Jer koji govori jezike, ne govoriljudima nego Bogu: jer niko ne sluša, aon duhom govori tajne. 3 A koji pro-rokuje govori ljudima za popravljanje iutjehu i utvrðenje. 4 Jer koji govori jezikesebe popravlja, a koji prorokuje crkvupopravlja. 5 Ali ja bih htio da vi svigovorite jezike, a još više da prorokujete:jer je veæi onaj koji prorokuje negoli kojigovori jezike, veæ ako ko kazuje, da secrkva popravlja. 6 A sad, braæo, akodoðem k vama jezike govoreæi, kaku æukorist uèiniti ako vam ne govorim ili uotkrivenju, ili u razumu, ili u proroštvu, iliu nauci? 7 Kao neke stvari bezdušne kojedaju glas, bila svirala ili gusle, ako razliènaglasa ne daju, kako æe se razumjeti šta sesvira ili gudi? 8 Jer ako truba da neraz-govijetan glas, ko æe se pripraviti na boj?9 Tako i vi ako nerazumljivu rijeè reèetejezikom, kako æe se razumjeti šta gov-orite? Jer æete govoriti u vjetar. 10 Ima nasvijetu Bog zna koliko razliènijeh glasova,ali nijedan nije bez znaèenja. 11 Ako daklene znam sile glasa, biæu nijemac onomekome govorim, i onaj koji govori biæemeni nijemac. 12 Tako i vi, buduæi dase starate za duhovne darove, gledajte dabudete onima bogati koji su na popravl-janje crkve. 13 Zato koji govori jezikomneka se moli Bogu da kazuje. 14 Jer akose jezikom molim Bogu, moj se duh moli,a um je moj bez ploda. 15 Šta æe se dakleèiniti? Moliæu se Bogu duhom, a moliæuse i umom; hvaliæu Boga duhom, a hval-iæu i umom. 16 Jer kad blagosloviš duhomkako æe onaj koji stoji mjesto prostakareæi aminpo tvomeblagoslovu, kadne znašta govoriš? 17 Ti dobro zahvaljuješ, ali sedrugi ne popravlja. 18Hvala Bogu mojemu

1 Korinæanima 14:19 121 1 Korinæanima 15:31što govorim jezike veæma od sviju vas.19 Ali u crkvi volim pet rijeèi umom svo-jijem reæi, da se i drugi pomognu, negolihiljadu rijeèi jezikom. 20 Braæo! ne buditedjeca umom, nego pakošæu djetinjite, aumom budite savršeni. 21 U zakonu piše:drugijem jezicima i drugijem usnama gov-oriæu narodu ovome, i ni tako me neæeposlušati, govori Gospod. 22 Zato su jeziciza znak ne onima koji vjeruju, nego kojine vjeruju; a proroštvo ne onima koji nevjeruju, nego koji vjeruju. 23 Ako se dakleskupi crkva sva na jedno mjesto, i sviuzgovorite jezicima, a doðu i prostaci, ilinevjernici, neæe li reæi da ste poludjeli?24 A ako svi prorokuju, i doðe kakav nev-jernik ili prostak, bude pokaran od sviju isuðen od sviju. 25 I tako tajne srca njegovabivaju javljene, i tako padnuvši nièice pok-loniæe se Bogu, i kazaæe da je zaista Bogs vama. 26 Šta æe se dakle èiniti, braæo?Kad se sabirate svaki od vas ima psalam,ima nauku, ima jezik, ima otkrivenje, imakazivanje; a sve da biva na popravljanje.27 Ako govori ko jezikom, ili po dvojica, ilinajviše po trojica, i to poredom; a jedan dakazuje. 28Ako li ne bude nikoga da kazuje,neka æuti u crkvi, a sebi neka govori iBogu. 29 A proroci dva ili tri neka govore,i drugi neka rasuðuju. 30 Ako li se otkriješto drugome koji sjedi, neka èeka dok prviuæuti. 31 Jer možete prorokovati svi, jedanpo jedan, da se svi uèe, i svi da se tješe. 32 Iduhovi proroèki pokoravaju se prorocima;33 Jer Bog nije Bog bune, negomira, kao posvima crkvama svetijeh. 34 Žene vaše daæute u crkvama; jer se njima ne dopustida govore, nego da slušaju, kao što i zakongovori. 35 Ako li hoæe èemu da se nauèe,kod kuæe muževe svoje neka pitaju; jerje ružno ženi da govori u crkvi. 36 Edali od vas rijeè Božija iziðe? ili samijemvama doðe? 37 Ako ko misli da je prorokili duhovan, neka razumije što vam pišem,jer su Gospodnje zapovijesti. 38 Ako li kone razumije, neka ne razumije. 39 Zato,braæo moja, starajte se da prorokujete, ine zabranjujte govoriti jezicima. 40 A sveneka biva pošteno i uredno.

151 Ali vam napominjem, braæo, je-

vanðelje, koje vam objavih, koje i primiste,u kome i stojite, 2 Kojijem se i spasavate,ako držite kako vam objavih; veæ akoda uzalud vjerovaste. 3 Jer vam najprije

predadoh što i primih da Hristos umrije zagrijehe naše, po pismu, 4 I da bi ukopan,i da usta treæi dan, po pismu, 5 I da sejavi Kifi, potom jedanaestorici apostola;6 A potom ga vidješe jednom više od petstotina braæe, od kojijeh mnogi žive i sad,a neki i pomriješe; 7Apotom se javi Jakovu,pa onda svima apostolima; 8A poslije svijujavi se i meni, kao kakvom nedonošèetu.9 Jer sam ja najmlaði meðu apostolima,koji nijesam dostojan nazvati se apostol,jer gonih crkvu Božiju. 10 Ali po blagodatiBožijoj jesam što jesam, i blagodat njegovašto je u meni ne osta prazna, nego sepotrudih više od sviju njih, ali ne ja negoblagodat Božija koja je sa mnom. 11 Biodakle ja ili oni, tako propovijedamo, i takovjerovaste. 12A ako se Hristos propovijedada ustade iz mrtvijeh, kako govore nekimeðuvamadanemavaskrsenijamrtvijeh?13 I ako nema vaskrsenija mrtvijeh, to niHristos ne usta. 14 A ako Hristos ne usta,uzalud dakle propovijedanje naše, a uza-lud i vjera vaša. 15 A nalazimo se i lažnisvjedoci Božiji što svjedoèimo na Bogada vaskrse Hrista, kojega ne vaskrse kadmrtvi ne ustaju. 16 Jer ako mrtvi ne ustaju,ni Hristos ne usta. 17A ako Hristos ne usta,uzalud vjera vaša: još ste u grijesima svoji-jem. 18Dakle i oni koji pomriješe u Hristu,izgiboše. 19 I ako se samou ovomživotu uz-damo u Hrista, najnesreæniji smo od svijuljudi. 20 Ali Hristos usta iz mrtvijeh, i binovina onima koji umriješe. 21 Jer buduæida kroz èovjeka bi smrt, kroz èovjeka ivaskrsenijemrtvijeh. 22 Jer kakopoAdamusvi umiru, tako æe i po Hristu svi oživljeti.23Ali svaki u svom redu: novina Hristos; apotom oni koji vjerovaše Hristu o njegovudolasku; 24 Onda kraj, kad preda carstvoBogu i ocu, i kad ukine svako poglavarstvoi svaku vlast i silu. 25 Jer njemu valjacarovati dokle ne položi sve neprijateljesvoje pod noge svoje. 26A pošljednji æe seneprijatelj ukinuti smrt. 27 Jer sve pokoripod noge njegove. Ali kad veli da je svenjemu pokoreno, pokazuje se da je osimonoga koji mu pokori sve. 28 A kad musve pokori, onda æe se i sam sin pokoritionome koji mu sve pokori, da bude Bogsve u svemu. 29 Šta dakle èine oni koji sekrste mrtvijeh radi? Kad mrtvi jamaènone ustaju, što se i kršæavajumrtvijeh radi?30 I mi zašto podnosimo muke i nevoljesvaki èas? 31 Svaki dan umirem, tako mi,braæo, vaše slave, koju imam u Hristu

1 Korinæanima 15:32 122 1 Korinæanima 16:24Isusu Gospodu našemu. 32 Jer ako sam sepo èovjeku borio sa zvjerovima u Efesu,kaka mi je korist ako mrtvi ne ustaju? Dajedemo i pijemo, jer æemo sutra umrijeti.33 Ne varajte se: zli razgovori kvare dobreobièaje. 34 Otrijeznite se jedanput kao štotreba, i ne griješite; jer neki ne znaduza Boga, na sramotu vama kažem. 35 Aliæe reæi ko: kako æe ustati mrtvi? i ukakom æe tijelu doæi? 36 Bezumnièe! tišto siješ neæe oživljeti ako ne umre. 37 I štosiješ ne siješ tijelo koje æe biti, nego golozrno, bilo pšenièno ili drugo kako. 38 ABog mu daje tijelo kako hoæe, i svakomsjemenu svoje tijelo. 39 Nije svako tijelojedno tijelo, nego je drugo tijelo èovjeèije,a drugo skotsko, a drugo riblje, a drugoptièije. 40 I imaju tjelesa nebeska i tjelesazemaljska: ali je druga slava nebeskima,a druga zemaljskima. 41 Druga je slavasuncu, a druga slavamjesecu, i druga slavazvijezdama; jer se zvijezda od zvijezderazlikuje u slavi. 42 Tako i vaskrsenijemrtvijeh: sije se za raspadljivost, a ustajeza neraspadljivost; 43 Sije se u sramoti, austaje u slavi; sije se u slabosti, a ustaje usili; 44 Sije se tijelo tjelesno, a ustaje tijeloduhovno. Ima tijelo tjelesno, i ima tijeloduhovno. 45 Tako je i pisano: prvi èovjekAdam postade u tjelesnom životu, a pošl-jednji Adam u duhu koji oživljuje. 46 Aliduhovno tijelo nije prvo, nego tjelesno, paonda duhovno. 47 Prvi je èovjek od zemlje,zemljan; drugi je èovjek Gospod s neba.48 Kakav je zemljani taki su i zemljani; ikakav je nebeski taki su i nebeski. 49 I kakonosimo oblièje zemljanoga tako æemonositi i oblièje nebeskoga. 50 A ovo gov-orim, braæo, da tijelo i krv ne mogu nasli-jediti carstva Božijega, niti raspadljivostneraspadljivosti našljeðuje. 51 Evo vamkazujem tajnu: jer svi neæemo pomrijeti,a svi æemo se pretvoriti, 52 Ujedanput, utrenuæu oka u pošljednjoj trubi; jer æe za-trubiti i mrtvi æe ustati neraspadljivi, i miæemo se pretvoriti. 53 Jer ovo raspadljivotreba da se obuèe u neraspadljivost, i ovosmrtno da se obuèe u besmrtnost. 54A kadse ovo raspadljivo obuèe u neraspadljivosti ovo se smrtno obuèe u besmrtnost, ondaæe se zbiti ona rijeè što je napisana: pob-jeda proždrije smrt. 55 Gdje ti je, smrti,žalac? Gdje ti je, pakle, pobjeda? 56 Ažalac je smrti grijeh, a sila je grijeha zakon.57 A Bogu hvala koji nam dade pobjedukroz Gospoda našega Isusa Hrista. 58 Zato,

braæo moja ljubazna, budite tvrdi, ne da-jte se pomaknuti, i napredujte jednako udjelu Gospodnjemu znajuæi da trud vašnije uzalud pred Gospodom.

161 A zamilostinju svetima, kao što uredih

po crkvama Galatijskijem onako i vi èinite.2 Svaki prvi dan nedjelje neka svaki od vasostavlja kod sebe i skuplja koliko može,da ne bivaju zbiranja kad doðem. 3 Akad doðem, koje naðete za vrijedne oneæu s poslanicama poslati u Jerusalim nekaodnesu vašu pomoæ. 4A ako bude vrijednoda i ja idem, poæi æe sa mnom. 5 A kvama æu doæi kad proðem Maæedoniju,jer æu proæi kroz Maæedoniju. 6 A u vasmože biti da æu se zabaviti, ili i zimovati,da me vi pratite kud poðem. 7 Sad vasu prolaženju neæu vidjeti, a nadam seneko vrijeme ostati kod vas, ako Gospoddopusti. 8A u Efesu æu ostati do Trojièinadne; 9 Jer mi se otvoriše velika i bogatavrata, i protivnika ima mnogo. 10 A akodoðe Timotije, gledajte da bude kod vasbez straha; jer on radi djelo Gospodnjekao i ja. 11 Da ga niko dakle ne prezre,nego ga ispratite s mirom da doðe k meni;jer ga èekam s braæom. 12 A za brataApola, mnogo ga molih da doðe k vamas braæom: i nikako ne bješe mu voljada sad doðe; ali æe doæi kad imadbudekad. 13 Pazite, stojte u vjeri, muški sedržite, utvrðujte se. 14 Sve da vam bivau ljubavi. 15 Molim vas pak, braæo, znatedom Stefanin da je novina od Ahaje, i nasluženje svetima odredi se; 16 Da ste i vipokorni takovima, i svakome koji pomažei trudi se. 17 Ali se obradovah dolaskuStefaninu i Fortunatovu i Ahajikovu, jermi oni naknadiše što sam bio bez vas;18 Jer umiriše duh moj i vaš. Pripoz-najte dakle takove. 19 Pozdravljaju vascrkve Azijske. Pozdravljaju vas u Gospodumnogo Akila i Priskila s domašnjom svo-jom crkvom. 20 Pozdravljaju vas braæasva. Pozdravite jedan drugoga cjelivomsvetijem. 21 Pozdravljam vas ja Pavle svo-jom rukom. 22 Ako ko ne ljubi GospodaIsusa Hrista da bude proklet, maran ata.23 Blagodat Gospoda našega Isusa Hrista svama; 24 I ljubav moja sa svima vama uHristu Isusu. Amin.

2 Korinæanima 1:1 123 2 Korinæanima 3:2

2. Korinæanima Poslanica1 Od Pavla, apostola Isusa Hrista po volji

Božijoj i brata Timotija crkvi Božijoj u Kor-intu, sa svima svetima koji su u svoj Ahaji:2 Blagodat vam i mir od Boga oca našega,i Gospoda Isusa Hrista. 3 BlagoslovenBog i otac Gospoda našega Isusa Hrista,otac milosti i Bog svake utjehe, 4 Kojinas utješava u svakoj nevolji našoj, dabismo mogli utješiti one koji su u svakojnevolji utjehom kojom nas same Bog ut-ješava. 5 Jer kako se stradanja Hristovaumnožavaju na nama tako se i utjeha našaumnožava kroz Hrista. 6 Ako li smo pak unevolji, za vašu je utjehu i spasenije, kojepostaje u trpljenju tijeh istijeh stradanjakoja i mi podnosimo. 7 I nadanje našetvrdo je za vas. Ako li se utješavamo,za vašu je utjehu i spasenije, znajuæi dakao što ste zajednièari u našemu stradanjutako i u utjesi. 8 Jer vam neæemo, braæo,zatajiti nevolje naše koja nam se dogodiu Aziji kad nam je bilo preteško i prekosile tako da se nijesmo nadali ni življeti;9Nego sami u sebi osudismo da nam valjapomrijeti da se veæ ne uzdasmo u sebenego u Boga koji podiže mrtve. 10 Koji nasje od tolike smrti izbavio, i izbavlja; i unjega se uzdamo da æe nas i još izbaviti,11 S pomoæu i vaše molitve za nas; damnogi ljudi mnogu hvalu daju Bogu zadare koji su nama dati vas radi. 12 Jerje naša slava ovo: svjedoèanstvo savjestinaše da smo u prostoti i èistoti Božijoj ane u mudrosti tjelesnoj nego po blagodatiBožijoj življeli na svijetu, a osobito meðuvama. 13 Jer vam drugo ne pišemo negošto èitate i razumijevate. A nadam se daæete i do kraja razumjeti. 14Kao što neki irazumjeste da smo vam slava kao i vi namaza dan Gospoda našega Isusa Hrista. 15 I uovom pouzdanju šæadijah da vam doðemprije, da drugu blagodat imate; 16 I kroz vasda doðem u Maæedoniju, i opet iz Maæe-donije da doðem k vama, i vi da me pratiteu Judeju. 17 Ali kad sam ovo htio, eda lisam dakle što nepostojano èinio? Ili što senakanjujem, da se po tijelu nakanjujem, dabude u mene da da, a ne ne? 18 Ali je Bogvjeran, te rijeè naša k vama ne bi da i ne.19 Jer sin Božij Isus Hristos, kojegami vamapropovijedasmo ja i Silvan i Timotije, ne bida i ne, nego u njemu bi da. 20 Jer koliko

je obeæanja Božijeh, u njemu su da, i unjemu amin, Bogu na slavu kroz nas. 21 ABog je koji nas utvrdi s vama u Hristu, ipomaza nas, 22 Koji nas i zapeèati, i dadezalog Duha u srca naša. 23A ja za svjedokaBoga prizivam na svoju dušu da štedeæivas ne doðoh više u Korint. 24 Ne kaoda mi vladamo vjerom vašom, nego smopomagaèi vaše radosti; jer u vjeri stojite.

21 Ovo pak sudih u sebi da opet ne doðem

k vama u žalosti. 2 Jer ako ja èinim žalostvama, ko je koji æe mene veseliti osimonoga koji prima žalost od mene? 3 Ipisah vam ovo isto, da kad doðem neprimim žalost na žalost, a za koje bi valjaloda se veselim nadajuæi se na sve vas daje moja radost sviju vas. 4 Jer od brigemnoge i tuge srca napisah vamsmnogijemsuzama, ne da biste se ožalostili nego dabiste poznali ljubav koju imam izobilnok vama. 5 Ako li je ko mene ražalio, neražali mene, do nekoliko, da ne otežamsvima vama. 6 Jer je dovoljno takovomekar ovaj od mnogijeh. 7 Zato vi nasuprotveæma da opraštate i tješite, da takovikako ne padne u preveliku žalost. 8 Zatovas molim, utvrdite k njemu ljubav. 9 Jervam zato i pisah, da poznam poštenje vašejeste li u svaèemu poslušni. 10 A komevi što oprostite onome opraštam i ja; jerja ako što kome oprostih, oprostih muvas radi mjesto Isusa Hrista, 11 Da nas neprevari sotona; jer znamo šta on misli.12 A kad doðoh u Troadu da propovijedamjevanðelje Hristovo, i otvoriše mi se vratau Gospodu, 13 Ne imadoh mira u duhusvojemu, ne našavši Tita, brata svojega;nego oprostivši se s njima iziðoh u Maæe-doniju. 14Ali hvala Bogu koji svagda namadaje pobjedu u Hristu Isusu, i kroz nasjavlja miris poznanja svojega na svakommjestu. 15 Jer smo mi Hristov miris Bogui meðu onima koji se spasavaju i koji ginu:16 Jednima dakle miris smrtni za smrt,a drugima miris životni za život. I zaovo ko je vrijedan? 17 Jer mi nijesmokao mnogi koji neèisto propovijedaju rijeèBožiju, nego iz èistote, i kao iz Boga, predBogom, u Hristu govorimo.

31 Poèinjemo li se opet sami hvaliti

vama? Ili trebamo kao neki preporuèni-jeh poslanica na vas ili od vas? 2 Jer

2 Korinæanima 3:3 124 2 Korinæanima 5:12ste vi naša poslanica napisana u srcimanašima, koju poznaju i èitaju svi ljudi;3 Koji ste se pokazali da ste poslanicaHristova, koju smo mi služeæi napisali nemastilom nego Duhom Boga živoga, nena kamenijem daskama nego na mesani-jem daskama srca. 4 A takovo pouzdanjeimamo kroz Hrista u Boga, 5 Ne da smovrsni od sebe pomisliti što, kao od sebe,nego je naša vrsnoæa od Boga; 6Koji i uèininas vrsne da budemo sluge novom zavjetu,ne po slovu nego po duhu; jer slovo ubija,a duh oživljuje. 7 Ako li služba smrti kojaje u kamenju izrezana slovima, bi u slavida sinovi Izrailjevi nemogoše pogledati nalice Mojsijevo od slave lica njegova kojaprestaje: 8 Akamoli neæe mnogo veæmaslužba duha biti u slavi? 9 Jer kad je službaosuðenja slava, mnogo veæma izobilujeslužba pravde u slavi. 10 Jer i nije slavnošto se proslavi s ove strane prema prev-elikoj slavi. 11 Jer kad je slavno ono štoprestaje, mnogo æe veæma biti u slavi onošto ostaje. 12 Imajuæi dakle takovi nads velikom slobodom radimo; 13 I ne kaošto Mojsije metaše pokrivalo na lice svoje,da ne bi mogli sinovi Izrailjevi gledatisvršetka onome što prestaje. 14 No zasli-jepiše pomisli njihove; jer do samoga ovogdana stoji ono pokrivalo neotkriveno u èi-tanju starog zavjeta, jer u Hristu prestaje.15Nego do danas kad se èitaMojsije, pokri-valo na srcu njihovom stoji. 16 A kad seobrate ka Gospodu, uzeæe se pokrivalo.17 A Gospod je Duh: a gdje je Duh ondjeje sloboda. 18 Mi pak svi koji otkriveni-jem licem gledamo slavu Gospodnju, pre-obražavamo se u to isto oblièje iz slave uslavu, kao od Gospodnjega Duha.

41 Zato imajuæi ovu službu kao što

bismo pomilovani, ne dosaðuje nam se;2 Nego se odrekosmo tajnoga srama dane živimo u lukavstvu, niti da izvræemorijeè Božiju, nego javljanjem istine da sepokažemo svakoj savjesti èovjeèijoj predBogom. 3 Ako li je pak pokriveno je-vanðelje naše, u onima je pokriveno kojiginu, 4 U kojima Bog svijeta ovoga osli-jepi razume nevjernika, da im ne zasvijetlividjelo jevanðelja slave Hristove, koji jeoblièje Boga, koji se ne vidi. 5 Jer sebe nepropovijedamonegoHrista Isusa Gospoda,a sebe same vaše sluge Isusa Gospoda radi.

6 Jer Bog koji reèe da iz tame zasvijetli vid-jelo, zasvijetli u srcima našima na svjetlostpoznanja slave Božije u licu Isusa Hrista.7 Ali ovo blago imamo u zemljanijem su-dovima, da premnoštvo sile bude od Bogaa ne od nas. 8U svemu imamo nevolje, alinam se ne dosaðuje; zbunjeni smo, ali negubimo nada; 9 Progone nas, ali nijesmoostavljeni; obaljuju nas, ali ne ginemo. 10 Ijednako nosimo na tijelu smrt GospodaIsusa, da se i život Isusov na tijelu našemupokaže. 11 Jer mi živi jednako se preda-jemo na smrt za Isusa, da se i život Isusovjavi na smrtnome tijelu našemu. 12 Zatodakle smrt vlada u nama, a život u vama.13 Imajuæi pak onaj isti duh vjere kao štoje napisano: vjerovah, zato govorih; mivjerujemo, zato i govorimo. 14 Znajuæi daæe onaj koji podiže Isusa, i nas podignutis Isusom, i postaviti s vama. 15 Jer je svevas radi, da blagodat umnožena izobilujehvalama na slavu Božiju. 16Zato nam se nedosaðuje; no ako se naš spoljašnji èovjeki raspada, ali se unutrašnji obnavlja svakidan. 17 Jer naša laka sadašnja briga donosinam vjeènu i od svega pretežniju slavu,18Nama koji ne gledamo na ovo što se vidi,nego na ono što se ne vidi; jer je ovo štose vidi, za vrijeme, a ono što se ne vidi,vjeèno.

51 Jer znamo da kad se zemaljska naša

kuæa tijela raskopa, imamo zgradu odBoga, kuæu nerukotvorenu, vjeènu nanebesima. 2 Jer za tijem uzdišemo, želeæiobuæi se u svoj nebeski stan. 3 I da seobuèeni, ne goli naðemo! 4 Jer buduæiu ovome tijelu, uzdišemo otežali; jerneæemo da se svuèemo, nego da se pre-obuèemo, da život proždere smrtno. 5 Aonaj koji nas za ovo isto stvori, Bog je, kojinam i dade zalog Duha. 6Dobre smo daklevolje jednako, jer znamo da putujemo utijelu, daleko od Gospoda. 7 Jer po vjeriživimo a ne po gledanju. 8Ali se ne bojimo,i mnogo volimo otiæi od tijela, i iæi kaGospodu. 9 Zato se i staramo, ili ulazili iliodlazili, da budemo njemu ugodni. 10 Jernam se svima valja javiti na sudu Hristovu,da primimo svaki što je koji u tijelu èinio,ili dobro ili zlo; 11 Znajuæi dakle strahGospodnji ljude svjetujemo; a Bogu smopoznati, a nadamo se da smo i u vašijemsavjestima poznati. 12 Jer se ne hvalimoopet pred vama, nego vama dajemo uzrok

2 Korinæanima 5:13 125 2 Korinæanima 7:14da se hvalite nama, da imate što odgovoritionima koji se hvale onijem što je spolja ane što je u srcu. 13 Jer ako se odviše hval-imo, Bogu se hvalimo; ako li smo smjerni,vama smo. 14 Jer ljubav Božija nagoni nas,kad mislimo ovo: ako jedan za sve umrije,to dakle svi umriješe. 15 Hristos za sveumrije, da oni koji žive ne žive više sebi,nego onome koji za njih umrije i vaskrse.16 Zato i mi otsad nikoga ne poznajemo potijelu; i ako Hrista poznasmo po tijelu, aliga sad više ne poznajemo. 17 Zato ako jeko u Hristu, nova je tvar: staro proðe, gle,sve novo postade. 18 Ali je sve od Boga,koji pomiri nas sa sobom kroz Isusa Hrista,i dade nam službu pomirenja. 19 Jer Bogbješe u Hristu, i svijet pomiri sa sobom neprimivši im grijeha njihovijeh, i metnuvšiu nas rijeè pomirenja. 20 Tako smo miposlani mjesto Hrista, kao da Bog gov-ori kroz nas; molimo vas u ime Hristovo,pomirite se s Bogom. 21 Jer onoga koji neznadijaše grijeha nas radi uèini grijehom,da mi budemo pravda Božija u njemu.

61 Molimo vas pak kao pomagaèi da ne

primite uzalud blagodat Božiju. 2 Jer ongovori: u vrijeme najbolje poslušah te, iu dan spasenija pomogoh ti. Evo sad jevrijeme najbolje, evo sad je dan spasenija!3Nikakvo ni u èemu ne dajte spoticanje, dase služba ne kudi; 4Nego u svemu pokažitese kao sluge Božije, u trpljenju mnogom, unevoljama, u bijedama, u tjesnotama, 5 Uranama, u tamnicama, u bunama, u tru-dovima, u nespavanju, u postu, 6U èistoti,u razumu, u podnošenju, u dobroti, u Duhusvetom, u ljubavi istinitoj, 7U rijeèi istine,u sili Božijoj, s oružjem pravde i nadesno inalijevo, 8 Slavom i sramotom, kuðenjemi pohvalom, kao varalice i istiniti, 9 Kaoneznani i poznati, kao oni koji umiru ievo smo živi, kao nakaženi a ne umoreni,10 Kao žalosni a koji se jednako vesele,kao siromašni, a koji mnoge obogaæavaju,kao oni koji ništa nemaju a sve imaju.11Usta naša otvoriše se k vama, Korinæani,i srce naše rasprostrani se. 12 Vama nijetijesno mjesto u nama, ali vam je tijesno usrcima vašijem. 13A dami vratite kao djecigovorim rasprostranite se i vi. 14Ne vuciteu tuðemu jarmu nevjernika; jer šta imapravda s bezakonjem? ili kakvu zajednicuima vidjelo s tamom? 15 Kako li se slažeHristos s Velijarom? ili kakav dijel ima

vjerni s nevjernikom? 16 Ili kako se udaracrkva Božija s idolima? Jer ste vi crkveBoga živoga, kao što reèe Bog: useliæu seu njih, i življeæu u njima, i biæu im Bog,i oni æe biti moj narod. 17 Zato iziðiteizmeðu njih i odvojte se, govori Gospod,i ne dohvatajte se do neèistote, i ja æuvas primiti, 18 I biæu vam otac, i vi æetebiti moji sinovi i kæeri, govori Gospodsvedržitelj.

71 Imajuæi dakle ovaka obeæanja, o

ljubazni! da oèistimo sebe od svakepoganštine tijela i duha, i da tvorimosvetinju u strahu Božijemu. 2 Primitenas, nikome ne uèinismo nažao, nikoga nepokvarismo, nikoga ne zanesosmo. 3 Negovorim na osuðenje, jer prije rekoh daste u srcima našijem, da bih s vama iumro i življeo. 4 Vrlo slobodno govorimk vama, mnogo se hvalim vama, napuniosam se utjehe, izobilan sam radošæuporedsviju briga našijeh. 5 Jer kad doðosmou Maæedoniju, nikaka mira nemaše tijelonaše, nego u svemu bijaše u nevolji: spoljaborbe, iznutra strah. 6 Ali Bog, koji tješiponižene, utješi nas dolaskom Titovijem.7 A ne samo dolaskom njegovijem, nego iutjehomkojom se onutješi za vas kazujuæivašu želju, vaše plakanje, vaše staranje zamene, tako da se još veæma obradovah.8 Jer ako sam vas i ražalio poslanicom,ne kajem se, ako se i bijah raskajao: jervidim da ona poslanica, ako i za malo,ražali vas. 9 Ali se sad radujem, ne štobiste žalosni, nego što se ožalostiste napokajanje: jer se ožalostiste po Bogu, daod nas ni u èemu ne štetujete. 10 Jeržalost koja je po Bogu donosi za spasenijepokajanje, za koje se nigda ne kaje; a žalostovoga svijeta smrt donosi. 11 Jer, gle, ovosamo što se po Bogu ožalostiste, kolikouèini staranje meðu vama? kakovo prav-danje, kaku nepovoljnost, kakav strah,kaku želju, kaku revnost, kaku osvetu? Usvemu pokazaste se da ste èisti u djelu.12 Jer ako vam i pisah, ne onoga radi kojije skrivio, niti onoga radi kome je krivouèinjeno, nego da se pokaže meðu vamastaranje naše za vas pred Bogom. 13Zato seutješismo utjehom vašom; a još se veæmaobradovasmo radosti Titovoj, jer vi sviumiriste duh njegov. 14 Jer što sam mu seza vas pohvalio, nijesam se posramio; negokako je sve istina što govorismo vama, tako

2 Korinæanima 7:15 126 2 Korinæanima 10:1i pohvala naša k Titu istinita bi. 15 I srce jenjegovo puno ljubavi k vama kad se opom-inje poslušanja sviju vas, kako ste ga sastrahom i drktanjem primili. 16 Radujemse dakle što se u svemu smijem osloniti navas.

81 Dajemo vam pak na znanje, braæo,

blagodat Božiju koja je dana u crkvamaMaæedonskima, 2 Da u mnogome kušanjunevolja suvišak radosti njihove i pukosiromaštvo njihovo izobilova u bogatstvuprostote njihove. 3 Jer po moguæstvu nji-hovu ja sam svjedok) i preko moguæstvadobrovoljni bijahu, 4 I s mnogijem mol-jenjem moliše nas da primimo blagodati zajednicu službe k svetima. 5 I ne kaošto se nadasmo nego najprije sebe predašeGospodu i nama, po volji Božijoj, 6 Da miumolismo Tita da kao što je poèeo onakoi svrši i meðu vama blagodat ovu. 7 Avi kako ste u svemu izobilni, u vjeri, i urijeèi, i u razumu, i u svakom staranju,i u ljubavi svojoj k nama, da i u ovojblagodati izobilujete. 8 Ne govorim pozapovijesti, nego kad se drugi staraju, ivašu ljubav kušam je li istinita. 9 Jer znateblagodat Gospoda našega Isusa Hrista da,bogat buduæi, vas radi osiromaši, da sevi njegovijem siromaštvom obogatite. 10 Isvjet dajem u tom; jer je ovo na koristvama, koji ne samo èiniti nego i htjetipoèeste još od lanjske godine. 11 A saddovršite to i èiniti, da kao što bi dobravolja htjeti tako da bude i uèiniti, od togašto imate. 12 Jer ako ima ko dobru volju,mio je po onome što ima, a ne po onomešto nema. 13 Jer se ne želi da drugimabude radost a vama žalost, nego jednako.14 Da u sadašnje vrijeme vaš suvišak budeza njihov nedostatak, da i njihov suvišakbude za vaš nedostatak; da bude jednakost,15 Kao što je pisano: ko je mnogo sku-pio, nije mu preteklo; i ko je malo sku-pio, nije mu nedostalo. 16 A hvala Bogu,koji je dao takovo staranje za vas u srceTitovo. 17 Jer primi moljenje; a buduæida se tako vrlo stara, svojevoljno otidek vama. 18 Poslasmo pak s njim i brata,kojega je pohvala u jevanðelju po svijemcrkvama. 19A ne samo to, nego je i izabranod crkava da ide s nama u ovu blagodatu kojoj mi služimo za samoga Gospodaslavu i vašu dobru volju: 20 Èuvajuæi setoga da nas ko ne pokudi za ovo obilje

u kome mi služimo, 21 I promišljajuæi zadobro ne samo pred Bogom nego i predljudima. 22 A poslasmo s njima i bratasvojega, kojega mnogo puta poznasmo umnogijem stvarima da je ustalac, a sadmnogo veæi zbog velikoga nadanja na vas.23A zaTita, on jemoj drug i pomagaèmeðuvama; a za braæu našu, oni su poslanicicrkveni i slava Hristova. 24 Pokažite daklena njima svjedoèanstvo svoje ljubavi i našehvale vama i pred crkvama.

91 Jer za takovu porezu koja se kupi

svetima nije mi trijebe pisati vam; 2 Jerpoznajem vašu dobru volju, za koju se ovama hvalim Maæedoncima da se Ahajaprigotovi od lanjske godine, i vaša revnostrazdraži mnoge. 3 A braæu poslah dase hvala naša vama ne isprazni u ovojstvari, nego da budete prigotovljeni, kaošto sam govorio; 4 Da se, ako doðu samnomMaæedonci i naðu vas neprigotovl-jene, ne osramotimo mi da ne reèem vi)u toj hvali. 5 Tako naðoh da je potrebnoumoliti braæu da naprijed idu k vama,i da priprave ovaj naprijed obreèeni vašblagoslov da bude gotov tako kakono tiblagoslov, a ne kao lakomstvo. 6 Ovo pakvelim: koji s tvrðom sije, s tvrðom æe ipožnjeti; a koji blagoslov sije, blagoslov æei požnjeti. 7 Svaki po volji svojega srca, ane sa žalošæu ili od nevolje; jer Bog ljubionoga koji dragovoljno daje. 8 A Bog jekadar uèiniti da je meðu vama izobilnasvaka blagodat, da u svemu svagda svakodovoljstvo imajuæi izobilujete za svakodobro djelo; 9 Kao što je pisano: prosu,dade siromasima; pravda njegova ostajevavijek. 10 A koji daje sjeme sijaèu, daæei hljeb za jelo: i umnožiæe sjeme vaše, idaæe da uzrastu žita pravde vaše; 11 Da seu svemu obogatite za svaku prostotu kojakroz nas èini hvalu Bogu. 12 Jer službaove poreze ne ispunjuje samo nedostataksvetijeh, nego èini te se i mnoge hvaledaju Bogu, 13Ogledom poreze ove hvaleæiBoga za vaše pokorno priznanje jevanðeljaHristova, i za prostotu podjele k njima ik svima, 14 I da se mole Bogu za vas ida èeznu za vama za premnogu blagodatBožiju na vama. 15Ahvala Bogunanjegovuneiskazanome daru.

101 A sam ja Pavle molim vas krotosti

2 Korinæanima 10:2 127 2 Korinæanima 11:26radi i tišine Hristove, koji sam pred vamaponižen prema vama, a kad nijesam kodvas, slobodan sam prema vama. 2 Molimpak da mi ne bude trijebe kad budem kodvas, onako slobodan biti kao što mislimda smijem protiv nekijeh koji misle za nasda po tijelu živimo; 3 Jer ako i živimo utijelu, ne borimo se po tijelu. 4 Jer oružjenašega vojevanja nije tjelesno, nego silnood Boga na raskopavanje gradova, da kva-rimo pomisli 5 I svaku visinu koja se podižena poznanje Božije, i robimo svaki razumza pokornost Hristu, 6 I u pripravnostiimamo osvetu za svaku nepokornost, kadse izvrši vaša pokornost. 7 Gledate li naono što vam je pred oèima? Ako se ko uzdada je Hristov nekamisli opet u sebi da kakoje on Hristov tako smo i mi Hristovi. 8 Jerako se što i više pohvalim vlašæu našomkoju nam dade Gospod na popravljanje, ane na kvarenje vaše, neæu se postidjeti.9 Ali da se ne pokažem kao da vas plašimposlanicama; 10 Jer su poslanice, veli, teškei jake, a kad je tijelom pred nama, slabje, i rijeè njegova ne valja ništa. 11 Ovoneka pomisli takovi da kaki smo u rijeèipo poslanicama kad nijesmo kod vas, takismo i u djelu kad smo tu. 12 Jer ne smijemosebe miješati ili se porediti s drugima kojihvale sami sebe; ali kad sami po sebi sebemjere i porede sami sebe sa sobom, nerazumijevaju. 13 A mi se neæemo hvalitipreko mjere, nego po mjeri pravila kojeganam Bog mjeru razdijeli da dopremo i dovas. 14 Jer se mi daleko ne prostiremo,kao da ne dosežemo do vas; jer dopri-jesmo i do vas s jevanðeljem Hristovijem,15 Ne hvaleæi se preko mjere u tuðijemposlovima, imajuæi pak nad kad uzrastevjera vaša da æemo se u vama velièatipo pravilu svojemu izobilno, 16 Da i udaljnijem stranama od vas propovjedimojevanðelje, i da se ne pohvalimo onijem štoje po tuðemu pravilu ureðeno. 17 A koji sehvali, Gospodom neka se hvali. 18 Jer onajnije valjan koji se sam hvali, nego kojegaGospod hvali.

111 O da biste malo potrpljeli moje

bezumlje! no i potrpite me. 2 Jer revnujemza vas Božijom revnosti, jer vas obrekohmužu jednome, da djevojku èistu izvedempred Hrista. 3 Ali se bojim da kako kaošto zmija Evu prevari lukavstvom svojijemtako i razumi vaši da se ne odvrate od

prostote koja je u Hristu. 4 Jer ako onajkoji dolazi drugoga Isusa propovijedakojega mi ne propovijedasmo, ili drugogaDuha primite kojega ne primiste, ili drugojevanðelje koje ne primiste, dobro bistepotrpljeli. 5 Jer mislim da ni u èemunijesam manji od prevelikijeh apostola.6 Jer ako sam i prostak u rijeèi, aliu razumu nijesam. No u svemu smopoznati meðu vama. 7 Ili grijeh uèinihponižujuæi sebe da se vi povisite? Jer vamzabadava Božije jevanðelje propovjedih.8 Od drugijeh crkava oteh uzevši platu zasluženje vama; i došavši k vama, i bivši usirotinji, ne dosadih nikome. 9 Jer mojusirotinju potpuniše braæa koja doðoše izMaæedonije, i u svemu bez dosade vamasebe držah i držaæu. 10 Kao što je istinaHristova u meni tako se hvala ova neæeuzeti od mene u Ahajskijem krajevima.11 Zašto? Što vas ne ljubim? Bog zna. Ašto èinim i èiniæu, 12 Da otsijeèem uzrokonima koji traže uzrok, da bi u onomeèim se hvale našli se kao i mi. 13 Jertakovi lažni apostoli i prevarljivi poslenicipretvaraju se u apostole Hristove. 14 Inije èudo, jer se sam sotona pretvara uanðela svijetla. 15 Nije dakle ništa velikoako se i sluge njegove pretvaraju kao slugepravde, kojima æe svršetak biti po djelimanjihovijem. 16 Opet velim da niko nepomisli da sam ja bezuman; ako li ne, a onobarem kao bezumna primite me, da se i jašto pohvalim. 17A što govorim ne govorimpo Gospodu, nego kao u bezumlju, u ovojstruci hvale. 18 Buduæi da se mnogi hvalepo tijelu, i ja æu da se hvalim. 19 Jerljubazno primate bezumne kad ste samimudri. 20 Jer primate ako vas ko natjerada budete sluge, ako vas ko jede, ako kouzme, ako vas ko po obrazu bije, ako seko velièa. 21 Na sramotu govorim, jer kaoda mi oslabismo. Na što je ko slobodanpo bezumlju govorim i ja sam slobodan.22 Jesu li Jevreji? i ja sam; jesu li Izrailjci?i ja sam; jesu li sjeme Avraamovo? i jasam; 23 Jesu li sluge Hristove? ne govorimpo mudrosti) ja sam još više. Više sam setrudio, više samboja podnio, više puta sambio u tamnici, mnogo puta sam dolaziodo straha smrtnoga; 24 Od Jevreja primiosam pet puta èetrdeset manje jedanudarac; 25 Triput sam bio šiban, jednomsu kamenje bacali na me, tri puta se laðasa mnom razbijala, noæ i dan proveo samu dubini morskoj. 26 Mnogo puta sam

2 Korinæanima 11:27 128 2 Korinæanima 13:11putovao, bio sam u strahu na vodama, ustrahu od hajduka, u strahu od rodbine,u strahu od neznabožaca, u strahu ugradovima, u strahu u pustinji, u strahuna moru, u strahu meðu lažnom braæom;27U trudu i poslu, u mnogom nespavanju,u gladovanju i žeði, u mnogom pošæenju,u zimi i golotinji; 28 Osim što je spolja,navaljivanje ljudi svaki dan, i briga za svecrkve. 29 Ko oslabi, i ja da ne oslabim? Kose sablazni, i ja da se ne raspalim? 30 Akomi se valja hvaliti, svojom æu se slabošæuhvaliti. 31 Bog i otac Gospoda našega IsusaHrista, koji je blagosloven vavijek, zna dane lažem. 32 U Damasku neznabožaèkiknez cara Arete èuvaše grad Damask išæaše da me uhvati; i kroz prozor spustišeme u kotarici preko zida, i izbjegoh iznjegovijeh ruku.

121 Ali mi se ne pomaže hvaliti, jer æu

doæi na viðenja i otkrivenja Gospodnja.2 Znam èovjeka u Hristu koji prije èetr-naest godina ili u tijelu, ne znam; ili osimtijela, ne znam: Bog zna) bi odnesen dotreæega neba. 3 I znam za takovog èovjekaili u tijelu, ili osim tijela, ne znam: Bogzna) 4 Da bi odnesen u raj, i èu neiskazanerijeèi kojijeh èovjeku nije slobodno gov-oriti. 5 Tijem æu se hvaliti, a sobom seneæu hvaliti, veæ ako slabostima svojima.6 Jer kad bih se i htio hvaliti, ne bih biobezuman, jer bih istinu kazao; ali štedimda ne bi ko više pomislio za mene negošto me vidi ili èuje što od mene. 7 I dase ne bih ponio za premnoga otkrivenja,dademi se žalac umeso, anðeo sotonin, dame æuša da se ne ponosim. 8 Zato triputGospodamolih da otstupi odmene. 9 I reèemi: dosta ti je moja blagodat; jer se mojasila u slabosti pokazuje sasvijem. Daklemæe se najslaðe hvaliti svojijem slabostima,da se useli u mene sila Hristova. 10 Zatosam dobre volje u slabostima, u ruženju,u nevoljama, u progonjenjima, u tugamaza Hrista: jer kad sam slab onda samsilan. 11 Postadoh bezuman hvaleæi se:vi me natjeraste: jer je trebalo da me vihvalite; jer ni u èemu nijesam manji odprevelikijeh apostola, ako i jesam ništa.12 Jer znaci apostolovi uèiniše se meðuvama u svakom trpljenju, u znacima ièudesima i silama. 13 Jer šta je u èemuste manji od ostalijeh crkava, osim samošto vam ja sam ne dosadih? Bacite na

mene ovu krivicu. 14 Evo sam gotov treæiput da vam doðem, i ne dosaðujem vam;jer ne tražim što je vaše nego vas. Jerdjeca nijesu dužna roditeljima imanja teæinego roditelji djeci. 15 A ja dragovoljnopotrošiæu i biæu potrošen za duše vaše,ako i ljubim ja vas odviše, a vi menemanje ljubite. 16 Ali neka bude, ja nedosadih vama, nego lukav buduæi dobihvas prijevarom. 17 Eda li vas što zakidohpreko koga od onijeh koje slah k vama?18 Umolih Tita, i s njim poslah brata: edali vas Tit što zakide? Ne hodismo li jed-nijem duhom? ne jednijem li stopama?19 Mislite li opet da vam se odgovaramo?Pred Bogom u Hristu govorimo, a sve je,ljubazni, za vaše popravljanje. 20 Jer sebojim da kad po èem doðem neæu vasnaæi kakove hoæu, i ja æu se naæi vamakakovame neæete: da kako ne budu svaðe,zavisti, srdnje, prkosi, opadanja, šaptanja,nadimanja, bune: 21Dameopet kaddoðemne ponizi Bog moj u vas, i ne usplaèemza mnogima koji su prije sagriješili i ni-jesu se pokajali za neèistotu i kurvarstvoi sramotu, što poèiniše.

131 Ovo treæi put idem k vama; u ustima

dva ili tri svjedoka ostaæe svaka rijeè.2 Naprijed kazah i naprijed govorim kakou vas bivši drugi put, i sad ne buduæi kodvas pišem onima koji su prije sagriješili isvima ostalima da ako doðem opet neæupoštedjeti. 3 Jer tražite da iskušate Hristašto u meni govori, koji meðu vama nijeslab, nego je silan meðu vama. 4 Jer akoi raspet bi po slabosti, ali je živ po siliBožijoj; jer smo i mi slabi u njemu, aliæemo biti živi s njim silom Božijom meðuvama. 5 Sami sebe okušajte jeste li u vjeri,sami sebe ogledajte. Ili ne poznajete sebeda je Isus Hristos u vama? veæ ako dau èemu nijeste valjani. 6 A nadam se daæete poznati da mi nijesmo nevaljani. 7 Amolimo se Bogu da vi ne èinite nikakvazla, ne da se mi valjani pokažemo, negoda vi dobro èinite, a mi kao nevaljani dabudemo. 8 Jer ništa ne možemo na istinunego za istinu. 9 Jer se radujemo kad mislabimo a vi jaèate. A zato se i molimoBogu, za vaše savršenstvo. 10 Zato, nebuduæi kod vas, pišem ovo da kad doðemne uèinim bez šteðenja po vlasti koju mije Gospod dao na popravljanje a ne naraskopavanje. 11 A dalje, braæo, radujte

2 Korinæanima 13:12 129 2 Korinæanima 13:13se, savršujte se, utješavajte se, jednakomislite, mir imajte: i Bog ljubavi i mirabiæe s vama. 12 Pozdravite jedan drugogacjelivom svetijem. Pozdravljaju vas svisveti. 13 Blagodat Gospoda našega IsusaHrista i ljubav Boga i oca i zajednica sve-toga Duha sa svima vama. Amin.

Galaæanima 1:1 130 Galaæanima 2:20

Poslanica Galaæanima1 Pavle apostol, ni od ljudi, ni kroz

èovjeka, nego kroz Isusa Hrista i Boga oca,koji ga vaskrse iz mrtvijeh, 2 I sva braæakoja su sa mnom, crkvama Galatijskijem:3Blagodat vam imir od Boga oca i Gospodanašega Isusa Hrista, 4 Koji dade sebe zagrijehe naše da izbavi nas od sadašnjegasvijeta zloga, po volji Boga i oca našega,5 Kojemu slava vavijek vijeka. Amin.6 Èudim se da se tako odmah odvraæatena drugo jevanðelje od onoga koji vaspozva blagodaæu Hristovom, 7 Koje nijedrugo, samo što neki smetaju vas, i hoæeda izvrnu jevanðelje Hristovo. 8 Ali akoi mi, ili anðeo s neba javi vam jevanðeljedrukèije nego što vam javismo, prokletda bude! 9 Kao što prije rekosmo i sadopet velim: ako vam ko javi jevanðeljedrukèije nego što primiste, proklet dabude! 10 Zar ja sad ljude nagovaram iliBoga? Ili tražim ljudima da ugaðam? Jerkad bih ja još ljudima ugaðao, onda nebih bio sluga Hristov. 11 Ali vam dajemna znanje, braæo, da ono jevanðelje kojesam ja javio, nije po èovjeku. 12 Jer ga jane primih od èovjeka, niti nauèih, negootkrivenjem Isusa Hrista. 13 Jer ste èulimoje življenje nekad u Jevrejstvu, da samodviše gonio crkvu Božiju i raskopavao je.14 I napredovah u Jevrejstvu veæma odmnogijeh vrsnika svojijeh u rodu svome,i odviše revnovah za otaèke svoje obièaje.15 A kad bi ugodno Bogu, koji me izabraod utrobe matere moje i prizva blagodaæusvojom, 16 Da javi sina svojega u meni,da ga jevanðeljem objavim meðu nezn-abošcima; odmah ne pitah tijela i krvi,17 Niti iziðoh u Jerusalim k starijim apos-tolima od sebe, nego otidoh u Arapsku, iopet se vratih u Damask. 18 A poslije togana tri godine iziðoh u Jerusalim da vidimPetra, i ostadoh u njega petnaest dana.19 Ali drugoga od apostola ne vidjeh, osimJakova brata Gospodnjega. 20 A što vampišemevoBog vidi da ne lažem. 21Apotomdoðoh u zemlje Sirske i Kilikijske. 22 Abijah licemnepoznatHristovijem crkvamaJudejskima; 23 Nego samo bijahu èuli daonaj koji nas nekad goni sad propovijedavjeru koju nekad raskopavaše. 24 I slavl-jahu Boga za mene.

21 A potom na èetrnaest godina opet

iziðoh u Jerusalim s Varnavom, uzevši sasobom i Tita. 2 Ali iziðoh po otkrivenju,i razgovorih se s njima za jevanðelje kojepropovijedamuneznabošcima, ali nasamos onima koji se brojahu kao najstariji, dauzalud ne trèim ili ne bih trèao. 3 Alini Tit, koji bješe sa mnom, i bješe Grk,ne bi natjeran da se obreže. 4 I za lažnubraæu koja doðoše i privukoše se da uhodeslobodu našu koju imamo u Hristu Isusu,da nas zarobe; 5 Kojima se ni sahat nepodasmo u pokornost, da istina jevanðeljaostane meðu nama. 6 A za one koji sebrojahu da su nešto, kakovi bili da bili,ja ne marim ništa; jer Bog ne gleda ko jeko; jer oni koji se brojahu kao najstariji,meni ništa ne dodaše; 7 Nego nasuprotdoznavši da je meni povjereno jevanðeljeu neobrezanima, kao Petru u obrezanima8 Jer onaj koji pomaže Petru u apostol-stvumeðuobrezanimaonaj pomaže imenimeðu neznabošcima 9 I poznavši blago-dat koja je meni dana, Jakov i Kifa i Jo-van, koji se brojahu da su stubovi, dadošedesnice meni i Varnavi, i pristadoše da mipropovijedamo u neznabošcima, a oni uobrezanima; 10 Samo da se opominjemosiromašnijeh, za koje sam se i starao takoèiniti. 11 A kad doðe Petar u Antiohiju,u oèi njemu protiv stadoh; jer bješe za-zoran. 12 Jer prije dok ne doðoše nekiod Jakova, jeðaše s neznabošcima, a kaddoðoše, ustruèavaše se i odvajaše bojeæi seonijeh koji su iz obrezanja. 13 I dvolièahus njim i ostali Judejci, tako da i Varnavaprista u njihovo dvolièenje. 14 A kad javidjeh da ne idu pravo k istini jevanðelja,rekoh Petru pred svima: kad ti koji siJevrejin, neznabožaèki a ne Jevrejski živiš,zašto neznabošce nagoniš da žive Jevre-jski? 15 Mi koji smo roðeni Jevreji, a negrješnici iz neznabožaca, 16 Pa doznavšida se èovjek neæe opravdati djelima za-kona, nego samo vjerom Isusa Hrista, i mivjerovasmo Hrista Isusa da se opravdamovjerom Hristovom, a ne djelima zakona:jer se djelima zakona nikakvo tijelo neæeopravdati. 17 Ako li se mi koji tražimo dase opravdamo Hristom, naðosmo i samigrješnici, dakle je Hristos grijehu sluga?Bože saèuvaj! 18 Jer ako opet zidam ono štorazvalih, pokazujem se da sam prestupnik.19 Jer ja zakonom zakonu umrijeh da Boguživim; s Hristom se razapeh. 20A ja više ne

Galaæanima 2:21 131 Galaæanima 4:17živim, nego živi u meni Hristos. A što sadživim u tijelu, živim vjerom sina Božijega,kojemu omiljeh, i predade sebe za mene.21 Ne odbacujem blagodati Božije; jer akopravda kroz zakon dolazi, to Hristos uza-lud umrije.

31 O nerazumni Galati! ko vas je opèinio

da se ne pokoravate istini? Vi, kojimapred oèima bješe napisan Isus Hristos, asad se meðu vama razape. 2 Ovo jednohoæu od vas da doznam, ili Duha primistekroz djela zakona ili kroz èuvenje vjere?3 Tako li ste nerazumni? Poèevši Duhom,sad tijelom svršujete? 4 Tako li uzaludpostradaste? Kad bi bilo samo uzalud!5 Koji vam dakle daje Duha i èini èudesameðu vama, èini li djelima zakona ili èu-venjem vjere? 6 Kao što Avraam vjerovaBogu, i primi mu se u pravdu. 7 Poznajtedakle da su oni sinovi Avraamovi koji suod vjere. 8 A pismo vidjevši unapredak daBog vjerom neznabošce pravda, naprijedobjavi Avraamu: u tebi æe se blagoslovitisvi neznabošci. 9 Tako koji su od vjere,blagosloviæe se s vjernijem Avraamom.10 Jer koji su god od djela zakona podkletvom su, jer je pisano: proklet svaki kojine ostane u svemu što je napisano u knjizizakonskoj da èini. 11 A da se zakonomniko ne opravdava pred Bogom, poznatoje: jer pravednik od vjere življeæe. 12 Azakon nije od vjere; nego èovjek koji totvori življeæe u tome. 13 Hristos je nasiskupio od kletve zakonske postavši za naskletva, jer je pisano: proklet svaki kojivisi na drvetu: 14 Da meðu neznabošcimabude blagoslov Avraamov u Hristu Isusu,da obeæanje Duha primimo kroz vjeru.15 Braæo, po èovjeku govorim, niko èov-jeèijega potvrðena zavjeta ne odbacujeniti mu što domeæe. 16 A Avraamu isjemenu njegovu reèena biše obeæanja. Ane veli: i sjemenima, kao za mnoga, negokao za jedno: i sjemenu tvojemu, koje jeHristos. 17 Ovo pak velim: zavjeta, koji jeod Boga potvrðen za Hrista, ne odbacujezakon, koji je postao poslije èetiri stotine itrideset godina, da ukine obeæanje. 18 Jerako je našljedstvo od zakona, onda veænije od obeæanja, a Avraamu obeæanjemdarova Bog. 19 Šta æe dakle zakon? Radigrijeha dodade se dokle doðe sjeme ko-jemu se obeæa, i postavili su ga anðelirukom posrednika. 20 Ali posrednik nije

jednoga; a Bog je jedan. 21 Eda li je daklezakon protivan obeæanjima Božijim? Božesaèuvaj! Jer da je dan zakon koji možeoživljeti, zaista bi od zakona bila pravda.22 Ali pismo zatvori sve pod grijeh, dase obeæanje dade kroz vjeru Isusa Hristaonima koji vjeruju. 23A prije dolaska vjerebismo pod zakonom èuvani i zatvoreni zavjeru koja se htjela pokazati. 24 Tako namzakon bi èuvar do Hrista, da se vjeromopravdamo. 25 A kad doðe vjera, veænijesmo pod èuvarom. 26 Jer ste vi svisinovi Božiji vjerom Hrista Isusa; 27 Jerkoji se god u Hrista krstiste, u Hrista seobukoste. 28 Nema tu Jevrejina ni Grka,nema roba ni gospodara, nema muškogaroda ni ženskoga; jer ste vi svi jedno uHristu Isusu. 29 A kad ste vi Hristovi,onda ste sjeme Avraamovo, i po obeæanjunašljednici.

41 Ali velim: dok je našljednik mlad ništa

nije bolji od roba, ako i jest gospodarod svega; 2 Nego je pod zapovjednicima ièuvarima tja do roka oèina. 3Tako i mi kadbijasmo mladi, bijasmo pod stihijama svi-jeta zarobljeni; 4 A kad se navrši vrijeme,posla Bog sina svojega jedinorodnoga, kojije roðen od žene i pokoren zakonu, 5 Daiskupi one koji su pod zakonom, da prim-imo posinaštvo. 6 I buduæi da ste sinovi,posla Bog Duha sina svojega u srca vaša,koji vièe: Ava oèe! 7 Tako veæ nijesi rob,nego sin; a ako si sin, i našljednik si Božijkroz Isusa Hrista. 8 Ali tada ne znajuæiBoga služiste onima koji po sebi nijesubogovi. 9A sad poznavši Boga, i još poznatibivši od Boga, kako se vraæate opet naslabe i rðave stihije, kojima opet iznovahoæete da služite? 10 Gledate na dane imjesece, i vremena i godine. 11 Bojim seza vas da se ne budem uzalud trudio okovas. 12 Budite kao ja što sam; jer samja kao vi što ste. Braæo! molim vas,ništa mi ne uèiniste nažao. 13 A znate davam u slabosti tijela najprije propovjedihjevanðelje; 14 I napasti moje, koja bijašetijelu mome, ne prezreste, ni popljuvaste,negome primiste kao anðela Božijega, kaoHrista Isusa. 15 Kakovo bijaše onda vašeblaženstvo? Jer vam svjedoèim da biste,kad bi moguæe bilo, izvadili oèi svoje i dalimeni. 16 Tijem li vam postadoh neprijateljistinu vam govoreæi? 17 Oni ne revnujudobro za vas, nego hoæe da vas odvoje,

Galaæanima 4:18 132 Galaæanima 6:14da im revnujete. 18 A dobro je revnovatisvagda u dobru, i ne samo kad sam ja kodvas. 19 Djeèice moja, koju opet s mukomraðam, dokle Hristovo oblièje ne postaneu vama; 20Ali bih htio sad da sam kod vas,i da izmijenim glas svoj, jer ne mogu dase naèudim za vas. 21 Kažite mi, vi kojihoæete pod zakonomdabudete, ne slušateli zakona? 22 Jer je pisano da Avraam dvasina imade, jednoga od robinje, a drugogaod slobodne. 23 Ali koji bješe od robinje,po tijelu se rodi; a koji od slobodne, poobeæanju. 24 Koje znaèi drugo: jer su ovodva zavjeta: jedan dakle od gore Sinajske,koja raða za robovanje, i to je Agar. 25 JerAgar znaèi Sinaj gora u Arapskoj, i poredise sa sadašnjijem Jerusalimom, i služi sadjecom svojom. 26 A gornji Jerusalim slo-bodna je, koji je mati svima nama. 27 Jerje pisano: razveseli se, nerotkinjo koja neraðaš; prokini i povièi, ti koja ne trpišmuke poroðaja; jer pusta ima mnogo višedjece negoli ona koja ima muža. 28 Ami smo, braæo, po Isaku djeca obeæanja.29 No kako onda onaj što se rodi po tijelugonjaše duhovnoga, tako i sad. 30 Ališta govori pismo? Istjeraj robinju i sinanjezina; jer sin robinjin neæe naslijediti sasinom slobodne. 31 Tako, braæo, nijesmodjeca robinjina nego slobodne.

51 Stojte dakle u slobodi kojom nas Hris-

tos oslobodi, i ne dajte se opet u jaramropstva uhvatiti. 2 Evo ja Pavle kažem vamda ako se obrežete Hristos vam ništa neæepomoæi. 3A opet svjedoèim svakome èov-jeku koji se obrezuje da je dužan sav zakontvoriti. 4 Izgubiste Hrista, vi koji hoæetezakonom da se opravdate, i otpadoste odblagodati. 5 Jer mi duhom èekamo odvjere nad pravde. 6 Jer u Hristu Isusuniti što pomaže obrezanje ni neobrezanje,nego vjera, koja kroz ljubav radi. 7 Dobrotrèaste; ko vam zabrani da se ne pokora-vate istini? 8 To odvraæanje nije od onogakoji vas pozva. 9 Malo kvasca ukiseli svetijesto. 10 Ja se za vas nadam u Gospoduda ništa drugo neæete misliti. A koji vassmeta ponijeæe grijeh, makar ko bio. 11 Aja, braæo, ako još obrezanje propovijedam,zašto me gone? Tako se ukide sablazankrstova. 12 O da bi otsjeèeni bili oni kojivas kvare! 13 Jer ste vi, braæo, na slobodupozvani: samo da vaša sloboda ne bude naželju tjelesnu, nego iz ljubavi služite jedan

drugome. 14 Jer se sav zakon izvršuje ujednoj rijeèi, to jest: ljubi bližnjega svojegakao sebe. 15 Ali ako se meðu sobom kol-jete i jedete, gledajte da jedan drugoga neistrijebite. 16 Velim pak: po duhu hodite,i želja tjelesnijeh ne izvršujte. 17 Jer tijeloželi protiv duha, a duh protiv tijela; a ovose protivi jedno drugome, da ne èinite onošta hoæete. 18 Ako li vas duh vodi, nijestepod zakonom. 19 A poznata su djela tje-lesna, koja su preljuboèinstvo, kurvarstvo,neèistota, besramnost, 20 Idolopoklonstvo,èaranja, neprijateljstva, svaðe, pakosti,srdnje, prkosi, raspre, sablazni, jeresi,21 Zavisti, ubistva, pijanstva, žderanja, iostala ovakova, za koja vam naprijed kazu-jem, kao što i kazah naprijed, da onikoji takova èine neæe naslijediti carstvaBožijega. 22 A rod je duhovni ljubav, ra-dost, mir, trpljenje, dobrota, milost, vjera,23 Krotost, uzdržanje; na to nema zakona.24 A koji su Hristovi, raspeše tijelo sa slas-tima i željama. 25 Ako u duhu živimo,po duhu i da hodimo, 26 Da ne tražimolažne slave razdražujuæi jedan drugoga, izavideæi jedan drugome.

61 Braæo! ako i upadne èovjek u kakav

grijeh, vi duhovni ispravljajte takovogaduhom krotosti, èuvajuæi sebe da i ti nebudeš iskušan. 2 Nosite bremena jedandrugoga, i tako æete ispuniti zakon Hris-tov. 3 Jer ako ko misli da je što a nijeništa, umom vara sebe. 4 A svaki da ispitasvoje djelo, i tada æe sam u sebi imatislavu, a ne u drugome. 5 Jer æe svakisvoje breme nositi. 6 A koji se uèi rijeèineka daje dijel od svakoga dobra onomekoji ga uèi. 7 Ne varajte se: Bog se neda ružiti; jer šta èovjek posije ono æe ipožnjeti. 8 Jer koji sije u tijelo svoje, odtijela æe požnjeti pogibao; a koji sije uduh, od duha æe požnjeti život vjeèni. 9 Adobro èiniti da nam se ne dosadi; jer æemou svoje vrijeme požnjeti ako se ne umo-rimo. 10 Zato dakle dok imamo vremenada èinimo dobro svakome, a osobito onimakoji su s nama u vjeri. 11 Vidite kolikovam napisah rukom svojom! 12 Koji hoæeda se hvale po tijelu oni vas nagone dase obrezujete, samo da ne budu gonjeniza krst Hristov. 13 Jer ni oni sami koji seobrezuju ne drže zakona, nego hoæe da sevi obrezujete da se vašijem tijelom hvale.14 A ja Bože saèuvaj da se èim drugijem

Galaæanima 6:15 133 Galaæanima 6:18hvalim osim krstom Gospoda našega IsusaHrista, kojega radi razape se meni svijet,i ja svijetu. 15 Jer u Hristu Isusu niti štopomaže obrezanje ni neobrezanje, negonova tvar. 16 I koliko ih god po ovomepravilu žive, na njima biæe mir i milost,i na Izrailju Božijemu. 17 Više da mi nikone dosaðuje, jer ja rane Gospoda Isusa natijelu svojemu nosim. 18Blagodat Gospodanašega Isusa Hrista sa duhom vašijem,braæo. Amin.

Efežanima 1:1 134 Efežanima 3:2

Poslanica Efežanima1OdPavla, po volji Božijoj apostola Isusa

Hrista, svetima koji su u Efesu, i vjernimau Hristu Isusu: 2 Blagodat vam i mir odBoga oca našega i Gospoda Isusa Hrista.3 Blagosloven Bog i otac Gospoda našegaIsusa Hrista, koji nas je blagoslovio svak-ijem blagoslovom duhovnijem na nebes-ima kroz Hrista; 4 Kao što nas izabra kroznjega prije postanja svijeta, da budemosveti i pravedni pred njim u ljubavi,5 Odredivši nas naprijed kroz Isusa Hristasebi na posinaštvo, po ugodnosti voljesvoje, 6Na pohvalu slavne blagodati svojekojom nas oblagodati u ljubaznome, 7 Ukome imamo izbavljenje krvlju njegovom,i oproštenje grijeha, po bogatstvu blago-dati njegove, 8Koju je preumnožio u namau svakoj premudrosti i razumu, 9Pokazavšinam tajnu volje svoje, po ugodnosti svo-joj koju naprijed pokaza u njemu, 10 Zauredbu izvršetka vremena, da se sve sas-tavi u Hristu što je na nebesima i nazemlji; u njemu, 11 Kroz kojega i našl-jednici postasmo, naprijed odreðeni bivšipo naredbi Boga koji sve èini po savjetuvolje svoje, 12 Da bismo bili na hvalu slavenjegove, mi koji smo se naprijed uzdaliu Hrista, 13 Kroz kojega i vi, èuvši rijeèistine, jevanðelje spasenija svojega, u ko-jemu i vjerovavši zapeèatiste se svetijemduhom obeæanja, 14 Koji je zalog našl-jedstva našega za izbavljenje teèevine nahvalu slave njegove. 15 Zato i ja èuvšivašu vjeru u Hrista Isusa, i ljubav k svimasvetima, 16 Ne prestajem zahvaljivati zavas, i spominjati vas u svojijemmolitvama,17 Da Bog Gospoda našega Isusa Hrista,otac slave, dade vam Duha premudrosti iotkrivenja da ga poznate, 18 I bistre oèi srcavašega da biste mogli vidjeti koje je nadnjegova zvanja, i koje je bogatstvo slavenašljedstva njegova u svetima, 19 I kakva jeizobilna velièina sile njegove na nama kojivjerujemo po èinjenju prevelike sile nje-gove, 20 Koju uèini u Hristu, kad ga podižeiz mrtvijeh i posadi sebi s desne strane nanebesima, 21Nad svijem poglavarstvima, ivlastima, i silama, i gospodstvima, i nadsvakijem imenom što se može nazvati, nesamo na ovome svijetu nego i na onomekoji ide. 22 I sve pokori pod noge njegove,i njega dade za glavu crkvi, nad svima,

23Koja je tijelo njegovo, punina onoga kojisve ispunjava u svemu.

21 I vas koji bijaste mrtvi za prestupljenja

i grijehe svoje, 2 U kojima nekad hodistepo vijeku ovoga svijeta, po knezu kojivlada u vjetru, po duhu koji sad radi usinovima protivljenja; 3 U kojima i mi sviživljesmo negda po željama tijela svojega,èineæi volju tijela i pomisli, i bijasmoroðena djeca gnjeva, kao i ostali; 4 AliBog, koji je bogat u milosti, za premnoguljubav svoju, koju ima k nama, 5 I naskoji bijasmo mrtvi od grijehova oživlje sHristom blagodaæu ste spaseni 6 I s njimvaskrse i posadi na nebesima u HristuIsusu. 7 Da pokaže u vijekovima koji idupreveliko bogatstvo blagodati svoje dobro-tom na nama u Hristu Isusu. 8 Jer steblagodaæu spaseni kroz vjeru; i to nijeod vas, dar je Božij. 9 Ne od djela, da seniko ne pohvali. 10 Jer smo njegov posao,sazdani u Hristu Isusu za djela dobra, kojaBog naprijed pripravi da u njima hodimo.11 Zato se opominjite da vi koji ste negdapo tijelu neznabošci bili i nazivani neo-brezanje od onijeh koji su se zvali po tijeluobrezanje, koje se rukom radilo, 12 Da bi-jaste u ono vrijeme bez Hrista, odvojeni oddruštva Izrailjeva, i bez dijela u zavjetimaobeæanja, nada ne imajuæi, i bezbožni nasvijetu: 13 A sad u Hristu Isusu, vi koji stenegda bili daleko, blizu postadoste krvljuHristovom. 14 Jer je on mir naš, koji obojesastavi u jedno, i razvali plot koji je ras-tavljao, neprijateljstvo, tijelom svojijem.15 Zakon zapovijesti naukama ukinuvši; daiz oboga naèini sobom jednoga novog èov-jeka, èineæi mir; 16 I da pomiri s Bogomoboje u jednom tijelu krstom, ubivši nepri-jateljstvo na njemu. 17 I došavši propovjediu jevanðelju mir vama daljnima i onimakoji su blizu. 18 Jer on dovede k ocuoboje u jednom duhu. 19 Tako dakle višenijeste tuði i došljaci, nego živite sa sve-tima i domaæi ste Bogu, 20 Nazidani natemelju apostola i proroka, gdje je kamenod ugla sam Isus Hristos, 21 Na kome svagraðevina sastavljena raste za crkvu svetuu Gospodu; 22Na kome æete se i vi sazidatiza stan Božij u duhu.

31 Toga sam radi ja Pavle sužanj Is-

usa Hrista za vas neznabošce, 2 Buduæi

Efežanima 3:3 135 Efežanima 4:32da èuste službu blagodati Božije koja jemeni dana meðu vama, 3 Da se meni pootkrivenju kaza tajna; kao što gore napisahukratko, 4 Odakle možete èitajuæi poznatimoj razum u tajni Hristovoj, 5 Koja se udrugijem naraštajima ne kaza sinovimaèovjeèijim, kako se sad otkri svetijem nje-govijem apostolima i prorocima Duhomsvetijem; 6 Da neznabošci kroz jevanðeljepostanu sunašljednici i sutjelesnici i za-jednièari u obeæanju njegovom u HristuIsusu, 7 Kojemu postadoh sluga po darublagodati Božije, koja mi je dana po èin-jenju sile njegove. 8 Meni najmanjemuod sviju svetijeh dade se ova blagodat daobjavim meðu neznabošcima neiskazanobogatstvo Hristovo, 9 I da otkrijem svimašto je služba tajne od postanja svijetasakrivene u Bogu, koji je sazdao sve krozIsusa Hrista; 10 Da se kroz crkvu sad obz-nani poglavarstvima i vlastima na nebumnogorazlièna premudrost Božija, 11 Ponaredbi vijekova, koju uèini u Hristu IsusuGospodu našemu, 12 U kome imamo slo-bodu i pristup u nadu vjerom njegovom.13 Zato vas molim da se ne oslabite zbognevolja mojijeh za vas, koje su slava vaša.14Toga radi preklanjam koljena svoja predocem Gospoda našega Isusa Hrista, 15 Pokome se sva èeljad i na nebesima i nazemlji zovu, 16Da vam da silu po bogatstvuslave svoje, da se utvrdite Duhom nje-govijem za unutrašnjeg èovjeka, 17 Da seHristos useli vjerom u srca vaša, da budeteu ljubavi ukorijenjeni i utemeljeni; 18 Dabiste mogli razumjeti sa svima svetima štoje širina i dužina i dubina i visina, 19 I poz-nati pretežniju od razuma ljubav Hristovu,da se ispunite svakom puninom Božijom.20 A onome koji može još izobilnije sveèiniti što ištemo ili mislimo, po sili kojaèini u nama, 21 Onome slava u crkvi poHristu Isusu u sve naraštaje va vijek vijeka.Amin.

41 Molim vas dakle ja sužanj u Gospodu,

da se vladate kao što prilikuje vašemuzvanju u koje ste pozvani, 2 Sa svakomponiznošæu i krotošæu, s trpljenjem, tr-peæi jedan drugoga u ljubavi, 3 Starajuæise držati jedinstvo Duha u svezi mira;4 Jedno tijelo, jedan duh, kao što stei pozvani u jednom nadu zvanja svo-jega. 5 Jedan Gospod, jedna vjera, jednokrštenje, 6 Jedan Bog i otac sviju, koji je

nad svima, i kroza sve, i u svima nama.7 A svakome se od nas dade blagodat pomjeri dara Hristova. 8 Zato govori: izišavšina visinu zaplijenio si plijen, i dade dareljudima. 9 A što iziðe, šta je, osim da isiðe u najdonja mjesta zemlje? 10Koji siðeto je onaj koji i iziðe više sviju nebesada ispuni sve. 11 I on je dao jedne apos-tole, a jedne proroke, a jedne jevanðeliste,a jedne pastire i uèitelje, 12 Da se svetipriprave za djelo službe, na sazidanje ti-jela Hristova; 13 Dokle dostignemo svi ujedinstvo vjere i poznanje sina Božijega,u èovjeka savršena, u mjeru rasta visineHristove; 14Da ne budemo više mala djeca,koju ljulja i zanosi svaki vjetar nauke, ulaži èovjeèijoj, putem prijevare; 15 Negovladajuæi se po istini u ljubavi da u svemuuzrastemo u onome koji je glava, Hris-tos. 16 Iz kojega je sve tijelo sastavljenoi sklopljeno svakijem zglavkom, da jednodrugome pomaže dobro po mjeri svakogauda, i èini da raste tijelo na popravljanjesamoga sebe u ljubavi. 17 Ovo dakle gov-orim i svjedoèim u Gospodu da više nehodite kao što hode i ostali neznabošciu praznosti uma svojega, 18 Koji imajusmisao tamom pokriven, i udaljeni su odživota Božijega za neznanje koje je u njima,za okamenjenje srca svojijeh; 19 Koji osta-vivši poštenje predadoše se besramnosti,na èinjenje svake neèistote i lakomstva.20 Ali vi tako ne poznaste Hrista; 21 Jer gaèuste i u njemu se nauèiste, kao što jeistina u Isusu, 22 Da odbacite, po prvomeživljenju, staroga èovjeka, koji se raspadauželjama prevarljivijem; 23 I da se obnoviteduhom uma svojega, 24 I obuèete u novogaèovjeka, koji je sazdan po Bogu u pravdi iu svetinji istine. 25Zato odbacite laž, i gov-orite istinu svaki sa svojijembližnjijem; jersmo udi jedan drugome. 26 Gnjevite se ine griješite; sunce da ne zaðe u gnjevuvašemu. 27Niti dajitemjesta ðavolu. 28Kojije krao više da ne krade, nego još da setrudi, èineæi dobro rukama svojima daima šta davati potrebnome. 29 Nikakvarðava rijeè da ne izlazi iz usta vašijeh, negosamo što je dobro za napredovanje vjere,da da blagodat onima koji slušaju. 30 Ine ožalošæavajte svetoga Duha Božijega,kojijem ste zapeèaæeni za dan izbavljenja.31 Svaka gorèina, i gnjev, i ljutina, i vikai hula, da se uzme od vas, sa svakompakošæu. 32A budite jedan drugome blagi,milostivi, praštajuæi jedan drugome, kao

Efežanima 5:1 136 Efežanima 6:22što je i Bog u Hristu oprostio vama.

51 Ugledajte se dakle na Boga, kao

ljubazna djeca, 2 I živite u ljubavi, kao štoje i Hristos ljubio nas, i predade sebe zanas u prilog i žrtvu Bogu na slatki miris.3 A kurvarstvo i svaka neèistota i lakom-stvo da se i ne spominje meðu vama, kaošto se pristoji svetima; 4 Tako i sramotnei lude rijeèi, ili šale, što se ne pristoji;nego još zahvaljivanje. 5 Jer ovo da znateda nijedan kurvar, ili neèist, ili tvrdicakoji je idolopoklonik neæe imati dijela ucarstvu Hrista i Boga. 6 Niko da vas nevara praznijem rijeèima; jer ovijeh radiide gnjev Božij na sinove nepokornosti.7Ne bivajte dakle zajednièari njihovi. 8 Jerbijaste negda tama, a sad ste vidjelo uGospodu: kao djeca vidjela živite; 9 Jer jerod duhovni u svakoj dobroti i pravdi iistini. 10 Istražujte što je Bogu ugodno. 11 Ine pristajte na bezrodna djela tame, negojoš karajte. 12 Jer je sramno i govoriti štaoni tajno èine. 13 A sve za što se kara,vidjelo objavljuje; jer sve što se objavljuje,vidjelo je; 14 Zato govori: ustani ti kojispavaš i vaskrsni iz mrtvijeh, i obasjaæete Hristos. 15 Gledajte dakle da urednoživite, ne kao nemudri, nego kao mudri;16Pazite na vrijeme, jer su dani zli. 17Togaradi ne budite nerazumni, nego poznajtešto je volja Božija. 18 I ne opijajte sevinom, u kome je kurvarstvo, nego sejoš ispunjavajte duhom, 19Govoreæi meðusobom u psalmima i pojanju i pjesmamaduhovnijem, pjevajuæi i pripijevajuæi usrcima svojijem Gospodu; 20 Zahvaljujuæiza svašto u ime Gospoda našega IsusaHrista Bogu i ocu; 21 Slušajuæi se meðusobomu strahuBožijemu. 22Žene! slušajtesvoje muževe kao Gospoda. 23 Jer je mužglava ženi kao što je i Hristos glava crkvi,i on je spasitelj tijela. 24 No kao što crkvasluša Hrista tako i žene svoje muževe usvemu. 25 Muževi! ljubite svoje žene kaošto i Hristos ljubi crkvu, i sebe predade zanju, 26 Da je osveti oèistivši je kupanjemvodenijem u rijeèi; 27Da je metne preda seslavnu crkvu, koja nema mane ni mrštine,ili takoga èega, nego da bude sveta i bezmane. 28Tako su dužnimuževi ljubiti svoježene kao svoja tjelesa; jer koji ljubi svojuženu, sebe samoga ljubi. 29 Jer niko neomrznu kad na svoje tijelo, nego ga hranii grije, kao i Gospod crkvu. 30 Jer smo

udi tijela njegova, od mesa njegova, i odkostiju njegovijeh. 31 Toga radi ostaviæeèovjek oca svojega i mater, i prilijepiæese k ženi svojoj, i biæe dvoje jedno tijelo.32Tajna je ovo velika; a ja govorimzaHristai za crkvu. 33 Ali i vi svaki da ljubi onakosvoju ženu kao i sebe samoga; a žena da seboji svojega muža.

61 Djeco! slušajte svoje roditelje u

Gospodu: jer je ovo pravo. 2 Poštuj ocasvojega i mater; ovo je prva zapovijest sobeæanjem: 3 Da ti blago bude, i da živišdugo na zemlji. 4 I vi ocevi! ne razdražujtedjece svoje, nego ih gajite u nauci i ustrahu Gospodnjemu. 5 Sluge! slušajtegospodare svoje po tijelu, sa strahom idrktanjem, u prostoti srca svojega, kaoi Hrista; 6 Ne samo pred oèima radeæikao ljudima da ugaðate, nego kao slugeHristove, tvoreæi volju Božiju od srca.7 Dragovoljno služite, kao Gospodu a nekao ljudima, 8 Znajuæi da svaki što uèinidobro onoæe i primiti od Gospoda, bio robili slobodnjak. 9 I vi gospodari, tako èinitenjima ostavljajuæi prijetnje, znajuæi da jei vama samijem i njima gospodar nanebes-ima, i on ne gleda ko je ko. 10Adalje, braæomoja, jaèajte u Gospodu i u sili jaèinenjegove. 11 Obucite se u sve oružje Božije,da biste se mogli održati protiv lukavstvaðavolskoga: 12 Jer naš rat nije s krvlju is tijelom, nego s poglavarima i vlastima,i s upraviteljima tame ovoga svijeta, sduhovima pakosti ispod neba. 13Toga radiuzmite sve oružje Božije, da biste se moglibraniti u zli dan, i svršivši sve održatise. 14 Stanite dakle opasavši bedra svojaistinom i obukavši se u oklop pravde, 15 Iobuvši noge u pripravu jevanðelja mira;16 A svrh svega uzmite štit vjere o kojiæete moæi pogasiti sve raspaljene strijeleneèastivoga; 17 I kacigu spasenija uzmite,i maè duhovni koji je rijeè Božija. 18 Isvakom molitvom i moljenjem molite seBogu duhom bez prestanka, i uz to stražitesa svakijem trpljenjem i molitvom za svesvete, 19 I za mene, da mi se da rijeèkad otvorim usta svoja, da obznanim saslobodom tajnu jevanðelja, 20 Za koje samposlanik u okovima, da u njemu govorimslobodno, kao što mi se pristoji. 21A da i viznate kako sam ja i šta radim, sve æe vamkazati Tihik, ljubazni brat i vjerni sluga uGospodu, 22 Kojega poslah k vama za to

Efežanima 6:23 137 Efežanima 6:24isto da znate kako smo mi, i da utješi srcavaša. 23Mir braæi i ljubav s vjeromodBogaoca i Gospoda Isusa Hrista. 24 Blagodatsa svima koji ljube Gospoda našega IsusaHrista jednako. Amin.

Filipljanima 1:1 138 Filipljanima 2:19

Poslanica Filipljanima1 Od Pavla i Timotija, slugu Isusa Hrista,

svima svetima u Hristu Isusu koji su uFilibi, s vladikama i ðakonima: 2 Blagodatvam i mir od Boga oca našega i GospodaIsusa Hrista. 3 Zahvaljujem Bogu svojemukad se god opomenem vas, 4 Svagda usvakoj molitvi svojoj za sve vas s radošæumoleæi se, 5 Što vi postadoste zajednièariu jevanðelju, od prvoga dana i do danas;6Uzdajuæi se u ovo isto da æe onaj koji jepoèeo dobro djelo u vama dovršiti ga tjado dana Isusa Hrista. 7 Kao što je pravoda ja ovo mislim za sve vas, jer vas imamu srcu u okovima svojima i u odgovorui potvrðivanju jevanðelja, kao sve zajed-nièare sa mnom u blagodati. 8 Jer Bogmi je svjedok da vas ljubim ljubavlju IsusaHrista, 9 I zato se molim Bogu da ljubavvaša još više i više izobiluje u razumu isvakoj volji, 10 Da kušate šta je bolje, dabudete èisti i bez spoticanja na dan Hris-tov, 11 Napunjeni plodova pravde kroz Is-usa Hrista, na slavu i hvalu Božiju. 12Hoæupak da znate, braæo, da ovo što se radisa mnom iziðe za napredak jevanðelja,13 Tako da se razglasi u svoj sudnici i kodsviju ostalijeh da su moji okovi za Hrista.14 I mnoga braæa u Gospodu oslobodivšise okovima mojima veæma smiju govoritirijeè Božiju bez straha. 15 Istina, jedniiz zavisti i svaðe, a jedni od dobre voljeHrista propovijedaju. 16 Tako ovi uz prkosHrista objavljuju neèisto, misleæi da æenanijeti žalost mojijem okovima; 17 A oviiz ljubavi, znajuæi da za obranu jevanðeljaležim u tamnici. 18 Šta dakle? Bilo kakomu drago, dvolièenjem ili istinom, Hris-tos se propovijeda; i zato se radujem, a iradovaæu se; 19 Jer znam da æe mi se ovozbiti na spasenije vašom molitvom i po-moæu Duha Isusa Hrista. 20Kao što èekami nadam se da se ni u èemuneæupostidjeti,nego da æe se i sad kao svagda sa svakomslobodomHristos velièati u tijelumojemu,bilo životom ili smræu. 21 Jer je meni životHristos a smrt dobitak. 22 A kad mi živl-jenje u tijelu plod donosi, to ne znam štaæu izabrati. 23A oboje mi je milo, imajuæiželju otiæi i s Hristom biti, koje bi mnogobolje bilo; 24 Ali ostati u tijelu potrebnijeje vas radi. 25 I ovo znam jamaèno da æubiti i ostati kod sviju vas na vaš napredak i

radost vjere, 26 Da hvala vaša mnome izo-biluje u Hristu Isusu kad vam opet doðem.27Samo živite kao što se pristoji jevanðeljuHristovu, da vas vidim kad doðem ili akovam ne doðem da èujem za vas da stojiteu jednome duhu i jednodušno borite se zavjeru jevanðelja, 28 I ni u èem da se neplašite od protivnika; koje je njima znakpogibli a vama spasenija, i to od Boga;29 Jer se vama darova Hrista radi ne samoda ga vjerujete nego i da stradate za nj,30 Imajuæi onu istu borbu kakovu u menividjeste i sad èujete za mene.

21 Ako ima dakle koje pouèenje u Hristu,

ili ako ima koja utjeha ljubavi, ako ima kojazajednica duha, ako ima koje srce žalostivoi milost, 2 Ispunite moju radost, da jednomislite, jednu ljubav imate, jedinodušni ijedinomisleni: 3 Ništa ne èinite uz prkosili za praznu slavu; nego poniznošæu èi-nite jedan drugoga veæeg od sebe. 4 Negledajte svaki za svoje, nego i za drugijeh.5 Jer ovo da se misli meðu vama što je i uHristu Isusu, 6 Koji, ako je i bio u oblièjuBožijemu, nije se otimao da se isporedi sBogom; 7Nego je ponizio sam sebe uzevšioblièje sluge, postavši kao i drugi ljudi ina oèi naðe se kao èovjek, 8 Ponizio samsebe postavši poslušan do same smrti, asmrti krstove. 9 Zato i Bog njega povisi,i darova mu ime koje je veæe od svakogaimena. 10 Da se u ime Isusovo poklonisvako koljeno onijeh koji su na nebu ina zemlji i pod zemljom; 11 I svaki jezikda prizna da je Gospod Isus Hristos naslavu Boga oca. 12 Tako, ljubazni moji,kao što me svagda slušaste, ne samo kadsam kod vas, nego i sad mnogo veæma kadnijesam kod vas, gradite spasenije svojesa strahom i drktanjem. 13 Jer je Bog štoèini u vama da hoæete i uèinite kao štomu je ugodno. 14 Sve èinite bez vike ipremišljanja, 15 Da budete pravi i cijeli,djeca Božija bez mane usred roda neval-jaloga i pokvarenoga, u kojemu svijetlitekao vidjela na svijetu, 16 Pridržavajuæi ri-jeè života, na moju hvalu za dan Hristov,da mi ne bude uzalud trèanje i trud. 17Noako i žrtvovan budem na žrtvu i službuvjere vaše, radujem se, i radujem se s vamasvima. 18 Tako i vi radujte se i budite samnom radosni. 19 A nadam se u GospodaIsusa da æu skoro poslati k vama Timotija,da se i ja razveselim razabravši kako ste vi.

Filipljanima 2:20 139 Filipljanima 4:1520 Jer nijednoga nemam jednake misli sasobomkoji se upravo brine za vas. 21 Jer svitraže što je njihovo, a ne što je Hrista Isusa.22Anjegovo poštenje poznajete, jer kao di-jete ocu sa mnom je poslužio u jevanðelju.23 Njega dakle nadam se da æu poslatiodmah kako razberem šta je za mene. 24Anadam se u Gospoda da æu i sam skorodoæi k vama. 25 Ali naðoh za potrebno dapošljem k vama brata Epafrodita, svojegapomagaèa i drugara u vojevanju, a vašegaposlanika i slugu moje potrebe; 26 Jer žel-jaše od srca vas sve da vidi, i žaljaše štoste èuli da je bolovao. 27 Jer bješe bolestando smrti; no Bog pomilova ga, ne samonjega, nego i mene, da mi ne doðe žalostna žalost. 28 Zato ga poslah skorije, da seobradujete kad ga opet vidite, i meni daolakšamalo. 29Primite ga dakle u Gospodusa svakom radosti, i takove poštujte; 30 Jerza djelo Hristovo doðe do same smrti, nemarivši za svoj život da naknadi u službimojoj što vas nemam.

31 A dalje, braæo moja, radujte se u

Gospodu. Jer sve jedno da vam pišemmeni nije dosadno, a vama je potrebno.2 Èuvajte se od pasa, èuvajte se od zlijehposlenika, èuvajte se od sijeèenja. 3 Jer mismo obrezanje koji duhom Bogu služimo ihvalimo se Hristom Isusom, a ne uzdamose u tijelo. 4 Premda bih se i ja mogaouzdati u tijelo. Ako ko drugi misli da semože uzdati u tijelo, ja još veæma, 5 Kojisam obrezan osmi dan, od roda Izrailjeva,koljena Venijaminova, Jevrejin od Jevreja,po zakonu farisej. 6 Po revnosti gonihcrkvu Božiju, po pravdi zakonskoj bih bezmane. 7 No što mi bješe dobitak onoprimih za štetu Hrista radi. 8 Jer svedržim za štetu prema prevažnome poz-nanju Hrista Isusa Gospoda svojega, ko-jega radi sve ostavih, i držim sve da sutrice, samo da Hrista dobijem, 9 I da senaðem u njemu, ne imajuæi svoje pravdekoja je od zakona, nego koja je od vjereIsusa Hrista, pravdu koja je od Boga uvjeri; 10Da poznam njega i silu vaskrsenijanjegova i zajednicu njegovijeh muka, dabudem nalik na smrt njegovu, 11 Da bihkako dostigao u vaskrsenijemrtvijeh; 12Nekao da veæ dostigoh ili se veæ savrših,nego tjeram ne bih li dostigao kao što medostiže Hristos Isus. 13 Braæo! ja još nemislim da sam dostigao; jedno pak velim:

što je ostrag zaboravljam, a za onijem štoje naprijed sežem se, 14 I trèim k biljezi,k daru gornjega zvanja Božijega u HristuIsusu. 15Koji smo god dakle savršeni ovakoda mislimo; ako li što drugo mislite, i ovoæe vam Bog otkriti. 16 Ali šta dostigosmou onome jednako da mislimo, i po onomepravilu da živimo. 17Ugledajte se namene,braæo, i gledajte na one koji tako živekao što nas imate za ugled. 18 Jer mnogihode, za koje vam mnogo puta govorih, asad i plaèuæi govorim, neprijatelji krstaHristova; 19 Kojima je svršetak pogibao,kojima je Bog trbuh, i slava u sramu nji-hovu, koji zemaljski misle. 20 Jer je našeživljenje na nebesima, otkuda i spasiteljaoèekujemo Gospoda svojega Isusa Hrista,21Koji æe preobraziti naše poniženo tijeloda bude jednako tijelu slave njegove, po silida može sve sebi pokoriti.

41 Zato, braæo moja ljubazna i požel-

jena, radosti i vijenèe moj! tako stojte uGospodu, ljubazni. 2Evodijumolim, i Sinti-hijumolim da jednomisle u Gospodu. 3Da,molim i tebe, druže pravi, pomaži njimakoje se u jevanðelju trudiše sa mnom,i Klimentom, i s ostalima pomagaèimamojima, kojijeh su imena u knjizi života.4 Radujte se svagda u Gospodu, i opetvelim: radujte se. 5 Krotost vaša da budepoznata svijem ljudima. 6 Gospod je blizu.Ne brinite se ni za što nego u svemumolitvom i moljenjem sa zahvaljivanjemda se javljaju Bogu iskanja vaša. 7 I mirBožij, koji prevazilazi svaki um, da saèuvasrca vaša i misli vaše u Gospodu Isusu. 8 Adalje, braæo moja, što je god istinito, štoje god pošteno, što je god pravedno, što jegod preèisto, što je god preljubazno, što jegod slavno, i još ako ima koja dobrodjetelj,i ako ima koja pohvala, to mislite. 9 Štoi nauèiste, i primiste, i èuste, i vidjeste umeni, ono èinite, i Bog mira biæe s vama.10 Obradovah se pak vrlo u Gospodu štose opet opomenuste starati se za mene;kao što se i staraste, ali se nezgodnijemvremenom zadržaste. 11Ne govorim zbognedostatka, jer se ja navikoh biti dovoljanonijem u èemu sam. 12 Znam se i poniziti,znam i izobilovati; u svemu i svakojakonavikoh, i sit biti, i gladovati, i izobilovati,i nemati. 13 Sve mogu u Isusu Hristu, kojimi moæ daje. 14 Ali dobro uèiniste štose primiste moje nevolje. 15 A znate i vi,

Filipljanima 4:16 140 Filipljanima 4:23Filibljani, da od poèetka jevanðelja, kadiziðoh iz Maæedonije, nijedna mi crkvane prista u stvar davanja i uzimanja osimvas jednijeh; 16 Jer i u Solun i jednom idrugom poslaste mi u potrebu moju. 17Nekao da tražim dara, nego tražim plodakoji se množi na korist vašu. 18 A ja samprimio sve i imam izobila. Ispunio sam seprimivši od Epafrodita što ste mi poslali,slatki miris, prilog prijatan, ugodan Bogu.19A Bog moj da ispuni svaku potrebu vašupo bogatstvu svojemu u slavi, u HristuIsusu. 20ABogu i ocu našemu slava va vijekvijeka. Amin. 21Pozdravite svakoga svetogu Hristu Isusu. Pozdravljaju vas braæašto su sa mnom. 22 Pozdravljaju vas svisveti, a osobito koji su iz doma Æesareva.23Blagodat Gospoda našega Isusa Hrista sasvima vama. Amin.

Kološanima 1:1 141 Kološanima 2:15

Poslanica Kološanima1OdPavla, po volji Božijoj apostola Isusa

Hrista i brata Timotija, 2 Svetima koji suu Kolosima i vjernoj braæi u Hristu Isusu:blagodat vam i mir od Boga oca našegai Gospoda Isusa Hrista. 3 ZahvaljujemoBogu i ocu Gospoda svojega Isusa Hrista,moleæi se svagda za vas, 4 Èuvši vjeruvašu u Hrista Isusa, i ljubav koju imate ksvima svetima, 5 Za nad ostavljeni vamana nebesima, za koji naprijed èuste u rijeèiistine jevanðelja, 6 Koje je u vama, kao i usvemu svijetu, i plodno je i raste, kao i uvama, od onoga dana kako èuste i razum-jeste blagodat Božiju u istini, 7 Kao štoi doznaste od Epafrasa, ljubaznoga našegdrugara u služenju, koji je za vas vjernisluga Hristov, 8 Koji nam i javi vašu ljubavu duhu. 9 Toga radi i mi od onoga danakako èusmo ne prestajemo za vas molitise Bogu i iskati da se ispunite poznan-jem volje njegove u svakoj premudrosti irazumu duhovnome, 10Da živite pristojnoBogu na svako ugaðanje i u svakome do-brom djelu da budete plodni, i da rasteteu poznanju Božijemu, 11 Jaèajuæi svakomsnagom po sili slave njegove, i u svakomtrpljenju i dugom podnošenju s radošæu;12 Zahvaljujuæi Bogu i ocu, koji nas prizvau dijel našljedstva svetijeh u vidjelu; 13Kojinas izbavi od vlasti tamne, i premjestinas u carstvo sina ljubavi svoje, 14 Ukome imamo izbavljenje krvlju njegovomi oproštenje grijeha; 15Koji je oblièje Bogašto se ne vidi, koji je roðen prije svaketvari. 16 Jer kroz njega bi sazdano sve štoje na nebu i što je na zemlji, što se vidi išto se ne vidi, bili prijestoli ili gospodstvaili poglavarstva, ili vlasti: sve se kroza nji za nj sazda. 17 I on je prije svega, i sveje u njemu. 18 I on je glava tijelu crkve,koji je poèetak i prvoroðeni iz mrtvijeh, dabude on u svemu prvi; 19 Jer bi volja oèinada se u nj useli sva punina, 20 I kroza njda primiri sve sa sobom, umirivši krvljukrsta njegova, kroza nj sve, bilo na zemljiili na nebu. 21 I vas koji ste nekad bili od-luèeni i neprijatelji kroz pomisli u zlijemdjelima, 22 A sad vas primiri u tijelu mesanjegova smræu njegovom, da vas svete ibez mane i bez krivice izvede preda se;23 Ako samo ostanete u vjeri utemeljeni itvrdi, i nepokretni odnada jevanðelja, koje

èuste, koje je propovijedano svoj tvari podnebom, kojemu ja Pavle postadoh sluga.24 Sad se radujem u svojemu stradanju zavas, i dovršujem nedostatak nevolja Hris-tovijeh na tijelu svojemu za tijelo njegovokoje je crkva, 25 Kojoj ja postadoh slugapo naredbi Božijoj koja mi je dana meðuvama da ispunim rijeè Božiju, 26 Tajnukoja je bila sakrivena od postanja svijetai naraštaja, a sad se javi svetima nje-govijem, 27 Kojima Bog naumi pokazatikako je bogata slava tajne ove meðu nezn-abošcima, koje je Hristos u vama, nadslave; 28 Kojega mi propovijedamo svjetu-juæi svakoga èovjeka, i uèeæi svakoj pre-mudrosti, da pokažemo svakoga èovjekasavršena u Hristu Isusu. 29 Za što se itrudim i borim po njegovoj moæi koja umeni silno èini.

21 Hoæu dakle da vi znate koliku borbu

imam za vas i za one što su u Laodikijii u Jerapolju, i za sve koji ne vidješe licamojega u tijelu, 2Da se utješe srca njihova,i da se stegnu u ljubavi, i u svakome bo-gatstvu punoga razuma, na poznanje tajneBoga i oca i Hrista, 3 U kojoj je sve blagopremudrosti i razuma sakriveno. 4 A ovogovorim, da vas niko ne prevari slatkijemrijeèima. 5 Jer ako tijelom i nijesam kodvas, ali sam duhom s vama, radujuæi se ivideæi vaš red i tvrðu vaše vjere u Hrista.6Kako dakle primiste Hrista Isusa Gospodaonako živite u njemu, 7 Ukorijenjeni inazidani u njemu i utvrðeni vjerom kaošto nauèiste, izobilujuæi u njoj zahval-nošæu. 8 Braæo! èuvajte se da vas ko nezarobi filozofijom i praznom prijevarom,po kazivanju èovjeèijemu, po nauci svi-jeta, a ne po Hristu. 9 Jer u njemu živisvaka punina Božanstva tjelesno. 10 I dabudete ispunjeni u njemu koji je glavasvakome poglavarstvu i vlasti; 11U kome iobrezani biste obrezanjemnerukotvoreni-jem, odbacivši tijelo grijeha mesnijehobrezanjem Hristovijem; 12 Zakopavši se snjim krštenjem, u kojemu s njim i ustastevjerom sile Boga koji ga vaskrsnu iz mrtvi-jeh. 13 I vas koji ste bili mrtvi u grijesimai u neobrezanju tijela svojega, oživljeo jes njim, poklonivši nam sve grijehe, 14 Iizbrisavši pismo uredbe koja bješe protivnas, i to uzevši sa srijede prikova ga nakrstu; 15 I svukavši poglavarstva i vlastiizvede ih na ugled slobodno, i pobijedi ih

Kološanima 2:16 142 Kološanima 4:16na njemu. 16 Da vas dakle niko ne osuðujeza jelo ili za piæe, ili za kakav praznik,ili za mladine, ili za subote; 17 Koje je svebilo sjen od onoga što šæaše da doðe, itijelo je Hristovo. 18 Niko da vas ne vara,po svojoj volji izabranom poniznošæu islužbomanðela, istražujuæi i što ne vidje, iuzaludnadimajuæi se umomtijela svojega,19A ne držeæi se glave, iz koje je sve tijelos pomoæu zglavaka i sveza sastavljeno, iraste za rast Božij. 20 Ako dakle umrijestes Hristom stihijama svijeta, zašto se kaoživeæi u svijetu prepirete: 21 Ne dohvatise, ne okusi, ne opipaj; koje je sve napogibao onome koji èini, 22 Po zapovijes-tima i naukama ljudskima? 23Koje je samopo rijeèi premudrost samovoljno izbraneslužbe i poniznosti i nešteðenja tijela, neza èast kaku, za punjenje tijela.

31 Ako dakle vaskrsnuste s Hristom,

tražite ono što je gore gdje Hristos sjedi sdesne strane Boga. 2Mislite o onome što jegore a ne što je na zemlji. 3 Jer umrijeste,i vaš je život sakriven s Hristom u Bogu.4A kad se javi Hristos, život vaš, onda æetese i vi s njime javiti u slavi. 5 Pomoritedakle ude svoje koji su na zemlji: kur-varstvo, neèistotu, slast, zlu želju i lakom-stvo, koje je idolopoklonstvo; 6 Za kojeide gnjev Božij na sinove protivljenja; 7 Ukojima i vi negda hoðaste kad življastemeðu njima. 8 A sad odbacite i vi to sve:gnjev, ljutinu, pakost, huljenje, sramotnerijeèi iz usta svojijeh. 9 Ne lažite jedan nadrugoga; svucite staroga èovjeka s djelimanjegovijem, 10 I obucite novoga, koji seobnavlja za poznanje, po oblièju onoga kojiga je sazdao: 11 Gdje nema Grka ni Jevre-jina, obrezanja ni neobrezanja, divljaka niSkita, roba ni slobodnjaka, nego sve i usvemu Hristos. 12 Obucite se dakle kaoizbrani Božiji, sveti i ljubazni, u srdaènumilost, dobrotu, poniznost, krotost, i tr-pljenje, 13 Snoseæi jedan drugoga, i opraš-tajuæi jedan drugome ako ima ko tužbu nakoga: kao što je i Hristos vama oprostiotako i vi. 14 A svrh svega toga obucite seu ljubav, koja je sveza savršenstva. 15 Imir Božij da vlada u srcima vašima, na kojiste i pozvani u jednom tijelu, i zahvalnibudite. 16Rijeè Hristova da se bogato uselimeðu vas, u svakoj premudrosti uèeæi isvjetujuæi sami sebe sa psalmima i pojan-jem i pjesmama duhovnijem, u blagodati

pjevajuæi u srcima svojima Gospodu. 17 Isve što god èinite rijeèju ili djelom, sveèinite u ime Gospoda Isusa Hrista hvaleæiBoga i oca kroza nj. 18 Žene! slušajtesvoje muževe kao što treba u Gospodu.19Muževi! ljubite žene svoje i ne srdite sena njih. 20 Djeco! slušajte roditelje svojeu svaèemu; jer je ovo ugodno Gospodu.21 Ocevi! ne razdražujte djece svoje, da negube volje. 22Sluge! slušajte u svemu svojetjelesne gospodare, ne samo pred oèimaradeæi kao da ljudima ugaðate, nego uprostoti srca, bojeæi se Boga, 23 I sve štagod èinite, od srca èinite kao Gospodua ne kao ljudima; 24 Znajuæi da æeteod Gospoda primiti platu našljedstva; jerGospodu Hristu služite. 25 A koji skriviprimiæe što je skrivio: i nema gledanja koje ko.

41 Gospodari! pravdu i jednakost èinite

slugama znajuæi da i vi imate gospodarana nebesima. 2 Da vam se ne dosadimolitva; i stražite u njoj sa zahvaljivanjem,3 Moleæi se i za nas ujedno da nam Bogotvori vrata rijeèi, da propovijedamo tajnuHristovu, za koju sam i svezan, 4Da je javimkao što mi treba govoriti. 5 Mudro živiteprema onima koji su napolju, pazeæi navrijeme. 6 Rijeè vaša da biva svagda ublagodati, solju zaèinjena, da znate kakovam svakome treba odgovarati. 7 Za menekazaæe vam sve Tihik ljubazni brat i vjernisluga i drugar u Gospodu, 8 Kojega poslahk vama za to isto da razbere kako ste vi, ida utješi srca vaša, 9S Onisimom vjernijemi ljubaznijem bratom našijem, koji je odvas. Oni æe vam sve kazati kako je ovdje.10 Pozdravlja vas Aristarh, koji je sa mnomu sužanjstvu, i Marko neæak Varnavin,za kojega primiste zapovijesti ako doðe kvama, primite ga 11 I Isus prozvani Just,koji su iz obrezanja. Ovo su jedini mojipomagaèi u carstvu Božijemu koji mi bišeutjeha. 12Pozdravlja vas Epafras, koji je odvas, sluga Isusa Hrista; on se jednako trudiza vas u molitvama da budete savršeni iispunjeni svakom voljom Božijom. 13 Jer jasvjedoèim za njega da ima veliku revnosti brigu za vas i za one koji su u Laodik-iji i u Jerapolju. 14 Pozdravlja vas Lukaljekar ljubazni, i Dimas. 15 Pozdravitebraæu u Laodikiji, i Nimfana i domašnjucrkvu njegovu. 16 I kad se ova poslanicaproèita kod vas, uèinite da se proèita i

Kološanima 4:17 143 Kološanima 4:18u Laodikijskoj crkvi, i onu što je pisanau Laodikiju da i vi proèitate. 17 I kažiteArhipu: gledaj na službu koju si primio uGospodu da je dovršiš. 18 Pozdrav mojomrukom Pavlovom. Opominjite se mojijehokova. Blagodat sa svima vama. Amin.

1 Solunjanima 1:1 144 1 Solunjanima 3:11

1. Solunjanima Poslanica1 Od Pavla i Silvana i Timotija crkvi Sol-

unskoj u Bogu ocu i Gospodu Isusu Hristu:blagodat vam i mir od Boga oca našegai Gospoda Isusa Hrista. 2 ZahvaljujemoBogu svagda za sve vas spominjuæi vasu molitvama svojima, 3 I spominjuæibez prestanka vaše djelo vjere, i trudljubavi, i trpljenje nada Gospoda našegaIsusa Hrista, pred Bogom i ocem našijem,4 Znajuæi, braæo ljubazna, od Boga izborvaš. 5 Jer jevanðelje naše ne bi k vamasamo u rijeèi nego i u sili i u Duhu sve-tome, i u velikom priznanju, kao što znatekakovi bismo meðu vama vas radi. 6 I vise ugledaste na nas i na Gospoda primivširijeè u velikoj nevolji s radošæu Duha sve-toga, 7Tako da postadoste ugled svima kojivjeruju u Maæedoniji i u Ahaji. 8 Jer seod vas promèe rijeè Gospodnja ne samo uMaæedoniji i Ahaji, nego i u svako mjestoiziðe vjera vaša u Boga tako da nam nijetrijebe što govoriti. 9 Jer oni obznanjujuza vas kakav ulazak imasmo k vama, i kakose obratiste Bogu od idola, da služite Boguživu i istinu, 10 I da èekate sina njegova snebesa kojega vaskrse iz mrtvijeh, Isusa,koji nas izbavlja od gnjeva koji æe doæi.

21 Jer sami znate, braæo, ulazak naš k

vama da ne bi uzalud; 2 Nego postradavšiprije i osramoæeni bivši, kao što znate,u Filibi, oslobodismo se u Bogu svojemukazivati vama jevanðelje Božije s velikomborbom. 3 Jer utjeha naša nije od prijevare,ni od neèistote, ni u lukavstvu; 4Nego kakonas okuša Bog da smo vjerni da primimojevanðelje, tako govorimo, ne kao ljudimaugaðajuæi nego Bogu koji kuša srca naša.5 Jer nigda iz laskanja ne govorismo kvama, kao što znate, niti iz uzroka lakom-stva: Bog je svjedok; 6Niti tražeæi od ljudislave, ni od vas, ni od drugijeh. 7Mogli smovam biti na dosadu, kao Hristovi apostoli;ali bismo krotki meðu vama, kao što do-jilica njeguje svoju djecu. 8 Tako smo vasrado imali da smo gotovi bili dati vam nesamo jevanðelje Božije, nego i duše svoje,jer ste nam omiljeli. 9 Jer pamtite, braæo,trud naš i posao: jer dan i noæ radeæi dane dosadimo nijednome od vas, propovi-jedasmo vam jevanðelje Božije. 10 Vi ste

svjedoci i Bog kako sveti i pravedni i bezkrivice bismo vama koji vjerujete, 11 Kaošto znate da svakoga vas kao otac djecusvoju 12 Molismo i utješavasmo, i svje-doèismo vam da živite kao što se pristojiBogu, koji vas je prizvao u svoje carstvoi slavu. 13 Toga radi i mi zahvaljujemoBogu bez prestanka što vi primivši od nasrijeè èuvenja Božijega primiste ne kao ri-jeè èovjeèiju, nego kao što zaista jest) rijeèBožiju, koja i èini u vama koji vjerujete.14 Jer vi, braæo, proðoste kao crkve Božijekoje su u Judeji u Hristu Isusu; jer tako ivi postradaste od svojega roda kao i oniod Jevreja, 15 Koji ubiše i Gospoda Isusa iproroke njegove, i koji nas istjeraše, i Bogune ugodiše, i koji se svijem ljudimaprotive,16 I zabranjuju nam kazivati neznabošcimada se spasu; da ispunegrijehe svoje svagda;ali napošljetku doðe gnjev na njih. 17Ami,braæo, osirotjevši za vama neko vrijemelicem a ne srcem, veæma hiæasmo davidimo lice vaše s velikom željom. 18 Zatošæadijasmo da doðemo k vama, ja Pavlejednom i drugom, i zabrani nam sotona.19 Jer ko je naš nad ili radost, ili vijenacslave? Nijeste li i vi pred Gospodom naši-jem Isusom Hristom o njegovu dolasku?20 Jer ste vi naša slava i radost.

31 Zato ne moguæi više trpljeti nau-

mismo sami ostati u Atini, 2 I poslasmoTimotija, brata svojega i slugu Božijega, ipomagaèa svojega u jevanðelju Hristovu,da vas utvrdi i utješi u vjeri vašoj; 3 Dase niko ne smete u ovijem nevoljama; jersami znate da smona to odreðeni. 4 Jer kadbijasmo kod vas kazasmo vam naprijed daæemo padati u nevolje, koje i bi, i znate.5 Toga radi i ja ne moguæi više trpljetiposlah da poznam vjeru vašu, da vas kakone iskuša kušaè, i da uzalud ne bude trudnaš. 6 A sad kad doðe Timotije k namaod vas i javi nam vašu vjeru i ljubav, ida imate dobar spomen o nama svagda,želeæi nas vidjeti, kao i mi vas, 7 Zato seutješismo, braæo, vama u svakoj žalosti inevolji svojoj vašom vjerom; 8 Jer smo misad živi kad vi stojite u Gospodu. 9 Jerkakvu hvalu možemo dati Bogu za vas,za svaku radost, kojom se radujemo vasradi pred Bogom svojijem? 10 Dan i noæmolimo se Bogu preizobilno da vidimo licevaše, i da ispunimo nedostatak vjere vaše.11 A sam Bog i otac naš i Gospod naš Isus

1 Solunjanima 3:12 145 1 Solunjanima 5:28Hristos da upravi put naš k vama. 12 Avas Gospod da umnoži, i da imate izobilnuljubav jedan k drugome i k svima, kao imi k vama. 13 Da bi se utvrdila srca vašabez krivice u svetinji pred Bogom i ocemnašijem, za dolazak Gospoda našega IsusaHrista sa svima svetima njegovijem. Amin.

41 Dalje, braæo, molimo vas i svjetujemo

u Hristu Isusu, kao što primiste od nas,kako vam treba življeti i ugaðati Bogu, kaošto živite, da bivate sve izobilniji. 2 Jerznate kakve vam zapovijesti dadosmo krozGospoda Isusa. 3 Jer je ovo volja Božija,svetost vaša, da se èuvate od kurvarstva,4 I svaki od vas da zna držati svoj sud usvetinji i u èasti, 5 A ne u slasti želja, kaoi neznabošci, koji ne poznaju Boga; 6 Ida ne prestupate i zakidate u stvari bratasvojega; jer æe Gospod pokajati sve to, kaošto vam i prije kazasmo i posvjedoèismo.7 Jer Bog nas ne dozva na neèistotu, nego usvetost. 8Koji dakle odbacuje, ne odbacujeèovjeka nego Boga, koji je dao svetogaDuha svojega u vas. 9 A za bratoljublje netrebujete da vam se piše, jer ste sami odBoga nauèeni da se ljubite meðu sobom,10 Jer to èinite sa svom braæom po cijelojMaæedoniji. Ali vas molimo, braæo, da jošizobilnije èinite, 11 I da se ljubazno starateda ste mirni, i da gledate svoj posao, ida radite svojijem rukama, kao što vamzapovjedismo; 12 Da se vladate poštenoprema onima što su napolju, i da od njihništa ne potrebujete. 13 Neæu vam pakzatajiti, braæo, za one koji su umrli, da nežalite kao i ostali koji nemaju nada. 14 Jerako vjerujemo da Isus umrije i vaskrse,tako æe Bog i one koji su umrli u Isusudovesti s njim. 15 Jer vam ovo kazujemorijeèju Gospodnjom da mi koji živimo iostanemo za dolazak Gospodnji, neæemopreteæi onijeh koji su pomrli. 16 Jeræe sam Gospod sa zapoviješæu, s glasomaranðelovijem, i s trubom Božijom siæi sneba; imrtvi uHristu vaskrsnuæenajprije;17A potom mi živi koji smo ostali, zajednos njima biæemo uzeti u oblake na susretGospodu na nebo, i tako æemo svagda sGospodom biti. 18 Tako utješavajte jedandrugoga ovijem rijeèima.

51 A za èase i vremena, braæo, nije vam

trijebe pisati; 2 Jer sami znate jamaèno

da æe dan Gospodnji doæi kao lupež ponoæi. 3 Jer kad reku: mir je, i nema se štabojati, onda æe iznenada napasti na njihpogibao kao bol na trudnu ženu, i neæeuteæi. 4 Ali vi, braæo, nijeste u tami davas dan kao lupež zastane. 5 Jer ste vi svisinovi vidjela i sinovi dana: nijesmo noæiniti tame. 6 Tako dakle da ne spavamokao i ostali, nego da pazimo i da budemotrijezni. 7 Jer koji spavaju, u noæi spavaju,i koji se opijaju, u noæi se opijaju. 8 Ali mikoji smo sinovi dana da budemo trijezni iobuèeni u oklop vjere i ljubavi, i s kacigomnada spasenija; 9 Jer nas Bog ne postaviza gnjev, nego da dobijemo spasenije krozGospoda svojega Isusa Hrista, 10 Koji um-rije za nas da mi, stražili ili spavali, za-jedno s njim živimo. 11Toga radi utješava-jte jedan drugoga, i popravljajte svakibližnjega, kao što i èinite. 12 Molimovas pak, braæo, pripoznajte one koji setrude meðu vama, i nastojnike svoje uGospodu, i uèitelje svoje, 13 I imajte ih uizobilnoj ljubavi za djelo njihovo. Buditemirni meðu sobom. 14 Molimo vas pak,braæo, pouèavajte neuredne, utješavajtemalodušne, branite slabe, snosite svakoga.15 Gledajte da niko ne vraæa kome zlaza zlo; 16 Nego svagda idite za dobrom, imeðu sobom, prema svima. 17 Radujte sesvagda. 18 Molite se Bogu bez prestanka.Na svaèemu zahvaljujte; jer je ovo voljaBožija u Hristu Isusu od vas. 19 Duha negasite. Proroštva ne prezirite. 20 A svekušajuæi dobro držite. 21 Uklanjajte seod svakoga zla. 22 A sam Bog mira daposveti vas cijele u svaèemu; 23 I cijel vašduh i duša i tijelo da se saèuva bez kriviceza dolazak Gospoda našega Isusa Hrista.24 Vjeran je onaj koji vas dozva, koji æe iuèiniti. 25 Braæo! molite se Bogu za nas.26 Pozdravite braæu svu cijelivom sveti-jem. 27 Zaklinjem vas Gospodom da proèi-tate ovu poslanicu pred svombraæom sve-tom. 28 Blagodat Gospoda našega IsusaHrista s vama. Amin.

2 Solunjanima 1:1 146 2 Solunjanima 3:15

2. Solunjanima Poslanica1 Od Pavla i Silvana i Timotija crkvi

Solunskoj u Bogu ocu našemu i GospoduIsusu Hristu: 2 Blagodat vam i mir odBoga oca našega i Gospoda Isusa Hrista.3 Dužni smo svagda zahvaljivati Bogu zavas, braæo, kao što treba; jer raste vrlovjera vaša, i množi se ljubav svakoga vasmeðu vama, 4 Tako da se mi sami hval-imo vama crkvama Božijima, vašijem tr-pljenjem i vjerom u svima vašijem gonjen-jima i nevoljama koje podnosite, 5 Za znakpravednoga suda Božijega da se udostojitecarstva Božijega, za koje i stradate. 6 Jerje pravedno u Boga da vrati muke onimakoji vas muèe; 7A vama koje muèe pokoj snama kad se pokaže Gospod Isus s neba sanðelima sile svoje 8U ognju plamenome,koji æe dati osvetu onima koji ne poz-naju Boga i ne slušaju jevanðelja Gospodanašega Isusa Hrista; 9 Koji æe primitimuku, pogibao vjeènu od lica Gospodnjegai od slave njegove, 10 Kad doðe da seproslavi u svetima svojima, i divan da budeu svima koji ga vjerovaše; jer se primisvjedoèanstvonašemeðuvamauonaj dan.11 Zato se i molimo svagda za vas da vasudostoji Bog naš zvanja, i ispuni svakuradost dobrote i djelo vjere u sili; 12 Da seproslavi ime Gospoda našega Isusa Hristau vama i vi u njemu, po blagodati Boganašega i Gospoda Isusa Hrista.

21 Ali vas molimo, braæo, za dolazak

Gospoda našega Isusa Hrista, i za našsastanak u njemu, 2 Da se ne date lasnopokrenuti od uma, niti da se plašite, niduhom ni rijeèju, ni poslanicom, kao daje od nas poslana, da je veæ nastao danHristov. 3 Da vas niko ne prevari nikaki-jem naèinom; jer neæe doæi dok ne doðenajprije otpad, i ne pokaže se èovjek beza-konja, sin pogibli, 4Koji se protivi i podiževiše svega što se zove Bog ili se poštuje,tako da æe on sjesti u crkvi Božijoj kao Bogpokazujuæi sebe da je Bog. 5 Ne pamtiteli da sam vam ovo kazivao još kad samkod vas bio? 6 I sad znate što zadržava dase ne javi u svoje vrijeme. 7 Jer se veæradi tajna bezakonja, samo dok se uklonionaj koji sad zadržava. 8 Pa æe se ondajaviti bezakonik, kojega æe Gospod Isus

ubiti duhom usta svojijeh, i iskorijenitisvjetlošæu dolaska svojega; 9 Kojega jedolazak po èinjenju sotoninu sa svakomsilom, i znacima i lažnijemèudesima, 10 I sasvakom prijevarom nepravdemeðu onimakoji ginu: jer ljubavi istine ne primiše, dabi se spasli. 11 I zato æe im Bog poslatisilu prijevare, da vjeruju laži; 12 Da primesud svi koji ne vjerovaše istini, nego vol-ješe nepravdu. 13 A mi smo dužni svagdazahvaljivati Bogu za vas, braæo ljubaznaGospodu! što vas je Bog odpoèetka izabraoza spasenije u svetinji Duha i vjeri istine.14 U koje vas dozva jevanðeljem našijem,da dobijete slavu Gospoda našega IsusaHrista. 15Tako dakle, braæo, stojte i držiteuredbe kojima se nauèiste ili rijeèju ili izposlanice naše. 16 A sam Gospod naš IsusHristos, i Bog i otac naš, kojemu omiljesmoi dade nam utjehu vjeènu i nad dobri ublagodati, 17 Da utješi srca vaša i da vasutvrdi u svakoj rijeèi i djelu dobrome.

31 Dalje, braæo, molite se Bogu za nas

da rijeè Gospodnja trèi, i da se slavi kao imeðu vama; 2 I da se izbavimo od besputni-jeh i zlijeh ljudi; jer vjera nije sviju, 3AGos-pod je vjeran, kojiæe vas utvrditi i saèuvatioda zla. 4 A uzdamo se u Gospoda za vasda ono što vam zapovijedamo i èinite ièiniæete. 5 A Gospod da upravi srca vašana ljubav Božiju i na trpljenje Hristovo.6 Zapovijedamo vam pak, braæo, u imeGospoda našega Isusa Hrista, da se odvo-jite od svakoga brata koji živi neuredno, anepouredbi kojuprimiše odnas. 7 Jer samiznate kako treba da se ugledate na nas, jerne življesmo neuredno meðu vama, 8 Nitizabadava hljeb jedosmo u koga, nego utrudu i u poslu, dan i noæ radeæi, da nebudemo na dosadu nikome od vas. 9 Nekao da nemamo vlasti, nego da sebe damovama za ugled, da budete kao i mi. 10 Jerkad bijasmo u vas, ovo vam zapovijedasmoda ako ko neæe da radi da i ne jede. 11 Jerèujemo da neki neuredno živemeðu vama,ništa ne radeæi, nego okrajèe i miješajuse u tuðe poslove. 12 Takovima zapovi-jedamo i molimo ih u Gospodu našemuIsusu Hristu da mirno radeæi svoj hljebjedu. 13A vama, braæo, da ne dotuži dobroèiniti. 14 A ako ko ne posluša rijeèi naše,onoga poslanicom naznaèite, i ne miješa-jte se s njim, da se posrami. 15 Ali ga nedržite kao neprijatelja, nego ga svjetujte

2 Solunjanima 3:16 147 2 Solunjanima 3:18kao brata. 16 A sam Gospod mira da vamdamir svagda u svakom dogaðaju. Gospodsa svima vama. 17 Pozdrav mojom rukomPavlovom, koje je znak u svakoj poslanici,ovako pišem: 18 Blagodat Gospoda našegaIsusa Hrista sa svima vama. Amin.

1 Timoteju 1:1 148 1 Timoteju 3:11

1. Timoteju Poslanica1 Od Pavla, apostola Isusa Hrista, po

zapovijesti Boga spasa našega i GospodaIsusa Hrista, nada našega, 2 Timotiju,pravome sinu u vjeri, blagodat, milost,mir od Boga oca našega i Hrista IsusaGospoda našega. 3 Kao što te molih daostaneš u Efesu, kad iðah u Maæedoniju,da zapovjediš nekima da ne uèe drukèije,4 Niti da gledaju na laži i na teftere odplemena kojima nema kraja, i koji prijeèine prepiranja negoli Božij napredak uvjeri. 5 A namjera je zapovijesti ljubavod èista srca i dobre savjesti i vjerenelicemjerne; 6U kojima neki pogriješivšisvrnuše u prazne govore, 7 I htjeli bida budu zakonici, a ne razumiju ni štagovore, ni šta utvrðuju. 8 A znamo daje zakon dobar ako ga ko drži kao štotreba. 9 Znajuæi ovo da pravednikuzakon nije postavljen, nego bezakonicimai nepokornima i bezbožnicima i gr-ješnicima, nepravednima i poganima,krvnicima oca i matere, krvnicimaljudskima, 10 Kurvarima, muželožnicima,ljudokradicama, lažljivcima, kletvo-prestupnicima, i ako što drugo imaprotivno zdravoj nauci, 11 Po jevanðeljuslave blaženoga Boga, koje je menipovjereno. 12 I zahvaljujem Hristu IsusuGospodu našemu koji mi daje moæ, štome za vjerna primi i postavi me u službu,13 Koji sam prije bio hulnik i gonitelj isiledžija; ali bih pomilovan, jer ne znajuæiuèinih u nevjerstvu. 14 Ali se još veæmaumnoži blagodat Gospoda našega IsusaHrista s vjerom i ljubavi u Hristu Isusu.15 Istinita je rijeè i svakoga primanjadostojna da Hristos Isus doðe na svijetda spase grješnike, od kojijeh sam prvija. 16 Ali toga radi ja bih pomilovan dana meni prvome pokaže sve trpljenjeIsus Hristos za ugled onima koji muhoæe vjerovati za život vjeèni. 17 A caruvjeènome, neraspadljivome, koji se nevidi, jedinome premudrome Bogu èast islava vavijek vijeka. Amin. 18 Ovu pakzapovijest predajem ti, sine Timotije,po preðašnjijem proroštvima za tebe:da ratuješ u njima dobar rat, 19 Imajuæivjeru i dobru savjest, koju neki odbacivšiotpadoše od vjere; 20 Meðu kojima su

Imenej i Aleksandar koje predadoh sotonida se nauèe ne huliti.

21 Molim dakle prije svega da se èine

iskanja, molitve, moljenja, zahvaljivanjaza sve ljude, 2 Za careve, i za sve koji suu vlasti, da tihi i mirni život poživimo usvakoj pobožnosti i poštenju. 3 Jer je ovodobro i prijatno pred spasiteljem našijemBogom, 4 Koji hoæe da se svi ljudi spasu,i da doðu u poznanje istine. 5 Jer je jedanBog, i jedan posrednik Boga i ljudi, èovjekHristos Isus, 6 Koji sebe dade u otkup zasve, za svjedoèanstvo u svoje vrijeme, 7 Zakoje sampostavljen propovjednik i apostolistinu govorim u Hristu, ne lažem uèiteljneznabožaca, u vjeri i istini. 8Hoæu dakleda molitve èine ljudi na svakome mjestu,podižuæi svete ruke bez gnjeva i premišl-janja. 9 Tako i žene u pristojnom odijelu,sa stidom i poštenjem da ukrašuju sebe,ne pletenicama, ni zlatom, ili biserom, ilihaljinama skupocjenima, 10Negodobrijemdjelima kao što se pristoji ženama koje seobeæavaju pobožnosti. 11 Žena na miruda se uèi sa svakom pokornošæu. 12 Aliženi ne dopuštam da uèi niti da vladamužem, nego da bude mirna. 13 Jer jeAdam najprije sazdan pa onda Eva; 14 IAdam se ne prevari, a žena prevarivši sepostade prestupnica; 15 Ali æe se spastiraðanjem djece, ako ostane u vjeri i ljubavii u svetinji s poštenjem.

31 Istinita je rijeè: ako ko vladièanstva

želi dobru stvar želi. 2 Ali vladika trebada je bez mane, jedne žene muž, trijezan,pametan, pošten, gostoljubiv, vrijedan dauèi; 3 Ne pijanica, ne bojac, ne lakom,nego krotak, miran, ne srebroljubac; 4Kojisvojijem domom dobro upravlja, koji imaposlušnu djecu sa svakijem poštenjem; 5Aako ko ne umije svojijem domom upravl-jati, kako æe se moæi starati za crkvuBožiju? 6Nenovokršten, da se ne bi naduo,i upao u sud ðavolji. 7 A valja da imai dobro svjedoèanstvo od onijeh koji sunapolju, da ne bi upao u sramotu i u zamkuðavolju. 8 Tako i ðakoni treba da budupošteni, ne dvojezièni, ne koji mnogo vinapiju, ne lakomi na dobitak pogan, 9 Kojiimaju tajnu vjere u èistoj savjesti. 10 A iovi da se kušaju najprije, pa onda da služe,ako su bez mane. 11Tako i žene treba da su

1 Timoteju 3:12 149 1 Timoteju 6:1poštene, ne koje opadaju, trijezne, vjerneu svemu. 12 Ðakoni da bivaju jedinijehženamuževi, koji dobro upravljaju djecomi svojijem domovima. 13 Jer koji dobrosluže oni dobivaju sebi dobar postup, iveliku sloboduuvjeri IsusaHrista. 14Ovo tipišemnadajuæi se daæu skoro doæi k tebi.15 Ako li se zabavim, da znaš kako trebaživljeti u domu Božijemu, koji je crkvaBoga živoga, stup i tvrða istine. 16 I, kao štoje priznato, velika je tajna pobožnosti: Bogse javi u tijelu, opravda se u Duhu, pokazase anðelima, propovjedi se neznabošcima,vjerova se na svijetu, uznese se u slavi.

41 A Duh razgovijetno govori da æe u

pošljednja vremena otstupiti neki od vjereslušajuæi lažne duhove i nauke ðavolske,2 U licemjerju laža, žigosanijeh na svo-joj savjesti, 3 Koji zabranjuju ženiti se,i zapovijedaju uzdržavati se od jela kojaBog stvori za jelo sa zahvalnošæu vjern-ima i onima koji poznaše istinu. 4 Jer jesvako stvorenje Božije dobro i ništa nije naodmet kad se prima sa zahvalnošæu. 5 Jerse osveæuje rijeèju Božijom i molitvom.6Ovo sve kazujuæi braæi biæeš dobar slugaIsusa Hrista, odgajen rijeèima vjere i do-bromnaukomkoju si primio. 7Apoganijehi bapskijeh gatalica kloni se; a obuèavajse u pobožnosti. 8 Jer tjelesno obuèavanjemalo je korisno, a pobožnost je korisna zasvašto, imajuæi obeæanje života sadašn-jega i onoga koji ide. 9Ovo je istinita rijeè idostojna svakoga primanja. 10 Jer se zato itrudimo i bivamo sramotni, jer se uzdamou Boga živa, koji je spasitelj svima ljudima,a osobito vjernima. 11 Ovo zapovijedaj iuèi. 12 Niko da ne postane nemarljiv zatvoju mladost; nego budi ugled vjernimau rijeèi, u življenju, u ljubavi, u duhu, uvjeri, u èistoti. 13 Dokle doðem pazi naèitanje, utješavanje i uèenje. 14 Ne pustiu nemar dar u sebi koji ti je dan po pro-roštvu metnuvši starješine ruke na tebe.15 U ovom se pouèavaj, u ovom stoj, dase napredak tvoj pokaže u svemu. 16 Pazina sebe i na nauku, i stoj u tome; jer ovoèineæi spašæeš i samoga sebe i one koji teslušaju.

51 Starca ne karaj, nego mu govori kao

ocu; momèadma kao braæi; 2 Staricamakao materama; mladima kao sestrama,

sa svakom èistotom. 3 Udovice poštuj,koje su prave udovice. 4 Ako li kojaudovica ima djecu ili unuèad, da se uèe na-jprije svoj dom poštovati, i zajam vraæatiroditeljima; jer je ovo ugodnopred Bogom.5 A prava udovica i usamljena uzda se uBoga, i živi u molitvama i u moljenju dani noæ. 6 A koja živi u sladostima, živa jeumrla. 7 I ovo zapovijedaj, da budu bezmane. 8 Ako li ko za svoje a osobito zadomaæe ne promišlja, odrekao se vjere, igori je od neznabošca. 9 A udovica da sene prima mlaða od šezdeset godina, i kojaje bila jednome mužu žena; 10 I koja imasvjedoèanstvo u dobrijem djelima, ako jedjecu odgajila, ako je gostoljubiva bila, akoje svetima noge prala, ako je nevoljnimapomagala, ako je išla za svakijem dobri-jem djelom. 11 A mladijeh udovica proðise; jer kad pobjesne protiv Hrista, hoæeda se udaju, 12 I imaju grijeh što prvuvjeru odbaciše. 13 A k tome i besposleneuèe se skitati po kuæama, ne samo pakbesposlene, nego i jeziène i sveznale, pagovore što ne treba. 14 Hoæu dakle da semlade udovice udaju, djecu raðaju, kuæukuæe, a nikakva uzroka da ne daju pro-tivniku za huljenje. 15 Jer se evo nekeokrenuše za sotonom. 16 Ako koji vjerniili vjerna ima udovice, neka se stara zanjih, i da ne dosaðuju crkvi da one kojesu prave udovice može zadovoljiti. 17 Asveštenicima koji se dobro staraju da sedaje dvoguba èast, a osobito onima koji setrude u rijeèi i u nauci. 18 Jer pismo govori:volu koji vrše ne zavezuj usta, i: radin jedostojan svoje plate. 19 Na sveštenika neprimaj tužbe, osim kad imaju dva ili trisvjedoka. 20 A koji griješe pokaraj ih predsvima, da i drugi imaju strah. 21 Zaklinjemte pred Bogom i Gospodom Isusom Hris-tom i izbranima njegovijem anðelima daovo držiš bez licemjerja, ne èineæi ništapo hateru. 22 Ruku odmah ne meæi ni nakoga, niti pristaj u tuðe grijehe. Drži sebeèista. 23Više ne pij vode, nego pij po malovina, želuca radi svojega i èestijeh svojijehbolesti. 24A nekijeh su ljudi grijesi poznatikoji naprijed vode na sud, a nekijeh idu zanjima. 25 Tako su i dobra djela poznata, ikoja su drukèija ne mogu se sakriti.

61 Robovi koji su god pod jarmom

da pokazuju svaku èast svojijem gospo-darima, da se ne huli na ime Božije i na

1 Timoteju 6:2 150 1 Timoteju 6:21nauku. 2 A koji imaju krštene gospodare,da ne postaju nemarljivi za njih što subraæa, nego još bolje da služe, jer su vjernii ljubazni, zajednièari u blagodati. Ovouèi i svjetuj. 3 Ako li ko drukèije uèi, i nepristaje na zdrave rijeèi Gospoda našegaIsusa Hrista i na nauku pobožnu, 4 Naduse ne znajuæi ništa, nego bolujuæi od za-pitkivanja i praznijeh prepiranja, oda štapostaje zavist, svaða, huljenje, zle misli,5 Zaludna prepiranja onakovijeh ljudi kojiimaju um izopaèen i nemaju istine, kojimisle da je pobožnost trgovina. Klonise takovijeh. 6 Ali jest velika trgovinapobožnost sa zadovoljstvom. 7 Jer ništane donesosmo na ovaj svijet, dakle nemožemo ništa ni odnijeti. 8 A kad imamohranu i odjeæu, ovijem da budemo do-voljni. 9 A koji hoæe da se obogate oniupadaju u napasti i zamke, i u mnogelude škodljive želje, koje potapaju èov-jeka u propast i pogibao. 10 Jer je ko-rijen sviju zala srebroljublje kojemu nekipredavši se zaðoše od vjere i na sebenavukoše muke velike. 11 A ti, o èovjeèeBožij! bjegaj od ovoga, a idi za pravdom,pobožnosti, vjerom, ljubavi, trpljenjem,krotosti. 12 Bori se u dobroj borbi vjere,muèi se za vjeèni život na koji si i pozvan,i priznao si dobro priznanje pred mnogi-jem svjedocima. 13 Zapovijedam ti predBogom koji sve oživljuje, i Hristom Isusomkoji svjedoèi za vladanja Pontija Pilata do-bro priznanje, 14 Da držiš zapovijest èistui nezazornu do dolaska Gospoda našegaIsusa Hrista, 15 Koji æe u svoje vrijemepokazati blaženi i jedini silni car nad care-vima i gospodar nad gospodarima, 16 Kojisam ima besmrtnost, i živi u svjetlostikojoj se ne može pristupiti, kojega niko odljudi nije vidio, niti može vidjeti, kojemuèast i država vjeèna. Amin. 17Bogatima naovome svijetu zapovijedaj da se ne ponoseniti uzdaju u bogatstvo propadljivo, nego uBoga živoga, koji nam sve daje izobilno zaužitak; 18Neka dobro èine, neka se bogateu dobrijem djelima, neka budu podašni,zajednièni, 19 Sabirajuæi sebi temelj dobarza unapredak, da prime život vjeèni. 20 OTimotije! saèuvaj što ti je predano, klonise poganijeh praznijeh razgovora i prepi-ranja lažno nazvanoga razuma, 21 Kojijemse neki hvaleæi otpadoše od vjere. Blago-dat s tobom. Amin.

2 Timoteju 1:1 151 2 Timoteju 3:2

2. Timoteju Poslanica1 Od Pavla, apostola Isusa Hrista po

volji Božijoj za obeæanje života u IsusuHristu, 2Timotiju, ljubaznome sinu, blago-dat, milost, mir od Boga oca i HristaIsusa Gospoda našega. 3 ZahvaljujemBogu, kojemu služim od praroditelja èis-tom savjesti, što bez prestanka imamspomen za tebe u molitvama svojijem dani noæ, 4 Želeæi da te vidim, opominjuæise suza tvojijeh, da se radosti ispunim;5Opominjuæi se nelicemjerne u tebi vjerekoja se useli najprije u babu tvoju Loidu i umater tvoju Evnikiju; a uvjeren sam da je iu tebi; 6Zaradi kojega uzroka napominjemti da pogrijevaš dar Božij koji je u tebikako sam metnuo ruke svoje na tebe. 7 Jernam Bog ne dade duha straha, nego sile iljubavi i èistote. 8 Ne postidi se dakle sv-jedoèanstva Gospoda našega Isusa Hrista,ni mene sužnja njegova; nego postradaj sjevanðeljemHristovijempo sili Boga, 9Kojinas spase i prizva zvanjem svetijem, ne podjelima našima, nego po svojoj naredbi iblagodati, koja nam je dana u Hristu Isusuprije vremena vjeènijeh; 10A sad se pokazau dolasku spasitelja našega Isusa Hrista,koji raskopa smrt, i obasja život i neras-padljivost jevanðeljem; 11 Za koje sam japostavljen apostol i uèitelj neznabožaca.12 Zaradi kojega uzroka i ovo stradam; alise ne stidim, jer znam kome vjerovah, iuvjeren sam da je kadar amanet moj saèu-vati za dan onaj. 13 Imaj u pameti obrazzdravijeh rijeèi koje si èuo od mene, uvjeri i ljubavi Hrista Isusa. 14Dobri amanetsaèuvaj Duhom svetijem koji živi u nama.15 Znaš ovo da se odvratiše od mene svi uAziji, meðu kojima je Figel i Ermogen. 16AGospod da damilost Onisiforovu domu; jerme mnogo puta utješi, i okova mojijeh nepostidje se; 17 Nego došavši u Rim potražime još s veæijem staranjem i naðe. 18Da danjemu Gospod da naðe milost od Gospodau dan onaj. I u Efesu koliko mi posluži, tiznaš dobro.

21 Ti dakle, sine moj, jaèaj u blagodati

Isusa Hrista; 2 I što si èuo od mene predmnogijem svjedocima, ono predaj vjerni-jem ljudima, koji æe biti vrijedni i drugenauèiti. 3Ti dakle trpi zlo kao dobar vojnik

Isusa Hrista; 4 Jer se nikakav vojnik nezapleæe u trgovine ovoga svijeta da ugodivojvodi. 5 Ako i vojuje, ne dobija vijencaako pravo ne vojuje. 6 Radin koji se trudinajprije treba da okusi od roda. 7 Razumijšto govorim; a Gospod da ti da razum usvemu. 8Opominji se Gospoda Isusa Hristakoji usta izmrtvijeh, od sjemena Davidova,po jevanðelju mojemu, 9 U kojemu trpimzlo do samijeh okova kao zloèinac; ali serijeè Božija ne veže. 10 Zato trpim sveizbranijeh radi da i oni dobiju spasenije uHristu Isusu sa slavom vjeènom. 11 Istinitaje rijeè: ako s njim umrijesmo, to æemos njim i oživljeti. 12 Ako trpimo, s njimæemo i carovati. Ako se odreèemo, i onæe se nas odreæi. 13 Ako ne vjerujemo,on ostaje vjeran; jer se sam sebe ne možeodreæi. 14 Ovo napominji, i posvjedoèipred Gospodom da se ne prepiru, kojeništa ne pomaže, nego smeta one kojislušaju. 15Postaraj se da se pokažeš poštenpred Bogom, kao radin koji se nema štastidjeti, i pravo upravlja rijeèju istine. 16Apoganijeh praznijeh razgovora kloni se; jernajviše pomažu u bezbožnosti, 17 I rijeènjihova kao živina toèi: meðu kojima jeImenej i Filit, 18 Koji u istini pogriješišegovoreæi da je vaskrsenije veæ bilo; ismetaju vjeru nekijeh. 19Tvrdo dakle stojitemelj Božij imajuæi ovaj peèat: poznaGospod svoje; i: da otstupi od nepravdesvaki koji spominje ime Gospodnje. 20 Au velikome domu nijesu sudi samo zlatnii srebrni, nego i drveni i zemljani: i jedniza èast, a jedni za sramotu. 21Ako dakle kooèisti sebe od ovoga, biæe sud za èast, os-veæen, i potreban domaæinu, pripravljenza svako dobro djelo. 22 Bježi od želja mla-dosti, a drži se pravde, vjere, ljubavi, mira,sa svima koji prizivlju Gospoda od èistogasrca; 23 A ludijeh i praznijeh zapitkivanjakloni se znajuæi da raðaju svaðe. 24 Asluga Gospodnji ne treba da se svaða, negoda bude krotak k svima, pouèljiv, kojinepravdu može podnositi, 25 I s krotošæupouèavati one koji se protive: eda bi imkako Bog dao pokajanje za poznanje istine,26 I da se iskopaju iz zamke ðavola, koji ihje ulovio žive za svoju volju.

31 Ali ovo znaj da æe u pošljednje dane

nastati vremena teška. 2 Jer æe ljudipostati samoživi, srebroljupci, hvališe,ponositi, hulnici, nepokorni roditeljima,

2 Timoteju 3:3 152 2 Timoteju 4:22neblagodarni, nepravedni, neljubavni,3 Neprimirljivi, opadaèi, neuzdržnici,bijesni, nedobroljubivi, 4 Izdajnici, nagli,naduveni, koji više mare za slasti nego zaBoga, 5Koji imaju oblièje pobožnosti, a silesu se njezine odrekli. I ovijeh se kloni. 6 Jersu od ovijeh oni koji se zavlaèe po kuæama,i robe ženice koje su natovarene grijesimai vode ih razliène želje, 7 Koje se svagdauèe, i nikad ne mogu da doðu k poznanjuistine. 8 Kao što se Janije i Jamvrijeprotiviše Mojsiju, tako se i ovi protiveistini, ljudi izopaèenoga uma, nevješti uvjeri. 9 Ali neæe dugo napredovati; jeræe njihovo bezumlje postati javno predsvima, kao i onijeh što posta. 10 A tisi se ugledao na moju nauku, življenje,namjeru, vjeru, snošenje, ljubav, trpljenje,11 Protjerivanja, stradanja, kakova mi sedogodiše u Antiohiji, i u Ikoniji, i u Listri,kakova protjerivanja podnesoh, i od svijume izbavi Gospod. 12 A i svi koji pobožnohoæe da žive u Hristu Isusu, biæe gonjeni.13 A zli ljudi i varalice napredovaæe nagore, varajuæi i varajuæi se. 14 Ali ti stoju tome što si nauèio i što ti je povjereno,znajuæi od koga si se nauèio, 15 I buduæi daizmalenaumiješ sveta pisma, koja temoguumudriti na spasenije uHrista Isusa. 16Sveje pismo od Boga dano, i korisno za uèenje,za karanje, za popravljanje, za pouèavanjeu pravdi, 17 Da bude savršen èovjek Božij,za svako dobro djelo pripravljen.

41 Zaklinjem te dakle pred Bogom i

Gospodom našijem Isusom Hristom, kojiæe suditi živima i mrtvima, dolaskomnjegovijem i carstvom njegovijem:2Propovijedaj rijeè, nastoj u dobro vrijemei u nevrijeme, pokaraj, zaprijeti, umolisa svakijem snošenjem i uèenjem; 3 Jeræe doæi vrijeme kad zdrave nauke neæeslušati, nego æe po svojijem željamanakupiti sebi uèitelje, kao što ih uši svrbe,4 I odvratiæe uši od istine, i okrenuæe se kagatalicama. 5A ti budi trijezan u svaèemu,trpi zlo, uèini djelo jevanðelista, službusvoju svrši. 6 Jer ja se veæ žrtvujem, ivrijeme mojega odlaska nasta. 7 Dobarrat ratovah, trku svrših, vjeru održah.8 Dalje dakle meni je pripravljen vijenacpravde, koji æe mi dati Gospod u dan onaj,pravedni sudija; ali ne samo meni, negoi svima koji se raduju njegovu dolasku.9 Postaraj se da doðeš brzo k meni; 10 Jer

me Dimas ostavi, omiljevši mu sadašnjisvijet, i otide u Solun; Kriskent u Galatiju,Tit u Dalmaciju; Luka je sam kod mene.11Marka uzmi i dovedi ga sa sobom; jer mije dobar za službu. 12 A Tihika poslao samuEfes. 13Kad doðeš donesimi kabanicu štosam ostavio u Troadi kod Karpa, i knjige, aosobito kožne. 14Aleksandar kovaèmnogomi zla uèini. Da mu Gospod plati po djelunjegovu. 15 Èuvaj se i ti od njega; jer sevrlo protivi našijem rijeèima. 16 U prvimoj odgovor niko ne osta sa mnom, negome svi ostaviše. Da im se ne primi! 17 AliGospod bi sa mnom i dade mi pomoæda se kroza me svrši propovijedanje, ida èuju svi neznabošci; i izbavih se odusta lavovijeh. 18 I Gospod æe me izbavitiod svakoga zla djela, i saèuvaæe me zacarstvo svoje nebesko; kojemu slava vavijek vijeka. Amin. 19 Pozdravi Priskilui Akilu, i Onisiforov dom. 20 Erast ostau Korintu. A Trofima ostavih u Miletubolesna. 21Postaraj se da doðeš prije zime.Pozdravlja te Euvul, i Pud, i Lin, i Klaudija,i braæa sva. 22 Gospod Isus Hristos saduhom tvojijem. Blagodat s vama. Amin.

Titu 1:1 153 Titu 3:14

Poslanica Titu1 Od Pavla, sluge Božijega, a apostola

Isusa Hrista po vjeri izbranijeh Božijih, ipo poznanju istine pobožnosti, 2 Za nadvjeènoga života, koji obeæa nelažni Bogprije vremena vjeènijeh, 3 A javi u vre-mena svoja rijeè svoju propovijedanjem,koje je meni povjereno po zapovijesti sp-asitelja našega Boga, 4 Titu, pravome sinupo vjeri nas obojice, blagodat, milost, mirod Boga oca i Gospoda Isusa Hrista, spasanašega. 5 Zato te ostavih u Kritu dapopraviš što je nedovršeno, i da postavišpo svijem gradovima sveštenike, kao štoti ja zapovjedih, 6 Ako je ko bez mane,jedne žene muž, i ima vjernu djecu, kojune kore za kurvarstvo ili za nepokornost.7 Jer vladika treba da je bez mane, kaoBožij pristav; ne koji sebi ugaða, ne gn-jevljiv, ne pijanica, ne bojac, ne lakomna pogani dobitak; 8 Nego gostoljubiv,blag, pošten, pravedan, svet, èist; 9 Kojise drži vjerne rijeèi po nauci, da budekadar i svjetovati sa zdravom naukom, ipokarati one koji se protive. 10 Jer imamnogo neposlušnijeh, praznogovorljivi-jeh, i umom prevarenijeh, a osobito koji suiz obrezanja, 11Kojima treba usta zatvoriti;koji cijele kuæe izopaèuju uèeæi što netreba, poganoga dobitka radi. 12 A reèeneko od njih, njihov prorok: Kriæanisvagda lažljivi, zli zvjerovi, besposleni tr-busi. 13 Svjedoèanstvo je ovo istinito;zaradi toga uzroka karaj ih bez šteðenja, dabudu zdravi u vjeri, 14 Ne slušajuæi Jevre-jskijeh gatalica ni zapovijesti ljudi koji seodvraæaju od istine. 15Èistima je sve èisto;a poganima i nevjernima ništa nije èisto,nego je opoganjen njihov i um i savjest.16Govore da poznaju Boga, a djelima ga seodrièu; jer su mrski i neposlušni, i ni zakakvo dobro djelo valjani.

21 A ti govori što pristoji zdravoj nauci:

2 Starcima da budu trijezni, pošteni, èisti,zdravi u vjeri, u ljubavi, u trpljenju;3 Staricama takoðer da žive kao što sepristoji svetima, da ne budu opadljive, dase ne predaju vrlo vinu, da uèe dobru, 4Dauèemlade da ljubemuževe, da ljube djecu,5 Da budu poštene, èiste, dobre kuæanice,blage, pokorne svojijem muževima, da se

ne huli na rijeè Božiju. 6 Tako i mladiæesvjetuj da budu pošteni. 7 A u svemusam sebe podaji za ugled dobrijeh djela,u nauci cijelost, poštenje, 8 Rijeè zdravu,nezazornu: da se posrami onaj koji seprotivi, ne imajuæi ništa zlo govoriti zanas. 9 Sluge da slušaju svoje gospodare,da budu ugodni u svaèemu, da ne odgo-varaju, 10Da ne kradu, nego u svaèemu dapokazuju dobru vjeru, da nauku spasiteljanašega Boga ukrašuju u svaèemu. 11 Jerse pokaza blagodat Božija koja spasavasve ljude, 12 Uèeæi nas da se odreèemobezbožnosti i želja ovoga svijeta, i dapošteno i pravedno i pobožno poživimo naovome svijetu, 13 Èekajuæi blažena nada ijavljenja slave velikogaBoga i spasa našegaIsusa Hrista, 14 Koji je dao sebe za nas danas izbavi od svakoga bezakonja, i da oèistisebi narod izbrani koji èezne za dobrijemdjelima. 15 Ovo govori, i svjetuj, i karaj sasvakom zapoviješæu da te niko ne prezire.

31Opominji ih da budu pokorni i poslušni

gospodarima i zapovjednicima, i gotovi nasvako dobro djelo; 2Ni na koga da ne hule,da se ne svaðaju, nego da budu mirni,svaku krotost da pokazuju svijem ljudima,3 Jer i mi bijasmo negda ludi, i nepokorni,i prevareni, služeæi razliènijem željama islastima, u pakosti i zavisti živeæi, mrskibuduæi i mrzeæi jedan na drugoga. 4 Akad se pokaza blagodat i èovjekoljubljespasa našega Boga, 5Ne za djela pravednakoja mi uèinismo, nego po svojoj milostispase nas banjom preroðenja i obnovljen-jem Duha svetoga, 6 Kojega izli na nasobilno kroz Isusa Hrista spasitelja našega,7 Da se opravdamo blagodaæu njegovom,i da budemo našljednici života vjeènogapo nadu. 8 Sine Tite! istinita je rijeè, i uovome hoæu da utvrðuješ, da se oni kojivjerovaše Bogu trude i staraju za dobrodjelo: ovo je korisno ljudima i dobro. 9 Aludijeh zapitkivanja i teftera od plemena, isvaða i prepiranja o zakonu kloni se; jer jeto nekorisno i prazno. 10 Èovjeka jeretikapo prvome i drugom svjetovanju kloni se,11 Znajuæi da se takovi izopaèio, i griješi, isam je sebe osudio. 12 Kad pošljem k tebiArtemu ili Tihika, postaraj se da doðeš kmeni u Nikopolj, jer sam namislio da ondjezimujem. 13 Zinu zakonika i Apola lijepoopremi da imaju sve što im treba. 14 Ali inaši neka se uèe napredovati u dobrijem

Titu 3:15 154 Titu 3:15djelima, ako gdje bude od potrebe da nebudu bez roda. 15 Pozdravljaju te svi kojisu sa mnom. Pozdravi sve koji nas ljube uvjeri. Blagodat sa svima vama. Amin.

Filemonu 1 155 Filemonu 24

Poslanica Filemonu1 Od Pavla, sužnja Isusa Hrista, i Tim-

otija brata, Filimonu ljubaznome i poma-gaèu našemu, 2 I Apfiji, sestri ljubaznoj, iArhipu, našemu drugaru u vojevanju, i do-mašnjoj tvojoj crkvi: 3 Blagodat vam i mirodBoga oca našega, i Gospoda IsusaHrista.4 Zahvaljujem Bogu svojemu spominjuæite svagda u molitvama svojima, 5 Èuvšiljubav tvoju i vjeru koju imaš ka GospoduIsusu i k svima svetima: 6 Da tvoja vjera,koju imamo zajedno, bude silna u poz-nanju svakoga dobra, koje imate u HristuIsusu. 7 Jer imam veliku radost i utjehuradi ljubavi tvoje, što srca svetijeh poèin-uše kroza te, brate! 8 Toga radi ako i imamveliku slobodu u Hristu da ti zapovijedamšto je potrebno, 9 Ali opet molim ljubaviradi, ja koji sam takovi kao starac Pavle,a sad sužanj Isusa Hrista; 10 Molimo teza svojega sina Onisima, kojega rodih uokovima svojima; 11 Koji je tebi negda bionepotreban, a sad je i tebi i meni vrlopotreban, kojega poslah tebi natrag; 12A tiga, to jest, moje srce primi. 13 Ja ga šæadi-jah da zadržim kod sebe, damimjesto tebeposluži u okovima jevanðelja; 14 Ali beztvoje volje ne htjedoh ništa èiniti, da nebi tvoje dobro bilo kao za nevolju, negood dobre volje. 15 Jer može biti da se zato rastade s tobom na neko vrijeme da gadobiješ vjeèno, 16 Ne više kao roba, negoviše od roba, brata ljubaznoga, a osobitomeni, akamoli tebi, i po tijelu i u Gospodu.17 Ako dakle držiš mene za svojega dru-gara, primi njega kao mene. 18 Ako li ti uèemu skrivi, ili je dužan, to namene zapiši.19 Ja Pavle napisah rukom svojom, ja æuplatiti: da ti ne reèemda si i sam sebemenidužan. 20Da brate! da imam korist od tebeu Gospodu, razveseli srce moje u Gospodu.21Uzdajuæi se u tvoju poslušnost napisahti znajuæi da æeš još više uèiniti nego štogovorim. 22 A uz to ugotovi mi i konak;jer se nadam da æu za vaše molitve bitidarovan vama. 23 Pozdravlja te Epafraskoji je sa mnom sužanj u Hristu Isusu,Marko, Aristarh, Dimas, Luka, pomagaèimoji. 24 Blagodat Gospoda našega IsusaHrista sa duhom vašijem. Amin.

Jevrejima 1:1 156 Jevrejima 3:11

Poslanica Jevrejima1 Bog koji je negda mnogo puta i ra-

zliènijem naèinom govorio ocevima prekoproroka, govori i nama u pošljedak danaovijeh preko sina, 2 Kojega postavi našl-jednika svemu, kroz kojega i svijet stvori.3 Koji buduæi sjajnost slave i oblièje biæanjegova, i noseæi sve u rijeèi sile svoje,uèinivši sobom oèišæenje grijeha našijeh,sjede s desne strane prijestola velièine navisini, 4 I toliko bolji posta od anðela kolikopreslavnije ime od njihova dobi. 5 Jer komeod anðela reèe kad: sinmoj ti si, ja te danasrodih? I opet: ja æu mu biti otac, i on æemi biti sin. 6 I opet uvodeæi prvorodnoga usvijet govori: i da mu se poklone svi anðeliBožiji. 7 Tako i anðelima govori: koji èinianðele svoje duhove, i sluge svoje plamenognjeni. 8A sinu: prijestol je tvoj, Bože, vavijek vijeka; palica je pravde palica carstvatvoga. 9 Omiljela ti je pravda, i omrzao sina bezakonje: toga radi pomaza te, Bože,Bog tvoj uljem radosti veæma od drugovatvojijeh. 10 I opet: ti si, Gospode, u poèetkuosnovao zemlju, i nebesa su djela rukutvojijeh: 11Ona æe proæi, a ti ostaješ: i svaæe ostarjeti kao haljina, 12 I saviæeš ih kaohaljinu, i izmijeniæe se: a ti si onaj isti, itvojijeh godina neæe nestati. 13A kome odanðela reèe kad: sjedi meni s desne stranedok položim neprijatelje tvoje podnožjenogama tvojima? 14 Nijesu li svi službeniduhovi koji su poslani na službu onima kojiæe naslijediti spasenije?

21 Toga radi valja nam veæma paziti na

rijeèi koje slušamo, da kako ne otpad-nemo. 2 Jer ako je ono što je govorenopreko anðela utvrðeno, i svaki prestu-pak i oglušak pravednu platu primio:3 Kako æemo pobjeæi na marivši za tolikospasenije? koje poèe Gospod propovije-dati, i oni koji su èuli potvrdiše meðunama, 4 Kad i Bog posvjedoèi i znacima ièudesima i razliènijem silama, i Duha sve-toga razdjeljivanjem po svojoj volji. 5 JerBog ne pokori anðelima vasionoga svijeta,koji ide i o kome govorimo. 6 Ali nekoposvjedoèi negdje govoreæi: šta je èovjekda ga se opomeneš, ili sin èovjeèij da gaobiðeš? 7 Umalio si ga malijem neèimod anðela, slavom i èasti vjenèao si ga, i

postavio si ga nad djelima ruku svojijeh:8 Sve si pokorio pod noge njegove. Akad mu pokori sve, ništa ne ostavi njemunepokoreno; ali sad još ne vidimo da muje sve pokoreno. 9 A umaljenoga malijemèim od anðela vidimo Isusa, koji je zasmrt što podnese vjenèan slavom i èasti,da bi po blagodati Božijoj za sve okusiosmrt. 10 Jer prilikovaše njemu za kojegaje sve i kroz kojega je sve, koji dovedemnoge sinove u slavu, da dovrši poglavaraspasenija njihova stradanjem. 11 Jer i onajkoji osveæuje, i oni koji se osveæuju, svisu od jednoga; zaradi toga uzroka ne stidise nazvati ih braæom 12 Govoreæi: objav-iæu ime tvoje braæi svojoj, i posred crkvezapjevaæu te. 13 I opet: ja æu se u njegauzdati. I opet: evo ja i djeca moja koju mije dao Bog. 14 Buduæi pak da djeca imajutijelo i krv, tako i on uze dijel u tome, dasmræu satre onoga koji ima državu smrti,to jest ðavola; 15 I da izbavi one koji god odstraha smrti u svemu životu biše robovi.16 Jer se zaista ne prima anðela, nego seprima sjemena Avraamova. 17 Zato bješedužanu svemuda bude kao braæa, da budemilostiv i vjeran poglavar sveštenièki predBogom, da oèisti grijehe narodne. 18 Jer uèemu postrada i iskušan bi u onome možepomoæi i onima koji se iskušavaju.

31 Zato, braæo sveta, zajednièari zvanja

nebeskoga, poznajte poslanika i vladiku,kojega mi priznajemo, Isusa Hrista, 2 Kojije vjeran onome koji ga stvori, kao i Mo-jsije u svemu domu njegovu. 3 Jer ovajposta toliko dostojan veæe èasti od Mo-jsija, koliko veæu od doma èast ima onajkoji ga je naèinio. 4 Jer svaki dom trebaneko da naèini; a ko je sve stvorio onoje Bog. 5 I Mojsije dakle bješe vjeran usvemu domu njegovu, kao sluga, za sv-jedoèanstvo onoga što je trebalo da segovori. 6 Ali je Hristos kao sin u domusvojemu: kojega smo dommi, ako slobodui slavu nada do kraja tvrdo održimo. 7Zato,kao što govori Duh sveti: danas ako glasnjegov èujete, 8 Ne budite drvenastijehsrca, kao kad se prognjeviste u dane na-pasti u pustinji, 9 Gdje me iskušaše ocevivaši, iskušaše me, i gledaše djela mojaèetrdeset godina. 10Toga radi rasrdih senataj rod, i rekoh: jednako se metu u srcima,ali oni ne poznaše putova mojijeh; 11 Zatose zakleh u gnjevu svojemu da neæe uæi

Jevrejima 3:12 157 Jevrejima 6:6u pokoj moj. 12 Gledajte, braæo, da nebude kad u kome od vas zlo srce nevjerstvada otstupi od Boga živoga; 13 Nego se ut-ješavajte svaki dan, dokle se danas govori,da koji od vas ne odrveni od prijevare grje-hovne; 14 Jer postasmo zajednièari Hristu,samo ako kako smo poèeli u njemu biti dokraja tvrdo održimo; 15 Dokle se govori:danas, ako glas njegov èujete, ne buditedrvenastijeh srca, kao kad se prognjeviste.16 Jer neki èuvši prognjeviše se, ali ne svikoji iziðoše iz Misira s Mojsijem. 17 A nakoje mrzi èetrdeset godina? Nije li naone koji sagriješiše, koji ostaviše kosti upustinji? 18A kojima se zakle da neæe uæiu pokoj njegov, nego onima koji ne htješeda vjeruju? 19 I vidimo da ne mogoše uæiza nevjerstvo.

41 Da se bojimo dakle da kako dok je još

ostavljeno obeæanje da se ulazi u pokojnjegov, ne odocni koji od vas. 2 Jer je namaobjavljeno kao i onima; ali onima ne po-maže èuvena rijeè, jer ne vjerovaše oni kojièuše. 3 Jer mi koji vjerovasmo ulazimo upokoj, kao što reèe: zato se zakleh u gnjevusvojemu da neæe uæi u pokoj moj, ako sudjela i bila gotova od postanja svijeta. 4 Jernegdje reèe za sedmi dan ovako: i poèinuBog u dan sedmi od sviju djela svojijeh. 5 Ina ovom mjestu opet: neæe uæi u pokojmoj. 6 Buduæi pak da neki imaju da uðuu njega, i oni kojima je najprije javljenone uðoše za neposlušanje; 7 Opet odredijedan dan, danas, govoreæi u Davidu potolikom vremenu, kao što se prije kaza:danas ako glas njegov èujete, ne buditedrvenastijeh srca. 8 Jer da je Isus one doveou pokoj, ne bi za drugi dan govorio po-tom. 9 Daklem je ostavljeno još poèivanjenarodu Božijemu. 10 Jer koji uðe u pokojnjegov, i on poèiva od djela svojijeh, kao iBog od svojijeh. 11 Da se postaramo dakleuæi u taj pokoj, da ne upadne ko u onu istugatku nevjerstva. 12 Jer je živa rijeè Božija,i jaka, i oštrija od svakogamaèa oštra s objestrane, i prolazi tja do rastavljanja i dušei duha, i zglavaka i mozga, i sudi mislimai pomislima srdaènijem. 13 I nema tvarinepoznate pred njim, nego je sve golo iotkriveno pred oèima onoga kojemu govo-rimo. 14 Imajuæi dakle velikoga poglavarasveštenièkoga, koji je prošao nebesa, Is-usa sina Božijega, da se držimo priznanja.15 Jer nemamo poglavara sveštenièkoga

koji ne može postradati s našijem sla-bostima, nego koji je u svaèemu iskušankao i mi, osim grijeha. 16 Da pristupimodakle slobodno k prijestolu blagodati, daprimimo milost i naðemo blagodat za vri-jeme kad nam zatreba pomoæ.

51 Jer svaki poglavar sveštenièki koji se

iz ljudi uzima, za ljude se postavlja naslužbu k Bogu, da prinosi dare i žrtve zagrijehe, 2Kojimože postradati s onima kojine znadu i zalaze; jer je i on pod slabošæu.3 I zato je dužan kako za narodne tako iza svoje grijehe prinositi. 4 I niko samsebi ne daje èasti, nego koji je pozvanod Boga, kao i Aron. 5 Tako i Hristosne proslavi sam sebe da bude poglavarsveštenièki, nego onaj koji mu reèe: ti simoj sin, ja te danas rodih. 6 Kao što ina drugome mjestu govori: ti si sveštenikvavijek po redu Melhisedekovu. 7 On udane tijela svojega moljenja i molitve konome koji ga može izbaviti od smrti svikom velikom i sa suzama prinošaše, i biutješen po svojoj pobožnosti. 8 Iako i bijašesin Božij, ali od onoga što postrada nauèise poslušanju. 9 I savršivši se, postadesvima koji ga poslušaše uzrok spasenijavjeènoga. 10 I bi nareèen od Boga poglavarsveštenièki po redu Melhisedekovu. 11 Zakojega bismo vam imali mnogo govoritišto je teško iskazati; jer ste postali slabina slušanju. 12 Jer vi koji bi valjalo daste uèitelji po godinama, opet trebujeteda uèite koje su prva slova rijeèi Božije;i postadoste da trebate mlijeka, a ne jakehrane. 13 Jer koji se god hrani mlijekom,ne razumije rijeèi pravde, jer je dijete.14 A savršenijeh je tvrda hrana, koji imajuosjeæanja dugijem uèenjem obuèena zarazlikovanje i dobra i zla.

61 Zato da ostavimo poèetak Hristove

nauke i da se damo na savršenstvo: dane postavljamo opet temelja pokajanja odmrtvijeh djela, i vjere u Boga, 2 Naukekrštenja, i metanja ruku, i vaskrsenijamrtvijeh, i suda vjeènoga. 3 I ovo æemouèiniti ako Bog dopusti. 4 Jer nije moguæeone koji su jednom prosvijetljeni, i okusilidara nebeskoga, postali zajednièari Duhasvetoga, 5 I okusili dobre rijeèi Božije, i sileonoga svijeta, i otpali, 6 Opet obnoviti napokajanje, jer sami sebi nanovo raspinju

Jevrejima 6:7 158 Jevrejima 8:3i ruže sina Božijega. 7 Jer zemlja kojapije dažd što èesto na nju pada, i kojaraða povræe dobro onima koji je rade,prima blagoslov od Boga; 8 A koja iznositrnje i èièak, nepotrebna je i kletve blizu,koja se najposlije sažeže. 9 Ali od vas,ljubazni, nadamo se boljemu i što se držispasenija, ako i govorimo tako. 10 Jer Bognije nepravedan da zaboravi djelo vaše itrud ljubavi koju pokazaste u ime njegovo,posluživši svetima i služeæi. 11 Ali želimoda svaki od vas pokaže to isto staranjeda se nad održi tvrdo do samoga kraja;12 Da ne budete ljenivi, nego da se ugle-date na one koji vjerom i trpljenjem do-bijaju obeæanja. 13 Jer kad Bog Avraamuobeæa, ne imajuæi nièim veæijem da sezakune, zakle se sobom, 14 Govoreæi: za-ista blagosiljajuæi blagosloviæu te, i um-nožavajuæi umnožiæu te. 15 I tako trpeæidugo, dobi obeæanje. 16 Jer se ljudi veæi-jem kunu, i svakoj njihovoj svaði svrše-tak je zakletva za potvrðenje. 17 Zatoi Bog kad šæaše našljednicima obeæanjaobilnije da pokaže tvrðu savjeta svojega,uèini posrednika kletvu; 18 Da bi u dv-jemanepokolebljivijem stvarima, u kojimaBogu nije moguæe slagati, imali jaku ut-jehu mi koji smo pribjegli da se uhvatimoza nad koji nam je dan, 19 Koji imamo kaotvrd i pouzdan lenger duše, koji ulazi i zanajdalje zavjese, 20 Gdje Isus uðe naprijedza nas, postavši poglavar sveštenièki dovi-jeka po redu Melhisedekovu.

71 Jer ovaj Melhisedek bješe car Salim-

ski, sveštenik Boga najvišega, koji sreteAvraama kad se vraæaše s boja careva,i blagoslovi ga; 2 Kojemu i Avraam dadedesetak od svega. Prvo dakle znaèi carpravde, potom i car Salimski, to jest carmira; 3 Bez oca, bez matere, bez roda, neimajuæi ni poèetka danima, ni svršetkaživotu, a isporeðen sa sinom Božijim, i os-taje sveštenik dovijeka. 4Ali pogledajte ko-liki je ovaj kome je i Avraam patrijarh daodesetak od plijena. 5 Istina, i oni od sinovaLevijevijeh koji primiše sveštenstvo, imajuzapovijest da uzimaju po zakonu desetakod naroda, to jest braæe svoje, ako su iizišli iz bedara Avraamovijeh. 6 Ali onajkoji se ne broji od njihova roda, uze de-setak od Avraama, i blagoslovi onoga kojiima obeæanje. 7 Ali bez svakoga izgovoramanje blagoslovi veæe. 8 I tako ovdje

uzimaju desetak ljudi koji umiru, a onamoonaj za kojega se posvjedoèi da živi. 9 I, daovako reèem, Levije koji uze desetak, daoje desetak kroz Avraama: 10 Jer bijaše još ubedrima oèinima kad ga srete Melhisedek.11 Ako je dakle savršenstvo postalo krozLevitsko sveštenstvo jer je narod pod njimzakon primio kaka je još potreba bila gov-oriti da æe drugi sveštenik postati po reduMelhisedekovu a ne po redu Aronovu?12 Jer kad se promijeni sveštenstvo, morase i zakon promijeniti. 13 Jer za koga seovo govori on je od drugoga koljena, odkojega niko ne pristupi k oltaru. 14 Jer jepoznato da Gospod naš od koljena Judinaiziðe, za koje koljeno Mojsije ne govoriništa o sveštenstvu. 15 I još je više poz-nato da æe po redu Melhisedekovu drugisveštenik postati, 16Koji nije postao po za-konu tjelesne zapovijesti nego po sili živ-ota vjeènoga. 17 Jer svjedoèi: ti si sveštenikvavijek po redu Melhisedekovu. 18 Tako seukida preðašnja zapovijest, što bi slaba izaludna. 19 Jer zakon nije ništa savršio; apostavi bolji nad, kroz koji se približujemok Bogu. 20 I još ne bez zakletve; 21 Jeroni bez zakletve postaše sveštenici; a ovajsa zakletvom kroz onoga koji mu govori:zakle se Gospod i neæe se raskajati: ti sisveštenik vavijek po redu Melhisedekovu.22 Toliko boljega zavjeta posta Isus jamac.23 I oni mnogi biše sveštenici, jer im smrtne dade da ostanu. 24 A ovaj, buduæida ostaje vavijek, ima vjeèno sveštenstvo.25Zato i može vavijek spasti one koji krozanj dolaze k Bogu, kad svagda živi da semože moliti za njih. 26 Jer takov nama tre-baše poglavar sveštenièki: svet, bezazlen,èist, odvojen od grješnika, i koji je bio višenebesa; 27Kojemu nije potrebno svaki dan,kao sveštenicima, najprije za svoje grijehežrtve prinositi, a potom za narodne, jeron ovo uèini jednom, kad sebe prinese.28 Jer zakon postavlja ljude za sveštenikekoji imaju slabost; a rijeè zakletve kojaje reèena po zakonu, postavi sina vavijeksavršena.

81 A ovo je glava od toga što govorimo:

imamo takovoga poglavara sveštenièkogakoji sjede s desne strane prijestola velièinena nebesima; 2 Koji je sluga svetinjama iistinitoj skiniji, koju naèini Gospod, a neèovjek. 3 Jer se svaki poglavar sveštenièkipostavlja da prinosi dare i žrtve; zato valja

Jevrejima 8:4 159 Jevrejima 10:1da i ovaj što ima što æe prinijeti. 4 Jerda je na zemlji, ne bi bio sveštenik, kadimaju sveštenici koji prinose dare po za-konu, 5Koji služe oblièju i sjenu nebeskijehstvari, kao što bi reèeno Mojsiju kad šæašeskiniju da naèini: gledaj, reèe, da naèinišsvepoprilici koja ti je pokazanana gori. 6Asad dobi bolju službu, kao što je i posred-nik boljega zavjeta, koji se na boljijemobeæanjimautvrdi. 7 Jer da je onaj prvi bezmane bio, ne bi se drugome tražilo mjesta.8 Jer kudeæi ih govori: evo dani idu, govoriGospod, i naèiniæu s domom Izrailjevijemi s domom Judinijem nov zavjet; 9 Ne pozavjetu koji naèinih s ocevima njihovima uonaj dan kad ih uzeh za ruku da ih izvedemiz zemlje Misirske; jer oni ne ostaše uzavjetumome, i ja nemarih za njih, govoriGospod. 10 Jer je ovo zavjet koji æu naèinitis domom Izrailjevijem poslije onijeh dana,govori Gospod: daæu zakone svoje u mislinjihove, i na srcima njihovima napisaæuih, i biæu im Bog, i oni æe biti meni narod.11 I nijedan neæe uèiti svojega bližnjega,i nijedan brata svojega, govoreæi: poz-naj Gospoda; jer æe me svi poznati odmaloga do velikoga meðu njima. 12 Jeræu biti milostiv nepravdama njihovima, igrijeha njihovijeh i bezakonja njihovijehneæu više spominjati. 13 A kad veli: novzavjet, prvi naèini vethijem; a što je vethoi ostarjelo, blizu je kraja.

91 Tako i prvi zavjet imaše pravde bogo-

moljstva i svetinju zemaljsku. 2 Jer skinijabješe naèinjena prva, u kojoj bijaše svi-jeænjak i trpeza i postavljeni hljebovi, štose zove svetinja. 3A za drugijem zavjesombijaše skinija, koja se zove svetinja nadsvetinjama, 4Koja imaše zlatnu kadionicu,i kovèeg zavjeta okovan svuda zlatom, ukome bijaše zlatan sud s manom, i palicaAronova, koja se bješe omladila, i ploèezavjeta. 5 A više njega bijahu heruvimislave, koji osjenjavahu oltar; o èemu sene može sad govoriti redom. 6 A kad ovobijaše tako ureðeno, ulažahu sveštenicisvagda u prvu skiniju i savršivahu službuBožiju. 7 A u drugu ulažaše jednom ugodini sam poglavar sveštenièki, ne bezkrvi, koju prinosi za sebe i za narodnaneznanja. 8 Ovijem pokazivaše Duh svetida se još nije otvorio put svetijeh, dokleprva skinija stoji; 9 Koja ostade prilika zasadašnje vrijeme, u koje se prinose dari i

žrtve, i ne mogu da se svrše po savjestionoga koji služi, 10Osim u jelima i piæima,i razliènom umivanju i pravdanju tijela,koje je postavljeno do vremena popravl-jenja. 11 Ali došavši Hristos, poglavarsveštenièki dobara koja æe doæi, krozbolju i savršeniju skiniju, koja nije rukomgraðena, to jest, nije ovoga stvorenja, 12Nis krvlju jarèijom, niti teleæom, nego krozsvoju krv uðe jednom u svetinju, i naðevjeèni otkup. 13 Jer ako krv junèija ijarèija, i pepeo junièin, pokropivši njomopoganjene, osveæuje na tjelesnu èistotu;14 Akamoli neæe krv Hrista, koji Duhomsvetijem sebe prinese bez krivice Bogu,oèistiti savjest našu od mrtvijeh djela, daslužimo Bogu živome i istinome? 15 Izato je novome zavjetu posrednik, da krozsmrt, koja bi za otkup od prestupaka uprvome zavjetu, obeæanje vjeènoga našl-jedstva prime zvani. 16 Jer gdje je zavjetvalja da bude i smrt onoga koji èini za-vjet. 17 Jer je zavjet po smrti potvrðen:buduæi da nema nikakve sile dok je živonaj koji ga je naèinio. 18 Jer ni prvinije utvrðen bez krvi. 19 Jer kad Mojsijeizgovori sve zapovijesti po zakonu svemunarodu, onda uze krvi jarèije i teleæe,s vodom i vunom crvenom i isopom, tepokropi i knjigu i sav narod 20 Govoreæi:ovo je krv zavjeta koji Bog naèini s vama.21 A tako i skiniju i sve sudove službenepokropi krvlju. 22 I gotovo sve se krvljuèisti po zakonu, i bez proljeva krvi ne bivaoproštenje. 23 Tako je trebalo da se oblièjanebeskijeh ovima èiste, a sama nebeskaboljijem žrtvama od ovijeh. 24 Jer Hristosne uðe u rukotvorenu svetinju, koja je pri-lika prave, nego u samo nebo, da se pokažesad pred licem Božijim za nas; 25 Niti damnogo puta prinosi sebe, kao što poglavarsveštenièki ulazi u svetinju svake godine skrvlju tuðom: 26 Inaèe bi on morao mnogoputa stradati od postanja svijeta; a sad jed-nom na svršetku vijeka javi se da svojomžrtvom satre grijeh. 27 I kao što je ljudimaodreðeno jednom umrijeti, a potom sud:28 Tako se i Hristos jednom prinese, dauzme mnogijeh grijehe; a drugom æe sejaviti bez grijeha na spasenije onima kojiga èekaju.

101 Jer zakon imajuæi sjen dobara koja æe

doæi, a ne samo oblièje stvari, ne moženikada savršiti one koji pristupaju svake

Jevrejima 10:2 160 Jevrejima 11:10godine i prinose one iste žrtve. 2 Inaèebi prestale prinositi se, kad oni koji služene bi više imali nikake savjesti za grijehe,kad se jednom oèiste; 3 Nego se njimasvake godine èini spomen za grijehe. 4 Jerkrv junèija i jarèija ne može uzeti gri-jeha. 5 Zato ulazeæi u svijet govori: žr-tava i darova nijesi htio, ali si mi tijelopripravio. 6 Žrtve i prilozi za grijeh nijesuti bili ugodni. 7 Tada rekoh: evo doðoh,u poèetku knjige pisano je za mene, dauèinim volju tvoju, Bože. 8 I više kaza-vši: priloga i prinosa i žrtava, i žrtava zagrijehe nijesi htio, niti su ti bili ugodni,što se po zakonu prinose; 9 Tada reèe: evodoðoh da uèinim volju tvoju, Bože. Ukidaprvo da postavi drugo. 10 Po kojoj smovolji mi osveæeni prinosom tijela IsusaHrista jednom. 11 I svaki sveštenik stojisvaki dan služeæi i jedne žrtve mnogoputa prinoseæi koje nikad ne mogu uzetigrijeha. 12 A on prinesavši jedinu žrtvu zagrijehe sjedi svagda s desne strane Bogu,13 Èekajuæi dalje dok se polože nepri-jatelji njegovi podnožje nogama njegov-ima. 14 Jer jednijem prinosom savršio jevavijek one koji bivaju osveæeni. 15A svje-doèi nam i Duh sveti; jer kao što je naprijedkazano: 16 Ovo je zavjet koji æu naèiniti snjima poslije onijeh dana, govori Gospod:daæu zakone svoje u srca njihova, i u mis-lima njihovijem napisaæu ih; 17 I grijehanjihovijeh i bezakonja njihovijeh neæuviše spominjati. 18 A gdje je oproštenjeovijeh ondje više nema priloga za grijehe.19 Imajuæi dakle slobodu, braæo, ulaziti usvetinju krvlju Isusa Hrista, putem novi-jem i živijem, 20Koji nam je obnovio zavje-som, to jest tijelom svojijem, 21 I sveštenikavelikoga nad domom Božijim: 22 Da pris-tupamo s istinitijem srcem u punoj vjeri,oèišæeni u srcima od zle savjesti, i umivenipo tijelu vodom èistom; 23 Da se držimotvrdo priznanja nada: jer je vjeran onajkoji je obeæao; 24 I da razumijevamo jedandrugoga u podbunjivanju k ljubavi i do-brijem djelima, 25 Ne ostavljajuæi skupš-tine svoje, kao što neki imaju obièaj, negojedan drugoga svjetujuæi, i toliko veæmakoliko vidite da se približuje dan sudni.26 Jer kad mi griješimo navalice pošto smoprimili poznanje istine, nema više žrtveza grijehe; 27 Nego strašno èekanje suda,i revnost ognja koji æe da pojede one kojise suprote. 28 Ko prestupi zakon Mojsijev,bez milosti umire kod dva ili tri svjedoka.

29Koliko mislite da æe gore muke zaslužitionaj koji sina Božijega pogazi, i krv zavjetakojom se osveti za poganu uzdrži, i Duhablagodati naruži? 30 Jer znamo onogakoji reèe: moja je osveta, ja æu vratiti,govori Gospod; i opet: Gospod æe suditinarodu svojemu. 31 Strašno je upasti uruke Boga živoga. 32 Opominjite se pakprvijeh dana svojijeh, u koje se prosvi-jetliste i mnogu borbu stradanja podne-soste, 33Koje postavši gledanje sa sramotai nevolja, a koje postavši drugovi onimakoji žive tako. 34 Jer se na okove mojesažaliste, i dadoste s radošæu da se raz-grabi vaše imanje, znajuæi da imate sebiimanje bolje i nepropadljivo na nebesima.35 Ne odbacujte dakle slobode svoje, kojaima veliku platu. 36 Jer vam je trpljenje odpotrebe da volju Božiju savršivši primiteobeæanje. 37 Jer još malo, vrlo malo, pakæe doæi onaj koji treba da doðe i neæeodocniti. 38A pravednik življeæe od vjere;ako li otstupi neæe biti po volji moje duše.39 A mi, braæo, nijesmo od onijeh kojiotstupaju na pogibao, nego od onijeh kojivjeruju da spasu duše.

111Vjera je pak tvrdo èekanje onoga èemu

se nadamo, i dokazivanje onoga što nevidimo. 2 Jer u njoj stari dobiše svje-doèanstvo. 3 Vjerom poznajemo da jesvijet rijeèju Božijom svršen, da je sve štovidimo iz ništa postalo. 4 Vjerom prineseAvelj Bogu veæu žrtvu nego Kain, krozkoju dobi svjedoèanstvo da je pravednik,kad Bog posvjedoèi za dare njegove; i kroznju on mrtav još govori. 5Vjerom bi Enohprenesen da ne vidi smrti; i ne naðe se,jer ga Bog premjesti, jer prije nego ga pre-mjesti, dobi svjedoèanstvo da ugodi Bogu.6 A bez vjere nije moguæe ugoditi Bogu;jer onaj koji hoæe da doðe k Bogu, valja davjeruje da ima Bog i da plaæa onima koji gatraže. 7 Vjerom Noje primivši zapovijest ipobojavši se onoga šta još ne vidje, naèinikovèeg za spasenije doma svojega, kojijemosudi sav svijet, i posta našljednik pravdepo vjeri. 8 Vjerom posluša Avraam kadbi pozvan da iziðe u zemlju koju šæašeda primi u našljedstvo, i iziðe ne znajuæikuda ide. 9Vjerom doðe Avraam u zemljuobeæanu, kao u tuðu, i u kolibama živl-jaše s Isakom i s Jakovom, sunašljednicimaobeæanja toga. 10 Jer èekaše grad kojiima temelje, kojemu je zidar i tvorac Bog.

Jevrejima 11:11 161 Jevrejima 12:1511 Vjerom i sama Sara nerotkinja primisilu da zatrudni, i rodi preko vremenastarosti; jer držaše za vjerna onoga kojiobeæa. 12 Zato se i rodiše od jednoga,još gotovo mrtvoga, kao zvijezde nebeskemnoštvom, i kao nebrojeni pijesak pokrajmora. 13 U vjeri pomriješe svi ovi neprimivši obeæanja, nego ga vidjevši iz-daleka, i poklonivši mu se, i priznavši dasu gosti i došljaci na zemlji. 14 Jer kojitako govore pokazuju da traže otaèanstva.15 I da bi se oni opomenuli onoga iz ko-jega iziðoše, imali bi vrijeme da se vrate.16 Ali sad bolje žele, to jest nebesko. Zatose Bog ne stidi njih nazivati se Bog nji-hov; jer im pripravi grad. 17 Vjeromprivede Avraam Isaka kad bi kušan, i jedi-norodnoga prinošaše, pošto bješe primioobeæanje, 18 U kojemu bješe kazano: uIsaku nazvaæe ti se sjeme; 19 Pomislivši daje Bog kadar i iz mrtvijeh vaskrsnuti; zatoga i uze za priliku. 20 Vjerom blagosloviIsak Jakova i Isava u stvarima koje æedoæi. 21Vjerom blagoslovi Jakov umiruæisvakoga sina Josifova, i pokloni se vrhupalice njegove. 22 Vjerom se opominjaJosif umiruæi izlaska sinova Izrailjevijeh,i zapovijeda za kosti svoje. 23 VjeromMojsija, pošto se rodi, kriše tri mjesecaroditelji njegovi, jer vidješe krasno di-jete, i ne pobojaše se zapovijesti careve.24 Vjerom Mojsije, kad bi veliki, ne htjededa se naziva sin kæeri Faraonove; 25 Ivolje stradati s narodom Božijim, negoliimati zemaljsku sladost grijeha: 26Državšisramotu Hristovu za veæe bogatstvo odsvega blaga Misirskoga; jer gledaše naplatu. 27Vjerom ostavi Misir, ne pobojavšise ljutine careve; jer se držaše onoga kojise ne vidi, kao da ga viðaše. 28 Vjeromuèini pashu i proljev krvi, da se onaj kojigubljaše prvoroðene ne dotakne do njih.29 Vjerom prijeðoše Crveno More kao posuhoj zemlji; koje i Misirci okušavši po-topiše se. 30 Vjerom padoše zidovi Jer-ihonski, kad se obilazi oko njih sedamdana. 31 Vjerom Raav kurva ne pogibe snevjernicima, primivši uhode s mirom, iizvedavši ih drugijemputem. 32 I štaæu jošda kažem? Jer mi ne bi dostalo vremenakad bih stao pripovijedati o Gedeonu, io Varaku i Samsonu i Jeftaju, o Davidu iSamuilu, i o drugijem prorocima, 33 Kojivjerom pobijediše carstva, uèiniše pravdu,dobiše obeæanja, zatvoriše usta lavovima,34Ugasiše silu ognjenu, utekoše od oštrica

maèa, ojaèaše od nemoæi, postaše jaki ubitkama, rastjeraše vojske tuðe; 35 Ženeprimiše svoje mrtve iz vaskrsenija; a drugibiše pobijeni, ne primivši izbavljenja, dadobiju bolje vaskrsenije; 36A drugi ruganjei boj podnesoše, pa još i okove i tamnice;37Kamenjem pobijeni biše, pretrveni biše,iskušani biše, od maèa pomriješe; idoše ukožusima i u kozijim kožama, u sirotinji,u nevolji, u sramoti; 38 Kojijeh ne bijašedostojan svijet, po pustinjamapotucaše se,i po gorama i po peæinama i po rupamazemaljskijem. 39 I ovi svi dobivši svje-doèanstvo vjerom ne primiše obeæanja;40 Jer Bog nešto bolje za nas odredi, da neprime bez nas savršenstva.

121 Zato dakle i mi imajuæi oko sebe to-

liku gomilu svjedoka, da odbacimo svakobreme i grijeh koji je za nas prionuo, i strpljenjem da trèimo u bitku koja nam jeodreðena, 2 Gledajuæi na naèelnika vjerei svršitelja Isusa, koji mjesto odreðenesebi radosti pretrplje krst, ne mareæi zasramotu, i sjede s desne strane prijestolaBožijega. 3 Pomislite dakle na onoga kojije takovo protivljenje protiv sebe od gr-ješnika podnio, da ne oslabe duše vaše i davam ne dotuži. 4 Jer još do krvi ne doðosteboreæi se protiv grijeha, 5 I zaboraviste ut-jehu koju vam govori, kao sinovima: sinemoj! ne puštaj u nemar karanja Gospod-nja, niti gubi volje kad te on pokara; 6 Jerkoga ljubi Gospod onoga i kara; a bijesvakoga sina kojega prima. 7 Ako trpitekaranje, kao sinovima pokazuje vam seBog: jer koji je sin kojega otac ne kara?8 Ako li ste bez karanja, u kojemu svi dijeldobiše, daklem ste kopilad, a ne sinovi.9 Ako su nam dakle tjelesni ocevi našikaraèi, i bojimo ih se, kako da ne slušamooca duhova, da živimo? 10 Jer oni zamalo dana, kako im ugodno bješe, karahunas; a ovaj na korist, da dobijemo dijel odnjegove svetinje. 11 Jer svako karanje kadbiva ne èini se da je radost, nego žalost; aliposlije daæe miran rod pravde onima kojisu nauèeni njime. 12 Zato oslabljene rukei oslabljena koljena ispravite, 13 I stazeporavnite nogama svojima, da ne svrne štoje hromo, nego još da se iscijeli. 14 Mirimajte i svetinju sa svima; bez ovoga nikoneæe vidjeti Gospoda. 15Gledajte da ko neostane bez blagodati Božije: da ne uzrastekakav korijen grèine, i ne uèini pakost, i

Jevrejima 12:16 162 Jevrejima 13:25tijem da se mnogi ne opogane. 16 Da nebude ko kurvar ili opoganjen, kao Isav,koji je za jedno jelo dao prvorodstvo svoje.17 Jer znate da je i potom, kad šæaše daprimi blagoslov, odbaèen; jer pokajanje nenaðe mjesta, ako ga i sa suzama tražaše.18 Jer ne pristupiste ka gori koja se možeopipati, i ognju razgorjelom, oblaku, ipomrèini, i oluji, 19 I trubnom glasu, iglasu rijeèi, kojega se odrekoše oni kojièuše, da ne èuju više rijeèi; 20 Jer ne mo-gahu da podnesu ono što se zapovijedaše:ako se i zvijer dotakne do gore, biæe ka-menjem ubijena. 21 I tako strašno bješeono što se vidje da Mojsije reèe: uplašiosam se i drkæem. 22 Nego pristupistek Sionskoj gori, i ka gradu Boga živoga,Jerusalimu nebeskome, i mnogijem hil-jadama anðela, 23 K saboru i crkvi pr-vorodnijeh koji su napisani na nebesima, iBogu, sudiji sviju, i duhovima savršenijehpravednika, 24 I k Isusu, posredniku zav-jeta novoga, i krvi kropljenja, koja boljegovori negoli Aveljeva. 25 Ali gledajte dase ne odreèete onoga koji govori; jer kadoni ne utekoše koji se odrekoše onogakoji prorokovaše na zemlji, akamoli mikoji se odrièemo nebeskoga, 26Kojega glaspotrese onda zemlju, a sad obeæa gov-oreæi: još jednom ja æu potresti ne samozemlju nego i nebo. 27 A što veli: jošjednom, pokazuje da æe se ukinuti ono štose pomièe, kao stvoreno, da ostane ono štose ne pomièe. 28 Zato, primajuæi carstvonepokolebano, da imamo blagodat kojomslužimo za ugodnost Bogu, s poštovanjemi sa strahom. 29 Jer je Bog naš oganj kojispaljuje.

131 Ljubav bratinska da ostane meðu

vama. 2 Gostoljubivosti ne zaboravlja-jte; jer neki ne znajuæi iz gostoljubivostiprimiše anðele na konak. 3 Opominjitese sužanja kao da ste s njima svezani,onijeh kojima se nepravda èini kao da stei sami u tijelu. 4 Ženidbu da drže svi uèasti, i postelja ženidbena da bude èista; akurvarima i preljuboèincima sudiæe Bog.5Ne budite srebroljupci; budite zadovoljnionijem što imate. Jer on reèe: neæu teostaviti, niti æu od tebe otstupiti; 6 Takoda smijemo govoriti: Gospod je moj po-moænik, i neæu se bojati; šta æemi uèinitièovjek? 7 Opominjite se svojijeh uèiteljakoji vam kazivaše rijeè Božiju; gledajte

na svršetak njihova življenja, i ugledajtese na vjeru njihovu. 8 Isus Hristos juèeje i danas onaj isti i vavijek. 9 U nauketuðe i razliène ne pristajte; jer je dobroblagodaæu utvrðivati srca, a ne jelima,od kojijeh ne imaše koristi oni koji živl-ješe u njima. 10 Imamo pak oltar od ko-jega oni ne smiju jesti koji služe skiniji.11 Jer kojijeh životinja krv unosi poglavarsveštenièki u svetinju za grijehe, onijehse tjelesa spaljuju izvan okola. 12 ZatoIsus, da osveti narod krvlju svojom, izvangrada postrada. 13 Zato dakle da izlaz-imo k njemu izvan okola, noseæi njegovusramotu. 14 Jer ovdje nemamo grada kojiæe ostati, nego tražimo onaj koji æe doæi.15 Kroz njega dakle da svagda prinosimoBogu žrtvu hvale, to jest, plod usana kojepriznaju ime njegovo. 16 A dobro èiniti idavati milostinju ne zaboravljajte; jer setakovijem žrtvama ugaða Bogu. 17 Slušajteuèitelje svoje i pokoravajte im se, jer seoni staraju za duše vaše, kao koji æedati odgovor, da to s radošæu èine, a neuzdišuæi; jer vamovonepomaže. 18Molitese Bogu za nas. Jer se nadamo da imamodobru savjest, starajuæi se u svemu dobroda živimo. 19A odvišemolim èinite ovo, dabih se prije vratio k vama. 20 A Bog mira,koji izvede iz mrtvijeh velikoga pastiraovcama, krvlju zavjeta vjeènoga, Gospodanašega Isusa Hrista, 21 Da vas savrši usvakome djelu dobrom, da uèinite voljunjegovu, èineæi u vama što je ugodno prednjim, kroz Isusa Hrista, kojemu slava vavijek vijeka. Amin. 22 Molim vas pak,braæo, primite rijeè pouèenja; jer ukratkonapisah i poslah vam. 23 Znajte da jeotišao naš brat Timotije, s kojijem, akoskoro doðe, vidjeæu vas. 24 Pozdravite sveuèitelje svoje i sve svete. Pozdravljaju vasbraæa, koja su iz Talijanske. 25 Blagodat sasvima vama. Amin.

Jakovljeva 1:1 163 Jakovljeva 2:22

Jakovljeva Poslanica1 Od Jakova, Boga i Gospoda Isusa Hrista

sluge, svima dvanaest koljena rasijanijempo svijetu pozdravlje. 2 Svaku radost ima-jte, braæo moja, kad padate u razliènenapasti, 3 Znajuæi da kušanje vaše vjeregradi trpljenje; 4 A trpljenje neka djelodovršuje, da budete savršeni i cijeli bezikakemane. 5Ako li kome od vas nedostajepremudrosti, neka ište u Boga koji dajesvakome bez razlike i ne kori nikoga, idaæe mu se; 6 Ali neka ište s vjerom, nesumnjajuæi ništa; jer koji se sumnja on jekao morski valovi, koje vjetrovi podižu irazmeæu. 7 Jer takovi èovjek neka ne mislida æe primiti što od Boga. 8 Koji dvouminepostojan je u svima putovima svojijem.9 A poniženi brat neka se hvali visinomsvojom; 10 A bogati svojom poniznošæu;jer æe proæi kao cvijet travni. 11 Jersunce ogrija s vruæinom, i osuši travu, icvijet njezin otpade, i krasota lica njez-ina pogibe; tako æe i bogati u hoðenjusvojemu uvenuti. 12 Blago èovjeku kojipretrpi napast; jer kad bude kušan prim-iæe vijenac života, koji Bog obreèe onimakoji ga ljube. 13 Nijedan kad se kuša dane govori: Bog me kuša; jer se Bog nemože zlom iskušati, i on ne kuša nikoga;14 Nego svakoga kuša njegova slast, kojaga vuèe i mami. 15 Tada zatrudnjevšislast raða grijeh; a grijeh uèinjen raðasmrt. 16 Ne varajte se, ljubazna braæomoja! 17 Svaki dobri dar i svaki poklonsavršeni odozgo je, dolazi od oca svjetlosti,u kojega nema promjenjivanja ni mijen-janja vidjela imraka; 18 Jer nas dragovoljnoporodi rijeèju istine, da budemo novina odnjegova stvorenja. 19 Zato, ljubazna braæomoja, neka bude svaki èovjek brz èuti aspor govoriti i spor srditi se; 20 Jer srdnjaèovjeèija ne èini pravde Božije. 21 Zatoodbacite svaku neèistotu i suvišak zlobe,i s krotošæu primite usaðenu rijeè kojamože spasti duše vaše. 22Budite pak tvorcirijeèi, a ne samo slušaèi, varajuæi samisebe. 23 Jer ako ko sluša rijeè a ne tvori, onje kao èovjek koji gleda lice tijela svojega uogledalu; 24 Jer se ogleda pa otide, i odmahzaboravi kakav bješe. 25 Ali koji providi usavršeni zakon slobode i ostane u njemu,i ne bude zaboravni slušaè, nego tvoracdjela, onaj æe biti blažen u djelu svojemu.

26 Ako koji od vas misli da vjeruje, i nezauzdava jezika svojega, nego vara srcesvoje, njegova je vjera uzalud. 27 Jer vjeraèista i bez mane pred Bogom i ocem jestova: obilaziti sirote i udovice u njihovijemnevoljama, i držati sebe neopoganjena odsvijeta.

21 Braæo moja! u vjeri Gospoda našega

slavnoga Isusa Hrista ne gledajte ko je ko;2 Jer ako doðe u crkvu vašu èovjek sa zlat-nijem prstenom i u svijetloj haljini, a doðei siromah u rðavoj haljini, 3 I pogledate naonoga u svijetloj haljini, i reèete mu: tisjedi ovdje lijepo, a siromahu reèete: tistani tamo, ili sjedi ovdje niže podnožjamojega; 4 I ne rasudiste u sebi, nego bistesudije zlijeh pomisli. 5 Èujte, ljubaznabraæo moja, ne izabra li Bog siromaheovoga svijeta da budu bogati vjerom, inašljednici carstva koje obreèe onima kojinjega ljube? 6 A vi osramotiste siromaha.Nijesu li to bogati koji vas muèe i vuku vasna sudove? 7 Ne hule li oni na dobro imevaše kojijem ste se nazvali? 8Ako dakle za-kon carski izvršujete po pismu: ljubi bližn-jega kao samoga sebe, dobro èinite; 9 Akoli gledate ko je ko, grijeh èinite, i biæetepokarani od zakona kao prestupnici; 10 Jerkoji sav zakon održi a sagriješi u jednome,kriv je za sve. 11 Jer onaj koji je rekao:ne èini preljube, rekao je i: ne ubij. Akodakle ne uèiniš preljube a ubiješ, postao siprestupnik zakona. 12 Tako govorite i takotvorite kao oni koji æe zakonom slobodebiti suðeni; 13 Jer æe onome biti sud bezmilosti koji ne èinimilosti; i hvali semilostna sudu. 14 Kakva je korist, braæo moja,ako ko reèe da ima vjeru a djela nema? Zarga može vjera spasti? 15 Ako, na priliku,brat ili sestra goli budu, ili nemaju šta dajedu, 16 I reèe im koji od vas: idite s mirom,grijte se, i nasitite se, a ne da im potrebetjelesne, šta pomaže? 17 Tako i vjera akonema djela, mrtva je po sebi. 18 No možeko reæi: ti imaš vjeru, a ja imam djela.Pokaži mi vjeru svoju bez djela svojijeh,a ja æu tebi pokazati vjeru svoju iz djelasvojijeh. 19 Ti vjeruješ da je jedan Bog;dobro èiniš; i ðavoli vjeruju, i drkæu. 20Alihoæeš li razumjeti, o èovjeèe sujetni! daje vjera bez djela mrtva? 21 Avraam otacnaš ne opravda li se djelima kad prineseIsaka sina svojega na oltar? 22 Vidiš li davjera pomože djelima njegovijem, i kroz

Jakovljeva 2:23 164 Jakovljeva 5:7djela savrši se vjera? 23 I izvrši se pismokoje govori: Avraam vjerova Bogu, i primimu se u pravdu, i prijatelj Božij nazvase. 24 Vidite li dakle da se djelima pravdaèovjek, a ne samom vjerom? 25 A tako iRaav kurva ne opravda li se djelima kadprimi uhode, i izvede ih drugijem putem?26 Jer kao što je tijelo bez duha mrtvo, takoje i vjera bez dobrijeh djela mrtva.

31 Ne tražite, braæo moja, da budete

mnogi uèitelji, znajuæi da æemo veæmabiti osuðeni, 2 Jer svi pogrješujemomnogoputa. Ali ko u rijeèi ne pogrješuje, onaj jesavršen èovjek, može zauzdati i sve tijelo.3 Jer gle, i konjma meæemo žvale u ustada nam se pokoravaju, i sve tijelo njihovookreæemo. 4 Gle i laðe, ako su i velike isilni ih vjetrovi gone, okreæu se malomkrmicom kuda hoæe onaj koji upravlja. 5Atako je i jezik mali ud, i mnogo èini. Gle,mala vatra, i kolike velike šume sažeže. 6 Ijezik je vatra, svijet pun nepravde. Tako ijezik živi meðu našijem udima, poganeæisve tijelo, i paleæi vrijeme života našega,i zapaljujuæi se od pakla. 7 Jer sav rodzvjerinja i ptica, i bubina i riba, pripit-omljava se i pripitomio se rodu èovjeèi-jemu; 8 A jezika niko od ljudi ne možepripitomiti, jer je nemirno zlo, puno ijedasmrtonosnoga. 9Njim blagosiljamo Boga ioca, i njim kunemo ljude, koji su stvorenipo oblièju Božijemu. 10 Iz jednijeh ustaizlazi blagoslov i kletva. Ne valja, ljubaznabraæo moja, da ovo tako biva. 11 Eda limože izvor iz jedne glave toèiti slatko igrko? 12 Može li, braæo moja, smokvamasline raðati ili vinova loza smokve?Tako nijedan izvor ne daje slane i slatkevode. 13Ko jemeðu vamamudar i pametanneka pokaže od dobra življenja djela svojau krotosti i premudrosti. 14 Ako li imategrku zavist i svaðu u srcima svojijem, nehvalite se, ni lažite na istinu. 15 Ovo nijeona premudrost što silazi odozgo, negozemaljska, ljudska, ðavolska. 16 Jer gdje jezavist i svaða ondje je nesloga i svaka zlastvar. 17 A koja je premudrost odozgo onaje najprije èista, a potom mirna, krotka,pokorna, puna milosti i dobrijeh plodova,bez hatera, i nelicemjerna. 18 A plodpravde u miru sije se onima koji mir èine.

41 Otkuda ratovi i raspre meðu nama?

Ne otuda li, od slasti vašijeh, koje sebore u vašijem udima? 2 Želite i ne-mate; ubijate i zavidite, i ne možete dadobijete; borite se i vojujete, i nemate,jer ne ištete. 3 Ištete, i ne primate, jerzlo ištete, da u slastima svojijem trošite.4 Preljuboèinci i preljuboèinice! ne znateli da je prijateljstvo ovoga svijeta nepri-jateljstvo Bogu? Jer koji hoæe svijetu pri-jatelj da bude, neprijatelj Božij postaje. 5 Ilimislite da pismo uzalud govori: duh koji unama živi mrzi na zavist? 6A on daje veæublagodat. Jer govori: Gospod suproti seponositima, a poniženima daje blagodat.7 Pokorite se dakle Bogu, a protivite seðavolu, i pobjeæi æe od vas. 8 Približite sek Bogu, i on æe se približiti k vama. Oèis-tite ruke, grješnici, popravite srca svoja,nepostojani. 9 Budite žalosni i plaèite ijauèite: smijeh vaš neka se pretvori uplaè, i radost u žalost. 10 Ponizite se predGospodom, i podignuæe vas. 11Ne opada-jte jedan drugoga, braæo; jer ko opadabrata ili osuðuje brata svojega opada zakoni osuðuje zakon, a ako zakon osuðuješ,nijesi tvorac zakona, nego sudija. 12 Jedanje zakonodavac i sudija, koji može spasti ipogubiti; a ti ko si što drugoga osuðuješ?13 Slušajte sad vi koji govorite: danas ilisjutra poæi æemo u ovaj ili onaj grad, isjediæemo ondje jednu godinu, i trgov-aæemo i dobijaæemo. 14 Vi koji ne znatešta æe biti sjutra. Jer šta je vaš život? Onje para, koja se za malo pokaže, a potom jenestane. 15Mjesto da govorite: akoGospodhtjedbude, i živi budemo, uèiniæemo ovoili ono. 16 A sad se hvalite svojijem pono-som. Svaka je hvala takova zla. 17 Jer kojizna dobro èiniti i ne èini, grijeh mu je.

51 Hodite vi sad, bogati, plaèite i rida-

jte za svoje ljute nevolje koje idu na vas.2 Bogatstvo vaše istruhnu, i haljine vašepojedošemoljci; 3Zlato vaše i srebro zarða,i rða njihova biæe svjedoèanstvo na vas:izješæe tijelo vaše kao oganj. Stekoste bo-gatstvo u pošljednje dane. 4Gle, vièe platavašijeh poslenika koji su radili njive vaše ivi ste im otkinuli; i vika žetelaca doðe doušiju Gospoda Savaota. 5 Veseliste se nazemlji, i nasladiste se; uhraniste srca svoja,kao na dan zaklanja. 6 Osudiste, ubistepravednika, i ne brani vam se. 7 Trpitedakle, braæo moja, do dolaska Gospod-njega. Gle, težak èeka plemenitoga roda iz

Jakovljeva 5:8 165 Jakovljeva 5:20zemlje, i rado trpi dok ne primi dažd ranii pozni. 8 Trpite dakle i vi, i utvrdite srcasvoja, jer se dolazak Gospodnji približi.9 Ne uzdišite jedan na drugoga, braæo,da ne budete osuðeni: gle, sudija stojipred vratima. 10 Uzmite, braæo moja, zaugled stradanja proroke koji govoriše uime Gospoda. 11 Gle, blažene nazivamoone koji pretrplješe. Trpljenje Jovljevoèuste, i pošljedak Gospodnji vidjeste: jerje Gospod milostiv i smiluje se. 12 A prijesvega, braæo moja, ne kunite se ni nebomni zemljom, ni drugom kakvom kletvom;nego neka bude što jest da, i što nijene, da ne padnete pod sud. 13 Muèi lise ko meðu vama, neka se moli Bogu; jeli ko veseo, neka hvali Boga. 14 Bolujeli ko meðu vama, neka dozove starješinecrkvene, te neka èitaju molitvu nad njim,i neka ga pomažu uljem u ime Gospodnje.15 I molitva vjere pomoæi æe bolesniku,i podignuæe ga Gospod; i ako je grijeheuèinio, oprostiæe mu se. 16 Ispovijedajtedakle jedan drugome grijehe, i molite seBogu jedan za drugoga, da ozdravljate;jer neprestanamolitva pravednogamnogomože pomoæi. 17 Ilija bješe èovjek smrtankao i mi, i pomoli se Bogu da ne budedažda, i ne udari dažd na zemlji za trigodine i šest mjeseci. 18 I opet se pomolii nebo dade dažd, i zemlja iznese rod svoj.19Braæo! ako ko od vas zaðe s puta istine, iobrati ga ko, 20 Neka zna da æe onaj kojiobrati grješnika s krivoga puta njegovaspasti dušu od smrti, i pokriti mnoštvogrijeha.

1 Petrova 1:1 166 1 Petrova 2:15

1. Petrova Poslanica1 Od Petra, apostola Isusa Hrista,

izbranijem došljacima, rasijanijem poPontu, Galatiji, Kapadokiji, Aziji i Vitiniji;2 Po proviðenju Boga oca, svetinjom Duhadovedenijem u poslušanje i kropljenjekrvi Isusa Hrista: da vam se umnožiblagodat i mir. 3 Blagosloven Bog i otacGospoda našega Isusa Hrista, koji nas povelikoj milosti svojoj prerodi za živ nadvaskrsenijem Isusa Hrista iz mrtvijeh,4 Za našljedstvo nepropadljivo, kojeneæe istruhnuti ni uvenuti, saèuvanona nebesima za vas, 5 Koje je silaBožija vjerom saèuvala za spasenije,pripravljeno da se javi u pošljednjevrijeme; 6 Kojemu radujte se, premdaste sad malo gdje je potrebno) žalosni urazliènijem napastima, 7 Da se kušanjevaše vjere mnogo vrednije od zlatapropadljivoga koje se kuša ognjem naðena hvalu i èast i slavu, kad se pokažeIsus Hristos; 8 Kojega ne vidjevši ljubite,i kojega sad ne gledajuæi no vjerujuæiga radujete se radošæu neiskazanom iproslavljenom, 9 Primajuæi kraj svojevjere, spasenije dušama. 10 Koje spasenijetražiše i ispitivaše za nj proroci, koji zavašu blagodat prorekoše; 11 Ispitujuæiu kakovo ili u koje vrijeme javljaše DuhHristov u njima, naprijed svjedoèeæi zaHristovemuke i za slave po tome; 12Kojimase otkri da ne samijem sebi nego namaslužahu ovijem što vam se sad javi poonima koji vam propovjediše jevanðeljeposlanijem s neba Duhom svetijem, ukoje anðeli žele zaviriti. 13 Zato, ljubazni,zapregnuvši bedra svojega uma buditetrijezni, i zacijelo se nadajte blagodati kojaæe vam se prinijeti kad doðe Isus Hristos.14 Kao poslušna djeca, ne vladajuæi sepo prvijem željama u svojemu neznanju,15 Nego po svecu koji vas je pozvao, i vibudite sveti u svemu življenju. 16 Jer jepisano: budite sveti, jer sam ja svet. 17 Iako zovete ocem onoga, koji ne gledajuæiko je ko, sudi svakome po djelu, provoditevrijeme svojega življenja sa strahom,18 Znajuæi da se propadljivijem srebromili zlatom ne iskupiste iz sujetnoga svojegživljenja, koje ste vidjeli od otaca; 19Negoskupocjenom krvlju Hrista, kao bezazlenai preèista jagnjeta; 20 Koji je odreðen

još prije postanja svijeta, a javio se upošljednja vremena vas radi, 21 Koji kroznjega vjerujete Boga koji ga podiže izmrtvijeh, i dademu slavu, da bi vaša vjera inadanje bilo u Boga. 22Duše svoje oèistivšiu poslušanju istine Duhom za bratoljubljenedvolièno, od èista srca ljubite dobrojedan drugoga, 23 Kao preroðeni ne odsjemena koje truhne, nego od onog kojene truhne, rijeèju živoga Boga, koja ostajedovijeka. 24 Jer je svako tijelo kao trava,i svaka slava èovjeèija kao cvijet travni:osuši se trava, i cvijet njezin otpade; 25 Alirijeè Gospodnja ostaje dovijeka. A ovo jerijeè što je objavljena meðu vama.

21 Odbacite dakle svaku pakost i svaku

prijevaru i licemjerje i zavist i svaopadanja, 2 I budite željni razumnoga ipravoga mlijeka, kao novoroðena djeca,da o njemu uzrastete za spasenije; 3 Jerokusiste da je blag Gospod. 4 Kad doðetek njemu, kao kamenu živu, koji je, istina,od ljudi odbaèen, ali od Boga izabran ipribran: 5 I vi kao živo kamenje zidajtese u kuæu duhovnu i sveštenstvo sveto,da se prinose prinosi duhovni, koji suBogu povoljni, kroz Isusa Hrista. 6 Jer upismu stoji napisano: evo meæem u Sionukamen krajeugalan izbrani i skupocjeni;i ko njega vjeruje neæe se postidjeti.7 Vama dakle koji vjerujete èast je; aonima koji se protive kamen koji odbacišezidari on posta glava od ugla, i kamenspoticanja i stijena sablazni: 8 Na koji sei spotièu koji se protive rijeèi, na što sui odreðeni. 9 A vi ste izbrani rod, carskosveštenstvo, sveti narod, narod dobitka,da objavite dobrodjetelji onoga koji vasdozva iz tame k èudnome vidjelu svome;10 Koji nekad ne bijaste narod, a sad stenarod Božij; koji ne bijaste pomilovani, asad ste pomilovani. 11 Ljubazni! molimvas, kao došljake i goste, da se èuvate odtjelesnijeh želja, koje vojuju na dušu. 12 Avladajte se dobro meðu neznabošcima, dabi za ono za što vas opadaju kao zloèince,vidjevši vaša dobra djela, hvalili Boga udan pohoðenja. 13 Budite dakle pokornisvakoj vlasti èovjeèijoj, Gospoda radi: akocaru, kao gospodaru; 14 Ako li knezovima,kao njegovijem poslanicima za osvetuzloèincima, a za hvalu dobrotvorima.15 Jer je tako volja Božija da dobrijemdjelima zadržavate neznanje bezumnijeh

1 Petrova 2:16 167 1 Petrova 4:11ljudi. 16 Kao slobodni, a ne kao da bisteimali slobodu za pokrivaè pakosti, negokao sluge Božije. 17 Poštujte svakoga:braæu ljubite, Boga se bojte, cara poštujte.18 Sluge! budite pokorni sa svakijemstrahom gospodarima ne samo dobrima ikrotkima nego i zlima. 19 Jer je ovo ugodnopred Bogom ako Boga radi podnese kožalosti, stradajuæi na pravdi. 20 Jer kakvaje hvala ako za krivicu muke trpite? Negoako dobro èineæi muke trpite, ovo jeugodno pred Bogom. 21 Jer ste na to ipozvani, jer i Hristos postrada za nas, inama ostavi ugled da idemo njegovijemtragom; 22 Koji grijeha ne uèini, niti senaðe prijevara u ustima njegovijem; 23Kojine psova kad ga psovaše; ne prijeti kadstrada; nego se oslanjaše na onoga kojipravo sudi; 24Koji grijehe naše sam iznesena tijelu svojemu na drvo, da za grijeheumremo, i za pravdu živimo; kojegase ranom iscijeliste. 25 Jer bijaste kaoizgubljene ovce, koje nemaju pastira; nosad se obratiste k pastiru i vladici dušasvojijeh.

31 A tako i vi žene budite pokorne svo-

jijem muževima, da ako koji i ne vjerujurijeèi ženskijem življenjem bez rijeèi dase dobiju, 2 Kad vide èisto življenje vašesa strahom; 3 Vaša ljepota da ne budespolja u pletenju kose, i u udaranju zlata,i oblaèenju haljina; 4Nego u tajnome èov-jeku srca, u jednakosti krotkoga i tihogaduha, što je pred Bogommnogocjeno. 5 Jerse tako nekad ukrašavahu i svete žene,koje se uzdahu u Boga i pokoravahu sesvojijem muževima, 6 Kao što Sara slušašeAvraama, i zvaše ga gospodarom; koje stevi kæeri postale, ako èinite dobro, i ne bo-jite se nikakvoga straha. 7Tako i vi muževiživite sa svojijem ženama po razumu, ipoštujte ih kao slabiji ženski sud, i kaosunašljednice blagodati života, da se nesmetu molitve vaše. 8 A najposlije buditesvi složni, žalostivi, bratoljubivi, milostivi,ponizni; 9Ne vraæajte zla za zlo, ni psovkeza psovku; nego nasuprot blagosiljajte,znajuæi da ste na to pozvani da naslijediteblagoslov. 10 Jer koji je rad da živi i da vididane dobre, neka zadrži jezik svoj od zla, iusne svoje, da ne govore prijevare; 11Nekase ukloni od zla, i neka uèini dobro; nekatraži mira i neka se drži njega. 12 Jer oèi

Gospodnje gledaju na pravednike, i uši nje-gove na molitvu njihovu; a lice Gospodnjena one koji zlo èine da ih istrijebi sa zemlje.13 I ko može vama nauditi ako uzidete zadobrom? 14 Nego ako i stradate pravderadi, blaženi ste. Ali straha njihova nebojte se, niti se plašite; 15 Nego GospodaBoga svetite u srcima svojijem. A buditesvagda gotovi na odgovor svakome koji vaszapita za vaše nadanje. 16 S krotošæu istrahom imajte dobru savjest; da ako vasopadaju za što kao zloèince da se postideoni što kude vaše dobro življenje poHristu.17 Jer je bolje, ako hoæe volja Božija, dastradate dobro èineæi, negoli zlo èineæi.18 Jer i Hristos jedanput za grijehe našepostrada, pravednik za nepravednike, danas privede k Bogu, ubijen, istina, bivšitijelom, no oživljevši Duhom; 19 Kojijemsišavši propovijeda i duhovima koji su utamnici, 20 Koji nekad ne htješe da slušajukad ih oèekivaše Božije trpljenje u vri-jeme Nojevo, kad se graðaše kovèeg, ukome malo, to jest osam duša, ostadeod vode. 21 Za spomen toga i nas sadspasava krštenje, ali ne pranje tjelesneneèistote, nego obeæanje dobre savjestiBogu, vaskrsenijem Isusa Hrista. 22 Kojije s desne strane Bogu, otišavši na nebo, islušaju ga anðeli i vlasti i sile.

41 Kad dakle Hristos postrada za nas ti-

jelom, i vi se tom misli naoružajte: jer kojipostrada tijelom, prestaje od grijeha, 2 Daostalo vrijeme života u tijelu ne živi višeželjama èovjeèijim, nego volji Božijoj. 3 Jerje dosta što smo prošavše vrijeme životaproveli po volji neznabožaèkoj, živeæi uneèistotama, u slastima, u pijanstvu, užderanju, u pijenju i bogomrskijem nezn-aboštvima. 4 Zato se èude što vi ne trèite snjima u to isto neuredno življenje, i hulena vas. 5 Oni æe dati odgovor onomekoji je gotov da sudi živima i mrtvima.6 Zato se i mrtvima propovjedi jevanðelje,da prime sud po èovjeku tijelom a po Boguda žive duhom. 7 A svemu se kraj približi.Budite dakle mudri i trijezni u molitvama.8 A prije svega imajte neprestanu ljubavmeðu sobom; jer ljubav pokriva mnoštvogrijeha. 9 Budite gostoljubivi meðu sobombez mrmljanja; 10 I služite se meðu sobom,svaki darom koji je primio, kao dobri pris-tavi razliène blagodati Božije. 11 Ako kogovori, neka govori kao rijeèi Božije; ako

1 Petrova 4:12 168 1 Petrova 5:14ko služi neka služi kao po moæi koju Bogdaje: da se u svaèemu slavi Bog kroz IsusaHrista, kome je slava i država va vijekvijeka. Amin. 12 Ljubazni! ne èudite sevruæini koja vam se dogaða za kušanjevaše, kao da vam se što novo dogaða;13 Nego se radujte što stradate s Hristom,da biste, i kad se javi slava njegova, imaliradost i veselje. 14 Ako bivate ukoreni zaime Hristovo, blago vama! jer Duh slave iBoga poèiva na vama: oni dakle hule na nj,a vi ga proslavljate. 15Samoda ne postradakoji od vas kao krvnik, ili kao lupež, ili kaozloèinac, ili kao onaj koji se miješa u tuðeposlove; 16 A ako li kao hrišæanin, nekase ne stidi, veæ neka slavi Boga u ovomdogaðaju. 17 Jer je vrijeme da se poènesud od kuæe Božije; ako li se najprije odvas poène, kakav æe biti pošljedak onimašto se protive Božijemu jevanðelju? 18 Ikad se pravednik jedva spase, bezbožniki grješnik gdje æe se javiti? 19 Zato ikoji stradaju po volji Božijoj neka mu kaovjernome tvorcu predadu duše svoje udobrijem djelima.

51 Starješine koje su meðu vama molim

koji sam i sam starješina i svjedok Hristovastradanja, i imam dijel u slavi koja æe sejaviti: 2 Pasite stado Božije, koje vam jepredato, i nadgledajte ga, ne silom, negodragovoljno, i po Bogu, niti za nepravednedobitke, nego iz dobra srca; 3 Niti kaoda vladate narodom; nego bivajte ugledistadu; 4 I kad se javi poglavar pastirski,primiæete vijenac slave koji neæe uvenuti.5 Tako vi mladi slušajte starješine; a svi seslušajte meðu sobom, i stecite poniznost;jer se Bog ponositima suproti, a ponižen-ima daje blagodat. 6 Ponizite se dakle podsilnu ruku Božiju, da vas povisi kad doðevrijeme. 7 Sve svoje brige bacite na nj, jerse on brine za vas. 8Budite trijezni i pazite,jer suparnik vaš, ðavo, kao lav rièuæi hodii traži koga da proždere. 9 Branite se odnjega tvrðom u vjeri, znajuæi da se takovastradanja dogaðaju vašoj braæi po svijetu.10 A Bog svake blagodati, koji vas pozvana vjeènu svoju slavu u Hristu Isusu, onda vas, pošto malo postradate, savrši, dautvrdi, da ukrijepi, da utemelji. 11 Njemuslava i država va vijek vijeka. Amin. 12 PoSilvanu, vašemu vjernom bratu, kao štomislim, pišem vam ovo malo, svjetujuæi isvjedoèeæi da je ovo prava blagodat Božija

u kojoj stojite. 13 Pozdravlja vas crkvas vama izbrana u Vavilonu, i Marko sinmoj. 14 Pozdravite jedan drugoga cjelivomljubavi. Mir vam svima u Hristu Isusu.Amin.

2 Petrova 1:1 169 2 Petrova 2:18

2. Petrova Poslanica1 Od Simona Petra, sluge i apostola Isusa

Hrista, onima što su primili s nama jednuèasnu vjeru u pravdi Boga našega i spasaIsusa Hrista: 2 Blagodat i mir da vam seumnoži poznavanjem Boga i Hrista IsusaGospoda našega. 3 Buduæi da su nam svebožanstvene sile njegove, koje trebaju kživotu i pobožnosti, darovane poznanjemonoga koji nas pozva slavom i dobrod-jetelju, 4Kroz koje se nama darovaše èasnai prevelika obeæanja, da njih radi imatedijel u Božijoj prirodi, ako uteèete od tje-lesnijeh želja ovoga svijeta. 5 I na samo ovookrenite sve staranje svoje da pokažete uvjeri svojoj dobrodjetelj, a u dobrodjeteljirazum, 6 A u razumu uzdržanje, a u uz-držanju trpljenje, a u trpljenju pobožnost,7 A u pobožnosti bratoljublje, a u bra-toljublju ljubav. 8 Jer kad je ovo u vama,i množi se, neæe vas ostaviti lijene niti bezploda u poznanju Gospoda našega IsusaHrista. 9 A ko nema ovoga slijep je, i pipazaboravivši oèišæenje od starijeh svojijehgrijeha. 10 Zato, braæo, postarajte se jošveæma da svoju službu i izbor utvrdite;jer èineæi ovo neæete pogriješiti nikad;11 Jer vam se tako obilno dopusti ulazaku vjeèno carstvo Gospoda našega i spasaIsusa Hrista. 12 Zato se neæu olijenitiopominjati vam jednako ovo, ako i znatei utvrðeni ste u ovoj istini; 13 Jer mislimda je pravo dokle sam god u ovom tijeluda vas budim opominjanjem, 14 Znajuæida æu skoro tijelo svoje odbaciti kao štomi kaza i Gospod naš Isus Hristos. 15 Atrudiæu se svakojako da se i po rastankumojemu možete opominjati ovoga; 16 Jervam ne pokazasmo sile i dolaska Gospodanašega IsusaHrista po pripovijetkamamu-dro izmišljenijem, nego smo sami vidjelislavu njegovu. 17 Jer on primi od Bogaoca èast i slavu kad doðe k njemu takoviglas: ovo je sin moj ljubazni, koji je pomojoj volji. 18 I ovaj glas mi èusmo gdjesiðe s neba kad bijasmo s njim na svetojgori. 19 I imamo najpouzdaniju proroèkurijeè, i dobro èinite što pazite na nju, kaona vidjelo koje svijetli u tamnome mjestu,dokle dan ne osvane i danica se ne rodiu srcima vašima. 20 I ovo znajte najprijeda nijedno proroštvo književno ne biva posvome kazivanju; 21 Jer nikad proroštvo

ne bi od èovjeèije volje, nego nauèeni odsvetoga Duha govoriše sveti Božiji ljudi.

21 A bijaše i lažnijeh proroka u narodu,

kao što æe i meðu vama biti lažnijehuèitelja, koji æe unijeti jeresi pogibli, iodricaæe se gospodara koji ih iskupi idovodiæe sebi naglu pogibao. 2 I mnogiæe poæi za njihovijemneèistotama kojimaæe se huliti na put istine. 3 I u lakomstvuloviæe vas izmišljenijem rijeèima. Njihovsud odavno ne docni, i pogibao njihovane drijema. 4 Jer kad Bog ne poštedjeanðela koji sagriješiše, nego ih metnuu okove mraka paklenoga, i predade dase èuvaju za sud; 5 I prvoga svijeta nepoštedje, nego saèuvavši samosmogaNoja,propovjednika pravde, navede potop nasvijet bezbožnièki; 6 I gradove Sodom iGomor sažeže i razvali i osudi, i postaviugled bezbožnicima koji bi postali; 7 Iizbavi pravednoga Lota, koga osramotišebezakonici neèistotom življenja; 8 Jer kadživljaše pravednik meðu njima, gledajuæii slušajuæi bezakona djela, muèaše oddana do dana pravednu dušu; 9 ZnaGospod pobožne izbavljati od napasti,a nepravednike muèeæi èuvati za dansudni; 10 A osobito one koji idu zatjelesnijem željama neèistote, i ne mareza poglavarstvo, i koji su bezobrazni isamovoljni, i ne drkæu huleæi na slavu.11Kad anðeli, koji veæu snagu i silu imaju,ne izgovaraju na njih pred Gospodomhulnoga suda; 12 A oni, kao nerazumnaživotinja, koja je od prirode na to stvorenada se hvata i kolje, hule na ono što nerazumiju, i u pogibli svojoj propašæe13 Primajuæi platu nepravde. Oni misleda je slast èastiti se svaki dan; oni susramota i grijeh, koji se hrane svojijemprijevarama, jeduæi s vama; 14 Imajuoèi pune preljuboèinstva i neprestanogagrijeha; prelašæuju neutvrðene duše;imaju srce nauèeno lakomstvu, djecakletve; 15 Ostavivši pravi put, zaðoše, i iduputem Valaama Vosorova, kome omiljeplata nepravedna; 16 Ali bi pokaran zasvoje bezakonje: skot nijemi progovorivšiglasom èovjeèijim zabrani bezumljeprorokovo. 17 Ovo su bezvodni izvori,i oblaci i magle koje progone vjetrovi,za koje se èuva mrak tamni vavijek.18 Jer govoreæi ponosite i lažljive rijeèiprelašæuju na neèistote tjelesnijeh želja

2 Petrova 2:19 170 2 Petrova 3:18one koji otskora bježe od onijeh što žive uprijevari. 19 I obeæavaju im slobodu a samisu robovi pogibli; jer koga ko nadvladaonaj mu i robuje. 20 Jer ako odbjegnuod neèistote svijeta poznanjem Gospodai spasa našega Isusa Hrista, pa se opetzapletu u njih i budu nadvladani, bude impošljednje gore od prvoga; 21 Jer im bješebolje da ne poznaše puta pravde, negolikad poznaše da se vrate natrag od svetezapovijesti koja im je predana. 22 Jer im sedogodi istinita pripovijest: pas se povraæana svoju bljuvotinu, i: svinja okupavši se,u kaljužu.

31 Evo vam, ljubazni, veæ pišem drugu

poslanicu u kojima budim napominjanjemvaš èisti razum, 2 Da se opominjete rijeèikoje su naprijed kazali sveti proroci, izapovijesti svojijeh apostola od Gospodai spasa. 3 I ovo znajte najprije da æe upošljednje dane doæi rugaèi koji æe živl-jeti po svojijem željama, 4 I govoriti: gdjeje obeæanje dolaska njegova? Jer otkakooci pomriješe sve stoji tako od poèetkastvorenja. 5 Jer navalice neæe da znaduda su nebesa bila otprije i zemlja iz vodei usred vode Božijom rijeèi. 6 Zato tadašnjisvijet bi vodom potopljen i pogibe. 7 Asadašnja nebesa i zemlja tom istom rijeèizadržana su te se èuvaju za dan strašnogasuda i pogibli bezakonijeh ljudi. 8 Ali ovojedno da vamne bude nepoznato, ljubazni,da je jedan dan pred Gospodomkao hiljadagodina, i hiljada godina kao jedan dan.9 Ne docni Gospod s obeæanjem, kao štoneki misle da docni, nego nas trpi, jerneæe da ko pogine, nego svi da doðu upokajanje. 10 Ali æe doæi dan Gospod-nji kao lupež noæu, u koji æe nebesa shukom proæi, a stihije æe se od vatreraspasti a zemlja i djela što su na njojizgorjeæe. 11 Kad æe se dakle ovo sveraskopati, kakovijem treba vama biti usvetom življenju i pobožnosti, 12 Èekajuæii želeæi da bude skorije dolazak Božijegadana, kojega æe se radi nebesa spaliti iraskopati, i stihije od vatre rastopiti? 13Alièekamo po obeæanju njegovu novo neboi novu zemlju, gdje pravda živi. 14 Zato,ljubazni, èekajuæi ovo starajte se da vason naðe èiste i prave u miru. 15 I trpljenjeGospoda našega držite za spasenje; kaošto vam i ljubazni naš brat Pavle po danojmu premudrosti pisa. 16 Kao što govori o

ovome i u svima svojijem poslanicama, ukojima imaju neke stvari teške razumjeti,koje nenauèeni i neutvrðeni izvræu, kaoi ostala pisma, na svoju pogibao. 17 A vidakle, ljubazni, znajuæi naprijed, èuvajtese da prijevarom bezakonika ne budeteodvedeni s njima, i ne otpadnete od svojetvrðe; 18 Nego napredujte u blagodati iu poznanju Gospoda našega i spasa IsusaHrista. Njemu slava i sad i u vjeèna vre-mena. Amin.

1 Jovanova 1:1 171 1 Jovanova 3:4

1. Jovanova Poslanica1 Što bješe ispoèetka, što èusmo, što

vidjesmo oèima svojima, što razmotrismoi ruke naše opipaše, o rijeèi života: 2 Iživot se javi, i vidjesmo, i svjedoèimo, ijavljamo vam život vjeèni, koji bješe u oca,i javi se nama; 3 Što vidjesmo i èusmo tojavljamo vama da i vi s nama imate zajed-nicu; a naša je zajednica s ocem i sa sinomnjegovijem Isusom Hristom. 4 I ovo vampišemo da radost vaša bude ispunjena. 5 Iovo je obeæanje koje èusmo od njega ijavljamo vama, da je Bog vidjelo, i tameu njemu nema nikakve. 6 Ako reèemo daimamo zajednicu s njim a u tami hodimo,lažemo i ne tvorimo istine. 7 Ako li uvidjelu hodimo, kao što je on samuvidjelu,imamo zajednicu jedan s drugijem, i krvIsusa Hrista, sina njegova, oèišæava nas odsvakoga grijeha. 8 Ako reèemo da grijehanemamo, sebe varamo, i istine nema unama. 9 Ako priznajemo grijehe svoje,vjeran je i pravedandanamoprosti grijehenaše, i oèisti nas od svake nepravde. 10Akoreèemo da ne sagriješismo, gradimo galažom, i rijeè njegova nije u nama.

21 Djeèice moja! ovo vam pišem da ne

griješite; i ako ko sagriješi, imamo zastup-nika kod oca, Isusa Hrista pravednika, 2 Ion oèišæa grijehe naše, i ne samo našenego i svega svijeta. 3 I po tom razumijemoda ga poznasmo, ako zapovijesti njegovedržimo. 4 Koji govori: poznajem ga, azapovijesti njegovijeh ne drži, laža je, iu njemu istine nema; 5 A koji drži rijeènjegovu, u njemu je zaista ljubav Božijasavršena; po tom poznajemo da smo unjemu. 6 Koji govori da u njemu stoji, itaj treba tako da hodi kao što je on hodio.7 Ljubazni! ne pišem vam nove zapovi-jesti, nego zapovijest staru koju imasteispoèetka. Zapovijest stara jest rijeè kojuèuste ispoèetka. 8 Opet vam pišem novuzapovijest, koja je zaista u njemu i u vama;jer tama prolazi, i vidjelo pravo veæ svi-jetli. 9 Koji govori da je u vidjelu, a mrzina svojega brata, još je u tami. 10 Kojiljubi brata svojega, u vidjelu živi, i sablazniu njemu nema. 11 A koji mrzi na svo-jega brata, u tami je, i u tami hodi, i nezna kuda ide, jer mu tama zaslijepi oèi.

12 Pišem vam, djeèice, da vam se opraš-taju grijesi imena njegova radi. 13 Pišemvam, oci, jer poznaste onoga koji nemapoèetka. Pišem vam, mladiæi, jer nad-vladaste neèastivoga. Pišem vam, djeco,jer poznaste oca. 14 Pisah vam, oci, jerpoznaste onoga koji je od poèetka. Pisahvam, mladiæi, jer ste jaki, i rijeè Božijau vama stoji, i nadvladaste neèastivoga.15 Ne ljubite svijeta ni što je na svijetu.Ako ko ljubi svijet, nema ljubavi oèine unjemu. 16 Jer sve što je na svijetu, tjelesnaželja, i želja oèiju, i ponos života, nije odoca, nego je od ovoga svijeta. 17 I svijetprolazi i želja njegova; a koji tvori voljuBožiju ostaje dovijeka. 18Djeco! pošljednjeje vrijeme, i kao što èuste da æe doæiantihrist, i sad mnogi antihristi postaše;po tom poznajemo da je pošljednji èas.19 Od nas iziðoše, ali ne biše od nas: kadbi bili od nas onda bi ostali s nama; ali dase jave da nijesu svi od nas. 20 I vi imatepomazanje od svetoga, i znate sve. 21 Nepisah vam kao da ne znate istine, negošto je znate, i znate da nikakva laž nijeod istine. 22 Ko je lažljivac osim onogakoji odrièe da Isus nije Hristos? Ovo jeantihrist, koji se odrièe oca i sina. 23 Kojise god odrièe sina ni oca nema; a kojipriznaje sina, i oca ima. 24 Vi dakle štoèuste ispoèetka u vama neka stoji; ako uvama ostane što èuste ispoèetka, i vi æeteostati u sinu i u ocu. 25 I ovo je obeæanjekoje nam on obeæa, život vjeèni. 26 Ovovam pisah za one koji vas varaju. 27 I vipomazanje što primiste od njega, u vamastoji, i ne trebujete da vas ko uèi; negokako vas to samo pomazanje uèi u svemu,i istinito je, i nije laž, i kao što vas nauèiostanite u njemu. 28 I sad, djeèice, ostaniteu njemu da imamo slobodu kad se javi, ida se ne osramotimo pred njim o njegovudolasku. 29 Ako znate da je pravednik,poznajte da je svaki koji tvori pravdu odnjega roðen.

31Vidite kakvunam je ljubav dao otac, da

se djeca Božija nazovemo i budemo; zatosvijet ne poznaje nas, jer njega ne pozna.2 Ljubazni! sad smo djeca Božija, i još sene pokaza šta æemo biti; nego znamo dakad se pokaže, biæemo kao i on, jer æemoga vidjeti kao što jest. 3 I svaki koji ovajnad ima na njega, èisti se, kao i on što jeèist. 4 Svaki koji èini grijeh i bezakonje

1 Jovanova 3:5 172 1 Jovanova 5:4èini: i grijeh je bezakonje. 5 I znate da seon javi da grijehe naše uzme; i grijeha unjemu nema. 6 Koji god u njemu stoji negriješi; koji god griješi ne vidje ga niti gapozna. 7 Djeèice! niko da vas ne vara: kojipravdu tvori pravednik je, kao što je onpravedan; 8 Koji tvori grijeh od ðavola je,jer ðavo griješi od poèetka. Zato se javi sinBožij da raskopa djela ðavolja. 9Koji je godroðen od Boga ne èini grijeha, jer njegovosjeme stoji u njemu, i ne može griješiti, jerje roðen od Boga. 10 Po tom se poznajudjeca Božija i djeca ðavolja: koji god netvori pravde, nije od Boga, i koji ne ljubibrata svojega. 11 Jer je ovo zapovijest, kojuèuste ispoèetka, da ljubimo jedan drugoga.12 Ne kao što Kain bješe od neèastivogai zakla brata svojega. I za koji ga uzrokzakla? Jer djela njegova bijahu zla, a bratamu pravedna. 13Ne èudite se, braæomoja,ako svijet mrzi na vas. 14 Mi znamo daprijeðosmo iz smrti u život, jer ljubimobraæu; jer ko ne ljubi brata ostaje u smrti.15 Svaki koji mrzi na brata svojega krvnikje ljudski; i znate da nijedan krvnik ljudskinema u sebi vjeènoga života. 16 Po tompoznasmo ljubav što on za nas dušu svojupoloži: mi smo dužni polagati duše zabraæu. 17 Koji dakle ima bogatstvo ovogasvijeta, i vidi brata svojega u nevolji izatvori srce svoje od njega, kako ljubavBožija stoji u njemu? 18Djeèicemoja! da sene ljubimo rijeèju ni jezikom, nego djelomi istinom. 19 I po tomdoznajemo da smo odistine, i pred njim tješimo srca svoja. 20 Jerako nam zazire srce naše, Bog je veæi odsrca našega i zna sve. 21 Ljubazni! ako namsrce naše ne zazre, slobodu imamo predBogom; 22 I što god zaištemo, primiæemood njega, jer zapovijesti njegove držimo ièinimo što je njemu ugodno. 23 I ovo jezapovijest njegova da vjerujemou ime sinanjegova Isusa Hrista, i da ljubimo jedandrugoga kao što nam je dao zapovijest. 24 Ikoji drži zapovijesti njegove u njemu stoji,i on u njemu. I po tom poznajemo da stojiu nama, po Duhu koga nam je dao.

41 Ljubazni! ne vjerujte svakome duhu,

nego kušajte duhove jesu li od Boga; jermnogi lažni proroci iziðoše na svijet. 2 Poovome poznajte Duha Božijega, i duhalažnoga; svaki duh koji priznaje da je IsusHristos u tijelu došao, od Boga je; 3A svakiduh koji ne priznaje da je Isus Hristos u

tijelu došao, nije odBoga: i ovaj je antihris-tov, za kojega èuste da æe doæi, i sad jeveæ na svijetu. 4 Vi ste od Boga, djeèice,i nadvladaste ih, jer je veæi koji je u vamanegoli koji je na svijetu. 5Oni su od svijeta,zato govore od svijeta, i svijet ih sluša. 6Mismo od Boga; koji poznaje Boga sluša nas,a koji nije od Boga ne sluša nas. Po ovompoznajemo duha istine i duha prijevare.7 Ljubazni! da ljubimo jedan drugoga; jerje ljubav od Boga, i svaki koji ima ljubavod Boga je roðen, i poznaje Boga. 8 A kojinema ljubavi ne pozna Boga; jer je Bogljubav. 9 Po tom se pokaza ljubav Božija knama što Bog sina svojega jedinorodnogaposla na svijet da živimo kroza nj. 10 Uovom je ljubav ne da mi pokazasmo ljubavk Bogu, nego da on pokaza ljubav k nama,i posla sina svojega da oèisti grijehe naše.11 Ljubazni! kad je ovako Bog pokazaoljubav k nama, i mi smo dužni ljubiti jedandrugoga. 12 Boga niko ne vidje nikad: akoimamo ljubav meðu sobom, Bog u namastoji, i ljubav je njegova savršena u nama.13Po tom doznajemo da u njemu stojimo, ionunama, što nam je daoodDuha svojega.14 I mi vidjesmo i svjedoèimo da otac poslasina da se spase svijet. 15 Koji prizna daje Isus sin Božij, Bog u njemu stoji i onu Bogu. 16 I mi poznasmo i vjerovasmoljubav koju Bog ima k nama. Bog je ljubav,i koji stoji u ljubavi, u Bogu stoji i Bog unjemu stoji. 17 Tijem se ljubav u namasavršuje da imamo slobodu na dan sudni;jer kao što je on i mi smo na svijetu ovom.18 U ljubavi nema straha, nego savršenaljubav izgoni strah napolje; jer strah imamuku. A ko se boji nije savršen u ljubavi.19 Da imamo mi ljubav k njemu, jer on na-jprije pokaza ljubav k nama. 20Ako ko reèe:ja ljubim Boga, a mrzi na brata svojega,laža je; jer koji ne ljubi brata svojega, kogavidi, kako može ljubiti Boga, koga ne vidi?21 I ovu zapovijest imamo od njega: kojiljubi Boga da ljubi i brata svojega.

51 Koji god vjeruje da je Isus Hristos, od

Boga je roðen; i koji god ljubi onoga kojije rodio, ljubi i onoga koji je roðen odnjega. 2 Po tom znamo da ljubimo djecuBožiju kad Boga ljubimo i njegove zapovi-jesti držimo. 3 Jer je ovo ljubav Božija dazapovijesti njegove držimo; i zapovijestinjegove nijesu teške. 4 Jer svaki koji jeroðen od Boga pobjeðuje svijet; i vjera je

1 Jovanova 5:5 173 1 Jovanova 5:21naša ova pobjeda koja pobijedi svijet. 5 Koje koji svijet pobjeðuje osim onoga kojivjeruje da je Isus sin Božij? 6 Ovo je IsusHristos što doðe vodom i krvlju i Duhom,ne samo vodomnego vodom i krvlju; i Duhje koji svjedoèi, jer je Duh istina. 7 Jer jetroje što svjedoèi na nebu: Otac, Rijeè, isveti Duh; i ovo je troje jedno. 8 I troje je štosvjedoèi na zemlji: duh, i voda, i krv; i trojeje zajedno. 9 Kad primamo svjedoèanstvoèovjeèije, svjedoèanstvo je Božije veæe; jerje ovo svjedoèanstvo Božije što svjedoèi zasina svojega. 10 Koji vjeruje sina Božijegaima svjedoèanstvo u sebi; koji ne vjerujeBogu naèinio ga je lažom, jer ne vjerovasvjedoèanstvu koje svjedoèi Bog za sinasvojega. 11 I ovo je svjedoèanstvo da namje Bog dao život vjeèni; i ovaj život vjeèniu sinu je njegovom. 12Ko ima sina Božijegaima život; ko nema sina Božijega nemaživota. 13 Ovo pisah vama koji vjerujete uime sina Božijega, da znate da imate životvjeèni i da vjerujete u ime sina Božijega.14 I ovo je sloboda koju imamo k njemu daako što molimo po volji njegovoj poslušanas. 15 I kad znamo da nas sluša što godmolimo, znamo da æe nam dati što ištemou njega. 16 Ako ko vidi brata svojega gdjegriješi grijeh ne k smrti, neka moli, i daæemu život, onima koji griješe ne k smrti.Ima grijeh k smrti: za taj ne govorim damoli. 17 Svaka je nepravda grijeh; i imagrijeh ne k smrti. 18 Znamo da nijedankoji je roðen od Boga, ne griješi, nego kojije roðen od Boga èuva se, i neèastivi nedohvata se do njega. 19 Znamo da smo odBoga i sav svijet leži u zlu. 20 A znamoda sin Božij doðe, i dao nam je razumda poznamo Boga istinoga, i da budemou istinome sinu njegovom Isusu Hristu.Ovo je istini Bog i život vjeèni. 21 Djeèice!èuvajte se od neznaboštva. Amin.

2 Jovanova 1 174 2 Jovanova 13

2. Jovanova Poslanica1 Od starješine izbranoj gospoði i djeci

njezinoj, koju ja ljubim vaistinu, i ne samoja nego svi koji poznaše istinu, 2 Za istinukoja u nama stoji i biæe s nama dovijeka:3 Da bude s vama blagodat, milost, mir odBoga oca i od Gospoda Isusa Hrista, sinaoèina, u istini i u ljubavi. 4 Obradovahse vrlo što naðoh neke od tvoje djece kojihode u istini, kao što primismo zapovijestod oca. 5 I sadmolim te, gospoðo, ne kao dati novu zapovijest pišem, nego koju imamoispoèetka, da imamo ljubav meðu sobom.6 I ova je ljubav da živimo po zapovijestimanjegovijem. Ova je zapovijest, kao štoèuste ispoèetka, da u njoj živite. 7 Jermnoge varalice iziðoše na svijet koji nepriznaju Isusa Hrista da je došao u tijelu;ovo je varalica i antihrist. 8 Èuvajte seda ne izgubimo što smo zaradili, negoda primimo platu potpuno. 9 Koji godprestupa i ne stoji u nauci Hristovoj onajnema Boga; a koji stoji u nauci Hristovojonaj ima i oca i sina. 10 Ako ko dolazik vama i ove nauke ne donosi, ne pri-majte ga u kuæu, i ne pitajte se s njim;11 Jer ko se upita s njim, prima dijel unjegovijem zlijem djelima. 12 Mnogo bihvam imao pisati, ali ne htjedoh hartijomi mastilom; jer se nadam da æu doæi kvama i iz usta govoriti, da radost vaša budeispunjena. 13 Pozdravljaju te djeca tvojesestre izbrane. Amin.

3 Jovanova 1 175 3 Jovanova 15

3. Jovanova Poslanica1 Od starješine Gaju ljubaznome, kojega

ja ljubim vaistinu. 2 Ljubazni! molimse Bogu da ti u svemu bude dobro, i dabudeš zdrav, kao što je tvojoj duši dobro.3 Obradovah se vrlo kad doðoše braæa iposvjedoèiše tvoju istinu, kako ti u istiniživiš. 4Nemam veæe radosti od ove da èu-jemmoja djeca u istini da hode. 5Ljubazni!vjerno radiš što èiniš braæi i gostima, 6Kojiposvjedoèiše tvoju ljubav pred crkvom; idobro æeš uèiniti ako ih spremiš kao štotreba pred Bogom. 7 Jer imena njegovaradi iziðoše ne primivši ništa od nezn-abožaca. 8 Mi smo dakle dužni primatitakove, da budemo pomagaèi istini. 9 Japisah crkvi; ali Diotref, koji želi da budena-jstariji meðu njima, ne prima nas. 10 Zato,ako doðem, spomenuæunjegova djela kojatvori ružeæi nas zlijem rijeèima; i nijemu to dosta, nego sam braæe ne prima, izabranjuje onima koji bi htjeli da ih pri-maju, i izgoni ih iz crkve. 11 Ljubazni!ne ugledaj se na zlo, nego na dobro: kojidobro èini od Boga je, a koji zlo èini nevidje Boga. 12 Dimitriju svjedoèiše svi, isama istina; a i mi svjedoèimo; i znate daje svjedoèanstvo naše istinito. 13 Mnogoimadoh da pišem; ali neæu mastilom iperomda ti pišem; 14Nego se nadamdaæute skoro vidjeti, i iz usta govoriti. 15 Mirti! pozdravljaju te prijatelji. Pozdraviprijatelje po imenu. Amin.

Judina 1 176 Judina 25

Judina Poslanica1 Od Jude, Isusa Hrista sluge, a brata

Jakovljeva, zvanima, koji su osveæeni Bo-gom ocem i održani Isusom Hristom:2 Milost i mir i ljubav da vam se um-noži. 3 Ljubazni! starajuæi se jednakoda vam pišem za opšte vaše spasenije, bimi potrebno da vam pišem moleæi da seborite za pravednu vjeru, koja je jedan-put dana svetima. 4 Jer se uvukoše nekibezbožni ljudi, koji su davno odreðenina ovo osuðenje, i Boga našega blagodatpretvaraju u neèistotu, i jedinoga gospo-dara Boga i Gospoda našega Isusa Hristaodrièu se. 5 Ali æu vam napomenuti, kadi vi znate ovo jedanput, da Gospod izbavinarod iz zemlje Misirske, potom pogubione koji ne vjerovaše. 6 I anðele koji nedržaše svojega starješinstva nego ostavišesvoj stan èuva u vjeènijem okovima podmrakom za sud velikoga dana. 7 Kao što iSodom i Gomor, i okolni njihovi gradovi,koji su se prokurvali onako kao i oni, ihodili za drugijem mesom, postaviše se zaugled i muèe se u vjeènom ognju: 8 Takodakle i ovi što sanjajuæi tijelo pogane, apoglavarstva se odrièu, i na slavu hule.9 A Mihailo Aranðel, kad se prepiraše sðavolom i govoraše za Mojsijevo tijelo, nesmijaše prokleta suda da izgovori, negoreèe: Gospod neka ti zaprijeti. 10A ovi hulena ono što ne znadu; a što znadu po prirodikao nerazumna životinja, u onom se ras-padaju. 11 Teško njima! jer putem Kain-ovijem poðoše i u prijevaru Valaamoveplate padoše, i u buni Koreovoj izgiboše.12 Ovo su oni što pogane vaše milostinjejeduæi s vama bez straha i gojeæi se; oblacibezvodni, koje vjetrovi prenose; jesenskadrveta nerodljiva, koja su dvaput umrla,i iz korijena išèupana; 13 Bijesni valovimorski, koji se pjene svojijem sramotama,zvijezde lažne, kojima se èuvamrak vjeènetame. 14 Ali i za ovake prorokova Enoh,sedmi od Adama, govoreæi: gle, ide Gos-pod s hiljadama svetijeh anðela svojijeh15 Da uèini sud svima, i da pokara svebezbožnike za sva njihova bezbožna djelakojima bezbožnost èiniše, i za sve ružnerijeèi njihove koje bezbožni grješnici gov-oriše na nj. 16 Ovo su nezadovoljni vikaèi,koji po željama svojijem žive, i usta nji-hova govore ponosite rijeèi, i za dobitak

gledaju ko je ko. 17A vi, ljubazni, opomin-jite se rijeèi koje naprijed kazaše apostoliGospoda našega Isusa Hrista, 18 Jer vamkazaše da æe u pošljednje vrijeme postatirugaèi, koji æe hoditi po svojijem željamai bezbožnostima. 19Ovo su oni što se odva-jaju od jedinosti vjere i jesu tjelesni, kojiduha nemaju. 20 A vi, ljubazni, naziðujtese svojom svetom vjerom, i molite se BoguDuhom svetijem. 21 I sami sebe držite uljubavi Božijoj, èekajuæi milosti Gospodanašega Isusa Hrista za život vjeèni. 22 Itako razlikujuæi jedne milujte, 23 A jednestrahom izbavljajte i iz ognja vadite; akarajte sa strahom, mrzeæi i na haljinuopoganjenu od tijela. 24 A onome kojivas može saèuvati bez grijeha i bez mane,i postaviti prave pred slavom svojom uradosti, 25 Jedinome premudrome Bogu ispasu našemu, kroz Isusa Hrista Gospodanašega, slava i velièanstvo, država i vlastprije sviju vijekova i sad i u sve vijekove.Amin.

Apokalipsa 1:1 177 Apokalipsa 2:17

Otkrivenje Jovanovo —Apokalipsa

1 Otkrivenje Isusa Hrista, koje dadenjemu Bog, da pokaže slugama svojima štaæe skoro biti, i pokaza, poslavši po anðelusvojemu sluzi svojemu Jovanu, 2 Koji sv-jedoèi rijeè Božiju i svjedoèanstvo IsusaHrista, i šta god vidje. 3 Blago onome kojièita i onima koji slušaju rijeèi proroštva, idrže što je napisano unjemu; jer je vrijemeblizu. 4 Od Jovana na sedam crkava kojesu u Aziji: blagodat vam i mir od onogakoji jest, i koji bješe, i koji æe doæi; iod sedam duhova koji su pred prijestolomnjegovijem; 5 I od Isusa Hrista, koji jesvjedok vjerni, i prvenac iz mrtvijeh, iknez nad carevima zemaljskima, koji nasljubi, i umi nas od grijeha našijeh krvljusvojom; 6 I uèini nas careve i sveštenikeBogu i ocu svojemu; tome slava i država vavijek vijeka. Amin. 7 Eno, ide s oblacima,i ugledaæe ga svako oko, i koji ga pro-bodoše; i zaplakaæe za njim sva koljenazemaljska. Da, zaista. 8 Ja sam alfa i omega,poèetak i svršetak, govori Gospod, kojijest, i koji bješe, i koji æe doæi, svedržitelj.9 Ja Jovan, koji sam i brat vaš i drug unevolji, i u carstvu i trpljenju Isusa Hrista,bijah na ostrvu koje se zove Patam, zarijeè Božiju i za svjedoèanstvo IsusaHrista.10 Bijah u duhu u dan nedjeljni, i èuh zasobom glas veliki kao trube koje govoraše:ja sam alfa i omega, prvi i pošljednji; 11 I:što vidiš napiši u knjigu, i pošlji crkvamakoje su u Aziji: u Efes, i u Smirnu, i uPergam, i u Tijatir, i u Sard, i u Filadelfiju,i u Laodikiju. 12 I obazreh se da vidimglas koji govoraše sa mnom; i obazrevšise vidjeh sedam svijeænjaka zlatnijeh, 13 Iusred sedam svijeænjaka kao sina èovjeèi-jega, obuèena u dugaèkuhaljinu, i opasanapo prsima pojasom zlatnijem. 14 A glavanjegova i kosa bijaše bijela kao bijela vuna,kao snijeg; i oèi njegove kao plamen ogn-jeni; 15 I noge njegove kao mjed kad serastopi u peæi; i glas njegov kao hukavoda mnogijeh; 16 I držaše u svojoj desnojruci sedam zvijezda, i iz usta njegovijehizlažaše maè oštar s obje strane, i licenjegovo bijaše kao što sunce sija u silisvojoj. 17 I kad ga vidjeh, padoh k nogamanjegovijem kao mrtav, i metnu desnicusvoju na me govoreæi mi: ne boj se, ja sam

prvi i pošljednji, 18 I živi; i bijah mrtav ievo sam živ va vijek vijeka, amin. I imamkljuèeve odpakla i od smrti. 19Napiši daklešta si vidio, i šta je, i šta æe biti potom;20 Tajna sedam zvijezda koje si vidio nadesnici mojoj, i sedam svijeænjaka zlat-nijeh: sedam zvijezda jesu anðeli sedamcrkava; i sedam svijeænjaka koje si vidiojesu sedam crkava.

21 Anðelu Efeske crkve napiši: tako gov-

ori onaj što drži sedam zvijezda u desnicisvojoj, i što hodi posred sedam svijeænjakazlatnijeh: 2 Znam tvoja djela, i trud tvoj, itrpljenje tvoje, i da nemožeš snositi zlijeh,i iskušao si one koji govore da su apostolia nijesu, i našao si ih lažne; 3 I podnio simnogo, i trpljenje imaš, i za ime moje tru-dio si se, i nijesi sustao. 4No imam na tebe,što si ljubav svoju prvu ostavio. 5Opomenise dakle otkuda si spao, i pokaj se, i prvadjela èini; ako li ne, doæi æu ti skoro, idignuæu svijeænjak tvoj s mjesta njegova,ako se ne pokaješ. 6No ovo imaš što mrzišna djelaNikolinaca, na koja i jamrzim. 7Koimauhoneka èuje šta govori Duh crkvama:koji pobijedi daæu mu da jede od drvetaživotnoga koje je nasred raja Božijega. 8 Ianðelu crkve Smiranske napiši: tako gov-ori prvi i pošljednji, koji bješe mrtav, ievo je živ: 9 Znam tvoja djela, i nevolju isiromaštvo ali si bogat i hule onijeh kojigovore da su Jevreji a nijesu, nego zbornicasotonina. 10 Ne boj se ni oda šta što æešpostradati. Gle, ðavo æe neke od vasmetati u tamnicu, da se iskušate, i imaæetenevolju do deset dana. Budi vjeran dosame smrti, i daæu ti vijenac života. 11 Koima uho da èuje neka èuje šta govori Duhcrkvama: koji pobijedi neæe mu nauditidruga smrt. 12 I anðelu Pergamske crkvenapiši: tako govori onaj što ima maè oštars obje strane: 13 Znam djela tvoja, i gdježiviš, gdje je prijesto sotonin; i držiš imemoje, i nijesi se odrekao vjere moje i uone dane u koje je Antipa, vjerni svje-dok moj, ubijen kod vas, gdje živi sotona.14 No imam na tebe malo, što imaš tu kojidrže nauku Valaama, koji uèaše Valaka dapoloži sablazan pred sinovima Izrailjevi-jem, da jedu žrtve idolske, i da se kurvaju.15Tako imaš i ti koji drže naukuNikolinaca,na koju ja mrzim. 16 Pokaj se dakle; ako line, doæi æu ti skoro, i vojevaæu s njimamaèemusta svojijeh. 17Ko ima uho da èuje

Apokalipsa 2:18 178 Apokalipsa 4:4neka èuje šta govori Duh crkvama: koji po-bijedi daæumuda jede odmane sakrivene,i daæu mu kamen bijel, i na kamenu novoime napisano, kojega niko ne zna osimonoga koji primi. 18 I anðelu Tijatirskecrkve napiši: tako govori sin Božij, kojiima oèi svoje kao plamen ognjeni, i nogenjegove kao mjed: 19 Znam tvoja djela, iljubav, i službu, i vjeru, i trpljenje tvoje,i djela tvoja, i da pošljednjijeh ima višeod prvijeh; 20 No imam na tebe malo, štodopuštaš ženi Jezaveli, koja govori da jeproroèica, da uèi i da vara sluge mojeda èine preljubu i da jedu žrtvu idolsku.21 I dadoh joj vrijeme da se pokaje odkurvarstva svojega, i ne pokaja se. 22Evo jeja meæem na odar, i one koji èine preljubus njom u nevolju veliku, ako se ne pokajuod svojijeh djela. 23 I djecu njezinu pobiæuna mjesto; i poznaæe sve crkve da samja koji ispitujem srca i bubrege, i daæuvam svakome po djelima vašima: 24 Avama govorim i ostalima koji su u Tijatirukoji nemaju nauke ove, i koji ne poznajudubina sotoninijeh kao što govore): neæumetnuti na vas drugoga bremena, 25 Osimkoje imate, držite dokle doðem. 26 I kojipobijedi i održi djela moja do kraja, daæumu vlast nad neznabošcima; 27 I pašæe ih sgvozdenom palicom, i oni æe se razdrobitikao sudovi lonèarski; kao i ja što primih odoca svojega; 28 I daæu mu zvijezdu danicu.29 Ko ima uho da èuje neka èuje šta govoriDuh crkvama.

31 I anðelu Sardske crkve napiši: tako

govori onaj što ima sedam Duhova Božijih,i sedam zvijezda: znam tvoja djela, daimaš ime da si živ, a mrtav si. 2 Straži,i utvrðuj ostale koji hoæe da pomru; jerne naðoh tvojijeh djela savršenijeh predBogom svojijem. 3Opominji se dakle, kakosi primio i kako si èuo, i drži i pokaj se.Ako li ne uzastražiš, doæi æu na tebe kaolupež, i neæeš èuti u koji æu èas doæi natebe. 4 Ali imaš malo imena i u Sardu, kojine opoganiše svojijeh haljina, i hodiæe samnom u bijelima, jer su dostojni. 5 Kojipobijedi on æe se obuæi u haljine bijele,i neæu izbrisati imena njegova iz knjigeživota, i priznaæu ime njegovo pred ocemsvojijem i pred anðelima njegovima. 6 Koimauhoneka èuje šta govori Duh crkvama.7 I anðelu Filadelfijske crkve napiši: takogovori sveti istiniti, koji ima kljuè Davidov,

koji otvori i niko ne zatvori, koji zatvorii niko ne otvori. 8 Znam tvoja djela; gle,dadoh pred tobom vrata otvorena, i nikoih ne može zatvoriti; jer imaš malo sile,i držao si moju rijeè, i nijesi se odrekaoimenamojega. 9Evo dajem one iz zbornicesotonine koji govore da su Jevreji a nijesu,nego lažu; evo æu ih uèiniti da doðu i dase poklone pred nogama tvojima, i da poz-nadu da te ja ljubim. 10 Jer si održao rijeètrpljenja mojega, i ja æu tebe saèuvati odèasa iskušenja, koji æe doæi na sav vasionisvijet da iskuša one koji žive na zemlji.11 Evo æu doæi brzo: drži što imaš, da nikone uzme vijenca tvojega. 12 Koji pobijediuèiniæu ga stub u crkvi Boga svojega, i višeneæe iziæi napolje; i napisaæu na njemuimeBoga svojega, i ime novoga Jerusalima,grada Boga mojega, koji silazi s neba odBoga mojega, i ime moje novo. 13 Ko imauho neka èuje šta govori Duh crkvama. 14 Ianðelu Laodikijske crkve napiši: tako gov-ori Amin, svjedok vjerni i istiniti, poèetakstvorenja Božijega: 15 Znam tvoja djela danijesi ni studen ni vruæ. O da si studen ilivruæ! 16Tako, buduæi mlak, i nijesi ni stu-den ni vruæ, izbljuvaæu te iz usta svojijeh.17 Jer govoriš: bogat sam, i obogatio samse, i ništa ne potrebujem; a ne znaš da si tinesreæan, i nevoljan, i siromah, i slijep, igo. 18 Svjetujem te da kupiš u mene zlatažeženoga u ognju, da se obogatiš; i bijelehaljine, da se obuèeš, i da se ne pokažesramota golotinje tvoje; i masti oèinjompomaži oèi svoje da vidiš. 19 Ja koje godljubim one i karam i pouèavam; postaraj sedakle, i pokaj se. 20 Evo stojim na vratima ikucam: ako ko èuje glas moj i otvori vrata,uæi æu k njemu i veèeraæu s njime, i onsa mnom. 21 Koji pobijedi daæu mu dasjede sa mnom na prijestolu mojemu, kaoi ja što pobijedih i sjedoh s ocem svojijemna prijestolu njegovu. 22 Ko ima uho nekaèuje šta govori Duh crkvama.

41 Potom vidjeh: i gle, vrata otvorena

na nebu, i glas prvi koji èuh kao trubugdje govori sa mnom, reèe: popni se amo,i pokazaæu ti šta æe biti za ovijem. 2 Iodmah bih u duhu; i gle, prijesto stajaše nanebu, i na prijestolu sjeðaše neko. 3 I onajšto sjeðaše bijaše po viðenju kao kamenjaspis i sard; i oko prijestola bješe dugapo viðenju kao smaragd. 4 I oko prijestolabijahu dvadeset i èetiri prijestola; i na

Apokalipsa 4:5 179 Apokalipsa 6:12prijestolima vidjeh dvadeset i èetiri star-ješine gdje sjede, obuèene u bijele haljine,i imahu krune zlatne na glavama svojima.5 I od prijestola izlažahu munje i gromovi iglasovi; i sedam žižaka ognjenijeh gorahupred prijestolom, koje su sedam duhovaBožijih. 6 I pred prijestolom bijaše stak-leno more, kao kristal; i nasred prijestolai oko prijestola èetiri životinje, pune oèijusprijed i sastrag. 7 I prva životinja bješekao lav, i druga životinja kao tele, i treæaživotinja imaše lice kao èovjek, i èetvrtaživotinja bješe kao orao kad leti. 8 Isvaka od èetiri životinje imaše po šest krilanaokolo, i unutra puna oèiju, i mira neimaju dan i noæ govoreæi: svet, svet, svetGospod Bog svedržitelj, koji bješe, i kojijest, i koji æe doæi. 9 I kad daše životinjeslavu i èast i hvalu onome što sjeðaše naprijestolu, što živi va vijek vijeka, 10Padošedvadeset i èetiri starješine pred onijemšto sjeðaše na prijestolu, i pokloniše seonome što živi va vijek vijeka, i metnušekrune svoje pred prijestolom govoreæi:11 Dostojan si, Gospode, da primiš slavu ièast i silu; jer si ti sazdao sve, i po voljitvojoj jest i stvoreno je.

51 I vidjeh u desnici onoga što sjeðaše na

prijestolu knjigu napisanu iznutra i spolja,zapeèaæenu sa sedam peèata. 2 I vidjehanðela jaka gdje propovijeda glasom velik-ijem: ko je dostojan da otvori knjigu i darazlomi peèate njezine? 3 I niko nemogašeni na nebu ni na zemlji, ni pod zemljomda otvori knjige ni da zagleda u nju. 4 Ija plakah mnogo što se niko ne naðe dos-tojan da otvori i da proèita knjigu, niti dazagleda u nju. 5 I jedan od starješina reèemi: ne plaèi, evo je nadvladao lav, koji je odkoljena Judina, korijen Davidov, da otvoriknjigu i razlomi sedam peèata njezinijeh.6 I vidjeh, i gle, nasred prijestola i èetiriživotinje, i posred starješina jagnje sta-jaše kao zaklano, i imaše sedam rogova, isedam oèiju, koje su sedam duhova Božijihposlanijeh po svemu svijetu. 7 I doðe i uzeknjigu iz desnice onoga što sjeðaše na pri-jestolu. 8 I kad uze knjigu, èetiri životinjei dvadeset i èetiri starješine padoše predjagnjetom, imajuæi svaki gusle, i zlatneèaše pune tamjana, koje su molitve sveti-jeh. 9 I pjevahu pjesmu novu govoreæi:dostojan si da uzmeš knjigu, i da otvorišpeèate njezine; jer si se zaklao, i iskupio si

nas Bogu krvlju svojom od svakoga koljenai jezika i naroda i plemena, 10 I uèiniosi nas Bogu našemu careve i sveštenike,i carovaæemo na zemlji. 11 I vidjeh, ièuh glas anðela mnogijeh oko prijestola iživotinja i starješina, i bješe broj njihovhiljada hiljada, 12 Govoreæi glasom velik-ijem: dostojno je jagnje zaklano da primisilu i bogatstvo i premudrost i jaèinu i èasti slavu i blagoslov. 13 I svako stvorenje, štoje na nebu, i na zemlji, i pod zemljom, išto je na moru, i što je u njima, sve èuhgdje govore: onome što sjedi na prijestolu,i jagnjetu blagoslov i èast i slava i država vavijek vijeka. 14 I èetiri životinje govorahu:amin. I dvadeset i èetiri starješine padoše ipokloniše se onome što živi va vijek vijeka.

61 I vidjeh kad otvori jagnje jedan od

sedam peèata, i èuh jednu od èetiri život-inje gdje govori kao glas gromovni: doðii viði. 2 I vidjeh, i gle, konj bijel, i onajšto sjeðaše na njemu imadijaše strijelu; injemu se dade vijenac, i iziðe pobjeðujuæi,i da pobijedi. 3 I kad otvori drugi peèat, èuhdrugu životinju gdje govori: doði i viði. 4 Iiziðe drugi konj rið, i onome što sjeðašena njemu dade se da uzme mir sa zemlje,i da ubija jedan drugoga, i dade mu se maèveliki. 5 I kad otvori treæi peèat, èuh treæuživotinju gdje govori: doði i viði. I vidjeh, igle, konj vran, i onaj što sjeðaše na njemuimaðaše mjerila u ruci svojoj. 6 I èuh glasizmeðu èetiri životinje gdje govori: okapšenice za groš, i tri oke jeèma za groš;a ulja i vina neæe ni biti. 7 I kad otvorièetvrti peèat, èuh glas èetvrte životinjegdje govori: doði i viði. 8 I vidjeh, i gle,konj blijed, i onome što sjeðaše na njemubješe ime smrt, i pakao iðaše za njim; injemu se dade oblast na èetvrtom dijeluzemlje da ubije maèem i glaðu i smræui zvjerinjem zemaljskijem. 9 I kad otvoripeti peèat, vidjeh pod oltarom duše pobi-jenijeh za rijeè Božiju i za svjedoèanstvokoje imahu. 10 I povikaše glasom velikijemgovoreæi: dokle, gospodaru sveti i istiniti!ne sudiš i ne kaješ krvi naše na onima štožive na zemlji? 11 I dane biše svakomeod njih haljine bijele, i reèeno im bi dapoèinu još malo vremena, dokle se navršei drugari njihovi i braæa njihova, koji valjada budu pobijeni kao i oni. 12 I vidjehkad otvori šesti peèat, i gle, zatrese sezemlja vrlo, i sunce posta crno kao vreæa

Apokalipsa 6:13 180 Apokalipsa 8:13od kostrijeti, i mjesec posta kao krv; 13 Izvijezde nebeske padoše na zemlju kao štosmokva odbacuje pupke svoje kad je velikivjetar zaljulja. 14 I nebo se izmaèe kaoknjiga kad se savije, i svaka gora i ostrvo smjesta svojijehpokrenuše se. 15 I carevi ze-maljski, i boljari, i bogati, i vojvode, i silni,i svaki rob, i svaki slobodnjak, sakriše sepo peæinama i po kamenjacima gorskijem;16 I govoriše gorama i kamenju: padnite nanas, i sakrijte nas od lica onoga što sjedina prijestolu, i od gnjeva jagnjetova. 17 Jerdoðe veliki dan gnjeva njegova, i ko možeostati?

71 I potom vidjeh èetiri anðela gdje stoje

na èetiri ugla zemlje, i drže èetiri vjetrazemaljska, da ne duše vjetar na zemlju,ni na more, niti na ikako drvo. 2 I vid-jeh drugoga anðela gdje se penje od is-toka sunèanoga, koji imaše peèat Bogaživoga; i povika glasom velikijem na èe-tiri anðela kojima bješe dano da kvarezemlju i more, govoreæi: 3 Ne kvariteni zemlje, ni mora, ni drveta, dokle za-peèatim sluge Boga našega na èelima nji-hovima. 4 I èuh broj zapeèaæenijeh, sto ièetrdeset i èetiri hiljade zapeèaæenijeh odsviju koljena sinova Izrailjevijeh; 5 Od kol-jena Judina dvanaest hiljada zapeèaæeni-jeh; od koljena Ruvimova dvanaest hil-jada zapeèaæenijeh; od koljena Gadovadvanaest hiljada zapeèaæenijeh; 6 Od kol-jena Asirova dvanaest hiljada zapeèaæeni-jeh; od koljena Neftalimova dvanaest hil-jada zapeèaæenijeh; od koljena Manasi-jna dvanaest hiljada zapeèaæenijeh; 7 Odkoljena Simeunova dvanaest hiljada za-peèaæenijeh; od koljena Levijeva dvanaesthiljada zapeèaæenijeh; od koljena Isa-harova dvanaest hiljada zapeèaæenijeh;8 Od koljena Zavulonova dvanaest hil-jada zapeèaæenijeh; od koljena Josifovadvanaest hiljada zapeèaæenijeh; od kol-jena Venijaminova dvanaest hiljada za-peèaæenijeh. 9 Potom vidjeh, i gle, narodmnogi, kojega ne može niko izbrojiti, odsvakoga jezika i koljena i naroda i plemena,stajaše pred prijestolom i pred jagnjetom,obuèen u haljine bijele, i palme u rukamanjihovima. 10 I povikaše glasom velikijemgovoreæi: spasenije Bogu našemu, kojisjedi na prijestolu, i jagnjetu. 11 I svianðeli stajahu oko prijestola i starješine i

èetiri životinje, i padoše na lice pred pri-jestolom, i pokloniše se Bogu, 12Govoreæi:amin; blagoslov i slava i premudrost ihvala i èast i sila i jaèina Bogu našemu vavijek vijeka. Amin. 13 I odgovori jedanod starješina govoreæi mi: ovi obuèeni ubijele haljine ko su, i otkuda doðoše? 14 Irekoh mu: gospodaru! ti znaš. I reèemi: ovo su koji doðoše od nevolje velike,i opraše haljine svoje i ubijeliše haljinesvoje u krvi jagnjetovoj. 15 Zato su predprijestolomBožijim, i služemudan i noæucrkvi njegovoj; i onaj što sjedi na prijestoluuseliæe se u njih. 16 Više neæe ogladnjetini ožednjeti, i neæe na njih pasti sunce,niti ikakva vruæina. 17 Jer jagnje, koje jenasred prijestola, pašæe ih, i uputiæe ih naizvore žive vode; i Bog æe otrti svaku suzuod oèiju njihovijeh.

81 I kad otvori sedmi peèat, posta tišina

na nebu oko po sahata. 2 I vidjeh sedamanðela koji stajahu pred Bogom, i dadeim se sedam truba. 3 I drugi anðeo doðe,i stade pred oltarom, i imaše kadionicuzlatnu; i bijašemudanomnogo tamjana dada molitvama sviju svetijeh na oltar zlatnipred prijestolom. 4 I dim od kaðenja umolitvama svetijeh iziðe od ruke anðelovepred Boga. 5 I uze anðeo kadionicu, inapuni je ognja s oltara, i baci je nazemlju, i postaše glasovi i gromovi i sije-vanje munja i tresenje zemlje. 6 I sedamanðela koji imahu sedam truba, pripravišese da zatrube. 7 I prvi anðeo zatrubi, iposta grad i oganj, smiješani s krvlju, ipadoše na zemlju; i treæina drva izgorje,i svaka trava zelena izgorje. 8 I drugianðeo zatrubi; i kao velika gora ognjemzapaljena pade u more; i treæina moraposta krv. 9 I umrije treæina stvorenjakoje živi u moru, i treæina laði propade.10 I treæi anðeo zatrubi, i pade s nebavelika zvijezda, koja goraše kao svijeæa, ipade na treæinu rijeka i na izvore vodene.11 I ime zvijezdi bješe Pelen; i treæinavoda posta pelen, i mnogi ljudi pomri-ješe od voda, jer bijahu grke. 12 I èetvrtianðeo zatrubi, i udarena bi treæina sunca,i treæina mjeseca, i treæina zvijezda, dapomrèa treæina njihova, i treæina danada ne svijetli, tako i noæi. 13 I vidjeh, ièuh jednoga anðela gdje leti posred nebai govori glasom velikijem: teško, teško,teško onima koji žive na zemlji od ostalijeh

Apokalipsa 9:1 181 Apokalipsa 11:5glasova trubnijeh trojice anðela, koji æetrubiti.

91 I peti anðeo zatrubi, i vidjeh zvijezdu

gdje pade s neba na zemlju, i dade jojse kljuè od studenca bezdana; 2 I otvoristudenac bezdana, i iziðe dim iz studencakao dim velike peæi, i pocrnje sunce i nebood dima studenèeva; 3 I iz dima iziðošeskakavci na zemlju, i dade im se oblast,kao što i skorpije imaju oblast na zemlji.4 I reèe im se da ne ude travi zemaljskoj,niti ikakoj zeleni, niti ikaku drvetu, negosamo ljudima koji nemaju peèata Božijegana èelima svojima. 5 I dade im se da ihne ubijaju, nego da ih muèe pet mjeseci; imuèenje njihovo bijaše kao muèenje sko-rpijno kad ujede èovjeka; 6 I u te danetražiæe ljudi smrt, i neæe je naæi; i željeæeda umru, i smrt æe od njih bježati. 7 Iskakavci bijahu kao konji spremljeni naboj; i na glavama njihovima kao krune odzlata, i lica njihova kao lica èovjeèija. 8 Iimahu kose kao kose ženske, i zubi njihovibijahu kao u lavova; 9 I imahu oklope kaooklope gvozdene, i glas krila njihovijehbijaše kao glas kola kad mnogi konji trèena boj; 10 I imahu repove kao skorpijne, ižalci bijahu na repovima njihovima; i danaim bješe oblast da ude ljudima petmjeseci.11 I imahu nad sobom cara anðela bezdanakojemu je ime Jevrejski Avadon, a GrèkiApolion. 12 Jedno zlo proðe, evo idu jošdva zla za ovijem. 13 I šesti anðeo zatrubi,i èuh glas jedan od èetiri roglja zlatnogaoltara, koji je pred Bogom, 14 Gdje govorišestome anðelu koji imaše trubu: odriješièetiri anðela koji su svezani kod rijekevelike Eufrata. 15 I biše odriješena èetirianðela koji bijahu pripravljeni na sahat, idan, i mjesec, i godinu, da pobiju treæinuljudi. 16 I broj vojnika na konjma bijašedvjesta hiljada hiljada; i èuh broj njihov.17 I tako vidjeh u utvari konje, i one štosjeðahu na njima, koji imahu oklope ogn-jene i plavetne i sumporne; i glave konjanjihovijeh bijahu kao glave lavova, i iz ustanjihovijeh izlažaše oganj i dim i sumpor.18 I od ova tri zla pogibe treæina ljudi, odognja i od dima i od sumpora što izlažašeiz usta njihovijeh. 19 Jer sila konja bješe uustima njihovima, i u repovima njihovima;jer repovi njihovi bivahu kao zmije i imahuglave, i njima iðahu. 20 I ostali ljudi koji nebiše pobijeni zlima ovima, ne pokajaše se

od djela ruku svojijeh da se ne poklanjajuðavolima, ni idolima zlatnima i srebrnimai mjedenima i kamenima i drvenima, kojini mogu vidjeti, ni èuti, ni hoditi; 21Niti sepokajaše od ubistva svojijeh, ni od èaranjasvojijeh, ni od kurvarstva svojega, ni odkraða svojijeh.

101 I vidjeh drugoga anðela jaka gdje silazi

s neba, koji bješe obuèen u oblak, i dugabješe na glavi njegovoj, i lice njegovo bješekao sunce, i noge njegove kao stuboviognjeni; 2 I imaše u ruci svojoj knjižicuotvorenu, i metnu nogu svoju desnu namore, a lijevu na zemlju. 3 I povikaglasom velikijem, kao lav kad rièe; i kad onpovika, govoriše sedam gromova glasovesvoje. 4 I kad govoriše sedam gromovaglasove svoje, šæadijah da pišem; i èuhglas s neba koji mi govori: zapeèati štagovoriše sedam gromova, i ovo ne piši. 5 Ianðeo kojega vidjeh gdje stoji na moru ina zemlji, podiže ruku svoju k nebu, 6 Izakle se onijemkoji živi va vijek vijeka, kojisazda nebo i što je na njemu, i zemlju i štoje na njoj, i more i što je u njemu, da vre-mena veæ neæe biti; 7 Nego u dane glasasedmoga anðela, kad zatrubi, onda æe sesvršiti tajna Božija, kao što javi svojijemslugamaprorocima. 8 I glas koji èuh s neba,opet progovori sa mnom i reèe: idi i uzmiknjižicu otvorenu iz ruke onoga anðela štostoji na moru i na zemlji. 9 I otidoh kanðelu, i rekoh mu: daj mi knjižicu. I reèemi: uzmi i izjedi je; i grka æe biti u trbuhutvojemu, ali u ustima biæe ti slatka kaomed. 10 I uzeh knjižicu iz ruke anðelove,i izjedoh je; i bješe u ustima mojima kaomed slatka, a kad je izjedoh, bijaše grkau trbuhu mojemu. 11 I reèe mi: valja tiopet prorokovati narodima i plemenima ijezicima i carevima mnogima.

111 I dade mi se trska kao palica govoreæi:

ustani i izmjeri crkvu Božiju i oltar, i onešto se klanjaju u njoj; 2A portu što je izvancrkve, izbaci napolje, niti je mjeri, jer jedana neznabošcima; i grad sveti gaziæeèetrdeset i dva mjeseca. 3 I daæu dvojicisvojijeh svjedoka, i proricaæe hiljadu idvjesta i šezdeset dana obuèeni u vreæe.4 Ovi su dvije masline i dva žiška što stojepred gospodarom zemaljskijem. 5 I akoim ko nepravdu uèini, oganj izlazi iz usta

Apokalipsa 11:6 182 Apokalipsa 13:2njihovijeh, i poješæe neprijatelje njihove;i ko htjedbude da im uèini nažao onaj valjada bude ubijen. 6 I ovi æe imati vlast dazatvore nebo, da ne padne dažd na zemljuu dane njihova proricanja; i imaæe vlastnad vodama da ih pretvaraju u krv, i daudare zemlju svakom mukom, kad god ht-jedbudu. 7 I kad svrše svjedoèanstvo svoje,onda æe zvijer što izlazi iz bezdana uèinitis njima rat, i pobijediæe ih i ubiæe ih.8 I tjelesa njihova ostaviæe na ulici gradavelikoga, koji se duhovno zove Sodom iMisir, gdje i Gospod naš razapet bi. 9 Igledaæe neki od naroda i plemena i jezika ikoljena tjelesa njihova tri dana i po, i neæedati da se njihova tjelesametnu u grobove.10 I koji žive na zemlji, obradovaæe se irazveseliæe se za njih, i slaæe dare jedandrugome, jer ova dva proroka muèiše onešto žive na zemlji. 11 I poslije tri dana i poduh života od Boga uðe u njih; i staše obana nogama svojima, i strah veliki napadena one koji ih gledahu. 12 I èuše glas velikis neba, koji im govori: iziðite amo. Iiziðoše na nebo na oblacima, i vidješe ihneprijatelji njihovi. 13 I u taj èas zatresese zemlja vrlo, i deseti dijel grada pade, itresenje zemlje pobi sedam hiljada imenaèovjeèijih; i ostali se uplašiše, i daše slavuBogu nebeskome. 14 Zlo drugo proðe; evozlo treæe ide brzo. 15 I sedmi anðeo za-trubi i postaše veliki glasovi na nebesimagovoreæi: posta carstvo svijeta Gospodanašega iHrista njegova, i carovaæe va vijekvijeka. 16 I dvadeset i èetiri starješinekoje sjeðahu pred Bogom na prijestolimasvojima, padoše na lica svoja i poklonišese Bogu 17 Govoreæi: hvalimo te, GospodeBože svedržitelju, koji jesi, i bješe, i biæeš,što si primio silu svoju veliku, i caruješ.18 I neznabošci se prognjeviše, i doðe gnjevtvoj i vrijeme mrtvima da se sudi, i da seda plata slugama tvojima, prorocima i sve-tima, i onima koji se boje imena tvojega,malima i velikima, i da se pogube oni kojizemlju pogubiše. 19 I otvori se crkva Božijana nebu, i pokaza se æivot zavjeta njegovau crkvi njegovoj; i biše sijevanja munja, iglasovi, i gromovi, i tresenje zemlje, i gradveliki.

121 I znak veliki pokaza se na nebu: žena

obuèena u sunce, i mjesec pod nogamanjezinijem, i na glavi njezinoj vijenac oddvanaest zvijezda. 2 I bješe trudna, i

vikaše od muke, i muèaše se da rodi. 3 Ipokaza se drugi znak na nebu, i gle, velikacrvena aždaha, koja imaše sedam glava,i deset rogova; i na glavama njezinijemsedamkruna; 4 I rep njezin odvuèe treæinuzvijezda nebeskijeh, i baci ih na zemlju.I aždaha stajaše pred ženom koja šæašeda se porodi, da joj proždere dijete kadrodi. 5 I rodi muško, sina, koji æe pastisve narode s palicom gvozdenom; i dijetenjezino bi uzeto k Bogu i prijestolu nje-govu. 6A žena uteèe u pustinju gdje imašemjesto pripravljeno od Boga, da se onamohrani hiljadu i dvjesta i šezdeset dana. 7 Iposta rat na nebu. Mihailo i anðeli njegoviudariše na aždahu, i bi se aždaha i anðelinjezini. 8 I ne nadvladaše, i više im sene naðe mjesta na nebu. 9 I zbaèena biaždaha velika, stara zmija, koja se zoveðavo i sotona, koji vara sav vasioni svijet,i zbaèena bi na zemlju, i anðeli njezinizbaèeni biše s njom. 10 I èuh glas velikina nebu koji govori: sad posta spasenije isila i carstvo Boga našega, i oblast Hristanjegova; jer se zbaci opadaè braæe naše,koji ih opadaše pred Bogom našijem dani noæ. 11 I oni ga pobijediše krvlju jag-njetovom i rijeèju svjedoèanstva svojega,i ne mariše za život svoj do same smrti.12 Zato veselite se nebesa i vi koji živitena njima. Teško vama koji živite na zemljii moru, jer ðavo siðe k vama, i vrlo serasrdio, znajuæi da vremenamalo ima. 13 Ikad vidje aždaha da zbaèena bi na zemlju,gonjaše ženu koja rodi muško. 14 I ženidana biše dva krila orla velikoga da leti upustinjuna svojemjesto, gdjeæe sehranitivrijeme i vremena i po vremena, sakrivenaod lica zmijina. 15 I ispusti zmija za ženomiz usta svojijeh vodu kao rijeku, da je utopiu rijeci. 16 I pomože zemlja ženi, i otvorizemlja usta svoja, i proždrije rijeku kojuispusti zmija iz usta svojijeh. 17 I razgnjevise zmija na ženu, i otide da se pobije saostalijem sjemenom njezinijem, koje držizapovijesti Božije i ima svjedoèanstvo Is-usa Hrista.

131 I stadoh na pijesku morskome; i vid-

jeh zvijer gdje izlazi iz mora, koja imašesedam glava, i rogova deset, i na rogov-ima njezinijem deset kruna, a na glavamanjezinijem imena hulna. 2 I zvijer kojuvidjeh bijaše kao ris, i noge joj kao u med-vjeda, i usta njezina kao usta lavova, i dade

Apokalipsa 13:3 183 Apokalipsa 14:19joj zmija silu svoju, i prijestol svoj, i oblastveliku. 3 I vidjeh jednu od glava njezinijehkao ranjenu na smrt, i rana smrti njezineizlijeèi se. I èudi se sva zemlja iza zvijeri, ipokloniše se zmiji, koja dade oblast zvijeri.4 I pokloniše se zvijeri govoreæi: ko jekao zvijer? i ko može ratovati s njom?5 I dana joj biše usta koja govore velikestvari i huljenja, i dana joj bi oblast da èinièetrdeset i dva mjeseca. 6 I otvori ustasvoja za huljenje na Boga, da huli na imenjegovo, i na kuæu njegovu, i na one kojižive na nebu. 7 I dano joj bi da se bijesa svetima, i da ih pobijedi; i dana joj bioblast nad svakijem koljenom i narodomi jezikom i plemenom. 8 I pokloniše joj sesvi koji žive na zemlji kojima imena nijesuzapisana u životnoj knjizi jagnjeta, koje jezaklano od postanja svijeta. 9 Ako ko imauho neka èuje. 10Ko u ropstvo vodi, biæe uropstvo odveden; ko nožem ubije valja daon nožem bude ubijen. Ovdje je trpljenjei vjera svetijeh. 11 I vidjeh drugu zvijergdje izlazi iz zemlje, i imaše dva roga kaou jagnjeta; i govoraše kao aždaha. 12 I svuvlast prve zvijeri èinjaše pred njom; i uèinida zemlja i koji živenanjoj pokloni se prvojzvijeri kojoj se iscijeli rana smrtna. 13 Iuèini èudesa velika, i uèini da i oganj silazis nebana zemlju pred ljudima. 14 I vara onekoji žive na zemlji znacima, koji joj bišedani da èini pred zvijeri, govoreæi onimašto žive na zemlji da naèine ikonu zvijerikoja imade ranu smrtnu i osta živa. 15 Ibi joj dano da dade duh ikoni zvijerinoj,da progovori ikona zvijerina, i da uèinida se pobiju koji se god ne poklone ikonizvijerinoj. 16 I uèini sve, male i velike,bogate i siromašne, slobodnjake i robove,te im dade žig na desnoj ruci njihovoj ilina èelima njihovima, 17Da niko nemože nikupiti ni prodati, osim ko ima žig, ili imezvijeri, ili broj imena njezina. 18 Ovdje jemudrost. Ko ima um neka izraèuni brojzvijeri: jer je broj èovjekov i broj njezinšest stotina i šezdeset i šest.

141 I vidjeh, i gle, jagnje stajaše na gori

Sionskoj, i s njim sto i èetrdeset i èetiri hil-jade, koji imahu ime oca njegova napisanona èelima svojima. 2 I èuh glas s nebakao glas voda mnogijeh, i kao glas gromavelikoga; i èuh glas gudaèa koji guðahu ugusle svoje. 3 I pjevahu kao novu pjesmupred prijestolom i pred èetiri životinje

i pred starješinama; i niko ne mogašenauèiti pjesme, osim onijeh sto i èetrdeseti èetiri hiljade koji su otkupljeni sa zemlje.4 Ovo su koji se ne opoganiše sa ženama,jer su djevstvenici, oni idu za jagnjetomkud god ono poðe. Ovi su kupljeni od ljudiprvenci Bogu i jagnjetu. 5 I u njihovijemustima ne naðe se prijevara, jer su bezmane pred prijestolom Božijim. 6 I vidjehdrugoga anðela gdje leti posred neba, kojiimaše vjeèno jevanðelje da objavi onimakoji žive na zemlji, i svakome plemenu ijeziku i koljenu i narodu. 7 I govoraševelikijem glasom: bojte se Boga, i podajtemu slavu, jer doðe èas suda njegova; ipoklonite se onome koji je stvorio nebo izemlju i more i izvore vodene. 8 I drugianðeo za njim ide govoreæi: pade, padeVavilon grad veliki: jer otrovnijem vinomkurvarstva svojega napoji sve narode. 9 Itreæi anðeo za njim ide govoreæi glasomvelikijem: ko se god pokloni zvijeri i ikoninjezinoj, i primi žig na èelo svoje ili naruku svoju, 10 I on æe piti od vina gnjevaBožijega, koje je nepomiješano utoèeno uèašu gnjeva njegova, i biæe muèen ogn-jem i sumporom pred anðelima svetimai pred jagnjetom. 11 I dim muèenja nji-hova izlaziæe va vijek vijeka; i neæe imatimira dan i noæ koji se poklanjaju zvijerii ikoni njezinoj, i koji primaju žig imenanjezina. 12 Ovdje je trpljenje svetijeh, kojidrže zapovijesti Božije i vjeru Isusovu. 13 Ièuh glas s neba gdje mi govori: napiši:blago mrtvima koji umiru u Gospodu ot-sad. Da, govori Duh, da poèinu od trudovasvojijeh; jer djela njihova idu za njima.14 I vidjeh, i gle, oblak bijel, i na oblakusjeðaše kao sin èovjeèij, i imaše na glavisvojoj krunu zlatnu, i u ruci svojoj srpoštar. 15 I drugi anðeo iziðe iz crkvevièuæi velikijem glasom onome što sjedina oblaku: zamahni srpom svojijem i žnji,jer doðe vrijeme da se žnje, jer se osušižito zemaljsko. 16 I onaj što sjeðaše naoblaku baci srp svoj na zemlju, i požn-jevena bi zemlja. 17 I drugi anðeo iziðe izcrkve što je na nebu, i imaše i on kosijeroštar. 18 I drugi anðeo iziðe iz oltara,koji imaše oblast nad ognjem, i povika svelikom vikom onome koji imaše kosijeroštri, govoreæi: zamahni kosijerom svo-jijem oštrijem, i odreži grožðe vinogradazemaljskoga; jer veæ sazreše puca njegova.19 I baci anðeo kosijer svoj na zemlju, iobra vinograd zemaljski, i metnu u kacu

Apokalipsa 14:20 184 Apokalipsa 17:7velikoga gnjeva Božijega. 20 I otoèi se kacaizvan grada, i iziðe krv iz kace tja do uzdakonjma hiljadu i šest stotina potrkališta.

151 I vidjeh drugi veliki znak na nebu i

èudo: sedam anðela koji imahu sedampošljednjijeh zala, jer se u njima savrši gn-jev Božij. 2 I vidjeh kao staklenomore smi-ješano s ognjem, i one što pobijediše zvijeri ikonu njezinu, i žig njezin, i broj imenanjezina, gdje stoje na moru staklenome iimaju gusle Božije; 3 I pjevahu pjesmu Mo-jsija sluge Božijega, i pjesmu jagnjetovu,govoreæi: velika su i divna djela tvoja,Gospode Bože svedržitelju, pravedni su iistiniti putovi tvoji, care svetijeh. 4 Ko seneæe pobojati tebe, Gospode, i proslavitiime tvoje? Jer si ti jedan svet; jer æesvi neznabošci doæi i pokloniti se predtobom; jer se tvoji sudovi javiše. 5 I poslijeovoga vidjeh, i gle, otvori se crkva skinijesvjedoèanstva na nebu, 6 I iziðoše sedamanðela iz crkve, koji imahu sedam zala,obuèeni u èiste i bijele haljine od platna, iopasani po prsima pojasima zlatnijem; 7 Ijedna od èetiri životinje dade sedmoricianðela sedam èaša zlatnijeh napunjenijehgnjeva Boga, koji živi va vijek vijeka. 8 Inapuni se crkva dima od slave Božije iod sile njegove; i niko ne mogaše doæiu crkvu, dok se ne svrši sedam zala sed-morice anðela.

161 I èuh glas veliki iz crkve gdje govori

sedmorici anðela: idite, i izlijte sedamèašagnjeva Božijega na zemlju. 2 I otide prvianðeo, i izli èašu svoju na zemlju; i postašerane zle i ljute na ljudima koji imaju žigzvijerin i koji se klanjaju ikoni njezinoj.3 I drugi anðeo izli èašu svoju u more; iposta krv kao od mrtvaca, i svaka dušaživa umrije u moru. 4 I treæi anðeo izlièašu svoju na rijeke i na izvore vodene; iposta krv. 5 I èuh anðela vodenoga gdjegovori: pravedan si, Gospode, koji jesi, ikoji bješe, i svet, što si ovo sudio; 6 Jerproliše krv svetijeh i proroka, i krv siim dao da piju, jer su zaslužili. 7 I èuhdrugoga iz oltara gdje govori: da, GospodeBože, svedržitelju, istiniti su i pravi sudovitvoji. 8 I èetvrti anðeo izli èašu svoju nasunce, i dano mu bi da žeže ljude ognjem.9 I opališe se ljudi od velike vruæine, ihuliše na ime Boga koji ima oblast nad

zlima ovima, i ne pokajaše se da mu daduslavu. 10 I peti anðeo izli èašu svoju naprijesto zvijerin; i carstvo njezino postatamno, i žvatahu jezike svoje od bola. 11 Ihuliše na ime Boga nebeskoga od bola iod rana svojijeh, i ne pokajaše se od djelasvojijeh. 12 I šesti anðeo izli èašu svojuna veliku rijeku Eufrat; i presahnu vodanjezina, da se pripravi put carevima odistoka sunèanoga. 13 I vidjeh iz usta až-dahinijeh, i iz usta zvijerinijeh, i iz ustalažnoga proroka, gdje iziðoše tri neèistaduha, kao žabe. 14 Jer su ovo duhovi ðavol-ski koji èine èudesa, i izlaze k carevimasvega vasionoga svijeta da ih skupe na bojza onaj veliki dan Boga svedržitelja. 15 Evoidem kao lupež; blago onome koji je budani koji èuva haljine svoje, da go ne hodi i dase ne vidi sramota njegova. 16 I sabra ihna mjesto, koje se Jevrejski zove Armage-don. 17 I sedmi anðeo izli èašu svoju ponebu, i iziðe glas veliki iz crkve nebeskeod prijestola govoreæi: svrši se. 18 I bišesijevanja munja i gromovi, i glasovi, i biveliko tresenje zemlje, kakovo nikad ne biotkako su ljudi na zemlji, toliko tresenje,tako veliko. 19 I grad veliki razdijeli se natri dijela, i gradovi neznabožaèki padoše;i Vavilon veliki spomenu se pred Bogomdamu da èašu vina ljutoga gnjeva svojega.20 I sva ostrva pobjegoše, i gore se nenaðoše, 21 I grad veliki kao glava pade sneba na ljude; i ljudi huliše na Boga od zlagradnoga, jer je velika muka njegova vrlo.

171 I doðe jedan od sedam anðela koji

imahu sedam èaša, i govori sa mnom gov-oreæi mi: hodi da ti pokažem sud kurvevelike, koja sjedi na vodama mnogima;2 S kojom se kurvaše carevi zemaljski, ikoji žive na zemlji opiše se vinom kur-varstva njezina. 3 I uvede me duh u pustomjesto; i vidjeh ženu gdje sjedi na zvijericrvenoj koja bješe puna imena hulnijehi imaše sedam glava i deset rogova. 4 Ižena bješe obuèena u porfiru i skerlet inakiæena zlatom i kamenjem dragijem ibiserom, i imaše èašu u ruci svojoj punumrzosti i poganštine kurvarstva svojega;5 I na èelu njezinu napisano ime: tajna,Vavilon veliki, mati kurvama i mrzostimazemaljskima. 6 I vidjeh ženu pijanu odkrvi svetijeh i od krvi svjedoka Isusovijeh; izaèudih se èudom velikijem kad je vidjeh.7 I reèe mi anðeo: šta se èudiš? Ja æu ti

Apokalipsa 17:8 185 Apokalipsa 18:24kazati tajnu ove žene, i zvijeri što je nosi iima sedam glava i deset rogova. 8 Zvijer,koju si vidio bješe i nije, i iziæi æe izbezdana i otiæi æe u propast; i udiviæe sekoji žive na zemlji, kojima imena napisananijesu u knjigu života od postanja svijeta,kad vide zvijer, koja bješe, i nije, i doæiæe opet. 9 Ovdje je um, koji ima mudrost.Sedam glava, to su sedam gora na kojimažena sjedi. 10 I jesu sedam careva. Petje njih palo, i jedan jest, a drugi još nijedošao; i kad doðe za malo æe ostati. 11 Izvijer koja bješe i nije, i ona je osmi, i jestod sedmorice i u propast ide. 12 I desetrogova, koje si vidio, to su deset careva,koji carstva još ne primiše, nego æe oblastkao carevi na jedno vrijeme primiti sa zvi-jeri. 13Ovi jednu volju imaju, i silu i oblastsvoju daæe zvijeri. 14 Ovi æe se pobiti sjagnjetom, i jagnje æe ih pobijediti, jerje gospodar nad gospodarima i car nadcarevima; i koji su s njim, jesu pozvani iizbrani i vjerni. 15 I reèe mi: vode, štosi vidio, gdje sjedi kurva, ono su ljudi inarodi, i plemena i jezici. 16 I deset rogova,što si vidio na zvijeri, oni æe omrznuti nakurvu, i opustošiæe je i ogoluzniti, i mesonjezino poješæe i sažeæi æe je ognjem.17 Jer je Bog dao u srca njihova da uèinevolju njegovu, i da uèine volju jednu, ida dadu carstvo svoje zvijeri, dok se svršerijeèi Božije. 18 I žena, koju si vidio, jestgrad veliki, koji ima carstvo nad carevimazemaljskima.

181 I poslije ovoga vidjeh drugoga anðela

gdje silazi s neba, koji imaše oblast veliku;i zemlja se zasvijetli od slave njegove. 2 Ipovika jakijem glasom govoreæi: pade,pade Vavilon veliki, i posta stan ðavolima,i tamnica svakome duhu neèistome, itamnica sviju ptica neèistijeh i mrskijeh;jer otrovnijem vinom kurvarstva svojeganapoji sve narode; 3 I carevi zemaljski snjom se kurvaše, i trgovci zemaljski obo-gatiše se od bogatstva slasti njezine. 4 I èuhglas drugi s neba koji govori: iziðite iz nje,narode moj, da se ne pomiješate u grijehenjezine, i da vamnenaude zla njezina. 5 Jergrijesi njezini dopriješe tja do neba, i Bogse opomenu nepravde njezine. 6Platite jojkao što i ona plati vama, i podajte joj dvoji-nom onoliko po djelima njezinima: kojomèašom zahvati vama zahvatajte joj po dvaputa onoliko. 7 Koliko se proslavi i nasladi

toliko joj podajte muka i žalosti; jer govoriu srcu svojemu: sjedim kao carica, i nije-sam udovica, i žalosti neæu vidjeti. 8 Zatoæe u jedan dan doæi zla njezina: smrt iplaè i glad, i sažeæi æe se ognjem; jer jejak Gospod Bog koji joj sudi. 9 I zaplakaæei zajaukati za njom carevi zemaljski kojise s njom kurvaše i bjesniše, kad videdim gorenja njezina, 10 Izdaleka stojeæi odstraha muka njezinijeh i govoreæi: jaoh!jaoh! grade veliki Vavilone, grade tvrdi,jer u jedan èas doðe sud tvoj! 11 I trgovcizemaljski zaplakaæe i zajaukati za njom,što njihovijeh tovara niko više ne kupuje;12Tovara zlata i srebra i kamenja dragoga ibisera i uzvoda i porfire i svile i skerleta,i svakoga mirisnog drveta, i svakojakijehsudova od fildiša, i svakojakijeh sudova odnajskupljega drveta, mjedi i gvožða i mer-mera, 13 I cimeta i tamjana i mira i livana,i vina i ulja, i nišesteta i pšenice, i govedai ovaca, i konja i kola, i tjelesa i duša èov-jeèijih. 14 I voæa želja duše tvoje otidošeod tebe, i sve što je masno i dobro otideod tebe, i više ga neæeš naæi. 15 Trgovcikoji se ovijem tovarima obogatiše od nje,staæe izdaleka od straha muèenja njezina,plaèuæi i jauèuæi, 16 I govoreæi: jaoh!jaoh! grade veliki, obuèeni u svilu i porfirui skerlet, i nakiæeni zlatom i kamenjemdragijem i biserom; 17 Jer u jedan èaspogibe toliko bogatstvo! I svi gospodariod laða, i sav narod u laðama, i laðari, ikoji god rade na moru, stadoše izdaleka,18 I vikahu, vidjevši dim gorenja njezina, igovorahu: ko je bio kao ovaj grad veliki?19 I baciše prah na glave svoje, i povikašeplaèuæi i ridajuæi, govoreæi: jaoh! jaoh!grade veliki, u kome se obogatiše svi kojiimaju laðe na moru od bogatstva njegova,jer u jedan èas opustje! 20 Veseli se nadnjim nebo, i sveti apostoli i proroci, jerBog pokaja sud vaš na njemu. 21 I uzejedan anðeo jak kamen veliki, kao kamenvodenièni, i baci umore govoreæi: takoæesa hukom biti baèen Vavilon grad veliki,i neæe se više naæi; 22 I glas gudaèa ipjevaèa i sviraèa i trubaèa neæe se višeèuti u tebi; i nikakav majstor ni od kakvazanata neæe se više naæi u tebi, i hukakamenja vodeniènoga neæe se èuti u tebi;23 I vidjelo žiška neæe se više svijetliti utebi, i glas ženika i neveste neæe više bitièuven u tebi; jer trgovci tvoji bijahu boljarizemaljski, jer tvojijem èaranjem prevarenibiše svi narodi. 24 I u njemu se naðe krv

Apokalipsa 19:1 186 Apokalipsa 20:13proroèka i svetijeh, i sviju koji su pobijenina zemlji.

191 I poslije ovoga èuh glas veliki naroda

mnogoga na nebu gdje govori: aliluja!spasenije i slava i èast i sila Gospodunašemu; 2 Jer su istiniti i pravi sudovinjegovi, što je osudio kurvu veliku, kojapokvari zemlju kurvarstvom svojijem, ipokajao krv slugu svojijeh od ruke njezine.3 I drugom rekoše: aliluja! I dim njezinizlažaše va vijek vijeka. 4 I padoše dvadeseti èetiri starješine, i èetiri životinje, i pok-loniše se Bogu koji sjeðaše na prijestolu,govoreæi: amin, aliluja! 5 I glas iziðe odprijestola koji govori: hvalite Boga našegasve sluge njegove, i koji ga se bojite, imali i veliki. 6 I èuh kao glas narodamnogoga, i kao glas voda mnogijeh, i kaoglas gromova jakijeh, koji govore: aliluja!jer caruje Gospod Bog svedržitelj. 7 Dase radujemo i veselimo, i da damo slavunjemu; jer doðe svadba jagnjetova, i ženanjegova pripravila se; 8 I dano joj bi dase obuèe u svilu èistu i bijelu: jer je svilapravda svetijeh. 9 I reèe mi: napiši: blagoonima koji su pozvani na veèeru svadbejagnjetove. I reèe mi: ove su rijeèi isti-nite Božije. 10 I padnuvši pred nogamanjegovima poklonih mu se; i reèe mi: gle,nemoj, ja sam sluga kao i ti i braæa tvojakoja imaju svjedoèanstvo Isusovo. Bogu sepokloni; jer je svjedoèanstvo Isusovo Duhproroštva. 11 I vidjeh nebo otvoreno, i gle,konj bijel, i koji sjeðaše na njemu zove sevjeran i istinit, i sudi po pravdi i vojuje.12 A oèi su mu kao plamen ognjeni, i naglavi njegovoj krune mnoge, i imaše imenapisano, kojega niko ne zna do on sam.13 I bješe obuèen u haljinu crvenu od krvi,i ime se njegovo zove: rijeè Božija. 14 Ivojske nebeske iðahu za njim na konjmabijelijem, obuèene u svilu bijelu i èistu.15 I iz usta njegovijeh iziðe maè oštar, danjime pobije neznabošce; i on æe ih pastis palicom gvozdenom; i on gazi kacu vinasrdnje i gnjeva Boga svedržitelja. 16 I imana haljini i na stegnu svome ime napisano:car nad carevima i gospodar nad gospo-darima. 17 I vidjeh jednoga anðela gdjestoji na suncu i povika glasom velikijemgovoreæi svima pticama koje lete ispodneba: doðite i skupite se na veliku veèeruBožiju, 18Da jedete mesa od careva, i mesaod vojvoda, i mesa od junaka, i mesa od

konja i od onijeh koji sjede nanjima, imesaod sviju slobodnjaka i robova, i od malijehi od velikijeh. 19 I vidjeh zvijer i carevezemaljske i vojnike njihove skupljene dase pobiju s onijem što sjedi na konju i svojskama njegovijem. 20 I bi uhvaæenazvijer, i s njom lažni prorok koji uèinipred njom znake kojima prevari one kojiprimiše žig zvijerin i koji se poklanjajuikoni njezinoj: živi biše baèeni oboje ujezero ognjeno, koje gori sumporom. 21 Aostali pobijeni biše maèem onoga što sjedina konju, koji iziðe iz usta njegovijeh: i svese ptice nasitiše od mesa njihova.

201 I vidjeh anðela gdje silazi s neba, koji

imaše kljuè od bezdana i verige velike uruci svojoj. 2 I uhvati aždahu, staru zmiju,koja je ðavo i sotona, i sveza je na hiljadugodina, 3 I u bezdan baci je, i zatvori je, izapeèati nad njom, da više ne prelašæujenaroda, dok se ne navrši hiljada godina; ipotom valja da bude odriješena na malovremena. 4 I vidjeh prijestole, i sjeðahu nanjima, i dade im se sud, i duše isjeèenijehza svjedoèanstvo Isusovo i za rijeè Božiju,koji se ne pokloniše zvijeri ni ikoni njezi-noj, i ne primiše žiga na èelima svojima ina ruci svojoj; i oživlješe i carovaše s Hris-tom hiljadu godina. 5 A ostali mrtvaci neoživlješe, dokle se ne svrši hiljada godina.Ovo je prvo vaskrsenije. 6 Blažen je i svetonaj koji ima dijel u prvom vaskrseniju;nad njima druga smrt nema oblasti, negoæe biti sveštenici Bogu i Hristu, i carovaæes njim hiljadu godina. 7 I kad se svrši hil-jada godina, pustiæe se sotona iz tamnicesvoje, 8 I iziæi æe da vara narode po svaèetiri kraja zemlje, Goga i Magoga, da ihskupi na boj, kojijeh je broj kao pijesakmorski. 9 I iziðoše na širinu zemlje, iopkoliše oko svetijeh, i grad ljubazni; i siðeoganj od Boga s neba, i pojede ih. 10 I ðavokoji ih varaše bi baèen u jezero ognjenoi sumporito, gdje je zvijer i lažni prorok;i biæe muèeni dan i noæ va vijek vijeka.11 I vidjeh veliki bijel prijestol, i onoga štosjeðaše na njemu, od èijega lica bježašenebo i zemlja, i mjesta im se ne naðe.12 I vidjeh mrtvace male i velike gdje stojepred Bogom, i knjige se otvoriše; i drugase knjiga otvori, koja je knjiga života; isud primiše mrtvaci kao što je napisano uknjigama, po djelima svojima. 13 I moredade svoje mrtvace, i smrt i pakao dadoše

Apokalipsa 20:14 187 Apokalipsa 22:11svoje mrtvace; i sud primiše po djelimasvojima. 14 I smrt i pakao baèeni biše ujezero ognjeno. I ovo je druga smrt. 15 I kose ne naðe napisan u knjizi života, baèenbi u jezero ognjeno.

211 I vidjeh nebo novo i zemlju novu; jer

prvo nebo i prva zemlja proðoše, i moraviše nema. 2 I ja Jovan vidjeh grad sveti,Jerusalim nov, gdje silazi od Boga s neba,pripravljen kao nevjesta ukrašena mužusvojemu. 3 I èuh glas veliki s neba gdjegovori: evo skinije Božije meðu ljudima, iživljeæe s njima, i oni æe biti narod njegov,i sam Bog biæe s njima Bog njihov. 4 I Bogæe otrti svaku suzu od oèiju njihovijeh, ismrti neæe biti više, ni plaèa, ni vike, nibolesti neæe biti više; jer prvo proðe. 5 Ireèe onaj što sjeðaše na prijestolu: evosve novo tvorim. I reèe mi: napiši, jersu ove rijeèi istinite i vjerne. 6 I reèe mi:svrši se. Ja sam alfa i omega, poèetak isvršetak. Ja æu žednome dati iz izvoravode žive zabadava. 7Koji pobijedi, dobiæesve, i biæu mu Bog, i on æe biti moj sin.8 A strašljivima i nevjernima i poganimai krvnicima, i kurvarima, i vraèarima, iidolopoklonicima, i svima lažama, njima jedijel u jezeru što gori ognjem i sumporom;koje je smrt druga. 9 I doðe kmeni jedan odsedam anðela koji imahu sedam èaša na-punjenijeh sedam zala pošljednjijeh, i reèemi govoreæi: hodi da ti pokažem nevjestu,jagnjetovu ženu. 10 I odvede me u duhuna goru veliku i visoku, i pokaza mi gradveliki, sveti Jerusalim, gdje silazi s neba odBoga, 11 I imaše slavu Božiju; i svjetlost nje-gova bijaše kao dragi kamen, kao kamenjaspis svijetli, 12 I imaše zid veliki i visok,i imaše dvanaestora vrata, i na vratimadvanaest anðela, i imena napisana, kojasu imena dvanaest koljena Izrailjevijeh.13 Od istoka vrata troja, i od sjevera vratatroja, od juga vrata troja, i od zapadavrata troja. 14 I zid gradski imaše dvanaesttemelja, i na njima imena dvanaest apos-tola jagnjetovijeh. 15 I onaj što govorašesa mnom, imaše trsku zlatnu da izmjerigrad i vrata njegova i zidove njegove. 16 Igrad na èetiri ugla stoji, i dužina je njegovatolika kolika i širina. I izmjeri grad trskomna dvanaest hiljada potrkališta: dužina iširina i visina jednaka je. 17 I razmjerizid njegov na sto i èetrdeset i èetiri lakta,po mjeri èovjeèijoj, koja je anðelova. 18 I

bješe graða zida njegova jaspis, i gradzlato èisto, kao èisto staklo. 19 I temeljizidova gradskijeh bijahu ukrašeni svaki-jem dragijem kamenjem: prvi temelj bi-jaše jaspis, drugi sapfir, treæi halkidon,èetvrti smaragd, 20 Peti sardoniks, šestisard, sedmi hrisolit, osmi viril, devetitopaz, deseti hrisopras, jedanaesti jakint,dvanaesti ametist. 21 I dvanaest vrata,dvanaest zrna bisera: svaka vrata bijahuod jednoga zrna bisera: i ulice gradskebijahu zlato èisto, kao staklo presvijetlo.22 I crkve ne vidjeh u njemu: jer je njemucrkva Gospod Bog svedržitelj, i jagnje. 23 Igrad ne potrebuje sunca ni mjeseca dasvijetle u njemu; jer ga slava Božija prosvi-jetli, i žižak je njegov jagnje. 24 I narodikoji su spaseni hodiæe u vidjelu njegovu,i carevi zemaljski donijeæe slavu i èastsvoju u njega. 25 I vrata njegova neæe sezatvorati danju, jer ondje noæi neæe biti.26 I donijeæe slavu i èast neznabožaca unjega. 27 I neæe u njega uæi ništa pogano,i što èini mrzost i laž, nego samo koji sunapisani u životnoj knjizi jagnjeta.

221 I pokaza mi èistu rijeku vode živ-

ota, bistru kao kristal, koja izlažaše odprijestola Božijega i jagnjetova. 2 Nasredulica njegovijeh i s obje strane rijeke drvoživota, koje raða dvanaest rodova dajuæisvakogamjeseca svoj rod; i lišæe od drvetabijaše za iscjeljivanje narodima. 3 I višeneæe biti nikakve prokletinje; i prijestolBožij i jagnjetov biæe u njemu; i slugenjegove posluživaæe ga, 4 I gledaæe licenjegovo, i ime njegovo biæe na èelimanjihovima. 5 I noæi tamo neæe biti, i neæepotrebovati vidjela od žiška, ni vidjelasunèanoga, jer æe ih obasjavati GospodBog; i carovaæe va vijek vijeka. 6 I reèe mi:ovo su rijeèi vjerne i istinite, i Gospod Bogsvetijeh proroka posla anðela svojega dapokaže slugama svojima šta æe biti skoro.7Evoæu doæi skoro: blago onome koji držirijeèi proroštva knjige ove. 8 I ja Jovanvidjeh ovo i èuh; i kad èuh i vidjeh, padohda se poklonim na noge anðela koji mi ovopokaza. 9 I reèe mi: gle, nemoj, jer sam i jasluga kao i ti i braæa tvoja proroci i oni kojidrže rijeèi knjige ove. Bogu se pokloni. 10 Ireèe mi: ne zapeèaæavaj rijeèi proroštvaknjige ove; jer je vrijeme blizu. 11 Koèini nepravdu, neka èini još nepravdu; iko je pogan, neka se još pogani; i ko je

Apokalipsa 22:12 188 Apokalipsa 22:21pravedan, neka još èini pravdu; i ko je svet,neka se još sveti. 12 I evo æu doæi skoro,i plata moja sa mnom, da dam svakomepo djelima njegovijem. 13 Ja sam alfa iomega, poèetak i svršetak, prvi i pošljed-nji. 14 Blago onima koji tvore zapovijestinjegove, da im bude vlast na drvo života, ida uðu na vrata u grad. 15A napolju su psii vraèari i kurvari i krvnici i idolopoklonicii svaki koji ljubi i èini laž. 16 Ja Isus poslahanðela svojega da vam ovo posvjedoèi ucrkvama. Ja sam korijen i rod Davidov, isjajna zvijezda danica. 17 I Duh i nevjestagovore: doði. I koji èuje neka govori: doði.I ko je žedan neka doðe, i ko hoæe nekauzme vodu života zabadava. 18 Jer svje-doèim svakome koji èuje rijeèi proroštvaknjige ove; ako ko dometne ovome, Bogæenametnuti na njega zla napisana u knjiziovoj; 19 I ako ko oduzme od rijeèi knjigeproroštva ovoga, Bog æe oduzeti njegovdijel od knjige života, i od grada svetoga,i od onoga što je napisano u knjizi ovoj.20 Govori onaj koji svjedoèi ovo: da, doæiæu skoro! Amin. Da, doði, Gospode Isuse.21Blagodat Gospoda našega Isusa Hrista sasvima vama. Amin.

Psalmi 1:1 189 Psalmi 6:2

Psalmi1

1 Blago èovjeku koji ne ide na vijeæebezbožnièko, i na putu grješnièkom nestoji, i u društvu nevaljalijeh ljudi ne sjedi,2 Nego mu je omilio zakon Gospodnji i ozakonu njegovu misli dan i noæ! 3 On jekao drvo usaðeno kraj potoka, koje rodsvoj donosi u svoje vrijeme, i kojemu listne vene: što god radi, u svemu napre-duje. 4Nijesu taki bezbožnici, nego su kaoprah koji rasipa vjetar. 5 Zato se neæebezbožnici održati na sudu, ni grješnici nazboru pravednièkom. 6 Jer Gospod zna putpravednièki; a put bezbožnièki propašæe.

21 Zašto se bune narodi i plemena

pomišljaju zaludne stvari? 2 Ustajucarevi zemaljski, i knezovi se skupljajuna Gospoda i na pomazanika njegova.3 “Raskinimo sveze njihove i zbacimosa sebe jaram njihov.” 4 Onaj, što živina nebesima, smije se, Gospod im sepotsmijeva. 5 Pa im govori u gnjevusvojem i jarošæu svojom zbunjuje ih: 6 “Jasam pomazao cara svojega na Sionu, nasvetoj gori svojoj.” 7 Kazaæu naredbuGospodnju; on reèe meni: “ti si sin moj,ja te sad rodih. 8 Išti u mene, i daæu tinarode u našljedstvo, i krajeve zemaljsketebi u državu. 9 Udariæeš ih gvozdenompalicom; razbiæeš ih kao lonèarski sud.”10 Sad, carevi, orazumite se; nauèite sesudije zemaljske! 11 Služite Gospodusa strahom, i radujte se s trepetom.12 Poštujte sina, da se ne razgnjevi, i vine izginete na putu svome; jer æe se gnjevnjegov brzo razgorjeti. Blago svjema kojise u nj uzdaju!

31 Gospode! kako je mnogo neprijatelja

mojih! Mnogi ustaju na me. 2 Mnogigovore za dušu moju: nema mu pomoæiod Boga. 3 Ali ti si, Gospode, štit kojime zaklanja, slava moja; ti podižeš glavumoju. 4 Glasom svojim vièem ka Gospodu,i èuje me sa svete gore svoje. 5 Ja liježem,spavam i ustajem, jer me Gospod èuva.6Ne bojim se mnogo tisuæa naroda što sasvijeh strana navaljuje na me. 7 Ustani,Gospode! pomozi mi, Bože moj! jer ti

udaraš po obrazu sve neprijatelje moje;razbijaš zube bezbožnicima. 8Od Gospodaje spasenje; neka bude na narodu tvomblagoslov tvoj!

41 Kad te zovem, èuj me, Bože, pravdo

moja! u tjeskobi daj mi prostor; smilujse na me i usliši molitvu moju. 2 Sinovièovjeèiji! dokle æe slava moja biti usramoti? dokle æete ljubiti ništavilo itražiti laži? 3 Znajte da Gospod divnoèuva svetoga svojega; Gospod èuje kad gazovem. 4 Gnjeveæi se ne griješite; razmis-lite u srcima svojim na posteljama svojim,i utolite. 5 Prinesite žrtvu za pravdu, iuzdajte se u Gospoda. 6 Mnogi govore:ko æe nam pokazati što je dobro? Obratik nama, Gospode, svijetlo lice svoje. 7 Ameni si dao u srce radost veæu nego štoje oni imaju, kad im rodi pšenica i vino.8 Jamirno liježem i spavam; jer ti, Gospode,sam daješ mi te sam bez straha.

51 Èuj, Gospode, rijeèi moje, razumij

pomisli moje. 2 Slušaj viku moju, care moji Bože moj! jer se tebi molim, Gospode!3 Ujutru slušaš glas moj, ujutru stojimpred tobom, i èekam. 4 Jer si ti Bog kojineæe bezakonja; u tebe nema mjesta koje zao. 5 Bezbožnici neæe izaæi pred oèitvoje; ti nenavidiš sve koji èine bezakonje.6 Potireš lažljivce; na krvopioce i lukavemrzi Gospod. 7A ja po velikojmilosti tvojojulazim u dom tvoj, i klanjam se u svetojcrkvi tvojoj sa strahom tvojim. 8Gospode!vodi me u pravdi svojoj; radi neprijateljamojih poravni preda mnom put svoj. 9 Jernema u ustima njihovijem istine; u njimaje nevaljalstvo; grlo im je grob otvoren;na jeziku im je dvolièenje. 10 Bože! nedaj im napretka, neka se razbiju pomislinjihove. Za mnoga nevaljalstva njihovaobori ih, jer se pobuniše na tebe. 11 Pa æese radovati svi koji se u te uzdaju; dovijekaæe se veseliti koje ti zaklanjaš; dièiæe sekoji ljube ime tvoje. 12 Jer ti, Gospode,blagosiljaš pravednika, kao štitom zaklan-jaš ga milošæu svojom.

61 Gospode! nemoj me pokarati u jarosti

svojoj, niti me u gnjevu svojem nakazati.2 Smiluj se na me, Gospode, jer samiznemogao; iscijeli me, jer su kosti moje

Psalmi 6:3 190 Psalmi 9:20ustreptale, 3 I duša se moja vrlo uzdrhtala.A ti, Gospode, dokle æeš? 4 Obrati se,Gospode, izbavi dušumoju, pomozimi radimilosti svoje. 5 Jermrtvi ne spominju tebe;u grobu ko æe te slaviti? 6 Iznemogohuzdišuæi; svaku noæ kvasim odar svoj,suzama svojim natapam postelju svoju.7 Usahnu od žalosti oko moje, postara seod množine neprijatelja mojih. 8 Idite odmene svi koji èinite bezakonje, jer Gospodèu plaè moj. 9 Èu Gospod molbu moju,Gospod molitvu moju primi. 10 Nek sepostide i prepadnu svi neprijatelji moji,neka se povrate i postide odmah.

71 Gospode, Bože moj! u tebe se uzdam,

saèuvaj me od svijeh koji me gone, i izbavime. 2Da mi neprijatelj ne išèupa duše kaolav. Èupa, a nema ko da izbavi. 3 Gospode,Bože moj! ako sam to uèinio, ako jenepravda u rukama mojima, 4Ako sam zlovratio prijatelju svojemu, ili krivo uèinioonima koji na me na pravdi napadahu;5Neka goni neprijatelj dušumoju, i neka jestigne, i pogazi na zemlju život moj i slavumoju u prah obrati. 6 Ustani, Gospode, ugnjevu svojem; digni se na žestinu nepri-jateljamojih; probudi semeni na pomoæ, iotvori sud. 7 I ljudstvoæe se sleæi oko tebe;iznad njega izaði u visinu. 8 Gospod sudinarodima. Sudi mi, Gospode, po pravdimojoj, i po bezazlenosti mojoj neka mibude. 9 Nek se prekine zloæa bezbožnika,a pravednika potpomozi, jer ti ispituješsrca i utrobe, Bože pravedni! 10 Štit jemeni u Boga, koji èuva one koji su pravasrca. 11 Bog je pravedan sudija, i Bog jesvaki dan gotov na gnjev. 12 Ako se neæebezbožnik da obrati, on oštri maè svoj,nateže luk svoj, i naperuje ga; 13 I zapinjesmrtnu strijelu, èini strijele svoje da pale.14 Gle, bezbožnik zaèe nepravdu, trudanbijaše zloèinstvom, i rodi sebi prijevaru.15 Kopa jamu i iskopa, i pade u jamu kojuje naèinio. 16 Zloba njegova obrati se nanjegovu glavu, i zloèinstvo njegovo padena tjeme njegovo. 17 Hvalim Gospoda zapravdu njegovu, i pjevam imenu Gospodavišnjega.

81 Gospode, Gospode naš! kako je

velièanstveno ime tvoje po svoj zemlji!Podigao si slavu svoju više nebesa. 2 Uustima male djece i koja sisaju èiniš sebi

hvalu nasuprot neprijateljima svojim, dabi uèinio da zamukne neprijatelj i ne-mirnik. 3 Kad pogledam nebesa tvoja,djelo prsta tvojih, mjesec i zvijezde, kojesi ti postavio; 4 Šta je èovjek, te ga seopominješ, ili sin èovjeèji, te ga polaziš?5 Uèinio si ga malo manjega od anðela,slavom i èašæu vjenèao si ga; 6 Postaviosi ga gospodarom nad djelima ruku svo-jih, sve si metnuo pod noge njegove,7 Ovce i volove sve, i divlje zvjerinje,8 Ptice nebeske i ribe morske, što god idemorskim putovima. 9 Gospode, Gospodenaš! kako je velièanstveno ime tvoje posvoj zemlji!

91 Hvalim te, Gospode, iz svega srca svo-

jega, kazujem sva èudesa tvoja. 2 Radujemse i veselim se o tebi, pjevam imenutvojemu, višnji! 3 Neprijatelji se mojivratiše natrag, spotakoše se i nesta ihispred lica tvojega; 4 Jer si svršio sud moji odbranio me; sio si na prijesto, sudijapravedni. 5 Rasrdio si se na narode iubio bezbožnika, ime si im zatro dovijeka,zasvagda. 6 Neprijatelju nesta maèevasasvijem; gradove ti si razvalio; pogibespomen njihov. 7 Ali Gospod uvijek živi;spremio je za sud prijesto svoj. 8 Onæe suditi vasionome svijetu po pravdi,usudiæe narodima pravo. 9 Gospod jeutoèište ubogome, utoèište u nevolji. 10Utebe se uzdaju koji znaju ime tvoje, jerne ostavljaš onijeh koji te traže, Gospode!11 Pojte Gospodu, koji živi na Sionu; kazu-jte narodu djela njegova; 12 Jer on os-veæuje krv, pamti je; ne zaboravlja jaukanevoljnijeh. 13 Smiluj se na me, Gospode;pogledaj kako stradam od neprijatelja svo-jih, ti, koji me podižeš od vrata smrtni-jeh, 14 Da bih kazivao sve hvale tvoje navratima kæeri Sionove, i slavio spasenjetvoje. 15 Popadaše narodi u jamu, kojusu iskopali; u zamku, koju su sami nam-jestili, uhvati se noga njihova. 16 PoznašeGospoda; on je sudio; u djela ruku svojihzaplete se bezbožnik. 17Vratiæe se upakaobezbožnici, svi narodi koji zaboravljajuBoga; 18 Jer neæe svagda biti zaboravljenubogi, i nada nevoljnicima neæe nigdapoginuti. 19 Ustani, Gospode, da se neposili èovjek, i da prime narodi sud predtobom. 20 Pusti, Gospode, strah na njih;neka poznadu narodi da su ljudi.


1 Zašto, Gospode, stojiš daleko,kriješ se kad je nevolja? 2 S oholostibezbožnikove muèe se ubogi; hvatajuse ubogi prijevarom koju izmišljajubezbožnici. 3 Jer se bezbožnik dièiželjom duše svoje, grabljivca pohvaljuje.4 Bezbožnik u obijesti svojoj ne mari zaGospoda: “on ne vidi.” Nema Boga umislima njegovijem. 5 Svagda su putovinjegovi krivi; za sudove tvoje ne zna; naneprijatelje svoje neæe ni da gleda. 6 Usrcu svojem veli: neæu posrnuti; zlo neæedoæi nigda. 7Usta sumu puna nevaljalijehrijeèi, prijevare i uvrede, pod jezikomje njegovijem muka i pogibao. 8 Sjedi uzasjedi iza kuæe; u potaji ubija pravoga; oèinjegove vrebaju ubogoga. 9 Sjedi u potajikao lav u peæini; sjedi u zasjedi da uhvatiubogoga; hvata ubogoga uvukavši umrežusvoju. 10Pritaji se, prilegne, i ubogi padajuu jake nokte njegove. 11Kaže u srcu svome:“Bog je zaboravio, okrenuo je lice svoje,neæe vidjeti nigda.” 12 Ustani, Gospode!digni ruku svoju, ne zaboravi nevoljnijeh.13 Zašto bezbožnik da ne mari za Bogagovoreæi u srcu svom da ti neæeš vidjeti?14 Ti vidiš; jer gledaš uvrede i muke i pišeših na ruci. Tebi predaje sebe ubogi; siroti tisi pomoænik. 15 Satri mišicu bezbožnomei zlome, da se traži i ne naðe bezbožnostnjegova. 16Gospod je car svagda, dovijeka,nestaæe neznabožaca sa zemlje njegove.17 Gospode! ti èuješ želje ništih; utvrdisrce njihovo; otvori uho svoje, 18 Da dašsud siroti i nevoljniku, da prestanu gonitièovjeka sa zemlje.

111 U Gospoda se uzdam; zašto govorite

duši mojoj: “leti u goru kao ptica; 2 Jerevo grješnici nategoše luk, zapeše strijelusvoju za tetivu, da iz mraka strijeljajuprave srcem. 3 Kad su raskopani temelji,šta æe uèiniti pravednik?” 4 Gospod je usvetom dvoru svom, prijesto je Gospodnjina nebesima; oèi njegove gledaju; vjeðenjegove ispituju sinove èovjeèije. 5Gospodispituje pravednoga; a bezbožnoga i ko-jemu je milo èiniti zlo nenavidi duša nje-gova. 6 Pustiæe na bezbožnike dažd odživoga ugljevlja, ognja i sumpora; i ognjenivjetar biæe im dio iz èaše; 7 Jer je Gospodpravedan, ljubi pravdu; lice æe njegovovidjeti pravednici.

121 Pomagaj, Gospode; jer nesta sveti-

jeh, jer je malo vjernijeh meðu sinovimaèovjeèijim. 2 Laž govore jedan drugome,usnama lažljivijemgovore iz srca dvolièna.3 Istrijebiæe Gospod sva usta lažljiva, jezikvelièavi, 4 Ljude, koji govore: jezikom smojaki, usta su naša u nas, ko je gospodarnad nama? 5 Videæi stradanje nevoljnihi uzdisanje ništih, sad æu ustati, veli Gos-pod, i izbaviti onoga kome zlobe. 6 Rijeèisu Gospodnje rijeèi èiste, srebro u vatrioèišæeno od zemlje, sedam puta preto-pljeno. 7 Ti æeš nas, Gospode, odbran-iti, i saèuvati nas od roda ovoga dovi-jeka. 8 Bezbožnici idu naokolo; kad se onipodižu, sramote se sinovi èovjeèiji.

131 Dokle æeš me, Gospode, sasvijem zab-

oravljati? dokle æeš odvraæati lice svojeod mene? 2 Dokle æu se domišljati u dušisvojoj, mutiti se u srcu svom dan i noæ?dokle æe se neprijatelj moj podizati nadamnom? 3 Pogledaj, usliši me, Gospode,Bože moj! Prosvijetli oèi moje da ne za-spim na smrt. 4Da ne reèe neprijatelj moj:nadvladao sam ga; da se ne raduju kojime gone, ako posrnem. 5 A ja se uzdamu milost tvoju; radovaæe se srce moje zaspasenje tvoje. 6Pjevaæu Gospodu, koji midobro èini.

141 Reèe bezumnik u srcu svojem: nema

Boga; nevaljali su, gadna su djela njihova;nema nikoga dobro da tvori. 2 Gospodpogleda s neba na sinove èovjeèije, da vidiima li koji razuman, traži li koji Boga.3 Svi su zašli, svi se pokvarili, nema nikogadobro da tvori, nema nijednoga. 4 Zar seneæe opametiti koji èine bezakonje, jedunarod moj kao što jedu hljeb, ne prizivajuGospoda? 5 Ondje æe zadrhtati od straha;jer je Gospod u rodu pravednom. 6 Smijetese onome što ubogi radi; ali Gospod njegazaklanja. 7 Ko æe poslati sa Siona pomoæIzrailju? Kad Gospod povrati zarobljeninarod svoj, onda æe se radovati Jakov iveseliæe se Izrailj.

151 Gospode! ko može sjedjeti u sjenici

tvojoj? ko može nastavati na svetoj goritvojoj? 2Ko hodi bez mane, tvori pravdu, igovori istinu iz srca svojega; 3Ko ne opadajezikom svojim, ne èini drugome zla, i ne

Psalmi 15:4 192 Psalmi 18:24ruži bližnjega svojega; 4Ko ne gleda onogakoga je Bog odbacio, nego poštuje one kojise boje Gospoda; ko se kune bližnjemu pane porièe; 5 Ko ne daje srebra svojega nadobit, i ne prima mita na pravoga. Koovako radi, neæe posrnuti dovijeka.

161 Èuvaj me, Bože; jer se u te uzdam.

2Rekoh Gospodu: ti si Gospodmoj, nemamdobra osim tebe. 3 U svetima koji su nazemlji i u velikima sva je utjeha moja.4Neka drugi umnožavaju idole svoje, nekatrèe k tuðima; ja im neæu ljevati krvavihnaljeva, niti æu metnuti imena njihovijehu usta svoja. 5 Gospod je moj dio našl-jedstva i èaše; ti podižeš dostojanje moje.6 Uže mi je zahvatilo prekrasna mjesta, idio mi je moj mio. 7 Blagosiljam Gospoda,koji me urazumljuje; tomu me i noæu uèišto je u meni. 8 Svagda vidim pred sobomGospoda: on mi je s desne strane da neposrnem. 9Toga radi raduje se srce moje, iveseli se jezik moj, još æe se i tijelo mojesmiriti u uzdanju; 10 Jer neæeš ostavitiduše moje u paklu, niti æeš dati da svetactvoj vidi truhlost. 11 Pokazaæeš mi putživotni: obilje je radosti pred licem tvojim,utjeha u desnici tvojoj dovijeka.

171 Usliši, Gospode, pravdu, èuj glas moj,

primi u ušimolitvumoju ne iz usta lažljivi-jeh. 2 Od lica tvojega neka izaðe sudmoj, oèi tvoje neka pogledaju na pravicu.3 Ispitaj srce moje, obidi noæu; u ognju meokušaj, i neæešnaæi nepravdemoje. 4Ustase moja ne dohvataju djela ljudskih; radirijeèi usta tvojih držim se putova oštrih.5 Utvrdi stope moje na stazama svojim dane zalaze koraci moji. 6 Tebe prizivljem,jer æeš me uslišiti, Bože! prigni k meniuho svoje, i èuj rijeèi moje. 7 Pokaži divnumilost svoju, koji izbavljaš one koji se ute uzdaju od onijeh koji se protive desnicitvojoj. 8 Èuvaj me kao zjenicu oka: sjenomkrila svojih zakloni me 9 Od bezbožnikakoji na me napadaju, od neprijatelja dušemoje, koji su me opkolili. 10 Srce svojezatvoriše; ustima svojim govore oholo.11 Izagnavši me opet su oko mene; oèi susvoje uprli da me obore na zemlju. 12 Onisu kao lav koji hoæe da rastrže, i kao laviækoji sjedi u potaji. 13 Ustani, Gospode,preteci ih, obori ih. Odbrani dušu mojumaèem svojim od bezbožnika, 14 Rukom

svojom, Gospode, od ljudi ovijeh, od ljudiovoga svijeta, kojima je dio ovaj život,kojima si trbuh napunio svoga bogatstva,da æe im i sinovi biti siti i ostatak ostavitisvojoj djeci. 15A ja æu u pravdi gledati licetvoje; kad se probudim, biæu sit od priliketvoje.

181 Ljubiæu te, Gospode, krjeposti moja,

2 Gospode, grade moj, zaklone moj, koji seoboriti nemože, izbaviteljumoj, Božemoj,kamena goro, na kojoj se ne bojim zla, štitemoj, rože spasenja mojega, utoèište moje!3 Prizivljem Gospoda, kojemu se klanjativalja, i opraštam se neprijatelja svojih.4 Obuzeše me smrtne bolesti, i potocinevaljalijeh ljudi uplašiše me. 5 Opkolišeme bolesti paklene, stegoše me zamke sm-rtne. 6 U svojoj tjeskobi prizvah Gospoda,i k Bogu svojemu povikah; on èu iz dvorasvojega glas moj, i vika moja doðe mu doušiju. 7 Zatrese se i pokoleba se zemlja,zadrmaše se i pomjeriše iz temelja gore,jer se on razljuti. 8 Podiže se dim odgnjeva njegova, iz usta njegovijeh oganj,koji proždire, i živo ugljevlje otskakašeod njega. 9 Savi nebesa i siðe. Mrakbješe pod nogama njegovijem. 10 Sjedena heruvima i podiže se, i poletje na kril-ima vjetrnijem. 11 Od mraka naèini sebikrov, sjenicu oko sebe, od mraènijeh voda,oblaka vazdušnijeh. 12 Od sijevanja prednjim kroz oblake njegove udari grad i živougljevlje. 13 Zagrmje na nebesima Gospod,i višnji pusti glas svoj, grad i živo ugljevlje.14 Pusti strijele svoje, i razmetnu ih; silumunja, i rasu ih. 15 I pokazaše se izvorivodeni, i otkriše se temelji vasionoj odprijetnje tvoje, Gospode, od dihanja duhagnjeva tvojega. 16 Tada pruži s visineruku, uhvati me, izvuèe me iz vode velike.17 Izbavi me od neprijatelja mojega silnogai od mojih nenavidnika, kad bijahu jaèiod mene. 18 Ustaše na me u dan nevoljemoje, ali mi Gospod bi potpora. 19 Izvedeme na prostrano mjesto, i izbavi me, jersam mu mio. 20Dade mi Gospod po pravdimojoj, i za èistotu ruku mojih dariva me.21 Jer se držah putova Gospodnjih, i neodmetnuh se Boga svojega, 22 Nego su svizakoni njegovi preda mnom, i zapovijestinjegovijeh ne uklanjam od sebe. 23 Bihmu vjeran, i èuvah se od bezakonja svo-jega. 24 Dade mi Gospod po pravdi mo-joj, po èistoti ruku mojih pred oèima nje-

Psalmi 18:25 193 Psalmi 21:8govima. 25 Sa svetima postupaš sveto, sèovjekom vjernim vjerno, 26 S èistim èisto,a s nevaljalim nasuprot njemu. 27 Jer tipomažeš ljudimanevoljnim, a oèi ponositeponižavaš. 28 Ti raspaljuješ vidjelo moje;Gospod moj prosvjetljuje tamu moju. 29 Stobom razbijam vojsku, i s Bogom svojimskaèem preko zida. 30 Put je Božji vjeran,rijeè Gospodnja èista. On je štit svjemakoji se u nj uzdaju. 31 Jer ko je Bog osimGospoda, i ko je obrana osim Boga našega?32 Ovaj Bog opasuje me snagom, i èinimi vjeran put. 33 Daje mi noge kao ujelena, i na visine stavlja me. 34 Uèi rukemoje boju, i mišice moje èini da su luk odmjedi. 35 Ti mi daješ štit spasenja svojega;desnica tvoja drži me, i milost tvoja èinime velika. 36 Ti širiš korak moj, te se nespotièu noge moje. 37 Tjeram neprijateljesvoje i stižem ih, i ne vraæam se dok ihne istrijebim. 38 Obaram ih, i ne moguustati, padaju pod noge moje. 39 Jer me tiopasuješ snagom za boj, i koji ustanu name, obaraš ih preda mnom. 40Neprijateljamojih pleæi ti mi obraæaš, i potirem ne-navidnike svoje. 41 Oni vièu, ali nemapomagaèa, ka Gospodu, ali ih on ne sluša.42Rasipam ih kao prah po vjetru, kao blatopo ulicama gazim ih. 43 Ti me izbavljašod bune narodne, postavljaš me da samglava tuðim plemenima; narod kojega nepoznavah, služi mi. 44 Po samome èuvenjuslušaju me, tuðini pokorni su mi. 45Tuðiniblijede, dršæu u gradovima svojim. 46 Živje Gospod, i da je blagosloven braniè moj!Da se uzvisi Bog spasenja mojega, 47 Bog,koji mi daje osvetu, i pokorava mi narode,48 Koji me izbavlja od neprijatelja, podižeme nad one koji ustaju na me i od èovjekažestoka izbavljame! 49Toga radi hvalim te,Gospode, pred narodima, i pojem imenutvojemu, 50 Koji slavno izbavljaš cara svo-jega, i èiniš milost pomazaniku svojemuDavidu i natražju njegovu dovijeka.

191 Nebesa kazuju slavu Božiju, i djela

ruku njegovijeh glasi svod nebeski. 2 Dandanu dokazuje, i noæ noæi javlja. 3 Nemajezika, niti ima govora, gdje se ne bi èuoglas njihov. 4 Po svoj zemlji ide kazi-vanje njihovo i rijeèi njihove na kraj vasil-jene. Suncu je postavio stan na njima;5 I ono izlazi kao ženik iz ložnice svoje,kao junak veselo teèe putem. 6 Izlazak

mu je nakraj neba, i hod mu do kraja nje-gova; i niko nije sakriven od toplote nje-gove. 7 Zakon je Gospodnji svršen, krijepidušu; svjedoèanstvo je Gospodnje vjerno,daje mudrost nevještome. 8 Naredbe suGospodnje pravedne, vesele srce. Zapovi-jest je Gospodnja svijetla, prosvjetljuje oèi.9 Strah je Gospodnji èist, ostaje dovijeka.Sudovi su njegovi istini, pravedni sviko-liki. 10 Bolji su od zlata i dragog kamenja,slaði od meda koji teèe iz sata. 11 I slugutvojega oni su prosvijetlili; ko ih drži imaveliku platu. 12 Ko æe znati sve svojepogrješke? Oèisti me i od tajnijeh; 13 Iod voljnijeh saèuvaj slugu svojega, da neobladaju mnome. Tada æu biti svršen ièist od velikoga prijestupa. 14 Da su tirijeèi usta mojih ugodne, i pomisao srcamojega pred tobom, Gospode, krjepostimoja i izbavitelju moj!

201 Da te usliši Gospod u dan žalosti, da

te zaštiti ime Boga Jakovljeva. 2 Da tipošlje pomoæ iz svetinje, i sa Siona da tepotkrijepi. 3Da se opomene svijeh prinosatvojijeh, i žrtva tvoja paljenica da se naðepretila. 4Da ti da Gospod po srcu tvojemu;što god poèneš, da ti izvrši. 5Radovaæemose za spasenje tvoje, i u ime Boga svojegadignuæemo zastavu. Da ispuni Gospod svemolbe tvoje. 6 Sad vidim da Gospod èuvapomazanika svojega; sluša ga sa svetoganeba svojega; jaka je desnica njegova, kojaspasava. 7 Jedni se hvale kolima, drugi kon-jma, a mi imenom Gospoda Boga svojega.8 Oni posræu i padaju, a mi stojimo i nekolebamo se. 9 Gospode! pomozi caru, iusliši nas kad te zovemo.

211 Gospode! s tvoje se sile veseli car; i

kako mu je velika radost što ti pomažeš!2Štomu je srce željelo, dao si mu, i molitveusta njegovijeh nijesi odbio. 3 Jer si gadoèekao blagoslovima milosnim, metnuosi mu na glavu vijenac od dragoga ka-menja. 4 Molio te je za život i dao si muda mu se produlje dani dovijeka. 5 Velikaje slava njegova tvojom pomoæu; slavusi i krasotu metnuo na nj. 6 Dao simu blagoslove dovijeka, razveselio si garadošæu lica svojega. 7 Jer se car uzda uGospoda i u milost višnjega; i ne kolebase. 8 Naæi æe ruka tvoja sve neprijateljetvoje, naæi æe desnica tvoja one koji mrze

Psalmi 21:9 194 Psalmi 25:3na tebe. 9 Uèiniæeš ih kao peæ zažarenu,kad se razgnjeviš; gnjev æe ih Gospod-nji progutati, i oganj æe ih proždrijeti.10Rodnjihov istrijebiæeš sa zemlje, i sjemenjihovo izmeðu sinova èovjeèijih; 11 Jerpodigoše na tebe zlo, smisliše i ne mogošeizvršiti. 12 Jer æeš ih metnuti za biljegu,iz lukova svojijeh pustiæeš strijele u licenjihovo. 13 Podigni se, Gospode, silomsvojom; mi æemo pjevati i slaviti jakosttvoju.

221 Bože, Bože moj! zašto si me ostavio

udaljivši se od spasenja mojega, od rijeèivike moje? 2 Bože moj! vièem danju, ati me ne slušaš, i noæu, ali nemam mira.3 Sveti, koji živiš u pohvalama Izrailjevim!4 U tebe se uzdaše oci naši, uzdaše se, i tisi ih izbavljao. 5Tebe prizivaše, i spasavašese; u tebe se uzdaše, i ne ostajaše u sramoti.6 A ja sam crv, a ne èovjek; potsmijehljudima i rug narodu. 7Koji me vide, svi mise rugaju, razvaljuju usta, mašu glavom, 8 Igovore: oslonio se na Gospoda, neka mupomože, neka ga izbavi, ako gamiluje. 9Ta,ti si me izvadio iz utrobe; ti si me umiriona sisi materemoje. 10Za tobom pristajemod roðenja, od utrobemateremoje ti si Bogmoj. 11Neudaljuj se odmene; jer je nevoljablizu, a nema pomoænika. 12 Opteèe memnoštvo telaca; jaki volovi Vasanski op-koliše me; 13 Razvališe na me usta svoja.Lav je gladan lova i rièe. 14 Kao vodarazlih se; rasuše se sve kosti moje; srcemoje posta kao vosak, rastopilo se u meni.15Sasuši se kao crijep krjepost moja, i jezikmoj prionu za grlo, i u prah smrtni meæešme. 16 Opkoliše me psi mnogi; èeta zliko-vaca ide oko mene, probodoše ruke mojei noge moje. 17 Mogao bih izbrojiti svekosti svoje. Oni gledaju, i odmenenaèinišestvar za gledanje. 18 Dijele haljine mojemeðu sobom, i za dolamu moju bacajuždrijeb. 19 Ali ti, Gospode, ne udaljuj se.Silo moja, pohitaj mi u pomoæ. 20 Izbaviod maèa dušu moju, od psa jedinicu moju.21Saèuvajme od usta lavovijeh, i od rogovabivolovih, èuvši, izbavi me. 22 Kazujemime tvoje braæi; usred skupštine hvaliæute. 23 Koji se bojite Gospoda, hvalite ga.Sve sjeme Jakovljevo! poštuj ga. Boj gase, sve sjeme Izrailjevo! 24 Jer se ne oglušimolitve ništega niti je odbi; ne odvratiod njega lica svojega, nego ga usliši kadga zazva. 25 Tebe æu hvaliti na skupštini

velikoj; zavjete svoje svršiæu pred onimakoji se njega boje. 26 Neka jedu ubogi inasite se, i neka hvale Gospoda koji gatraže; živo da bude srce vaše dovijeka.27Opomenuæe se i obratiæe se ka Gospodusvi krajevi zemaljski, i pokloniæe se prednjim sva plemena neznabožaèka. 28 Jerje Gospodnje carstvo; on vlada narodima.29 Ješæe i pokloniæe se svi pretili na zemlji;pred njim æe pasti svi koji slaze u prah,koji ne mogu saèuvati duše svoje u živ-otu. 30 Sjeme æe njihovo služiti njemu.Kazivaæe se za Gospoda rodu potonjemu.31 Doæi æe, i kazivaæe pravdu njegovuljudima njegovijem, koji æe se roditi; jer jeon uèinio ovo.

231 Gospod je pastir moj, ništa mi neæe

nedostajati. 2 Na zelenoj paši pase me,vodi me na tihu vodu. 3 Dušu moju opo-ravlja, vodi me stazama pravednim imenaradi svojega. 4 Da poðem i dolinom sjenasmrtnoga, neæu se bojati zla; jer si ti samnom; štap tvoj i palica tvoja tješi me.5Postavio si preda mnom trpezu na vidikuneprijateljima mojim; namazao si uljemglavu moju, i èaša je moja preopuna. 6Da!dobrota i milost tvoja pratiæe me u svedane života mojega, i ja æu nastavati udomu Gospodnjem zadugo.

241 Gospodnja je zemlja i što je god u njoj,

vasiljena i sve što živi na njoj. 2 Jer je on namorima osnova, i posred rijeka utvrdi je.3 Ko æe izaæi na goru Gospodnju? i ko æestati na svetom mjestu njegovu? 4U kogasu èiste ruke i srce bezazleno, ko ne izrièeimena njegova uzalud i ne kune se lažno.5 On æe dobiti blagoslov od Gospoda, imilost od Boga spasa svojega. 6 Taki jerod onijeh koji ga traže, i koji su radistajati pred licem tvojim, Bože Jakovljev!7 Vrata! uzvisite vrhove svoje, uzvisite sevrata vjeèna! Ide car slave. 8 Ko je tajcar slave? Gospod krjepak i silan, Gospodsilan u boju. 9 Vrata! uzvisite vrhovesvoje, uzvisite se vrata vjeèna! Ide carslave. 10 Ko je taj car slave? Gospod nadvojskama; on je car slave.

251 K tebi, Gospode, podižem dušu svoju.

2 Bože moj! u tebe se uzdam; ne daj da seosramotim, da mi se ne svete neprijateljimoji. 3 I koji se god u te uzdaju, neæe

Psalmi 25:4 195 Psalmi 28:5se osramotiti; osramotiæe se oni koji seodmeæu od tebe besputno. 4 Pokaži mi,Gospode, putove svoje, nauèi me hoditistazama tvojim. 5 Uputi me istini svojoj,i nauèi me; jer si ti Bog spasenja mojega,tebi se nadam svaki dan. 6 Opomeni semilosrða svojega, Gospode, i milosti svoje;jer su otkako je vijeka. 7 Grijehova mla-dosti moje, i mojih prijestupa ne pominji;po milosti svojoj pomeni mene, radi do-brote svoje, Gospode! 8Dobar je i pravedanGospod; toga radi pokazuje grješnicimaput. 9 Upuæuje krotke istini, uèi krotkehoditi putem njegovijem. 10 Svi su putoviGospodnji milost i istina onima koji držezavjet njegov i otkrivenje njegovo. 11 Radiimena svojega, Gospode, oprosti grijehmoj, jer je velik. 12 Koji se èovjek bojiGospoda? On æe mu pokazati koji put daizbere. 13 Duša æe njegova u dobru poèi-vati, i sjeme æe njegovo vladati zemljom.14 Tajna je Gospodnja u onijeh koji ga seboje, i zavjet svoj javlja im. 15 Oèi sumi svagda upravljene ka Gospodu, jer onizvlaèi iz zamke noge moje. 16 Pogledajme i smiluj se na me, jer sam inokosani nevoljnik. 17 Nek se raširi stisnuto srcemoje, iz tjeskobe moje izvadi me. 18 Vidijade moje i muku moju, i oprosti mi svegrijehe moje. 19Pogledaj neprijatelje mojekako ih je mnogo i kakvom me pakosnomnenavišæunenavide. 20Saèuvaj dušumojui izbavi me; ne daj da se osramotim, jer seu tebe uzdam. 21Bezazlenost i pravda nekame saèuva, jer se u tebe uzdam. 22 Izbavi,Bože, Izrailja od svijeh nevolja njegovijeh.

261 Sudi mi, Gospode, jer u prostoti svojoj

hodim i u Gospoda se uzdam; neæu sepokolebati. 2 Ispitaj me, Gospode, i iskušajme; pretopi što je u meni i srce moje. 3 Jerjemilost tvoja pred oèimamojima, i hodimu istini tvojoj. 4Ne sjedim s bezumnicima,i s lukavima se ne miješam. 5 Nenavidimdruštvo bezakonièko, i s bezbožnicima nesjedim. 6 Umivam pravdom ruke svoje,i idem oko žrtvenika tvojega, Gospode,7Da razglašujem hvalu tvoju i kazujem svaèudesa tvoja. 8 Gospode! omilio mi jestan doma tvojega, i mjesto naselja slavetvoje. 9 Nemoj duše moje pogubiti, niživota mojega s krvopilcima, 10 Kojima jezloèinstvo u rukama, i kojima je desnicapuna mita. 11A ja hodim u prostoti svojoj,izbavi me, i smiluj se na me. 12Noga moja

stoji na pravom putu; na skupštinama æublagosiljati Gospoda.

271 Gospod je vidjelo moje i spasenje

moje; koga da se bojim? Gospod je krje-post života mojega; koga da se strašim?2 Ako navale na me zlikovci da pojedutijelo moje, protivnici i neprijatelji moji,spotaæi æe se i pašæe. 3 Ako protiv menevojska u oko stane, neæe se uplašiti srcemoje; ako se na me rat digne, ja se nionda neæu bojati. 4 Za jedno samo molimGospoda, samo to ištem, da živim u domuGospodnjem sve dane života svojega, dagledam krasotu Gospodnju i ranim u crkvunjegovu. 5 Jer bi me sakrio u kolibi svojoju zlo doba; sklonio bi me pod krovomšatora svojega; na kamenu goru popeo bime. 6 Tada bih podigao glavu svoju predneprijateljima koji bi me opkolili; priniobih u njegovu šatoru žrtvu hvale; zapjevaobih i hvalio Gospoda. 7 Èuj, Gospode, glasmoj, tebe prizivljem, smiluj se na me iusliši me. 8 Srce moje govori pred tobomšto si rekao: “tražite lice moje”; tražimlice tvoje, Gospode! 9 Nemoj odvratiti odmene lica svojega, nemoj u gnjevu ostavitisluge svojega; budi pomoænik moj; nemojme odbiti, i nemoj me ostaviti, Bože, sp-asitelju moj! 10 Jer otac moj i mati mojaostaviše me; ali Gospod neka me prih-vati. 11 Uputi me, Gospode, na put svoj ivodi me pravom stazom poradi onijeh kojime vrebaju. 12 Nemoj me dati na voljuneprijateljima mojim; jer ustaše na melažni svjedoci; ali zloba govori sama protivsebe. 13 Vjerujem da æu vidjeti dobrotuGospodnju na zemlji živijeh. 14 Uzdaj seu Gospoda, budi slobodan; neka bude srcetvoje krjepko, uzdaj se u Gospoda.

281 K tebi, Gospode, vièem; grade moj,

nemoj mi muèati, da ne bih, ako uzmuèiš,bio kao oni koji odlaze u grob. 2 Èujmolitveni glas moj, kad vapijem k tebi,kad dižem ruke svoje k svetoj crkvi tvojoj.3 Nemoj me zahvatiti s grješnicima, i sonima koji èine nepravdu, koji s bližn-jima svojima mirno govore, a u srcu imje zlo. 4 Podaj im, Gospode, po djelimanjihovijem, po zlomu postupanju njihovu;po djelima ruku njihovijeh podaj im, podajim što su zaslužili. 5 Jer ne paze na djelaGospodnja, i na djela ruku njegovijeh. Da

Psalmi 28:6 196 Psalmi 31:24ih razori i ne sazida. 6 Da je blagoslovenGospod, jer usliši glas moljenja mojega!7 Gospod je krjepost moja i štit moj; unjega se pouzda srcemoje, i onmi pomože.Zato se veseli srcemoje, i pjesmom svojomslavim ga. 8 Gospod je krjepost narodasvojega, i obrana koja spasava pomazanikanjegova. 9Spasi narod svoj, blagoslovi dos-tojanje svoje; spasi ih i uzdiži ih dovijeka.

291 Dajte Gospodu, sinovi Božiji, dajte

Gospodu slavu i èast. 2DajteGospodu slavuimena njegova. Poklonite se Gospodu usvetoj krasoti. 3 Glas je Gospodnji nadvodom, Bog slave grmi, Gospod je nadvodom velikom. 4 Glas je Gospodnji silan,glas je Gospodnji slavan. 5 Glas Gospodnjilomi kedre, Gospod lomi kedre Livanske.6Kao tele skaèu od njega; Livan i Sirion kaomlad bivo. 7 Glas Gospodnji sipa plamenognjeni. 8Glas Gospodnji potresa pustinju,potresa Gospod pustinju Kades. 9 GlasGospodnji oprašta košute bremena, i sašuma skida odijelo; i u crkvi njegovoj svegovori o slavi njegovoj. 10Gospod je sjedionad potopom, i sjedjeæe Gospod kao caruvijek. 11 Gospod æe dati silu narodu svo-jemu, Gospod æe blagosloviti narod svojmirom.

301Uzvišivaæu te, Gospode, jer si me oteo,

i nijesi dao neprijateljima mojim da mi sesvete. 2Gospode, Božemoj! zavikah k tebi,i iscijelio si me. 3 Gospode! izveo si izpakla dušumoju, i oživio sime da ne siðemu grob. 4 Pojte Gospodu, sveci njegovi, islavite sveto imenjegovo. 5Gnjev je njegovza trenuæe oka, a do životamilost njegova,veèerom dolazi plaè, a jutrom radost. 6 Ija rekoh u dobru svom: neæu posrnutidovijeka. 7Ti šæaše, Gospode, te goramojastajaše tvrdo. Ti odvrati lice svoje, i jase smetoh. 8 Tada tebe, Gospode, zazivah,i Gospoda molih: 9 “Kakva je korist odkrvi moje, da siðem u grob? hoæe li teprah slaviti ili kazivati istinu tvoju? 10 Èuj,Gospode, i smiluj se na me; Gospode! budimi pomoænik.” 11 I ti promijeni plaè mojna radost, skide s mene vreæu, i opasame veseljem. 12 Zato æe ti pjevati slavamoja i neæe umuknuti; Gospode, Božemoj! dovijeka æu te hvaliti.

311 U tebe se, Gospode, uzdam; nemoj

me ostaviti pod sramotom dovijeka, popravdi svojoj izbavi me. 2 Prigni k meniuho svoje, pohitaj, pomozi mi. Budi mikameni grad, tvrda ograda, gdje bih sespasao. 3 Jer si ti kamena gora mojai ograda moja, imena svojega radi vodime i upravljaj mnom. 4 Izvadi me izmreže, koju mi tajno zamjestiše; jer siti krjepost moja. 5 U tvoju ruku preda-jem duh svoj; izbavljao si me, Gospode,Bože istini! 6 Nenavidim one koji poštujupropadljive idole; ja se u Gospoda uzdam.7 Radovaæu se i veseliti se o milosti tvojoj,kad pogledaš na moju muku, poznaš tugudušemoje, 8Ne dašme u ruku neprijatelju,postaviš nogemoje na prostranommjestu.9 Smiluj se na me, Gospode; jer me jetuga, od jada iznemože oko moje, dušamoja i srce moje. 10 Išèilje u žalosti životmoj, i godine moje u uzdisanju; oslabi odmuke krjepost moja, i kosti moje sasah-nuše. 11 Od množine neprijatelja svojihpostadoh potsmijeh i susjedima svojim, istrašilo znancima svojim; koji me vide naulici, bježe od mene. 12 Zaboravljen samkao mrtav, nema me u srcima; ja samkao razbijen sud. 13 Jer slušam grdnju odmnogih, otsvuda strah, kad se dogovarajuna me, misle išèupati dušu moju. 14 A jase, Gospode, u tebe uzdam i velim: ti siBog moj. 15 U tvojoj su ruci dani moji;otmi me iz ruku neprijatelja mojijeh, i odonijeh, koji me gone. 16Pokaži svijetlo licesvoje sluzi svojemu; spasimemilošæu svo-jom. 17 Gospode! nemoj me ostaviti podsramotom; jer tebe prizivljem. Nek se pos-rame bezbožnici, neka zamuknu i padnu upakao. 18 Neka onijeme usta lažljiva, kojagovore na pravednika obijesno, oholo i sporugom. 19 Kako je mnogo u tebe dobra,koje èuvaš za one koji te se boje, i koje daješonima koji se u te uzdaju pred sinovimaèovjeèijim! 20Sakrivaš ih podkrov lica svo-jega od buna ljudskih; sklanjaš ih pod sjenod svadljivijeh jezika. 21 Da je blagoslovenGospod, štomi pokaza divnumilost kao dame uvede u tvrd grad! 22 Ja rekoh u smetnjisvojoj: odbaèen sam od oèiju tvojijeh; aliti èu molitveni glas moj, kad te prizvah.23 Ljubite Gospoda svi sveti njegovi; Gos-pod drži vjeru; i uvršeno vraæa onima kojipostupaju oholo. 24Budite slobodni, i nekabude jako srce vaše, svi koji se u Gospodauzdate.


1 Blago onome, kojemu je oproštenakrivica, kojemu je grijeh pokriven. 2 Blagoèovjeku, kojemu Gospod ne prima grijehai u èijem duhu nema lukavstva. 3 Kadmuèah, posahnuše kostimoje od uzdisanjamojega po vas dan. 4 Jer dan i noæ tištašeme ruka tvoja; nesta soka u meni kao naljetnoj pripeci. 5 Grijeh svoj kazah tebi,i krivice svoje ne zatajih; rekoh: ispovi-jedam Gospodu prijestupe svoje; i ti skides mene krivicu grijeha mojega. 6 Zatoneka ti se moli svaki svetac, kad se možešnaæi; i onda potop velike vode neæe gastignuti. 7 Ti si zaklon moj, ti me èuvašod tjeskobe; okružavaš me radostima uizbavljanju. 8 Urazumiæu te, i pokazaæuti put kojim da ideš; svjetovaæu te, okoje moje na tebi. 9 Nemojte biti kao konj,kao mazga bez razuma, kojima uzdom ižvalama valja obuzdati gubicu, kad ne iduk tebi. 10 Mnogo muke ima bezbožnik,a koji se uzda u Gospoda, oko njega jemilost. 11Radujte se o Gospodu, i pjevajte,pravednici; veselite se svi koji ste pravasrca.

331Veselite se pravednici pred Gospodom;

pravednima dolikuje slaviti. 2 SlaviteGospoda guslama, udarajte mu u psaltirod deset žica. 3 Pjevajte mu pjesmu novu,složno udarajte podvikujuæi; 4 Jer je pravarijeè Gospodnja, i svako djelo njegovo is-tinito. 5 On ljubi pravdu i sud, dobrote jeGospodnje puna zemlja. 6 Rijeèju Gospod-njom nebesa se stvoriše, i duhom usta nje-govijeh sva vojska njihova. 7Kao u gomilusabra vodu morsku, i propasti metnu uspreme. 8Nek se boji Gospoda sva zemlja,i neka strepi pred njim sve što živi povasiljenoj; 9 Jer on reèe, i postade; onzapovjedi, i pokaza se. 10 Gospod razbijanamjere neznabošcima, uništava pomislinarodima. 11 Namjera je Gospodnja tvrdadovijeka, misli srca njegova od koljena nakoljeno. 12 Blago narodu, kojemu je BogGospod, plemenu, koje je on izabrao sebiza naslijeðe. 13 S neba gleda Gospod, vidisve sinove ljudske; 14 S prijestola, na komesjedi, pogleda na sve koji žive na zemlji.15 On je stvorio sva srca njihova, on i znasva djela njihova. 16Neæepomoæi caru ve-lika sila, neæe zaštititi jakoga velika snaga;17Nije u konju uzdanje da æe pomoæi; akomu je i velika snaga, neæe izbaviti. 18 Gle,

oko je Gospodnje na onima koji ga se boje,i na onima koji èekaju milost njegovu.19 On æe dušu njihovu izbaviti od smrti, iprehraniti ih u gladne godine. 20 Duša senaša uzda u Gospoda; on je pomoæ naša ištit naš. 21O njemu se veseli srce naše; jerse u sveto ime njegovo uzdamo. 22Da budemilost tvoja, Gospode, na nama, kao što seuzdamo u tebe.

341 Blagosiljam Gospoda u svako doba,

hvala je njegova svagda u ustima mojima.2 Gospodom se hvali duša moja; neka èujukoji stradaju, pa neka se raduju. 3VelièajteGospoda samnom, uzvišujmo ime njegovozajedno. 4 Tražih Gospoda, i èu me, isvijeh nevolja mojih oprosti me. 5 Kojiu njega gledaju prosvjetljuju se, i lica senjihova neæe postidjeti. 6 Ovaj stradalaczavika, i Gospod ga èu, i oprosti ga svijehnevolja njegovijeh. 7 Anðeli Gospodnjistanom stoje oko onijeh koji se njega boje,i izbavljaju ih. 8 Ispitajte i vidite kako jedobar Gospod; blago èovjeku koji se uzdau nj. 9 Bojte se Gospoda, sveti njegovi;jer koji se njega boje, njima nema osku-dice. 10 Lavovi su ubogi i gladni, a kojitražeGospoda, ne premièe im se nijednogadobra. 11 Hodite, djeco, poslušajte me;nauèiæu vas strahu Gospodnjemu. 12 Kojièovjek želi života, ljubi dane da bi vidiodobro? 13 Ustavljaj jezik svoj oda zla, iusta svoja od prijevarne rijeèi. 14 Klonise oda zla, i èini dobro, traži mira i idi zanjim. 15 Oèi su Gospodnje obraæene napravednike, i uši njegove na jauk njihov.16 Ali je strašno lice Gospodnje za one kojièine zlo, da bi istrijebio na zemlji spomennjihov. 17Vièu pravedni, i Gospod ih èuje,i izbavlja ih od svijeh nevolja njihovijeh.18 Gospod je blizu onijeh koji su skrušenasrca, i pomaže onima koji su smjerna duha.19Mnogo nevolje ima pravednik, ali ga odsvijeh izbavlja Gospod. 20 Èuva Gospodsve kosti njegove, nijedna se od njih neæeslomiti. 21 Bezbožnika ubiæe zlo, i koji ne-navide pravednika prevariæe se. 22Gospodiskupljuje dušu sluga svojih, i koji se god unjega uzdaju, neæe se prevariti.

351 Gospode! budi suparnik suparnicima

mojim; udri one koji udaraju name. 2Uzmioružje i štit, i digni se meni u pomoæ.3 Potegni koplje, i presijeci put onima koji

Psalmi 35:4 198 Psalmi 37:17me gone, reci duši mojoj: ja sam spasenjetvoje. 4 Neka se postide i posrame kojitraže dušu moju; neka se odbiju natrag ipostide koji mi zlo hoæe. 5Neka budu kaoprah pred vjetrom, i anðeo Gospodnji nekaih progoni. 6Neka bude put njihov tamani klizav, i anðeo Gospodnji neka ih tjera.7 Jer ni za što zastriješe mrežom jamu zamene, ni za što iskopaše jamu duši mojoj.8 Neka doðe na njega pogibao nenadna, imreža koju je namjestio neka ulovi njega,neka on u nju padne na pogibao. 9 A dušaæe se moja radovati o Gospodu, i veseliæese za pomoæ njegovu. 10 Sve æe kosti mojereæi: Gospode! ko je kao ti, koji izbavljašstradalca od onoga koji mu dosaðuje, iništega i ubogoga od onoga koji ga up-ropašæuje? 11Ustaše na me lažni svjedoci;što ne znam, za ono me pitaju. 12 Plaæajumi zlo za dobro, i sirotovanje duši mojoj.13 Ja se u bolesti njihovoj oblaèih u vreæu,muèih postom dušu svoju, i molitva semoja vraæaše u prsima mojima. 14 Kaoprijatelj, kao brat postupah; bijah sjetani s oborenom glavom kao onaj koji zamaterom žali. 15 A oni se raduju kad seja spotaknem, i kupe se, kupe se na me,zadaju rane, ne znam zašto, èupaju i neprestaju. 16 S nevaljalijem i podrugljivi-jem besposlièarima škrguæu na me zu-bima svojima. 17 Gospode! hoæeš li dugogledati? Otmi dušu moju od napadanjanjihova, od ovijeh lavova jedinicu moju.18 Priznavaæu te u saboru velikom, usredmnogoga naroda hvaliæu te: 19 Da mi sene bi svetili koji mi zlobe nepravedno, inamigivali oèima koji mrze na me ni zašto. 20 Jer oni ne govore o miru, negona mirne na zemlji izmišljaju lažne stvari.21 Razvaljuju na me usta svoja, i govore:dobro! dobro! vidi oko naše. 22 Vidiš,Gospode! nemoj muèati; Gospode! nemojotstupiti od mene. 23Probudi se, ustani nasud moj, Bože moj i Gospode, i na parnicumoju. 24Sudimi po pravdi svojoj, Gospode,Bože moj, da mi se ne svete. 25 Ne dajda govore u srcu svojem: dobro! to smohtjeli! Ne daj da govore: proždrijesmoga. 26 Nek se postide i posrame svi koji seraduju zlu mojemu, nek se obuku u stid i usram koji se razmeæu nadamnom. 27Nekase raduju i vesele koji mi žele pravdu, igovore jednako: velik Gospod, koji želimira sluzi svojemu! 28 I moj æe jezikkazivati pravdu tvoju, i hvalu tebi svakidan.

361 Bezakoniku je bezbožna rijeè u srcu;

nema straha Božijega pred oèima nje-govijem. 2 Ali laže sebi u oèi, mjestoda prizna svoje bezakonje i omrzne nanj. 3 Rijeèi su usta njegovijeh nepravdai lukavstvo, neæe da se opameti da tvoridobro. 4 Bezakonje smišlja na posteljisvojoj, stoji na putu rðavom, zlo mu nijemrsko. 5 Gospode! do neba je milosttvoja, i istina tvoja do oblaka. 6 Pravda jetvoja kao gore Božije, sudovi tvoji bezdanavelika; ljude i stoku ti èuvaš, Gospode!7 Kako je dragocjena milost tvoja, Bože!sinovi ljudski u sjenu krila tvojih ne bojese. 8Hrane se od izobila doma tvojega, i izpotoka sladosti svojih ti ih napajaš. 9 Jerje u tebe izvor životu, tvojom svjetlošæuvidimo svjetlost. 10 Raširi milost svoju naone koji te znadu, i pravdu svoju na dobrasrca. 11 Ne daj da stane na mene nogaohola, i ruka bezbožnièka da me zaljulja.12Onamo neka padnu koji èine bezakonje,neka se stropoštaju i ne mogu ustati.

371 Nemoj se žestiti gledajuæi nevaljale,

nemoj zavidjeti onima koji èine bezakonje.2 Jer se kao trava brzo kose, i kao zelenobilje venu. 3 Uzdaj se u Gospoda i tvoridobro; živi na zemlji i hrani istinu. 4 Tješise Gospodom, i uèiniæe ti što ti srce želi.5 Predaj Gospodu put svoj, i uzdaj se unjega, on æe uèiniti. 6 I izvešæe kaovidjelo pravdu tvoju, i pravicu tvoju kaopodne. 7 Osloni se na Gospoda, i èekajga. Nemoj se žestiti gledajuæi koga gdjenapreduje na putu svojem, èovjeka, kojiradi što namisli. 8 Utišaj gnjev, i ostavijarost; nemoj se dražiti da zlo èiniš. 9 Jeræe se istrijebiti koji èine zlo, a koji èekajuGospoda naslijediæe zemlju. 10 Još malo,pa neæe biti bezbožnika; pogledaæeš namjesto njegovo, a njega nema. 11 A sm-jerni æe naslijediti zemlju, i naslaðivaæese množinom mira. 12 Zlo misli bezbožnikpravedniku, i škrguæe na nj zubima svo-jim. 13 Ali mu se Gospod smije, jer vidida se primièe dan njegov. 14 Maè potežubezbožnici, zapinju luk svoj, da oboreubogoga i ništega i pokolju one koji idupravim putem. 15 Maè æe njihov udaritiu njihovo srce, i lukovi njihovi polomiæese. 16 Bolje je malo u pravednika negobogatstvo mnogih bezbožnika. 17 Jer æe semišice bezbožnicima potrti, a pravednike

Psalmi 37:18 199 Psalmi 39:12utvrðuje Gospod. 18 Zna Gospod danebezazlenima, i dio njihov traje dovijeka.19 Neæe se postidjeti u zlo doba, u danegladne biæe siti. 20 A bezbožnici ginu, ineprijatelji Gospodnji kao ljepota šumskaprolaze, kao dim prolaze. 21 Bezbožnikuzaima i ne vraæa, a pravednik poklanja idaje. 22 Jer koje on blagoslovi, oni naslijedezemlju, a koje on prokune, oni se istrijebe.23Gospod utvrðuje korake svakoga èovjekai mio mu je put njegov. 24 Kad posrne dapadne, neæe pasti, jer ga Gospod drži zaruku. 25 Bijah mlad i ostarjeh, i ne vidjehpravednika ostavljena, ni djece njegove daprose hljeba. 26 Svaki dan poklanja i daje uzajam, i na natražju je njegovu blagoslov.27 Uklanjaj se oda zla, i èini dobro, i žividovijeka. 28 Jer Gospod ljubi pravedni sud,i ne ostavlja svetaca svojijeh; uvijek seoni èuvaju; a pleme æe se bezbožnièkoistrijebiti. 29 Pravednici æe naslijeditizemlju, i živjeæe na njoj dovijeka. 30 Ustapravednikova govore mudrost, i jezik nje-gov kazuje istinu. 31 Zakon je Boga nje-gova njemu u srcu, stopala se njegova nespotièu. 32 Bezbožnik vreba pravednika, itraži da ga ubije; 33 Ali ga Gospod neæepustiti u ruke njegove, niti æe dati daga okrive kad se stanu suditi. 34 ÈekajGospoda i drži se puta njegova, i on æete postaviti da vladaš zemljom; vidjeæeškako æe se istrijebiti bezbožnici. 35Vidjehbezbožnika strašna koji se raširivaše kaogranato drvo; 36 Ali proðe, i evo nema ga;tražim ga i ne nahodim. 37Hrani èistotu ipazi pravdu, jer æe u èovjeka mirna ostatinatražje. 38A bezakonika æe nestati sasvi-jem; natražje æe se bezbožnièko zatrti.39 Od Gospoda je spasenje pravednicima;on je krjepost njihova u nevolji. 40Gospodæe im pomoæi, i izbaviæe ih; izbaviæe ihod bezbožnika, i saèuvaæe ih, jer se u njegauzdaju.

381 Gospode! nemoj me karati u gnjevu

svojem, niti me nakazati u jarosti svojoj.2 Jer strijele tvoje ustrijeliše me, i ruka metvoja tišti. 3 Nema zdrava mjesta na tijelumojem od gnjeva tvojega; nema mira ukostima mojim od grijeha mojega. 4 Jerbezakonja moja izaðoše vrh glave moje,kao teško breme otežaše mi. 5 Usmrdješese i zagnojiše se rane moje od bezumljamojega. 6 Zgrèio sam se i pogurio veoma,vas dan idem sjetan; 7 Jer sam iznutra

pun ognja, i nema zdrava mjesta na tijelumojem. 8 Iznemogoh i veoma oslabih,rièem od trzanja srca svojega. 9 Gospode!pred tobom su sve želje moje, i uzdisanjemoje nije od tebe sakriveno. 10 Srce mojejako kuca, ostavime snagamoja, i vid oèijumojijeh, ni njegami nema. 11Drugovi mojii prijateljimoji videæi ranemoje otstupiše,daleko stoje bližnji moji. 12Koji traže dušumoju namještaju zamku, i koji su mi zluradi, govore o pogibli i po vas dan misleo prijevari. 13 A ja kao gluh ne èujemi kao nijem koji ne otvora usta svojijeh.14 Ja sam kao èovjek koji ne èuje ili nemau ustima svojim pravdanja. 15 Jer tebe,Gospode, èekam, ti odgovaraj za mene,Gospode, Bože moj! 16 Jer rekoh: da mise ne svete, i da se ne razmeæu nadamnom, kad se spotakne noga moja. 17 Jersam gotov pasti, i tuga je moja svagdasa mnom. 18 Priznajem krivicu svoju, itužim radi grijeha svojega. 19 Neprijateljimoji žive, jaki su, i sila ih ima što menenavide na pravdi. 20Koji mi vraæaju zloza dobro, neprijatelji su mi zato što sampristao za dobrim. 21 Nemoj me ostaviti,Gospode, Bože moj! nemoj se udaljiti odmene. 22 Pohitaj u pomoæ meni, Gospode,spasitelju moj!

391 Rekoh: èuvaæu se na putovima svo-

jim da ne zgriješim jezikom svojim; zauz-davaæu usta svoja, dok je bezbožnik predamnom. 2 Bijah nijem i glasa ne pustih;muèah i o dobru. Ali se tuga moja podiže,3Zapali se srcemoje umeni, umislimamo-jim razgorje se oganj; progovorih jezikomsvojim: 4 Kaži mi, Gospode, kraj moj, idokle æe trajati dani moji? da znam kakosam ništa. 5 Evo s pedi dao si mi dane, ivijek je moj kao ništa pred tobom. Baš jeništa svaki èovjek živ. 6 Baš hodi èovjekkao utvara; baš se uzalud kida, sabira,a ne zna kome æe dopasti. 7 Pa šta daèekam, Gospode? Nad je moj u tebi. 8 Izsvega bezakonja mojega izbavi me, ne dajme bezumnome na potsmijeh. 9 Nijemsam, neæu otvoriti usta svojijeh; jer sime ti udario. 10 Olakšaj mi udarac svoj,silna ruka tvoja ubi me. 11 Ako æeš karatièovjeka za prijestupe, rastoèiæe se kao odmoljaca krasota njegova. Baš je ništa svakièovjek. 12 Slušaj molitvu moju, Gospode, ièuj jauk moj. Gledajuæi suze moje nemojmuèati. Jer sam gost u tebe i došljak kao

Psalmi 39:13 200 Psalmi 43:4i svi stari moji. 13 Nemoj me više gnjevnogledati, pa æu odahnuti prije nego otidemi više me ne bude.

401 Dugo èekah Gospoda, i saže se k meni,

i èu viku moju. 2 Izvadi me iz jame, kojabuèi, i iz gliba, i postavi na kamen nogemoje, i utvrdi stope moje. 3 I metnu u ustamoja pjesmu novu, hvalu Bogu našemu.Vide mnogi, i poèinju se bojati Gospoda,i uzdati se u njega. 4 Blago onome kojina Gospoda stavlja nadanje svoje, i neobraæa se oholima i onijem koji teže nalaž. 5Mnoga su èudesa tvoja, koja si uèinio,Gospode, Bože moj, i mnoge su misli tvojes nama. Nema ti ravna. Htio bih javljati ikazivati, ali im broja nema. 6Žrtve i darovaneæeš; ti si mi uši otvorio; žrtve paljenicei koja se za grijeh prinosi ne tražiš. 7 Ipo tome rekoh: evo idem, kao što je uknjizi pisano za mene; 8 Hoæu èiniti voljutvoju, Bože moj, i zakon je tvoj meni usrcu. 9Kazujem pravdu na saboru velikom;evo, usta svojih ne ustavljam; Gospode, tiznaš. 10 Pravde tvoje ne sakrivam u srcusvom, kazujem vjernost tvoju i spasenjetvoje; i ne tajim milosti tvoje i istine tvojeod sabora velikog. 11 Gospode, nemojzatvoriti srca svojega od mene; milosttvoja i istina tvoja jednakonekame èuvaju.12 Jer me opkoliše zla nebrojena; stigošeme nepravde moje, da ne mogu gledati;ima ih više nego kose na glavi mojoj, srceme moje ostavi. 13 Gospode, voljan budiizbaviti me, Gospode, pohitaj mi u pomoæ.14 Nek se postide i posrame svi koji tražepogibao duši mojoj! Nek se vrate natrag ipostide koji mi žele zlo! 15Nek se povrateu smetnji svojoj koji mi govore: ha! ha!16 Neka se tješe i vesele tobom svi kojitraže tebe, Gospode, i koji ljube spasenjetvoje, neka jednako govore: velik Gospod!17 Ja sam nesreæan i ništ, neka se Gos-pod postara za me! Ti si pomoæ moja iizbavitelj moj, Bože moj, ne èasi.

411 Blago onome koji razumije ništemu!

Gospod æe ga izbaviti u zli dan. 2 Gospodæe ga saèuvati i poživiæe ga; biæe blaženna zemlji. Neæeš ga dati na volju nepri-jateljima njegovijem. 3Gospod æe ga ukri-jepiti bolna na odru. Sasvijem mijenjašpostelju njegovu u bolesti njegovoj. 4 Javièem: Gospode! smiluj se na me, iscijeli

dušu moju, sagriješih ti. 5Neprijatelji mojigovore zlobno za mene: “kad æe umrijeti,i ime njegovo poginuti?” 6 I ako ko doðeda me vidi, laska; srce njegovo slaže usebi nepravdu, i otišavši kazuje. 7 Šapæuo meni meðu sobom neprijatelji moji, imisle mi zlo: 8 “Zla stvar doðe na njega,legao je; neæe više ustati.” 9 I èovjek miramojega, u kojega se uzdah, koji jeðaše hljebmoj, podiže na me petu. 10Ali ti, Gospode,smiluj se na me, i podigni me; a ja æuim vratiti. 11 Po tome æu poznati da samti mio, ako se ne uzraduje neprijatelj mojnada mnom. 12A mene cijela saèuvaj, i dajmi da stojim pred licem tvojim dovijeka.13 Blagosloven Bog Izrailjev od vijeka dovijeka. Amin, amin.

421 Kao što košuta traži potoke, tako duša

moja traži tebe, Bože! 2Žedna je dušamojaBoga, Boga živoga, kad æu doæi i pokazatise licu Božijemu? 3 Suze su mi hljeb dani noæ, kad mi svaki dan govore: gdje jeBog tvoj? 4 Duša se moja proljeva kad seopominjem kako sam hodio sredmnogogaljudstva, stupao u dom Božji, a ljudstvopraznujuæi pjevaše i podvikivaše. 5 Što siklonula, dušo moja, i što si žalosna? Uzdajse u Boga; jer æu ga još slaviti, spasiteljamojega i Boga mojega. 6Klonula je u meniduša zato što te pominjemu zemlji Jordan-skoj, na Ermonu, na gori maloj. 7 Bezdanabezdanu dozivlje glasom slapova tvojih;sve vode tvoje i vali tvoji namene navališe.8 Danju je javljao Gospod milost svoju, anoæu mu je pjesma u mene, molitva Boguživota mojega. 9Reæi æu Bogu, gradu svo-jemu: zašto si me zaboravio? zašto idemsjetan od pakosti neprijateljeve? 10 Kojimi pakoste, prebijajuæi kosti moje, rugajumi se govoreæi mi svaki dan: gdje ti jeBog? 11 Što si klonula, dušo moja, i što sižalosna? Uzdaj se u Boga; jer æu ga jošslaviti, spasitelja mojega i Boga mojega.

431 Sudi mi, Bože, i raspravi parbu

moju s narodom rðavim! od èovjekanepravednoga i lukavoga izbavime. 2 Jer siti Bog krjeposti moje; zašto si me odbacio?Zašto idem sjetan od pakosti neprijatel-jeve? 3 Pošlji vidjelo svoje i istinu svoju,nekame vode, i izvedu na svetu goru tvojui u dvorove tvoje. 4 Onda æu pristupitik žrtveniku Božijemu, k Bogu radosti i

Psalmi 43:5 201 Psalmi 46:10veselja svojega, i uz gusle slaviæu te, Bože,Bože moj! 5 Što si klonula, dušo moja, i štosi žalosna? Uzdaj se u Boga; jer æu ga jošslaviti, spasitelja mojega i Boga mojega.

441 Bože, svojim ušima slušasmo, oci nam

naši pripovijedaše djelo koje si uèinio unjihovo vrijeme, u staro vrijeme. 2 Rukomsvojom izgnao si narode, a njih posadio;iskorijenio si plemena, a njih namnožio.3 Jer ne zadobiše zemlje svojim maèem,niti im mišica njihova pomože, nego tvojadesnica i tvoja mišica, i svjetlost lica tvo-jega, jer ti bijahu omiljeli. 4 Bože, caremoj, ti si onaj isti, pošlji pomoæ Jakovu!5 S tobom æemo izbosti neprijatelje svoje,i s imenom tvojim izgaziæemo one kojiustaju na nas. 6 Jer se ne uzdam uluk svoj, niti æe mi maè moj pomoæi.7 Nego æeš nas ti izbaviti od neprijateljanašijeh, i nenavidnike naše posramiæeš.8 Bogom æemo se hvaliti svaki dan, i imetvoje slaviæemo dovijeka. 9 Ali sad si naspovrgao i posramio, i ne ideš s vojskomnašom. 10 Obraæaš nas te bježimo ispredneprijatelja, i neprijatelji nas naši haraju.11 Dao si nas kao ovce da nas jedu, i ponarodima rasijao si nas. 12 U bescjenjesi prodao narod svoj, i nijesi mu podigaocijene. 13 Dao si nas na potsmijeh susjed-ima našijem, da nam se rugaju i sramotenas koji žive oko nas. 14 Naèinio si odnas prièu u naroda, gledajuæi nas mašuglavom tuðinci. 15 Svaki je dan sramotamoja predamnom, i stid je popao licemoje16 Od rijeèi potsmjevaèevih i rugaèevih,i od pogleda neprijateljevih i osvetljivèe-vih. 17 Sve ovo snaðe nas; ali ne zab-oravismo tebe, niti prestupismo zavjetatvojega. 18 Ne otstupi natrag srce naše,i stope naše ne zaðoše s puta tvojega.19 Kad si nas bio u zemlji zmajevskoj, ipokrivao nas sjenom smrtnijem, 20 Ondada bijasmo zaboravili ime Boga svojega ipodigli ruke svoje k Bogu tuðemu, 21 Nebi li Bog iznašao to? Jer on zna tajne usrcu. 22 A ubijaju nas za tebe svaki dan; snama postupaju kao s ovcama klanicama.23Ustani, što spavaš, Gospode! Probudi se,nemoj odbaciti zasvagda. 24 Zašto kriješlice svoje? zaboravljaš nevolju i mukunašu? 25 Duša naša pade u prah, tijelo jenaše baèeno na zemlju. 26Ustani, pomoæinaša, i izbavi nas radi milosti svoje.

451 Teèe iz srca mojega rijeè dobra; rekoh:

djelo je moje za cara; jezik je moj trskahitroga pisara. 2 Ti si najljepši izmeðusinova ljudskih, blagodat teèe iz usta tvo-jih, jer te je blagoslovio Bog dovijeka.3 Pripaši, junaèe, uz bedru svoju maè svoj,èast svoju i krasotu svoju. 4 I tako ok-iæen pohitaj, sjedi na kola za istinu ikrotku pravdu, i desnica æe tvoja pokazatièudesa. 5 Oštre su strijele tvoje; narodiæe pasti pod vlast tvoju; prostrijeliæe srcaneprijatelja carevijeh. 6 Prijesto je tvoj,Bože, vjeèan i nepokolebljiv; skiptar jecarstva tvojega skiptar pravice. 7 Ljubišpravdu i mrziš na bezakonje; toga radipomaza te, Bože, Bog tvoj uljem radostiviše nego drugove tvoje. 8Sve haljine tvojemirišu smirnom, alojem i kasijom. Kojižive u dvorima od Minijske slonove kosti,oni te vesele. 9 Carske kæeri dvore te;s desne ti strane stoji carica u Ofirskomzlatu. 10 Èuj, kæeri, pogledaj i obrati kmeni uho svoje, zaboravi narod svoj i domoca svojega. 11 I caru æe omiljeti ljepotatvoja; jer je on Gospod tvoj, i njemu sepokloni. 12Kæi Tirova doæi æe s darovima,najbogatiji u narodu tebe æe moliti. 13 Svaje ukrašena kæi careva iznutra, haljina jojje zlatom iskiæena. 14 U vezenoj haljinivode je k caru; za njom vode k tebi djevo-jke, druge njezine. 15 Vode ih veselo iradosno, ulaze u dvor carev. 16 Mjestootaca tvojih biæe sinovi tvoji, postaviæeših knezovima po svoj zemlji. 17 Uèiniæuda se ne zaboravlja ime tvoje od koljena nakoljeno; po tomæe te slaviti narodi vavijekvijeka.

461 Bog nam je utoèište i sila, pomoænik,

koji se u nevoljama brzo nalazi. 2 Zatose neæemo bojati, da bi se zemlja pom-jestila, i gore se prevalile u srce morima.3 Neka buèi i kipi voda njihova, nek seplanine tresu od vala njihovijeh; 4 Potocivesele grad Božji, sveti stan višnjega. 5Bogje usred njega, neæe se pomjestiti, Bogmu pomaže od zore. 6 Uzbuèaše narodi,zadrmaše se carstva; ali on pusti glas svoji zemlja se rastapaše. 7 Gospod nad vo-jskama s nama je, braniè je naš Bog Jakovl-jev. 8 Hodite i vidite djela Gospoda, kojiuèini èudesa na zemlji, 9 Prekide ratovedo kraja zemlje, luk prebi, koplje slomi, ikola sažeže ognjem. 10 Utolite i poznajte

Psalmi 46:11 202 Psalmi 50:16da sam ja Bog; ja samuzvišen ponarodima,uzvišen na zemlji. 11Gospod nad vojskamas nama je, braniè je naš bog Jakovljev.

471 Svi narodi, zaplještite rukama, pok-

liknite Bogu glasom radosnijem. 2 Jerje višnji Gospod strašan, car veliki nadsvom zemljom. 3 Pokori nam narode iplemena pod noge naše. 4 Izbra namdostojanje naše, krasotu Jakova, koji muomilje. 5 Ide Bog uz podvikivanje, Gospoduz glas trubni. 6 Pojte Bogu, pojte; pojtecaru našemu, pojte; 7 Jer je Bog car od svezemlje, pojte pjesmu. 8 Bog caruje nadnarodima; Bog sjedi na svetom prijestolusvom. 9 Knezovi narodni sastavljaju se snarodom Boga Avramova. Jer su štitovizemaljski Božiji. Da je uzvišen!

481 Velik je Gospod i slavan veoma u

gradu Boga našega, na svetoj gori svojoj.2 Prekrasna je visina, utjeha svoj zemljigora Sion, na sjevernoj strani njezinoj gradcara velikoga. 3 Bog u dvorima njegovijemzna se da je braniè. 4 Jer, gle, carevi sezemaljski sabraše, ali proðoše svi. 5Vidješei zaèudiše se, prepadoše se i pobjegoše.6 Trepet obuze ih ondje, muèiše se kaoporodilja. 7 Vjetrom istoènim razbio sikorablje Tarsiske. 8Što slušamo to i vidimou gradu Gospoda nad vojskama, u graduBoga našega. Bog ga utvrdi dovijeka.9Kazujemo, Bože, milost tvoju usred crkvetvoje. 10 Kao što je ime tvoje, Bože, takoje i hvala tvoja na krajevima zemaljskim;pravde je puna desnica tvoja. 11 Nek seveseli gora Sion, nek se raduju kæeri Jude-jske sudova radi tvojijeh. 12 Poðite okoSiona i obiðite ga, izbrojte kule njegove;13 Pogledajte bedeme njegove, razmotritedvorove njegove, da pripovijedate mlaðimnaraštajima. 14 Jer je ovaj Bog naš Bog uvi-jek i dovijeka, on æe biti voð naš dovijeka.

491 Slušajte ovo svi narodi, pazite svi koji

živite po vasiljenoj, 2 Prostaci i gospodo,bogati i siromasi. 3 Usta æe moja kazatipremudrost, i srce moje reæi æe razum.4 Prignuæu uho svoje k prièi, uz gusleæu otvoriti zagonetku svoju. 5 Èega dase bojim u zle dane, kad me zloba mojihneprijatelja opkoli? 6 Koji se uzdate u

silu svoju, i hvalite se velikijem bogat-stvom svojim! 7 Èovjek neæe nikako brataosloboditi, neæe dati Bogu otkupa za nj.8 Velik je otkup za dušu, i neæe biti nigda9 Da ko dovijeka živi, i ne vidi groba.10 Svi vide gdje umiru kao i neznalica ibezumnik što ginu, i ostavljaju drugimaimanje svoje. 11 Oni misle da æe kuæenjihove trajati dovijeka, i stanovi njihoviod koljena na koljeno; imenima svojimzovu zemlje; 12 Ali èovjek u èasti neæedugo ostati, izjednaèiæe se sa stokom, kojukolju. 13 Ovaj im se put èini probitaèan, ikoji za njima idu, hvale misli njihove; 14Aliæe ih kao ovce zatvoriti u pakao, smrt æeim biti pastir; i ujutru hodiæe po njimapravednici, i oblik njihov zbrisaæe pakaorastavivši ih s naseljem. 15 Ali æe Bogdušumoju izbaviti iz ruku paklenih; jermeon prima. 16 Ne boj se kad se ko bogati;kad raste slava doma njegova. 17 Jer kadumre, neæe ništa ponijeti, niti æe poæi zanjim slava njegova. 18 Jer dušu njegovublagosiljaju za života njegova, i slave tebe,što ugaðaš sebi. 19 Ali æe on otiæi ustan otaca svojih, gdje svijeta nigda nevide. 20 Èovjek u èasti, ako nije razuman,izjednaèiæe se sa stokom, koju kolju.

501 Bog nad bogovima, Gospod, govori,

i doziva zemlju od istoka sunèanoga dozapada. 2 Sa Siona, koji je vrh krasote,javlja se Bog. 3 Ide Bog naš, i ne muèi; prednjim je oganj koji proždire, oko njega jebura velika. 4Doziva nebo ozgo i zemlju, dasudi narodu svojemu: 5 “Skupite mi svecemoje, koji su uèinili sa mnom zavjet nažrtvi. 6 I nebesa oglasiše pravdu njegovu,jer je taj sudija Bog.) 7 Slušaj, narode moj,što æu ti kazati, Izrailju, što æu ti javiti.Ja sam Bog, Bog tvoj. 8 Neæu te za žrtvetvoje karati; tvoje žrtve paljenice svagdasu preda mnom. 9 Ne treba mi uzimatiteleta iz doma tvojega, ni jariæa iz torovatvojih. 10 Jer je moje sve gorsko zvijerje, istoka po planinama na tisuæe. 11Znam sveptice po gorama, i krasota poljska predamnom je. 12 Da ogladnim, ne bih tebirekao, jer je moja vasiljena i sve što je unjoj. 13 Zar ja jedem meso volujsko, ilikrv jareæu pijem? 14 Prinesi Bogu hvaluna žrtvu, i izvršuj višnjemu zavjete svoje.15 Prizovi me u nevolji svojoj, izbaviæu te,i ti me proslavi.” 16 A bezbožniku reèeBog: zašto kazuješ uredbe moje i nosiš

Psalmi 50:17 203 Psalmi 55:3zavjet moj u ustima svojima? 17 A sammrziš na nauku, i rijeèi moje bacaš zaleða. 18 Kad vidiš lupeža, pristaješ s njim,i s preljuboèincima imaš dijel. 19 Ustasi svoja pustio da govore zlo, i jezik tvojplete prijevare. 20 Sjediš i govoriš na bratasvojega, sina matere svoje opadaš. 21 Tisi to èinio, ja muèah, a ti pomisli da samja kao ti. Oblièiæu te, metnuæu ti predoèi grijehe tvoje. 22 Razumijte ovo kojizaboravljate Boga! inaèe æu zgrabiti, paneæe niko izbaviti. 23 Onaj mene poštujekoji prinosi hvalu na žrtvu i koji je putemna opazu. Ja æu mu pokazati spasenjeBožije.

511 Smiluj se na me, Bože, po milosti

svojoj, i po velikoj dobroti svojoj oèistibezakonjemoje. 2Operime dobro od beza-konja mojega, i od grijeha mojega oèistime. 3 Jer ja znam prijestupe svoje, i grijehje moj jednako preda mnom. 4 Samometebi zgriješih, i na tvoje oèi zlo uèinih, a tisi pravedan u rijeèima svojim i èist u sudusvojem. 5 Gle, u bezakonju rodih se, i ugrijehu zatrudnje mati moja mnom. 6 Gle,istinu ljubiš u srcu, i iznutra javljaš mimudrost. 7 Pokropi me isopom, i oèistiæuse; umij me, i biæu bjelji od snijega. 8 Dajmi da slušam radost i veselje, da se prenukosti koje si potro. 9 Odvrati lice svoje odgrijeha mojih, i sva bezakonja moja oèisti.10 Uèini mi, Bože, èisto srce, i duh pravponovi u meni. 11 Nemoj me odvrgnutiod lica svojega, i svetoga duha svojeganemoj uzeti od mene. 12 Vrati mi radostspasenja svojega, i duh vladalaèki nekame potkrijepi. 13 Nauèiæu bezakonikeputovima tvojim, i grješnici k tebi æe seobratiti. 14 Izbavi me od krvi, Bože, Bože,spasiteljumoj, i jezikæemoj glasiti pravdutvoju. 15 Gospode! otvori usta moja, i onaæe kazati hvalu tvoju. 16 Jer žrtve neæeš:ja bih je prinio; za žrtve paljenice nemariš.17Žrtva je Boguduh skrušen, srca skrušenai poništena ne odbacuješ, Bože. 18 Podobroti svojoj, Gospode, èini dobro Sionu,podigni zidove Jerusalimske. 19 Onda æeti biti mile žrtve pravde, prinosi i žrtvepaljenice; onda æe metati na žrtvenik tvojteoce.

521 Što se hvališ nevaljalstvom, silni?

Milost je Božija svaki dan sa mnom.

2 Nepravdu izmišlja jezik tvoj; on je utebe kao britva naoštrena, lukavi! 3 Volišzlo nego dobro, voliš lagati nego istinugovoriti. 4 Ljubiš svakojake rijeèi od pogi-bli, i jezik lukav. 5 Toga radi Bog æe teporaziti sasvijem, izbaciæe te i išèupaæete iz stana, i korijen tvoj iz zemlje živi-jeh. 6 Vidjeæe pravednici i pobojaæe se,i potsmijevaæe mu se: 7 Gle èovjeka kojine držaše u Bogu krjeposti svoje, negose uzdaše u velièinu bogatstva svojega iutvrðivaše se zloæom svojom. 8 A ja,kao maslina zelena u domu Gospodnjem,uzdam se u milost Božiju bez prestanka idovijeka. 9 Dovijeka æu hvaliti tebe, jerdobro èiniš, i uzdaæu se u ime tvoje; jer sidobar k svecima svojim.

531 Reèe bezumnik u srcu svojemu: nema

Boga; pronevaljališe se i zagrdješe u beza-konju, nema nikoga dobro da tvori. 2 Bogs neba pogleda na sinove èovjeèije da vidiima li koji razuman, i traži li koji Boga.3 Svi zastraniše, svi se pokvariše, nemanikoga dobro da tvori, nema ni jednoga.4 Zar neæe da se orazume koji god èinebezakonje, jedu narod moj kao što jeduhljeb, i ne prizivaju Boga? 5 Drktaæe odstraha gdje straha nema. Jer æe Bog rasutikosti onijeh koji ustaju na tebe. Ti æeših posramiti, jer ih Bog odvrže. 6 Ko æeposlati sa Siona spasenje Izrailju? Kad Bogpovrati zarobljeni narod svoj, radovaæe seJakov, veseliæe se Izrailj.

541 Bože! imenom svojim pomozi mi, i

krjepošæu svojom odbrani me na sudu.2 Bože! usliši molitvu moju, èuj rijeèiusta mojih. 3 Jer tuðini ustaše na me, isilni traže dušu moju; nemaju Boga predsobom. 4 Gle, Bog je pomoænik moj, Gos-pod daje snagu duši mojoj. 5 Obratiæezlo na neprijatelje moje, istinom svojomistrijebiæe ih. 6 Rado æu prinijeti žrtvu,proslaviæu ime tvoje, Gospode, jer je do-bro. 7 Jer me izbavljaš od svake nevolje, ina neprijatelje moje bez straha gleda okomoje.

551 Usliši, Bože, molitvu moju, i nemoj

se sakriti od moljenja mojega. 2 Pazi,i saslušaj me; cvilim u jadu svom iuzdišem 3 Od vike neprijateljske i od

Psalmi 55:4 204 Psalmi 58:11dosade bezbožnièke; jer dižu na me zlo, i ugnjevu gone me. 4 Srce je moje uzdrktalou meni, i strah smrtni popade me; 5 Strahi trepet doðe na me, i groza poduze me. 6 Irekoh: ko bi mi dao krila golubinja? ja bihodleteo i poèinuo; 7 Daleko bih pobjegao,i nastanio se u pustinji. 8 Pohitao bihda uteèem od vihora i od bure. 9 Porazi,Gospode, i razdijeli jezike njihove, jervidim nasilje i svaðu u gradu; 10 Danjui noæu to hodi po zidovima njegovijem;zloèinstvo je i muka posred njega. 11Usrednjega je pogibao, s ulice njegove ne odlaziprijevara i lukavstvo. 12 Jer ne ruži meneprijatelj moj, to bih podnio; ne ustajena me javni nenavidnik, od njega bih sesakrio. 13Nego ti koji simi bio to što ja sam,drug moj i znanac moj. 14 S kojim mi bješeradost dijeliti tajnu, i u dom Božji hodihkroz sabor narodni. 15Neka ih ugrabi smrt,neka živi siðu u pakao, jer je zloèinstvo ustanu njihovu i u njima. 16 Ja Boga prizivl-jem, i Gospod æe me spasti. 17 Veèerom ijutrom i u podne tužim i uzdišem, i èuæeglas moj; 18 Uèiniæe, te æe duša moja bitimirna od onijeh koji napadaju name, jer ihmnogo imam. 19 Da usliši, i ukroti ih Bog,koji živi od vijeka; jer se ne mijenjaju i neboje se Boga. 20Dižu ruke svoje na one kojisu s njima umiru, i raskidaju svoju družbu.21 Usta su im meka kao maslo, a na srcuim je rat. Rijeèi su im blaže od ulja, alisu goli maèevi. 22 Stavi na Gospoda bremesvoje, i on æe te potkrijepiti. Neæe datidovijeka pravedniku da posrne. 23 Ti æeših, Bože, svaliti u jamu pogibli; krvopije ilukavi neæe sastaviti polovine dana svojih.A ja se u tebe uzdam.

561 Smiluj se na me, Bože, jer èovjek hoæe

da me proguta, neprijatelj me svaki danpritješnjuje. 2 Neprijatelji moji svaki dantraže dame progutaju; jermnogi napadajuna me oholo. 3 Kad me je strah, ja se utebe uzdam. 4 Bogom se hvalim za rijeènjegovu; u Boga se uzdam, ne bojim se; štaæe mi uèiniti tijelo? 5 Svaki dan izvræurijeèi moje; što god misle, sve meni ozlu. 6 Skupljaju se, prikrivaju se, paze zapetamamojima; jer traže dušumoju. 7Kodovake zloæe izbavi od njih, u gnjevu oborinarode, Bože. 8 U tebe je izbrojeno mojepotucanje, suze se moje èuvaju u sudu kodtebe, one su u knjizi tvojoj. 9 Neprijateljimoji ustupaju natrag, kad tebe prizivljem;

po tom znam da je Bog samnom. 10Bogomse hvalim za rijeè njegovu, Gospodom sehvalim za rijeè njegovu. 11 U Boga se uz-dam, ne bojim se; šta æemi uèiniti èovjek?12 Tebi sam se, Bože, zavjetovao; tebe æuhvaliti; 13 Jer si izbavio dušumoju od smrti,nogemoje od spoticanja, da bihhodio predlicem Božjim, u svjetlosti živijeh.

571 Smiluj se na me, Bože, smiluj se

na me; jer se u tebe uzda duša moja, ipod sjen krila tvojih sklanjam se dok neproðu nevolje. 2 Prizivam Boga višnjega,Boga, koji mi dobro èini; 3 Da pošlje sneba i saèuva me, da posrami onoga kojitraži da me proždre; da pošlje Bog milostsvoju i istinu svoju. 4 Duša je moja meðulavovima, ležim meðu onima koji dišu pla-menom. Zubi su sinova ljudskih koplja istrijele, i njihov jezik maè oštar. 5Uzvisi seviše nebesa, Bože, po svoj zemlji neka budeslava tvoja! 6 Metnuše zamku nogamamojima, i stegoše dušu moju, iskopašepreda mnom jamu, i sami padoše u nju.7 Utvrdilo se srce moje, Bože, utvrdilo sesrce moje; pjevaæu te i slaviæu. 8 Probudise, slavo moja, probudi se, psaltire i gusle;ustaæu rano. 9Hvaliæu Gospoda po naro-dima, pjevaæu ti po plemenima. 10 Jer jevelika do nebesa milost tvoja, i istina tvojado oblaka. 11 Uzvisi se više nebesa, Bože,po svoj zemlji neka bude slava tvoja!

581 Govorite li zaista istinu, silni, sudite

li pravo, sinovi èovjeèiji? 2 Ta, beza-konja sastavljate u srcu,meæetenamjerilazloèinstva ruku svojih na zemlji. 3 Odsamoga roðenja zastraniše bezakonici, odutrobe materine tumaraju govoreæi laž.4U njima je jed kao jed zmijinji, kao gluheaspide, koja zatiskuje uho svoje, 5 Kojane èuje glasa bajaèu, vraèaru, vještu uvraèanju. 6 Bože! polomi im zube u us-tima njihovijem; razbij èeljusti lavovima,Gospode! 7 Nek se proliju kao voda,i nestane ih. Kad puste strijele, nekabudu kao slomljene. 8 Kao puž, koji serašèinja, neka išèile; kao dijete, koje ženapobaci, neka ne vide sunca. 9 Prije negokotlovi vaši osjete toplotu od potpaljenatrnja, i sirovo i nagorjelo neka raznesevihor. 10 Obradovaæe se pravednik kadvidi osvetu, opraæe noge svoje u krvibezbožnikovoj. 11 I reæi æe ljudi: zaista

Psalmi 59:1 205 Psalmi 63:2ima ploda pravedniku! zaista je Bog sudijana zemlji!

591 Izbavi me od neprijatelja mojih, Bože

moj, i od onijeh, što ustaju na me, zak-loni me. 2 Izbavi me od onijeh koji èinebezakonje, i od krvopija saèuvaj me. 3 Evozlo namišljaju duši mojoj, skupljaju se name silni, bez krivice moje i bez grijehamojega, Gospode. 4Bez krivicemoje stjeèuse i oružaju se; ustani za mene, i gledaj.5 Ti, Gospode, Bože nad vojskama, BožeIzrailjev, probudi se, obiði sve ove nar-ode, nemoj požaliti odmetnika. 6 Nek sevrate uveèe, laju kao psi, i idu oko grada.7 Evo ruže jezikom svojim, maè im je uustima, jer, vele, ko æe èuti? 8 Ali ti æešse, Gospode, smijati njima i posramiti sveove narode. 9 Oni su jaki, ali ja na tebepogledam, jer si ti Bog èuvar moj. 10 Bog,koji me miluje, ide preda mnom, Bog midaje bez straha da gledam neprijateljesvoje. 11 Nemoj ih pobiti, da ne bi zabo-ravio narod moj; raspi ih silom svojom iobori ih, Gospode, branièu naš, 12Za grijehusta njihovijeh, za rijeèi jezika njihova;nek se uhvate u oholosti svojoj za kletvui laž koju su govorili. 13 Raspi u gnjevu,raspi, da ih nema; i neka poznadu da Bogvlada nad Jakovom i do krajeva zemaljskih.14Nek se vrate uveèe, laju kao psi, i idu okograda. 15 Neka tumaraju tražeæi hrane, ine nasitivši se neka noæi provode. 16 Aja æu pjevati silu tvoju, rano ujutru glasitimilost tvoju; jer si mi bio obrana i utoèišteu dan nevolje moje. 17 Silo moja! tebi æupjevati, jer si ti Bog èuvar moj, Bog koji memiluje.

601 Bože, rasrdio si se na nas, rasuo si

nas, gnjevio si se; povrati nas. 2 Zatresaosi zemlju, i razvalio si je; stegni rasjelinenjezine, jer se njiha. 3 Dao si narodusvojemu da pozna ljutu nevolju, napojio sinas vina od kojega se zanesosmo. 4Podignizastavu za one koji te se boje, da utekuod luka, 5 Da se izbave mili tvoji. Pomozidesnicom svojom i usliši me. 6 Bog reèeu svetinji svojoj: veseliæu se, razdijeliæuSihem, i dolinu Sokot razmjeriæu. 7 Mojje Galad, moj je Manasija, Jefrem je krje-post glave moje, Juda skiptar moj, 8Moavèaša moja, iz koje se umivam, na Edoma

pružiæu obuæu svoju. Pjevaj mi, Filiste-jska zemljo! 9 Ko æe me odvesti u tvrdigrad? Koæeme otpratiti do Edoma? 10Zarneæeš ti, Bože, koji si nas odbacio, i ne ideš,Bože, s vojskomnašom? 11Daj nampomoæu tjeskobi. A obrana je èovjeèija uzalud.12 Bogom smo jaki; on gazi neprijateljenaše.

611 Èuj, Bože, viku moju, slušaj molitvu

moju. 2 Od kraja zemlje vièem k tebi, kadklonu srce moje. Izvedi me na goru, gdjese ne mogu popeti. 3 Jer si ti utoèištemoje, tvrdi zaklon od neprijatelja. 4 Daživim u stanu tvom dovijeka, i poèinempod krovom krila tvojih. 5 Jer ti, Bože,èuješ zavjete moje i daješ mi dostojanjeonijeh koji poštuju ime tvoje. 6Dodaj danek danima carevijem, i godine njegove pro-dulji od koljena na koljeno. 7 Neka carujedovijeka pred Bogom; zapovjedi milosti iistini neka ga èuvaju. 8 Tako æu pjevatiimenu tvojemu svagda, izvršujuæi zavjetesvoje svaki dan.

621 Ta, u Boga je mir duši mojoj, od njega

je spasenje moje! 2 Ta, on je grad moj ispasenje moje, utoèište moje, neæu pos-rnuti nimalo. 3 Dokle æete napadati naèovjeka? Svi hoæete da ga oborite kao zidnavaljen, kao ogradu isprovaljivanu. 4 Bašnaumiše da ga svrgnu s visine, omilje imlaž, ustima blagosiljaju a u srcu kunu. 5Da,u Bogu se smiri, dušo moja; jer je u njemunad moj. 6On je grad moj i spasenje moje,utoèište moje, neæu posrnuti. 7 U Boguje spasenje moje i slava moja, tvrdi gradi pristanište meni je u Bogu. 8 Narode!uzdaj se u njega u svako doba; izlivajtepred njim srce svoje; Bog je naše utoèište.9 Ta, sinovi su prostaèki ništa, sinovi sugospodski laž, da se metnu na mjerila, bilibi lakši nego ništa. 10 Ne uzdajte se uvlast ni u otimanje, nemojte biti ništavi;kad raste bogatstvo, ne dajte da vam srceprione za nj. 11 Jednom reèe Bog i više putaèuh, da je krjepost u Boga. 12 I u tebe je,Gospode, milost; jer ti plaæaš svakome podjelima njegovijem.

631 Bože! ti si Bogmoj, k tebi ranim, žedna

je tebe duša moja, za tobom èezne tijelomoje u zemlji suhoj, žednoj i bezvodnoj.2 Tako bih te ugledao u svetinji, da bih

Psalmi 63:3 206 Psalmi 67:4vidio silu tvoju i slavu tvoju. 3 Jer jedobrota tvoja bolja od života. Usta bi mojahvalila tebe; 4 Tako bih te blagosiljao zaživota svoga, u ime tvoje podigao bih rukesvoje. 5 Kao salom i uljem nasitila bi seduša moja, i radosnijem glasom hvalilabi te usta moja. 6 Kad te se sjeæam napostelji, sve noæne straže razmišljam otebi. 7 Jer si ti pomoæ moja, i u sjenukrila tvojih veselim se. 8 Duša se mojaprilijepila za tebe, desnica tvoja drži me.9 Koji traže pogibao duši mojoj, oni æeotiæi pod zemlju. 10 Izginuæe od maèa, idopašæe lisicama. 11A car æe se veseliti oBogu, hvaliæe se svaki koji se kune njim,kad se zatisnu usta onima koji govore laž.

641 Èuj, Bože, glas moj u jadu mom; od

strašnoga neprijatelja saèuvaj život moj.2 Sakrij me od gomile bezakonika, od èetezloèinaca, 3 Koji naoštriše jezik svoj kaomaè, strijeljaju rijeèima, koje zadaju rane,4 Da bi iz potaje ubili pravoga. Iznenadaudaraju na nj i ne boje se; 5 Utvrðujusebe u zlijem namjerama, dogovaraju sekako æe zamke sakriti, vele: ko æe ihvidjeti? 6 Izmišljaju zloèinstva i govore:svršeno je! šta æe se raditi, smišljeno je!A što je unutra i srce u èovjeka dubokoje. 7 Ali æe ih Bog poraziti; udariæe ihstrijela iznenada. 8Oboriæe jedan drugogajezikom svojim. Ko ih god vidi, bježaæe odnjih. 9Sviæe se ljudi bojati i kazivaæe èudoBožije, i poznaæe u tome djelo njegovo.10 A pravednik æe se veseliti o Gospodu iuzdaæe se u njega, i hvaliæe se svi koji suprava srca.

651 U tebi je uzdanje, Bože, tebi pripada

hvala na Sionu, i tebi se izvršuju zavjeti.2 Ti slušaš molitvu; k tebi dolazi svakotijelo. 3 Bezakonja me pritiskuju, ti æešoèistiti grijehe naše. 4 Blago onome kogaizbiraš i primaš, da živi u dvoru tvom! Na-sitiæemo se dobrom doma tvojega, svet-injom crkve tvoje. 5Divno nam odgovarašpo pravdi svojoj, Bože, spasitelju naš, uz-danico svijeh krajeva zemaljskih, i narodapreko mora daleko. 6 Koji si postavio goresvojom silom, opasao se jaèinom, 7 Kojiutišavaš huku morsku, huku vala njihovi-jeh i bunu po narodima! 8 Boje se tvojihèudesa koji žive na krajevima zemaljskim;sve što se javlja jutrom i veèerom ti budiš

da slavi tebe. 9 Nadgledaš zemlju i za-livaš je, obilno je obogaæavaš; potok jeBožji pun vode, spremaš za njih žito, jersi tako uredio. 10 Brazde njezine napa-jaš, ravniš grude njezine, kišnim kapljamarazmekšavaš je, blagosiljaš je da raða. 11Tivjenèavaš godinu, kojoj dobro èiniš; stopesu tvoje pune masti. 12 Tiju paše popustinjama, i humovi se opasuju radošæu.13 Luke se osipaju stadima, i polja se zaodi-jevaju pšenicom; vesele se i pjevaju.

661 Poklikni Bogu, sva zemljo! 2Zapjevajte

slavu imenu njegovu, dajte mu hvalu islavu. 3 Recite Bogu: kako si strašanu djelima svojim! radi velike sile tvojelaskaju ti neprijatelji tvoji. 4 Sva zemljanek se pokloni tebi i poje tebi, neka pojeimenu tvojemu. 5Hodite i vidite djela Bogastrašnoga u djelima svojim nad sinovimaljudskim. 6On je pretvorio more u suhotu,preko rijeke prijeðosmo nogama; ondjesmo se veselili o njemu; 7 Vlada silomsvojom uvijek, oèi njegove gledaju na nar-ode. Buntovnici, da se nijeste podigli!8 Blagosiljajte, narodi, Boga našega, i gl-asite hvalu njemu. 9 On je darovao dušinašoj život, i nije dao da poklizne noganaša. 10 Ti si nas okušao, Bože, pretopiosi nas, kao srebro što se pretapa. 11 Uveosi nas u mrežu, metnuo si breme na leðanaša. 12 Dao si nas u jaram èovjeku,uðosmo u oganj i u vodu; ali si nas izveona odmor. 13 Uæi æu u dom tvoj sažrtvama što se sažižu, izvršiæu ti zavjetesvoje, 14Koje rekoše usta moja, i kaza jezikmoj u tjeskobi mojoj. 15 Žrtve paljenicepretile æu ti prinijeti s dimom od pretilineovnujske, prinijeæu ti teoce s jariæima.16 Hodite, èujte svi koji se bojite Boga, jaæu vam kazati šta je uèinio duši mojoj. 17Knjemu zavikah ustima svojim, i jezikomsvojim proslavih ga. 18Da sam vidio u srcusvom bezakonje, ne bi me uslišio Gospod.19 Ali Bog usliši, primi glas moljenja mo-jega. 20 Blagosloven Bog, koji ne odvržemolitve moje i ne ostavi me bez milostisvoje!

671 Bože, budi nam milostiv i blagosiljaj

nas, obasjavaj nas licem svojim, 2 Da bi seznao na zemlji put tvoj, po svima naro-dima spasenje tvoje. 3 Da te slave narodi,Bože, da te slave svi narodi! 4Da se vesele i

Psalmi 67:5 207 Psalmi 69:15raduju plemena; jer sudiš narodima pravo,i plemenima na zemlji upravljaš. 5 Da teslave narodi, Bože, da te slave svi narodi!6 Zemlja dade plod svoj. Da nas blagosiljaBog, Bog naš! 7 Da nas blagosilja Bog, i daga se boje svi krajevi zemaljski!

681 Ustaæe Bog, i rasuæe se neprijatelji

njegovi, i pobjeæi æe od lica njegova kojimrze na nj. 2 Ti æeš ih razagnati kao dimšto se razgoni; kao što se vosak topi odognja, tako æe bezbožnici izginuti od licaBožijega. 3 A pravednici æe se veseliti,radovaæe se pred Bogom, i slaviti u ra-dosti. 4 Pojte Bogu, popijevajte imenunjegovu; ravnite put onome što ide prekopustinje; Gospodmu je ime, radujte mu se.5Otac je sirotama i sudija udovicama Bog usvetome stanu svom. 6 Bog samcima dajezadrugu, sužnje izvodi na mjesta obilna, anepokorni žive gdje je suša. 7 Bože! kadsi išao pred narodom svojim, kad si išaopreko pustinje, 8Zemlja se tresijaše, i nebose rastapaše od lica Božijega, i ovaj Sinajod lica Boga, Boga Izrailjeva. 9 Blagodatnisi dažd izlivao, Bože, i kad iznemagaše dos-tojanje tvoje, ti si ga krijepio. 10Stado tvoježivljaše ondje; po dobroti svojoj, Bože, tisi gotovio hranu jadnome. 11 Gospod dajerijeè; glasnika veliko je mnoštvo. 12 Carevinad vojskama bježe, bježe, a koja sjedidoma, dijeli plijen. 13 Smirivši se u svo-jim krajevima, vi ste kao golubica, kojojsu krila posrebrena a perje joj se zlatni.14 Kad je svemoguæi rasipao careve naovoj zemlji, ona se blistaše kao snijeg naSelmonu. 15 Gora je Vasanska gora Božija;gora je Vasanska gora humovita. 16 Zaštogledate zavidljivo, gore humovite? Evogora, na kojoj omilje Bogu živjeti, i na kojojæe Gospod živjeti dovijeka. 17Kola Božijihima sila, tisuæe tisuæa. Meðunjima jeGos-pod, Sinaj u svetinji. 18 Ti si izašao na vis-inu, doveo si roblje, primio darove za ljude,a i za one koji se protive da ovdje nastavaš,Gospode Bože! 19 Blagosloven Gospodsvaki dan! Ako nas ko pretovara, Bog nampomaže. 20Ovaj je Bog naš Bog spasitelj, uvlasti su Gospodu vrata smrtna. 21Gospodsatire glavu neprijateljima svojim i vlasatotjeme onoga koji ostaje u bezakonju svo-jem. 22 Reèe Gospod: od Vasana æudovesti, dovešæu iz dubine morske, 23 Dati ogrezne noga u krvi neprijateljskoj ijezik pasa tvojih da je liže. 24 Vidješe

kako ideš, Bože, kako sveto ide Bog moj,car moj. 25 Naprijed iðahu pjevaèi, zanjima sviraèi sred djevojaka s bubnjima:26 “Na saboru blagosiljajte Gospoda Boga,koji ste iz izvora Izrailjeva!” 27OndjemladiVenijamin, starješina njihov; knezovi Ju-dini, vladaoci njihovi; knezovi Zavulonovi,knezovi Neftalimovi. 28 Bog tvoj darovaoti je silu. Utvrdi, Bože, ovo što si uèinioza nas! 29 U crkvi tvojoj, u Jerusalimu,carevi æe prinositi dare. 30 Ukroti zvijeru ritu, kod volova s teocima naroda, da bipopadali pred tobom sa šipkama srebra;raspi narode koji žele bojeve. 31 Doæiæe vlastela iz Misira, Etiopija æe pružitiruke svoje k Bogu. 32 Carstva zemaljska,pojte Bogu, popijevajte Gospodu, 33 Kojisjedi na nebesima nebesa iskonskih. Evogrmi glasom jakim. 34 Dajte slavu Bogu;velièanstvo je njegovo nad Izrailjem i silanjegova na oblacima. 35 Divan si, Bože,u svetinji svojoj! Bog Izrailjev daje silu ikrjepost narodu. Blagosloven Bog!

691 Pomozi mi, Bože, jer doðe voda do

duše. 2 Propadam u dubokom glibu, gdjenema dna; tonem vodi u dubine, i vali mezatrpavaju. 3 Iznemogoh vièuæi, promuèemi grlo, pobijelješe mi oèi pogledajuæiBoga. 4 Onijeh koji mrze na me ni zašto ima više nego kose na glavi mojoj;osiliše koji hoæe da me pogube, lažljivineprijatelji moji. Što nijesamotimao, valjada vratim. 5 Bože! ti znaš je li u menibezumlje, i krivice moje nijesu sakriveneod tebe. 6Nemoj da se postide u meni kojise uzdaju u tebe, Gospode, Gospode nadvojskama! Nemoj da se posrame u menikoji traže tebe, Bože Izrailjev! 7 Jer teberadi podnosim rug, i sramota popade licemoje. 8Tuðin postadoh braæi svojoj, i nez-nan sinovima matere svoje. 9 Jer revnostza kuæu tvoju jede me i ruženja onijehkoji tebe ruže padaju na me. 10 Plaèem,postim se dušom svojom, i to mi se primaza zlo; 11 Mjesto haljine oblaèim vreæu, ibivam im prièa. 12 O meni se razgovarajusjedeæi na vratima, pijuæi vino pjevajume. 13A ja semolim tebi, Gospode; vrijemeje da se smiluješ, Bože; po velikoj milostisvojoj usliši me, jer je istinito spasenjetvoje. 14 Izvadi me iz gliba, da ne propad-nem; da se izbavim od nenavidnika i izduboke vode; 15 Da me ne uzme voda namaticu, da me ne proždre puèina, i da

Psalmi 69:16 208 Psalmi 72:5ne sklopi jama nada mnom ždrijela svo-jega. 16 Usliši me, Gospode, jer je blagosttvoja milosrdna, po velikoj dobroti svo-joj pogledaj me. 17 Nemoj odvratiti licasvojega od sluge svojega; jer me je tuga;pohitaj, usliši me. 18 Približi se duši mojoj,izbavi je; nasuprot neprijateljima mojimizbavi me. 19 Ti znaš pod kakvim samrugom, stidom i sramotom; pred tobom susvi neprijatelji moji. 20 Sramota satr srcemoje, iznemogoh; èekam hoæe li se komesažaliti, ali nema nikoga; hoæe li me kopotješiti, ali ne nalazim. 21 Daju mi žuèda jedem, i u žeði mojoj poje me octom.22 Trpeza njihova neka im bude mreža izamka, to neka im bude plata. 23 Neka impotamne oèi njihove, da ne vide, i njihovebedre raslabi zasvagda. 24 Izlij na njihjarost svoju, i plamen gnjeva tvojega nekaih obuzme! 25 Stan njihov neka opusti, i unjihovijem šatorima neka ne bude nikogada živi. 26 Jer koga si ti porazio, onigone, i umnožavaju jade onima koje si tiranio. 27Meæi na njih krivicu za krivicom,da ne doðu do pravde tvoje. 28 Neka seizbrišu iz knjige živijeh, i s pravednicimanek ne budu zapisani. 29 A ja sam ništ ibolan; pomoæ tvoja, Bože, nekme zakloni.30Slaviæu ime Božije u pjesmi, velièaæu gau hvali. 31 To je Bogu milije od vola, odteleta s rogovima i s papcima. 32 Vidjeæeništi i radovaæe se. Koji tražite Boga,oživjeæe srce vaše. 33 Jer Bog èuje uboge,i sužanja svojih ne ogluša se. 34 Neka gahvale nebesa i zemlja, mora i sve što se unjima mièe! 35 Jer æe Bog spasti Sion, sazi-daæe gradove Judine; i ljudi æe se ondjenaseliti i naslijediæe ga. 36 I natražje æese sluga njegovijeh utvrditi u njemu, i kojiljube ime njegovo nastavaæe na njemu.

701 Bože, pohitaj da me izbaviš, Gospode,

dami pomožeš! 2Nek se postide i posramekoji traže dušu moju! Nek ustupe natrag,i osramote se koji mi zlo žele! 3 Sa stidomnek se vrate natrag koji mi govore: ha! ha!4Nek se tješe i vesele tobomkoji traže tebe,i koji ljube spasenje tvoje, neka jednakogovore: velik je Bog! 5A ja sam ništ i ubog,Bože, pohitaj k meni! ti si pomoæ moja iizbavitelj moj, Gospode, ne èasi!

711 U tebe se, Gospode, uzdam, nemoj

me ostaviti pod sramotom vjeènom.

2 Pravdom svojom izbavi me, i oprosti me,prigni kmeni uho svoje i pomozimi. 3Budimi grad gdje bih svagda dolazio da živim,uredi spasenje moje; jer si ti grad moj ikrjepost moja. 4 Bože moj! uzmi me izruke bezbožnikove, iz ruke bezakonikovei nasilnikove. 5 Jer si ti nadanje moje,Gospod je Gospod pouzdanje moje odmladosti moje. 6Tebe se držim od roðenja,od utrobe matere moje ti si braniè moj;tobom se hvalim svagda. 7 Èudo sammnogima, a ti si utoèište moje jako.8 Usta su moja puna hvale tvoje, slavetvoje svaki dan. 9 Nemoj me odbacitipod starost, kad me izdaje snaga moja,nemoj me ostaviti. 10 Jer neprijatelji mojimisle o meni, i koji vrebaju dušu mojudogovaraju se, 11 Govoreæi: Bog ga jeostavio, potjerajte i uhvatite ga, jer ganema ko izbaviti. 12 Bože! Ne budi dalekood mene; Bože moj! pohitaj mi u pomoæ.13 Nek se postide i poginu protivnici dušemoje; neka popadne stid i sramota na onekoji mi traže zla! 14 A ja æu se svagdauzdati, i ponavljaæu hvale tebi. 15 Ustaæe moja kazivati pravdu tvoju, svaki dandobroèinstva tvoja, jer im ne znam broja.16Uæiæuu sili Gospoda Gospoda, i slaviæusamo tvoju pravdu. 17 Bože! ti si me uèiood mladosti, i do danas kazujem èudesatvoja. 18Ni u starosti i kad osijedjeh nemojme ostaviti, Bože, eda bih kazivao mišicutvoju natražju, svoj omladini silu tvoju.19 Pravda je tvoja, Bože, do najviše visine;u velikimdjelima, koja si uèinio, Bože, ko jekao ti? 20Koliko si me puta bacao u velike iljute nevolje, pak si me opet ostavio meðuživima i iz bezdana me zemaljskih opetizvadio. 21 Mnogo si me puta podizaoi ponavljao utjehe. 22 I ja te hvalim uzpsaltir, tvoju vjernost, Bože moj; udaramti u gusle, sveèe Izrailjev! 23 Raduju seusta moja kad pjevam tebi, i duša moja,koju si izbavio. 24 I jezik moj svaki dankazuje pravdu tvoju; jer su postiðeni iposramljeni koji mi traže zla.

721 Bože, daj caru sud svoj, i pravdu svoju

sinu carevu: 2 On æe suditi narodu tvo-jemu po pravdi, i nevoljnicima tvojim popravici. 3Rodiæe narodu goremirom, i hu-movi pravdom. 4 On æe suditi nevoljnimau narodu, pomoæi æe sinovima ništega, inasilnika æe oboriti, 5 Bojaæe se tebe dokje sunca i mjeseca, od koljena do koljena.

Psalmi 72:6 209 Psalmi 74:166Siæi æe kao dažd na pokošenu livadu, kaokaplje koje porašaju zemlju. 7 Procvjetaæeu dane njegove pravednik i svuda mirdokle teèe mjeseca. 8 Vladaæe od morado mora, i od rijeke do krajeva zemaljskih.9 Pred njim æe popadati divljaci, i nepri-jatelji njegovi prah æe lizati. 10 CareviTarsiski i ostrvljani donijeæe dare, careviŠavski i Savski daæe danak. 11 Klanjaæemu se svi carevi, svi narodi biæe mupokorni. 12 Jer æe izbaviti ubogoga kojicvili i nevoljnoga koji nema pomoænika.13 Biæe milostiv ništemu i ubogom, i dušeæe jadnima spasti. 14Od prijevare i nasiljaiskupiæe duše njihove, i skupa æe biti krvnjihova pred oèima njegovima. 15 Oni æedobro živjeti, i donijeæe mu zlato iz Šave;i svagda æe se moliti za njega, i svaki æega dan blagosiljati. 16 Biæe pšenice nazemlji izobila; po vrhovima gorskim leli-jaæe se klasje njezino kao Livanska šuma,i po gradovima cvjetaæe ljudi kao travana zemlji. 17 Ime æe njegovo biti uvijek;dokle teèe sunca, ime æe njegovo rasti.Blagosloviæe se u njemu, svi æe ga narodizvati blaženim. 18 Blagosloven GospodBog, Bog Izrailjev, koji jedan èini èudesa!19 I blagosloveno slavno ime njegovo uvi-jek! slave njegove napuniæe se sva zemlja.Amin i amin. 20 Svršiše se molitve Davida,sina Jesejeva.

731 Ta dobar je Bog Izrailju, onima koji

su èista srca. 2 A noge moje umalo nezaðoše, umalo ne popuznuše stopalamoja,3 Jer se rasrdih na bezumnike videæi kakobezbožnici dobro žive. 4 Jer ne znaju zanevolju do same smrti, i tijelo je njihovopretilo. 5 Na poslovima èovjeèijim nemaih, i ne muèe se s drugim ljudima. 6 Togaradi optoèeni su ohološæu kao ogrlicom,i obuèeni u obijest kao u stajaæe ruho.7Oddebljine izbuljeno im je oko, srce punoklape. 8 Potsmijevaju se, pakosno govoreo nasilju, oholo govore. 9 Usta svoja dižuu nebo, i zemlju prolazi jezik njihov. 10 Izato se onamo navraæaju neki iz narodanjegova, i piju vodu iz puna izvora. 11 I gov-ore: kakoæe razabrati Bog? zar višnji zna?12 Pa eto, ovi bezbožnici sreæni na svijetuumnožavaju bogatstvo. 13Zar dakle uzaludèistim srce svoje, i umivam bezazlenošæuruke svoje, 14 Dopadam rana svaki dan, imuke svako jutro? 15 Kad bih kazao: gov-oriæu kao i oni, iznevjerio bih rod sinova

tvojih. 16 I tako stadoh razmišljati da bihovo razumio; ali to bješe teško u oèimamojima. 17 Dok najposlije uðoh u svetinjuBožiju, i doznah kraj njihov. 18 Ta naklizavom mjestu postavio si ih, i bacaš ihu propast! 19 Kako zaèas propadaju, ginu,nestaje ih od nenadne strahote! 20Kao san,kad se èovjek probudi, tako probudivši ih,Gospode, u ništa obraæaš utvaru njihovu.21 Kad kipljaše srce moje i rastrzah se usebi, 22 Tada bijah neznalica i ne razu-mijevah; kao živinèe bijah pred tobom.23 Ali sam svagda kod tebe, ti me držiš zadesnu ruku. 24 Po svojoj volji vodiš me,i poslije æeš me odvesti u slavu. 25 Kogaimam na nebu? i s tobom nièega neæuna zemlji. 26 Èezne za tobom tijelo mojei srce moje; Bog je grad srca mojega i diomoj dovijeka. 27 Jer evo koji otstupiše odtebe, ginu; ti istrebljavaš svakoga koji èinipreljubu ostavljajuæi tebe. 28 A meni jedobro biti blizuBoga. NaGospodapolažemnadanje svoje, i kazivaæu sva èudesa tvoja.

741 Zašto se, Bože, srdiš na nas dugo;

dimi se gnjev tvoj na ovce paše tvoje?2 Opomeni se sabora svojega, koji sistekao od starine, iskupio sebi u našljednudržavu, gore Siona, na kojoj si se naselio.3 Podigni stope svoje na stare razvaline:sve je razrušio neprijatelj u svetinji. 4Rièuneprijatelji tvoji na mjestu sabora tvo-jih, svoje obièaje postavljaju mjesto našihobièaja. 5Vidiš, oni su kao onaj koji podižesjekiru na spletene grane u drveta. 6 Sveu njemu što je rezano razbiše sjekiramai bradvama. 7 Ognjem sažegoše svetinjutvoju; na zemlju obalivši oskvrniše stanimena tvojega. 8 Rekoše u srcu svojem:potrimo ih sasvijem. Popališe sva mjestasabora Božijih na zemlji. 9 Obièaja svojihne vidimo, nema više proroka, i nema unas ko bi znao dokle æe to trajati. 10Dokleæe se, Bože, rugati nasilnik? hoæe li dovi-jeka protivnik prkositi imenu tvojemu?11 Zašto ustavljaš ruku svoju i desnicusvoju? Pruži iz njedara svojih, i istrijebiih. 12 Bože, care moj, koji od starinetvoriš spasenje posred zemlje! 13 Ti sisilom svojom raskinuo more, i satro glavevodenim nakazama. 14 Ti si razmrskaoglavu krokodilu, dao ga onima koji živeu pustinji da ga jedu. 15 Ti si otvorioizvore i potoke, ti si isušio rijeke koje nepresišu. 16 Tvoj je dan i tvoja je noæ, ti si

Psalmi 74:17 210 Psalmi 78:7postavio zvijezde i sunce. 17 Ti si utvrdiosve krajeve zemaljske, ljeto i zimu ti siuredio. 18 Opomeni se toga, neprijatelj seruga Gospodu, i narod bezumni ne mari zaime tvoje. 19 Ne daj zvijerima duše grlicesvoje, nemoj zaboraviti stada stradalacasvojih zasvagda. 20 Pogledaj na zavjet;jer su sve peæine zemaljske pune stanovabezakonja. 21 Nevoljnik nek se ne vratisramotan, ništi i ubogi neka hvale imetvoje. 22 Ustani, Bože, brani stvar svoju,opomeni se kako ti se bezumnik ruga svakidan! 23 Ne zaboravi obijesti neprijateljasvojih, vike, koju jednako dižu protivnicitvoji!

751Hvalimo te, Bože, hvalimo; blizu je ime

tvoje. Za tebe kazuju èudesa tvoja. 2 “Kadvidim da je vrijeme, sudiæu pravo. 3Njihase zemlja sa svijema koji žive na njoj,ja utvrðujem stupove njezine.” 4 Kažemhvališama: ne hvalite se, i bezakonicima:ne dižite roga. 5 Ne dižite u vis roga svo-jega, ne govorite tvrdoglavo. 6 Jer uzviši-vanje ne dolazi ni od istoka ni od zapada niod pustinje; 7 Nego je Bog sudija, jednogaponižuje a drugoga uzvišuje. 8 Jer je èaša uruci Gospodu, vino vri, natoèio je punu, irazdaje iz nje. I talog æe njezin progutati,ispiæe svi bezbožnici na zemlji. 9 A ja æukazivati dovijeka, pjevaæu Bogu Jakovl-jevu. 10 “Sve æu rogove bezbožnicimapolomiti, a rogovi pravednikovi uzvisiæese.”

761 Zna se u Judeji za Boga, u Izrailja

je veliko ime njegovo. 2 U Salimu jestan njegov i naselje njegovo na Sionu.3 Ondje je polomio krilate strijele luku,štit i maè i rat. 4 Ti si svijetao; divnijiod gora hajduèkih. 5 Koji su junaèkogsrca postaše plijen, zaspaše snom svojim,i junaci ne naðoše ruku svojih. 6 Od pri-jetnje tvoje, Bože Jakovljev, drijemlju kolai konj. 7 Ti si strašan, i ko æe se održatipred licem tvojim kad se razgnjeviš? 8 Sneba javljaš sud; zemlja se prepada i muèi,9 Kad Bog ustaje na sud, da pomože svimakoji stradaju na zemlji. 10 I gnjev ljudskiobraæa se u slavu tebi, kad se jednomopašeš gnjevom. 11 Polažite i izvršujtezavjete Gospodu Bogu svojemu; svi koji steoko njega, nosite dare strašnome. 12 On

ukroæava duh knezovima, on je strašancarevima zemaljskim.

771 Glas moj ide k Bogu, i ja prizivl-

jem njega; glas moj ide k Bogu, i on æeme uslišiti. 2 U dan tuge svoje tražihGospoda; noæu je ruka moja podignuta, ine spušta se; duša moja neæe da se utješi.3 Pominjem Boga, i uzdišem; razmišljam,i trne duh moj. 4 Držim oèi svoje da subudne; klonuo sam, i ne mogu govoriti.5 Prebrajam stare dane i godine od vi-jekova. 6 Opominjem se pjesama svojihnoæu; razgovaram se sa srcem svojim, iispitujem duh svoj: 7 “Zar æe se dovijekagnjeviti na nas Gospod, i neæe više ljubiti?8 Zar je zasvagda prestala milost njegova,i rijeè se prekinula od koljena na koljeno?9 Zar je zaboravio milostiv biti i u gn-jevu zatvorio milosrðe svoje?” 10 I rekoh:žalosna je za mene ova promjena desnicevišnjega. 11Pamtim djela Gospodnja; pam-tim preðašnje èudo tvoje. 12Mislio sam osvijem djelima tvojim, razmišljao o radnjitvojoj; 13 Bože! put je tvoj svet; koji je Bogtako velik kao Bog naš? 14 Ti si Bog, kojisi èinio èudesa, pokazivao silu svoju meðunarodima; 15 Mišicom si odbranio narodsvoj, sinove Jakovljeve i Josifove. 16Vidješete vode, Bože, vidješe te vode, i ustreptaše,i bezdane se zadrmaše. 17 Iz oblaka lijaševoda, oblaci davahu glas, i strijele tvojeleæahu. 18 Grmljahu gromovi tvoji ponebu; munje tvoje sijevahu po vasiljenoj,zemlja se tresijaše i njihaše. 19 Po morubijaše put tvoj, i staze tvoje po velikoj vodi,i trag tvoj ne poznavaše se. 20 Vodio sinarod svoj kao ovce rukom Mojsijevom iAronovom.

781 Èuj, narode moj, nauk moj, prigni uho

svoje k rijeèima usta mojih. 2 Otvoramza prièu usta svoja, kazaæu stare pripovi-jetke. 3Što slušasmo i doznasmo, i što namkazivaše oci naši, 4 Neæemo zatajiti oddjecenjihove, naraštaju poznom javiæemoslavu Gospodnju i silu njegovu i èudesakoja je uèinio. 5 Svjedoèanstvo podiže uJakovu, i u Izrailju postavi zakon, koji dadeocima našim da ga predadu djeci svojoj;6Da bi znao potonji naraštaj, djeca koja æese roditi, pa i oni da bi kazivali svojoj djeci7 Da polažu na Boga nadanje svoje, i ne

Psalmi 78:8 211 Psalmi 78:72zaboravljaju djela Božijih, i zapovijesti nje-gove da drže; 8 I da ne budu kao oci njihovi,rod nevaljao i uporan, rod koji ne bješetvrd srcem svojim, niti vjeranBoguduhomsvojim. 9 Sinovi Jefremovi naoružani, kojistrijeljaju iz luka, vratiše se natrag, kadbijaše boj. 10 Ne saèuvaše zavjeta Boži-jega, i po zakonu njegovu ne htješe hoditi.11 Zaboraviše djela njegova, i èudesa, kojaim je pokazao, 12Kako pred ocima njihovi-jem uèini èudesa u zemlji Misirskoj, napolju Soanu; 13 Razdvoji more, i provedeih, od vode naèini zid; 14 I vodi ih danjuoblakom, i svu noæ svijetlijem ognjem;15Raskida stijene u pustinji, i poji ih kao izvelike bezdane; 16 Izvodi potoke iz kamena,i vodi vodu rijekama. 17 Ali oni još jed-nako griješiše njemu, i gnjeviše višnjegau pustinji. 18 I kušaše Boga u srcu svom,ištuæi jela po volji svojoj, 19 I vikaše naBoga, i rekoše: “može li Bog zgotoviti tr-pezu u pustinji? 20 Evo! on udari u kamen,i poteèe voda, i rijeke ustadoše; može lii hljeba dati? hoæe li i mesa postavitinarodu svojemu?” 21 Gospod èu i razljutise, i oganj se razgorje na Jakova, i gnjev sepodiže na Izrailja. 22 Jer ne vjerovaše Bogui ne uzdaše se u pomoæ njegovu. 23 Tadazapovjedi oblacima odozgo, i otvori vratanebeska, 24 I pusti, te im podaždje manaza jelo, i hljeb nebeski dade im. 25 Hljebaanðelskoga jeðaše èovjek; posla im jela dositosti. 26 Pusti nebom ustoku, i navedesilom svojom jug; 27 I kao prahom zasu ihmesom, i kao pijeskom morskim pticamakrilatim; 28 Pobaca ih sred okola njihova,oko šatora njihovijeh. 29 I najedoše se idade im što su željeli. 30Ali ih još i ne proðeželja, još bješe jelo u ustima njihovijem,31 Gnjev se Božji podiže na njih i pomorinajjaèe meðu njima, i mladiæe u Izrailjupobi. 32 Preko svega toga još griješiše, ine vjerovaše èudesima njegovijem. 33 Ipusti, te dani njihovi prolaziše uzalud, igodine njihove u strahu. 34Kad ih ubijaše,onda pritjecahu k njemu, i obraæahu sei iskahu Boga; 35 I pominjahu da je Bogobrana njihova, i višnji izbavitelj njihov.36 Laskahu mu ustima svojima, i jezikomsvojim lagahu mu. 37 A srce njihovo nebješe njemu vjerno, i ne bijahu tvrdi uzavjetu njegovu. 38 Ali on bješe milostiv,i pokrivaše grijeh, i ne pomori ih, èestoustavljaše gnjev svoj, i ne podizaše svejarosti svoje. 39Opominjaše se da su tijelo,vjetar, koji prolazi i ne vraæa se. 40 Koliko

ga puta rasrdiše u pustinji, i uvrijedišeu zemlji gdje se ne živi! 41 Sve nanovokušaše Boga, i sveca Izrailjeva dražiše.42 Ne sjeæaše se ruke njegove i dana, ukoji ih izbavi iz nevolje, 43 U koji uèini uMisiru znake svoje i èudesa svoja na poljuSoanu; 44 I provrže u krv rijeke njihove ipotoke njihove, da nemogoše piti. 45Poslana njih bubine da ih kolju, i žabe da ihmore. 46 Ljetinu njihovu dade crvu, imuku njihovu skakavcima. 47 Vinogradenjihove pobi gradom, i smokve njihoveslanom. 48 Gradu predade stoku njihovu,i stada njihova munji. 49 Posla na njihognjeni gnjev svoj, jarost, srdnju i mržnju,èetu zlijeh anðela. 50 Ravni stazu gnjevusvojemu, ne èuva duša njihovijeh od smrti,i život njihov predade pomoru. 51 Pobi sveprvence u Misiru, prvi porod po kolibamaHamovijem. 52 I povede narod svoj kaoovce, i vodi ih kao stado preko pustinje.53 Vodi ih pouzdano, i oni se ne bojaše,a neprijatelje njihove zatrpa more. 54 Idovede ih na mjesto svetinje svoje, naovu goru, koju zadobi desnica njegova.55Odagna ispred lica njihova narode; ždri-jebom razdijeli njihovo dostojanje, i pošatorima njihovijem naseli koljena Izrail-jeva. 56 Ali oni kušaše i srdiše Boga višn-jega i uredaba njegovijeh ne saèuvaše.57Odustaše i odvrgoše se, kao i oci njihovi,slagaše kao rðav luk. 58Uvrijediše ga visi-nama svojim, i idolima svojim razdražišega. 59 Bog èu i razgnjevi se i rasrdi se naIzrailja veoma. 60 Ostavi naselje svoje uSilomu, šator, u kojem življaše s ljudma.61 I opravi u ropstvo slavu svoju, i krasotusvoju u ruke neprijateljeve. 62 I predademaèu narod svoj, i na dostojanje svojezaplamtje se. 63 Mladiæe njegove jedeoganj, i djevojkama njegovijem ne pjevašesvatovskih pjesama; 64 Sveštenici njegovipadaše od maèa, i udovice njegove neplakaše. 65 Najposlije kao iza sna probudise Gospod, prenu se kao junak kad senapije vina. 66 I pobi neprijatelje svoje sleða, vjeènoj sramoti predade ih. 67 I nehtje šatora Josifova, i koljena Jefremovane izabra. 68 Nego izabra koljeno Judino,goru Sion, koja mu omilje. 69 I sagradisvetinju svoju kao gornje svoje stanove,i kao zemlju utvrdi je dovijeka. 70 I iz-abra Davida slugu svojega, i uze ga odtorova ovèijih, 71 I od dojilica dovede gada pase narod njegov, Jakova, i našljedstvonjegovo, Izrailja. 72 I on ih pase èistijem

Psalmi 79:1 212 Psalmi 82:7srcem, i vodi ih mudrijem rukama.

791 Bože! neznabošci doðoše u dosto-

janje tvoje; oskvrniše svetu crkvu tvoju,Jerusalim pretvoriše u zidine. 2 Trupljesluga tvojih dadoše pticama nebeskijemda ih jedu, tijela svetaca tvojih zvijerimazemaljskim. 3Proliše krv njihovu kao voduoko Jerusalima, i ne bješe ko da pogrebe.4 Postadosmo potsmijeh u susjeda svojih,rugaju nam se i sramote nas koji su okonas. 5 Dokle æeš se, Gospode, jednako gn-jeviti, jarost tvoja gorjeti kao oganj? 6 Izlijgnjev svoj na narode koji te ne znaju, ina carstva koja ne prizivlju tvojega imena.7 Jer izjedoše Jakova, i naselje njegovoopustiše. 8 Ne pominji preðašnjih beza-konja naših, veæ pohitaj da nas presretešmilosrðem svojim, jer smo veoma ološali.9 Pomozi nam, Bože, spasitelju naš, radislave imena svojega, izbavi nas i oèisti odgrijeha naših radi imena svojega. 10 Zaštoda govore neznabošci: gdje je Bog njihov?Neka se pokaže pred oèima našim osvetanad neznabošcima za prolitu krv slugatvojih! 11 Neka izaðu pred lice tvoje uz-dasi sužanjski, silom mišice svoje saèuvajnamijenjene smrti. 12 Sedminom vrati unjedra susjedima našim ruženje, kojim teružiše, Gospode! 13 A mi narod tvoj i ovcepaše tvoje dovijeka æemo tebe slaviti i odkoljena na koljeno kazivati hvalu tvoju.

801 Pastire Izrailjev, èuj! koji vodiš sinove

Josifove kao ovce, koji sjediš na heruvim-ima, javi se! 2 Pred Jefremom i Veni-jaminom i Manasijom probudi krjepostsvoju, i hodi da nam pomožeš. 3 Bože!povrati nas, neka zasja lice tvoje da sespasemo! 4 Gospode, Bože nad vojskama!dokle æeš se gnjeviti kad te moli narodtvoj? 5Hraniš ih hljebom suznijem, i pojiših suzama trostrukom mjerom. 6 Uèiniosi da se oko nas svaðaju susjedi naši, ineprijatelji se naši smiju meðu sobom.7 Bože nad vojskama! povrati nas, nekazasja lice tvoje da se spasemo! 8 Iz Misirasi prenio èokot, izagnao narode, i posadioga. 9 Okrèio si za nj, i on pusti žile,i zauze svu zemlju. 10 Gore se pokrišenjegovijem sjenom, i loze su mu kao kedriBožiji. 11 Pustio je loze svoje do mora iogranke svoje do rijeke. 12 Zašto si murazvalio ogradu, da ga kida ko god proðe?

13Gorski vepar podgriza ga, i poljska zvijerjede ga. 14 Bože nad vojskama! obrati se,pogledaj s neba i vidi, i obiði vinograd ovaj,15 Sad ovaj, koji je posadila desnica tvoja, isina, kojega si ukrijepio sebi! 16 Popaljenje ognjem, isjeèen, od strašnoga pogledatvojega propade. 17 Neka bude ruka tvojanad èovjekom desnice tvoje, nad sinomèovjeèijim kojega si utvrdio sebi! 18 Ineæemo otstupiti od tebe, oživi nas, i imetvoje prizivaæemo. 19 Gospode, Bože nadvojskama! povrati nas, neka zasja licetvoje, da se spasemo!

811 Radujte se Bogu, koji nam daje

krjepost; poklikujte Bogu Jakovljevu.2 Podignite pjesme, dajte bubanj, slatkegusle sa psaltirom. 3 Trubite o mijeni utrubu, o uštapu radi praznika našega. 4 Jerje taki zakon u Izrailja, naredba od BogaJakovljeva. 5 Za svjedoèanstvo postaviJosifu ovo, kad iðaše na zemlju Misirsku.Jezik, kojega ne znah, èuh: 6 “Ukloniosam ramena njegova od bremena, rukenjegove oprostiše se kotarica. 7 U nevoljisi me zazvao, i izbavih te, usliših te usredgroma, na vodi Merivi iskušah te. 8 Slušaj,narode moj, i zasvjedoèiæu ti, Izrailju, okad bi me poslušao: 9 Da ne bude u tebetuðega Boga, i Bogu stranome nemoj seklanjati. 10 Ja sam Gospod, Bog tvoj, kojisam te izveo iz zemlje Misirske; otvoriusta svoja, i ja æu ih napuniti. 11 Ali neposluša narod moj glasa mojega, Izrailj nemari za me. 12 I ja ih pustih na volju srcanjihova, neka hode po svojim mislima.13 O kad bi narod moj slušao mene, isinovi Izrailjevi hodili putovima mojim!14 Brzo bih pokorio neprijatelje njihove,i na protivnike njihove digao bih rukusvoju; 15 Koji mrze na Gospoda, bili biim pokorni, i dobri dani njihovi bili bidovijeka; 16Najboljom bi pšenicom hranionjih, i medom bih iz kamena sitio ih.”

821 Bog stade na saboru Božijem, usred

bogova izreèe sud: 2 “Dokle æete suditinepravo, i bezbožnicima gledati ko je ko?3Sudite ubogome i siroti, onoga koga gonei ništega pravdajte. 4 Izbavljajte ubogogai ništega, iz ruke bezbožnièke otimajte.5Nepoznaše, niti razumješe, hode po tami;zadrmaše se zemlji svi temelji. 6 Rekoh:bogovi ste, i sinovi višnjega svi. 7 Ali

Psalmi 82:8 213 Psalmi 86:14æete kao ljudi pomrijeti, i kao svaki knezpašæete.” 8 Ustani, Bože, sudi zemlji; jersu tvoji po našljedstvu svi narodi.

831 Bože! nemoj zamuknuti, nemoj šutjeti,

niti poèivaj, Bože! 2 Jer evo neprijateljitvoji uzavreše, i koji te nenavide, podigošeglavu. 3 Po narod tvoj zlo naumiše, i dogo-varaju se na izbrane tvoje. 4Rekoše: hoditeda ih istrijebimo izmeðu naroda da se višene spominje ime Izrailjevo. 5 Složno pris-taše i suprot tebi vjeru uhvatiše: 6NaseljaEdomova i Ismailovci, Moav i Agareni,7Geval i Amon i Amalik, Filisteji s Tircima;8 I Asur udruži se s njima; postadošemišicasinovima Lotovijem. 9Uèini im onako kaoMadijamu, kao Sisari, kao Javinu na po-toku Kisonu, 10 Koji su istrijebljeni u Aen-doru, nagnojiše sobom zemlju. 11 Uradis njima, s knezovima njihovijem, kao sOrivom i Zivom, i sa svima glavarima nji-hovijem kao sa Zevejem i Salmanom. 12 Jergovore: osvojimo naselja Božija. 13 Božemoj! zapovjedi neka budu kao prah, kaopijesak pred vjetrom. 14 Kao što oganjsažiže šumu, i kao plamen što zapaljujegore, 15 Tako ih pognaj burom svojom ivihorom svojim smeti ih. 16 Pokrij licenjihovo sramotom, da bi tražili ime tvoje,Gospode! 17Neka se stide i srame dovijeka,neka se smetu i izginu! 18 I neka znadu dasi ti, kojemu je ime Gospod, jedini najvišinad svom zemljom.

841 Kako su mili stanovi tvoji, Gospode

nad silama! 2 Gine duša moja želeæi udvore Gospodnje; srce moje i tijelo mojeotima se k Bogu živome. 3 I ptica nahodikuæu, i lastavica gnijezdo sebi gdje ležeptiæe svoje, kod oltara tvojih, Gospodenadsilama, care moj i Bože moj! 4Blago onimakoji žive u domu tvom! Oni te hvale bezprestanka. 5 Blago onima kojima je silau tebi, i kojima su u srcu putovi tvoji!6 Iduæi dolinom plaèevnom, pretvaraju jeu izvore, i dažd je odijeva blagoslovima.7 Idu zbor za zborom, javljaju se pred Bo-gom na Sionu. 8 Gospode, Bože nad sil-ama! usliši molitvu moju, Bože Jakovljev!9 Bože, branièu naš! sagni se i vidi licepomazanika svojega! 10 Jer je bolje jedandan u dvorima tvojim od hiljade. Volimbiti na pragu doma Božijega nego živjeti ušatorima bezbožnièkim. 11 Jer je Gospod

Bog sunce i štit, Gospod daje blagodat islavu; onima koji hode u bezazlenosti neukraæuje nijednoga dobra. 12Gospode nadsilama! blago èovjeku, koji se u te uzda!

851 Smilovao si se, Gospode, na zemlju

svoju, povratio si roblje Jakovljevo.2 Prostio si nepravdu narodu svojemu,pokrio si sve grijehe njegove. 3 Ustaviosi svu jarost svoju, ublažio žestinu gnjevasvojega. 4 Povrati nas, Bože spasitelju naš,prekini srdnju svoju na nas. 5 Zar æešse dovijeka gnjeviti na nas, i protegnutignjev svoj od koljena na koljeno? 6 Zarse neæeš povratiti i oživiti nas, da bi senarod tvoj radovao o tebi? 7 Pokaži nam,Gospode, milost svoju, i pomoæ svoju dajnam. 8Daposlušam što govori GospodBog.On izrièe mir narodu svojemu i svecimasvojim, i onima koji se obraæaju srcemk njemu. 9 Da, blizu je onijeh koji ga seboje pomoæ njegova, da bi naselio slavuu zemlji našoj! 10 Milost i istina srešæese, pravda i mir poljubiæe se. 11 Istinaæe niknuti iz zemlje i pravda æe s nebapriniknuti. 12 I Gospod æe dati dobro, izemlja naša daæe plod svoj. 13 Pravda æepred njim iæi, i postaviæe na put stopesvoje.

861 Prigni, Gospode! uho svoje i usliši

me, jer sam nevoljan i ništ. 2 Saèuvajdušu moju, jer sam tvoj poklonik. Spasislugu svojega, Bože moj, koji se u te uzda.3Smiluj se name, Gospode, jer k tebi vièemvas dan. 4Obeseli dušu sluge svojega, jer ktebi, Gospode, podižem dušu svoju. 5 Jersi ti, Gospode, dobar i milosrdan i veomamilostiv svima koji te prizivlju. 6 Èuj,Gospode, molitvu moju, i slušaj glas mol-jenjamojega. 7Udan tuge svoje prizivljemte, jer æeš me uslišiti. 8 Nema meðu bo-govima takoga kakav si ti, Gospode, i nemadjela takijeh kakva su tvoja. 9 Svi narodi,koje si stvorio, doæi æe i pokloniti se predtobom, Gospode, i slaviti ime tvoje. 10 Jersi ti velik i tvoriš èudesa; ti si jedan Bog.11 Pokaži mi, Gospode, put svoj, i iæi æuu istini tvojoj; uèini neka se mili srcu mo-jemubojati se imena tvojega. 12Slaviæu te,Gospode Bože moj, svijem srcem svojim,i poštovaæu ime tvoje dovijeka. 13 Jer jemilost tvoja velika nada mnom, i izvadiosi dušu moju iz pakla najdubljega. 14 Bože,

Psalmi 86:15 214 Psalmi 89:30oholice ustaše na mene, i gomila nasil-nika traži dušu moju, i nemaju tebe predsobom. 15 Ali ti, Gospode, Bože milostivi iblagi, strpljivi i bogati dobrotom i istinom,16 Pogledaj na me i smiluj mi se, daj silusvoju sluzi svojemu, i pomozi sinu slušk-inje svoje; 17Uèini sa mnom èudo dobrote.Neka vide koji me nenavide, i postide se,što si mi, Gospode, pomogao i utješio me.

871 Što je sam osnovao na gorama sveti-

jem, 2Vrata Sionska ljubi Gospod više svi-jeh stanova Jakovljevijeh. 3 Slavno kazujuza tebe, grade Božji! 4 “Meðu one, kojime znaju, brojiæu Misir i Vavilon. Glei Filisteji i Tir s Etiopskom ondje su serodili.” 5 O Sionu æe se govoriti: taj se itaj rodio u njemu; sam višnji utvrðuje ga.6 Gospod æe u prijepisu naroda zavikati:ovaj se rodio u njemu. 7 I koji pjevaju ivesele se, svi su izvori moji u tebi.

881 Gospode Bože, spasitelju moj, danju

vièem i noæu pred tobom. 2 Nek izaðepreda te molitva moja, prigni uho svojek jauku mojemu; 3 Jer je duša mojapuna jada, i život se moj primaèe paklu.4 Izjednaèih se s onima koji u grob od-laze, postadoh kao èovjek bez sile, 5 Kaomeðu mrtve baèen, kao ubijeni, koji ležeu grobu, kojih se više ne sjeæaš, i kojisu od ruke tvoje daleko. 6 Metnuo sime u jamu najdonju, u tamu, u bezdanu.7 Oteža mi gnjev tvoj, i svima valima svo-jim udaraš me. 8 Udaljio si od menepoznanike moje, njima si me omrazio;zatvoren sam, i ne mogu izaæi. 9 Okomoje usahnu od jada, vièem te, Gospode,vas dan, pružam k tebi ruke svoje. 10 Edali æeš na mrtvima èiniti èudesa? ili æemrtvi ustati i tebe slaviti? 11 Eda li æe seu grobu pripovijedati milost tvoja, i istinatvoja u truhljenju? 12 Eda li æe u tamipoznati èudesa tvoja, i pravdu tvoju gdjese sve zaboravlja? 13 Ali ja, Gospode, ktebi vièem, i jutrommolitva moja sreta te.14 Zašto, Gospode, odbacuješ dušu moju, iodvraæaš lice svoje od mene? 15Muèim sei izdišem od udaraca, podnosim strahotetvoje, bez nadanja sam. 16 Gnjev tvoj stižeme, strahote tvoje razdiru me. 17 Optjeèume svaki dan kao voda, stežu me otsvuda.18 Udaljio si od mene druga i prijatelja;poznanici moji sakrili su se u mrak.

891 Milosti æu Gospodnje pjevati uvijek,

od koljena na koljeno javljaæu istinu tvojuustima svojima. 2 Jer znam da je zavavijekosnovana milost, i na nebesima da si utvr-dio istinu svoju, rekavši: 3 “Uèinih zavjets izbranim svojim, zakleh se Davidu, sluzisvojemu: 4 Dovijeka æu utvrðivati sjemetvoje i prijesto tvoj ureðivati od koljenado koljena. 5 Nebo kazuje èudesa tvoja,Gospode, i istinu tvoju sabor svetijeh. 6 Jerko je nad oblacima ravan Gospodu? ko æese izjednaèiti s Gospodom meðu sinovimaBožijim? 7Bogu se valja klanjati na saborusvetijeh, strašniji je od svijeh koji su okonjega. 8 Gospode, Bože nad vojskama! koje silan kao ti, Bože? I istina je tvojaoko tebe. 9 Ti vladaš nad silom morskom;kad podigne vale svoje, ti ih ukroæavaš.10 Ti si oborio oholi Misir kao ranjenika,krjepkommišicom svojom rasijao si nepri-jatelje svoje. 11 Tvoje je nebo i tvoja jezemlja; ti si sazdao vasiljenu i što je godu njoj. 12 Sjever i jug ti si stvorio, Tavor iErmon o tvom se imenu raduje. 13Tvoja jemišica krjepka, silna je ruka tvoja, i visokadesnica tvoja. 14 Blagost je i pravda pod-nožje prijestolu tvojemu,milost i istina idepred licem tvojim. 15 Blago narodu kojizna trubnu pokliè! Gospode! u svjetlostilica tvojega oni hode; 16 Imenom se tvojimraduju vas dan, i pravdom tvojom uzvišujuse. 17 Jer si ti krasota sile njihove, i pomilosti tvojoj uzvišuje se rog naš. 18 Jerje od Gospoda obrana naša, i od svetogaIzrailjeva car naš. 19 Tada si govorio uutvari vjernima svojim, i rekao: “poslahpomoæ junaku, uzvisih izbranoga svojegaiz naroda. 20 Naðoh Davida slugu svojega,svetim uljem svojim pomazah ga. 21 Rukaæe moja biti jednako s njim, i mišica mojakrijepiæe ga. 22 Neæe ga neprijatelj nad-vladati, i sin bezakonja neæe mu dosaditi.23 Potræu pred licem njegovijem nepri-jatelje njegove, i nenavidnike njegove po-raziæu. 24 Istina je moja i milost moja snjim; i u moje ime uzvisiæe se rog njegov.25 Pružiæu na more ruku njegovu, i narijeke desnicu njegovu. 26On æe me zvati:ti si otac moj, Bog moj i grad spasenjamojega. 27 I ja æu ga uèiniti prvencem,višim od careva zemaljskih. 28 Dovijekaæu mu hraniti milost svoju, i zavjet je mojs njim vjeran. 29 Produljiæu sjeme nje-govo dovijeka, i prijesto njegov kao danenebeske. 30 Ako sinovi njegovi ostave za-

Psalmi 89:31 215 Psalmi 92:3konmoj, i ne uzidu u zapovijestimamojim;31 Ako pogaze uredbe moje, i zapovijestimojih ne saèuvaju, 32Onda æu ih pokaratiprutom za nepokornost, i ranama za beza-konje njihovo; 33 Ali milosti svoje neæuuzeti od njega, niti æu prevrnuti istinomsvojom; 34 Neæu pogaziti zavjeta svojega,i što je izašlo iz usta mojih neæu poreæi.35 Jednom se zakleh svetošæu svojom; zarda slažem Davidu? 36 Sjeme æe njegovotrajati dovijeka, i prijesto njegov kao suncepreda mnom; 37 On æe stajati uvijek kaomjesec i vjerni svjedok u oblacima.” 38 Asad si odbacio i zanemario, razgnjevio sise na pomazanika svojega; 39 Zanemariosi zavjet sa slugom svojim, bacio si nazemlju vijenac njegov. 40 Razvalio si sveograde njegove, gradove njegove obratiosi u zidine. 41 Plijene ga svi koji prolazeonuda, posta potsmijeh u susjeda svojijeh.42 Uzvisio si desnicu neprijatelja njegovi-jeh, obradovao si sve protivnike njegove.43 Zavratio si ostrice maèa njegova, i ni-jesi ga ukrijepio u boju; 44 Uzeo si musvjetlost, i prijesto njegov oborio si nazemlju; 45 Skratio si danemladosti njegovei obukao ga u sramotu. 46 Dokle æeš se,Gospode, jednako odvraæati, dokle æe kaooganj plamtjeti gnjev tvoj? 47 Opomenise kakav je vijek moj, kako si ni na štostvorio sve sinove Adamove? 48 Koji jeèovjek živio i nije smrti vidio, i izbaviodušu svoju iz ruku paklenijeh? 49 Gdje supreðašnje milosti tvoje, Gospode? Kleosi se Davidu istinom svojom. 50 Opomenise, Gospode, prijekora sluga svojih, kojinosim u njedrima svojim od svijeh silnijehnaroda, 51 Kojim kore neprijatelji tvoji,Gospode, kojim kore trag pomazanika tvo-jega. 52 Blagosloven Gospod uvijek! Amin,amin.

901 Gospode! ti si nam utoèište od koljena

do koljena. 2 Prije nego se gore rodiše isazda se zemlja i vasiljena, i od vijeka i dovijeka ti si Bog. 3 Ti povraæaš èovjeka utruhlež, i govoriš: vratite se sinovi ljudski!4 Jer je tisuæa godina pred oèima tvojimakao dan juèerašnji, kad mine, i kao stražanoæna. 5 Ti ih kao povodnjem odnosiš;oni su kao san, kao trava, koja rano vene,6 Ujutru cvjeta i uvene, uveèe se pokosi isasuši. 7 Jer nas nestaje od gnjeva tvojega,i od jarosti tvoje u smetnji smo. 8 Staviosi bezakonja naša preda se, i tajne naše

na svjetlost lica svojega. 9 Svi se daninaši prekraæuju od srdnje tvoje, godinenaše prolaze kao glas. 10 Dana godinanaših svega ima do sedamdeset godina, a ujaèega do osamdeset godina: i sam je cvijetnjihov muka i nevolja; jer teku brzo, i miodlijeæemo. 11 Ko zna silu gnjeva tvojegai tvoju jarost, da bi te se kao što trebabojao? 12Nauèi nas tako brojiti dane naše,da bismo stekli srce mudro. 13 Povratise, Gospode! Dokle æeš? Smiluj se nasluge svoje. 14 Ujutru nas nasiti dobrotesvoje, i radovaæemo se i veseliti u sve danesvoje. 15Obraduj nas prema danima, u kojesi nas muèio, i prema godinama, u kojesmo gledali nevolju. 16Neka se pokaže naslugama tvojim djelo tvoje, i slava tvoja nasinovima njihovijem. 17 Neka bude dobravolja Gospoda Boga našega s nama, i djeloruku naših dovrši nam, i djelo ruku našihdovrši.

911 Koji živi u zaklonu višnjega, u sjenu

svemoguæega poèiva. 2 Govori Gospodu:ti si utoèište moje i braniè moj, Bog moj,u kojega se uzdam. 3 On æe te izbavitiiz zamke ptièareve, i od ljutoga pomora;4 Perjem svojim osjeniæe te, i pod krilimanjegovijem zakloniæeš se; istina je njegovaštit i ograda. 5 Neæeš se bojati strahotenoæne, strijele, koja leti danju, 6 Pomora,koji ide po mraku, bolesti, koja u podnemori. 7 Pašæe pored tebe tisuæa i desettisuæa s desne strane tebi, a tebe se neæedotaæi. 8 Samo æeš gledati oèima svojima,i vidjeæeš platu bezbožnicima. 9 Jer siti, Gospode, pouzdanje moje. Višnjega siizabrao sebi za utoèište. 10 Neæe te zlozadesiti, i udarac neæedosegnuti do kolibetvoje. 11 Jer anðelima svojim zapovijedaza tebe da te èuvaju po svijem putovimatvojim. 12 Na ruke æe te uzeti da gdje nezapneš za kamennogom svojom. 13Na lavai na aspidu nastupaæeš i gaziæeš laviæai zmaja. 14 “Kad me ljubi, izbaviæu ga;zakloniæu ga, kad je poznao ime moje.15 Zazvaæe me, i uslišiæu ga; s njim æubiti u nevolji, izbaviæu ga i proslaviæu ga.16Duga života nasitiæu ga, i pokazaæu muspasenje svoje.”

921 Lijepo je hvaliti Gospoda, i pjevati

imenu tvojemu, višnji, 2 Javljati jutrommilost tvoju, i istinu tvoju noæu, 3Uz deset

Psalmi 92:4 216 Psalmi 96:7žica i uz psaltir, i uz jasne gusle! 4 Jersi me razveselio, Gospode, djelima svojim,s djela ruku tvojih radujem se. 5 Kakosu velika djela tvoja, Gospode! Veomasu duboke pomisli tvoje. 6 Bezumnik nezna, i neznalica ne razumije toga. 7 Kadbezbožnici nièu kao trava i cvjetaju svikoji èine bezakonje, to biva zato da bi seistrijebili dovijeka. 8A ti si, Gospode, visokuvijek. 9 Jer evo neprijatelji tvoji, Gospode,jer evo neprijatelji tvoji ginu, i rasipajuse svi koji èine bezakonje; 10 A moj rogti uzvišuješ kao rog u jednoroga, ja sampomazan novijem uljem. 11 I oko mojevidi neprijatelje moje, i o bezakonicima,koji ustaju na mene, slušaju uši moje.12 Pravednik se zeleni kao finik, kao kedarna Livanu uzvišuje se. 13Koji su zasaðeni udomu Gospodnjem, zelene se u dvorovimaBoga našega; 14Rodni su i u starosti, jedri izeleni, 15 Javljajuæi da je pravedanGospod,braniè moj, i da nema u njemu nepravde.

931 Gospod caruje. Obukao se u

velièanstvo, obukao se Gospod u silu, iopasao se. Zato je vasiljena tvrda, i neæese pomjeriti. 2Prijesto tvoj stoji od iskona;od vijeka ti si. 3 Podižu rijeke, Gospode,podižu rijeke glas svoj, podižu rijeke valesvoje: 4 Od hujanja vode mnoge i silne, odvala morskih silniji je na visini Gospod.5 Svjedoèanstva su tvoja veoma tvrda;domu tvojemu pripada svetost, Gospode,na dugo vrijeme.

941 Bože od osvete, Gospode, Bože od

osvete, pokaži se! 2 Podigni se, sudijozemaljski, podaj zaslugu oholima. 3 Dokleæe se bezbožnici, Gospode, dokle æe sebezbožnici hvaliti? 4 Ruže i oholo govore,velièaju se svi koji èine bezakonje. 5 Gazenarod tvoj, Gospode, i dostojanje tvojemuèe. 6Udovicu i došljaka ubijaju, i sirotemore. 7 I govore: neæe vidjeti Gospod, ineæe doznati Bog Jakovljev. 8 Orazumitese, preludi ljudi! budale! kad æete bitipametni? 9Koji je stvorio uho, zar ne èuje?i koji je oko naèinio, zar ne vidi? 10 Zarneæe oblièiti koji narode urazumljuje, kojiuèi èovjeka da zna? 11 Gospod zna misliljudima kako su ništave. 12 Blago èovjekukoga ti, Gospode, urazumljuješ, i zakonomsvojim uèiš; 13Da bi mu daomir u zle dane,dok se iskopa jama bezbožniku. 14 Jer neæe

odbaciti Gospod naroda svojega, i dosto-janja svojega neæe ostaviti. 15 Jer æe sesud vratiti na pravdu, i njega æe naæi sviprava srca. 16Ko æe ustati za mene suprotzlima? ko æe stati za mene suprot onimakoji èine bezakonje? 17 Kad mi Gospod nebi bio pomoænik, brzo bi se dušamoja pre-selila onamo gdje se muèi. 18 Kad reèem:drkæe mi noga, milost tvoja, Gospode,prihvata me. 19 Kad se umnože brige usrcu mom, utjehe tvoje razgovaraju dušumoju. 20 Eda li æe blizu tebe stati prijestokrvnièki, i onaj koji namišlja nasilje na-suprot zakonu? 21 Spremaju se na dušupravednikovu, i krv pravu okrivljuju. 22Alije Gospod moje pristanište, i Bog je mojtvrdo utoèište moje. 23 On æe im vratitiza bezakonje njihovo, za njihovu zloæuistrijebiæe ih, istrijebiæe ih Gospod, Bognaš.

951 Hodite, zapjevajmo Gospodu, pok-

liknimo Bogu, gradu spasenja svojega!2 Izaðimo pred lice njegovo s hvalom, upjesmama pokliknimo mu! 3 Jer je Gospodvelik Bog i velik car nad svijem bogovima.4 U njegovoj su ruci dubine zemaljske, ivisine gorske njegove su. 5 Njegovo jemore i on ga je stvorio, i suhotu rukesu njegove naèinile. 6 Hodite, poklonimose, pripadnimo, kleknimo pred Gospodomtvorcem svojim. 7 Jer je on Bog naš, imi narod paše njegove i ovce ruke nje-gove. Sad kad biste poslušali glas njegov:8 “Nemojte da vam odrveni srce vaše kao uMerivi, kao u dan kušanja u pustinji, 9Gdjeme kušaše oci vaši, ispitaše i vidješe djelomoje. 10 Èetrdeset godina srdih se na rodonaj, i rekoh: ovi ljudi tumaraju srcem, ine znaju putovamojih; 11 I zato se zakleh ugnjevu svom da neæe uæi u mir moj.”

961 Pjevajte Gospodu pjesmu novu, pjevaj

Gospodu, sva zemljo! 2 Pjevajte Gospodu,blagosiljajte ime njegovo, javljajte od danana dan spasenje njegovo. 3 Kazujte ponarodima slavu njegovu, po svijem ple-menima èudesa njegova. 4 Jer je velikGospod i valja ga hvaliti: strašniji je odsvijeh bogova. 5 Jer su svi bogovi u nar-oda ništa: a Gospod je nebesa stvorio.6 Slava je i velièanstvo pred licem nje-govijem, sila i krasota u svetinji njegovoj.7 Dajte Gospodu, plemena narodna, dajte

Psalmi 96:8 217 Psalmi 101:8Gospodu slavu i èast. 8 Dajte Gospoduslavu prema imenu njegovu. Nosite darei idite u dvore njegove. 9 Poklonite seGospoduu svetoj krasoti. Strepi pred njim,sva zemljo! 10 Recite narodima: Gospodcaruje; zato je vasiljena tvrda i neæe sepomjestiti; on æe suditi narodima pravo.11Nek se vesele nebesa, i zemlja se raduje;nek pljeska more i što je u njemu; 12Nekaskaèe polje i sve što je na njemu; tada nekse raduju sva drveta šumska 13 Pred licemGospodnjim; jer ide, jer ide da sudi zemlji.Sudiæe vasiljenoj po pravdi, i narodima poistini svojoj.

971 Gospod caruje: nek se raduje zemlja!

nek se vesele ostrva mnoga. 2 Oblak je imrak oko njega; blagost i pravda podnožjeprijestolu njegovu. 3 Oganj pred njimide, i pali naokolo neprijatelje njegove.4Munje njegove sijevaju po vasiljenoj; vidii strepi zemlja. 5 Gore kao vosak tope seod lica Gospodnjega, od lica Gospoda svojzemlji. 6 Nebesa kazuju pravdu njegovu,i svi narodi vide slavu njegovu. 7 Nek sestide svi koji se klanjaju kipovima, kojise hvale idolima svojim. Poklonite muse svi bogovi. 8 Èuje i raduje se Sion, ikæeri se Judejske vesele radi sudova tvo-jih, Gospode! 9 Jer si ti, Gospode, vi-sok nad svom zemljom i nadvišuješ svebogove. 10 Koji ljubite Gospoda, mrzitena zlo. On èuva duše svetaca svojih; izruku bezbožnièkih otima ih. 11 Svjetlostse prosipa na pravednika, i veselje na onekoji su prava srca. 12Radujte se pravedni oGospodu, i slavite sveto ime njegovo.

981 Pojte Gospodu pjesmu novu, jer uèini

èudesa. Pomože mu desnica njegovai sveta mišica njegova. 2 Javi Gos-pod spasenje svoje, pred narodima otkripravdu svoju. 3Opomenu se milosti svoje ivjernosti svoje k domu Izrailjevu. Vidješesvi krajevi zemaljski spasenje Boga našega.4 Raduj se Gospodu, sva zemljo; pjeva-jte, poklikujte i popijevajte! 5 UdarajteGospodu u gusle, u gusle i s glasompsalamskim. 6 U trube i rogove zatrubitepred carem Gospodom. 7 Neka pljeskamore i što je u njemu, vasiljena i koji unjoj žive; 8 Rijeke neka pljeskaju rukama;skupa gore nek se raduju 9 Pred licem

Gospodnjim; jer ide da sudi zemlji; sudiæevasiljenoj pravedno, i narodima vjerno.

991 Gospod caruje: neka strepe narodi;

sjedi na heruvimima: nek se drma zemlja!2 Gospod je na Sionu velik, i visok nadsvima narodima. 3 Neka slave veliko istrašno ime tvoje; da je svet! 4 Nekaslave silu cara koji ljubi pravdu. Ti siutvrdio pravdu; sud i pravdu ti si ure-dio u Jakovu. 5 Uzvišujte Gospoda Boganašega, i klanjajte se podnožju njegovu; daje svet! 6Mojsije i Aron, sveštenici njegovi,i Samuilo jedan od onijeh koji prizivljuime njegovo, prizivahu Boga, i on ih usliši.7 U stupu od oblaka govoraše njima; onièuvaše zapovijesti njegove i uredbu kojuim dade. 8 Gospode, Bože naš, ti si ih us-lišio; ti si im bio Bog blag i plaæao za djelanjihova. 9Uzvišujte Gospoda Boga našega,i klanjajte se na svetoj gori njegovoj, jer jesvet Gospod Bog naš.

1001 Raduj se Gospodu, sva zemljo! 2Služite

Gospodu veselo; idite pred lice njegovopjevajuæi! 3 Poznajte Gospod da je Bog.On nas je stvorio, i mi smo dostojanjenjegovo, narod njegov i ovce paše njegove.4 Ulazite na vrata njegova sa slavom, udvore njegove s hvalom. Slavite ga, iblagosiljajte ime njegovo. 5 Jer je dobarGospod; milost je njegova uvijek, i istinanjegova od koljena na koljeno.

1011Milost i pravdu pjevam; tebe, Gospode,

slavim. 2 Razmišljam o putu pravom, kadbi god došao k meni, hodim u bezazlenostisrca svojega u domu svom. 3 Ne stavljampred oèi svoje rijeèi nepotrebne, mrzim nadjela koja su protiv zakona, ne pristajem zanjima. 4Srce pokvarenodaleko je odmene;zlijeh ne znam. 5 Ko tajno opada bližn-jega svojega, toga izgonim; ko je oholaoka i naduta srca, toga ne trpim. 6 Oèisu moje obraæene na vjerne na zemlji,da bi sjedjeli sa mnom. Ko hodi putempravijem, taj služi meni. 7Ne živi u domumojem koji radi lukavo; koji govori laž,ne stoji pred oèima mojima. 8 Jutromzatirem sve bezbožnike na zemlji, da bihistrijebio iz grada Gospodnjega sve kojièine bezakonje.

Psalmi 102:1 218 Psalmi 104:10102

1 Gospode! èuj molitvu moju, i vikamoja nek izaðe preda te. 2Nemoj odvratitilica svojega od mene; u dan kad sam unevolji prigni k meni uho svoje, u dankad te prizivam, pohitaj, usliši me. 3 Jerproðoše kao dim dani moji, kosti mojekao topionica ogorješe. 4 Pokošeno je kaotrava i posahlo srce moje, da zaboravihjesti hljeb svoj. 5 Od uzdisanja mojegaprionu kostmoja zamesomoje. 6Postadohkao gem u pustinji; ja sam kao sova nazidinama. 7Ne spavam, i sjedim kao pticabez druga na krovu. 8 Svaki dan ruže meneprijatelji moji, i koji su se pomamili namene, mnom se uklinju. 9 Jedem pepeokao hljeb, i piæe svoje rastvaram suzama10 Od gnjeva tvojega i srdnje tvoje; jerpodigavši me bacio si me. 11 Dani su mojikao sjen, koji prolazi, i ja kao trava osušihse. 12 A ti, Gospode, ostaješ dovijeka, ispomen tvoj od koljena do koljena. 13 Tiæeš ustati, smilovaæeš se na Sion, jer jevrijeme smilovati se na nj, jer je došlovrijeme; 14 Jer slugama tvojim omilje i ka-menje njegovo, i prah njegov žale. 15 Tadaæe se neznabošci bojati imena Gospod-njega, i svi carevi zemaljski slave njegove;16 Jer æe Gospod sazidati Sion, i javiti seu slavi svojoj; 17 Pogledaæe na molitvuonijeh koji nemaju pomoæi, i neæe seoglušiti molbe njihove. 18Napisaæe se ovopotonjemu rodu, i narod nanovo stvorenhvaliæeGospoda, 19Što je prinikao sa svetevisine svoje, Gospod pogledao s neba nazemlju, 20 Da èuje uzdisanje sužnjevo, iodriješi sinove smrtne; 21 Da bi kazivalina Sionu ime Gospodnje i hvalu njegovuu Jerusalimu, 22 Kad se skupe narodi icarstva da služe Gospodu. 23 Strošio jena putu krjepost moju, skratio dane moje.24 Rekoh: Bože moj! nemoj me uzeti upolovini dana mojih. Tvoje su godine odkoljena do koljena. 25 Davno si postaviozemlju, i nebesa su djelo ruku tvojih. 26 Toæe proæi, a ti æeš ostati; sve æe to kaohaljina ovetšati, kao haljinu promijeniæeših i promijeniæe se. 27 Ali ti si taj istii godine tvoje neæe isteæi. 28 Sinovi æesluga tvojih živjeti, i sjeme æe se njihovoutvrditi pred licem tvojim.

1031 Blagosiljaj, dušo moja, Gospoda, i

sve što je u meni sveto ime njegovo.

2Blagosiljaj, dušo moja, Gospoda, i ne zab-oravljaj nijednoga dobra što ti je uèinio.3 On ti prašta sve grijehe i iscjeljuje svebolesti tvoje; 4 Izbavlja od groba život tvoj,vjenèava te dobrotom i milošæu; 5 Ispunjadobrim želje tvoje, ponavlja se kao u orlamladost tvoja. 6Gospod tvori pravdu i sudsvimakojima se krivo èini. 7Pokaza putovesvoje Mojsiju, sinovima Izrailjevim djelasvoja. 8Milostiv je i dobar Gospod, spor nagnjev i veoma blag. 9Ne gnjevi se jednako,niti se dovijeka srdi. 10Ne postupa s namapo grijesima našim, niti nam vraæa ponepravdama našim. 11Nego koliko je nebovisoko od zemlje, tolika je milost njegovak onima koji ga se boje. 12 Koliko je istokdaleko od zapada, toliko udaljuje od nasbezakonja naša. 13 Kako otac žali sinove,tako Gospod žali one koji ga se boje. 14 Jerzna graðu našu, opominje se da smo prah.15 Dani su èovjeèiji kao trava; kao cvijet upolju, tako cvjeta. 16 Dune vjetar na nj, inestane ga, niti æe ga više poznati mjestonjegovo. 17 Ali milost Gospodnja ostaje odvijeka i do vijeka na onima koji ga se boje, ipravda njegova na sinovima sinova, 18Kojidrže zavjet njegov, i pamte zapovijesti nje-gove, da ih izvršuju. 19 Gospod na nebes-ima postavi prijesto svoj, i carstvo nje-govo svijemvlada. 20Blagosiljajte Gospodaanðeli njegovi, koji ste silni krjepošæu,izvršujete rijeè njegovu slušajuæi glas ri-jeèi njegove. 21 Blagosiljajte Gospoda svevojske njegove, sluge njegove, koje tvoritevolju njegovu. 22Blagosiljajte Gospoda svadjela njegova, po svijem mjestima vladenjegove! Blagosiljaj, dušo moja, Gospoda!

1041 Blagosiljaj, dušo moja, Gospoda!

Gospode, Božemoj, velik si veoma, obukaosi se u velièanstvo i krasotu. 2 Obukao sisvjetlost kao haljinu, razapeo nebo kaošator; 3 Vodom si pokrio dvorove svoje,oblake naèinio si da su ti kola, ideš nakrilima vjetrnijem. 4 Èiniš vjetrove dasu ti anðeli, plamen ognjeni da su tisluge. 5 Utvrdio si zemlju na temeljimanjezinim, da se ne pomjesti va vijek vijeka.6 Bezdanom kao haljinom odjenuo si je;na gorama stoje vode. 7 Od prijetnjetvoje bježe, od gromovnoga glasa tvojegateku. 8 Izlaze na gore i slaze u doline,na mjesto koje si im utvrdio. 9 Postaviosi meðu, preko koje ne prelaze, i nevraæaju se da pokriju zemlju. 10 Izveo

Psalmi 104:11 219 Psalmi 105:42si izvore po dolinama, izmeðu gora tekuvode. 11Napajaju sve zvijeri poljske; divljimagarci gase žeðu svoju. 12Na njima pticenebeske žive; kroz grane razliježe se glasnjihov. 13 Napajaš gore s visina svojih,plodima djela tvojih siti se zemlja. 14Daješte raste trava stoci, i zelen na koristèovjeku, da bi izvodio hljeb iz zemlje. 15 Ivino veseli srce èovjeku, i lice se svijetliod ulja, i hljeb srce èovjeku krijepi. 16 Sitese drveta Božija, kedri Livanski, koje siposadio. 17 Na njima ptice viju gnijezda;stanak je rodin na jelama. 18 Gore visokedivokozama, kamen je utoèište zeèevima.19 Stvorio si mjesec da pokazuje vremena,sunce poznaje zapad svoj. 20 Stereš tamu,i biva noæ, po kojoj izlazi sve zvijerješumsko; 21 Lavovi rièu za plijenom, i tražeod Boga hrane sebi. 22 Sunce grane, i onise sakrivaju i liježu u lože svoje. 23 Izlazièovjek na posao svoj, i na rad svoj doveèera. 24 Kako je mnogo djela tvojih,Gospode! Sve si premudro stvorio; puna jezemlja blaga tvojega. 25 Gle, more veliko iširoko, tu gmižu bez broja, životinja mala ivelika; 26 Tu laðe plove, krokodil, kojegasi stvorio da se igra po njemu. 27 Svetebe èeka, da im daješ piæu na vrijeme.28 Daješ im, primaju; otvoriš ruku svoju,site se dobra. 29Odvratiš lice svoje, žalostese; uzmeš im duh, ginu, i u prah svojpovraæaju se. 30 Pošlješ duh svoj, postaju,i ponavljaš lice zemlji. 31 Slava Gospoduuvijek; nek se veseli Gospod za djela svoja!32 On pogleda na zemlju, i ona se trese;dotakne se gora, i dime se. 33 PjevaæuGospodu za života svojega; hvaliæu Bogasvojega dok sam god. 34 Neka mu budemila besjeda moja! veseliæu se o Gospodu.35 Neka nestane grješnika sa zemlje, ibezbožnika neka ne bude više! Blagosiljaj,dušo moja, Gospoda! Aliluja!

1051 Hvalite Gospoda; glasite ime nje-

govo; javljajte po narodima djela njegova.2 Pjevajte mu i slavite ga; kazujte svaèudesa njegova. 3 Hvalite se svetijemimenomnjegovijem; nek se veseli srce oni-jeh koji traže Gospoda. 4 Tražite Gospodai silu njegovu, tražite lice njegovo bezprestanka. 5 Pamtite èudesa njegova kojaje uèinio, znake njegove i sudove ustanjegovijeh. 6 Sjeme Avramovo sluge sunjegove, sinovi Jakovljevi izbrani njegovi.7 On je Gospod Bog naš, po svoj su zemlji

sudovi njegovi. 8 Pamti uvijek zavjet svoj,rijeè, koju je dao na tisuæu koljena, 9 Štoje zavjetovao Avramu, i za što se kleoIsaku. 10 To je postavio Jakovu za zakon, iIzrailju za zavjet vjeèni, 11 Govoreæi: tebiæu dati zemlju Hanansku u našljedni dio.12 Tada ih još bijaše malo na broj, bijaše ihmalo, i bjehu došljaci. 13 Iðahu od narodado naroda, iz jednoga carstva k drugomeplemenu. 14Ne dade nikome da im naudi,i karaše za njih careve: 15 “Ne dirajte upomazanike moje, i prorocima mojim neèinite zla.” 16 I pusti glad na onu zemlju; ipotr sav hljeb što je za hranu. 17Posla prednjima èovjeka; u roblje prodan bi Josif.18 Okovima stegoše noge njegove, gvožðetištaše dušu njegovu, 19 Dok se steèe ri-jeè njegova, i rijeè Gospodnja proslavi ga.20Posla car i odriješi ga; gospodar nad nar-odima, i pusti ga. 21Postavi ga gospodaremnad domom svojim, i zapovjednikom nadsvijem što imaše. 22 Da vlada nad kne-zovima njegovijem po svojoj volji, i star-ješine njegove urazumljuje. 23 Tada doðeIzrailj u Misir, i Jakov se preseli u zemljuHamovu. 24 I namnoži Bog narod svoj iuèini ga jaèega od neprijatelja njegovijeh.25 Prevrnu se srce njihovo te omrznuše nanarod njegov, i èiniše lukavstvo slugamanjegovijem. 26PoslaMojsija, slugu svojega,Arona izbranika svojega. 27Pokazašemeðunjima èudotvornu silu njegovu i znakenjegove u zemlji Hamovoj. 28 Pusti mraki zamraèi, i ne protiviše se rijeèi njegovoj.29 Pretvori vodu njihovu u krv, i pomoriribu njihovu. 30 Provre zemlja njihovažabama, i klijeti careva njihovijeh. 31Reèe,i doðoše bubine, uši po svijem krajevimanjihovijem. 32Mjesto dažda posla na njihgrad, živi oganj na zemlju njihovu. 33 I pobièokote njihove i smokve njihove, i potrdrveta u krajevima njihovijem. 34 Reèe,i doðoše skakavci i gusjenice nebrojene;35 I izjedoše svu travu po zemlji njihovoj, ipojedoše rod u polju njihovu. 36 I pobi sveprvence u zemlji njihovoj, prvine svakogatruda njihova. 37 Izvede Izrailjce sa sre-brom i zlatom, i ne bješe sustala u ple-menima njihovijem. 38 Obradova se Misirizlasku njihovu, jer strah njihov bješe nanj pao. 39 Razastrije im oblak za pokri-vaè, i oganj da svijetli noæu. 40 Moliše, iposla im prepelice, i hljebom ih nebeskimhrani. 41 Otvori kamen i proteèe voda,rijeke protekoše po suhoj pustinji. 42 Jerse opominjaše svete rijeèi svoje k Avramu,

Psalmi 105:43 220 Psalmi 107:12sluzi svojemu. 43 I izvede narod svoj uradosti, izbrane svoje u veselju. 44 I dadeim zemlju naroda i trud tuðinaca u našl-jedstvo. 45Da bi èuvali zapovijesti njegove,i zakone njegove pazili. Aliluja.

1061 Hvalite Gospoda, jer je dobar, jer je

dovijeka milost njegova. 2 Ko æe iskazatisilu Gospodnju? isprièati svu slavu nje-govu? 3 Blago onima koji drže istinu itvore pravo svagda! 4 Opomeni me se,Gospode, po svojoj milosti k narodu svo-jemu; pohodime pomoæu svojom, 5Da bihvidio u dobru izbrane tvoje, veselio se uveselju naroda tvojega, hvalio se zajedno snašljedstvom tvojim. 6Zgriješismo s ocimasvojim, postasmo krivci, bezakonici. 7 Ocinaši u Misiru ne razumješe èudesa tvojih,ne opominjaše se velikih milosti tvojih,i vikaše kraj mora, kraj Crvenoga Mora.8 Ali im on pomože imena svojega radi,da bi pokazao silu svoju. 9 Zaprijeti Cr-venom Moru, i presahnu; i prevede ihpreko bezdane kao preko pustinje; 10 Isaèuva ih od ruke nenavidnikove, i izbaviih iz ruke neprijateljeve. 11 Pokri vodaneprijatelje njihove, nijedan od njih neosta. 12 Tada vjerovaše rijeèima njegov-ijem, i pjevaše mu hvalu. 13 Ali brzozaboraviše djela njegova, i ne poèekaševolje njegove. 14 Polakomiše se u pustinji,i stadoše kušati Boga u zemlji gdje se neživi. 15 On ispuni molbu njihovu, ali poslapogibao na dušu njihovu. 16 PozavidješeMojsiju i Aronu, kojega bješe Gospod osve-tio. 17Rasjede se zemlja, i proždrije Datanai zatrpa èetu Avironovu. 18 I spali oganjèetu njihovu, i plamen sažeže bezbožnike.19 Naèiniše tele kod Horiva, i klanjahu sekipu. 20 Mijenjahu slavu svoju na prilikuvola, koji jede travu. 21 Zaboraviše Boga,spasitelja svojega, koji je uèinio velikadjela u Misiru, 22 Divna u zemlji Hamovoj,strašna na Crvenom Moru. 23 I šæaše ihistrijebiti, da Mojsije izbranik njegov nestade kao u rasjelini pred njim, i ne odvratijarost njegovu da ih ne istrijebi. 24 Poslijene mariše za zemlju željenu, ne vjerovašerijeèi njegovoj. 25 Pobuniše se u šatorimasvojim, ne slušaše glasa Gospodnjega. 26 Ion podiže ruku svoju na njih, da ih pobije upustinji, 27 Da pobije pleme njihovo meðunarodima, i rasije ih po zemljama. 28 I pris-taše za Velfegorom, i jedoše prineseno nažrtvu mrtvima. 29 I rasrdiše Boga djelima

svojim, i udari u njih pogibao. 30 I ustadeFines, i umilostivi, i prestade pogibao. 31 Itomu se primi u pravdu, od koljena do kol-jena dovijeka. 32 I razgnjeviše Boga na vodiMerivi, i Mojsije postrada njih radi; 33 Jerdotužiše duhu njegovu, i pogriješi ustimasvojima. 34 Ne istrijebiše naroda, za kojeim je Gospod rekao; 35Nego se pomiješašes neznabošcima, i nauèiše djela njihova.36 Stadoše služiti idolima njihovijem, i oniim biše zamka. 37Sinove svoje i kæeri svojeprinosiše na žrtvu ðavolima. 38 Prolivašekrv pravu, krv sinova svojih i kæeri svojih,koje prinošahu na žrtvu idolima Hanan-skim, i oskvrni se zemlja krvnijem djelima.39 Oskvrniše sebe djelima svojim, i èinišepreljubu postupanjem svojim. 40 I planugnjev Gospodnji na narod njegov, i om-rznu mu dio njegov. 41 I predade ih u rukeneznabožaèke, i nenavidnici njihovi sta-doše gospodariti nad njima. 42 Dosaðivašeim neprijatelji njihovi, i oni biše pokorenipod vlast njihovu. 43 Mnogo ih je putaizbavljao, ali ga oni srdiše namjerama svo-jim, i biše poništeni za bezakonje svoje.44Ali on pogleda na nevolju njihovu, èuvšitužnjavu njihovu, 45 I opomenu se zavjetasvojega s njima, i pokaja se po velikojmilosti svojoj; 46 I uèini, te ih stadoše žalitisvi koji ih bjehu zarobili. 47 Spasi nas,Gospode Bože naš, i pokupi nas iz nezn-abožaca, da slavimo sveto ime tvoje, dase hvalimo tvojom slavom! 48 BlagoslovenGospod Bog Izrailjev od vijeka i do vijeka!I sav narod neka kaže: amin! Aliluja!

1071 Hvalite Gospoda, jer je dobar; jer je

dovijeka milost njegova. 2 Tako neka rekukoje je izbavio Gospod, koje je izbavio izruke neprijateljeve, 3 Skupio ih iz zemalja,od istoka i zapada, od sjevera i mora.4 Lutaše po pustinji gdje se ne živi, putagradu naseljenome ne nahodiše; 5 Bjehugladni i žedni, i duša njihova iznemagašeu njima; 6 Ali zavikaše ka Gospodu u tuzisvojoj; i izbavi ih iz nevolje njihove. 7 Iizvede ih na prav put, koji ide u gradnaseljeni. 8Neka hvale Gospoda za milostnjegovu, i za èudesa njegova radi sinovaljudskih! 9 Jer siti dušu taštu, i dušu gladnupuni dobra. 10 Sjedješe u tami i u sjenusmrtnom, okovani u tugu i u gvožðe; 11 Jerne slušaše rijeèi Božijih, i ne mariše zavolju višnjega. 12 On poništi srce njihovostradanjem; spotakoše se, i ne bješe ko

Psalmi 107:13 221 Psalmi 109:20da pomože. 13 Ali zavikaše ka Gospoduu tuzi svojoj, i izbavi ih iz nevolje nji-hove; 14 Izvede ih iz tame i sjena smrtnoga,i raskide okove njihove. 15 Neka hvaleGospoda zamilost njegovu, i za èudesa nje-gova radi sinova ljudskih! 16 Jer razbi vratamjedena, i prijevornice gvozdene slomi.17 Bezumnici stradaše za nevaljale putovesvoje, i za nepravde svoje. 18 Svako sejelo gadilo duši njihovoj, i doðoše do vratasmrtnijeh. 19 Ali zavikaše ka Gospodu utuzi svojoj, i izbavi ih iz nevolje njihove.20 Posla rijeè svoju i iscijeli ih, i izbavi ihiz groba njihova. 21 Neka hvale Gospodaza milost njegovu, i za èudesa njegova radisinova ljudskih! 22 I neka prinesu žrtvu zahvalu, i kazuju djela njegova u pjesmama!23 Koji plove po moru na korabljima, irade na velikim vodama, 24 Oni su vidjelidjela Gospodnja, i èudesa njegova udubini.25Kaže, i diže se silan vjetar, i ustaju vali nanjemu, 26 Dižu se do nebesa i spuštaju dobezdana: duša se njihova u nevolji razliva;27 Posræu i ljuljaju se kao pijani; sve mu-drosti njihove nestaje. 28 Ali zavikaše kaGospodu u tuzi svojoj, i izvede ih iz nevoljenjihove. 29 On obraæa vjetar u tišinu, ivali njihovi umuknu. 30 Vesele se kad sestišaju, i vodi ih u pristanište koje žele.31 Neka hvale Gospoda za milost njegovu,i za èudesa njegova radi sinova ljudskih!32 Neka ga uzvišuju na saboru narodnom,na skupštini starješinskoj slave ga! 33 Onpretvara rijeke u pustinju, i izvore vodeneu suhotu, 34 Rodnu zemlju u slanu pus-taru za nevaljalstvo onijeh koji žive nanjoj. 35 On pretvara pustinju u jezera, isuhu zemlju u izvore vodene, 36 I nasel-java onamo gladne. Oni zidaju gradoveza življenje; 37 Siju polja, sade vinogradei sabiraju ljetinu. 38 Blagosilja ih i množese jako, i stoke im ne umaljuje. 39 Prije ihbijaše malo, padahu od zla i nevolje, što ihstizaše. 40 On sipa sramotu na knezove, iostavlja ih da lutaju po pustinji gdje nemaputova. 41 On izvlaèi ubogoga iz nevolje,i plemena množi kao stado. 42 Dobri videi raduju se, a svako nevaljalstvo zatiskujeusta svoja. 43 Ko je mudar, neka zapamtiovo, i neka poznadu milosti Gospodnje.

1081 Gotovo je srce moje, Bože; pjevaæu i

hvaliæu zajedno sa slavom svojom. 2Prenise psaltire i gusle, ustaæu rano. 3 Slaviæutebe, Gospode, po narodima, pojaæu tebi

po plemenima. 4 Jer je svrh nebesa milosttvoja i do oblaka istina tvoja. 5 Uzvisi seviše nebesa, Bože, i po svoj zemlji nekabude slava tvoja! 6 Da bi se izbavili militvoji, pomozi desnicom svojom, i uslišime.7 Bog reèe u svetinji svojoj: “veseliæu se,razdijeliæu Sihem, i dolinu Sokot razmjer-iæu. 8Moj je Galad,moj jeManasija, Jefremje krjepost glave moje, Juda skiptar moj.9 Moav je èaša iz koje se umivam, Edomuæu pružiti obuæu svoju; nad zemljomFilistejskom popijevaæu.” 10 Ko æe meodvesti u tvrdi grad? ko æe me otpratitido Edoma? 11Zar neæeš ti, Bože, koji si nasodbacio, i ne ideš, Bože, s vojskama našim?12 Daj nam pomoæ u tjeskobi, obrana jeèovjeèija uzalud. 13 Bogom smo jaki; ongazi neprijatelje naše.

1091 Bože, slavo moja, nemoj muèati, 2 Jer

se usta bezbožnièka i usta lukava na meotvoriše; govore sa mnom jezikom lažljivi-jem. 3 Rijeèima zlobnijem sa svijeh stranagone me, i oružaju se na me ni za što.4 Za ljubav moju ustaju na mene, a jase molim. 5 Vraæaju mi zlo za dobro, imržnju za ljubav moju. 6 Postavi nad njimstarješinu bezbožnika, i protivnik nekamustane s desne strane. 7Kad se stane suditi,neka izaðe kriv, i molitva njegova nekabude grijeh. 8 Neka budu dani njegovikratki, i vlast njegovu neka dobije drugi.9 Djeca njegova nek budu sirote, i ženanjegova udovica. 10 Djeca njegova nekse potucaju i prose, i neka traže hljebaizvan svojih pustolina. 11 Neka mu uzmedužnik sve što ima, i neka razgrabe tuðinimuku njegovu. 12 Nek se ne naðe nikoko bi ga ljubio, ni ko bi se smilovao nasirote njegove. 13Natražje njegovo nek sezatre, u drugom koljenu neka pogine imenjihovo. 14 Bezakonje starijeh njegovijehnek se spomene u Gospoda, i grijehmaterenjegove nek se ne izbriše. 15 Neka budusvagda pred Gospodom, i on neka istrijebispomen njihov na zemlji; 16Zato što se nijesjeæao èiniti milost, nego je gonio èovjekaništega i ubogoga, i tužnome u srcu tražiosmrt. 17 Ljubio je kletvu, neka ga i stigne;nije mario za blagoslov, neka i otide odnjega. 18 Nek se obuèe u kletvu kao uhaljinu, i ona nek uðe u njega kao voda,i kao ulje u kosti njegove. 19 Nek mu onabude kao haljina, u koju se oblaèi, i kao po-jas, kojim se svagda paše. 20Taka plata nek

Psalmi 109:21 222 Psalmi 114:8bude od Gospoda onima koji me nenavide,i koji govore zlo na dušu moju. 21 A meni,Gospode, Gospode, uèini što prilièi imenutvojemu. Ti si dobar, milošæu svojomizbavi me. 22 Jer sam nevoljan i ništ, isrce je moje ranjeno u meni. 23 Nestajeme kao sjena, kad se odmièe; tjeraju mekao skakavce. 24Koljena moja iznemogošeod posta, i tijelo moje omrša. 25 Postadohpotsmijeh njima; videæi me mašu glavomsvojom. 26 Pomozi mi, Gospode, Bože moj,spasi me po milosti svojoj. 27 Neka poz-nadu da je ovo tvoja ruka, i ti, Gospode, dasi ovo uèinio. 28 Oni kunu, a ti blagoslovi;ustaju, ali nek se postide, i sluga se tvojobraduje. 29 Nek se protivnici moji obukuu sramotu, i kao haljinom nek se pokrijustidom svojim. 30Hvaliæu Gospoda veomaustima svojima, i usred mnogih slaviæuga, 31 Jer stoji s desne strane ubogome, dabi ga spasao od onijeh koji osuðuju dušunjegovu.

1101 Reèe Gospod Gospodu mojemu: sjedi

meni s desne strane, dok položim nepri-jatelje tvoje za podnožje nogama tvojima.2Skiptar sile daje ti Gospod sa Siona: vladajsred neprijatelja svojih. 3 U dan rata tvo-jega narod je tvoj gotov u svetoj krasoti.Kao rosa zori iz utrobe, taka je u tebemladost tvoja. 4 Gospod se zakleo, i neæese pokajati: ti si sveštenik dovijeka poredu Melhisedekovu. 5 Gospod je tebi sdesne strane. Pobiæe u dan gnjeva svo-jega careve; 6 Sudiæe narodima, napuniæezemlju trupova; satræe glavu na zemljiširokoj. 7 Iz potoka æe na putu piti, i zatoæe podignuti glavu.

1111 Hvalim te, Gospode, od svega srca na

vijeæu pravednièkom i na saboru. 2Velikasu djela Gospodnja, draga svima koji ihljube. 3 Djelo je njegovo slava i krasota,i pravda njegova traje dovijeka. 4 Èudesaje svoja uèinio da se ne zaborave; do-bar je i milostiv Gospod. 5 Hranu dajeonima koji ga se boje, pamti uvijek zav-jet svoj. 6 Silu djela svojih javio je nar-odu svojemu davši im našljedstvo naroda.7 Djela su ruku njegovijeh istina i pravda;vjerne su sve zapovijesti njegove; 8 Tvrdesu za vavijek vijeka, osnovane na istini ipravdi. 9 Izbavljenje posla narodu svo-jemu; postavi zavavijek zavjet svoj. Ime

je njegovo sveto, i valja mu se klanjati.10 Poèetak je mudrosti strah Gospodnji;dobra su razuma svi koji ih tvore. Hvalanjegova traje dovijeka.

1121 Blago èovjeku koji se boji Gospoda,

kome su veoma omiljele zapovijesti nje-gove. 2 Silno æe biti na zemlji sjeme nje-govo, rod pravednièki biæe blagosloven.3 Obilje je i bogatstvo u domu njegovu, ipravda njegova traje dovijeka. 4 U tamisjaje vidjelo pravednicima od dobroga,milostivoga i pravednoga. 5 Blago onomekoji je milostiv i daje u zajam! On æedati tvrðu rijeèima svojim na sudu. 6 Jerneæe posrnuti dovijeka, pravednik æe sespominjati uvijek. 7 Ne boji se zla glasa;srce je njegovo stalno, uzda se u Gospoda.8Utvrðeno je srce njegovo, neæe se pobo-jati, i vidjeæe kako padaju neprijatelji nje-govi. 9 Prosipa, daje ubogima; pravda nje-gova traje dovijeka, rog se njegov uzvišujeu slavi. 10 Bezbožnik vidi i jedi se, škr-guæe zubima svojim, i sahne. Želja æebezbožnicima propasti.

1131 Hvalite, sluge Gospodnje, hvalite ime

Gospodnje, 2 Da bude ime Gospodnjeblagosloveno otsad i dovijeka. 3 Od is-toka sunèanoga do zapada da se slavi imeGospodnje. 4 Uzvišen je nad svima naro-dimaGospod; svrh nebesa je slava njegova.5 Ko je kao Gospod, Bog naš, koji sjedina visini; 6 Koji se sagiba da vidi što jena nebesima i na zemlji; 7 Koji iz prahapodiže ubogoga, i iz kala uzvišuje ništega;8 I posaðuje ga s knezovima, s knezovimau narodu njegovu; 9 Od nerotkinje nasel-java kuæu, uèinivši je radosnom majkomsinovima. Aliluja!

1141 Kad izaðe Izrailj iz Misira, dom Jakovl-

jev iz naroda tuðega, 2 Judeja postade svet-inja Božija, Izrailj oblast njegova. 3 Morevidje i pobježe; Jordan se obrati natrag.4 Gore skakaše kao ovnovi, brdašca kaojaganjci. 5 Što ti bi, more, te pobježe itebi, Jordane, te se obrati natrag? 6 Gore,što skaèete kao ovnovi, i brdašca, kaojaganjci? 7 Pred licem Gospodnjim drkæi,zemljo, pred licem Boga Jakovljeva. 8 Kojipretvara kamen u jezero vodeno, granit uizvor vodeni.

Psalmi 115:1 223 Psalmi 118:28115

1 Ne nama, Gospode, ne nama, negoimenu svojemudaj slavu, pomilosti svojoj,po istini svojoj. 2 Zašto da govore narodi:gdje li je Bog njihov? 3 Bog je naš nanebesima, tvori sve što hoæe. 4 Idoli sunjihovi srebro i zlato, djelo ruku èovjeèijih.5 Usta imaju, a ne govore; oèi imaju, a nevide; 6Uši imaju, a ne èuju; nozdrve imaju,a ne mirišu; 7 Ruke imaju, a ne hvataju;noge imaju, a ne hode, i ne puštaju glasaiz grla svojega. 8Taki su i oni koji ih grade,i svi koji se uzdaju u njih. 9Dome Izrailjev,uzdaj se u Gospoda; on im je pomoæ i štit.10Dome Aronov, uzdaj se u Gospoda; on imje pomoæ i štit. 11 Koji se bojite Gospoda,uzdajte se u Gospoda; on im je pomoæ ištit. 12 Gospod nas se opominje, blagosiljanas, blagosilja dom Izrailjev, blagosiljadom Aronov; 13 Blagosilja one koji se bojeGospoda, male i velike. 14 Da vam Gos-pod umnoži blagoslove, vama i sinovimavašim! 15 Gospod da vas blagoslovi, tvoracneba i zemlje! 16Nebo je neboGospodnje, azemlju je dao sinovima èovjeèijim. 17Neæete mrtvi hvaliti, Gospode, niti oni kojisiðu onamo gdje se muèi. 18 Nego æemomi blagosiljati Gospoda otsad i dovijeka.Aliluja!

1161 Milo mi je što Gospod usliši molitveni

glas moj; 2 Što prignu k meni uho svoje;i zato æu ga u sve dane svoje prizivati.3Opkoliše me bolesti smrtne, i jadi paklenizadesiše me, naiðoh na tugu i muku; 4 Aliprizvah ime Gospodnje: Gospode! izbavidušu moju! 5Dobar je Gospod i pravedan, iBog je naš milostiv; 6 Èuva proste Gospod;bijah u nevolji, i pomože mi. 7 Vrati se,dušo moja, u mir svoj! jer je Gospoddobrotvor tvoj! 8 Ti si izbavio dušu mojuod smrti, oko moje od suza, nogu moju odspoticanja. 9 Hodiæu pred licem Gospod-njim po zemlji živijeh. 10 Vjerovah kadgovorih: u ljutoj sam nevolji. 11 Rekoh usmetnji svojoj: svaki je èovjek laža. 12 Štaæu vratiti Gospodu za sva dobra što mi jeuèinio? 13Uzeæuèašu spasenja, i prizvaæuimeGospodnje. 14 Izvršiæu obeæanja svojaGospodu pred svijem narodom njegovi-jem. 15 Skupa je pred Gospodom smrtsvetaca njegovijeh. 16 O Gospode! ja samsluga tvoj, ja sam sluga tvoj, sin sluškinjetvoje; raskovao si s mene okove moje.17 Žrtvu za hvalu prinijeæu tebi, i ime

Gospodnje prizvaæu. 18 Izvršiæu obeæanjasvoja Gospodu pred svijem narodom nje-govijem, 19 U dvoru doma Gospodnjega,usred tebe, Jerusalime. Aliluja!

1171 Hvalite Gospoda svi narodi, slavite ga

sva plemena; 2 Jer je velika milost njegovak nama, i istina Gospodnja traje dovijeka.Aliluja!

1181 Hvalite Gospoda, jer je dobar, jer je

dovijekamilost njegova. 2Neka reèe Izrailjda je dovijeka milost njegova; 3 Neka reèedom Aronov da je dovijeka milost njegova;4 Neka reku svi koji se boje Gospoda daje dovijeka milost njegova. 5 Iz tjeskobepovikah ka Gospodu i usliši me, izvede mena prostrano mjesto Gospod. 6 Gospodje sa mnom, ne bojim se; šta æe miuèiniti èovjek? 7 Gospod mi je pomoænik:slobodno æu gledati u neprijatelje svoje.8 Bolje je uzdati se u Gospoda negoli seoslanjati na èovjeka; 9 Bolje je uzdati seu Gospoda negoli se oslanjati na kne-zove. 10 Svi me narodi opkoliše; ali ih uime Gospodnje razbih. 11 Optekoše, op-koliše me; ali ih u ime Gospodnje razbih.12 Opkoliše me kao pèele sat, i ugasiše sekao oganj u trnju: u ime ih Gospodnjerazbih. 13Otisnuo si me da padnem, ali meGospod prihvati. 14Gospod je hvala moja ipjesma; on mi postade spasitelj. 15Glas ra-dosti i spasenja èuje se u kolibama praved-nièkim: “desnica Gospodnja daje silu;16 Desnica Gospodnja uzvišuje, desnicaGospodnja daje silu.” 17 Neæu umrijeti,nego æu živ biti, i kazivati djela Gospod-nja. 18 Karajuæi pokara me Gospod; alime smrti ne dade. 19 Otvorite mi vrata odpravde, uæi æu na njih, slaviæu Gospoda.20 “Evo vrata Gospodnja, na koja ulazepravednici!” 21 Hvalim te, što si me us-lišio, i postao mi spasitelj. 22 Kamen kojiodbaciše zidari, posta glava od ugla. 23 Tobi od Gospoda i divno je u našim oèima.24 Evo dan, koji stvori Gospod! Radujmose i veselimo se u nj! 25 O Gospode, po-mozi! o Gospode, daj da bude u napredak!26 Blagosloven koji ide u ime Gospodnje!Blagosiljamo vas iz doma Gospodnjega.27 Gospod je Bog krjepak, i on nas obasja;žrtvu prazniènu, vezanu vrvcama, voditek rogovima žrtveniku. 28 Ti si Bog moj,tebe hvalim, Bože moj, tebe uzvišujem.

Psalmi 118:29 224 Psalmi 119:7129 Hvalite Gospoda, jer je dobar, jer jemilost njegova dovijeka.

1191 Blago onima kojima je put èist, koji

hode u zakonu Gospodnjem. 2 Blago on-ima koji èuvaju otkrivenja njegova, svijemsrcem traže ga; 3 Koji ne èine bezakonja,hode putovima njegovijem! 4 Ti si daozapovijesti svoje, da se èuvaju dobro. 5Kadbi putovi moji bili upravljeni da èuvamnaredbe tvoje! 6 Onda se ne bih postidio,pazeæi na zapovijesti tvoje; 7Hvalio bih tes pravijem srcem, uèeæi se pravednijemzakonima tvojim. 8 Èuvaæu naredbe tvoje,nemoj me ostaviti sasvijem. 9 Kako æemladiæ oèistiti put svoj? Vladajuæi se potvojim rijeèima. 10 Svijem srcem svojimtražim tebe, ne daj mi da zaðem od zapovi-jesti tvojih. 11 U srce svoje zatvorio samrijeè tvoju, da ti ne griješim. 12Blagoslovensi, Gospode! nauèi me naredbama svo-jim. 13 Ustima svojim javljam sve sudoveusta tvojih. 14 Na putu otkrivenja tvo-jih radujem se kao za veliko bogatstvo.15 O zapovijestima tvojim razmišljam, ipazim na putove tvoje. 16 Naredbamatvojim tješim se, ne zaboravljam rijeèitvoje. 17 Uèini milost sluzi svojemu, dabih živio i èuvao rijeè tvoju. 18 Otvorioèi moje, da bih vidio èudesa zakona tvo-jega; 19 Gost sam na zemlji, nemoj sakritiod mene zapovijesti svojih. 20 Iznemožeduša moja želeæi bez prestanka poznatisudove tvoje. 21 Ti si strašan prokle-tim oholicama, koje zastranjuju od za-povijesti tvojih. 22 Odvrati od mene rugi sramotu, jer èuvam otkrivenja tvoja.23 Sjede knezovi i dogovaraju se na mene;a sluga tvoj razmišlja o naredbama tvojim.24 Otkrivenja su tvoja utjeha moja, savjet-nici moji. 25 Duša moja leži u prahu; oživime po rijeèi svojoj. 26 Kazujem putovesvoje, i èuješ me; nauèi me naredbamasvojim. 27 Urazumi me o putu zapovijestisvojih, i razmišljaæu o èudesima tvojim.28 Suze proliva duša moja od tuge, okrijepime po rijeèi svojoj. 29 Put lažni ukloni odmene i zakon svoj daruj mi. 30 Put istiniizbrah, zakone tvoje tražim. 31 Prionuhza otkrivenja tvoja, Gospode; nemoj meosramotiti. 32 Putem zapovijesti tvojihtrèim, jer si raširio srce moje. 33 Pokažimi, Gospode, put naredaba svojih, da ga sedržim do kraja. 34Urazumime, i držaæu sezakona tvojega, i èuvati ga svijem srcem.

35 Postavi me na stazu zapovijesti svojih,jer mi je ona omiljela. 36 Privij srce mojek otkrivenjima svojim, a ne k lakomstvu.37Odvrati oèi moje da ne gledaju ništavila,putem svojim oživi me. 38 Ispuni sluzisvojemu rijeè svoju da te se boji. 39Uklonirug moj, kojega se plašim; jer su sudovitvoji blagi. 40Mile su mi zapovijesti tvoje,pravdom svojom oživi me. 41 Neka doðena memilost tvoja, Gospode, pomoæ tvojapo rijeèi tvojoj. 42 I ja æu odgovoritionome koji me ruži; jer se uzdam u rijeètvoju. 43 Nemoj uzeti nigda od usta mojihrijeèi istine, jer èekam sudove tvoje. 44 Ièuvaæu zakon tvoj svagda, dovijeka i bezprestanka. 45Hodiæu slobodno, jer tražimzapovijesti tvoje. 46 Govoriæu o otkriven-jima tvojim pred carevima, i neæu se stid-jeti. 47 Tješiæu se zapovijestima tvojim,koje ljubim. 48 Ruke svoje pružam k za-povijestima tvojim, koje ljubim, i razmišl-jam o naredbama tvojim. 49 Opomeni serijeèi svoje k sluzi svojemu, na koju si mizapovjedio da se oslanjam. 50 U nevoljimojoj tješi me što me rijeè tvoja oživljava.51 Oholi mi se rugaju veoma; ali ja ne ot-stupam od zakona tvojega. 52 Pamtim su-dove tvoje od iskona, Gospode, i tješim se.53 Gnjev me obuzima na bezbožnike, kojiostavljaju zakon tvoj. 54 Naredbe su tvojepjesma moja u putnièkom stanu mojem.55 Noæu pominjem ime tvoje, Gospode, ièuvam zakon tvoj. 56To je moje, da èuvamzapovijesti tvoje. 57Dio moj ti si, Gospode;naumio sam èuvati rijeèi tvoje. 58 Molimti se iz svega srca, smiluj se na me porijeèi svojoj. 59 Razmatram putove svoje,i obraæam noge svoje k otkrivenjima tvo-jim. 60 Hitim, i ne zatežem se èuvatizapovijesti tvoje. 61 Mreže bezbožnièkeopkoliše me, ali zakona tvojega ne zabo-ravljam. 62U po noæi ustajem da te slavimza pravedne sudove tvoje. 63 U zajednicisam sa svima koji se tebe boje i koji èu-vaju zapovijesti tvoje. 64 Dobrote je tvoje,Gospode, puna sva zemlja; naredbama svo-jim nauèi me. 65Uèinio si dobro sluzi svo-jemu, Gospode, po rijeèi svojoj. 66 Dobrojmisli i znanju nauèi me, jer zapovijestimatvojim vjerujem. 67 Prije stradanja svojegalutah, a sad èuvam rijeè tvoju. 68 Ti sidobar, i dobro èiniš; nauèi me naredbamasvojim. 69 Oholi pletu na mene laž, ali seja svijem srcem držim zapovijesti tvojih.70 Zadriglo je srce njihovo kao salo, a jase tješim zakonom tvojim. 71 Dobro mi

Psalmi 119:72 225 Psalmi 119:137je što stradam, da se nauèim naredbamatvojim. 72 Miliji mi je zakon usta tvojihnego tisuæe zlata i srebra. 73 Ruke tvojestvorile su me i naèinile me; urazumi me,i nauèiæu se zapovijestima tvojim. 74 Kojise tebe boje, vidjeæe me, i radovaæe sešto se uzdam u tvoju rijeè. 75 Znam dasu sudovi tvoji, Gospode, pravedni, i popravdi me karaš. 76 Neka bude dobrotatvoja utjeha moja, kao što si rekao sluzisvojemu. 77 Neka doðe k meni milosrðetvoje, i oživim; jer je zakon tvoj utjehamoja. 78 Nek se postide oholi; jer me bezkrivice oboriše. Ja razmišljam o zapovi-jestima tvojim. 79 Nek se obrate k menikoji se tebe boje, i koji znadu otkrivenjatvoja. 80 Srce moje neka bude savršenou naredbama tvojim, da se ne postidim.81 Èezne duša moja za spasenjem tvojim,rijeè tvoju èekam. 82 Èeznu oèi moje zarijeèju tvojom; govorim: kad æeš me ut-ješiti? 83 Postadoh kao mijeh u dimu, alitvojih naredaba ne zaboravih. 84Koliko æebiti dana sluge tvojega? Kad æeš suditionima koji me gone? 85 Oholi iskopašemi jamu nasuprot zakonu tvojemu. 86 Svesu zapovijesti tvoje istina; bez krivice megone, pomozi mi. 87 Umalo me ne ubišena zemlji, ali ja ne ostavljam zapovijestitvojih. 88 Po milosti svojoj oživi me, ièuvaæu otkrivenja usta tvojih. 89Dovijekaje, Gospode, rijeè tvoja utvrðena na nebes-ima, 90 Od koljena do koljena istina tvoja;ti si postavio zemlju, i stoji. 91 Po tvojojnaredbi sve stoji sad; jer sve služi tebi.92 Da nije zakon tvoj bio utjeha moja,poginuo bih u nevolji svojoj. 93Zapovijestitvojih neæu zaboraviti dovijeka, jer menjima oživljavaš. 94 Ja sam tvoj, pomozimi,jer tražim zapovijesti tvoje. 95 Bezbožnicigledaju da me ubiju; a ja razmišljam o tvo-jim otkrivenjima. 96 Svemu savršenomevidjeh kraj; ali je zapovijest tvoja veomaširoka. 97 Kako ljubim zakon tvoj! Vas danmislimonjemu. 98Zapovijest tvoja èinimemudrijega od neprijatelja mojih; jer je samnom uvijek. 99 Razumniji postah od svi-jeh uèitelja svojih; jer razmišljam o tvojimotkrivenjima. 100 Mudriji sam od staraca;jer zapovijesti tvoje èuvam. 101Od svakogazloga puta zaustavljam noge svoje, da bihèuvao rijeè tvoju. 102 Od naredaba tvojihne otstupam; jer si me ti nauèio. 103 Kakosu slatke jeziku mojemu rijeèi tvoje, slaðeod meda ustima mojima! 104 Od zapovi-jesti tvojih postadoh razuman; toga radi

mrzim na svaki put lažni. 105 Rijeè jetvoja žižak nozi mojoj, i vidjelo stazi mo-joj. 106 Zakleh se da æu èuvati naredbepravde tvoje, i izvršiæu. 107 Poništen samveoma, Gospode, oživi me po rijeèi svo-joj. 108 Neka ti bude ugodna, Gospode,dobrovoljna žrtva usta mojih, i sudovimasvojim nauèi me. 109 Duša je moja u rucimojoj neprestano u nevolji; ali zakonatvojega ne zaboravljam. 110 Bezbožnici sumi metnuli zamku; ali od zapovijesti tvo-jih ne zastranih. 111 Prisvojih otkrivenjatvoja zavavijek; jer su radost srcu mo-jemu. 112 Privolio sam srce svoje da tvorinaredbe tvoje navijek, do kraja. 113 Kojiprestupaju zakon, ja na njih mrzim, azakon tvoj ljubim. 114 Ti si zaklon moj ištit moj; rijeè tvoju èekam. 115 Idite odmene, bezakonici! I èuvaæu zapovijestiBoga svojega. 116 Ukrijepi me po rijeèisvojoj i biæu živ, i nemoj me osramotitiu nadanju mom. 117 Utvrdi me, i spašæuse, i razmišljaæu o naredbama tvojim bezprestanka. 118 Obaraš sve koji otstupajuod naredaba tvojih; jer su pomisli njihovelaž. 119 Kao gar bacaš sve bezbožnike nazemlji; toga radi omilješe mi otkrivenjatvoja. 120 Drkæe od straha tvojega tijelomoje, i sudova tvojih bojim se. 121 Èinimsud i pravdu, ne daj me onima koji megone. 122 Odbrani slugu svojega na do-bro njegovo, da mi ne èine sile oholi.123 Oèi moje èeznu za spasenjem tvojimi za rijeèju pravde tvoje. 124 Uèini sluzisvojemu po milosti svojoj, i naredbamasvojim nauèi me. 125 Ja sam sluga tvoj;urazumi me, i poznaæu otkrivenja tvoja.126 Vrijeme je da Gospod radi; oborišezakon tvoj. 127Toga radi ljubim zapovijestitvoje veæma nego zlato i drago kamenje.128 Toga radi zapovijesti tvoje držim da suvjerne, na svaki put lažni mrzim. 129Divnasu otkrivenja tvoja; zato ih èuva dušamoja.130 Rijeèi tvoje kad se jave, prosvjetljuju iurazumljuju proste. 131Otvoramusta svojada odahnem, jer sam žedan zapovijestitvojih. 132 Pogledaj me i smiluj se name, kao što radiš s onima koji ljube imetvoje. 133 Tvrdi stope moje u rijeèi svojoj,i ne daj nikakome bezakonju da obladamnom. 134 Izbavi me od nasilja ljudskoga,i èuvaæu zapovijesti tvoje. 135 Svjetlošæulica svojega obasjaj slugu svojega, i nauèime naredbama svojim. 136 Oèi moje lijupotoke, zato što ne èuvaju zakona tvojega.137 Pravedan si, Gospode, i pravi su sudovi

Psalmi 119:138 226 Psalmi 123:2tvoji. 138 Javio si pravdu u otkrivenjimasvojim, i istinu cijelu. 139 Revnost mojajede me, zato što moji neprijatelji zabo-raviše rijeèi tvoje. 140 Rijeè je tvoja veomaèista, i sluga je tvoj veoma ljubi. 141 Ja sammalen i poništen, ali zapovijesti tvojih nezaboravljam. 142 Pravda je tvoja pravdavjeèna, i zakon tvoj istina. 143 Tuga inevolja naðe me, zapovijesti su tvoje ut-jehamoja. 144Vjeèna je pravda u otkriven-jima tvojim; urazumi me, i biæu živ.145Vièem iz svega srca: uslišime, Gospode;saèuvaæu naredbe tvoje. 146 Prizivam te,pomozi mi; držaæu se otkrivenja tvojih.147Pretjeèem svanuæe, i vièem; rijeè tvojuèekam. 148 Pretjeèu oèi moje jutrenjustražu, da bih razmišljao o rijeèi tvojoj.149 Èuj glas moj po milosti svojoj, Gospode;po sudu svojemu oživi me. 150 Prikuèujuse koji ljube bezakonje; udaljili su se odzakona tvojega. 151 Ti si blizu, Gospode, isve su zapovijesti tvoje istina. 152 Odavnaznam za otkrivenja tvoja, da si ih postaviozavavijek. 153 Pogledaj nevolju moju, iizbavi me, jer ne zaboravljam zakona tvo-jega. 154 Primi se stvari moje, i odbranime; po rijeèi svojoj oživi me. 155 Dalekoje od bezbožnika spasenje, jer se ne drženaredaba tvojih. 156 Milosrðe je tvoje,Gospode, veliko; po pravome sudu svomoživi me. 157 Mnogo je protivnika mojihi neprijatelja mojih; ali ja ne otstupamod otkrivenja tvojih. 158 Vidim odmet-nike, i mrsko mi je; jer ne èuvaju rijeèitvoje. 159 Gledaj, kako ljubim zapovijestitvoje, Gospode, po milosti svojoj oživi me.160 Osnova je rijeèi tvoje istina, i vjeèanje svaki sud pravde tvoje. 161 Knezovi megone ni za što, ali se srce moje boji rijeèitvoje. 162 Radujem se rijeèi tvojoj kao onajkoji zadobije velik plijen. 163 Mrzim nalaž i gadim se na nju, ljubim zakon tvoj.164 Sedam puta na dan hvalim te za sudovepravde tvoje. 165 Velik mir imaju oni kojiljube zakon tvoj, i u njih nema spoticanja.166 Èekam spasenje tvoje, Gospode, i za-povijesti tvoje izvršujem. 167 Duša mojaèuva otkrivenja tvoja, i ja ih ljubim veoma.168Èuvam zapovijesti tvoje i otkrivenja; jersu svi putovi moji pred tobom. 169 Nekaizaðe tužnjava moja preda te, Gospode! Porijeèi svojoj urazumi me. 170 Neka doðemoljenje moje preda te! Po rijeèi svojojizbavi me. 171Usta æe moja pjevati hvalu,kadme nauèiš naredbama svojim. 172 Jezikæe moj kazivati rijeè tvoju, jer su sve

zapovijesti tvoje pravedne. 173 Neka mibude ruka tvoja u pomoæi; jer mi omilješezapovijesti tvoje; 174 Žedan sam spasenjatvojega, Gospode, i zakon je tvoj utjehamoja. 175Neka živi duša moja i tebe hvali,i sudovi tvoji neka mi pomogu. 176 Zaðohkao ovca izgubljena: traži slugu svojega;jer zapovijesti tvojih ne zaboravih.

1201 Ka Gospodu zavikah u nevolji svojoj,

i usliši me. 2 Gospode! izbavi dušu mojuod usta lažljivijeh i od jezika lukavoga.3 Šta æe ti dati i šta æe ti prinijeti jeziklukavi? 4 On je kao oštre strijele u jakoga,kao ugljevlje smrekovo. 5 Teško meni kadsam tuðin kod Meseha, živim kod šatoraKidarskih. 6 Dugo je živjela duša moja sonima koji mrze na mir. 7 Ja sam miran;ali kad stanem govoriti, u njih je rat.

1211 Podižem oèi svoje ka gorama, odakle

mi dolazi pomoæ. 2 Pomoæ je meni odGospoda, koji je stvorio nebo i zemlju.3 Neæe dati da popuzne noga tvoja; nedrijemlje èuvar tvoj. 4 Gle, ne drijemlje ine spava èuvar Izrailjev. 5Gospod je èuvartvoj, Gospod je sjen tvoj, on ti je s desnestrane. 6 Danju te neæe sunce ubiti nimjesec noæu. 7 Gospod æe te saèuvati odsvakoga zla, saèuvaæe dušu tvoju Gospod.8 Gospod æe èuvati ulazak tvoj i izlazaktvoj, otsad i dovijeka.

1221 Obradovah se kad mi rekoše: hajdemo

u dom Gospodnji! 2 Evo, stoje noge našena vratima tvojim, Jerusalime! 3 Jerusalimje izidan, kao grad sliven u jednu zgradu.4 Onamo idu plemena, plemena Gospod-nja, po naredbi Izrailjevoj da slave imeGospodnje. 5 Ondje stoje prijestoli sudski,prijestoli doma Davidova. 6 Ištite miraJerusalimu; neka bude dobro onima kojiljube tebe! 7 Neka bude mir oko zidovatvojih, i èestitost u dvorima tvojim! 8 Radibraæe svoje, i prijatelja svojih govorim:mir ti! 9 Radi doma Gospoda Boga našegaželim ti dobro.

1231 K tebi podižem oèi svoje, koji živiš

na nebesima! 2 Kao što su oèi slugamauprte u ruku gospodara njihovijeh, kaooèi sluškinjine u ruku gospoðe njezine,tako su oèi naše u Gospoda Boga našega,

Psalmi 123:3 227 Psalmi 132:4dok se smiluje na nas. 3 Smiluj se nanas, Gospode, smiluj se na nas, jer smo sedovoljno napitali sramote; 4 Dovoljno senapitala duša naša ruga od ponositijeh, isramote od oholijeh.

1241 Da nije bio Gospod s nama, neka reèe

Izrailj, 2 Da nije bio Gospod s nama, kadljudi ustaše na nas, 3 Žive bi nas prož-drli, kad se raspali gnjev njihov na nas;4 Potopila bi nas voda, rijeka bi pokriladušu našu; 5 Pokrila bi dušu našu silnavoda. 6 Blagosloven Gospod, koji nas nedade zubima njihovijem da nas rastržu!7Duša se naša izbavi kao ptica iz zamke lo-vaèke; zamka se raskide, i mi se izbavismo.8Pomoæ je naša u imenu Gospodnjem, kojije stvorio nebo i zemlju.

1251 Ko se uzda u Gospoda, on je kao gora

Sion, ne pomješta se, ostaje dovijeka. 2OkoJerusalima su gore, i Gospod je oko narodasvojega otsad i dovijeka. 3 Jer neæe ostatiskiptar bezbožnièki nad dijelom praved-nièkim, da ne bi pravednici pružili rukesvoje na bezakonje. 4 Uèini, Gospode, do-bro dobrima i onima koji su prava srca. 5Akoji svræu na krive pute, otjeraæe Gospods onima koji èine bezakonje. Mir Izrailju!

1261 Kad vraæaše Gospod roblje Sionsko,

bijasmo kao u snu. 2 Tada usta naša bi-jahu puna radosti, i jezik naš pjevanja.Tada govorahu po narodima: veliko djeloèini Gospod na njima. 3 Veliko djeloèini Gospod na nama; razveselismo se.4Vraæaj, Gospode, roblje naše, kao potokena sasušenu zemlju. 5 Koji su sa suzamasijali, neka žanju s pjevanjem. 6 Ide i plaèekoji nosi sjeme da sije; poæi æe s pjesmomnoseæi snopove svoje.

1271AkoGospod neæe graditi doma, uzalud

se muèe koji ga grade; ako neæe Gos-pod èuvati grada, uzalud ne spava stražar.2 Uzalud ranite, dockan liježete, jedetehljeb umorni; milome svojemu on dajesan. 3 Evo našljedstva od Gospoda: djeca,porod je dar od njega. 4 Što su strijele uruci jakome, to su sinovi mladi. 5 Blagoèovjeku koji je njima napunio tul svoj!Neæe se osramotiti kad se stanu razgo-varati s neprijateljima na vratima.

1281 Blago svakome, koji se boji Gospoda,

koji hodi putovima njegovijem! 2 Jer æejesti od trudova ruku svojih. Blago tebi,i dobro ti je. 3 Žena je tvoja kao rodnaloza usred doma tvojega; sinovi tvoji kaograne maslinove oko stola tvojega. 4 Gle,tako æe biti blagosloven èovjek koji seboji Gospoda. 5 Blagosloviæe te Gospod saSiona, i gledaæeš dobro Jerusalimsko u svedane života svojega; 6 Vidjeæeš sinove usinova svojih. Mir Izrailju!

1291 Mnogo mi dosaðivaše od mladosti

moje, neka reèe Izrailj, 2Mnogomi dosaði-vaše od mladosti moje, ali me ne svladaše.3 Na leðima mojim oraše oraèi, i vodišeduge brazde svoje. 4 Gospod je pravedan;isijeèe konopce bezbožnièke. 5 Postidjeæese, odbiæe se svi koji nenavide Sion. 6Biæekao trava na krovovima, koja se sasušujeprije nego se poèupa, 7 Od koje neæežetelac napuniti ruke svoje, niti naruèjasvojega vezilac; 8 I koji prolaze neæe reæi:“Blagoslov Gospodnji na vama! blagosil-jamo vas imenom Gospodnjim.”

1301 Iz dubine vièem k tebi, Gospode!

2 Gospode! èuj glas moj. Neka paze ušitvoje na glas moljenja mojega. 3 Ako æešna bezakonje gledati, Gospode: Gospode,ko æe ostati? 4 Ali je u tebe praštanje, dabi te se bojali. 5Èekam Gospoda; èeka dušamoja; uzdam se u rijeè njegovu. 6 Dušamoja èeka Gospoda veæma nego stražejutrnje, koje straže jutrom. 7 Neka èekaIzrailj Gospoda; jer je u Gospoda milost, ivelik je u njega otkup. 8 I on æe otkupitiIzrailja od svijeh bezakonja njegovijeh.

1311 Gospode! ne nadima se srce moje, niti

se uznose oèi moje; niti idem na veliko,ni na ono što je više od mene. 2 Smjeransam i krotak dušom svojom, kao dijete krajmatere; kao dijete duša je moja u meni.3 Nek se uzda Izrailj u Gospoda otsad idovijeka.

1321 Opomeni se, Gospode, Davida i sve

smjernosti njegove, 2 Kako se kunijašeGospodu, i zavjetovaše Bogu Jakovljevu:3 “Neæu uæi u šator doma svojega, niti æuleæi na postelju odra svojega; 4Neæu dati

Psalmi 132:5 228 Psalmi 136:16sna oèima svojima, ni vjeðama svojimadrijema; 5 Dok ne naðem mjesta Gospodu,stana Bogu Jakovljevu.” 6 Evo, èusmo daje u Jefremovoj zemlji, naðosmo ga napoljima Kirijat-Jarimskim. 7Uðimo u stannjegov, poklonimo se podnožju nogu nje-govijeh. 8 Stani, Gospode, na poèivalištusvojem, ti i kovèeg sile tvoje. 9 Sveštenicitvoji nek se obuku u pravdu, i sveci tvojinek se raduju. 10 Radi Davida sluge svo-jega nemoj odvratiti lica od pomazanikasvojega. 11 Zakle se Gospod Davidu uistini, od koje neæe otstupiti; od porodatvojega posadiæu na prijestolu tvojemu.12 Ako sinovi tvoji ušèuvaju zavjet moji otkrivenja moja kojima æu ih nauèiti,onda æe i sinovi njihovi dovijeka sjedjetina prijestolu svom. 13 Jer je izabrao Gos-pod Sion, i omilje mu živjeti na njemu.14Ovo je poèivalište moje uvijek, ovdje æuse naseliti; jer mi je omiljelo. 15 Hranuæu njegovu blagosloviti, nište njegove na-sitiæu hljeba. 16 Sveštenike æu njegoveobuæi u spasenje, i sveti æe se njegoviradovati. 17 Tu æu uèiniti da uzrasterog Davidu, postaviæu vidjelo pomazanikusvojemu. 18Neprijatelje æu njegove obuæiu sramotu; a na njemu æe cvjetati vijenacnjegov.

1331 Kako je lijepo i krasno kad sva braæa

žive zajedno! 2Kaodobroulje na glavi, kojese staèe na bradu, bradu Aronovu, koje sestaèe na skut od haljine njegove; 3Kao rosana Ermonu, koja slazi na gore Sionske. Jerje ondje utvrdio Gospod blagoslov i životdovijeka.

1341 Sad blagosiljajte Gospoda, sve sluge

Gospodnje, koje stojite u domu Gospod-njem noæu. 2 Podignite ruke svoje k svet-inji, i blagosiljajte Gospoda. 3Blagosloviæete sa Siona Gospod, koji je stvorio nebo izemlju.

1351 Hvalite ime Gospodnje, hvalite,

sluge Gospodnje, 2 Koji stojite u domuGospodnjem, u dvorima doma Boganašega. 3 Hvalite Gospoda, jer je dobarGospod; pojte imenu njegovu, jer je slatko.4 Jer Jakova izabra sebi Gospod, Izrailjaza dostojanje svoje. 5 Jer poznah da jevelik Gospod, i Gospod naš svrh svijeh

bogova. 6 Što god hoæe, sve Gospod èini,na nebesima i na zemlji, u morima i usvima bezdanima. 7 Izvodi oblake odkraja zemlje, munje èini usred dažda,izvodi vjetar iz staja njegovijeh. 8 Onpobi prvence u Misiru od èovjeka doživinèeta. 9 Pokaza znake i èudesa usredtebe, Misire, na Faraonu i na svijemslugama njegovijem. 10 Pobi narodevelike, i izgubi careve jake: 11 Siona, caraAmorejskoga, i Oga, cara Vasanskoga, i svacarstva Hananska; 12 I dade zemlju njihovuu dostojanje, u dostojanje Izrailju, narodusvojemu. 13 Gospode! ime je tvoje vjeèno;Gospode! spomen je tvoj od koljena dokoljena. 14 Jer æe suditi Gospod narodusvojemu, i na sluge svoje smilovaæe se.15 Idoli su neznabožaèki srebro i zlato,djelo ruku èovjeèijih; 16 Usta imaju, ane govore; oèi imaju, a ne vide; 17 Ušiimaju, a ne èuju; niti ima dihanja u ustimanjihovijem. 18 Kakvi su oni onaki su i onikoji ih grade, i svi koji se uzdaju u njih.19 Dome Izrailjev, blagosiljaj Gospoda;dome Aronov, blagosiljaj Gospoda;20 Dome Levijev, blagosiljaj Gospoda; kojise bojite Gospoda, blagosiljajte Gospoda.21Blagosloven Gospod na Sionu, koji živi uJerusalimu! Aliluja!

1361 Slavite Gospoda, jer je dobar; jer je

dovijekamilost njegova; 2Slavite Boga nadbogovima; jer je dovijeka milost njegova.3 Slavite gospodara nad gospodarima; jerje dovijeka milost njegova; 4 Onoga, kojijedan tvori èudesa velika; jer je dovijekamilost njegova; 5 Koji je stvorio nebesapremudro; jer je dovijeka milost njegova;6 Utvrdio zemlju na vodi; jer je dovijekamilost njegova; 7 Stvorio velika vidjela;jer je dovijeka milost njegova; 8 Sunce,da upravlja danom; jer je dovijeka milostnjegova; 9 Mjesec i zvijezde, da upravl-jaju noæu; jer je dovijeka milost njegova;10Koji pobi Misir u prvencima njegovijem;jer je dovijeka milost njegova; 11 Izvedeiz njega Izrailja; jer je dovijeka milostnjegova; 12 Rukom krjepkom i mišicompodignutom; jer je dovijeka milost nje-gova; 13 Koji razdvoji Crveno More; jerje dovijeka milost njegova; 14 I provedeIzrailja kroz sred njega; jer je dovijekamilost njegova; 15 A Faraona i vojsku nje-govu vrže u More Crveno; jer je dovi-jeka milost njegova; 16 Prevede narod svoj

Psalmi 136:17 229 Psalmi 140:6preko pustinje; jer je dovijeka milost nje-gova; 17 Pobi careve velike; jer je dovijekamilost njegova; 18 I izgubi careve znatne;jer je dovijeka milost njegova; 19 Sionacara Amorejskoga; jer je dovijeka milostnjegova; 20 I Oga cara Vasanskoga; jer jedovijeka milost njegova; 21 I dade zemljunjihovu u dostojanje; jer je dovijekamilostnjegova; 22U dostojanje Izrailju, sluzi svo-jemu; jer je dovijekamilost njegova; 23Kojinas se opomenu u poniženju našem; jerje dovijeka milost njegova; 24 I izbavi nasod neprijatelja naših; jer je dovijekamilostnjegova; 25Koji daje hranu svakomu tijelu;jer je dovijeka milost njegova; 26 SlaviteBoga nebeskoga; jer je dovijeka milostnjegova.

1371 Na vodama Vavilonskim sjeðasmo i

plakasmo opominjuæi se Siona. 2 O vr-bama sred njega vješasmo harfe svoje.3 Ondje iskahu koji nas zarobiše da pje-vamo, i koji nas oboriše da se veselimo:“pjevajte nam pjesmu Sionsku.” 4 Kakoæemo pjevati pjesmu Gospodnju u zemljituðoj? 5 Ako zaboravim tebe, Jerusalime,neka me zaboravi desnica moja. 6 Nekaprione jezik moj za usta moja, ako tebe neuspamtim, akoneuzdržim Jerusalima svrhveselja svojega. 7 Napomeni, Gospode,sinovima Edomovijem dan Jerusalimski,kad govoriše: raskopajte, raskopajte gado temelja. 8 Kæeri Vavilonska, krvnico,blago onome ko ti plati za djelo koje sinama uèinila! 9 Blago onome koji uzme irazbije djecu tvoju o kamen.

1381 Slavim te, Gospode, od svega srca

svojega, pred bogovima pjevam tebi.2 Poklanjam se pred svetom crkvomtvojom, i slavim ime tvoje, za dobrotutvoju i za istinu tvoju; jer si po svakomimenu svom podigao rijeè svoju. 3U dan, ukoji zazvah, ti si me uslišio, dunuo sloboduu dušu moju. 4 Slaviæe te, Gospode,svi carevi zemaljski, kad èuju rijeèi ustatvojih; 5 I pjevaæe putove Gospodnje,jer je velika slava Gospodnja. 6 Jer jevisok Gospod, i vidi niskoga, i visokogaizdaleka poznaje. 7 Ako poðem u tuzi,ti æeš me oživiti; na zloæu neprijateljamojih pružiæeš ruku svoju i zakloniæeme desnica tvoja. 8 Gospod æe svršiti za

mene. Gospode! milost je tvoja dovijeka;djela ruku svojih ne ostavljaj.

1391 Gospode! ti me kušaš i znaš. 2 Ti

znaš kad sjedem i kad ustanem; ti znašpomislimoje izdaleka; 3Kad hodim i kad seodmaram, ti si okomene, i sve putovemojevidiš. 4 Još nema rijeèi na jeziku mom, ati, Gospode, gle, veæ sve znaš. 5 Sastragi sprijed ti si me zaklonio, i stavio na meruku svoju. 6 Èudno je za me znanje tvoje,visoko, ne mogu da ga dokuèim. 7 Kudabih otišao od duha tvojega, i od lica tvojegakuda bih utekao? 8 Da izaðem na nebo, tisi ondje. Da siðem u pakao, ondje si. 9 Dase dignem na krilima od zore, i preselimse na kraj mora: 10 I ondje æe me rukatvoja voditi, i držatime desnica tvoja. 11Dareèem: da akomemrak sakrije; ali je i noækao vidjelo oko mene. 12 Ni mrak neæezamraèiti od tebe, i noæ je svijetla kao dan:mrak je kao vidjelo. 13 Jer si ti stvoriošto je u meni, sastavio si me u utrobimatere moje. 14 Hvalim te, što sam divnosazdan. Divna su djela tvoja, i duša mojato zna dobro. 15 Nijedna se kost moja nijesakrila od tebe, ako i jesam sazdan tajno,otkan u dubini zemaljskoj. 16Zametak mojvidješe oèi tvoje, u knjizi je tvojoj sve tozapisano, i dani zabilježeni, kad ih još nijebilo nijednoga. 17Kako su mi nedokuèljivepomisli tvoje, Bože! Kako im je velik broj!18 Da ih brojim, više ih je nego pijeska.Kad se probudim, još sam s tobom. 19 Dahoæeš, Bože, ubiti bezbožnika! Krvopije,idite od mene. 20 Oni govore ružno natebe; uzimaju ime tvoje uzalud neprijateljitvoji. 21 Zar da ne mrzim na one, koji nate mrze, Gospode, i da se ne gadim na onekoji ustaju na tebe? 22 Punom mrzošæumrzim na njih; neprijatelji sumi. 23Okušajme, Bože, i poznaj srce moje, ispitaj me, ipoznaj pomisli moje. 24 I vidi jesam li nazlu putu, i vodi me na put vjeèni.

1401 Izbavi me, Gospode, od èovjeka zloga,

saèuvaj me od nasilnika, 2 Koji pomišljajuzlo u srcu i svaki dan podižu rat; 3 Oštrejezik svoj kao zmija, jed je aspidin u ustimanjihovijem. 4 Saèuvaj me, Bože, od rukubezbožnièkih, od nasilnika sahrani me,koji misle da potkinu noge moje. 5 Oholimi namjestiše zamke i prugla, metnuše mimrežu na put, preðu razapeše mi. 6 Rekoh

Psalmi 140:7 230 Psalmi 144:12Gospodu: ti si Bog moj, usliši, Gospode,glasmoljenjamojega. 7Gospode, Gospode,krjepki spasitelju moj, zakloni glavu mojuu dan ratni! 8Ne daj, Gospode, bezbožnikušto želi, ne dajmu da dokuèi što je naumio,da se ne uznose. 9 Otrov onijeh što suoko mene, pogibao usta njihovijeh nekase obrati na njih. 10 Neka padne na njihživo ugljevlje; neka ih on baci u oganj, upropasti, da ne ustanu. 11 Èovjek jezièanneæe se utvrditi na zemlji, nepravednogaæe zloæa uvaliti u pogibao. 12 Znam daæe Gospod pokazati pravdu nevoljnomei pravicu ubogima. 13 Da! pravedni æeslaviti ime tvoje, praviæe ostati pred licemtvojim.

1411 Gospode, vièem k tebi, pohiti k meni,

èuj glas moljenja mojega, kad vièem ktebi. 2 Nek izaðe molitva moja kao kadpred lice tvoje, dizanje ruku mojih kaoprinos veèernji. 3 Postavi, Gospode, stražukod jezika mojega, èuvaj vrata usta mo-jih. 4 Ne daj srcu mojemu da zastranina zle pomisli, da èini djela bezbožna sljudima koji postupaju nepravedno; i dane okusim sladosti njihovijeh. 5 Neka mebije pravednik, to je milost; neka me kara,to je ulje za glavu moju; glava moja neæeodbaciti, ako æe i više; nego je molitvamoja protiv zloæe njihove. 6 Rasuše sepo kamenijem vrletima sudije njihove, ièuše rijeèi moje kako su blage. 7 Kao kadko sijeèe i teše, tako se razletješe kostinaše do èeljusti paklenijeh. 8 Ali su k tebi,Gospode, Gospode, upravljene oèi moje, utebe se uzdam, nemoj odbaciti duše moje.9 Saèuvaj me od zamke, koju mi metnuše,od lukavstva onijeh, koji èine bezakonje.10 Pašæe u mreže svoje bezbožnici, a ja æujedan proæi.

1421 Glasom svojim ka Gospodu vièem,

glasom svojim Gospodu se molim.2 Izlivam pred njim moljenje svoje, tugusvoju pred njim kazujem, 3Kad iznemogneu meni duh moj. Ti znaš stazu moju. Naputu, kojim hodim, sakriše mi zamku.4 Pogledam nadesno, i vidim da me nikone zna; nestade mi utoèišta, niko ne mariza dušu moju. 5 Vièem k tebi, Gospode;velim: ti si utoèištemoje, diomoj na zemljiživijeh. 6 Èuj tužnjavu moju; jer se muèimveoma. Izbavi me od onijeh koji me gone,

jer su jaèi od mene. 7 Izvedi iz tamnicedušu moju, da slavim ime tvoje. Oko meneæe se skupiti pravednici, kad mi uèinišdobro.

1431 Gospode, usliši molitvu moju, primi

moljenje moje po istini svojoj, usliši mepo pravdi svojoj. 2 I ne idi na sud saslugom svojim, jer se neæe opravdati predtobom niko živ. 3 Neprijatelj goni dušumoju, gazi u prah život moj, posaðuje meu mrak, kao davno pomrle. 4 Trne umeni duh moj, nestaje u meni srca mo-jega. 5 Pominjem dane stare, prebrajamsve poslove tvoje, razmišljam o djelimaruku tvojih. 6 Pružam k tebi ruke svoje;duša je moja kao suha zemlja pred tobom.7 Pohitaj, usliši me; Gospode, nestaje duhamojega, nemoj odvratiti lica svojega odmene; jer æu biti kao oni koji odlaze ugrob. 8 Rano mi javi milost svoju, jer se utebe uzdam. Pokaži mi put, kojim da idem,jer k tebi podižem dušu svoju. 9 Izbavime od neprijatelja mojih, Gospode, k tebipritjeèem. 10Nauèi me tvoriti volju tvoju,jer si ti Bog moj; duh tvoj blagi neka mevodi po stazi pravoj. 11 Imena radi svojega,Gospode, oživi me, po pravdi svojoj izvediiz muke dušu moju. 12 I po milosti svojojistrijebi neprijateljemoje, i pogubi sve kojimuèe dušu moju, jer sam tvoj sluga.

1441 Blagosloven Gospod, grad moj, koji

uèi ruke moje boju, prste moje ratu,2 Dobrotvor moj i ograda moja, utoèištemoje i izbavitelj moj, štit moj, onaj, u kogase uzdam, koji mi pokorava narod moj.3 Gospode! šta je èovjek, te znaš za nj, isin smrtnoga, te ga paziš? 4 Èovjek je kaoništa; dani su njegovi kao sjen, koji pro-lazi. 5 Gospode! savij nebesa svoja, i siði;dotakni se gora, i zadimiæe se. 6 Sijevnimunjom, i razagnaj ih; pusti strijele svoje,i raspi ih. 7 Pruži ruku svoju s visine,izbavi me i izvadi me iz vode velike, izruku tuðinaca, 8 Kojih usta govore ništavestvari, i kojih je desnica desnica lažna.9 Bože! pjesmu novu pjevaæu ti, u psaltirod deset žica udaraæu tebi, 10 Koji daješspasenje carevima, i Davida slugu svojegaizbavljaš od ljutoga maèa. 11 Izbavi me iotmi me iz ruke tuðinaca, kojih usta gov-oreništave stvari, i kojih je desnica desnicalažna. 12 Sinovi naši neka budu kao bilje,

Psalmi 144:13 231 Psalmi 148:5koje veselo odraste u mladosti; kæeri našekao stupovi prekrasno izraðeni u dvoru;13 Žitnice naše pune, obilne svakim žitom;ovce naše nek se množe na tisuæe i na stotisuæa po stanovima našim. 14Volovi našineka budu tovni; neka ne bude napadanja,ni bježanja, ni tužnjave po ulicama našim.15 Blago narodu, u kojega je sve ovako!Blago narodu, u kojega je Gospod Bog!

1451 Uzvišivaæu te, Bože moj, care moj,

blagosiljaæu ime tvoje od vijeka do vijeka.2 Svaki æu te dan blagosiljati, i hvaliæuime tvoje dovijeka i bez prestanka. 3Velikje Gospod, i valja ga slaviti, i velièanstvonjegovo ne može se dosegnuti. 4 Odkoljena do koljena hvaliæe djela tvoja,i silu tvoju kazivati. 5 O visokoj slavitvojega velièanstva, i o divnim djelimatvojim razmišljam. 6 Pripovijedaæe siluèudesa tvojih, i ja æu velièanstvo tvojekazivati. 7 Hvaliæe veliku dobrotu tvojui pravdu tvoju pjevaæe. 8 Podatljiv je imilosrdan Gospod, dugo trpi i velike jemilosti. 9 Dobar je Gospod prema svima,i žalostiv na sva djela svoja. 10 Neka teslave, Gospode, sva djela tvoja, i sveci tvojineka te blagosiljaju. 11 Neka kazuju slavucarstva tvojega, i silu tvoju pripovijedaju.12Da bi javili sinovima ljudskim silu tvoju,i visoku slavu carstva tvojega. 13Carstvo jetvoje carstvo svijeh vijekova, i vlada tvojana sva koljena. 14Gospod prihvata sve kojipadaju, i ispravlja sve pognute. 15 Oèi susvijeh k tebi upravljene, i ti im daješ hranuna vrijeme; 16 Otvoraš ruku svoju, i sitišsvašta živo po želji. 17 Pravedan je Gospodu svijem putovima svojim, i svet u svijemdjelima svojim. 18 Gospod je blizu svijehkoji ga prizivaju, svijeh, koji ga prizivajuu istini. 19 Želju ispunja onima koji gase boje, tužnjavu njihovu èuje, i pomažeim. 20 Èuva Gospod sve koji ga ljube, abezbožnike sve æe istrijebiti. 21 HvaluGospodu neka govore usta moja, i nekablagosilja svako tijelo sveto ime njegovouvijek i bez prestanka.

1461 Hvali, dušo moja, Gospoda. 2 Hvaliæu

Gospoda za života svojega, pjevaæu Bogusvojemu dok me je god. 3 Ne uzdajte se uknezove, u sina èovjeèijega, u kojega nemapomoæi. 4 Iziðe iz njega duh, i vrati se uzemlju svoju: taj danpropadnu sve pomisli

njegove. 5 Blago onome, kojemu je po-moænik Bog Jakovljev, kojemu je nadanjeu Gospodu, Bogu njegovu, 6 Koji je stvorionebo i zemlju, more i sve što je u njima;koji drži vjeru uvijek, 7 Èini sud onima,kojima se èini krivo; daje hranu gladnima.Gospod driješi svezane, 8 Gospod otvoraoèi slijepcima, podiže oborene, Gospodljubi pravednike. 9 Gospod èuva došljake,pomaže siroti i udovici; a put bezbožnièkiprevraæa. 10 Gospod je car dovijeka, Bogtvoj, Sione, od koljena do koljena. Aliluja.

1471 Hvalite Gospoda, jer je slatko pjevati

Boga našega, jer blagome prilikuje hvala.2 Gospod zida Jerusalim, sabira rasijanesinove Izrailjeve; 3 Iscjeljuje one koji suskrušena srca, i lijeèi tugenjihove; 4 Izbrajamnoštvo zvijezda, i sve ih zove imenom.5 Velik je Gospod naš i velika je krjepostnjegova, i razumu njegovu nema mjere.6 Prihvata smjerne Gospod, a bezbožneponižava do zemlje. 7 Redom pjevajteGospodu hvalu, udarajte Bogu našemu ugusle. 8 On zastire nebo oblacima, spremazemlji dažd, èini te raste na gorama trava;9 Daje stoci piæu njezinu, i vraniæima,koji vièu k njemu. 10 Ne mari za silukonjsku, niti su mu mili kraci èovjeèiji.11 Mili su Gospodu oni koji ga se boje,koji se uzdaju u milost njegovu. 12 Slavi,Jerusalime, Gospoda; hvali Boga svojega,Sione! 13 Jer on utvrðuje prijevornicevrata tvojih, blagosilja sinove tvoje u tebi.14 Ograðuje meðe tvoje mirom, nasiæavate jedre pšenice. 15 Šalje govor svoj nazemlju, brzo teèe rijeè njegova. 16Daje sni-jeg kao vunu, sipa inje kao pepeo. 17 Bacagrad svoj kao zalogaje, pred mrazom nje-govijem ko æe ostati? 18 Pošlje rijeè svoju,i sve se raskravi; dune duhom svojim, ipoteku vode. 19 On je javio rijeè svojuJakovu, naredbe i sudove svoje Izrailju.20Ovo nije uèinio nijednome drugom nar-odu, i sudova njegovijeh oni ne znaju.Aliluja!

1481 Hvalite Gospoda na nebesima, hvalite

ga na visini. 2Hvalite ga, svi anðeli njegovi,hvalite ga, sve vojske njegove! 3Hvalite ga,sunce i mjeseèe, hvalite ga, sve zvijezdesjajne! 4 Hvalite ga, nebesa nad nebes-ima i vodo nad nebesima! 5 Neka hvaleime Gospodnje, jer on zapovjedi i stvoriše

Psalmi 148:6 232 Psalmi 150:6se. 6 Postavi ih zasvagda i zavavijek,dade naredbu, koja neæe proæi. 7 HvaliteGospoda na zemlji, velike ribe i sve bez-dane; 8 Oganj i grad, snijeg i magla, vjetarsilni, koji izvršuje rijeè njegovu, 9Gore i svihumovi, rodna drveta i svi kedri, 10 Zvijerii sva stoka, bubine i ptice krilate, 11 Carevizemaljski i svi narodi, knezovi i sve sudijezemaljske, 12 Momci i djevojke, starci idjeca, 13 Neka hvale ime Gospodnje; jer jesamo njegovo ime uzvišeno, slava njegovana zemlji i na nebu. 14 On je uzvisiorog naroda svojega, slavu svijeh svetacasvojih, sinova Izrailjevih, naroda, koji jeblizu njega.

1491 Pojte Gospodu pjesmu novu; hvala da

mu je na saboru svetijeh. 2 Neka se veseliIzrailj o stvoritelju svom, sinovi Sionskinek se raduju o caru svom. 3 Neka hvaleime njegovo poklikujuæi, u bubanj i gusleneka mu udaraju. 4 Jer je mio Gospodu

narod njegov, ukrašava smjerne spasava-juæi ih. 5Nek se vesele sveci u slavi, i nekse raduju na posteljama svojim. 6 Slava jeBožija u ustima njihovijem, i maè s objestrane oštar u ruci njihovoj, 7Da se osvetenarodima, i pokaraju plemena; 8 Da svežucareve njihove u lance, i vlastelu njihovuu okove gvozdene, 9 I izvrše na njimanapisani sud. Ova je èast svima svecimanjegovijem. Aliluja!

1501 Hvalite Boga u svetinji njegovoj,

hvalite ga na tvrði slave njegove. 2Hvalitega prema sili njegovoj, hvalite ga premavisokome velièanstvu njegovu. 3 Hvalitega uz glas trubni, hvalite ga uz psaltir igusle. 4 Hvalite ga s bubnjem i veseljem,hvalite ga uz žice i organ. 5 Hvalite gauz jasne kimvale, hvalite ga uz kimvalegromovne. 6 Sve što diše neka hvaliGospoda! Aliluja!

svetabiblija · mateju1:1 1 mateju2:19 jevanðeljepomateju 1 pleme isusa hrista, sina davida...

Documents