the realization of the children's rights in the process...

244
UNIVERSITY OF ZAGREB FACULTY OF EDUCATION AND REHABILITATION SCIENCES Arijana Mataga Tintor, M.S. THE REALIZATION OF THE CHILDREN'S RIGHTS IN THE PROCESS OF CREATING RESILIENT LOCAL COMMUNITY DOCTORAL THESIS Zagreb, 2011.

Upload: others

Post on 13-Feb-2020

1 views

Category:

Documents


0 download

TRANSCRIPT

Page 1: THE REALIZATION OF THE CHILDREN'S RIGHTS IN THE PROCESS …bib.irb.hr/datoteka/992235.DR_FINAL.pdf · 2019-03-27 · university of zagreb faculty of education and rehabilitation sciences

UNIVERSITY OF ZAGREB

FACULTY OF EDUCATION AND REHABILITATION SCIENCES

Arijana Mataga Tintor, M.S.

THE REALIZATION OF THE CHILDREN'S RIGHTS IN THE PROCESS OF

CREATING RESILIENT LOCAL COMMUNITY

DOCTORAL THESIS

Zagreb, 2011.

Page 2: THE REALIZATION OF THE CHILDREN'S RIGHTS IN THE PROCESS …bib.irb.hr/datoteka/992235.DR_FINAL.pdf · 2019-03-27 · university of zagreb faculty of education and rehabilitation sciences

SVEUČILIŠTE U ZAGREBU

EDUKACIJSKO-REHABILITACIJSKI FAKULTET

mr.sc. Arijana Mataga Tintor

OSTVARIVANJE PRAVA DJETETA U FUNKCIJI IZGRADNJE OTPORNE

LOKALNE ZAJEDNICE

DOKTORSKI RAD

Mentorica: prof.dr.sc. Antonija Žižak

Zagreb, 2011.

Page 3: THE REALIZATION OF THE CHILDREN'S RIGHTS IN THE PROCESS …bib.irb.hr/datoteka/992235.DR_FINAL.pdf · 2019-03-27 · university of zagreb faculty of education and rehabilitation sciences

SADRŽAJ

1. UVOD ................................................................................................................................6

2. TEORIJSKA ISHODIŠTA ISTRAŽIVANJA ............................................................... 10

2.1. Koncept prava djeteta................................................................................................. 11

2.1.1. Ljudska prava ..................................................................................................... 13

2.1.2. Odnos ljudskih prava i prava djeteta ................................................................... 18

2.1.3. Prava djeteta iz perspektive pravne znanosti ....................................................... 19

2.1.4. Konvencija o pravima djeteta .............................................................................. 21

2.1.5. Prava djeteta iz odgojno-razvojne perspektive ..................................................... 26

2.1.6. Istraživanja o pravima djeteta u Republici Hrvatskoj .......................................... 29

2.1.7. Prava sudjelovanja kao posebna skupina građanskih prava ................................ 33

2.1.7.1. Ideja i značenje prava djeteta na sudjelovanje .............................................. 35

2.1.7.2. Dob i zrelost djeteta – uvjet ostvarivanja/ograničavanja prava na

sudjelovanje .............................................................................................................. 38

2.1.7.3. Kategorije sudjelovanja djece ....................................................................... 40

2.1.7.4. Pravo na sudjelovanje kao priprema za građanstvo ...................................... 42

2.1.7.5. Poticanje prava na sudjelovanje ................................................................... 44

2.2. Prijedlog radno-istraživačkog koncepta prava djeteta ................................................. 48

2.3. Koncept otpornosti lokalne zajednice ........................................................................ 49

2.3.1. Zdrava lokalna zajednica .................................................................................... 51

2.3.2. Definiranje lokalne zajednice .............................................................................. 53

2.3.3. Koncept kohezije (povezanosti) i Ekološka teorija ............................................... 57

2.3.4. Teorija rizika i otpornosti .................................................................................... 61

2.3.5. Koncept razvojnih prednosti ................................................................................ 66

2.3.6. Otporna zajednica – zaključna razmatranja ........................................................ 69

2.4. Prijedlog radno-istraživačkog koncepta otpornosti lokalne zajednice.......................... 75

2.5. Povezanost koncepata prava djeteta i otpornosti lokalne zajednice ............................. 76

2.6. Grad Velika Gorica u kontekstu oblikovanja otpornog okruženja ............................... 81

3. CILJEVI I PROBLEMI ISTRAŽIVANJA ................................................................... 89

3.1. Specifični ciljevi ........................................................................................................ 89

3.2. Problemi istraživanja ................................................................................................. 90

4. HIPOTEZE ..................................................................................................................... 91

Page 4: THE REALIZATION OF THE CHILDREN'S RIGHTS IN THE PROCESS …bib.irb.hr/datoteka/992235.DR_FINAL.pdf · 2019-03-27 · university of zagreb faculty of education and rehabilitation sciences

4

5. METODE RADA ............................................................................................................ 92

5.1. Uzorak sudionika ....................................................................................................... 92

5.2. Uzorak varijabli ......................................................................................................... 97

5.2.1. Uzorak varijabli kvantitativnog istraživanja ........................................................ 97

5.2.2. Svrha i uzorak kvalitativnih podataka ................................................................ 105

5.3. Postupak provedbe istraživanja .............................................................................. 107

5.4. Metode obrade podataka .......................................................................................... 107

6. REZULTATI ISTRAŽIVANJA................................................................................... 108

6.1. Razumijevanje koncepta prava djeteta i procjena važnosti ostvarivanja prava djeteta

....................................................................................................................................... 108

6.1.1. Kako djeca razumiju koncept prava djeteta ....................................................... 108

6.1.2. Kako roditelji i učitelji razumiju koncept prava djeteta ..................................... 112

6.1.3. Važnost ostvarivanja prava djeteta iz perspektive djece ..................................... 116

6.1.4. Važnost ostvarivanja prava djeteta iz perspektive roditelja i učitelja ................. 120

6.2. Procjena ostvarivanja prava djeteta na sudjelovanje u školskom i obiteljskom

okruženju te zajednici ..................................................................................................... 127

6.2.1. Procjena ostvarivanja prava djeteta na sudjelovanje u školskom okruženju ....... 127

6.2.2. Procjena ostvarivanja prava djeteta na sudjelovanje u obiteljskom okruženju .. 132

6.2.3. Ostvarivanje prava djeteta na sudjelovanje u lokalnoj zajednici iz perspektive

djece, roditelja i učitelja ............................................................................................. 135

6.3. Ostvarivanje prava djeteta na sudjelovanje u odnosu na informiranost o programima za

djecu i mlade u lokalnoj zajednici ................................................................................... 142

6.4. Razumijevanje povezanosti koncepta prava djeteta i koncepta otpornosti ................. 150

6.4.1. Kako djeca razumiju pojam otpornosti .............................................................. 150

6.4.2. Kako djeca razumiju povezanost koncepta prava djeteta i koncepta otpornosti . 153

6.4.3. Kako roditelji i učitelji razumiju pojam otpornosti ............................................ 154

6.4.4. Kako roditelji i učitelji razumiju povezanost koncepta prava djeteta i koncepta

otpornosti ................................................................................................................... 156

6.5. Ostvarivanje prava djeteta na sudjelovanje u odnosu na samoprocjenu razvojnih

prednosti i socijalnu podršku djece ................................................................................. 157

7. RASPRAVA REZULTATA ......................................................................................... 169

7.1. Razumijevanje koncepta prava djeteta i procjena važnosti ostvarivanja prava djeteta

....................................................................................................................................... 169

Page 5: THE REALIZATION OF THE CHILDREN'S RIGHTS IN THE PROCESS …bib.irb.hr/datoteka/992235.DR_FINAL.pdf · 2019-03-27 · university of zagreb faculty of education and rehabilitation sciences

5

7.2. Procjena ostvarivanja prava djeteta na sudjelovanje u školskom i obiteljskom

okruženju te zajednici ..................................................................................................... 174

7.3. Ostvarivanje prava djeteta na sudjelovanje u odnosu na informiranost o programima za

djecu i mlade u lokalnoj zajednici ................................................................................... 181

7.4. Razumijevanje povezanosti koncepta prava djeteta i koncepta otpornosti ................. 184

7.5. Ostvarivanje prava djeteta na sudjelovanje u odnosu na samoprocjenu razvojnih

prednosti i socijalnu podršku djece ................................................................................. 187

8. ZAKLJUČNA RAZMATRANJA ................................................................................ 197

8.1. Verifikacija hipoteza i odgovori na specifične istraživačke ciljeve i probleme .......... 197

8.2. Znanstveno-teorijski i praktični doprinos istraživanja ............................................... 202

8.3. Zaključak ................................................................................................................. 205

9. SAŽETAK .................................................................................................................... 207

10. SUMMARY ................................................................................................................ 209

11. LITERATURA ........................................................................................................... 211

12. PRILOZI ..................................................................................................................... 222

13. ŽIVOTOPIS ................................................................................................................ 243

Page 6: THE REALIZATION OF THE CHILDREN'S RIGHTS IN THE PROCESS …bib.irb.hr/datoteka/992235.DR_FINAL.pdf · 2019-03-27 · university of zagreb faculty of education and rehabilitation sciences

6

1. UVOD

„Ljudska prava počinju na malim mjestima, u blizini kuće, tako blizu i na tako malom

prostoru da se ono ne može vidjeti ni na jednoj karti svijeta. Sve dotle dok ta prava nemaju tamo neki

smisao, ona ga neće imati ni drugdje.“ Eleanor Roosevelt

Konvencija Ujedinjenih naroda o pravima djeteta (2001) temeljni je međunarodni

dokument kojim se reguliraju prava djece. U Konvenciji se jasno ističe da je obveza države

razvijati sustav skrbi te odgoja i obrazovanja koji promiče razvoj sve djece, bez obzira na

njihovu rasu, nacionalnost i vjersku pripadnost i koji je jednako dostupan svakom djetetu.

Potpisivanjem i ratifikacijom Konvencije, Republika Hrvatska je preuzela sve obveze koje iz

nje proizlaze.

Konvencija jasno navodi da je obveza država i vlada, lokalnih vlasti, ustanova,

roditelja, udruga, građana i djece upoznati, shvatiti, poštivati i primjenjivati Konvenciju o

pravima djeteta. Poštivanje prava djeteta podrazumijeva brigu, zaštitu i pomoć djeci i za

djecu, a odgovornost za poštivanje ovih, najvažnijih prava za budućnost društva, moraju

preuzeti svi - od predstavnika najviših razina vlasti, profesionalaca, do roditelja i djece.

Na razvoj svakog djeteta utječu mnogi činitelji, a stručne i znanstvene spoznaje

pokazuju da znanstveno utemeljen pristup djetetu treba uključivati uvažavanje individualnih

osobina, obilježja obitelji te utjecaja drugih vanjskih činitelja koji objedinjavaju vrtić, školu,

lokalnu zajednicu i društvo u cjelini. Upravo zbog te činjenice, kada se govori o

poremećajima u ponašanju djece i mladih, treba uzeti u obzir da na ponašanje djeteta utječu

svi spomenuti činitelji. Iz toga proizlazi da je i pri sprječavanju rizičnih ponašanja potrebno

intervenirati na svim područjima: razvijanju osobnih potencijala djeteta i mlade osobe,

ojačavanju obitelji, oblikovanju vrtića i škola kao odgojnog potencijala i oblikovanju lokalne

zajednice kao zdravog i poticajnog okruženja. Lokalna zajednica koja potiče i podržava

zdravo odrastanje djece utječe i na obitelj i na odgojno-obrazovne ustanove. Time se stvaraju

uvjeti za izgradnju otporne lokalne zajednice koja podrazumijeva organiziranje sustavne

socijalne podrške u zajednici koja se temelji na snažnoj kulturi poticanja pozitivnih

vrijednosti, razvoju odgovornog građanstva, individualnih i kolektivnih resursa zajednice te

korištenju interdisciplinarnog pristupa i rada. U takvoj zajednici dominiraju prevencijski

programi i aktivnosti, a posebna se briga posvećuje najmlađim stanovnicima zajednice, jer

postoji čvrsto uvjerenje da su upravo oni najsnažniji potencijal o kojem ovisi budućnost

društva. Zato zajednica ulaže u razvijanje i provedbu specifičnih programa koji

Page 7: THE REALIZATION OF THE CHILDREN'S RIGHTS IN THE PROCESS …bib.irb.hr/datoteka/992235.DR_FINAL.pdf · 2019-03-27 · university of zagreb faculty of education and rehabilitation sciences

7

operacionaliziraju zakonsku obvezu države prema djeci i mladima. Baš zbog tog snažnog

utjecaja socijalne okoline na pojedinca, moguće je kreirati lokalne politike za djecu i mlade i

njima izravno utjecati na sprječavanje rizičnih ponašanja. Pri tome treba uzeti u obzir da je u

podlozi svakog ciljanog djelovanja prema djeci i mladima, potreba i zahtjev za ostvarivanjem

i poštivanjem najosjetljivijih ljudskih prava – prava djeteta. Dijete treba biti u potpunosti

pripremljeno za samostalan život u društvu i odgojeno u duhu ideala iz Povelje UN, posebice

u duhu mira, dostojanstva, tolerancije, slobode, ravnopravnosti i solidarnosti (Konvencija UN

o pravima djeteta). Kada bi obitelji, vrtići, škole i okruženja zajedničkim djelovanjem uspjeli

implementirati ove vrijednosti u svakodnevni život zajednice, a kroz to i u osobne vrijednosne

sustave djece i mladih, uspjeli bi utjecati na sprječavanje i smanjivanje pojave poremećaja u

ponašanju kod djece.

Upravo je razmišljanje o povezanosti ostvarivanja prava djece s oblikovanjem zdrave i

otporne lokalne zajednice temelj ovog istraživanja. Prihvaćajući tezu da poštivanje prava

djeteta s jedne strane preventivno djeluje na pojavu poremećaja u ponašanju, a s druge strane

osnažuje lokalnu zajednicu, približavamo se cilju svakog društva, a to je: potpun i skladan

razvoj djece koja izrastaju u sretne građane pripremljene za život i korisno djelovanje za sebe

i druge.

Dosadašnja istraživanja u Hrvatskoj nisu izravno povezivala ugrožavanje prava djeteta

sa rizicima u lokalnoj zajednici. Iz godišnjeg izvješća Pravobraniteljice za djecu za 2007.

godinu1 vidljivo je da su uočene potrebe proširenja rada Ureda pravobranitelja za djecu na

regionalnu razinu, otvoreni uredi u tri grada (Splitu, Rijeci, Osijeku) jer je na taj način

omogućena pristupačnost Ureda, ali i učinkovitije operativno djelovanje izdvojenih ureda na

tim područjima. Inicijative za otvaranjem lokalnih ureda su opravdane jer se u neposrednoj

okolini odrastanja djeteta njegovi problemi mogu lakše i kvalitetnije rješavati. Osim toga,

lokalni uredi se mogu posvetiti specifičnostima zajednice u kojoj djeluju i utjecati na one

rizike koji ugrožavaju način života i odrastanje djece u lokalnoj zajednici.

Lokalna zajednica u kojoj se ovo istraživanje provodi je Grad Velika Gorica u kojem

se posljednjih desetak godina provode određene aktivnosti i mjere sa ciljem utjecanja na

pozitivan razvoj djece i mladih.

Budući da su prava djeteta specifična ljudska prava za čije su ostvarivanje odgovorni

odrasli, istraživanje se temelji na ispitivanju onih skupina odraslih koji imaju najizravniji

utjecaj na odgoj i odrastanje djece. To su roditelji i učitelji. Osim odraslih, zanimljivo je

1 www.dijete.hr

Page 8: THE REALIZATION OF THE CHILDREN'S RIGHTS IN THE PROCESS …bib.irb.hr/datoteka/992235.DR_FINAL.pdf · 2019-03-27 · university of zagreb faculty of education and rehabilitation sciences

8

istražiti i informiranost djece o poštivanju njihovih prava, kao skupine koja gotovo da nema

utjecaj na postavljanje uvjeta za ostvarivanje prava.

Posebna skupina prava koja se ovim istraživanjem ispituje jesu prava sudjelovanja ili

participativna prava2. Sudjelovanje djece pretpostavlja da im odrasli pružaju aktivnu podršku

u izricanju njihova mišljenja te da se osiguravaju uvjeti njihovog osposobljavanja za izricanje

vlastitog mišljenja. U praktičnom smislu to znači da odrasli pozorno slušaju djecu, da ih

uvažavaju kao i druge odrasle sugovornike, da obraćaju pažnju na načine komunikacije među

djecom te da vrlo ozbiljno razmatraju njihovo mišljenje u fazi donošenja odluka koje se tiču

djece. Pri tome, ozbiljno razmatranje mišljenja djece ne znači da se ono uvijek uzima u obzir.

Ozbiljno razmatranje tuđeg i različitog mišljenja predstavlja podlogu za učenje o

demokratskom i konstruktivnom načinu rješavanja problema.

Sva prava su usko povezana s odgovornostima. To znači da uživanje svojih prava

podrazumijeva poštivanje prava drugih. Upravo zbog toga je ostvarivanje prava djeteta, ali i

općenito ljudskih prava, povezano s poremećajima u ponašanju, jer poremećaji u ponašanju

ugrožavaju ljudska, pa tako i prava djeteta. Poznato je da su poremećaji u ponašanju

višestruko uvjetovani, što znači da ih nalazimo u činiteljima biopsihosocijalnog prostora. Dok

neki autori veću značajnost za razumijevanje poremećaja u ponašanju pridaju utjecaju

genetskih ili okolinskih činitelja, drugi su usmjereni na ekološki prostor djeteta, posebno

obitelj, školu i lokalnu zajednicu. Upravo u tim prostorima nalaze se najveće mogućnosti za

prevenciju poremećaja u ponašanju (Koller-Trbović, Žižak i Bašić, 2001) ili za zdrav razvoj

djece koji u svojoj suštini podrazumijeva ostvarivanje i poštivanje njihovih prava.

Osim što ovaj rad ima konkretnu istraživačku misiju rasvjetljavanja uloge dječjih

prava u izgradnji otporne zajednice, on također može utvrditi koliko postojeći resursi i

potencijali u lokalnoj zajednici djeluju na njenu otpornost. Rezultati istraživanja trebaju

odgovoriti na pitanje jesu li postojeći programi kvalitetno usmjereni, na kojim područjima je

potrebno pojačati intervencije te koliko djeca i odrasli poznaju postojeće snage lokalne

zajednice u kojoj žive. Time ovo istraživanje dobiva svoju izravnu primjenjivost koja može

značajno utjecati na oblikovanje sustava programa za djecu i mlade u lokalnoj zajednici.

To i jest krajnja svrha istraživanja – ponuditi, na podacima utemeljen, koncept zdravog

odrastanja djece u lokalnoj zajednici u kojem će ključnu ulogu imati institucionalizirani i

neinstitucionalizirani kapaciteti lokalne zajednice. Ovakvo razmišljanje proizlazi iz činjenice

da se svaka lokalna zajednica odlikuje svojim posebnostima te da nije moguće stvoriti

2U tekstu se koriste oba termina (prava sudjelovanja i participativna prava).

Page 9: THE REALIZATION OF THE CHILDREN'S RIGHTS IN THE PROCESS …bib.irb.hr/datoteka/992235.DR_FINAL.pdf · 2019-03-27 · university of zagreb faculty of education and rehabilitation sciences

9

jedinstven model otpornosti. Načela zapisana u Konvenciji o pravima djeteta su jedinstvena i

apstraktna. U lokalnoj zajednici ona se trebaju pretvoriti u konkretne programe, mjere i

aktivnosti koji će izravno utjecati na primjenu prava djeteta. Drugim riječima, općenita i

apstraktna načela o pravima djeteta u lokalnoj zajednici dobivaju specifično i konkretno

značenje.

Page 10: THE REALIZATION OF THE CHILDREN'S RIGHTS IN THE PROCESS …bib.irb.hr/datoteka/992235.DR_FINAL.pdf · 2019-03-27 · university of zagreb faculty of education and rehabilitation sciences

10

2. TEORIJSKA ISHODIŠTA ISTRAŽIVANJA

Izbor polaznog teorijskog okvira za istraživanje doprinosa ostvarivanja prava djeteta

izgradnji otporne lokalne zajednice zahtijeva povezivanje teorijskih ideja ili konstrukata iz

različitih znanstvenih disciplina kao što su pravo, psihologija, edukacijska rehabilitacija,

pedagogija, sociologija i sl. Primjerice, u pravu ideje o pravima djeteta nalazimo u

obiteljskom pravu (Alinčić, 1993; Hrabar, 1994). U psihologiji ideje o otpornosti i pravima

djeteta nalazimo u razvojnim teorijama; npr. „developmental assets“ – razvojne prednosti

predstavljaju odnose, mogućnosti i osobne kvalitete potrebne djetetu i mladoj osobi kako bi

izbjegla rizike i imala mogućnost napredovanja (Lefferet, Benson i Roehlkepartain, 1997). U

edukacijskoj rehabilitaciji te ideje nalazimo u teorijama prevencije i nekim modelima

intervencija (Fraser i Richman, 2001, Žižak i sur., 2010). U pedagogiji ideje o otpornosti i

pravima djeteta nalazimo u nekim pristupima odgoju (Maleš, 2000). Sociologija te ideje

predstavlja kroz način uređenja odnosa djeteta s odraslima i institucijama u društvu

(Durkheim,1996), dok se u modernoj filozofiji nastoji putem filozofije za djecu utjecati na

uvježbavanje djece za kritičko, kreativno i skrbno mišljenje (Lipman, 2003)3.

Radi se o fenomenima koji se uglavnom ne zahvaćaju izravno specifičnim teorijama

nego su različite ideje o tim fenomenima češće dijelovi (konstrukti) različitih teorija iz jedne

ili više navedenih disciplina. Ukoliko bi se išlo u šire i dublje promišljanje, moglo bi se

dokazivati da se u nekim slučajevima ti fenomeni u literaturi tretiraju kao metakonstrukti

(primjerice, o otpornosti na taj način među ostalim autorima govori i Ungar, 2004). Iako kod

nekih autora (primjerice Smith, 2002) nalazimo ideju o postojanju „teorije dječjih prava“ u

ovom će se istraživanju tim fenomenima pristupati kao idejama (ili konstruktima) koje svoj

„život“ u civilizacijski, razvojno, kulturno i prostorno različitim stvarnostima ostvaruju na

različite načine, kroz različite radne nacrte ili koncepte.

Temeljem navedenog kao ključna teorijska ishodišta za razumijevanje istraživačkog

problema odabrana su dva radna koncepta - koncept prava djeteta i koncept otpornosti lokalne

zajednice. Polazno razumijevanje tih radnih koncepata biti će predstavljeno u okviru ovog

poglavlja.

3 Kritičko mišljenje pomaže nam u donošenju odluka, kreativnim mišljenjem stvaramo nove ideje, nove

načine činjenja, nove poglede na svijet, dok skrbno mišljenje potiče brigu za druge, odnosno razvija ljubav i poštovanje prema drugim ljudima.

Page 11: THE REALIZATION OF THE CHILDREN'S RIGHTS IN THE PROCESS …bib.irb.hr/datoteka/992235.DR_FINAL.pdf · 2019-03-27 · university of zagreb faculty of education and rehabilitation sciences

11

2.1. Koncept prava djeteta

U različitim razdobljima razvoja ljudskog društva, prava čovjeka su se različito

ostvarivala i pravno definirala. Ona su moralna načela opće naravi, njima se potvrđuje i štiti

ljudsko dostojanstvo svakog pojedinca. Ona podrazumijevaju skup osnovnih građanskih,

političkih, ekonomskih i kulturnih prava i sloboda pripadnika neke zajednice. Država

pojedincu ne daruje njegova temeljna prava i slobode, ona mu uvijek i u svakom trenutku

pripadaju, ona su bitan uvjet ljudskog postojanja.

Dijete je ljudsko biće i kao takvo treba uživati sva prava kao i odrasla osoba. No,

uzimajući u obzir psihičku i tjelesnu nezrelost djeteta, nameće se potreba za posebnom

zaštitom njihovih prava. To je osnovni razlog zbog kojeg su prava djeteta, iako sastavni dio

temeljnih ljudskih prava, definirana posebnim međunarodnim dokumentom.

Od usvajanja Konvencije o pravima djeteta (2001) na Generalnoj skupštini

Ujedinjenih naroda pa nadalje, taj instrument značajno utječe na politiku prema djeci u svim

onim zemljama koje su ga ratificirale. Govoreći o pravima djece i politici za djecu, Luescher

(Blandow i sur, 1999; prema Žižak i sur., 2001) prepoznaje tri moguća tipa politike za djecu:

1. Politika za djecu kao napor oko skrbi i zastupanja. Ovaj pristup naglašava

specifične potrebe djece za odgojem, sigurnosti, skrbi i zaštitom. Djecu se izdvaja kao

specifičnu društvenu skupinu. Drži se kako djeca, za razliku od odraslih, imaju pravo na

razvojnu fazu u kojoj bez pritisaka i uz podršku odraslih mogu zadovoljavati svoje potrebe i

razvijati svoje sposobnosti. Prvi međunarodni instrumenti o pravima djeteta – Povelja i

Deklaracija o pravima djeteta iz 1924. i 1959. godine – još su u potpunosti utemeljene na

promoviranju prava djeteta na sigurnost, zaštitu i skrb, da bi tek Konvencija o pravima djeteta

tim pravima dodala i novi tip prava. Prvi pristup temelj je za gradnju novih, drugačijih

pristupa u politici za djecu te ga se danas niti jedna moderna država ne odriče.

2. Politika za djecu kao napor oko emancipacije. Ovaj pristup počiva na zahtjevu da se

djeci daju ista prava kao i odraslima te da ih se na taj način oslobodi iz „odgojnog

starateljstva“. U općeživotnom smislu vrlo brzo se pokazalo da se radi o nedovoljno

promišljenom pristupu koji je u krajnjoj liniji bio štetan za djecu jer nije uvažavao njihove

razvojne potrebe. Pri tome je ostalo nedorečeno da politiku treba kreirati s djecom i u skladu

s njihovim sposobnostima – dakle proaktivno, a ne za djecu, što će reći umjesto njih, dakle

manipulativno.

3. Politika za djecu kao napor oko ekologije ljudskog razvoja. Podloga ovog pristupa

jest u teorijskim i znanstvenim promišljanjima razvoja i socijalizacije. Osnovna ideja

Page 12: THE REALIZATION OF THE CHILDREN'S RIGHTS IN THE PROCESS …bib.irb.hr/datoteka/992235.DR_FINAL.pdf · 2019-03-27 · university of zagreb faculty of education and rehabilitation sciences

12

navedenog pristupa je da se čovjekovi potencijali izgrađuju u procesu susretanja s okolinom,

pri čemu pojedinac aktivno sudjeluje i to sukladno svojim sposobnostima i stupnju zrelosti.

Sudjelovanje djece stoga je sastavni dio svakodnevnice odrastanja i društvenog života uopće.

Sukladno tome, zadaća je politike za djecu, s jedne strane podupirati djecu, a s druge strane

akceptirati i podupirati roditelje kao zastupnike najboljeg interesa djeteta uz istovremeno

osnaživanje roditelja za postavljanje zahtjeva prema djeci. Na socijalno ekološki model

nadovezuju se svi pristupi koji uključuju prava djeteta na sudjelovanje i suodlučivanje.

Ta tri pristupa koja na različite načine i do različitih razina integriraju prava djeteta u

društveni život zajednica najčešće egzistiraju integrirani u neku specifičnu politiku za djecu

određene zajednice te time stvaraju temelj za poštivanje prava djeteta u toj zajednici.

Uvažavajući važnost kreiranja politike za djecu putem poštivanja i ostvarivanja prava

djeteta kako na državnim, tako i na lokalnim razinama, slijedi predstavljanje Koncepta prava

djeteta kroz nekoliko tematskih ishodišta. Prava djeteta proizlaze iz općih ljudskih prava, ali i

razvojnih posebnosti djece. Stoga se prava djeteta u narednim podpoglavljima razmatraju iz

dvije perspektive: pravne i odgojno-razvojne s posebnim osvrtom na Konvenciju o pravima

djeteta kao i na odnos ljudskih prava i prava djeteta (Slika 1). Poseban značaj dan je pravima

sudjelovanja kao skupini građanskih prava čije ostvarivanje u najvećoj mjeri utječe na

prihvaćanje djece kao subjekata i nositelja prava.

Page 13: THE REALIZATION OF THE CHILDREN'S RIGHTS IN THE PROCESS …bib.irb.hr/datoteka/992235.DR_FINAL.pdf · 2019-03-27 · university of zagreb faculty of education and rehabilitation sciences

13

Slika 1. Koncept prava djeteta

2.1.1. Ljudska prava

„Sva ljudska bića rađaju se slobodna i jednaka u dostojanstvu i pravima. Ona su

obdarena razumom i sviješću pa jedna prema drugima trebaju postupati u duhu

bratstva.“

Opća deklaracija o pravima čovjeka, čl. 1

Sa ciljem razumijevanja prava djeteta, važno je osvrnuti se na pojam i kontekst u

kojem su se razvijala ljudska prava.

Pod ljudskim pravima podrazumijeva se skup osnovnih, građanskih i političkih,

ekonomskih, socijalnih i kulturnih prava i sloboda čovjeka, različito ostvarenih i pravno

fiksiranih u danim uvjetima povijesnog razvitka društva (Alinčić, 1993).

Prava djeteta iz perspektive pravne znanosti

Prava djeteta

Prava sudjelovanja

Priprema za građanstvo

Prava djeteta iz odgojno-

razvojne perspektive

Potrebe djeteta

Ljudska prava

Odnos ljudskih prava i prava djeteta

KONCEPT PRAVA

DJETETA

Page 14: THE REALIZATION OF THE CHILDREN'S RIGHTS IN THE PROCESS …bib.irb.hr/datoteka/992235.DR_FINAL.pdf · 2019-03-27 · university of zagreb faculty of education and rehabilitation sciences

14

Povijest pokazuje da je proces priznanja i zaštite ljudskih prava dugotrajan, složen i

osjetljiv jer pretpostavlja korjenito mijenjanje pristupa pojedincu, društvu, vlasti i državi. Iako

ideju ljudskih prava nalazimo u nizu filozofskih i drugih tekstova tijekom čitave ljudske

povijesti, do njene primjene u političkoj praksi dolazi tek prije nešto više od dva stoljeća kada

despotska vlast koja „upravlja podanicima“ ustupa mjesto demokratskoj vlasti koja „upravlja

u ime i po volji građana“ (Spajić-Vrkaš i sur., 2004).

Nekoliko se značajnih srednjevjekovnih dokumenata ubraja u početke pravne

regulacije prava čovjeka sa ciljem da se priznaju određene potrebe i prava čovjeka, a da se

ograniči samovolja vlastodržaca (Alinčić, 1995). To su, primjerice, Engleska povelja slobode

(Magna Charta Libertatum, 1215.), Vinodolski zakonik (1288), Zakon o osobnoj slobodi

(Habeas Corpus Act, 1679) te Povelja prava (Bill of Rights, 1689). Ovi prvi dokumenti o

zaštiti čovjekovih prava nastali su pod utjecajem ideja racionalizma i kulturno-tehničkog

napretka (Silov, 1999).

Smatra se da je proces normativnog potvrđivanja dostojanstva čovjeka star oko 4000

godina. Prve su se norme uglavnom odnosile na dužnosti. Pojavile su se u sklopu

sveobuhvatnih zbirki vjerskih, moralnih i pravnih propisa koji su važili za osobe određene

vjeroispovijesti (kršćanstvo, judaizam, islam i dr.). S naglaskom na prava, norme se sve više

oslanjaju na određenu filozofsku doktrinu ili na zakonodavnu tradiciju. Krajem 18. stoljeća

pojavljuju se dva dokumenta koja su izvršila značajan utjecaj na shvaćanje ljudskih prava –

američka Deklaracija o neovisnosti (usvojena 1776. g.) i francuska Deklaracija o pravima

čovjeka i građanina. Iste godine kad se pojavila američka Povelja prava, Narodna skupština

Francuske proglasila je Deklaraciju o pravima čovjeka i građanina u kojoj se polazi od

shvaćanja da se čovjek „rađa i ostaje slobodan i jednak u svojim pravima“, da „društvene

razlike mogu proizići samo iz opće koristi“ i da je „neznanje i nepoštivanje prava čovjeka

jedini uzrok bijede građana i korupcije vlasti“ (Spajić-Vrkaš i sur.,2004).

Autorice dalje navode da, iako su načela američke i francuske deklaracije bila

prekretnica u zaštiti prava i sloboda pojedinca, tek se krajem prve polovice 20. stoljeća počelo

razmišljati o tome da bi se ona trebala primijeniti na sve ljude i da bi, u tu svrhu, trebalo

uspostaviti oblik zaštite koji nadilazi nadležnost nacionalnih država. Povod za to su bila

stradanja u Drugom svjetskom ratu koja su dovela u pitanje sve dotadašnje temeljne

vrijednosti čovječanstva. Pojavila se ideja o uspostavi institucionalne zaštite prava i sloboda

čovjeka u sklopu globalne međunarodne zajednice, uređena na načelima poštivanja

dostojanstva ljudske osobe, suvereniteta država i autoriteta međunarodnog dijaloga i

dogovora. Ta je ideja 1945. g. ugrađena u tekst „Povelje Ujedinjenih naroda“. Njenim

Page 15: THE REALIZATION OF THE CHILDREN'S RIGHTS IN THE PROCESS …bib.irb.hr/datoteka/992235.DR_FINAL.pdf · 2019-03-27 · university of zagreb faculty of education and rehabilitation sciences

15

potpisivanjem je na konferenciji u San Franciscu osnovana Organizacija Ujedinjenih Naroda

u sklopu koje je započela izgradnja međunarodnog sustava promicanja i zaštite ljudskih

prava. Dokument kojim se odgovorilo na pitanje kodifikacije ljudskih prava bila je „Opća

deklaracija o ljudskim pravima“ koju je 1948. g. proglasila Opća skupština Ujedinjenih

naroda i to kao zajedničku tekovinu svih naroda i država. Načela Deklaracije potaknula su

proces dekolonizacije, pridonijela rušenju komunizma, dovela do ravnopravnosti žena,

potaknula osvješćivanje odraslih o potrebama i pravima djece, pridonijela razvoju osjećaja

samopoštovanja među pripadnicima marginaliziranih i diskriminiranih grupa i naroda.

Pored međunarodnog sustava ljudskih prava, postoje i regionalni sustavi kojima se

dodatno osigurava ostvarivanje ljudskih prava u pojedinim dijelovima svijeta.

Europski sustav ljudskih prava smatra se najrazvijenijim sustavom ljudskih prava i

sloboda uopće. Temelj tog sustava čine Europska konvencija za zaštitu ljudskih prava i

temeljnih sloboda Vijeća Europe i Europski sud za ljudska prava.

Vijeće Europe osnovalo je 1949. g. 10 zemalja: Belgija, Danska, Francuska, Island,

Italija, Luksemburg, Nizozemska, Norveška, Švedska i Velika Britanija. Djeluje na raznim

područjima (osim obrane), uključujući ljudska prava, razvoj demokracija, zaštitu manjina,

migracije, obrazovanje, znanost, kulturu, sport, zaštitu zdravlja, suradnju u području

zakonodavstva, regionalno planiranje itd. Sjedište organizacije je u Strasbourgu. Hrvatska je

postala članicom Vijeća Europe 6. studenoga 1996. g. Vijeće Europe danas broji 47 država

članica šire europske regije.

Konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (poznata i kao Europska

konvencija o ljudskim pravima) usvojena je 1950. g. u Rimu, a na snazi je od 1953.g. Prava

koja određuje Konvencija su:

- pravo na život;

- zabrana mučenja i nečovječnog ili ponižavajućeg postupka ili kazne;

- zabrana ropstva i prisilnog rada;

- pravo na slobodu i sigurnost osobnosti;

- pravo na pošteno suđenje u razumnom roku;

- sloboda od retroaktivne primjene kaznenog zakonodavstva;

- pravo na poštivanje privatnog i obiteljskog života;

- sloboda mišljenja, savjesti i vjeroispovijesti;

- sloboda izražavanja;

- sloboda okupljanja i udruživanja;

- pravo na brak i osnivanje obitelji;

Page 16: THE REALIZATION OF THE CHILDREN'S RIGHTS IN THE PROCESS …bib.irb.hr/datoteka/992235.DR_FINAL.pdf · 2019-03-27 · university of zagreb faculty of education and rehabilitation sciences

16

- pravo na mirno uživanje obitelji;

- pravo na obrazovanje i slobodan izbor obrazovanja;

- pravo na slobodne izbore tajnim glasovanjem;

- zabrana lišavanja slobode po osnovi nemogućnosti ispunjenja ugovornih obveza;

- sloboda kretanja;

- zabrana protjerivanja državljana i pravo državljana da uđu na teritorij države čiji su

državljani;

- zabrana grupnog protjerivanja stranaca;

- zabrana smrtne kazne;

- pravo na učinkoviti pravni lijek u slučaju povrede prava i sloboda;

- zabrana diskriminacije (Britvić Vetma, 2008).

Sve članice Vijeća Europe preuzele su obvezu njene primjene, što podrazumijeva

izmjenu domaćeg zakonodavstva, ograničenje izuzeća utvrđenih prava na iznimne slučajeve i

pod utvrđenim uvjetima te priznanje nadležnosti Europskog suda za ljudska prava.

Organizacija za europsku sigurnost i suradnju (OESS) osnovana je prema Povelji

Ujedinjenih naroda kao međunarodni instrument promicanja sigurnosti i suradnje u Europi.

Njezini dokumenti obvezuju države članice samo politički, ne i pravno. Unatoč tome,

dokumenti usvojeni na OESS-ovim konferencijama i stručnim sastancima vrlo su utjecajni.

Sve su države pristale poštivati sljedeća načela u odnosima s drugim državama:

- suverenu jednakost i poštivanje prava svojstvenih suverenosti;

- suzdržavanje od prijetnje ili uporabe sile;

- nepovredivost državnih granica;

- teritorijalni integritet;

- mirno rješavanje sukoba;

- nemiješanje u unutarnje poslove država;

- poštivanje ljudskih prava i temeljnih sloboda, uključujući slobodu misli, savjesti, vjere

i uvjerenja;

- ravnopravnost i samoodređenje naroda;

- suradnju među državama;

- ispunjavanje međunarodnih pravnih obveza u dobroj vjeri4.

4 www.mvpei.hr

Page 17: THE REALIZATION OF THE CHILDREN'S RIGHTS IN THE PROCESS …bib.irb.hr/datoteka/992235.DR_FINAL.pdf · 2019-03-27 · university of zagreb faculty of education and rehabilitation sciences

17

U Republici Hrvatskoj pravne osnove zaštite i promicanja ljudskih prava i temeljnih

sloboda definirane su Ustavom koji već u svojim izvorišnim osnovama ističe kako je

Hrvatska suverena i demokratska država u kojoj se jamče i osiguravaju ravnopravnost,

slobode i prava čovjeka. Građani Republike Hrvatske imaju sva prava i slobode, neovisno o

njihovoj rasi, boji kože, spolu, jeziku, vjeri, političkom ili drugom uvjerenju, nacionalnom ili

socijalnom podrijetlu, imovini, rođenju, naobrazbi, društvenom položaju ili drugim

osobinama (NN 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10).

Više od trećine ustavnog teksta odnosi se na jamstva sloboda i prava čovjeka i

građanina čime je dano izrazito značajno mjesto zaštiti ljudskih prava. Ustav utvrđuje dvije

institucije koje jamče provedbu Ustavom zajamčenih ljudskih prava – Ustavni sud i Pučkog

pravobranitelja.

Slojevitost pojma ljudskih prava W.H. Burns (prema Silov, 1999) je izrazio

definicijom koja sadrži pet elemenata:

1. Ljudska prava znače pojedinačni i skupni zahtjev za ograničavanjem vlasti države.

2. Kulturna, gospodarska, politička, povijesna, prosvjetna i druga obilježja društava u

svijetu utječu na različito shvaćanje i praktično interpretiranje čovjekovih prava

izraženih na skali apstraktno – konkretno.

3. Ljudska prava su univerzalna i neotuđiva, što znači da ih trebaju posjedovati sva

ljudska bića.

4. Ljudska prava čovjeka-pojedinca i skupina mogu se ograničiti onoliko koliko je

potrebno da se ostvare ista prava drugih ljudi i skupina.

5. Pojam ljudskih prava izražava samo ona prava koja su bitna i temeljna. To je potrebno

da bi se izostavile subjektivne kategorije koje je moguće normativno-pravno

kodificirati.

Usporedba razvoja sustava prava čovjeka (do i poslije Opće deklaracije o pravima

čovjeka) s postupkom kodifikacije prava djeteta pokazuje kako se u oba slučaja radi o

sličnostima u sadržaju prava, tek uz manja odstupanja što proizlaze iz prirode stvari. Sličnosti

ima i u obilježjima njihovih razvojnih putova, jer je u oba slučaja početak u proklamaciji

novih ideja. No u pogledu kodifikacije svih sadržaja prava djeteta vrijedi napomena da su

pojedine razvojne faze trajale dulje nego u slučaju oblikovanja kataloga ljudskih prava i

sloboda (Alinčić, 1993).

Page 18: THE REALIZATION OF THE CHILDREN'S RIGHTS IN THE PROCESS …bib.irb.hr/datoteka/992235.DR_FINAL.pdf · 2019-03-27 · university of zagreb faculty of education and rehabilitation sciences

18

prava djeteta =

prava čovjeka prava

čovjeka prava djeteta

2.1.2. Odnos ljudskih prava i prava djeteta

Prava pojedinca koji pripada grupama izdvojenim po osjetljivosti svog društvenog

položaja pripadaju skupini prava osjetljivih grupa. Osjetljiv položaj može proizlaziti iz fizičke

i psihičke ovisnosti o drugima, trajne diskriminacije i isključivanja i sl. Ideja o potrebi zaštite

prava takvih grupa pojavila se u sklopu kritike liberalnih teorija ljudskih prava koje nisu

uspjele odgovoriti na pitanje zašto se u demokraciji ne mogu riješiti problemi ljudske

nejednakosti, diskriminacije i isključivanja osoba koje pripadaju određenim grupama (Spajić-

Vrkaš i sur., 2004).

U stvaranju međunarodnog sustava ljudskih prava uočljive su sličnosti u razvitku

zaštite prava pojedinca i građanina na jednoj strani i zaštite djece kao naročito osjetljive

ljudske skupine na drugoj strani (Alinčić, 1995). Budući da je dijete ljudsko biće u razvoju,

pripadaju mu sva prava za koja je priznata međunarodna zaštita. No, sustavu ljudskih prava

Konvencija o pravima djeteta je dodala nove vrijednosti jer uzima u obzir i nalaže zaštitu

određenih posebnih potreba djece, povezanih s fizičkom i umnom nespremnošću djeteta za

sve rizike života u svijetu odraslih. Takve posebne potrebe djeteta proizlaze iz činjenica da

djetinjstvu pripada posebna skrb i pomoć; radi potpunog i skladnog razvoja ličnosti, dijete

treba rasti u obiteljskoj sredini, u atmosferi sreće, ljubavi i razumijevanja; obitelji, kao

osnovnoj jedinici društva i prirodnoj sredini za razvoj i blagostanje svih njezinih članova

treba pružiti zaštitu i pomoć; dijete treba biti u potpunosti pripremljeno za samostalan život u

društvu i odgojeno u duhu ideala iz Povelje UN, posebice u duhu mira, dostojanstva,

tolerancije, slobode, ravnopravnosti i solidarnosti (Alinčić, 1995). To su posebne potrebe

djeteta koje se odnose na odgoj i razvoj i koje prestaju punoljetnošću (Slika 2).

Slika 2 – Prikaz odnosa ljudskih prava i prava djeteta (Alinčić, 1995)

Page 19: THE REALIZATION OF THE CHILDREN'S RIGHTS IN THE PROCESS …bib.irb.hr/datoteka/992235.DR_FINAL.pdf · 2019-03-27 · university of zagreb faculty of education and rehabilitation sciences

19

Još je 1893. godine Grabar (prema Silov, 1999) napisao da se prvobitna i općenita

pravna načela izvode iz naravi čovjeka, dok se „na naravi čovjeka i odnosima čovjekova

života temelji ... naravno pravo, ... i bivstvo prava“.

Ljudska i dječja prava su međusobno neodvojiva te se samo manji dio ljudskih prava

ne odnosi na djecu. To su pravo na sklapanje braka i zasnivanje obitelji, pravo sudjelovanja u

upravljanju zemljom, pravo na slobodne izbore i glasovanje, pravo izbora zaposlenja,

sindikalnog organiziranja te obveze odraslih prema zajednici čiji su članovi. To su posebna

prava čovjeka koja će djeca steći punoljetnošću.

Rezultati ankete o poznavanju prava djeteta provedene u 27 zemalja članica EU, koje

je Europska komisija objavila u travnju 2008. godine, a kojom je ispitano 10 000 tinejdžera

pokazuju da je većina ispitanika (67%), svjesna činjenice da sve osobe mlađe od 18 godina

imaju posebna prava u usporedbi s odraslima (Flash Eurobarometar, prema Domazet, 2008).

Međutim, velika većina (82%) navode da niti oni sami, niti druga djeca koju poznaju nisu

pokušali tražiti pomoć kada su mislili da su njihova prava ugrožena. Na pitanje o tome što bi

trebali biti prioriteti u razvijanju i promicanju prava djeteta na europskoj razini, čak 88% je

odgovorilo da je djeci potrebno dati više informacija o njihovim pravima.

2.1.3. Prava djeteta iz perspektive pravne znanosti

Djeca se percipiraju kao društvena skupina kojoj se, zbog njihova društvena položaja,

treba pristupiti na poseban način. Odgoj djece je „složen osobni, obiteljski i društveni zadatak

roditelja za čiju je slojevitost teško odrediti odgovarajući pravni izraz“ (Alinčić, Bakarić,

1989, prema Majstorović, 2007).

Pravno uređenje obiteljskih odnosa temelji se na trima načelima, koja su istaknuta u

Obiteljskom zakonu i povezana sa zahtjevima ustavnopravnih normi i odredaba obvezujućih

međunarodnih ugovora. Načela su:

- ravnopravnost žene i muškarca te uzajamno poštovanje i pomaganje svih članova

obitelji,

- zaštita dobrobiti i prava djeteta, te odgovornosti obaju roditelja za podizanje i odgoj

djeteta,

- primjerena skrbnička zaštita djeteta bez roditeljske skrbi te odrasle osobe s duševnim

smetnjama (Alinčić, Hrabar, 2007).

Page 20: THE REALIZATION OF THE CHILDREN'S RIGHTS IN THE PROCESS …bib.irb.hr/datoteka/992235.DR_FINAL.pdf · 2019-03-27 · university of zagreb faculty of education and rehabilitation sciences

20

Položaj i zaštita prava djeteta kroz povijest ovisila je o uređenju obiteljske zajednice

koja je stoljećima imala strogi patrijarhalni karakter. U robovlasničkome sustavu staroga

Rima odnose roditelja i djece obilježavao je patria potestas (vlast nad djecom). Mali pomak

predstavlja institut očinske vlasti iz francuskoga Code Civil iz 1804. g., odnosno roditeljske

vlasti iz Njemačkoga građanskog zakonika iz 1896., gdje su naznačene neke dužnosti roditelja

naspram djece (Hammarberg, 1997., prema Dulčić, Bouillet, 2001).

Tijekom posljednjeg stoljeća zaštita prava djece doživjela je bitne promjene koje su

uvjetovane društvenim i gospodarskim razvojem koji je utjecao na transformaciju obitelji.

S razvojem svijesti čovječanstva sve se više naglašava da djeca imaju pravo na

posebnu skrb, zaštitu i pomoć. Proces međunarodnog reguliranja prava čovjeka (posredno i

prava djeteta) započeo je Poveljom Ujedinjenih naroda 1945. g. kojom je postignuta

suglasnost o potrebi zaštite osnovnih ljudskih vrijednosti. Opća deklaracija Ujedinjenih

naroda o pravima čovjeka iz 1948. g. nabraja ljudska prava i temeljne slobode čovjeka. Manji

broj načela neposredno je primjenjiv i na djecu: pravo na slobodu i jednakost po rođenju,

zabrana ropstva ili potčinjenosti, mučenja ili poniženja, pravo na afirmaciju pravnog

subjektiviteta, jednakost pred zakonom i pravo na sudsku zaštitu.

1924. g objavljena je Ženevska deklaracija o pravima djeteta, a 1959. g. Deklaracija o

pravima djeteta. Ženevska deklaracija o pravima djeteta promiče prava djeteta kroz pet

temeljnih načela:

- pravo na tjelesni i duhovni razvoj;

- pravo na prehranu, zdravstvenu njegu i socijalnu zaštitu;

- prioritetno pravo na pomoć u nevolji;

- zaštitu od iskorištavanja;

- podizanje djeteta na način da ono bude svjesno da njegove sposobnosti služe ljudskom

društvu.

Deklaracija o pravima djeteta navodi 10 načela koja moraju poslužiti kao orijentir

roditeljima, pojedincima i organizacijama, mjesnim vlastima i vladama kako pružiti djetetu

sve najbolje što je moguće kako bi im se osiguralo sretno djetinjstvo. Oba dokumenta

poručuju da čovječanstvo duguje djetetu ono najbolje što mu treba pružiti.

U posljednjem desetljeću 20. stoljeća postupno su priznata i zaštićena izvorna prava i

posebne potrebe djece, u propisima i zbilji. Djeca zaslužuju veću pozornost nego odrasli za

koje se pretpostavlja da su u pravilu sposobni skrbiti o sebi, dok su djeca najranjiviji članovi

obitelji (Alinčić, Hrabar, 2007).

Page 21: THE REALIZATION OF THE CHILDREN'S RIGHTS IN THE PROCESS …bib.irb.hr/datoteka/992235.DR_FINAL.pdf · 2019-03-27 · university of zagreb faculty of education and rehabilitation sciences

21

Težnja je svake države odrediti osnovne pravne smjernice odnosa u obitelji pa tako i

odgoja djece u obitelji. Svrha je takvog postupanja zaštita ranjivih skupina, prije svega djece.

U hrvatskom je pravnom sustavu to učinjeno na tri različite, ali komplementarne razine. Riječ

je o Ustavu Republike Hrvatske, Obiteljskom zakonu i UN-ovoj Konvenciji o pravima djeteta

(Majstorović, 2007).

Za uređenje odnosa roditelja i djece Ustav propisuje neke pojedinosti koje su važne za

obiteljsko zakonodavstvo:

„Roditelji su dužni odgajati, uzdržavati i školovati djecu te imaju pravo i slobodu da

samostalno odlučuju o odgoju djece.

Roditelji su odgovorni osigurati pravo djeteta na potpun i skladan razvoj njegove

osobnosti.“

Prava i dužnosti u odnosima roditelja i djece iscrpno regulira Obiteljski zakon, a

načela na kojima počiva taj zakon usklađena su i sa zahtjevima Konvencije o pravima djeteta.

O obitelji je u Konvenciji o pravima djeteta rečeno da joj „kao temeljnoj jedinici društva i

prirodnoj sredini za odrastanje i dobrobit svih njezinih članova, a osobito djece, treba

omogućiti posebnu zaštitu i pomoć kako bi u potpunosti mogla preuzeti svoje odgovornosti u

društvu“ (Alinčić, Hrabar, 2007).

Pravne ovlasti roditelja prema djeci doživjele su promjene razvojem društvene svijesti

i priznavanjem prava djeteta kao jednakovrijednog subjektivnog prava. Karakteristika je

današnjeg pravnog uređenja da su sve prisutnije odgovornosti roditelja za valjano podizanje

djeteta, da se poštuje individualni pristup potrebama djece, da se smanjuju ovlasti roditelja u

smislu neograničenog i nekontroliranog raspolaganja djetetom, da su radi zaštite djece

propisani načini i pretpostavke intervencije društva u odnose između roditelja i djece te da se

djetetu priznaje pravni subjektivitet u smislu postojanja posebnih djetetovih prava (Alinčić,

Hrabar, 2007).

2.1.4. Konvencija o pravima djeteta

Osamdesete godine dvadesetog stoljeća bile su obilježene progresivnim napretkom u

ostvarivanju prava djeteta. Konvencija UN o pravima djeteta usvojena je u Ujedinjenim

narodima 20. studenog 1989. g. U 54 članka Konvencija nalaže svim državama koje su je

prihvatile, obvezu poštivanja prava djeteta bez ikakve diskriminacije s obzirom na rasu, boju

Page 22: THE REALIZATION OF THE CHILDREN'S RIGHTS IN THE PROCESS …bib.irb.hr/datoteka/992235.DR_FINAL.pdf · 2019-03-27 · university of zagreb faculty of education and rehabilitation sciences

22

kože, spol, jezik, vjeru, političko i drugo uvjerenje, nacionalnu, etničku i socijalnu pripadnost,

imovinu, sposobnost, rođenje ili neku drugu okolnost kod djeteta.

Konvencija o pravima djeteta stvorila je u određenom smislu, i izvan razine ljudskih

prava, vrijednosnu matricu za postupanje s djecom i za priznavanje djece posebnim

ovlaštenicima njihovih specifičnih prava (Alinčić, Hrabar, 2007).

Konvenciju o pravima djeteta potvrdile su 193 države i ona predstavlja u svijetu

najviše puta ratificiran dokument o ljudskim pravima.

U slučaju Konvencije o pravima djeteta, zaista se radi o međunarodnom standardu.

Četiri opća načela podržavaju interpretaciju i implementaciju Konvencije. Ta načela su

(Koren, 2005):

- Ne-diskriminacija (čl. 2) – države se moraju pobrinuti da djeca uživaju svoja

prava, bez diskriminacije njih, njihovih roditelja ili pravnih skrbnika.

- Najbolji interes djeteta (čl. 3) – odluke koje donose države, sudovi, uprava,

zakonodavna tijela, javne i privatne institucije za socijalnu skrb, kao primarnu

osnovu moraju imati najbolji interes djeteta.

- Pravo na život, preživljavanje i razvoj (čl. 6) – države moraju osigurati

urođeno pravo na život, preživljavanje i razvoj djeteta u najvećoj mogućoj

mjeri; razvoj se podrazumijeva u širokom smislu i obuhvaća mentalni,

emocionalni, kognitivni, društveni i kulturni razvoj.

- Stavovi djeteta (čl. 12) – djeca imaju pravo izreći svoje mišljenje i njihovi se

stavovi moraju ozbiljno uzimati u obzir.

Osnovni principi Konvencije mogu se sažeti u tri ključne smjernice (Hill, Tisdall,

1997):

- sva prava zajamčena Konvencijom moraju biti dostupna svoj djeci bez

diskriminacije bilo koje vrste;

- djelovanje prema djeci mora biti u najboljem interesu djeteta;

- stajalište svakog djeteta mora biti razmatrano i prihvaćeno vodeći brigu o dobi

i zrelosti djeteta.

Konvencija je dobrodošla svima onima koji su pozitivnim ideologijama pristupali

djeci – djeca su postala društveni sudionici i osobe sa svojim pravima (Hart, 1991,

Landsdown, 1994). Reid (1994, prema Hill, Tisdall, 1997) opisuje radikalno oslobođenje koje

donosi Konvencija: „Ona je radikalna zato što oslobađa cijelu jednu skupinu populacije...

skupinu u predadolescentnom razdoblju, prema kojoj vlada patronizirajući stav“.

Veerman (1992) identificira dvije specifične prednosti Konvencije:

Page 23: THE REALIZATION OF THE CHILDREN'S RIGHTS IN THE PROCESS …bib.irb.hr/datoteka/992235.DR_FINAL.pdf · 2019-03-27 · university of zagreb faculty of education and rehabilitation sciences

23

- ona predstavlja zajednički međunarodni instrument pravnog odnosa prema

djeci;

- ona nadograđuje Deklaraciju; nisu prepoznate samo djetetove posebne potrebe

i prava, odvojena od prava odraslih, već su i opća ljudska prava poboljšana za

djecu.

Načela Konvencije su vrlo prirodna i predstavljaju okvir za njeno ostvarivanje. Budući

da su jedna s drugima povezana, ne bi ih trebalo provoditi odvojeno. Ona se mogu objediniti i

ostvarivati na ovaj način5:

o izradom nacrta programa za djecu koji su pravno utemeljeni;

o identificiranjem najboljih interesa djeteta i unaprjeđivanjem svake mjere koja

ih se tiče;

o osluškivanjem i uvažavanjem mišljenja i stajališta djece;

o suradnjom s partnerima i uvažavanjem različitih kultura;

o doživljavanjem djece kao središta društva i otvorenom raspravom o osjetljivim

područjima;

o davanjem prednosti djeci, pogotovo u vrijeme gospodarskih kriza;

o dostupnošću obrazovanja svoj djeci;

o osiguravanjem provedbe odgovarajućih zakona koji prihvaćaju prava djeteta;

o stvaranjem kulture poštivanja prava djeteta i mobiliziranjem svih struktura

društva uključujući gospodarstvo i medije;

o pronalaženjem političke volje za istinskom promjenom.

Od međunarodnih dokumenata koji se odnose na pravni položaj djece iznimno je

važna i Svjetska deklaracija o opstanku, zaštiti i razvoju djece od 30. rujna 1990. g. Ona

predstavlja pomoćno i prijelazno sredstvo za ostvarivanje obveza preuzetih Konvencijom. Od

velike važnosti su i pojedini regionalni dokumenti kojima se uređuje materija koja se odnosi

na prava djece. To su npr. Europska konvencija o posvojenju djece iz 1967. g., zatim

Europska konvencija o pravnom položaju djece rođene izvan braka iz 1975. g. (Jakovac-

Lozić, 1997).

Europska konvencija o primjeni prava djeteta donesena je 1996, a njezin je cilj štititi

interese i prava djece. Ona sadrži nekoliko proceduralnih mjera koje trebaju osigurati

poštovanje prava djeteta i uspostavlja stalni odbor zadužen za praćenje problema koji se

5 www.dadalos.org/kr/Menschenrechte/Grundkurs_MR3/Kinderrechte/KINDERRE.HTM

Page 24: THE REALIZATION OF THE CHILDREN'S RIGHTS IN THE PROCESS …bib.irb.hr/datoteka/992235.DR_FINAL.pdf · 2019-03-27 · university of zagreb faculty of education and rehabilitation sciences

24

odnose na Konvenciju o pravima djeteta. Taj dokument Vijeća Europe treba pomoći

državama u primjeni Konvencije.

Nadzor međunarodne zajednice nad provođenjem Konvencije jest pokušaj nadziranja

stvarnosti u kojoj djeca žive u pojedinim državnim zajednicama (Žižak i sur, 2001)6 i ne samo

to, na nekoj drugoj razini želi se nadzirati mijenjanje te zajednice u određenom smjeru –

smjeru koji se naziva politika skrbi o djeci i s djecom.

Iako Konvencija donosi niz pozitivnih promjena, njeno donošenje i sadržaj ipak nisu

prošli bez kritičkih osvrta (Barsh, 1989; Olsen, 1992; Reppucci, Crosby, 1993; Eekelar, 1994;

Ennew, 1995; Marshall, 1995). Konvencija je kritizirana u dijelovima gdje se govori o dobi

djeteta kao kriteriju distinkcije djece od odraslih te se kao primjereniji kriterij navode

kompetencije (Hill, Tisdall, 1997). Spomenuti autori dalje navode sporan problem definiranja

početka djetinjstva jer se navodi da djeca trebaju posebnu zaštitu prije i nakon rođenja (tu se

javljaju vrlo osjetljive etičke rasprave povezane s temama o početku života što je u vezi s

prekidima trudnoća i tretiranjem trudnica) dok se pak u tekstu Konvencije djetetom smatra

svaka osoba do osamnaeste godine života. Alinčić (1993) definira dijete kao ljudsko biće u

razvoju koje tijekom cijelog svog ljudskog vijeka ima neotuđivo pravo na priznavanje i

zaštitu mnogih vrijednosti i potreba, od samog svog dolaska na svijet pa do, i poslije,

punopravnog uključivanja u život odraslih.

Neki autori kritiziraju terminologiju Konvencije pozivajući se na nedosljednost.

Primjerice, uloga obitelji odnosno roditelja (staratelja) nije jasno diferencirana – dok se u

preambuli koristi termin „obitelj“, u tekstu Konvencije se koristi termin „roditelji“.

Marshal (1995) se pita tko odlučuje o tome koji su najbolji interesi djeteta te kako se

donosi odluka o izboru rješenja između naizgled jednakih alternativa. Odbor za prava djeteta

nije do sada, prigodom ocjene pojedinih izvješća pojedinih država stranaka dao definiciju

pojma najbolji interes djeteta niti je predložio kriterije za opću procjenu ili za primjenu u

pojedinim situacijama. No, upozorio je na nedopustivost relativiziranja tog pojma prema

zahtjevima kulturološkog obrasca pojedine zemlje. Najbolji interes djeteta ima u Konvenciji o

pravima djeteta značenje jednog od općih načela (Alinčić, Hrabar, 2007).

Hrabar (1991) ističe da se pojam interes djeteta može odnositi na zadovoljavanje

djetetovih materijalnih potreba. Postavlja se također pitanje ugrožava li posredovanje zbog

najboljeg interesa djeteta, prava djeteta općenito. Alinčić i Hrabar (2007) govore o interesu

6 U veljači 1991.g. osnovan je UN-ov Odbor za prava djeteta (Hammarberg, 1996, prema Žižak i sur, 2001). Odbor čini deset eksperata na području politike o djeci, koji nastupaju i djeluju u osobnom svojstvu. Smisao postojanja Odbora sadržan je u potrebi praćenja provedbe Konvencije o pravima djeteta.

Page 25: THE REALIZATION OF THE CHILDREN'S RIGHTS IN THE PROCESS …bib.irb.hr/datoteka/992235.DR_FINAL.pdf · 2019-03-27 · university of zagreb faculty of education and rehabilitation sciences

25

djeteta kao neodređenom, ali odredivom pravnom pojmu, koji u svakom pojedinom slučaju

zahtijeva da se prepozna neka određena potreba djeteta i da se na najbolji mogući način

zadovolji. Autorice upozoravaju da je određivanje interesa djeteta vrlo složeno i osjetljivo

pitanje. Obiteljskopravna teorija određenu kritiku upućuje definiranju ovog pojma, navodeći

da su tradicijske i kulturološke vrijednosti pojedinih naroda i društava determinirajuće u

sadržaju pojma najbolji interes djeteta. Relativiziranje pojma otvoreni je put neograničenom

favoriziranju dobrobiti i opasnost da vrijednosti odraslih određuju što je ili nije najbolje za

dijete. Odrediti što je u nekom konkretnom slučaju interes djeteta znači proniknuti u srž

svakog djeteta i okolnosti koje ga okružuju. Postupanje u skladu s najboljim interesom djeteta

značit će donošenje odluke u skladu s onim što bi dijete za sebe (i o sebi) odlučilo kad bi za to

bilo sposobno.

Alinčić i Hrabar (2007) dalje navode da je dobrobit djeteta bolji, sveobuhvatniji i

primjereniji pravni izraz od interesa djeteta. Njime se odražava sveukupni, optimalni status

djeteta u odnosu na njega samoga i druge subjekte, pa svojom širinom obuhvaća i interes

djeteta. Dobrobit djeteta je summum bonum („najveće dobro“) na individualnoj razini svakog

djeteta.

I za neke druge članke kritičari Konvencije misle da su nejasni i ograničeni.

Primjerice, kada se govori o raspoloživim resursima pojedine države, postavlja se pitanje koji

su to raspoloživi resursi. Nejasni su također termini puni potencijal djeteta ili primjeren

standard življenja. No, jedna od najvećih slabosti Konvencije jest nedostatak ovršnosti

obveze, osim ako je ugrađena u nacionalno zakonodavstvo.

Usprkos nekim, možda opravdanim kritikama i ograničenjima, Konvencija je potakla

većinu zemalja svijeta na implementaciju prava djeteta. Mnoge zemlje su doživjele pravi

boom u novoj legislativi koja se odnosi na prava i položaj djece. Konačno, praksa i iskustva

su pridonijela da mnoge zemlje počinju imenovati tzv. glasnogovornike djece (Dječje

ombudsmane) čija je osnovna zadaća zalagati se za poštivanje i ostvarivanje prava i interesa

djece kroz legislativu, odluke i informacije. Prvi ombudsman je imenovan u Norveškoj 1981.

godine kao politički neovisna osoba koju imenuje državna vlast. Ovaj primjer slijedile su i

druge zemlje. U Norveškoj je u lipnju 1997. godine uspostavljena Europska mreža

ombudsmana za djecu (ENOC), koja povezuje parlamentarne ili vladine pravobranitelje za

djecu, nacionalne, regionalne ili lokalne državne urede zadužene za zaštitu prava djeteta i

Page 26: THE REALIZATION OF THE CHILDREN'S RIGHTS IN THE PROCESS …bib.irb.hr/datoteka/992235.DR_FINAL.pdf · 2019-03-27 · university of zagreb faculty of education and rehabilitation sciences

26

nevladine organizacije koji djeluju kako zagovornici prava djeteta na nacionalnoj razini7.

Republika Hrvatska je osnovala Ured pravobranitelja za djecu 2003. godine Zakonom o

pravobranitelju za djecu (NN, broj 96/03). Ured pravobranitelja za djecu je posebno i

nadzorno tijelo - institucija sui generis, sa zadaćom da štiti, prati i promiče prava i interese

djece na temelju Ustava Republike Hrvatske, međunarodnih ugovora i zakona. Pravobranitelj

za djecu djeluje neovisno i samostalno, držeći se načela pravičnosti i morala, nitko mu ne

smije davati upute i naloge u njegovu radu, a on i njegovi zamjenici ne smiju pripadati niti

jednoj političkoj stranci niti sudjelovati u političkim aktivnostima.

Budući da je proteklo više od dva desetljeća od prihvaćanja Konvencije o pravima

djeteta, postavlja se pitanje u kojoj je mjeri on utjecao na poboljšanje pravnog i stvarnog

statusa djece u svijetu. Činjenica je da provedba Konvencije stoji u neposrednoj vezi s

političkom voljom i pokretanjem ogromnih resursa želi li se doista položaj djece popraviti.

No, svaki, pa tako i ovaj međunarodni ugovor, za mnoge države stranke ima značenje

pravnog akta najviše snage (nakon ustava), koji se neposredno primjenjuje i nameće standarde

usuglašavanja domaćeg prava sa zahtjevima sadržanima u njoj. Nadalje, svojom

sveobuhvatnošću, Konvencija je pokazala jedinstveni stav svjetske zajednice o tome koja

prava djeci pripadaju, koja je uloga i značenje obitelji i roditelja u podizanju djece, a koja

države i međunarodne zajednice. Pojedinačne kritike izviru iz tvrdnje da se radi o

osiromašenju prava, na račun pretjerane zaštite. U tom smislu radilo bi se o konzervativnom

instrumentu, sagrađenom na kompromisu i ustupcima, što graniči s neprestanim ponavljanjem

primjene odredaba o ljudskim pravima na djecu. Međutim, među najvažnije vrijednosti

Konvencije pripada njezina edukativna obojenost i priznavanje djece kao osoba sposobnih da

posjeduju prava. Ta činjenica ima snagu preobrazbe, ne samo djetinjstva, već i odraslih

(Alinčić, Hrabar, 2007).

2.1.5. Prava djeteta iz odgojno-razvojne perspektive

U ranijim stadijima razvitka ljudskog društva prava roditelja dominirala su nad

pravima djeteta. U starome Rimu otac je smio napustiti ili prodati dijete, a situacija se čak

stoljećima kasnije nije bitno izmijenila. Tako u zakonima nekih američkih država još u 19. st.

stoji da se dijete, koje opsuje roditelja, može osuditi na smrtnu kaznu (McLeod, prema

7 www.dijete.hr; trenutno ENOC okuplja 31 zemlju članicu, 24 s punim članstvom (sukladno statutu ENOC-a) i 7 pridruženih zemalja članica.

Page 27: THE REALIZATION OF THE CHILDREN'S RIGHTS IN THE PROCESS …bib.irb.hr/datoteka/992235.DR_FINAL.pdf · 2019-03-27 · university of zagreb faculty of education and rehabilitation sciences

27

Kušević, 2008). U začetcima razmišljanja i govora o pravima djeteta primat je imalo pravo na

zaštitu jer se djecu promatralo kao pasivna bića koja treba hraniti i štititi.

Položaj i zaštita prava djeteta kroz povijest ovisila je o uređenju obiteljske zajednice.

Tijekom posljednjeg stoljeća zaštita prava djece doživjela je bitne promjene koje su

uvjetovane društvenim i gospodarskim razvojem koji je utjecao na transformaciju obitelji.

Do kraja 18. stoljeća postupci s djecom bili su vrlo grubi. Primjenjivale su se tjelesne

kazne: stajanje u prisutnosti odraslih, davanje opijata u namjeri da se dijete potpuno podčini,

tjeranje djece da već sa šest-sedam godina rade kao sluge i drugi oblici ponižavanja djece

(Silov, 1999). Literarno djelo „Oliver Twist“ i znanstveno djelo „Položaj radničke klase u

Engleskoj“ potvrđuje tvrdnje D.C. Penningtona (1997) koji je opisao tešku i okrutnu povijest

djeteta u Engleskoj. Juul (1996) govori da su djeca nekad bila socijalna nužnost, radna snaga

u obitelji, a poslije skrbnici svojih roditelja. Osim toga, djeca su shvaćana društvenim

iskazivanjem morala, ambicija i statusa roditelja.

I shvaćanja roditeljske uloge te pristupi roditeljstvu mijenjali su se kroz povijest.

Schafer (1996, prema Pećnik, 2008) izdvaja četiri glavna modela primarne socijalizacije

djeteta: laissez-faire, model „modeliranja gline“, model konflikta i model uzajamnosti.

Laissez-faire model (kojeg je još u 18. st. Opisao J.J. Rousaseau, temelji se na vjerovanju da

svako dijete na svijet dolazi već prethodno oblikovano, odnosno da već posjeduje temeljna

obilježja ličnosti koja se moraju pokazati tijekom razvoja. Zadaća roditelja jest da što manje

ograničavaju djetetovu okolinu u kojoj će se njegov potencijal (tijekom odrastanja) slobodno

otvarati i ostvarivati.

Model „modelirnja gline“ počiva na dijametralno suprotnom shvaćanju naravi djeteta.

Dijete je u trenutku rođenja posve neoblikovano, poput komada gline kojem odrasli mogu dati

oblik kakav žele. Oni utječu na oblikovanje ponašanja te koriste nagrade i kazne. Djetetova

osobnost je zanemarena, a svaka mogućnost urođenih potencijala isključena. Na dijete se

gleda kao pasivno, potpuno prepušteno procesu oblikovanja, a razvojne promjene pripisuju se

isključivo utjecajima okruženja.

Prema modelu konflikta, djeca nisu pasivna, već od početka imaju želje i nagone koji

ih tjeraju na određena ponašanja. Takva ponašanja su suprotna društvenim normama te

dovode djecu u sukob s roditeljima koji ih nastoje navesti da prihvate one oblike ponašanja

koje odrasli smatraju poželjnima. Ovaj se pristup oslanja na povijesno staru ideju da su djeca

zla po naravi te je zadaća roditelja obuzdati njihove „grešne“ tendencije.

Page 28: THE REALIZATION OF THE CHILDREN'S RIGHTS IN THE PROCESS …bib.irb.hr/datoteka/992235.DR_FINAL.pdf · 2019-03-27 · university of zagreb faculty of education and rehabilitation sciences

28

Model uzajamnosti najnoviji je pogled na socijalizaciju, stvoren prvenstveno na

temelju istraživanja interakcija dojenčadi i primarnih skrbnika (Schafer, 1996, prema Pećnik,

2008). U njemu se dijete opisuje kao aktivni sudionik, a roditelj u interakciji s djetetom.

Iako su rezultati novijih istraživanja stvorili znanstvenu podlogu za novo viđenje

djeteta i uloge roditelja, ostaje prisutan utjecaj modela koji su prethodili (Pećnik, 2008).

Hrabar (2001) navodi da odgoj u osnovi znači oponašanje roditelja i njihovih

postupaka. Juul (2007) govori o tome da je jedna od važnih funkcija djece reklamirati

roditeljski ugled, blagostanje i moral ili sakriti njihov nedostatak.

Prema Pećnik (2008) nekoliko je pristupa suvremenog viđenja djeteta. Dijete se više

ne vidi kao „budući čovjek“, već kao osoba sa sadašnjim potrebama, željama, životom; kao

kreativno biće koje stvara svoju dječju kulturu i istovremeno pridonosi društvu odraslih.

Ovakvo viđenje djeteta afirmira i promiče Konvencija UN o pravima djeteta.

Ovi utjecaji vidljivi su i među stručnjacima koji se bave djecom iz perspektive

poštivanja prava djeteta. Fox Harding (1991, prema Roose i Bouverne de Bie, 2007) razlikuje

četiri pristupa ostvarivanju prava djeteta:

1. laissez faire i patrijarhalan pristup s naglaskom na autonomiju obitelji i

minimalnu ulogu države koja samo u vrlo ekstremnim uvjetima utječe na

obiteljski autoritet;

2. državni paternalizam u zaštiti prava djeteta u kojem država intervenira kako

bi zaštitila prava djeteta ukoliko obitelj ne provodi odgovarajuću skrb o

djetetu;

3. pristup s naglaskom na zaštitu od obitelji u kojem je intervencija države

legitimna te podržava i pomaže očuvanju obiteljskog integriteta;

4. pristup koji je liberalan u odnosu na dijete – dijete je autonomno u odnosu

na obitelj i državu.

Svaki od ovih pristupa podrazumijeva drugačiji status podrške obitelji i djetetu.

Problematičnom se smatra napetost između ovih različitih pristupa jer bi se ostvarivanju prava

djeteta trebalo pristupiti na jednoznačan način. I pravo na zaštitu, kao i pravo na neovisnost,

ne isključuju se međusobno, nego se međusobno nadopunjavanju i osnažuju. Osim toga,

roditelji su primarno odgovorni za odgoj i razvoj djeteta, ali ako nisu spremni ispuniti svoje

roditeljske obveze, pravno je opravdano da država preuzme brigu o djetetu.

Ideja ljudskih prava i odgoj nalaze se u odnosu uvjetovanosti i zavisnosti, stanju

interakcije (Silov, 1999). Ako je odgoj ostvarivanje čovjekovih liberotropnih mogućnosti,

onda ideja ljudskih prava, posredovana u formi odgoja, ima temeljni cilj (samo)realizaciju

Page 29: THE REALIZATION OF THE CHILDREN'S RIGHTS IN THE PROCESS …bib.irb.hr/datoteka/992235.DR_FINAL.pdf · 2019-03-27 · university of zagreb faculty of education and rehabilitation sciences

29

čovjekovih slobodarskih mogućnosti. Sloboda je zajednički nazivnik svih originalnih

definicija pojma odgoj. Suština odgoja jest čovjekov put od stanja heteronomije prema stanju

autonomije. Stoga, prema Silovu (1999), odgoj predstavlja smisleno djelovanje čovjeka u

kojem poštivanje ljudskih prava potvrđuje ili razara označeni smisao odgoja; odgoj koji nije

utemeljen na ideji i praksi ljudskih prava i sloboda nije odgoj nego indoktrinacija,

manipulacija, dresura, dril i neslobodno djelovanje. Cilj odgoja za ljudska prava je puni razvoj

ljudske osobnosti, a dijete treba biti odgajano u duhu razumijevanja, prijateljstva te svijesti da

individualne snage i nadarenosti trebaju služiti čovječanstvu.

2.1.6. Istraživanja o pravima djeteta u Republici Hrvatskoj

Iako teme o ostvarivanju i poštivanju prava djeteta u Republici Hrvatskoj nisu često

istraživane, postoji određen broj novijih istraživanja koja ispituju poznavanje i procjenu

ostvarivanja prava djeteta ili pojedinih skupina tih prava.

Ured UNICEF-a za Hrvatsku je 2009. godine proveo istraživanje kojim su ispitani

stavovi djece o pravima djece (UNICEF, interni materijal). Osnovni cilj ovog istraživanja bio

je ispitati mišljenja i stavove djece o stanju dječjih prava u Hrvatskoj, a u cilju unapređenja

primjene i zaštite prava djece te promicanja sudjelovanja djece i mladih u društvu. Ispitano je

500 djece drugog i trećeg razreda osnovne škole te 503 učenika prvog i drugog razreda

srednjih škola.

Specifični ciljevi istraživanja bili su:

1. Ispitati poznavanje dječjih prava djece i mladih u Hrvatskoj ovisno o dječjoj

dobi, spolu, socio-ekonomskom statusu i regiji.

2. Ispitati mišljenja i stavove djece i mladih u Hrvatskoj o poštivanju dječjih

prava u zemlji i mogućnostima njihova unapređenja kako na osobnoj tako i na

društvenoj razini.

3. Ispitati kako djeca misle da se može povećati njihova participacija u donošenju

odluka na svim razinama njihova života.

4. Ispitati koje probleme i pitanja oko stanja djece i društva općenito djeca i

mladi vide kao prioritete

Rezultati pokazuju da otprilike polovica djece osnovnoškolske dobi potvrdno

odgovara na pitanje o tome jesu li nekada čuli da djeca imaju neka posebna prava u odnosu na

odrasle, dok ih istovremeno polovica kaže da nisu čuli za postojanje dječjih prava. Dodatna

Page 30: THE REALIZATION OF THE CHILDREN'S RIGHTS IN THE PROCESS …bib.irb.hr/datoteka/992235.DR_FINAL.pdf · 2019-03-27 · university of zagreb faculty of education and rehabilitation sciences

30

analiza pokazuje da ukupno 83% djece zna navesti neko dječje pravo, dok ih tek 16% to nije u

stanju.

Pojedinačna prava koja su djeci poznata su: pravo na igru i igranje, pravo na

obrazovanje, pravo na zaštitu od fizičkog zlostavljanja i kažnjavanja.

Kad su djeca pitana za procjenu o tome koliko su druga djeca upoznata s dječjim

pravima, samo 15% njih misli da većina djece zna koja su njihova prava. Polovica ih kaže da

neka sigurno znaju, no da ima i onih koji ne znaju. I čak 27% djece misli da djeca to

uglavnom ili većinom ne znaju. 94% djece smatra da djeci treba reći koja prava imaju.

Najveću odgovornost u informiranju o dječjim pravima trebaju imati roditelji.

Oko 60% mladih upoznato je s time da djeca i mladi do 18 godina imaju neka posebna

prava u odnosu na odrasle i o tome su u najvećoj mjeri informirani u školi ili putem televizije.

Trećina onih koji su čuli za prava djece upoznala su se s time u roditeljskom domu, a nešto

manje od 20% njih je informacije o tome prikupio na Internetu. S druge strane, 40% mladih

negativno odgovara na ovo pitanje i tu je prostor koji otvara potrebu za boljom

informiranošću.

Pravo kojeg su mladi koji su upoznati s postojanjem dječjih prava u najvećoj mjeri

svjesni jest pravo na obrazovanje. Dio njih spominje i pravo na besplatno obrazovanje. Pravo

kojeg su mladi također u većoj mjeri svjesni jest pravo na slobodu govora i mišljenja. Među

osobnim pravima najčešće se spominje pravo na zaštitu od nasilja. Spominje se i pravo na

zdravlje i zdravstvenu zaštitu.

Ukupno 47% mladih zna za Konvenciju o pravima djeteta, a među njima je 3% onih

koji su to i spontano naveli. Većina među njima (69% onih koji su čuli za Konvenciju) zna i

da je Hrvatska prihvatila ovu konvenciju.

Oko 44% mladih je svjesno prave uloge Konvencije, odnosno znaju (ili

pretpostavljaju) da je ona obvezujući pravni dokument i da svaka država potpisnica mora

svakom djetetu i mladoj osobi do 18 godina jamčiti sva prava iz Konvencije.

Sasvim je razumljivo očekivati da s porastom dobi raste i informiranost i znanje o

pravima djece, no ovo istraživanje pokazuje da djeca nisu u dovoljnoj mjeri informirana o

ovom aspektu njihova života. Posebno zabrinjava činjenica da u središnjoj odgojno-

obrazovnoj ustanovi - školi, djeca i mladi ne stječu znanja o pravima djece.

Centar za ljudska prava je od lipnja 2008. do lipnja 2009. proveo sveobuhvatno

istraživanje Ljudska prava u osnovnim školama - teorija i praksa8 Istraživanje je provedeno u

8 www.human-rights.hr

Page 31: THE REALIZATION OF THE CHILDREN'S RIGHTS IN THE PROCESS …bib.irb.hr/datoteka/992235.DR_FINAL.pdf · 2019-03-27 · university of zagreb faculty of education and rehabilitation sciences

31

24 osnovne škole koje predstavljaju reprezentativni uzorak za Hrvatsku i obuhvaćaju

mišljenja i stavove učenika, učitelja, ravnatelja i roditelja u gradskim, seoskim i prigradskim

sredinama, u 6 glavnih hrvatskih regija. Osnovna svrha istraživanja bila je utvrditi u kojoj

mjeri i na koji način osnovne škole u Hrvatskoj poučavaju o demokraciji i ljudskim pravima,

koliko naš obrazovni sustav, škole i nastava funkcioniraju u skladu s demokratskim

principima i vrijednostima ljudskih prava, kakva je "školska kultura" u odnosu na

demokratske standarde te što u tom smislu poučavaju udžbenici koji se koriste u osnovnim

školama.

Rezultati su pokazali da udžbenici vrlo slabo potiču građanski aktivizam kao preduvjet

odgoja odgovornih i društveno aktivnih građana. Tako se npr. kod analize prikaza načina

provođenja slobodnog vremena, utvrdilo da se malo pažnje posvećuje aktivnostima u

zajednici, a koje su jedna od osnovnih odrednica za razvoj svijesti o demokratskog

građanstvu.

Svi nositelji obrazovnog sustava: roditelji, učenici, učitelji i ravnatelji pridaju veliku

važnost odgoju i obrazovanju za demokratsko građanstvo i ljudska prava u svim njegovim

aspektima, a velika većina ispitanih smatra da s tim aspektom treba početi od najranije dobi

djeteta u svim odgojnim i obrazovnim institucijama. Velika većina učenika, učitelja,

ravnatelja i roditelja smatra da odgoj i obrazovanje za demokratsko građanstvo i ljudska

prava, s osobitim naglaskom na odgoju za mir i nenasilje, treba biti intenzivnije prisutno u

osnovnim školama. Pri odlukama o promjenama, naglasak ne treba dati samo normativnoj

razini (davanju posebnog mjesta u satnici ovom sadržaju, većoj zastupljenosti pojedinih tema

u udžbenicima), već i na školskoj kulturi koja odražava vrijednosti ljudskih prava: jačem i

sustavnom uključivanju učenika, roditelja i nastavnika u proces odlučivanja u školi,

temeljitom konzultiranju ravnatelja, nastavnika i roditelja u procesima promjena u

obrazovanju, promjenama u modelima poučavanja, usvajanju vještina itd.

Malo je istraživanja koja bi ukazala na stupanj i način poštivanja prava djeteta u

obitelji. Istraživanja koja postoje (Melton, 1980, prema Cherney i Walker Perry, 1996, Covell

i How, 1996, prema Žižak, Nikolić i Koller-Trbović (2001) pokazuju da na stvaranje

djetetovog koncepta prava utječe dob djeteta, socijalno-ekonomski uvjeti u kojima se razvija,

spol, obrazovanje i osjećaj sigurnosti. Žižak, Nikolić i Koller-Trbović (2001) proveli su

istraživanje o poštivanju prava djeteta u obitelji o čemu su ispitivana djeca različitih dobnih

uzrasta, polaznici osnovnih i srednjih škola te korisnici različitih usluga centara za socijalnu

skrb. Rezultati istraživanja pokazuju da se jedan dio prava djeteta iz skupine prava na

sudjelovanje u obiteljima učenika osnovne i srednje škole relativno dobro poštuje. U razini

Page 32: THE REALIZATION OF THE CHILDREN'S RIGHTS IN THE PROCESS …bib.irb.hr/datoteka/992235.DR_FINAL.pdf · 2019-03-27 · university of zagreb faculty of education and rehabilitation sciences

32

ostvarenja prava dob igra ulogu do neke mjere među učenicima osnovnih i srednjih škola s

jedne, i djece korisnika usluga centara za socijalnu skrb, s druge strane. Srednjoškolci su u

najboljoj poziciji kada se radi o poštivanju prava djeteta u vezi uvažavanja mišljenja i želja

djeteta (izbor prijatelja, odjeće, škole, aktivnosti). Najmanje se uvažava mišljenje djeteta kad

je u pitanju organizacija obiteljskog života. Autori se pitaju jesu li razlozi vezani uz pojam

tradicionalne obitelji ili djeci samoj to nije važno. Djeca procjenjuju kako se bolje uvažavaju

i poštuju njihova prava na zaštitu i sigurnost, skrb i imanje pristupa određenim stvarima i

uslugama, a nešto manje na prava na sudjelovanje kao što su pravo na izražavanje mišljenja te

pravo na utjecanje pri donošenju odluka koje se odnose na djetetov život. Prema Žižak

Nikolić i Koller-Trbović (2001), ukupna slika koja se dobiva tumačenjem kako djeca

percipiraju i procjenjuju svoja prava u obitelji ukazuje da taj prostor nije u potpunosti jasan

samoj djeci, ali isto tako i da vjerojatno nije jednoznačan i lako procjenjiv. Ostaje otvoreno

pitanje kako daleko u participaciji djeca mogu i žele ići i koje su pri tome specifičnosti u

odnosu na poštivanje prava djeteta u obiteljskom okruženju.

Navedena istraživanja pokazuju da su djeca svjesna postojanja posebnog dokumenta

koji regulira njihova prava. Međutim, detaljnije ili suštinsko poznavanje ove teme nije

primarni interes odgojno-obrazovnog sustava. Budući da su djeca građani na putu prema

odraslosti, bilo bi logično da se tijekom razvojnog procesa upoznaju kako s ljudskim tako i s

pravima djece kao i s razlozima posebnog reguliranja tih prava. S potrebom intenzivnije i

značajnije edukacije o ovoj temi, slažu se i oni koji čine jednu od najvažnijih karika odgoja i

obrazovanja djece u školi – učitelji i ravnatelji.

Društvo temeljeno na uživanju i zaštiti ljudskih prava, toleranciji i miru nije nešto što

nastaje i što se održava samo od sebe te reproducira iz generacije u generaciju. Demokraciju

stvaraju i održavaju građani koji imaju potrebno znanje, sustav vrijednosti i vještine potrebne

za život u demokratskom društvu, koji trajno ulažu napore kako bi gradili društvo u kojem se

poštuje zakon te uživaju i štite ljudska prava. Odgojiti građane koji žele aktivno sudjelovati i

biti u stanju vršiti odgovorni izbor, primarni je cilj demokratskog društva. Da bi mogao

aktivno sudjelovati u životu zajednice, svaki pojedinac mora imati razvijenu svijest o osobnoj

odgovornosti, imati razvijeno kritičko mišljenje i moralnu autonomiju. Za sudjelovanje je

nužno imati razvijene socijalne vještine koje pojedincu omogućavaju komuniciranje s

drugima, razmjenjivanje mišljenja, prihvaćanje raznolikosti, donošenje odluka i rješavanje

problema (Maleš, Stričević, 2007).

Pravedno i humano društvo ne može se graditi bez jasne orijentacije prema odgoju

temeljenom na poštivanju ljudskih prava, a odgovornost je odraslih voditi djecu prema

Page 33: THE REALIZATION OF THE CHILDREN'S RIGHTS IN THE PROCESS …bib.irb.hr/datoteka/992235.DR_FINAL.pdf · 2019-03-27 · university of zagreb faculty of education and rehabilitation sciences

33

pozitivnim vrijednosnim sustavima. Učeći prava djece, djeca uče i generalne pojmove koji se

odnose na ljudska prava. Primjenjujući i ostvarujući prava djece, djeca brinu o sebi i drugima

te odrastaju u odgovorne, tolerantne i humane mlade ljude koji u odrasloj dobi razumiju i žive

ljudska prava. Pri tom, postaju roditelji i odgojitelji (u najširem smislu) te prenose naučene

vrijednosti novim naraštajima. Taj proces u kojem se isprepliću ljudska prava i prava djece

temelj je odgoja za demokraciju.

2.1.7. Prava sudjelovanja kao posebna skupina građanskih prava

Participativna demokracija je oblik demokracije koji uključuje široko sudjelovanje

(participaciju) građana u donošenju odluka. Konvencija o pravima djeteta postavila je

standarde prema kojima je djetetu priznat status nositelja općih ljudskih prava i sloboda koje

im pripadaju kao ljudskim bićima, kao i status nositelja posebnih prava i sloboda koje im

pripadaju samim time što su djeca.

U Konvenciji se navodi cijeli niz različitih prava koja se najčešće dijele na (Maleš,

Stričević, 2004):

1. Prava preživljavanja – svatko mora imati osigurane uvjete za život. To znači da

svako dijete mora imati osiguranu odgovarajuću prehranu i pitku vodu, mjesto za stanovanje i

zdravstvenu zaštitu. U suprotnom, njegov je život ugrožen.

2. Razvojna prava – svatko mora imati osigurane uvjete u kojima će se moći razvijati

kao cjelokupna ličnost. To znači živjeti u okruženju gdje se potiče cjelokupni razvoj djeteta –

tjelesni, emocionalni, socijalni, moralni, intelektualni i duhovni. Pravo na igru, obrazovanje,

slobodno vrijeme, informacije – samo su neka od prava koja pridonose razvoju djeteta.

3. Zaštitna prava – nitko ne smije biti diskriminiran, zlostavljan, zanemarivan ili

izrabljivan. To znači da djeca moraju biti zaštićena od bilo kakva ugrožavanja života i

razvoja, primjerice od bilo kakva oblika zanemarivanja, zlostavljanja, izrabljivanja, tjeranja

na rad u preranoj dobi, od otmice ili prostitucije.

4. Prava sudjelovanja – svatko mora imati aktivnu ulogu u svom životu. To znači da

dijete ima pravo sudjelovati u donošenju odluka o svom životu. Neka od prava sudjelovanja

jesu: pravo na slobodno izražavanje mišljenja, dobivanje informacija, druženje, uključivanje u

rad različitih udruga, društava i sl.

Da bi se približile standardima koji su postavljeni Konvencijom o pravima djeteta,

pojedine su se države uglavnom usmjerile na usklađivanje svog zakonodavstva, ali i

Page 34: THE REALIZATION OF THE CHILDREN'S RIGHTS IN THE PROCESS …bib.irb.hr/datoteka/992235.DR_FINAL.pdf · 2019-03-27 · university of zagreb faculty of education and rehabilitation sciences

34

mijenjanje javnog mnijenja o djeci kao nositeljima vlastitih prava (Bosmans, 1996, prema

Žižak, Vizek-Vidović, 2004).

Konvencija o pravima djeteta, različite potrebe djece kvalificira kao njihova specifična

prava. Općenito, prava djece se, prema Konvenciji, mogu svrstati u nekoliko skupina: osobna,

obrazovna, društvena, kulturna, zdravstvena, socijalna, ekonomska i pravosudno-zaštitna. S

obzirom na to da su tako sistematizirana prava de facto obuhvatila sva područja života i sve

situacije u kojima se djeca zatiču, ona doista znače, posebice s obzirom na velik broj zemalja

u kojima je Konvencija na snazi, važan korak prema poboljšanju pravnih i životnih standarda

djece (Hrabar, 1994).

Žižak, Vizek-Vidović (2004) također navode da su potrebe i prava dvije strane iste

medalje na kojoj se s jedne strane nalaze potrebe kao prirodan bio-psiho-socijalan fenomen, a

na drugoj prava, kao društveni fenomen. Drugim riječima – prepoznavajući djetetove potrebe

i skrbeći o njima, poštujemo prava djeteta, odnosno, kršeći prava djeteta ugrožavamo njegove

potrebe.

Prema Žižak i sur. (2001), u mnogim se kulturama potrebe i prava djece smatraju

područjem privatnog života obitelji. Ta je konstatacija paradoksalna s obzirom na bit

Konvencije. Naime, Konvencija se ne odnosi na pojedince, primjerice roditelje, nego na vlade

pojedinih država koje su zadužene i odgovorne za to da se načela proklamirana u Konvenciji

oživotvore u složenoj mreži društvenih i političkih akcija i aktivnosti. Konvencija je, dakle,

puno više usmjerena prema politici za djecu, nego prema pojedinom djetetu. To znači da

Konvencija pojedince obvezuje posredno, a vlade država koje su je potpisale neposredno.

Pravo djeteta na sudjelovanje pripada skupini društvenih prava kroz čije se

ostvarivanje zadovoljava potreba djeteta za poštovanjem/postignućem i potreba za

samoostvarenjem. Prema Žižak, Vizek-Vidović (2004), logika poštivanja ove skupine prava,

počiva na postavkama:

- da je dijete nositelj svojih prava;

- da je dijete nužno informirati o njegovim pravima;

- da je dijete sposobno koristiti svoja prava u skladu sa svojim razvojnim

potencijalima.

Page 35: THE REALIZATION OF THE CHILDREN'S RIGHTS IN THE PROCESS …bib.irb.hr/datoteka/992235.DR_FINAL.pdf · 2019-03-27 · university of zagreb faculty of education and rehabilitation sciences

35

2.1.7.1. Ideja i značenje prava djeteta na sudjelovanje

„Nikad nisam imala priliku reći što osjećam. Oni (roditelji/stručnjaci) uvijek su

stvarali mišljenje prije no što su mene pitali. I to me doista smeta, jer osjećam, ukoliko nemaš

priliku reći svoje mišljenje, nisi u pravom smislu – čovjek“ (riječi jedne tinejdžerke, Tisdall,

1990).

Članak 12. Konvencije o pravima djeteta navodi:

1. Države stranke osigurat će djetetu koje je u stanju oblikovati vlastito mišljenje, pravo

na slobodno izražavanje svojih stavova o svim stvarima koje se na njega odnose, te ih

uvažavati u skladu s dobi i zrelošću djeteta.

2. U tu svrhu, djetetu se izravno ili preko posrednika, odnosno odgovarajuće službe,

mora osigurati da bude saslušano u svakom sudbenom i upravnom postupku koji se na

njega odnosi, na način koji je usklađen s proceduralnim pravilima nacionalnog

zakonodavstva.

Prihvaćanje djece kao subjekata i nositelja prava izraženo je u više članaka Konvencije

o pravima djeteta. Članak 12. sadrži bitnu odrednicu o „vidljivosti“ djece u procesu

odlučivanja. Njegova primjena, zajedno s drugim odredbama, uključuje duboke i radikalne

promjene u statusu djece u mnogim društvima i prirodi odnosa između odraslih i djece. To

zahtijeva od odraslih da počnu slušati djecu i uzimati ih ozbiljno. To zahtijeva od odraslih da

prepoznaju vrijednost njihovih iskustava, pogleda i briga. To od odraslih također zahtijeva da

propitaju prirodu svoje odgovornosti za djecu. Priznati da djeca imaju prava ne znači da

odrasli imaju manje odgovornosti. Nasuprot tome, djeca ne mogu i ne smiju biti ostavljena da

se sama izbore za svoja prava. Konvencija traži, u svojoj filozofiji uvažavanja digniteta djece,

da odrasli nauče raditi više u suradnji s djecom kako bi im pomogli da izraze svoje stavove

(UNICEF, 2001, prema Ajduković, 2003).

Ajduković (2003) naglašava da djeca imaju iskustvo i znanje koje je jedinstveno i

drukčije. Izražavanje mišljenja djece nije samo prigoda njima za izražavanje mišljenja, već na

taj način uče o demokraciji i građanskoj odgovornosti što dovodi do boljih odluka. Kao što

navodi UNICEF (2001), mnoga su djeca bila iznevjerena zbog prevladavajućeg stava da

odrasli „znaju bolje“ i da im je stalo do dobrobiti djece. Nažalost, mnogi primjeri pokazuju da

odrasli ne djeluju uvijek u najboljem interesu djece, da mogu zloupotrijebiti svoju moć nad

djecom, te da su interesi djece obično zanemareni u javnoj politici.

Page 36: THE REALIZATION OF THE CHILDREN'S RIGHTS IN THE PROCESS …bib.irb.hr/datoteka/992235.DR_FINAL.pdf · 2019-03-27 · university of zagreb faculty of education and rehabilitation sciences

36

Otpor odraslih prema mogućnostima uključivanja djece u odlučivanje o pitanjima koja

se neposredno na njih odnose, proizlazi iz neprihvaćanja i nerazumijevanja stvarnih

mogućnosti djece.

Iako djeca nemaju demokratsko pravo glasanja ta činjenica ne smije priječiti njihovo

društveno i kulturno sudjelovanje. Dok je prije „zaštita“ bila ključna riječ ljudskih prava

djece, sada „sudjelovanje“ predstavlja novi koncept prema kojem se dijete smatra dostojnim

partnerom.

Ideja da djeca imaju pravo sudjelovati u pitanjima koja se odnose na njegov život,

nova je i povezana sa suvremenim odgojnim konceptima. U vremenu i društvu u kojem su

ozbiljno ugrožena osnovna prava djeteta, poput prava na život, sigurnost, zdravstvenu i

socijalnu zaštitu - pravo djeteta na sudjelovanje ne zauzima prioritetno mjesto u sustavu

zaštite prava djeteta. Stoga je znak brige za ovu skupinu prava ujedno i znak razvijenosti

društva koje je doseglo onu razinu poštivanja prava djeteta koja jamči djeci zadovoljavanje

njihovih osnovnih životnih potreba bez obzira na pojedinačne situacijske okolnosti.

Općenito govoreći, djeca su tijekom povijesti ušutkavana, jer u društvenom životu

imaju nevažan položaj. U svijetu kojim dominiraju interesi odraslih, koji imaju moć

definiranja, djeca se smatraju osobama koje postaju autonomne, a ne onima koje već jesu

autonomne. Percepcija djeteta se postepeno promijenila od one djeteta kao objekta, u onu

djeteta kao ljudskog bića koje ima vlastite osjećaje i misli, individualni ljudski osobni život.

Priznavanje djeteta za potpuno i punopravno ljudsko biće postupan je proces. Još uvijek se

događa da odrasli razgovaraju u prisutnosti djece, izmjenjuju razne priče, uključujući one u

kojima se radi o prisutnom djetetu, kao da uopće nije tu. To se događa u domu, školi, raznim

institucijama i uredima (Koren, 2005).

Konvencija o pravima djeteta donosi novosti koje se ne mogu naći u drugim

dokumentima koji se odnose na prava djeteta. U njoj se govori o pravu djeteta na sudjelovanje

te se u tom smislu ističe i pravo djeteta da bude informirano o svojim pravima. Aktivno

sudjelovanje podrazumijeva pripremu djeteta za aktivnog građanina u budućnosti koji će moći

slobodno izražavati svoje mišljenje te imati pravo na slobodno udruživanje.

Različite inicijative (UNICEF, 1996) razvijaju se prema ohrabrivanju djece na

sudjelovanje u društvenom i političkom životu. U Škotskoj se osniva Forum mladih koji

savjetuje lokalne vlasti (Colin, 1996), u Münchenu je gradonačelnik imenovao dječje

savjetnike (Hill, Tisdall, 1997), Slovenija osniva Dječji parlament u kojem predstavnici djece

postavljaju pitanja ministrima u vladi (Pavlović, 1996). Djeca na ulicama Indije putem javne

kampanje prikupljaju 950 upotrebljivih odgovora kao bazu za izvješće prema vladi. Dansko

Page 37: THE REALIZATION OF THE CHILDREN'S RIGHTS IN THE PROCESS …bib.irb.hr/datoteka/992235.DR_FINAL.pdf · 2019-03-27 · university of zagreb faculty of education and rehabilitation sciences

37

nacionalno vijeće djece dobiva razmišljanja djece putem izravne konzultacije s djecom,

povezuje školske razrede, umrežava djecu u zemlji i otvara besplatni telefon putem kojeg

djeca mogu izricati svoje mišljenje, ali i probleme (Cohen, Hagen, 1997). Upravo se

revolucionarnost Konvencije nalazi u činjenici da se prvi puta dijete promatra kao aktivni

subjekt. To znači da djetetu nije potrebna samo zaštita odraslih, već ono može aktivno

sudjelovati u društvu. Osim toga, djeca Konvencijom dobivaju pravo na slobodno udruživanje

i pravo dobivanja informacija koje ih se tiču.

Cleland (1995, prema Hill, Tisdall, 1997) govori o balansu u Konvenciji između

dobrobiti djeteta i participacije. Pravo na zaštitu i najbolje interese djeteta kao primarna briga,

odnosi se na svu djecu. Pravo na sudjelovanje je, međutim, kvalificirano djetetovom dobi i

zrelosti. Dok se djetetovo stajalište mora razmatrati, ipak se ne mora prihvatiti.

Djetetovo pravo da ga se sasluša jedno je od onih koje se vrlo često ne poštuje.

Razlozi tome su brojni, a jedan od njih je činjenica da mnogi odrasli ne znaju kako slušati

djecu i uvažavati ih kao jednakovrijedne sugovornike (McLeod, prema Kušević, 2008).

McLeod ističe kako bi svaka participacija trebala započeti u obitelji, ali je čak i tamo dječje

pravo na donošenje odluka krajnje limitirano jer odrasli intenzivno prate dječje aktivnosti i

prezaštićuju djecu. Rezultat toga jest da djeca više nisu sposobna procijeniti rizik i donijeti

vlastite odluke.

Promocija dječje participacije može biti sagledana putem broja javnih politika:

predstavljanja školskih vijeća učenika, građanske participacije i konzultacije u pitanjima

zdravlja, obrazovanja i socijalne skrbi (Willow, 2004). Literatura iz područja društvenih

znanosti s pravom je fokusirana na nedostatke u kvaliteti takve participacije i na otporu od

dominantnih stavova odraslih prema djeci i djetinjstvu (Morrow, 2004).

Djeca nisu tako vješta i informirana kao odrasli, ali su usmjeravana predispozicijama i

okolnostima da u interakciji sa značajnim osobama sudjeluju u vlastitu rastu i razvoju, kao i u

izgradnji socijalnog svijeta. Koliko će dijete aktivno sudjelovati, doista ovisi o kvaliteti

uspostavljene ravnoteže između potrebe odraslog da zaštiti dijete, da ga stimulira i ohrabruje

u njegovim razvojnim izazovima. Dijete će prije biti aktivan sudionik, a ne pasivni promatrač,

ukoliko mu to dopušta sigurna i obogaćena sredina (Pećnik, 2008).

IEA istraživanje o poznavanju građanstva i civilnom angažmanu među

četrnaestogodišnjacima (Torney-Purta, 2001, prema Spajić-Vrkaš, 2004) pokazalo je da mladi

nisu više zainteresirani za konvencionalne oblike političke participacije (članstvo u stranci,

pisanje pisama novinama, kandidiranje za lokalnu ili gradsku upravu). Učenici pokazuju veći

Page 38: THE REALIZATION OF THE CHILDREN'S RIGHTS IN THE PROCESS …bib.irb.hr/datoteka/992235.DR_FINAL.pdf · 2019-03-27 · university of zagreb faculty of education and rehabilitation sciences

38

interes za rad sa svojim vršnjacima na poslovima u kojima su rezultati odmah vidljivi (npr.

sudjelovanje u radu školskih vijeća ili parlamentu mladih).

UNICEF-ovo istraživanje (2009) pokazuje da polovina ispitane djece ima pozitivno

iskustvo u vezi izricanja vlastitog mišljenja u obitelji, a 40% djece ocjenjuje da to ovisi o

situaciji. Samo 9% djece kaže da ih u njihovoj obitelji nikada ili jako rijetko pitaju što oni

misle kada u obitelji donose odluke u vezi stvari koje ih se tiču. Samo 23% djece misli da

odgovorni uzimaju u obzir potrebe i mišljenje djece kad donose odluke koje ih se tiču. Dok

26% djece misli da oni to nikada ili jako rijetko čine, oko 40% djece vjeruje da ponekad

misle, a ponekad ne misle na to. Da oni sami mogu razgovarati s gradonačelnikom ili

predsjednikom djeca bi im prvenstveno predložila da urede mjesta za igru i sportska igrališta.

Prema rezultatima istog istraživanja, mladi su prilično kritični i kada je u pitanju

ocjena jedne razine njihove participacije u društvu, odnosno procjena u kojoj mjeri se njihovo

mišljene uzima u obzir kada lokalne vlasti donose odluke koje se tiču mladih u njihovom

mjestu. Tako samo 13% mladih misli da se u tim prilikama njihovo mišljenje uzima u obzir,

dok ih čak 66% smatra da je to slučaj vrlo rijetko ili čak nikada. Ključna dva područja u

kojima mladi očekuju najveću razinu svoje participacije na društvenoj razini su obrazovanje

te sigurnost i zaštita o nasilja.

Prema Hartu (1992), sudjelovanje je važan „protuotrov“ za tradicionalne obrazovne

prakse koje su plodno tlo za manipulaciju te povećavaju rizik za otuđenje mladih. Prednosti

sudjelovanja djece u društvu su dvojake: postiže se samoostvarivanje djeteta i demokratizacija

društva.

2.1.7.2. Dob i zrelost djeteta – uvjet ostvarivanja/ograničavanja prava na sudjelovanje

Iako djeca imaju pravo slobodno izražavati svoje mišljenje, to pravo je ograničeno u

odnosu na dob i zrelost djeteta. Uzimajući u obzir čl. 12. (s dužnom pažnjom prema djetetovu

pogledu na tematiku), kontradiktorno je da sama djeca imaju vrlo slabo sudjelovanje u

oblikovanje Konvencije. To bi značilo da Konvencija sadrži ideju odraslih o tome što bi prava

djeteta trebala biti (Hill, Tisdall, 1997). Hrabar (1990) navodi da su ova prava ipak relativnog

karaktera jer Konvencija predviđa mogućnost njihova ograničenja, ali su i takva relativna

ograničenja dijelom kontrolirana jer moraju biti opravdana i zakonom propisana; razlozi

ograničenja mogu biti dob i zrelost djeteta. Hrabar dalje navodi da na eventualnu opservaciju

o podređenosti ovih, društvenih prava djece pravima koje imaju drugi (društvo ili drugi

Page 39: THE REALIZATION OF THE CHILDREN'S RIGHTS IN THE PROCESS …bib.irb.hr/datoteka/992235.DR_FINAL.pdf · 2019-03-27 · university of zagreb faculty of education and rehabilitation sciences

39

pojedinci), za ustvrditi je da svoja prava pojedinci, pa tako i djeca „mogu realizirati jedino

unutar država i uz njihovu pomoć“.

U vezi dobi djeteta postavlja se pitanje koja se vrsta i način sudjelovanja može

očekivati od djece s obzirom na njihovu dob.

U središtu Piagetove teorije (Buggle, 2002) stoji pretpostavka da je djetetovo mišljenje

drugačije od mišljenja odraslih. Sva djeca se razvijaju istim stupnjevitim redoslijedom prije

no što dosegnu razinu zrele racionalne misli. Misaoni razvoj uključuje intelektualne preokrete

u pojedinim životnim razdobljima, a svaki sadrži promjene u ustroju inteligencije. Učinci

učenja na djetetovu spoznaju i razumijevanje će se mijenjati ovisno o razvojnom stupnju.

Učinak i djelotvornost poučavanja ograničeni su razinom djetetove inteligencije, npr.

petogodišnje dijete možemo naučiti brojke od jedan do pet, ali to ne znači da ono razumije

pojam broja.

Selman (1980, prema Hart, 1992) govori o razvoju procesa sudjelovanja. Taj proces

započinje u drugoj ili trećoj godini s razvojem djetetove svijesti o postojanju psiholoških

procesa u drugima. No, dok dijete postaje postupno sve više svjesno da druge osobe imaju

osjećaje i misli, javlja se konfuzija u dobi od pet do šest godina između subjektivnih

psiholoških i objektivnih ili fizičkih obilježja ponašanja. Na primjer, djeca u toj dobi ne

razlikuju namjerno i nenamjerno ponašanje drugih osoba. Postupno, „perspektiva dobivanja

sposobnosti“ se poboljšava, tako da dijete između pet i devet godina postaje sposobno jasno

razlikovati fizička i psihološka obilježja neke osobe. Dijete sada razumije da svaka osoba ima

vlastiti, jedinstven pogled na svijet. Između sedme i dvanaeste godine dijete može sagledati

vanjsku perspektivu svoje osobnosti te postaje svjesno da to mogu činiti i drugi. U toj fazi

djeca mogu međusobno „ulaziti u cipele“ drugoga djeteta, razumiju da drugi mogu imati

različite osjećaje, da mogu biti zainteresirani, sretni, ali i uplašeni. Ovi pre-adolescenti,

međutim, ne mogu koordinirati perspektive o sebi i drugima. Sljedeća faza „dobivanje

uzajamne perspektive“ je djeci potrebna da bi se ona mogla organizirati u skupine. Ova

perspektiva nastaje između deset i petnaest godina. Mladi, razmišljajući na ovoj razini, sada

spontano koordiniraju svoje perspektive u odnosu na druge. Prema Selmanovoj hipotezi,

nakon ove faze, slijedi viša razina usvajanja društveno-simboličke perspektive. Mlada osoba

sada može zamisliti višestruke međusobne perspektive oblikovanja općeg društvenog,

pravnog ili moralnog gledanja unutar kojeg pojedinci dijele svoja razmišljanja. Ta završna

faza koja može nastupiti bilo kada poslije dvanaeste godine, jest faza koja može dati

najplodnije kooperativne projekte među djecom. Ovakav razvoj u velikoj mjeri ovisi o

odraslima koji moraju voditi računa i o intelektualnim kapacitetima djece.

Page 40: THE REALIZATION OF THE CHILDREN'S RIGHTS IN THE PROCESS …bib.irb.hr/datoteka/992235.DR_FINAL.pdf · 2019-03-27 · university of zagreb faculty of education and rehabilitation sciences

40

Prema Hartu (1992), izgradnja autonomije u djeteta nije samo pitanje osamostaljivanja

i odvajanja od roditelja. Još je Piaget (1955)9 demonstrirao putem dječje igre kako su suradnja

i međusobni dogovor neophodni za razvoj autonomije. Otkrio je da djeca igrajući igru ne

prihvaćaju autoritet jednog igrača koji nameće pravila već stvaraju pravila na suradnički

način. Kroz raspravu, djeca otkrivaju različita stajališta i dolaze do konsenzusa. Piaget je

tvrdio, da ako su „podvrgnuti vlasti drugoga“, nemaju mogućnosti za uspostavu pravila u

odnosima u kojima vlada međusobno poštovanje, te se ne mogu razvijati kao samostalne

osobe. Razvijanje autonomije ovisi upravo o tim društvenim odnosima. Gledano u tom

svjetlu, dječje sudjelovanje nije samo razvoj društvene odgovornosti i suradnje mladih – to je

put ka razvoju psihološki zdrave osobe.

Lansdown (2001) naglašava da članak 12. ne nameće obvezu djece na sudjelovanje.

Umjesto toga, on daje mogućnost djetetu da ostvaruje to pravo. I to je romantizirani pogled na

djetinjstvo jer se može zamisliti da djeca nisu u stanju donositi odluke i preuzimati

odgovornost u vrlo ranoj dobi. No, čak i vrlo mala djeca, u sigurnom okruženju mogu biti

uključena u donošenje odluka o prijateljstvima ili sudjelovati u suočavanju i posljedicama

razvoda roditelja. Nadalje, članak 29. Konvencije navodi da je jedan od ciljeva odgoja naučiti

djecu poštovanju prema svojim roditeljima. Slušanje je način rješavanja sukoba, pronalaženje

rješenja i promoviranja razumijevanja. Ono može biti korisno za obiteljski život. Slušanje

djece je pozitivni simbol ljubavi i poštovanja. To može biti teško za one roditelje koji i sami

nisu bili poštovani kao subjekti nositelja prava. Djeca ne bi trebala biti vođena vjerovanjem

da oni sami imaju pravo glasa; gdje god je to moguće, članovi obitelji trebaju biti uključeni u

proces sudjelovanja.

2.1.7.3. Kategorije sudjelovanja djece

Pristup sudjelovanju djece (prema Lansdownu, 2001), može se grupirati u tri

kategorije:

1. Savjetodavni proces u kojem odrasli pokreću proces za dobivanje informacija

od djece putem kojih mogu poboljšati zakonodavstvo, politike ili usluge.

9 Jean Piaget, 1955, The Construction of Reality in the Child; http://www.marxists.org/reference/subject/philosophy/works/fr/piaget.htm

Page 41: THE REALIZATION OF THE CHILDREN'S RIGHTS IN THE PROCESS …bib.irb.hr/datoteka/992235.DR_FINAL.pdf · 2019-03-27 · university of zagreb faculty of education and rehabilitation sciences

41

2. Participativne inicijative kojima je cilj jačati proces demokracije, stvarati

prilike za djecu da razumiju i primjenjuju demokratska načela te uključivati

djecu u razvoj politika i usluga koje utječu na njih.

3. Promoviranje samozastupanja kojemu je cilj osnažiti djecu da identificiraju i

ispune svoje ciljeve i inicijative.

Kako bi pojasnio pravo sudjelovanja Hart (1992; prema Hill, Tisdall, 1997) definira

sudjelovanje djece putem osam koraka. Te korake opisuje kao ljestve („Ladder of

Participation“) te na taj način simbolično prikazuje napredovanje u procesu ostvarivanja tog

prava (Tablica 1).

Tablica 1. Hartove „Ljestve sudjelovanja djece“ (1992; prema Hill, Tisdall, 1997)

Korak Naziv koraka

8. Djeca iniciraju, odlučuju zajedno s odraslima

Zajedničko odlučivanje Stupnjevi

sudjelovanja djece

7. Djeca iniciraju i usmjeravaju

6. Odrasli iniciraju, odlučuju zajedno s djecom

5. Konzultiranje

4. Informiranje

3. Prividno nagrađivanje Nema

sudjelovanja djece 2. Dekoracija

1. Manipulacija

Prva tri koraka su koraci koji ne uključuju sudjelovanje djece na bilo koji način.

Sljedećih pet koraka povećavaju stupanj sudjelovanja djece. Hart (1992) smatra da se temelji

društvene odgovornosti i kompetentnosti za sudjelovanjem u društvu izgrađuju u obitelji.

Promoviranje prava djece bez uključivanja obitelji može biti kontraproduktivno (za onu djecu

koja imaju obitelji). Uzimajući ozbiljno u obzir prava djeteta na sudjelovanje, mogu se

pojaviti teškoće u operacionalizaciji, kako na privatnom, tako i na javnom planu, jer

sudjelovanju djece može prijetiti hegemonija odraslih i ustaljena uobičajena praksa. Osim

Page 42: THE REALIZATION OF THE CHILDREN'S RIGHTS IN THE PROCESS …bib.irb.hr/datoteka/992235.DR_FINAL.pdf · 2019-03-27 · university of zagreb faculty of education and rehabilitation sciences

42

toga, moguća je i pogrešna interpretacija Konvencije na način da se dječja stajališta tumače

superiorno u odnosu na stajališta njihovih roditelja (Valios, 1997, prema Hill, Tisdall, 1997).

Lansdown (2001) naglašava razloge zbog kojih djeca žele ostvariti pravo na

sudjelovanje:

- ono im nudi nove vještine;

- djeca grade samopouzdanje;

- neutraliziraju osjećaj nemoći često povezan s djetinjstvom;

- osnažuje ih da se bave problemima zlostavljanja i zanemarivanja svojih prava;

- žele govoriti o svojim planovima;

- misle da odrasli često nisu u pravu;

- osjećaju da mogu pridonijeti donošenju boljih odluka;

- osjećaju da je njihovo pravo da budu saslušani kada je njihov život u pitanju;

- to može biti zabavno;

- pruža im se prilika upoznati djecu iz različitih okruženja, različitih dobi i

iskustava.

Pravo iznošenja vlastitog stajališta predstavlja fundamentalnu vrijednost svakog

čovjeka koji se potvrđuje i kao osoba. Sudjelovanje je povezano s uključivanjem u društvenu

zajednicu i gotovo da u suvremenom životu simbolizira dio opće kulture koja je sastavni dio

odgoja i razvoja.

2.1.7.4. Pravo na sudjelovanje kao priprema za građanstvo

Građansko obrazovanje (obrazovanje za demokraciju ili obrazovanje za građanstvo)

posebno je područje obrazovanja čiji je glavni cilj priprema informiranog, aktivnog i

odgovornog građanina koji, sudjelovanjem u procesu odlučivanja, pridonosi razvoju

demokracije i građanskog društva. Građansko obrazovanje ističe potrebu razvoja

participativnih vještina (Spajić-Vrkaš i sur., 2004).

Sudjelovanje, prava i građanstvo su u tzv. Zapadnom svijetu povezani s ljudskim

dostojanstvom i potpunom uključivanjem u zajednicu. Koliko su mladi ljudi poštovani i

uključeni? Za neke kritičare Konvencije, dječja participacija ne uključuje politička prava

(Lister, 1990; Marshall, 1994). Dakle, djeca nemaju politička prava (pravo glasa), a politička

prava su temelj ostvarivanja građanstva. Poboljšavanje prava u specifičnim područjima

Page 43: THE REALIZATION OF THE CHILDREN'S RIGHTS IN THE PROCESS …bib.irb.hr/datoteka/992235.DR_FINAL.pdf · 2019-03-27 · university of zagreb faculty of education and rehabilitation sciences

43

sudjelovanja i zaštite mogu biti percipirana kao napredak, no s druge strane, distanca prema

odraslosti i njenoj „prirodnoj“ suverenosti je zadržana. U skladu s time, može se zaključiti da

djeca nisu građani u pravom smislu te riječi jer socijalna prava građanstva dobivaju neizravno

putem odraslih koji su odgovorni za brigu o njima (Lister, 1990). Proširivanje punog

građanstva na djecu moglo bi omesti društvenu konstrukciju djetinjstva. Ta se konstrukcija

temelji na ovisnosti djece o odraslima (Hill, Tisdall, 1997). No, s druge strane, postavlja se

pitanje može li koncept djetinjstva postojati ukoliko se djeca doživljavaju kao građani bez

razlike u odnosu na odrasle.

Pozitivna iskustva u svijetu, a i kod nas, o proaktivnom sudjelovanju djece i mladih u

životu zajednice sve su brojnija te predstavljaju primjere dobre prakse koji mogu poslužiti

drugim zajednicama da krenu sličnim putem.

Polazeći od mnogih socijalnih akcija koje uključuje djecu i mlade kao aktivne

sudionike stvaranja programa i mijenjanja okruženja u kojem žive, mogu se identificirati

ključne poruke koje čine ovakav pristup djelotvornijim. Temelje se na ideji osnaživanja i

aktivnog sudjelovanja mladih u odlučivanju u zajednici. To su (Ajduković, 2003):

1. Sigurno i zdravo okruženje

Potrebna je određena razina sigurnosti i strukture u okruženju djece i mladih. Da bi se to

postiglo potrebno je koordinirati programe niza službi i organizacija.

2. Suradnja

Jasni ciljevi i koordinirano djelovanje su ključni. Potrebno je dijeliti ideje i podržavati

jedni druge na lokalnoj, državnoj i međunarodnoj razini.

3. Učenje od djece i mladih

Odrasli trebaju učiti od djece i mladih. Potrebna nam je vizija, ali moramo krenuti od

onoga gdje jesu mladi, a ne od onoga gdje bi odrasli željeli da oni budu.

4. Uključenost i odgovornost odraslih

Uključenost i odgovornost roditelja, nastavnika i drugih odraslih osoba za razvoj novih

generacija je ključna. Pretpostavka je njihova konstruktivnog uključivanja razumijevanje kako

je biti dijete i mlada osoba u današnjim uvjetima, kojim su izazovima izloženi mladi,

prepoznavanje vlastitih mitova o adolescenciji, spremnost na socijalnu akciju i mijenjanje

samih sebe.

5. Uključenost i odgovornost djece i mladih

Mladi trebaju biti aktivni partneri razgovora o njima. Pri tom nije dovoljno pitati „Što vi

želite?“ već „kako možete pridonijeti ostvarivanju onoga što želite?“. Nije djelotvorno držati

Page 44: THE REALIZATION OF THE CHILDREN'S RIGHTS IN THE PROCESS …bib.irb.hr/datoteka/992235.DR_FINAL.pdf · 2019-03-27 · university of zagreb faculty of education and rehabilitation sciences

44

mladima prodike i interpretirati njihov život, nego ih podržati da nešto u njemu mijenjaju

temeljem svojih iskustava.

6. Promicanje novih oblika rada koji prate mjere socijalne politike

Značajne skupine mladih (npr. oni koji su napustili školu) gotovo su potpuno isključene iz

zajednice i na margini društva. Potrebno je razvijati nove programe koji će poticati

uključenost mladih u društvo te za njih osigurati odgovarajuću financijsku podršku.

Zaključno, navedene rasprave o konceptu djetinjstva i građanstva su dobrodošle u

smislu poboljšanja položaja djece, no važno je naći balans i mjeru između zaštite i

participacije.

2.1.7.5. Poticanje prava na sudjelovanje

Uključivanje djece u planiranje oblikovanja bolje zajednice posljednjih je godina tema

mnogih autora koji se bave pravima djeteta. Freeman, Henderson i Kettle (1999, prema

Veerman i Levine, 2000) iskazuju potrebu prenošenja ideje participativnog prava i iskustava

prema matičnim službama i lokalnim vlastima. Oni analiziraju trenutni položaj djece i mladih

u lokalnim zajednicama i zaključuju da djeca nedvojbeno imaju pravo na sudjelovanje u

ključnim odlukama koje se odnose na njihov život.

U razvijanju strategija poticanja djetetova govora te slobode izražavanja i mišljenja

nužno je imati na umu sljedeća teorijska polazišta:

slobode govora nema bez prilike za govor;

slobode govora nema bez oslobođenog pojedinca koji se tim pravom koristi, jer

je odgojen u slobodnom govoru (izražavanju);

sloboda govora odgaja se pridržavanjem određenih pravila javljanja zbog

mogućnosti ravnomjerne participacije svih sudionika u govoru;

sloboda govora javlja se u različitim stupnjevima ovisno o formi govornog

komuniciranja (Jurić, 2000).

2003. godine je tema UNICEF-ova godišnjeg pregleda bila sudjelovanje djece u životu

koji ih okružuje (Radočaj, 2003). Taj se dokument bavi odgovornošću odraslih koji moraju:

nastojati uvidjeti kut gledanja djece na razna pitanja i shvatiti njihovo

mišljenje, te njihova stajališta uzimati ozbiljno;

pomoći djeci i adolescentima da razviju svoje sposobnosti kako bi mogli

sudjelovati u svijetu u punom smislu i na svoj način.

Page 45: THE REALIZATION OF THE CHILDREN'S RIGHTS IN THE PROCESS …bib.irb.hr/datoteka/992235.DR_FINAL.pdf · 2019-03-27 · university of zagreb faculty of education and rehabilitation sciences

45

Argumenti u korist sudjelovanja djece su različiti. Među ostalima to su (Radočaj,

2003):

1. Promicanje značajnog i smislenog sudjelovanja djece i adolescenata je bitno za njihov

rast i razvoj. Dijete čiji aktivni angažman njegova okolina potiče, bit će sposobno

prebroditi rano djetinjstvo, odgovoriti na izazove učenja i prijeći u adolescentne

godine s mnogo povjerenja i svijesti (pa i prigoda) da može pridonijeti demokratskom

dijalogu i praksi unutar svoje obitelji, škole, zajednice i države.

2. Djeca su dokazala da zaista, ako su uključena, u svijet oko sebe unose promjene. Ona

imaju ideja, iskustava i volje koja obogaćuju stavove odraslih i pridonose njihovim

pozitivnim akcijama.

3. Opća skupština Ujedinjenih naroda svečano se obvezala da će izgraditi «svijet

dostojan djece». Na kraju posebnog zasjedanja o djeci, u svibnju 2002., državnici

svijeta su objavili svoju predanost ideji da se svijet promijeni ne samo za djecu već uz

sudjelovanje djece.

4. Izgradnja demokracije je veoma važno pitanje za međunarodni mir i razvoj. Njezine

vrijednosti – kao što su poštovanje ljudskih prava i dostojanstva svih ljudi – najbolje

se i najlakše nauče u djetinjstvu upravo zato jer su djeca tako različita i upravo zato što

imaju pravo sudjelovati u odlukama koje ih se tiču.

5. Poriv za sudjelovanjem postoji u svakom ljudskom biću; ono je spremno za razvoj u

svakom novorođenčetu, spremno na primanje utjecaja u svakome od dvije milijarde

djece širom svijeta.

6. Danas, kad su toliki milijuni djece gladni, bolesni i izrabljivani nije više najvažnije

pitanje hoće li, već kako će sudjelovati. Na nama je da poboljšamo njihovu

međusobnu povezanost kao i povezanost djece i njihova društvenog okruženja.

Pravo djece na sudjelovanje bilo je posebna tema seminara i plenarnih izlaganja na

konferenciji Vijeća Europe „Izgradnja Europe za djecu i s djecom: prema strategiji 2009. –

2011.“, održane u Stockholmu 2008. godine10.

Pravo na sudjelovanje djeteta je posebno važno poticati upravo u lokalnim

zajednicama jer na lokalnoj razini djeca imaju mnogo više utjecaja nego na nacionalnoj razini.

Općinska ili gradska vijeća djece imaju snažniji potencijal za uključivanje djece u njihovu

zajednicu i razumijevanje njihovih potreba. Sudjelovanje djece na lokalnim razinama je

10 www.coe.int/children

Page 46: THE REALIZATION OF THE CHILDREN'S RIGHTS IN THE PROCESS …bib.irb.hr/datoteka/992235.DR_FINAL.pdf · 2019-03-27 · university of zagreb faculty of education and rehabilitation sciences

46

konkretnije i pragmatičnije od sudjelovanja na nacionalnim i internacionalnim razinama

(Veerman i Levine, 2000).

U godišnjem izvješću za 2008. godinu11 Pravobraniteljica za djecu RH podsjeća na

preporuku Odbora za prava djeteta Ujedinjenih naroda Vladi RH iz 2004. godine, o potrebi

osiguravanja provedbe načela poštovanja mišljenja djeteta, s posebnim naglaskom na pravu

svakoga djeteta na sudjelovanje u obitelji, školi, u drugim institucijama i tijelima, kao i u

širem društvu, s tim da se posebna pozornost treba posvetiti djeci pripadnicima ranjivih i

manjinskih skupina. Odbor preporučuje da ovo opće načelo bude vidljivo u svim zakonima,

sudskim i administrativnim odlukama, politici i programima koji se odnose na djecu.

Također, preporučuje podizanje svijesti šire javnosti, kao i obrazovanje i obučavanje

stručnjaka, o provedbi tog načela te da se redovito nadgleda provođenje mjera u kojima je

predviđeno aktivno uključivanje djece, kao i utjecaj tih mjera na djecu.

Ne iznenađuje podatak iz spomenutog Izvješća da broj prijava Uredu pravobraniteljice

za djecu koje se odnose na prava djece kao članova društvene zajednice u odnosu na ukupan

broj prijava predstavlja najmanji broj obraćanja Uredu vezano za neko područje dječjih prava.

To nužno ne znači da se u društvu uvažava pravo djece na sudjelovanje prilikom donošenja

odluka koje se na njih odnose, već može biti odraz nedovoljne osviještenosti o postojanju tog

prava kao i odnosa odraslih prema mogućnosti da se glas djece u društvu čuje i uvaži

mišljenje djece, uz ostavljanje prostora za njihovo sudjelovanje.

U godišnjem izvješću za 2009. godinu, Pravobraniteljica za djecu cijelo jedno

poglavlje posebno posvećuje pravu na sudjelovanje djece. Tijekom 2009. godine jedan od

prioriteta u radu Ureda pravobraniteljice za djecu bila je i zakonom propisana obveza

pravobraniteljice da upoznaje i savjetuje djecu o načinu ostvarivanja i zaštite njihovih prava,

da surađuje s djecom, potiče ih na izjašnjavanje i uvažava njihovo mišljenje te u skladu s

njihovim mišljenjima inicira i predlaže mjere za ostvarivanje dobrobiti djece, kao i da

sudjeluje u javnim aktivnostima usmjerenim na povećanje utjecaja djece u društvu.

Informiranost i svjesnost djece i odraslih o postojanju prava djece na sudjelovanje i

prava na izricanje vlastitog mišljenja o stvarima koje ih se tiču, ključne su za poticanje

njihovog aktivnog sudjelovanja kao članova društvene zajednice.

Pravobraniteljica upozorava da se odrasli na različite načine odnose prema pravu djece

na sudjelovanje. Neki se tome aktivno odupiru, argumentirajući to tvrdnjom da djeca nemaju

kapacitet za participaciju jer nisu u stanju činiti izbore pa bi mogla pogriješiti. Znamo,

11 www.dijete.hr

Page 47: THE REALIZATION OF THE CHILDREN'S RIGHTS IN THE PROCESS …bib.irb.hr/datoteka/992235.DR_FINAL.pdf · 2019-03-27 · university of zagreb faculty of education and rehabilitation sciences

47

međutim, da i odrasli često čine krive izbore ili griješe u donošenju odluka pa je stoga

licemjerno djeci uskratiti pravo na pogrešku. Otpor dječjoj participaciji odrasli argumentiraju

i mogućnošću manipulacije djecom, s obzirom na njihovu razvojnu ovisnost i egzistencijalnu

usmjerenost na odrasle osobe. Ovakve reakcije mogu se protumačiti na način da odrasli

ostvarenje ovog prava djece povezuju s gubitkom vlastite moći. Upravo takav odnos spram

dječje participacije ilustriraju izjave djece poput: „Odrasle ne zanima što mi mislimo“, koju je

izrekla 13-godišnja djevojčica iz Lekenika12

Nacionalni plan aktivnosti za prava i interese djece od 2006. – 2012. godine, kojem je

svrha poboljšanje kvalitete života djece, u svojim osnovnim ciljevima predviđa uključivanje

djece u donošenje odluka vezanih uz ostvarenje njihovih prava i interesa. Istovremeno su

Dječja gradska vijeća i Vijeća mladih predviđena kao nositelji pojedinih mjera i aktivnosti u

navedenom dokumentu. I u okviru drugog dokumenta, Nacionalnog programa djelovanja za

mlade pitanje aktivnog sudjelovanja mladih izraženo je kao jedno od osam najznačajnijih

područja djelovanja13.

Pravobraniteljica za djecu naglašava da pojedine lokalne zajednice u Republici

Hrvatskoj prepoznaju važnost postojanja dječjih gradskih tijela te su osnovana Dječja gradska

vijeća i Vijeća mladih. Cilj je ovih vijeća aktivno sudjelovanje djece i mladih u predlaganju

aktivnosti i mjera koje bi pridonijele kvalitetnijem životu djece, donošenju odluka o važnim

pitanjima koja ih se tiču, a time i ostvarenje njihovih prava u lokalnoj zajednici. Od 127

gradova od kojih je Ured pravobraniteljice za djecu zatražio izvješće o postojanju i radu

dječjih vijeća, odgovor je stigao od njih 35. Iz izvješća se saznaje da 17 gradova ima

oformljena Dječja gradska vijeća, 24 grada imaju Savjet mladih, dva imaju Parlament mladih,

a šest gradova Dječji forum.

U izvješću se navodi i primjer i iskustvo Grada Velike Gorice: „U Pučkom otvorenom

učilištu Velike Gorice, 13. listopada 2009., više od 20 djece predškolske i školske dobi,

članova Dječjeg gradskog vijeća, postavljalo je pitanja gradonačelniku Velike Gorice i

zamjenici pravobraniteljice za djecu. Pitanja su se odnosila na promet i sigurnost djece,

nedostatak vrtića i škola ili njihovu neuređenost, na dječja i školska igrališta, ugroženost djece

od životinja na otvorenim prostorima, na uništavanje prostora na kojima se igraju djeca.

Brojna pitanja odnosila su se i na rad škole u smjenama, nabavku školskih ormarića, uređenje

blagovaonice i školski namještaj, djecu s poremećajima u ponašanju i pojavu droge među

školskom djecom. Inspirativno je bilo slušati jasna pitanja koja su odražavala snažnu

12 www.dijete.hr 13 www.dijete.hr

Page 48: THE REALIZATION OF THE CHILDREN'S RIGHTS IN THE PROCESS …bib.irb.hr/datoteka/992235.DR_FINAL.pdf · 2019-03-27 · university of zagreb faculty of education and rehabilitation sciences

48

uključenost djece različite dobi, pa i one najmlađe, u život svoje lokalne zajednice. Spontano

su i spremno pojašnjavali i dopunjavali svoja pitanja. Gradonačelnik je u svojim odgovorima

izrekao i veliki broj konkretnih obećanja čije ispunjenje će, sigurni smo, ova djeca aktivno

nadgledati“.

Uzimajući u obzir da su djeca građani u razvoju, naša je odgovornost omogućiti im

uvjete za kvalitetan razvoj i odrastanje. Bilo bi logično da se pravo na sudjelovanje potiče od

najranije dobi sa ciljem razvoja djelotvornog sudjelovanja u odrasloj dobi. Sudjelovanje je

različito u različitim razdobljima djetinjstva, no važno je da u razvoju sposobnosti izražavanja

mišljenja i stavova postoji kontinuitet. Za dobivanje kvalitetnog početka sudjelovanja djeteta

u društvu odgovorna je obitelj, vrtić i škola, lokalna zajednica i društvo u cjelini. Sudjelovanje

djece u razmatranju pitanja i problema koja ih se tiču još uvijek nailazi na otpor odraslih, jer

odrasli smatraju da se time ugrožava njihova autoritet. No, uključivanje djece u donošenje

odluka ne znači bezuvjetno prihvaćanje njihovih prijedloga već predstavlja jedan od načina

učenja o konstruktivnim načinima rješavanja problema. Uključivanje djece koja na taj način

pridonose društvu potiče prihvaćanje odgovornosti, a odgovorno ponašanje je temelj zdravog

razvoja svakog djeteta i mlade osobe. Svako društvo, pa tako i lokalna zajednica teži stvaranju

tolerantnog, otvorenog i demokratičnog okruženja u kojem će djelovati odgovorni i zdravi

pojedinci koji svojim ponašanjem utječu na oblikovanje otporne lokalne zajednice.

2.2. Prijedlog radno-istraživačkog koncepta prava djeteta

Pregled literature, promišljanje i integriranje saznanja iz stručne literature i relativno

malobrojnih znanstvenih istraživanja predstavljeni na prethodnim stranicama omogućili su da

se radni istraživački koncept formulira vezano uz poznavanje, odnosno informiranost o

pravima djeteta (od strane djece i ključnih osoba koje utječu na njihovo odrastanje u

zajednici), uz prava sudjelovanja kao ključnu novinu i izazov kako za djecu tako i za odrasle,

odnosno društvo u cjelini, uz doživljaj, odnosno procjenu ostvarenosti prava djeteta iz

perspektive same djece, odnosno drugih članova zajednice kroz promjene na planu odgojnih

politika i demokratizacije društva (Tablica 2).

Page 49: THE REALIZATION OF THE CHILDREN'S RIGHTS IN THE PROCESS …bib.irb.hr/datoteka/992235.DR_FINAL.pdf · 2019-03-27 · university of zagreb faculty of education and rehabilitation sciences

49

Tablica 2. Radno – istraživački koncept prava djeteta

TEORIJSKA IDEJA RAZINA DOBITI ZA

DIJETE RAZINA DOBITI ZA

SPECIFIČNU ZAJEDNICU

PRAVA DJETETA

Djeca poznaju svoja prava Sudjelovanje djece Doživljaj ostvarenosti prava djeteta

Članovi društva poznaju koncept prava djeteta Utjecaj na odgojne politike Utjecaj na demokratizaciju društva

Jesu li i koliko, ti svojevrsni ishodi poštivanja prava djeteta, međusobno cirkularno

uvjetovani još uvijek nije moguće zaključivati na temelju dostupnih istraživanja. Ostaje to kao

trajni izazov, a dio tog izazova preuzima i ovo istraživanje.

2.3. Koncept otpornosti lokalne zajednice

Otpornost je ljudski kapacitet odupiranja i nadvladavanja nedaća i problema.

Otpornost pomaže umanjenju ili svladavanju štetnih utjecaja unatoč prisutnim rizičnim

činiteljima te pronalaženju pozitivnih izlaza i rješenja iz nepovoljnih životnih okolnosti.

Obzirom da se otpornost definira na različitim razinama (individualnoj, obiteljskoj,

razini lokalne zajednice), treba istaknuti da su sve razine međusobno povezane i međuovisne

što podrazumijeva i njihov međusobni utjecaj. Pojedinci i obitelji ne žive u izolaciji već su u

svakodnevnim interakcijama sa svojim okruženjem. Prema Manghamu i sur. (1997),

otpornost bi trebala biti shvaćena kao kompleksna, dinamična interakcija između određenih

karakteristika „ljudskih sustava“ – koji mogu biti individue, obitelj, škola, zajednica – i šireg

okruženja koje okružuje „ljudski sustav“ koji se mijenja tijekom vremena.

Koncept otpornosti je neodvojivo povezan s konceptom rizika i zaštite jer otpornost

podrazumijeva postojanje činitelja zaštite kao snage da se u situacijama krize zadrži uspješno

funkcioniranje i stabilnost pojedinca i obitelji. Kao što pojedinci i obitelji imaju svoju

otpornost, svoje snage pomoću kojih se mogu oduprijeti negativnim utjecajima, tako i lokalne

zajednice mogu izgrađivati svoje koncepte otpornosti. U tom smislu, koncept otpornosti

Page 50: THE REALIZATION OF THE CHILDREN'S RIGHTS IN THE PROCESS …bib.irb.hr/datoteka/992235.DR_FINAL.pdf · 2019-03-27 · university of zagreb faculty of education and rehabilitation sciences

50

povezuje se primarno sa činiteljima zaštite kao temeljnom snagom za izgradnju otpornosti

lokalne zajednice.

Teorija rizika i otpornosti svoje temelje nalazi u ekološkom pristupu razvoju djeteta i

mlade osobe. Ekološka teorija temelji se na ekologiji koja proučava razvoj pojedinca u

njegovoj okolini u kojoj se prožimaju odnosi i utjecaji djeteta, obitelji i šire društvene okoline

(Bronfenbrenner, 1986; prema Fraser 1997).

Koncept otpornosti lokalne zajednice kao podloga istraživanja, podrazumijeva jasno

određenje pojma lokalne zajednice kao konkretnog lokalnog prostora. Ona predstavlja

izgrađen sustav kojeg čine ljudi i institucije. Lokalnu zajednicu, prije svega, određuju ljudi

koji tu žive i imaju neke zajedničke potrebe i probleme koji proizlaze iz specifičnosti tog

lokalnog okruženja. Upravo zbog tih specifičnosti, ne može se govoriti o jedinstvenom

modelu otpornosti koji je primjenjiv za sve lokalne zajednice. Ipak, kada se govori o

otpornosti, moguće je predstaviti neke odrednice modela otpornosti koje su zajedničke svim

zdravim i podržavajućim lokalnim zajednicama (Slika 3). U tom smislu, uz teoriju rizika i

otpornosti, predstavljena je ekološka teorija i koncept kohezije te koncept razvojnih prednosti

jer se radi o pristupima baziranima na odnosima pojedinca i okoline u kojoj živi s naglaskom

na uzajamnoj interakciji i međuovisnosti te aktivnom doprinosu pojedinaca.

Slika 3. Koncept otpornosti lokalne zajednice

Obilježja lokalne zajednice Mreža odnosa

Aktivan prostor Zajedničke aktivnosti

Teorija rizika i

otpornosti

Koncept kohezije Ekološka teorija

Koncept razvojnih prednosti

Zdrava lokalna

zajednica

KONCEPT OTPORNOSTI

LOKALNE ZAJEDNICE

Page 51: THE REALIZATION OF THE CHILDREN'S RIGHTS IN THE PROCESS …bib.irb.hr/datoteka/992235.DR_FINAL.pdf · 2019-03-27 · university of zagreb faculty of education and rehabilitation sciences

51

2.3.1. Zdrava lokalna zajednica

U današnje vrijeme mnogo se govori o zajednicama koje brinu, koje su usmjerene na

pozitivan razvoj njenih članova, o «zdravim» zajednicama.

Prema Ferić, Kranželić (2001) zdrava zajednica je ona koja:

nudi svojim članovima sigurno mjesto za život;

nudi pristup onim dobrima i servisima koji zadovoljavaju potrebe njezinih članova;

sadrži odnose koji povezuju njezine članove;

sadrži zajedništvo vrijednosti i ciljeva koji pomažu njezinim članovima živjeti

zajedno;

mjesto je gdje se prema ljudima odnosi kao prema «cjelovitim» osobama;

mjesto je gdje su svakodnevni odnosi među članovima predvidljivi (psihološka

sigurnost);

ima prepoznato mjesto za svakog člana unutar socijalne strukture;

nudi prilike za rast i ispunjenje;

dovoljno je homogena kako bi se izbjegli konflikti među susjedima, ali i dovoljno

heterogena kako bi stvarala bogatstvo različitosti.

Upravo je zdrava zajednica ona zajednica koja brine o svojim članovima pa tako i o

djeci i mladima. Time ona pridonosi stvaranju vlastite otpornosti; takva vrsta otpornosti utječe

na oblikovanje individualne otpornosti njenih članova kao i stvaranje uvjeta za izgradnju

otpornosti manjih društvenih grupa (obitelji, susjedstva, vršnjačkih skupina).

Zajednicu koja je zdrava, podržavajuća i jaka Pratt i Hernandez (2003, prema

Kranželić, Ferić Šlehan, 2010) opisuju kao onu koja stvara pozitivno fizičko i socijalno

okruženje u kojem svaki čovjek može napredovati. On povratno pozitivno utječe na svoje

okruženje pa ono u takvoj zajednici može trajno biti „brižno“.

Lokalna zajednica bi trebala sa školom i obitelji razvijati partnerstvo za dobrobit

djece, obitelji i cijele zajednice odnosno svakog pojedinca koji u njoj živi i djeluje. Takav

široki pristup zahtijeva razvijanje strategija izgrađivanja široke mreže djelovanja lokalnih

resursa i sustava te kombiniranje i koordiniranje njihova djelovanja (Maleš, 2003). Kako se

kontekst lokalne zajednice razlikuje kao i moguća dinamika razvijanja partnerskih odnosa to

je razvijanje strategije partnerstva jedinstven i kreativan odgovor na uvjete u kojima žive

djeca i obitelji u određenoj zajednici. Glad, nedostatak odgovarajuće zdravstvene skrbi,

nedovoljna skrb i poticanje razvoja djeteta, siromaštvo, nasilje i drugi socijalni uvjeti u

Page 52: THE REALIZATION OF THE CHILDREN'S RIGHTS IN THE PROCESS …bib.irb.hr/datoteka/992235.DR_FINAL.pdf · 2019-03-27 · university of zagreb faculty of education and rehabilitation sciences

52

obitelji i zajednici ostavljaju tragove na dječjem intelektualnom, emocionalnom i socijalnom

razvoju.

Da bi se mogao okvirno postaviti koncept otporne lokalne zajednice potrebno je

definirati sve potencijale i snage koji predstavljaju činitelje zaštite u zajednici. Oni bi se mogli

podijeliti na nekoliko područja (FCM, 1985)14:

povezanost (kohezija) unutar zajednice,

mogućnosti organiziranja lokalne zajednice i dobivanja potrebnih usluga,

sigurnost u zajednici,

partnerstvo u zajednici.

Lokalna zajednica ima važnu i nezaobilaznu ulogu u prevenciji različitih problema u

ponašanju među djecom i mladima.

O značaju zajednice u sklopu širih modela prevencije poremećaja u ponašanju djece i

mladih, moguće je, prema Ajduković (2003) razlikovati nekoliko pristupa. Tako se može

govoriti o :

Prevenciji orijentiranoj na zajednicu – usmjerena je na akcije čija je svrha promjena

socijalnih uvjeta za koje se smatra da pridonose pojavljivanju i razvoju poremećaja u

ponašanju. To može biti čitav niz aktivnosti od izgradnje sportskih terena,

senzibilizacija članova zajednice o značaju preventivnog rada, podizanje malog

poduzetništva s ciljem smanjivanja nezaposlenosti i slično.

Participaciji predstavnika zajednice u planiranju i provođenju preventivnih aktivnosti

usmjerenih na djecu i mlade.

Jačanju veza mladih sa zajednicom kroz programe koji imaju za cilj bolje upoznavanje

mladih s obilježjima i značajem zajednice te poticanje različitih akcija u zajednici koje

bi planirali i provodili mladi.

Ovim pristupima zajedničko je da podrazumijevaju socijalnu akciju i temelje se na

modelu participacije.

14 www.fcm.ca/english/national/safety.htm

Page 53: THE REALIZATION OF THE CHILDREN'S RIGHTS IN THE PROCESS …bib.irb.hr/datoteka/992235.DR_FINAL.pdf · 2019-03-27 · university of zagreb faculty of education and rehabilitation sciences

53

2.3.2. Definiranje lokalne zajednice

Različitost i velik broj definicija lokalne zajednice potvrđuju da se pojam lokalne

zajednice ne može jednoznačno odrediti. Hillery (Pusić, 1981) je sakupio 94 definicije samo

s engleskog jezičnog područja i klasificirao ih u dvije osnovne skupine:

ekološke – koje promatraju odnos pojedinca i ljudske grupe prema prirodnoj okolini i

sociološke – koje u lokalnoj zajednici vide neku vrstu međusobnog i uzajamnog

djelovanja ljudi.

Objedinjujući ove dvije skupine definicija, može se reći da je lokalna zajednica

područje na kojem žive ljudi u međusobnom odnosu koji je određen teritorijalnim, kulturnim,

povijesnim i tradicionalnim vrijednostima.

Prema Bašić (2009) zajednicu možemo odrediti kao društveni identitet koji se očituje

kroz bliske, neformalne odnose među njezinim članovima, ograničenu socijalnu i prostornu

mobilnost, postojanje čvrste kohezije zasnovane na pripadanju. Zajednica predstavlja

populaciju čiji se članovi svjesno identificiraju jedni s drugima. Oni se isto tako identificiraju

s lokalnom zajednicom kao cjelinom, budući da žive u istim prostorima i uključuju se u

zajedničke aktivnosti.

Za razliku od globalnog društva, lokalna zajednica je mnogo snažnije integriran sustav

u kojemu je partikularizam vrlo ograničen jer su ciljevi njezinih elemenata, podsustava,

jedinstveni i svaka bi separacija ugrozila njihovu realizaciju (Janković, 2003).

Lokalna zajednica je i institucionalna jedinica. To znači da postoji sustav

organiziranog upravljanja zajednicom koji ima svoj hijerarhijski, administrativni slijed. U

našoj zemlji, to je sustav lokalne samouprave, organiziran kroz formalnopravno definirana

pravila koja bi trebala omogućiti kvalitetno i zdravo življenje stanovnika lokalne zajednice.

Promatra li se lokalna zajednica, u svjetlu opće teorije sustava, kao nadsustav,

interakcija brojnih sustava koji ju čine cjelinom, međusobno i s njom su u stalnoj

korespondenciji kojom ju i ostvaruju, ostvarujući i sebe same kao sustave ili potpuno

pragmatično kao konglomerat brojnih individua, obitelji, skupina, institucija različitih razina

djelovanja i međusobne povezanosti u svim njezinim funkcijama – ona je uvijek više nego

zbroj svih svojih sastavnih jedinica kad je „ugođeni instrument“ i značajno manje od tog

zbroja kad svi ti sustavi, podsustavi i nadsustavi čine instrument koji nije ugođen (Janković,

2003).

Page 54: THE REALIZATION OF THE CHILDREN'S RIGHTS IN THE PROCESS …bib.irb.hr/datoteka/992235.DR_FINAL.pdf · 2019-03-27 · university of zagreb faculty of education and rehabilitation sciences

54

Svaka lokalna zajednica odlikuje se svojim posebnostima koje su posljedica

teritorijalnog položaja i područja, obilježja stanovništva koje tu živi i načina upravljanja koji

je određen širim društvenim kontekstom.

Prema Chaskinu (2008) potrebno je definirati što se misli pod pojmom „zajednica“.

Postoje četiri različita pristupa pojmu zajednice, a svaki od njih ima različite implikacije u

odnosu na otpornost i način izgradnje otpornosti.

Prvi pristup definira zajednicu kao cjelinu koju odlikuje pripadanje, identitet,

obilježenu bliskim međuljudskim odnosima, normama i zajedničkim okolnostima. Odnosi

među njenim članovima oslanjaju se na prijateljstvo i sličnosti, a interakcije se baziraju na

zajedničkom identitetu i privrženosti svakodnevnom životu i običajima.

Drugi način razmišljanja o lokalnoj zajednici odnosi se na zajednicu kao funkcionalnu

cjelinu proizvodnje i promjena, aktivnog prostora u kojem je koncentriran asortiman

društvenih funkcija. To uključuje proizvodnju i upotrebu društvenih dobara i servisa, procese

socijalizacije, mehanizme društvene kontrole, mogućnosti društvene participacije, razvoja

civilnog sektora te dostupnost opće društvene podrške (Warren, 1978). Iz ove perspektive,

stanovnici osjećaju čvrstu povezanost sa svojom lokalnom zajednicom.

Treći pogled na lokalnu zajednicu promatra ju kao mrežu odnosa – strukturu

unutarnjih promjena među pojedincima. Dva su aspekta mreže koja je važno istaknuti. Jedan

se odnosi na stupanj mrežnog zatvaranja – opseg uzajamnog poznavanja ljudi u zajednici. To

je posebno važno u podržavajućim neformalnim mehanizmima društvene kontrole i podrške

(Coleman, 1988; Sampson, 2001). Drugi se odnosi na tzv. premošćivanje odnosa – povezuje

pojedince s mrežom organizacija izvan lokalne zajednice te osigurava pristup informacijama,

resursima i mogućnostima izvan njihove mreže bliskih organizacija (Granovetter, 1974;

Putnam, 2000; Warren, 2001).

Četvrti način razmišljanja o zajednici definira ju kao cjelinu koja je obilježena

zajedničkim aktivnostima. Zbog sveprisutnosti stanovnika i njihove blizine mnogim

aktivnostima svakodnevnog života, lokalna zajednica se promatra kao mjesto u kojem većina

ljudi ima političku volju. Na taj način zajednica nije samo socijalna već i politička cjelina koja

je povezana idejom demokracije i načinom na koji se ona provodi ili bi se trebala provoditi.

Chaskin (2008) naglašava da različite lokalne zajednice razvijaju različita okruženja za

svoje članove, a prostor koji lokalna zajednica koristi i smatra važnim je različit za ljude u

različitim okolnostima – primjerice, ovisi o dobi, rasi, etničkoj pripadnosti, socijalno-

ekonomskom statusu, radnoj sposobnosti, obiteljskoj strukturi. Općenito, oni koji su

siromašniji, slabije pokretni i slabije integrirani u društvo (djeca, žene s malom djecom,

Page 55: THE REALIZATION OF THE CHILDREN'S RIGHTS IN THE PROCESS …bib.irb.hr/datoteka/992235.DR_FINAL.pdf · 2019-03-27 · university of zagreb faculty of education and rehabilitation sciences

55

stariji, nezaposleni, manjine) oslanjaju se značajno više na svoju lokalnu zajednicu zbog

potrebe za resursima i različitim servisima.

Chaskinovo viđenje zajednice i svi pristupi koje navodi mogu se staviti u kontekst

važećih hrvatskih zakonskih propisa koji definiraju lokalnu zajednicu kao formalnopravnu

jedinicu sa svojom organizacijskom strukturom, obvezama i mjerodavnostima (Tablica 3).

Tablica 3. Hrvatski zakonski propisi u kontekstu Chaskinova (2008) pristupa pojmu zajednice

Pristup pojmu zajednice prema Chaskinu (2008)

Važeći propisi (Ustav RH, Zakon o lokalnoj i područnoj (regionalnoj)

samoupravi; Europska povelja o lokalnoj samoupravi

Cjelina – norme, odnosi, identitet Izgradnja i očuvanje identiteta – Izvorišne osnove iz Ustava RH

Funkcionalna cjelina – proizvodnja, promjene, aktivan prostor,

participacija, društvene funkcije

Građanima se jamči pravo na lokalnu i područnu (regionalnu) samoupravu (čl.133. Ustava)

Općine i gradovi u svom samoupravnom djelokrugu obavljaju poslove lokalnog značaja kojima se neposredno ostvaruju potrebe građana (čl. 19. Zakona) Gospodarska, financijska, kulturna, zdravstvena, prometna i znanstvena središta razvitka šireg okruženja ( čl 19a Zakona)

Mreža odnosa – unutar zajednice i zajednice s drugim mrežama

Mjesna samouprava - Mjesni odbor osniva se kao oblik neposrednog sudjelovanja građana u odlučivanju o lokalnim poslovima od neposrednog i svakodnevnog utjecaja na život i rad građana (čl. 57 Zakona)

Mjesni odbor osniva se za jedno naselje, više međusobno povezanih manjih naselja ili za dio većeg naselja, odnosno grada koji u odnosu na ostale dijelove čini zasebnu razgraničenu cjelinu (dio naselja) čl. 57-66

Suradnja s drugima čl. 14 – 17. Zakona

Cjelina – zajedničke aktivnosti – socijalna i politička aktivnost

Građani mogu neposredno sudjelovati u upravljanju lokalnim poslovima, putem zborova, referenduma i drugih oblika neposrednog odlučivanja, Pravo na samoupravu ostvaruje se preko lokalnih, odnosno područnih (regionalnih) predstavničkih tijela čl.133 Ustava, čl. 24., 25. zakona

Page 56: THE REALIZATION OF THE CHILDREN'S RIGHTS IN THE PROCESS …bib.irb.hr/datoteka/992235.DR_FINAL.pdf · 2019-03-27 · university of zagreb faculty of education and rehabilitation sciences

56

Ustavom Republike Hrvatske (NN 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01,

55/01, 76/10, 85/10) zajamčeno je građanima pravo na lokalnu samoupravu, određen je okvir

tog prava te definirane razine organizacijskih oblika jedinica lokalne samouprave.

Najjednostavnija i općeprihvatljiva definicija lokalne samouprave jest da je to razina

vladavine najbliskija građaninu, s ulogom predstavljanja važnosti i stajališta lokalnog (Lauc,

1999).

Hrvatska je 1996. godine postala članicom Vijeća Europe, a godinu poslije ratificirala

je Europsku povelju o lokalnoj samoupravi (NN br. 14/97) čime je preuzela obvezu da svoje

zakonodavstvo uskladi s europskim pravnim standardima o lokalnoj samoupravi.

Povelja se ocjenjuje kao bitan doprinos zaštiti i unapređivanju zajedničkih europskih

vrijednosti. Ona predstavlja prvi multilateralni pravni instrument za definiranje i zaštitu

načela lokalne samouprave, jedan je od kamena temeljaca demokracije, za što se Vijeće

Europe jasno opredijelilo i o čemu skrbi. Lucian Harmneinges (jedan od autora Povelje, uz

Duncana Locka) rekao je da su «zdravlje i vitalnost lokalne samouprave bitni za zdravlje i

vitalnost demokracije same» (Lauc, 1999).

U Povelji je jasno iskazano načelo supsidijarnosti u dijelu koji se odnosi na djelokrug

lokalne samouprave (čl. 4). Bit načela supsidijarnosti je u tome da javne vlasti neće uzimati

ovlasti kada to mogu odgovarajuće i učinkovito riješiti sami građani. Načelo također uvodi

koncept stupnjevanja, odnosno više razine vlasti djeluju samo tada kada niže razine ne mogu

to učiniti zadovoljavajuće. Drugim riječima, nije prihvatljivo da se ovlasti podižu prema višim

stupnjevima vlasti (regionalnim, središnjim), osim ako se na toj razini one mogu bolje obaviti

(Lauc, 1999). Iz navedenog slijedi da, između ostalog, briga o djeci i mladima treba biti dio

koncepta življenja lokalne zajednice čija vlast određuje politiku bavljenja djecom i mladima.

Centralizirano odlučivanje o životu djece i mladih u njihovoj neposrednoj okolini ne može

pomoći kvalitetnom rješavanju problema s kojima se susreću u svom razvoju. Osim toga,

službe, sadržaji i programi koji će obogaćivati odrastanje djece i mladih i pomoći u rješavanju

njihovih problema moraju biti dostupni i ponuđeni u njihovom neposrednom susjedstvu.

Prihvaćanjem Povelje naša zemlja je prihvatila stavove koji smatraju da su lokalne

jedinice jedan od glavnih temelja svakog demokratskog sustava, da je pravo građana da

sudjeluju u upravljanju javnim poslovima jedno od demokratskih načela, a ostvarivanje tog

prava moguće je najneposrednije na lokalnoj razini. Lokalne jedinice trebaju omogućiti

upravu koja je učinkovita i bliska građanima, a obrana i snaženje lokalne samouprave u

europskim zemljama je važan doprinos izgradnji Europe utemeljene na načelima demokracije

i decentralizacije vlasti. Jedinice lokalne samouprave imaju, u zakonskim okvirima, slobodu

Page 57: THE REALIZATION OF THE CHILDREN'S RIGHTS IN THE PROCESS …bib.irb.hr/datoteka/992235.DR_FINAL.pdf · 2019-03-27 · university of zagreb faculty of education and rehabilitation sciences

57

pokretati inicijativu o svakom pitanju ako nije isključeno iz njihove nadležnosti ili dodijeljeno

nekoj drugoj vlasti. To znači da je sadržaje usmjerene djeci i mladima moguće pokretati na

razini lokalne zajednice. Na primjer, od otvaranja novih ustanova predškolskog odgoja,

izgradnje igrališta i športskih terena, osnivanja različitih centara za provođenje slobodnog

vremena, osnivanja športskih klubova do organiziranja kulturnih događanja i drugih

manifestacija u lokalnoj zajednici. Sve navedene mogućnosti, kao i prava i obveze definirane

su u Zakonu o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi (NN 33/01, 60/01 106/03,

129/05, 109/07, 125/08).

2.3.3. Koncept kohezije (povezanosti) i Ekološka teorija

Kada se govori o otpornosti lokalne zajednice često se ističe važnost povezanosti

unutar same zajednice o čemu govori teorija kohezije. Povezanost unutar zajednice temelj je i

Ekološke teorije koja ističe snažan utjecaj okoline na razvoj djeteta.

Kohezija označava nutarnju silu koja djeluje između molekula nekog tijela držeći ih na

okupu (lat. cohaerere – biti svezan, prianjati). Ta unutarnja sila u lokalnoj zajednici

predstavlja osjećaj pripadnosti stanovnika lokalne zajednice kako neposrednom susjedstvu u

kojem žive, tako i cjelokupnoj zajednici. To se odražava kroz povjerenje koje stanovnici

zajednice iskazuju prema susjedima, institucijama i skupinama u koje se udružuju sukladno

sklonostima i interesima. Moglo bi se reći da međusobna povezanost znači i jak osjećaj

privrženosti zajednici, no nikako ne u smislu zatvaranja prema unutra, već naprotiv, u smislu

zajedničkog otvaranja prema široj društvenoj zajednici.

Mreža socijalne podrške oblikuje važnu dimenziju društvene vitalnosti lokalne

zajednice. Vinson (2004) navodi da društvena kohezija pretpostavlja neke od najvažnijih

elemenata društvenog kapitala, a kao moguće činitelje koji utječu na koheziju unutar

zajednice navodi:

lokalnu vlast koja je dostupna građanima;

aktivno sudjelovanje djece i mladih u politici za dobrobit lokalne zajednice;

uvažavanje mišljenja i prihvaćanje prijedloga djece i mladih;

uvažavanje onih skupina stanovništva kojima je potrebna posebna briga i skrb

(invalidi, osobe s posebnim potrebama, stariji i nemoćni, socijalno ugroženi,...);

udruživanje građana u skupine putem kojih mijenjaju okruženje u kojem žive;

Page 58: THE REALIZATION OF THE CHILDREN'S RIGHTS IN THE PROCESS …bib.irb.hr/datoteka/992235.DR_FINAL.pdf · 2019-03-27 · university of zagreb faculty of education and rehabilitation sciences

58

orijentiranost lokalne politike prema uvažavanju obitelji kao temeljne jedinice

društva;

razvijanje solidarnosti i socijalne osjetljivosti putem organiziranja akcija u zajednici

koje promoviraju volonterski rad;

postojanje središta čija je osnovna zadaća utjecati na povezanost pojedinaca,

institucija i službi unutar zajednice;

mobilnost unutar zajednice u smislu dostupnosti službi svim stanovnicima zajednice.

Kapaciteti lokalne zajednice ovise o njenim službama, servisima, institucijama koje

stanovnicima pružaju one usluge koje utječu na kvalitetu življenja te predstavljaju iznimno

važne zaštitne čimbenike. One uključuju: vrtiće i škole, parkove, rekreacijske centre, službe

socijalne zaštite, ustanove za starije, nemoćne, invalide, osobe s posebnim potrebama, vjerske

zajednice, zdravstvene ustanove, knjižnice, muzeje, galerije i druge ustanove kulture, policiju,

centre za djecu, mlade i obitelj, udruge, mjesne odbore i gradske četvrti, gradsku upravu,

medije, i dr.

Nabrojani kapaciteti lokalne zajednice usko su povezani sa stupnjem povezanosti i

socijalne interakcije unutar zajednice. Osim povezanosti, važan element koji utječe na

otpornost i zdravlje zajednice jest postojanje osjećaja sigurnosti njenih stanovnika.

Osjećaj sigurnosti stanovnika zajednice temelj je za stvaranje povjerenja i privrženosti.

Policija koja je uspješna u borbi s kriminalom, hitne službe koje djeluju u slučaju potrebe,

prometna sigurnost, rješavanje problema zagađivanja okoliša, kao i druge okolnosti koje

utječu na sigurnost, odražavaju se i na opće ponašanje građana koji postaju osjetljivi i

odgovorni u odnosu na pojavu ovakvih i sličnih problema.

Zbog kompleksnog odnosa i interakcije djeteta, obitelji i zajednice postoje različita

objašnjenja kako okruženje utječe na pozitivan razvoj, odnosno kako ga definira, potiče ili

ograničava (Brooks-Gunn, 1995). Ekološka teorija jednako se fokusira i na pojedinca i na

okruženje u kojem on živi.

Bronfenbrenner (1986; prema Fraser 1997) naglašava da razvoj djeteta ovisi o obitelji,

školi, vršnjacima, susjedstvu i obilježjima zajednice. Bronfenbrenner u teoriji ekoloških

sustava govori o četiri razine okolinskih utjecaja na dijete:

1. Mikrosustav – uključuje svakodnevnu okolinu djeteta (obitelj, vrtić, školu, vršnjake,

i sl.). Dijete razvija različite odnose koji se mijenjaju tijekom vremena jer se mijenja i dijete i

obilježja tog sustava.

Page 59: THE REALIZATION OF THE CHILDREN'S RIGHTS IN THE PROCESS …bib.irb.hr/datoteka/992235.DR_FINAL.pdf · 2019-03-27 · university of zagreb faculty of education and rehabilitation sciences

59

2. Mezosustav – podrazumijeva odnose između elemenata mikrosustava u koje je

dijete uključeno, npr. utjecaj odnosa i funkcioniranja obitelji na odnose s vršnjacima u školi ili

vrtiću.

3. Egzosustav – predstavlja šire socijalno okruženje s kojim je dijete povezano

neizravno npr. preko roditelja ili škole (radno mjesto roditelja, obiteljski prijatelji, susjedi,

mediji).

4. Makrosustav – označava obilježja kulture u kojoj dijete živi, npr. kultura, tradicija,

društveni sustav, javna politika, religija. Taj je sustav stabilniji od drugih sustava, ali se

povremeno događaju promjene. Naša zemlja je doživjela velike promjene u makrosustavu

(tranzicija, pripreme za ulazak u EU) što značajno utječe i na promjene u drugim sustavima.

Iz teorije ekoloških sustava može se zaključiti da je ljudsko ponašanje ovisno o

dinamici društvenih promjena; u kontekstu različitih utjecaja, razvoj i odrastanje djeteta se

postavlja u relacije različitih interakcija: s roditeljima, braćom i sestrama, vršnjacima,

odgojiteljima, učiteljima, trenerima, vjerskim vođama i ostalim ljudima koji na različite

načine utječu na dijete. O takvom međuutjecaju različitih činitelja govore mnogi istraživači

ovog područja (Berger, McBreen i Rifkin, 1996, prema Fraser, 1997); djeca obično žive u

obitelji, obitelj živi u susjedstvu. Odrastanjem dijete započne školovanje, odrasta i zapošljava

se u zajednici. Dijete, obitelj, škola, zajednica su zasebni sustavi u međusobnoj interakciji.

Ekološka teorija navodi na razmišljanje da, ako navedeni sustavi imaju pravila, uloge,

mogućnost i moć mijenjanja svojih dijelova, onda, budući da su u interakciji, utječu na

promjene u drugom sustavu koji je s njima povezan.

Bit ekološke teorije je u promicanju zdravlja koje podrazumijeva smanjivanje rizičnih

činitelja i sprječavanje pojave činitelja rizika, poremećaja, bolesti i ozljeda. Ovaj pristup

baziran je na odnosu pojedinca i okoline u kojoj živi. Individualna razina se identificira kroz

ona ponašanja ili osobine koje djeluju na rizičnost pojedinca ili pak, otpornost pojedinca u

odnosu na poremećaje u ponašanju. Obiteljski činitelji su odnosi unutar obitelji, njena

struktura, podržavajuće okruženje, kultura i djelovanje na članove obitelji. Činitelji zajednice

označavaju fizički razvoj zajednice, raspoložive ekonomske i rekreacijske mogućnosti,

postojanje socijalne podrške i drugih obilježja koja omogućavaju uspješno življenje

stanovnika zajednice. Konačno, činitelji okoline podrazumijevaju postojanje društvenih

vrijednosti, djelovanje medija, djelovanje politike i donošenje odluka.

Osnovna fizička i emocionalna sigurnost, mogućnost uključivanja u zajednicu,

obrazovna iskustva i sigurno okruženje trebalo bi biti dostupno svakom djetetu i obitelji.

Zajednice gdje se to može dogoditi su zajednice u kojima mladi ljudi mogu istražiti svoje

Page 60: THE REALIZATION OF THE CHILDREN'S RIGHTS IN THE PROCESS …bib.irb.hr/datoteka/992235.DR_FINAL.pdf · 2019-03-27 · university of zagreb faculty of education and rehabilitation sciences

60

potencijale, steći znanja i razviti vještine neophodne kako bi postali produktivni odrasli ljudi

(Melaville, Blank i Asayesh, 1993, prema Ferić, 2003).

Otpornost zajednice podrazumijeva i tzv. geografsku povezanost (Ryan-Nicholls i

Racher, 2003) koja uključuje interaktivne odnose među ljudima i njihov razvoj sa ciljem

održivosti kvalitetnih odnosa.

Istraživanja su pokazala da smisao pripadanja mjestu ili zajednici igra značajnu ulogu u

kapacitetima otpornosti pojedinca, obitelji, organizacije i cijele zajednice (Fraser, 2004;

Macintyre i sur., 2002; Sampson i sur., 2002). Warren (1977) obrazlaže teoriju psihološke

identifikacije sa lokalitetom ili mjestom življenja.

Zajednice koje promoviraju dobrobiti svojih članova imaju u sebi dobro povezane

"krugove" brige i podrške te jaku infrastrukturu, a čine ih (Crim, 1993, prema Ferić 2003):

Brižni odnosi

Brižni odnosi su prvi krug oko obitelji i čine ga prijatelji, susjedi i suradnici koji su prvi

izvor podrške. Obitelji će im se obratiti za manje probleme. Važnost prvog kruga je u

činjenici da obitelj nije izolirana - obitelji imaju bliske odnose s ljudima s kojima mogu

dijeliti informacije i resurse kako bi riješili svoje probleme.

Institucije koje pružaju pomoć

Ovaj krug sadržava škole, crkve, organizacije u zajednici, knjižnice, centre za

rekreaciju, druge obrazovne institucije, bolnice i nevladine organizacije. Te institucije mogu

pomoći svim mladim ljudima i njihovim obiteljima razviti svoje talente i interese kao i razviti

njihov kapacitet da uče i primjene naučeno. Kroz osiguravanje sveobuhvatnih servisa podrške

i prevencije - servisi za prenatalno zdravlje i brigu djeteta, savjetovališta, mentorstvo,

preventivne programe te programe za osnaživanje mladih i njihovih obitelji kao i druge oblike

podrške - institucije u ovom krugu preveniraju ozbiljne probleme da kojih bi moglo doći

ukoliko obitelji ne zadovolje svoje potrebe.

Krizne intervencije i tretman

Posljednji krug čine razne institucije i organizacije koje se bave specifičnim

problemima, onim problemima koji zahtijevaju ozbiljnije intervencije i tretman. U zajednici

koja je otvorena prema svojim članovima i koja brine ovi servisi su dostupni svima kojima su

potrebni. Organizacije koje rade u ovom krugu trebale bi zajedno pružati pomoć kako bi

osigurale da dijete i njegova obitelj primaju pravu pomoć te da ju primaju onoliko dugo

koliko je to potrebno.

Page 61: THE REALIZATION OF THE CHILDREN'S RIGHTS IN THE PROCESS …bib.irb.hr/datoteka/992235.DR_FINAL.pdf · 2019-03-27 · university of zagreb faculty of education and rehabilitation sciences

61

Crim (1993, prema Ferić 2003) govori i o pojmu "pokretnih vrata" koja povezuju sve

krugove kako bi se obitelji lakše kretale po krugovima i unutar svakog kruga u traženju

pomoći koja im je potrebna. Zajedno ti krugovi čine sustav servisa koji su dostupni,

integrirani i osmišljeni kako bi jačali obiteljsku samo-učinkovitost.

Koncept kohezije i ekološka teorija naglašavaju ulogu lokalne zajednice u razvoju

djece i mladih i povezani su s konceptom otpornosti lokalne zajednice.

2.3.4. Teorija rizika i otpornosti

Činitelji rizika su sve okolnosti, uvjeti i događaji koji povećavaju vjerojatnost da će se

pojaviti problem ili pogoršati postojeća situacija. Zaštitni činitelji, nasuprot rizičnima su one

okolnosti, kapaciteti i resursi koji mogu smanjiti nepovoljne činitelje i utjecati na njihove

posljedice. Koncept zaštitnih činitelja proizašao je iz činjenice da postoje djeca i mladi ljudi

koji žive u izrazito nepovoljnim okolnostima, no usprkos tome odrastaju u zdrave, odgovorne

i uspješne odrasle ljude. Taj kapacitet koji je nadvladao rizične činitelje predstavlja bazičnu

snagu otpornosti kao osobnog kapaciteta, ali i općeg okvira situacije u okolini.

Otpornost nije jednostavno određena karakteristika koju pojedinac posjeduje ili ne.

Ona je kompleksna, dinamična interakcija između određenih karakteristika ljudskih sustava

(pojedinac, obitelj, škola, zajednica) i šireg okruženja koje okružuje ljudski sustav koji se

mijenja tijekom vremena (Mangham i sur.,1997, prema Doležal, 2006). Na razvijanje

otpornosti utječu zaštitni činitelji na način da ju pojačavaju i time istovremeno smanjuju

utjecaj rizičnih činitelja.

Polazeći od ideje da zaštitni činitelji u lokalnoj zajednici mogu utjecati na jačanje

individualnih i obiteljskih kapaciteta dolazimo do zaključka da je intervencijama u lokalnoj

zajednici moguće djelovati na stvaranje i jačanje otpornosti kao individualnog, obiteljskog i

okolinskog obilježja.

Budući da se ovaj rad bavi istraživanjem prava djeteta u lokalnoj zajednici, ovdje su

navedeni rizični i zaštitni činitelji u lokalnoj zajednici koji se najčešće spominju u

istraživanjima ovog područja (Tablica 4).

Page 62: THE REALIZATION OF THE CHILDREN'S RIGHTS IN THE PROCESS …bib.irb.hr/datoteka/992235.DR_FINAL.pdf · 2019-03-27 · university of zagreb faculty of education and rehabilitation sciences

62

Tablica 4. Činitelji rizika i zaštite u lokalnoj zajednici *

ČINITELJI RIZIKA ČINITELJI ZAŠTITE

mobilnost mogućnosti uključivanja u različite kreativne aktivnosti

tranzicija građanska solidarnost nedostatak veza unutar zajednice visok stupanj brige za neposredno susjedstvo dezorganizacija zajednice povezanost službi i organizacija u zajednici blagi zakoni i norme jasni zakoni i norme posjedovanje oružja politika za djecu i mlade delinkvencija suradnja škole i zajednice

dostupnost droga, alkohola i oružja negativni stavovi prema korištenju alkohola, droga i oružju

vandalizam, krađe, skitnja reagiranje na društveno neprihvatljiva ponašanja nepovjerljivost prema mladima sudjelovanje mladih u životu zajednice male mogućnosti za obrazovanje i zapošljavanje institucije i servisi za djecu i mlade siromaštvo/niski socioekonomski status mogućnosti za obrazovanje i zapošljavanje medijsko prezentiranje nasilja medijsko prezentiranje pozitivnih vrijednosti

Iz navedenih podataka je vidljivo da se koncept otporne lokalne zajednice može

okvirno postaviti ukoliko se definiraju svi potencijali i snage koji predstavljaju zaštitne

činitelje u zajednici, ali i slabosti i nedostatke koji su također podloga za djelovanje.

Važno je naglasiti da otpornost ne znači neosjetljivost na negativne utjecaje, već je

izjednačena sa zaštitnim činiteljima koji djeluju u prisutnosti rizičnih činitelja i omogućuju

postizanje pozitivnih rezultata (Doležal, 2006). Stoga nije moguće koncept otpornosti

promatrati odvojeno od teorije rizičnih i zaštitnih činitelja.

Teorijski modeli otpornosti bave se otpornošću pojedinca, obitelji i zajednice.

Univerzalni kapacitet za otpornost je razvijen i podržavan od (Grotberg, 1998; prema

Kranželić-Tavra, 2002):

činitelja vanjske podrške i izvora – odnosi povjerenja, pristup službama

zdravstva, obrazovanja, sigurnosti, emocionalna podrška izvan obitelji,

struktura i pravila u kući, podržavanje autonomije od strane roditelja, stabilno

školsko okruženje, modeli, religijske organizacije/moralnost – nazvano

IMAM;

* Tablica je rezultat objedinjavanja sljedećih izvora: Hawkins i sur., 1992, Centerwall, 1992; Williams, Ayers, Arthur, 1997, Gardner, Green i Marcus 1994, prema Bašić 2001; Garmzey, 1985, Rutter, 1987, Werner i Smith, 1992, prema Fraser 1997; Nollan i sur. 1999; Hawkins i sur., 2000; David i Robertson, 2000, prema Bašić 2001; Wasserman, Keenan, Tremblay, Coie, Herrenkohl, Loeber i Petechuk, 2003

Page 63: THE REALIZATION OF THE CHILDREN'S RIGHTS IN THE PROCESS …bib.irb.hr/datoteka/992235.DR_FINAL.pdf · 2019-03-27 · university of zagreb faculty of education and rehabilitation sciences

63

unutarnje, osobne snage – osjećaj za «biti voljen», autonomija, usmjerenost na

postignuće, samopoštovanje, nada, vjera, vjerovanje u Boga, moralnost,

povjerenje, empatija/altruizam i lokus kontrole – nazvano – JESAM;

socijalne, interpersonalne vještine – kreativnost, postojanost, humor,

komunikacija, rješavanje problema, kontrola impulsa, traženje odnosa

povjerenja, intelektualne vještine – nazvano MOGU.

Suočavanje s nedaćama zahtjeva dinamičnu, uravnoteženu interakciju navedenih

činitelja, što znači da niti jedan zaseban činitelj, izvor ili način nije dovoljan (Kranželić-

Tavra, 2002).

Za razvoj otpornosti odgovorna su tri međusobno povezana područja: socijalna

okolina, obiteljska okolina i osobne vrednote, odnosno karakteristike pojedinca. Hawkins i

sur. (1992) te Williams i sur. (1997) na osnovi istraživanja, utvrđuju četiri karakteristike

otporne djece i mladih:

1. aktivan pristup problemima života, što omogućava da se odupru emocionalno

opasnom iskustvu,

2. tendencija konstruktivnog opažanja boli, frustracije i ostalih opasnih iskustava,

3. sposobnost pridobivanja pozitivne pažnje od drugih,

4. velika vjera u viziju pozitivnog i smislenog života.

Gamzey (1983, prema McWhirter i sur., 1993, prema Bašić 2000) dodaje i petu

karakteristiku:

5. sposobnost u socijalnim, školskim i spoznajnim područjima.

Kada govore o odnosima između rizika, zaštite, otpornosti i potreba, McCarthy i sur.

(2004) naglašavaju da se malo zna o međusobnoj interakciji i međuutjecaju ovih činitelja

(Slika 4). Oni govore o tri modela koji mogu pomoći razumijevanju odnosa između rizika,

otpornosti i problema u ponašanju:

1. Model dopune koji „postavlja“ činitelje rizika i zaštite na kontinuum na kojem su

činitelji rizika s jedne, a činitelji zaštite s druge strane kontinuuma – oni su međusobna

protuteža, suprotnosti jedni drugima. Prisutnost pojedinih činitelja rizika izravno

utječe na vjerojatnost negativnog ishoda kao što prisutnost činitelja zaštite izravno

utječe na vjerojatnost pozitivnog ishoda. Iz te perspektive otpornost je povezana s

akumuliranjem rizika. Ovaj model orijentiran je na rizike te malo govori o činiteljima

zaštite. Primjerice, postojanje mentora u životu djeteta je važan činitelj zaštite, ali

nedostatak mentora se ne može nužno tumačiti kao opasnost za dijete. Značajan broj

instrumenta usmjerenih na procjenu razina rizika počiva upravo na ovom modelu po

Page 64: THE REALIZATION OF THE CHILDREN'S RIGHTS IN THE PROCESS …bib.irb.hr/datoteka/992235.DR_FINAL.pdf · 2019-03-27 · university of zagreb faculty of education and rehabilitation sciences

64

kojem je vjerojatnost razvoja otpornosti obrnuto proporcionalna zbroju rizika. Na taj

način ovaj model pokušava naglasiti da je razumijevanje interakcije činitelja rizika i

zaštite još uvijek vrlo ograničeno te da veza između činitelja zaštite i rizika nije

jednostavna.

2. Model interakcije pretpostavlja da su činitelji rizika i zaštite u dinamičnoj interakciji

koja dovodi do različitih učinaka. Činitelji zaštite imaju pozitivan učinak na razvoj

otpornosti uz uvjet izloženosti visokom riziku. Kirby i Fraser (1997) koriste analogiju

imunizacije kako bi ilustrirali ovaj model: cijepljenje ima malo učinaka u

promoviranju zdravlja, ali djeluje kao značajan činitelj zaštite kada je osoba izložena

bolesti. Interakcijski model povezuje činitelje rizika i zaštite na tri načina. Prvo,

činitelj zaštite može djelovati kao „tampon“ koji štiti od učinaka bilo kojeg broja

činitelja rizika (npr. prisutnost mentora u odrastanju djeteta je činitelj zaštite koji štiti

od utjecaja činitelja rizika – problema u školi i nedosljednog roditeljstva). Drugo,

činitelj zaštite može djelovati na prekidanje lanca ili ciklusa činitelja rizika koji

ujedinjeni mogu imati razorne učinke (npr. pojačani roditeljski nadzor kao činitelj

zaštite može utjecati na mladu osobu uključenu u zlouporabu droga koja je povezana s

ovisnošću i kriminalom). I treće, činitelji zaštite mogu poslužiti za sprječavanje

nastanka činitelja rizika (npr. osobna obilježja djece mogu spriječiti zlostavljanje ili

zanemarivanje). Interakcija između činitelja rizika i zaštite događa se na više različitih

razina utjecaja koje uključuju obitelj, školu, zajednicu i okruženje.

3. Model razvojnog puta govori kako se tijekom života pojedinca dogodi niz točaka

prijelaza ili promjena gdje činitelji rizika i zaštite utječu na izgradnju otpornosti.

Odnosi između rizika i zaštite su složeni i ovise o specifičnom kontekstu. Kirby i

Fraser (1997) sugeriraju da odnose između činitelja rizika i zaštite treba sagledavati u

okviru ekološkog sustava. Osim toga, razumijevanje učinaka tih činitelja mora uzeti u

obzir razvoj djece tijekom vremena kao i promjene u njihovim razinama otpornosti u

različitim fazama njihova odrastanja.

Page 65: THE REALIZATION OF THE CHILDREN'S RIGHTS IN THE PROCESS …bib.irb.hr/datoteka/992235.DR_FINAL.pdf · 2019-03-27 · university of zagreb faculty of education and rehabilitation sciences

65

Slika 4. Modeli odnosa između rizika, zaštite i otpornosti ( McCarthy i sur.,2004)

Rezultati istraživanja kojeg su proveli Žižak i sur. (2010) o jakim stranama djece i

mladih, korisnika institucionalnog tretmana pokazuju da nema statistički značajne

povezanosti između jakih strana i procjenjivanih područja rizika. Rezultate ovog rada moguće

je, iako ne izravno, promatrati i pod vidom Howard i Johnson-ovih (2000) nalaza koji upućuju

na zaključak o povezanosti broja činitelja zaštite i mehanizama otpornosti. To je također

potvrda ranijih saznanja (Howard i Johnson, 2000) da nema kombinacije činitelja zaštite koja

se može smatrati najboljom i da je zapravo svaka najbolja jer to znači da mlada osoba crpi

snagu i otpornost iz onoga što joj je dostupno.

Iz navedenih istraživanja i promišljanja njihovih rezultata moguće je potvrditi da se

doista mnogo više zna o činiteljima rizika nego o činiteljima zaštite. Također se može

zaključiti da postoji logična veza između činitelja zaštite i mehanizama otpornosti. Kada se

govori o otpornosti lokalne zajednice, ova istraživanja pokazuju da povezanost s drugim

ljudima i institucijama kao i dostupni resursi čine važne elemente otpornosti pojedinaca. Iz

toga se može zaključiti da je otpornost pojedinaca u izravnoj vezi s otpornim okruženjem.

Istovremeno, upravo ovi činitelji (povezanost s ljudima i dostupni resursi) potvrđuju model

uspješnog funkcioniranja zajednice (Collussi, 2000) koja ima četiri dimenzije od kojih se

dvije odnose upravo na ljude i resurse (Tablica 5).

U pokušaju povezivanja koncepta otpornosti s konceptom činitelja rizika i zaštite

Žižak i sur. (2010) kreću od otpornosti kao najšireg koncepta. Zbog te širine u literaturi se

Model razvojnog puta

Model interakcije

Model dopune

Kontekst Prožimanje Kontinuum

Činitelji rizika zaštite u dinamičkoj

interakciji

Činitelji rizika i zaštite u

međusobnoj protuteži

Činitelji rizika zaštite u unutar

ekološkog sustava

Page 66: THE REALIZATION OF THE CHILDREN'S RIGHTS IN THE PROCESS …bib.irb.hr/datoteka/992235.DR_FINAL.pdf · 2019-03-27 · university of zagreb faculty of education and rehabilitation sciences

66

sustavno nailazi na poruku o otpornosti kao složenom fenomenu kojeg nije jednostavno ni

definirati niti istraživati (Fraser i Richman, 2001).

2.3.5. Koncept razvojnih prednosti

Koncept razvojnih prednosti je, uz koncept rizika i otpornosti, odabran iz dva razloga:

1. Radi se o konceptu koji može pridonijeti razumijevanju fenomena otpornosti,

2. U istraživanju je postavljena hipoteza o povezanosti između procjene

ostvarivanja prava djeteta na sudjelovanje sa samoprocjenom unutarnjih i

vanjskih razvojnih prednosti.

Prema Bašić (2009), moglo bi se reći da je nastavak ulaganja i objašnjavanja zaštitnih

činitelja i smanjivanja mogućnosti za nastanak rizičnih činitelja – koncept razvojnih

prednosti. Želi se, dakle pridonijeti ostvarivanju razvojnih zadataka koji se pred djecu

postavljaju, a prema čijim se ishodima može utvrditi u kojoj su mjeri razvojni ishodi i

dosegnuti razvojni zadaci bili pod utjecajima različitih činitelja zaštite ili rizika, odnosno

odgovarajućih vanjskih i unutarnjih prednosti.

Prema Bensonu (Bašić, 2009), razvojne prednosti imaju četiri glavne svrhe:

1. traženje osiguravanja upotrebe jezičnih pojmova za ključne elemente pozitivnoga

ljudskog razvoja, ističući razvojne procese, iskustva i resurse koji su poznati da promoviraju

kratkotrajnu i dugotrajnu dobrobit,

2. kreiranje jednoznačne slike pozitivnih razvojnih sposobnosti svih stanovnika i

višestrukih socijalnih sustava oko zajedničke vizije,

3. tražiti osnaživanje i mobiliziranje stanovnika, obitelji, susjedstva, organizacija

mladih, religijskih organizacija i ostalih sektora u zajednici na akciju,

4. brojnim istraživanjima i procesima izvještavanja prezentirati portret razvojnih

prednosti među mladima u zajednici, okvir razvojnih prednosti te lokalna mjerenja upotrijebiti

kao poziv na akciju za jačanje razvojnih procesa i iskustava za sve mlade u nekoj zajednici.

Bašić, Ferić, Kranželić (2001) popisuju i opisuju rizične i zaštitne činitelje djece i

mladih u predškolskim ustanovama i osnovnim školama. Činitelji rizika i zaštite, kao rezultati

primjene većeg broja mjernih instrumenata (korištena je i Ček-lista prednosti, prema Leffert,

N., Benson, P., Roehlkepartain, J., 1997), omogućili su posebne uvide u prava i potrebe djece,

prednosti njihova razvoja, njihovo ponašanje i funkcioniranje te specifične dijelove

funkcioniranja primarnih okruženja djece kao što su obitelj, vrtić i škola. Rezultati

Page 67: THE REALIZATION OF THE CHILDREN'S RIGHTS IN THE PROCESS …bib.irb.hr/datoteka/992235.DR_FINAL.pdf · 2019-03-27 · university of zagreb faculty of education and rehabilitation sciences

67

istraživanja su pokazali da učenici generalno percipiraju snažnijim i jače razvijenim svoje

unutarnje prednosti odnosno unutarnje "kompase" (slika o sebi, pozitivne vrijednosti,

predanost učenju) nego što su prednosti koje im nudi okolina podržavanjem i osnaživanjem

njihovog razvoja.

Koncepti prava djeteta i otpornosti lokalne zajednice mogu se povezati elementima

koncepta razvojnih prednosti. Posebno se to odnosi na vanjske prednosti koje se ostvaruju uz

pomoć drugih ljudi unutar socijalnog konteksta u kojem djeca odrastaju, uz interakcije s

brižnim i odgovornim odraslima te u odnosima kroz širu zajednicu (Bašić, 2009). Vanjske

prednosti ostvaruju se kroz potporu, osnaživanje, granice i očekivanja te konstruktivno

korištenje vremena. Potpora u kontekstu vanjskih prednosti odražava način na koji su djeca

voljena, priznata i prihvaćena. Ravnoteža kojom se osigurava ta potpora, a dijete je, osim u

obitelji, doživljava i u drugim socijalnim okruženjima, omogućava zaključak o očekivanoj

razini potpore kroz vanjske prednosti koje dijete idealno može dobiti.

Povezujući osjećaj prihvaćanja s pravom na sudjelovanje može se reći da se svaka

osoba osjeća prihvaćenom ukoliko ima mogućnost iznijeti vlastito mišljenje te ukoliko se

njeno mišljenje razmatra i uzima u obzir.

Osnaživanje je ključna razvojna potreba djeteta da se osjeća sigurno i cijenjeno u

svojoj okolini. Djeca će se osjećati osnaženo ako ih njihova zajednica percipira kao resurse

zajednice ili one kojima se pružaju prilike da toj zajednici smisleno pridonose. Tako se

povećava mogućnost da mladi prihvate i internaliziraju socijalizacijske poruke.

Uz materijalnu potporu i osiguravanje zakonskih uvjeta za odrastanje djece u

zajednici, najsnažnija potvrda prihvaćanja djece kao resursa jest uvažavanje njihova mišljenja

i davanje prilike za aktivnim sudjelovanjem u aktivnostima lokalne zajednice. Dakle, nije

moguće ostvariti snažnu i zdravu zajednicu bez ostvarivanja prava na sudjelovanje od

najranije dobi djeteta.

Granice i očekivanja odnose se na skup jasnih poruka o odgovarajućim ponašanjima u

jednom socijalnom kontekstu. Nije riječ samo o pravilima i normama, nego i njihovoj

konzistentnosti, koju mladi čovjek doživljava u različitim socijalnim kontekstima. Za zdrav i

pozitivan razvoj nužne su jasne i konzistentne granice koje sadržavaju potporu i osnaživanje.

Pravila, norme i granice neodvojiv su dio ostvarivanja prava na sudjelovanje. Sudjelovanje

nije moguće ostvariti bez poštivanja jasnih pravila i postavljenih granica jer se demokratska

komunikacija odvija unutar uvažavajućeg okruženja, a iznošenje ideja i razmišljanja

podrazumijeva uvažavanje drugih i različitih.

Page 68: THE REALIZATION OF THE CHILDREN'S RIGHTS IN THE PROCESS …bib.irb.hr/datoteka/992235.DR_FINAL.pdf · 2019-03-27 · university of zagreb faculty of education and rehabilitation sciences

68

Konstruktivno korištenje vremena znači kvalitetne načine provođenja slobodnog

vremena za djecu i mlade u dobro organiziranoj i zdravoj zajednici. Konstruktivno slobodno

vrijeme podrazumijeva kreativnost koja je urođena svakom čovjeku. Ukoliko se djetetu ne

dozvoljava kreativnost, ono će pronaći negativne i destruktivne načine ponašanja. Upravo

zato su samoizražavanje i stvaralaštvo ključni za zdravlje (Mataga Tintor, Puljiz, 2007).

Dakle, kreativnost je povezana sa samoizražavanjem, a samoizražavanje je učinkoviti alat

kojim se ostvaruje pravo na sudjelovanje. Kreiranje vlastitog okruženja predstavlja

stvaralački proces, pridonosi zdravom razvoju djeteta, a pri tome se ostvaruje pravo na

sudjelovanje.

Unutarnje razvojne prednosti (Bašić, 2009), djeci i mladima pomažu da izaberu

pozitivne i zdrave načine ponašanja te donesu životne odluke. Riječ je o mnogo vještina,

percepcija i samopercepcija, o kompetencijama koje se internaliziraju u doba odrastanja,

promatranje i mnoga socijalna iskustva koja proživljavaju i u kojima žive. Unutarnje

prednosti ostvaruju se kroz predanost učenju, pozitivne vrijednosti, socijalnu kompetenciju i

pozitivan identitet. Predanost učenju svodi se na razvijanje internalizirane intelektualne

znatiželje i vještina za stjecanje novih znanja. Pozitivne vrijednosti odnose se na vrijednosti

povezane s ponašanjima djece i mladih koje pomažu djeci u dolaženju do prioriteta i odabiru

izbora. Riječ je o vrijednostima poput odgovornosti, poštenja, integriteta. Socijalna

kompetentnost je zbroj svih važnih osobnih i interpersonalnih vještina koje djeca i mladi

trebaju u procesu odrastanja, kako bi mogli učiniti kvalitetnije izbore, opcije i odrediti se

prema odnosima u kojima se svakodnevno nalaze. Posebno je važna za kontrolu ponašanja

ako se posjeduju vještine poput empatije, stvaranja i održavanja prijateljstva, planiranja i

donošenja odluka. Pozitivan identitet označava pozitivan odnos djece i mladih prema sebi,

sliku o sebi, osjećaj smisla i pozitivnih stajališta za budućnost.

Sve ove dimenzije unutarnjih razvojnih prednosti povezane su s pozitivnim

vrijednostima, socijalnim kompetencijama, donošenjem odluka, kvalitetnim izborima. Na

nastanak unutarnjih razvojnih prednosti dijelom utječe i dimenzija vanjskih razvojnih

prednosti. Prema podacima istraživanja o procjeni unutarnjih i vanjskih razvojnih prednosti

učenika petih i osmih razreda osnovnih škola (Bašić, Ferić, Kranželić, 2001), obje skupine

djece izražavaju slabiju prisutnost vanjskih razvojnih prednosti. Djeca bi željela da ih se više

podupire i osnažuje, a to se može ostvariti u zajednici orijentiranoj prema zdravom razvoju

djece i mladih. Bašić (2009) ističe da veća prisutnost unutarnjih prednosti kod sve ispitane

djece i mladih upućuje na još uvijek nedovoljnu osviještenost aktera socijalnih okruženja o

funkcioniranju, organizaciji i ponudi, počevši od obitelji, škole, susjedstva ili šire lokalne

Page 69: THE REALIZATION OF THE CHILDREN'S RIGHTS IN THE PROCESS …bib.irb.hr/datoteka/992235.DR_FINAL.pdf · 2019-03-27 · university of zagreb faculty of education and rehabilitation sciences

69

zajednice, za potrebe djece i mladih. Istodobno to znači da su djeca više prepuštena sama sebi

te da se u situacijama kriza, stresa i traumatičnih iskustava više mogu oslanjati na svoje

unutarnje prednosti, nego što potporu, pomoć i sigurnost mogu očekivati iz bilo kojeg

prostora, od bilo kojih socijalnih aktera iz njihova okruženja.

Zbog te veze razvojnih prednosti s činiteljima rizika i zaštite, koncept razvojnih

prednosti bi, i u ovom istraživanju, mogao odgovoriti na pitanja o tome u kojoj mjeri

unutarnje i vanjske razvojne prednosti utječu na razvojne ishode, a time i na stvaranje

otpornosti.

2.3.6. Otporna zajednica – zaključna razmatranja

Chaskin (2008) navodi da različiti koncepti viđenja zajednice mogu dovesti do

razmišljanja o različitim izvorima otpornosti kao i resursima za aktivno djelovanje (vrste

mehanizama i kapaciteta potrebnih za djelovanje u otpornoj lokalnoj zajednici). Ako se

fokusiramo na izvore otpornosti postavlja se pitanje što znamo o tome kako dobrobit može

utjecati na zajednicu. Otporne zajednice promatrane su kao one zajednice koje aktivnim

djelovanjem mogu odgovoriti na negativne pojave, ali i one koje promoviraju zaštitu i

dobrobit svojih stanovnika. Zajednice su više ili manje pripremljene za reagiranje na pojavu

nedaća, međutim načini na koje će se odgovoriti na te pojave ovise o tzv. „kapacitetima

lokalne zajednice“ („community capacity“). U tom smislu, kapaciteti podrazumijevaju

interakciju humanog kapitala, organizacijske resurse i socijalni kapital koji omogućava

rješavanje problema te unapređenje i očuvanje dobrobiti zajednice (Chaskin, 2001; Chaskin,

Brown, Venkatesh, Vidal, 2001). Kapaciteti zajednice djeluju putem akcija i interakcija među

pojedincima, organizacijama i mrežama odnosa među njima, često neformalno, ali i ciljanim

organiziranim aktivnostima.

Fantuzzo, McWayne i Bulotsky (2003, prema Kranželić, Ferić Šlehan, 2010) opisuju

teorijski koncept u kojem okruženje (ili kontekst) igra važnu ulogu. Ono kod njih predstavlja

širu sferu u kojoj se odvija djetetov razvoj. Razni utjecaji iz okruženja mogu dovesti do

promjena u djetetovu redovitom razvoju, što utječe na njegovo ponašanje kako bi se

prilagodilo promjenama u okruženju. Ponekad taj proces predstavlja rizik za zdravi razvoj.

Mnogi istraživači otpornosti mišljenja su da je otpornost pojedinca – rezultat ili ishod.

No kada se radi o otpornosti lokalne zajednice, mnogo je bolje definirati otpornost kao proces

(Kulig i Hanson, 1996, prema Rolfe, 2006). Lokalna vlast ima važnu ulogu u izgradnji tog

procesa, ali i ostale formalne i neformalne strukture imaju značajnu ulogu u kreiranju

Page 70: THE REALIZATION OF THE CHILDREN'S RIGHTS IN THE PROCESS …bib.irb.hr/datoteka/992235.DR_FINAL.pdf · 2019-03-27 · university of zagreb faculty of education and rehabilitation sciences

70

identiteta lokalne zajednice koja potiče stvaranje otpornosti i kapaciteta za uspješno rješavanje

problema i razvoj pozitivnih snaga (Fone i Dunstan, 2005; prema Rolfe, 2006). Formalne i

neformalne društvene strukture djeluju putem lokalnih centara, volonterskih zajednica,

knjižnica, škola, crkava i drugih institucija u zajednici.

Iz literature je vidljivo da se otpornost zajednice najčešće proučava vezano uz prirodne

krize i katastrofe. U tom smislu United Nations Economic and Social Commission for Asia

and the Pacific (ESCAP, 2007) otpornost zajednice opisuje kroz prisutnost pet elemenata:

kontinuiranu skrb o osjetljivim skupinama stanovništva;

visoku razina uključenosti / sudjelovanja građana u institucijama zajednice;

sposobnost zajednice za rješavanje sukoba i nasilja;

institucionalizirani, lokalnoj kulturi prilagođeni, načini očuvanja prirodnih i

socijalnih potencijala;

pripremljenost članova zajednice da se u kriznim situacijama sami zaštite.

Postoje i modeli otpornosti lokalne zajednice koji nisu isključivo povezani s načinima

svladavanja kriznih situacija (poput prirodnih katastrofa). Community Resilience Manual

(Collussi, 2000) jest model koji govori o otpornosti koja je utemeljena na načinima uspješnog

funkcioniranja zajednice. U općenitom smislu otpornost prema tom modelu ima 4 dimenzije:

ljude, organizacije, resurse i proces.

Sve su dimenzije međusobno povezane i međuovisne. Prve tri opisuju prirodu i načine

dostupnih resursa za razvoj zajednice. Četvrta dimenzija, proces u zajednici, opisuje pristupe i

strukture koji su dostupni u zajednici za organizaciju i upotrebu svih resursa na produktivan

način. Ljudi u zajednici pridonose otpornosti putem svoji stavova i ponašanja. Snažna

vjerovanja i stavovi s ponašanjima koja proizlaze iz takvih uvjerenja oblikuju norme u

zajednici koje promoviraju ili ometaju otpornost. Ova dimenzija jest značajna jer su stavovi i

ponašanja povezani s vođenjem zajednice, inicijativama, obrazovanjem i optimizmom.

Otporna zajednica pokazuje osjećaj ponosa i otvorenosti prema novim idejama i

alternativama. Organizacije u zajednici utječu na društveni i ekonomski razvoj, informiraju i

uključuju javnost te demonstriraju visoku razinu međusobne suradnje. Kada se govori o

resursima u zajednici, najvažniji je način na koji su oni sagledani i korišteni. Proces u

zajednici uključuje strateško promišljanje, sudjelovanje i aktivno djelovanje.

Svaka od ove 4 dimenzije ima nekoliko obilježja, ukupno 23 (Collussi 2000).

Dimenzije i obilježja sažeta su u Tablici 5.

Page 71: THE REALIZATION OF THE CHILDREN'S RIGHTS IN THE PROCESS …bib.irb.hr/datoteka/992235.DR_FINAL.pdf · 2019-03-27 · university of zagreb faculty of education and rehabilitation sciences

71

Tablica 5. Dimenzije i obilježja lokalne zajednice (Collussi 2000)

1. Vodstvo zajednice predstavlja različite skupine unutar zajednice (prema dobi, spolu i kulturološkom sastavu).

LJUDI

2. Vodstvo zajednice ima viziju, dijeli moć i gradi konsenzuse.

3. Članovi zajednice sudjeluju u donošenju odluka važnih za zajednicu.

4. U zajednici postoji osjećaj ponosa. 5. Ljudi su optimistični u odnosu na budućnost. 6. Vlada duh međusobnog pomaganja i suradnje. 7. Ljudi imaju osjećaj pripadanja zajednici.

8. Ljudi imaju samopouzdanja te vjeruju da budućnost zajednice ovisi o njima samima.

9. Postoji snažno vjerovanje i podrška obrazovanju na svim razinama.

10. Ljudi prepoznaju važnost organizacija koje utječu na ekonomski prosperitet.

ORGANIZACIJE 11. Organizacije u zajednici razvijaju partnerski odnos i suradnju.

12. Struktura zapošljavanja je raznolika; potiče se rad malih poduzeća.

13. Glavnina zaposlenih radi unutar resursa same zajednice.

RESURSI 14. Zajednica ima strategiju povećavanja neovisnog

lokalnog vlasništva.

15. Postoji otvorenost prema alternativnim načinima ekonomske aktivnosti.

16. Zajednica istražuje vanjske resurse koji pomažu rješavanju identificiranih slabosti.

17. Zajednica je svjesna svoje ekonomske pozicije u regiji.

PROCES

18. Zajednica ima plan gospodarskog razvoja.

19. Građani su uključeni u kreiranje i implementaciju vizije i ciljeva.

20. Provode se aktivnosti koje ispunjavaju ciljeve plana gospodarskog razvoja.

21. Provodi se vrednovanje procesa razvoja zajednice.

22. Organizacije koriste plan gospodarskog razvoja za provedbu svojih aktivnosti.

23. Zajednica usvaja razvojni pristup koji obuhvaća sve dijelove populacije (nezaposlene, siromašne,…).

Uz važnost ekonomskog i društvenog razvoja, vidljivo je da se vrlo značajna

dimenzija otpornosti lokalne zajednice odnosi na ljude i njihove stavove i ponašanja. Stavovi

o ljudskim pravima nezaobilazni su uvjet oblikovanja zajednice koja brine o svim građanima,

u kojoj je razvijena solidarnost i briga za najosjetljivije društvene skupine, s posebnim

naglaskom na brizi o djeci i mladima kao najsnažnijem resursu budućnosti svake zajednice.

Page 72: THE REALIZATION OF THE CHILDREN'S RIGHTS IN THE PROCESS …bib.irb.hr/datoteka/992235.DR_FINAL.pdf · 2019-03-27 · university of zagreb faculty of education and rehabilitation sciences

72

Kao što osjećaj ponosa i optimističan pogled u budućnost utječu na otpornu lokalnu

zajednicu, nju prema ovom modelu čine i ljudi koji sudjeluju u donošenju odluka. Građani

imaju otvorene mogućnosti iznošenja svoga mišljenja u produktivnoj i pozitivnoj namjeri.

Vodstvo zajednice osnažuje građane za participaciju u svim segmentima života i koristi

mišljenje i prijedloge građana kao svojevrstan vodič u donošenju odluka.

Iz toga se može zaključiti da je participativno pravo u potpunosti promovirano i

poticano, a da bi ga građani mogli koristiti, ono se mora razvijati i graditi kroz odgojno-

obrazovne sustave. Građani koji koriste pravo sudjelovanja u donošenju odluka kao i

konstruktivne i demokratske načine međusobne komunikacije su oni građani kojima je bila

omogućena edukacija o participativnoj demokraciji.

Sva područja koja su odgovorna za razvoj otpornosti obuhvaćaju činitelje koji

pogoduju razvoju problema i činitelje koji mogu utjecati na smanjivanje ili sprečavanje

problema.

Ungar (2008) predstavlja dva kompetitivna diskursa otpornosti, jedan konvencionalan

ili ekološki i drugi nekonvencionalan ili konstrukcijski (Tablica 6).

Page 73: THE REALIZATION OF THE CHILDREN'S RIGHTS IN THE PROCESS …bib.irb.hr/datoteka/992235.DR_FINAL.pdf · 2019-03-27 · university of zagreb faculty of education and rehabilitation sciences

73

Tablica 6. Dva diskursa otpornosti (prema Ungaru, 2008) Ekološki model Konstrukcijski model

Definicija Otpornost se definira kao postizanje zdravlja unatoč nedaćama.

Otpornost je uspješno usklađivanje s razvojnim resursima tijekom čega se pojedinac profilira u zdravu osobu u okruženju u kojem postoje nedaće.

Teorija

Usmjerenost na sistemske teorije; predvidivi odnosi između činitelja rizika i zaštite; cirkularna uzročnost; transakcijski procesi.

Ne-sistemski, ne-hijerarhijski odnosi između činitelja rizika i zaštite; odnosi između činitelja su kompleksni, relativni i kontekstualni.

Metode istraživanja

Istraživanje može biti kvantitativno i kvalitativno, a znanje je empirijsko, generalizirajuće.

Istraživanja mogu biti kvantitativna, ali tendencija je prema kvalitativnim ili korištenjem mješovitih tehnika; interpretacija je deskriptivna, relativistička, ovisi o kontekstu.

Definicija zdravlja

Ishod zdravlja je unaprijed određen.

Zdravlje se izgrađuje pod utjecajem različitih ponašanja i činitelja.

Činitelji rizika

Činitelji rizika su kontekstualno osjetljivi:

- utjecaji rizika su kumulativni, činitelji se kombiniraju; eksponencijalno;

- vrijednosni sustavi i stavovi su preduvjeti za stvaranje rizika;

- utjecaji činitelja rizika mogu također biti neutralni i zaštitni.

Činitelji rizika su kontekstualno specifični, konstruirani i neodređeni, neizvjesni u cijeloj populaciji.

Činitelji otpornosti

Činitelji otpornosti su: - kompenzatorski:

individualna ili razvojna obilježja koja neutraliziraju rizik;

- izazivajući: individualni stresori nasuprot budućeg stresa;

- zaštitni: multidimenzionalni činitelji i procesi koji smanjuju mogućnost negativnih ishoda i pridobivaju dijete prema pozitivnom razvoju.

Činitelji otpornosti su multidimenzionalni, specifični unutar svakog konteksta, i predviđaju zdrave ishode ukoliko su usmjereni prema pojedincima i njihovima socijalnim grupama:

- obilježja pojedinaca kompenziraju se samodefinirajućim rizikom;

- izazovi izgradnje kapaciteta za opstanak povezani su životnim iskustvom pojedinca;

- zaštita dolazi kroz iskorištavanje dostupnih zdravih resursa.

Već usporedbom definicija i teorijskih modela ovih dvaju modela mogu se primijetiti

elementi prema kojima se razlikuju.

Page 74: THE REALIZATION OF THE CHILDREN'S RIGHTS IN THE PROCESS …bib.irb.hr/datoteka/992235.DR_FINAL.pdf · 2019-03-27 · university of zagreb faculty of education and rehabilitation sciences

74

Konstrukcijski model je, za razliku od Ekološkog modela, usmjereniji kontekstu u

kojem se razvija pojedinac, orijentiran na specifičnosti unutar tog konteksta, zdravlje i

otpornost se izgrađuju i razvijaju, a činitelji rizika i otpornosti su multidimenzionalni i

zasebno uvjetovani. Značajna je i tendencija prema kvalitativnim istraživanjima što potvrđuje

individualnost i nemogućnost generalnog prosuđivanja u okviru ovog konstrukta.

Žižak i sur. (2010) analizirajući literaturu (Garmezy 1991, prema Condly, 2006; Frey,

1998, Miller i dr., 1998, Werner i Smith, 1992, prema Edwards i sur., 2007) koja se bavi

otpornošću pojedinaca navode kako veći broj autora govori o tri zaštitna mehanizma

otpornosti pojedinca: obilježja djeteta (temperament, humor, intelektualne sposobnosti,

unutarnji lokus kontrole), obiteljska potpora (strpljivi, kompetentni roditelji, dobar odnos s

bar jednim roditeljem, vrijednosti i vjerovanja roditelja) i sposobnost korištenja vanjskih

sustava podrške (identifikacija s otpornim modelom podrške, mreža neformalnih odnosa,

podrška obitelji/vršnjaka/stručnjaka, pozitivno školsko iskustvo).

Isti tim autora govori o najnovijim saznanjima koja ukazuju kako je jedan od ključnih

principa na kojima se temelje učinkovite intervencije usmjerene djeci i mladima rizičnog

ponašanja princip istovremene usmjerenosti na rizike i jake strane (Guerra, Kim i Boxer,

2008). Pritom je prvi korak u njegovoj praktičnoj primjeni procjena razine i prisutnosti tih

činitelja kod pojedinaca i u njegovom socijalnom okruženju. Howard i Johnson (2000, prema

Žižak i sur, 2010) u kvalitativnom istraživanju sa 71 adolescentom i adolescenticom rizičnog

ponašanja, u dobi od 13 do 16 godina koji žive u visoko rizičnim urbanim i ruralnim

zajednicama te koji su prošli kroz različite vrste tretmana, koji su razvili ili nisu razvili

otpornost, konstatirali su kako veću vjerojatnost za razvoj mehanizama otpornosti imaju oni

adolescenti kod kojih je prepoznat veći broj činitelja zaštite. Razvoj otpornosti uključivao je

osjećaj kontrole nad vlastitim životom, više pozitivnih planova za budućnost te osjećaj

povezanosti s drugim ljudima i institucijama.

Prema McCarthy i sur. (2004) zajednice mogu stvarati činitelje zaštite koji stvaraju

otpornost prema rizicima. Blagostanje zajednice se osnažuje kroz:

- socijalnu mrežu podrške;

- osviještenosti zajednice i sudjelovanju u rješavanju problema;

- sposobnosti prilagođavanja na promijenjene okolnosti.

Te su značajke života u zajednici tzv. društveni ili socijalni kapital. Uz to, McCarthy i

sur. (2004) navode da je manje vjerojatno da će se pojaviti problemi u ponašanju djece i

mladih ukoliko u zajednici postoje mogućnosti za sudjelovanjem djece i mladih. Organizacije

Page 75: THE REALIZATION OF THE CHILDREN'S RIGHTS IN THE PROCESS …bib.irb.hr/datoteka/992235.DR_FINAL.pdf · 2019-03-27 · university of zagreb faculty of education and rehabilitation sciences

75

mladih, društveni centri, kontrola i nadzor u zajednici imaju zaštitnu ulogu i mogu smanjiti

mogućnosti za stvaranje neprihvatljivih ponašanja.

McCarthy i sur. (2004) naglašavaju da se činitelji zaštite sastoje od unutarnjih snaga i

vanjskih prednosti, a što je više tih činitelja veća je vjerojatnost za otpornost. Mnogi od tih

činitelja mogu utjecati na uklanjanje etničkih, klasnih, zemljopisnih i povijesnih granica. Neki

stupanj rizika zapravo promovira otpornost; primjerice otporne i stabilne obitelji pomažu

obiteljima koje su u disfunkciji.

Činitelje zaštite treba gledati kao mehanizme ili procese. Postoje 4 vrste činitelja zaštite:

1. činitelji koji smanjuju utjecaj ili izloženost riziku;

2. činitelji koji smanjuju reakciju na negativna iskustva;

3. činitelji koji promiču samopoštovanje i uspjeh;

4. činitelji koji osiguravaju pozitivne odnose i nove mogućnosti.

2.4. Prijedlog radno-istraživačkog koncepta otpornosti lokalne zajednice

Pregled stručne literature, promišljanja o sustavu koji čini lokalnu zajednicu, ideje,

razmatranja i istraživanja otpornosti kao relativno novijeg pojma koji intrigira istraživače na

području odgojnih znanosti, utjecali su na radno istraživački koncept otpornosti lokalne

zajednice koji se definira kroz doživljaj lokalne zajednice iz perspektive djece, njihovih

roditelja i učitelja u kontekstu ostvarivanja prava djeteta na lokalnoj razini, na kojoj se događa

neposredni utjecaj na razvoj i odrastanje djece. Uz to, naglašeno je promišljanje o otpornosti

lokalne zajednice koja nije isključivo povezana s načinima svladavanja kriznih situacija već

se njena otpornost sustavno i osmišljeno gradi kao imperativ zdravog i podržavajućeg razvoja

i življenja njenih stanovnika (Tablica 7).

Page 76: THE REALIZATION OF THE CHILDREN'S RIGHTS IN THE PROCESS …bib.irb.hr/datoteka/992235.DR_FINAL.pdf · 2019-03-27 · university of zagreb faculty of education and rehabilitation sciences

76

Tablica 7. Radno-istraživački koncept otpornosti lokalne zajednice

TEORIJSKA IDEJA RAZINA DOBITI ZA DIJETE RAZINA DOBITI ZA

SPECIFIČNU ZAJEDNICU

OTPORNOST

Zdrava, podržavajuća, sigurna i za život poželjna i ugodna lokalna zajednica

Članovi zajednice poznaju resurse u svojoj zajednici Odnosi u zajednici grade se kroz povezanost i mreže podrške

Koliko i u kojem kontekstu se doživljava povezanost ostvarivanja i poštivanja prava

djeteta s otpornošću lokalne zajednice te jesu li ti koncepti uvjetovano povezani, nije moguće

zaključiti na temelju dostupnih istraživanja. Slijedi poglavlje u kojem se nastoje objediniti

neka saznanja o mogućoj povezanosti ovih koncepata kao motivu i podlozi izazova za ovo

istraživanje.

2.5. Povezanost koncepata prava djeteta i otpornosti lokalne zajednice

Iako se ostvarivanje prava djece posljednjih godina sve ozbiljnije i učinkovitije

primjenjuje u zemljama potpisnicama Konvencije o pravima djeteta, pitanje implementacije

prava djeteta na lokalnoj razini se nedovoljno problematizira. Dva desetljeća nakon donošenja

Konvencije došlo je vrijeme razmatranja ovog pitanja na lokalnim razinama budući da je prvo

neposredno okruženje djeteta – odmah nakon obitelji – lokalna zajednica.

Iz literature koja povezuje odnos prava djeteta i otpornosti lokalne zajednice može se

zaključiti da postoji nekoliko mogućih veza toga odnosa. Povezanost kroz edukaciju i

osnaživanje temelji se na inicijativama institucija u zajednici koje educiraju i osnažuju

građane. Povezanost kroz društveni (pa i politički) aktivizam utječe na kreiranje pozitivnog

Page 77: THE REALIZATION OF THE CHILDREN'S RIGHTS IN THE PROCESS …bib.irb.hr/datoteka/992235.DR_FINAL.pdf · 2019-03-27 · university of zagreb faculty of education and rehabilitation sciences

77

okruženja za odrastanje djece dok je prepoznavanje otpornosti kao ishoda odnosno rezultata

temeljeno na razumijevanju zdravog razvoja djece.

Ukoliko se jaz između snaga koje zastupaju Konvenciju o pravima djeteta na

internacionalnoj ili državnoj razini i lokalnih vlasti povećava, riskirat ćemo udaljavanje od

inicijativa za ostvarivanje prava djece u lokalnim sredinama (Veerman i Levine, 2000).

Spomenuti autori navode primjere inicijativa u nekim zemljama koje se odnose na

implementaciju prava djeteta na lokalnim razinama i koje je potrebno osnaživati. Univerzalni

standard za promociju prava djeteta usmjeren je prema nacionalnim razinama, a ne prema

specifičnim lokalnim jedinicama. Međutim, izuzetno važan dio ostvarivanja Konvencije o

pravima djeteta jest u potrebi djelovanja u lokalnoj zajednici. Stoga je važno podržati sve

projekte i programe koji djeluju u lokalnim sredinama u harmoniji s Konvencijom o pravima

djeteta (Veerman i Levine, 2000). Autori koji se bave odgojem za demokraciju i pravima

djeteta slažu se da edukacija djece o njihovim pravima i ostvarivanje tih prava iz perspektive

odraslih osnažuju društvo jer utječu na razvoj i odrastanje zdravih i odgovornih pojedinaca.

Howe i Covell (2005) navode da edukacija o pravima djece izgrađuje pozitivne mehanizme

čime se pozitivne vrijednosti „ugrađuju“ u djecu. Podaci njihovih studija pokazuju da je

učenje djece o njihovim pravima vrlo korisno. Korisnost je vidljiva u stjecanju vještina i

poticanju obilježja demokratskog vođe i osobne odgovornosti. Autori također otkrivaju razvoj

osobina poput samopoštovanja i osjećaja vlastite vrijednosti te navode da učenje o pravima

povećava poštovanje prema sebi i prema drugima. Ovi podaci naglašavaju važnost odgoja za

demokraciju i kritičnog mišljenja u učionici.

Torney-Purta i sur. (1999, prema Howe i Covell, 2005) vjeruju da škole trebaju nositi

veći dio odgovornosti za građanski odgoj izvan obitelji. Pri tome navode da škole ne čine

dovoljno u promociji prava djeteta te da učenje o pravima djeteta mora započeti s odraslima.

Spominjući učinkovite strategije učenja naglašavaju potrebu premošćivanja jaza između

prakse i retorike o ostvarivanju prava u školi.

Ljudska prava se mogu promatrati kao poluga za kodiranje nejednakih odnosa moći

između djece i odraslih te mogu biti sagledana kao element osnaživanja (Mortier, 2002,

prema Roose i Bouverne-de Bie, 2007). Osnaživanje je instrument intervencije u društvenim

odnosima među ljudima, a njegova je suština u omogućavanju razvoja zdravih odnosa te

razvoja slobode i odgovornosti (Vandenbroeck, 1999, prema Roose, Bouverne-de Bie, 2007).

Eichholz, njemački pravobranitelj za djecu (prema Veerman i Levine, 2000), promiče

ideju „djeca – prijatelji“ u političkom i društvenom životu putem čega odrasli kreiraju

okruženje koje je prijateljsko za djecu. To bi trebao biti politički cilj usklađen s individualnim

Page 78: THE REALIZATION OF THE CHILDREN'S RIGHTS IN THE PROCESS …bib.irb.hr/datoteka/992235.DR_FINAL.pdf · 2019-03-27 · university of zagreb faculty of education and rehabilitation sciences

78

potrebama svakog djeteta koje znače ostvarivanje punih potencijala djeteta na svakom koraku

odrastanja. Djecu trebamo doživljavati kao političku skupinu u centru društva. To uključuje

stvaranje fizičkog prostora i vremena za djecu.

Ako povežemo teorijske koncepte otpornosti lokalne zajednice s ostvarivanjem prava

djece, postavlja se pitanje utječe li ostvarivanje i poštivanje prava djece, sukladno odredbama

Konvencije o pravima djeteta, na stvaranje zdravog i sigurnog okruženja u lokalnoj zajednici.

Zagovaratelji pozitivnog razvoja djece posebnu pozornost usmjeravaju na interakcije

pojedinca i okoline. Neki autori (Hawkins, Catalano, Miller, 1992, prema Bašić, 2009)

smatraju da je ključni element zdravog razvoja mladih povezanost mladog čovjeka s važnim

osobama iz njegova okruženja. Tri zaštitna procesa vode prema tom povezivanju:

- prilika za aktivno uključivanje,

- vještine koje omogućavaju uspješno uključivanje,

- prepoznavanje i jačanje prilika za korištenje tih vještina.

Bazični smisao ekološke teorije, a zatim i teorije rizika i otpornosti temeljen je na

poštivanju i ostvarivanju ljudskih prava, s naglaskom na pravima djeteta. Temeljne postavke

Konvencije o pravima djeteta uzele su u obzir sve navedene zaštitne činitelje te se može

pretpostaviti da je poštivanje prava djece u lokalnoj zajednici snažan zaštitni činitelj koji

utječe na otpornost i zdravlje lokalne zajednice. Ako se uzme u obzir naglašena potreba da se

prije svega djeluje na lokalnoj razini, dolazimo do zaključka da bi se implementacija

Konvencije o pravima djeteta trebala provoditi upravo u lokalnim sredinama uvažavajući sve

specifične potrebe i probleme takve lokalne sredine.

McCarthy i sur. (2004), govoreći o vezi činitelja rizika i zaštite s otpornošću zajednice,

naglašavaju uključivanje obitelji i djece u donošenje odluka o nekim pitanjima vezanim za

život u zajednici. Roditelji i djeca moraju znati što se događa u zajednici i imati priliku

pridonijeti razvoju zajednice svojim vlastitim idejama i perspektivama. Djeca mogu

sudjelovati na različitim razinama – informacije koje dobiju mogu praktično koristiti,

izražavanjem svojih stavova mogu pomoći sagledavanju situacije u kojoj se nalaze dajući

sasvim drugu perspektivu situacije te mogu biti uključeni u donošenje odluka nudeći svoje

mišljenje o vrstama intervencija prema djeci koje bi im mogle pomoći.

Otpornost, kao fenomen, jest aktivan proces. Otporne osobe mogu uspješno

manipulirati onime što ih okružuje, kako bi se izolirale od negativnih posljedica štetnih

događaja. Zato su otporni mladi prepoznati kao oni koji aktivno participiraju u kreiranju

svoga okruženja (Scarr i McCarty, 1983, prema Kumpfer, 1999, prema Bašić, 2009). Rutter

(1987, prema Bašić, 2009) napominje da je otpornost proces, više nego samo identificiranje

Page 79: THE REALIZATION OF THE CHILDREN'S RIGHTS IN THE PROCESS …bib.irb.hr/datoteka/992235.DR_FINAL.pdf · 2019-03-27 · university of zagreb faculty of education and rehabilitation sciences

79

statičkih čimbenika, pa tako ona označava i proces i izlazne konstrukte. Dakle, otpornost je

proces, a ne program te se preporučuje upotreba termina zaštitni procesi kako bi se obuhvatila

dinamička priroda otpornosti, umjesto zajedničke upotrebe termina zaštitni čimbenici. Fokus

je, dakle, više na „kako“ nego na „što“. Prema Rutterovim stajalištima, „razvoj je pitanje veza

koje se događaju u tebi kao osobi i u okruženju u kojem živiš“.

S druge strane, smatra se da osobni potencijali i oni iz okruženja kontinuirano djeluju

na negativne učinke rizika, stresa i trauma (Perez i sur., 2009, prema Žižak i sur., 2010). To je

saznanje u tretmanskom smislu izuzetno značajno jer činitelji rizika i zaštite djeluju i tijekom

tretmanskog procesa, a otpornost (ili neotpornost) kao rezultat njihove interakcije (Ajduković,

2000) nije samo krajnji ishod nego stalno prisutni potencijal. Dakle, iako je povezan s

izloženosti riziku, koncept otpornosti je fokusiran na jakosti, a ne na slabosti, te na

razumijevanje zdravog razvoja, odnosno pozitivnog razvojnog ishoda, unatoč izloženosti

rizicima.

McWhirter i sur. (1993) navode pet sposobnosti otporne djece koje bi trebalo učiti

svako dijete tijekom odrastanja. To su: kritičke školske sposobnosti (koje nisu samo školska

postignuća), shvaćanje sebe i samopoštovanje, komunikacija s drugima, sposobnost

sučeljavanja sa stresom i samokontrola. Navedene sposobnosti mogu se staviti u odnos s

ostvarivanjem prava djeteta te se posebno mogu povezati s ostvarivanjem prava na

sudjelovanje.

Kritičke školske sposobnosti razvijaju se u okruženju u kojem se stvara i njeguje

pozitivan odnos prema kritičkom razmišljanju. Kroz pravo sudjelovanja uči se kritičko

razmišljanje jer se kroz iznošenje vlastitog mišljenja mora uzimati u obzir i mišljenje drugih.

Različita mišljenja mogu dovesti do sučeljavanja pa čak i do sukoba što u demokratskom

dijalogu predstavlja priliku za napredak.

Shvaćanje sebe i samopoštovanje promovira se, između ostaloga, i kroz samostalno

istupanje i samopredstavljanje kroz iznošenje vlastitih i argumentiranih stavova.

Komunikacija s drugima je temelj prava na sudjelovanje, jer se vlastito mišljenje ne

može izricati bez uvažavanje mišljenja drugih. Na taj način ostvarivanje prava na sudjelovanje

predstavlja priliku za učenje učinkovitih načina komuniciranja.

Sposobnost sučeljavanja sa stresom jest obilježje koje bi se moglo povezati s

ostvarivanjem prava na sudjelovanje u smislu poticanja iznošenja situacija koje su teške.

Samokontrola se također uči putem ostvarivanja i prakticiranja prava na sudjelovanje

jer je potrebno znati i moći kontrolirati vlastito ponašanje zbog potrebe uvažavanja drugih.

Page 80: THE REALIZATION OF THE CHILDREN'S RIGHTS IN THE PROCESS …bib.irb.hr/datoteka/992235.DR_FINAL.pdf · 2019-03-27 · university of zagreb faculty of education and rehabilitation sciences

80

Connell, Gambone i Smith (2000, prema Kranželić, Ferić Šlehan, 2010) naglašavaju

kako bi inicijative za pozitivan razvoj u zajednici trebale pomoći djeci i mladima da, kad

odrastu budu ekonomski neovisni, razviju i zadrže kvalitetne obiteljske i socijalne odnose te

doprinose zajednici. Sudjelovanjem u tim inicijativama djeca i mladi uče biti produktivni,

povezivati se s drugima te se razvijati i živjeti pod okolnostima koje se stalno mijenjaju.

Drugim riječima, zajednice moraju osigurati djeci i mladima podršku i mogućnosti da se

pozitivno razviju. Ta podrška uključuje: dom, zdravlje i hranu, podržavajuće odnose,

aktivnosti koje predstavljaju izazov, mogućnost za uključivanje u zajednicu te fizičku i

emocionalnu sigurnost. Isti autori navode da bi zajednice koje žele povećati podršku djeci i

mladima trebale jačati kapacitete odraslih za podršku, reformirati i integrirati sve institucije

koje utječu na djecu i mlade, stvarati mogućnosti za uključivanje djece u izvanškolske

aktivnosti te ulagati u politiku i resurse za razvoj djece i mladih.

Gurwitch i sur. (2004) navode elemente otpornosti koji utječu na izgradnju otporne

lokalne zajednice. To su:

1. Povezanost, predanost i zajedničke vrijednosti;

2. Sudjelovanje;

3. Struktura, uloge i odgovornosti;

4. Podrška i odgoj;

5. Kritičko promišljanje i izgradnja vještina;

6. Resursi;

7. Komunikacija.

Gurwitch i sur. (2004) naglašavaju da otpornost djeteta može biti poboljšana ukoliko

dijete ostvaruje sudjelovanje u obitelji, školi kulturnim, vjerskim i izvanškolskim

aktivnostima. Otpornost se, nadalje, povećava ukoliko djeca osjećaju da ih se doživljava s

poštovanjem i uvažavanjem te da svojim sudjelovanjem pridonose okruženju u kojem žive.

Uzimajući u obzir navedena razmišljanja, može se reći da su jake strane pojedinca i

njegovog okruženja, kao fenomen dostupan opažanju i procjenjivanju, elementi koncepta

zaštite, odnosno dio koncepta otpornosti (Hoge, 2002, prema Žižak i sur., 2010)

U kontekstu povezivanja koncepta prava djeteta i koncepta otpornosti lokalne

zajednice, ostvarivanje prava djeteta, s posebnim naglaskom na ostvarivanju i promoviranju

prava na sudjelovanje, nameće se kao važan zaštitni činitelj koji utječe na otpornost lokalne

zajednice.

Page 81: THE REALIZATION OF THE CHILDREN'S RIGHTS IN THE PROCESS …bib.irb.hr/datoteka/992235.DR_FINAL.pdf · 2019-03-27 · university of zagreb faculty of education and rehabilitation sciences

81

2.6. Grad Velika Gorica u kontekstu oblikovanja otpornog okruženja

Moglo bi se reći da lokalna zajednica koja stvara prijateljsko okruženje za djecu

postaje otporna zajednica sigurnog i zdravog okruženja. Grad Velika Gorica je lokalna

zajednica koja je postala samostalna jedinica lokalne samouprave 1995. godine.

U smislu zemljopisnog određenja radi se o teritorijalnom područje Grada Velike

Gorice kojeg čini naselje Velika Gorica i 59 manjih prigradskih naselja.

Krajem 90-tih godina, u Velikoj Gorici se počeo graditi lokalni sustav podrške djeci i

mladima oblikovan u programima javnih potreba koje svake godini donosi predstavničko

tijelo uz proračun. Tih prvih godina nekoliko je programa udruga činilo novost u

intervencijama prema djeci i mladima koje su se provodile izvan postojećih ustanova i

institucija. Informacije o nekom problemu koji se odnosi na djecu i mlade rezultirale su

pronalaženjem rješenja problema. Na taj način se počelo stvarati okruženje suradnje koje je

rezultiralo međusobnim upoznavanjem predstavnika različitih ustanova, udruga i institucija u

Velikoj Gorici (Mataga Tintor, 2010).

Blizina Grada Zagreba, rast broja stanovnika, doseljavanje mladih obitelji, pozitivan

prirodni priraštaj, posebni programi za djecu i mlade koji se provode posljednjih desetak

godina – samo su neke od specifičnosti koje će u ovom poglavlju biti detaljnije opisane te se

moraju uzeti u obzir pri provođenju ovog istraživanja.

Grad Velika Gorica ima razvijen program djelovanja za djecu i mlade koji se mijenja,

nadopunjava i usklađuje s potrebama djece, mladih njihovih obitelji. Svake godine ga donosi

predstavničko tijelo uz proračun, što znači da su za provedbu programa osigurani

organizacijski i materijalni uvjeti. Specifičnosti lokalne zajednice i promjene koje se u njoj

događaju utječu na Program koji se razvija i prilagođava potrebama djece i roditelja.

Ciljevi programa

Temeljni cilj postavljanja i provođenja Programa djelovanja za djecu i mlade jest

stvaranje otporne i zdrave lokalne zajednice koja može svladavati teškoće usprkos

problemima koji prate društvo u cjelini, a posebni ciljevi usmjereni su na pozitivan razvoj

djece i mladih, što podrazumijeva:

1. Osmišljavanje programa za djecu od rane predškolske dobi do adolescencije;

Page 82: THE REALIZATION OF THE CHILDREN'S RIGHTS IN THE PROCESS …bib.irb.hr/datoteka/992235.DR_FINAL.pdf · 2019-03-27 · university of zagreb faculty of education and rehabilitation sciences

82

2. Edukaciju i informiranje roditelja – rješavanje problema roditeljske uloge;

3. Potporu i edukaciju djelatnika u sustavu predškolskog odgoja, prosvjete i socijalne

skrbi;

4. Promociju i razvoj zajednice orijentirane na dijete, mladu osobu i obitelj uz jačanje

društvene svijesti o potrebama;

5. Razmjenu iskustava s drugim lokalnim zajednicama;

6. Koordinaciju programa na gradskom području sa cjelovitim pristupom.

U osmišljavanju i provedbi ciljeva sudjeluju svi sustavi iz područja skrbi za djecu i

mlade, sve lokalne institucije i sve zainteresirane skupine (Slika 5).

Slika 5. Suradnja uprave i činitelja koji sudjeluju u programima djelovanja za djecu i mlade Grada Velike Gorice

Sve ove institucije/ustanove/udruge imaju svoju ulogu i odgovornost u programima

djelovanja za djecu. Uloga grada kao jedinice lokalne samouprave koji dobro poznaje

probleme i posebnosti svog područja temelji se, prije svega, na koordinaciji, organizaciji i

stručnoj potpori programima, projektima i aktivnostima namijenjenima djeci i njihovim

obiteljima.

Gradsko vijeće

djece

Savjet mladih

Povjerenstvo za mlade

Povjerenstvo za prevenciju društveno neprihvatljivih ponašanja djece i mladih

Osnovne i srednje škole

Mediji

Ustanove socijalne

skrbi

Koordinacijski odbor akcije «Velika Gorica –

prijatelj djece»

Dječji vrtići

Ustanove kulture

Udruge

Centar za djecu, mlade i obitelj Velika Gorica

UO za društvene djelatnosti, školstvo i

predškolski odgoj

Page 83: THE REALIZATION OF THE CHILDREN'S RIGHTS IN THE PROCESS …bib.irb.hr/datoteka/992235.DR_FINAL.pdf · 2019-03-27 · university of zagreb faculty of education and rehabilitation sciences

83

Opće mjere djelovanja za djecu

Sadržaji i programi namijenjeni djeci provode se kroz djelatnosti predškolskog odgoja

i naobrazbe, školstva, športa, tehničke kulture, kulture, socijalne skrbi i drugih područja

društvenih djelatnosti.

Posebni programi za djecu

Budući da je djelovanje za djecu, mlade i obitelji kroz opće mjere potrebno, ali ne i

dovoljno, Upravni odjel za društvene djelatnosti, školstvo i predškolski odgoj inicira posebne

programe kojima se izravno utječe na djecu i roditelje. Kako bi takvi programi udovoljili

zahtjevima multidisciplinarnog i multiinstitucionalnog pristupa, osmišljava se i provodi

cjelovit program.

Program prevencije društveno neprihvatljivih ponašanja djece i mladih

Povjerenstvo za prevenciju društveno neprihvatljivih ponašanja djece i mladih krajem

godine objavljuje javni poziv ustanovama i udrugama za predlaganje programa prevencije.

Nakon razmatranja programa prihvaćaju se oni programi koji na najbolji način

zadovoljavaju potrebe na području Grada.

Mjerila za izbor programa:

o ponuđeni programi trebaju sadržavati jasno određeno područje za koje se prijavljuju;

o programi trebaju obuhvaćati područja rada s djecom i mladima izravno, s

djelatnicima u sustavu prosvjete i socijalne skrbi i s roditeljima;

o programi koji su se pokazali uspješnima, nastavljaju se i u narednom razdoblju;

o edukacija djelatnika uključuje superviziju;

o ponuđene programske aktivnosti moraju biti dostupne nadzoru;

o odabrani programi predstavljaju zadovoljavanje onih potreba koje nisu obuhvaćene

odgojno-obrazovnim procesom i redovnim djelatnostima vrtića, škola i ustanova

socijalne skrbi.

Page 84: THE REALIZATION OF THE CHILDREN'S RIGHTS IN THE PROCESS …bib.irb.hr/datoteka/992235.DR_FINAL.pdf · 2019-03-27 · university of zagreb faculty of education and rehabilitation sciences

84

Akcija „Velika Gorica – prijatelj djece“

Grad Velika Gorica sudjeluje u ovoj akciji koja na razini Republike Hrvatske nosi

naziv «Gradovi i općine – prijatelji djece». Akciju organiziraju Savez društava Naša djeca

Hrvatske i Hrvatsko društvo za preventivnu i socijalnu pedijatriju uz pokroviteljstvo

UNICEF-ova ureda za Hrvatsku. Cilj akcije je motivirati odrasle u gradovima i općinama

Hrvatske da potpunije ostvaruju prava i potrebe djece priznate u Konvenciji UN o pravima

djeteta. S tim ciljem osnovan je Koordinacijski odbor akcije čije zadaće su:

o predlaganje programa aktivnosti svih sudionika akcije;

o donošenje izvedbenog plana za tekuću godinu;

o praćenje izvršavanja plana;

o analiziranje stanja i problema u ostvarivanju akcije;

o poduzimanje mjera za uspješno vođenje akcije;

o evidentiranje postignutih rezultata;

o suradnja sa središnjim koordinacijskim odborom akcije;

o promocija akcije u lokalnim medijima.

Krajem 2007. godine Grad Velika Gorica dobio je i službeni status grada – prijatelja

djece. Dobivanje ovog počasnog naziva podrazumijeva nastavljanje aktivnosti za djecu u

istom opsegu sa ciljem sustavne skrbi u svim područjima života djece. Počasni naziv je

kreiran kao natpisna ploča koja je postavljena na ulazima u grad i ispred zgrade Pučkog

otvorenog učilišta.

Gradsko vijeće djece

Gradsko vijeće djece održava javne sjednice na kojima se raspravlja o problematici

djece i mladih. Na sjednice se pozivaju predstavnici državne i gradske vlasti koji odgovaraju

na pitanja djece.

Poslovnikom o radu Gradskog vijeća djece i mladih uređen je način rada vijećnika.

Izbor vijećnika u Gradsko vijeće djece i mladih provodi se u svakoj ustanovi.

Radna tijela Gradskog vijeća djece i mladih su:

1. Odbor predškolaca;

Page 85: THE REALIZATION OF THE CHILDREN'S RIGHTS IN THE PROCESS …bib.irb.hr/datoteka/992235.DR_FINAL.pdf · 2019-03-27 · university of zagreb faculty of education and rehabilitation sciences

85

2. Odbor predstavnika učenika od 1. do 4. razreda osnovne škole;

3. Odbor predstavnika učenika od 5. do 8. razreda osnovne škole.

Odbori rade na sjednicama. O radu na sjednici vodi se zapisnik. Odbori imaju

predsjednika koji surađuje s predsjednikom Gradskog vijeća djece, saziva i vodi sjednice

odbora te brine o provođenju zaključaka odbora.

Radna tijela Gradskog vijeća djece mogu tražiti potrebne podatke od službi Grada

Velike Gorice.

Javna sjednica Gradskog vijeća djece održava se najmanje jednom godišnje. Sjednice

Gradskog vijeća održavaju se u prostorima ustanova Grada Velike Gorice, a sjednice i

sastanci radnih tijela u Centru za djecu, mlade i obitelj Velika Gorica.

Centar za djecu, mlade i obitelj Velika Gorica

Centar za djecu, mlade i obitelj je ustanova koju je Grad Velika Gorica osnovao sa

ciljem pružanja psihosocijalne pomoći djeci, mladima, roditeljima i članovima njihovih

obitelji.

U Centru se provode programi za djecu predškolske dobi, za djecu osnovnoškolske

dobi, za adolescente, za roditelje i programi edukacije i stručnog usavršavanja djelatnika iz

područja prosvjete i socijalne skrbi. Programe provodi stručni tim Centra, a njegova djelatnost

nadopunjava postojeće djelatnosti u Gradu.

Programi se mogu podijeliti na programe pozitivnog razvoja, preventivne programe i

programe poticanja govorno-jezičnog razvoja. U proces savjetovanja mogu se uključiti djeca,

mladi, odrasli i obitelji.

Programi pozitivnog razvoja usmjereni su na jačanje vještina, stjecanje

znanja i formiranje stavova koji pomažu djeci, mladima i odraslima u pozitivnom razvoju. To

su: Tečaj za buduće roditelje, Tematska predavanja za roditelje, Tribine za mlade, Obiteljska

kreativna radionica, Likovna radionica, Plesna radionica, Novinarska radionica, Proljetni i

Zimski kutak, Ljetna igraonica, Ljetni engleski, Lutkarska radionica, Dramska radionica,

Radionica za izradu nakita, Rad u drvu, Hobby art radionica, Hokus-pokus, Sportska grupa.

Preventivni programi osmišljeni su sa ciljem jačanja činitelja zaštite i

smanjivanja činitelja rizika za razvijanje rizičnih ponašanja i/ili poremećaja u ponašanju.

Uključuju tri razine prevencije:

Page 86: THE REALIZATION OF THE CHILDREN'S RIGHTS IN THE PROCESS …bib.irb.hr/datoteka/992235.DR_FINAL.pdf · 2019-03-27 · university of zagreb faculty of education and rehabilitation sciences

86

- Univerzalna razina – za cijele populacijske skupine koje nisu identificirane na

osnovi individualnog rizika,

- Selektivna razina – za pojedince ili skupine populacije čiji su rizici za razvoj

poremećaja značajno viši nego u prosjeku,

- Indicirana razina – za visoko rizične pojedince kod kojih je identificiran

minimalan, ali vidljiv znak ili simptom nekog oblika poremećaja u ponašanju.

Preventivni programi imaju vrlo jasno identificirana područja na koja ciljaju (činitelje

rizika i zaštite), odnosno na koja žele djelovati. Evaluacijom se utvrđuje učinak preventivnog

programa na korisnike.

Univerzalna razina: Baby fitness, Program Rastimo zajedno – Prve 3!, Klub 3,

Roditeljstvo na drugačiji način, Igraonica za predškolce, Kutići za igru, Grupa za buduće

prvašiće, Topli kutak, Lutkarska grupa, Sat razrednog odjela, Program Stresite stres.

Selektivna razina: Neke nove fore o učenju, Učionica, Kreativno-socijalizacijska

grupa, To sam ja – grupa pozitivne psihologije, Program podrške roditeljima čijoj je djeci

dijagnosticiran ADHD sindrom

Indicirana razina: Grupa za djecu s ADHD sindromom

Programi poticanja govorno-jezičnog razvoja: Slovkići, Rad s djecom s

govorno-jezičnim poteškoćama i poteškoćama u čitanju i pisanju, Rad s roditeljima djece s

govorno-jezičnim poteškoćama i poteškoćama u čitanju i pisanju, Rad s roditeljima djece

usporenog govorno-jezičnog razvoja, Rad s djecom s dijagnosticiranim poteškoćama u

učenju, Rad s roditeljima djece s dijagnosticiranim poteškoćama u učenju.

Savjetovanje:: Ciljevi savjetovanja su: promjene stavova i ponašanja, rad na

interpersonalnim odnosima, rad na odnosu prema sebi te razvoj vještina za kvalitetniji život

djece, mladih ljudi i članova obitelji kako bi uspješno savladali probleme na koje nailaze.

Područja rada su: poremećaji u ponašanju, osobni rast i razvoj, obiteljska problematika

(odnosi, komunikacija, odgojne vještine)

PPrrooggrraammii ssttrruuččnnoogg uussaavvrrššaavvaannjjaa:: da bi zaposlenici i vanjski suradnici

(honorarni suradnici i volonteri) mogli kvalitetno raditi, organizira se profesionalna podrška u

obliku supervizija, konzultacija, mentorstva i edukacija koje provode vanjski supervizori i

zaposlenici, a koja se planira odvijati kontinuirano. Cilj programa je unapređivanje

profesionalnog rada. Za vanjske suradnike planiraju se grupne i individualne konzultacije i

tematska predavanja. Za studente - volontere planira se mentorski rad (mentorske grupe i

individualni rad) i tematska predavanja. Za suradnike Centra također se planira Radionica o

radionici – grupa namijenjena budućim voditeljima radionica, vanjskim suradnicima i

Page 87: THE REALIZATION OF THE CHILDREN'S RIGHTS IN THE PROCESS …bib.irb.hr/datoteka/992235.DR_FINAL.pdf · 2019-03-27 · university of zagreb faculty of education and rehabilitation sciences

87

volonterima. Polaznici programa uče o osnovnim načelima grupnog rada. Za zaposlenike

Centra također se planiraju supervizije, timske konzultacije i stručni kolegiji.

Jedna od zadaća Centra je i podrška stručnjacima koji se bave djecom i mladima, a

koji rade u školama, vrtićima, Centru za socijalnu skrb, policiji, pravosuđu, zdravstvu,

udrugama u Velikoj Gorici. Iz tog razloga u Centru se organiziraju tematska predavanja

namijenjena stručnjacima koji se bave djecom i mladima.

Promidžba i informiranje

Promotivni materijal «Hvali Zagreb, drž’ se Gorice»

Promotivni materijal pod nazivom «Hvali Zagreb drž' se Gorice» za djecu, mlade i

roditelje sadrži podatke o aktivnostima koje se provode na području Grada Velike Gorice s

adresama i brojevima telefona putem kojih se mogu dobiti informacije i zatražiti pomoć.

Radio emisija «Zvonjalica»

Mediji su posebno važan činitelj u provedbi programa koji se odnose na djelovanje za

djecu i mlade. Suradnja s medijima je značajna zbog, često pogrešnog senzacionalističkog

pristupa događajima koji su vezani uz rizična ponašanja djece i mladih. Zato je važno

provoditi kontinuiranu medijsku promociju sadržaja i aktivnosti za djecu i mlade na području

Grada.

Iz tog razloga, na RVG-u se emitira emisija «Zvonjalica» koju vode i uređuju djeca

(učenici svih velikogoričkih osnovnih škola). Cilj emisije je edukacija, aktivno stvaranje i

kreativno izražavanje djece na području medijske kulture.

Vodič za roditelje

Vodič za roditelje (Mataga Tintor, Puljiz, 2007) namijenjen je velikogoričkim

roditeljima. U Vodiču su obrađene teme vezane uz djetinjstvo i odrastanje djece te pitanja i

problemi s kojima se susreću roditelji u svojoj zahtjevnoj roditeljskoj ulozi. Poglavlja

obrađena u Vodiču su: prava djece, rano djetinjstvo i predškolska dob, zdravlje djece,

obrazovanje, slobodno vrijeme, sport, Centar za djecu, mlade i obitelj, poremećaji u

ponašanju i djeca s teškoćama u razvoju. Na kraju svakog poglavlja nalaze se odgovori na

pitanje „Kome se obratiti?“. Posljednje poglavlje Vodiča je adresar u kojem su navedene

Page 88: THE REALIZATION OF THE CHILDREN'S RIGHTS IN THE PROCESS …bib.irb.hr/datoteka/992235.DR_FINAL.pdf · 2019-03-27 · university of zagreb faculty of education and rehabilitation sciences

88

ustanove, udruge, institucije, službe i privatne prakse koje se bave djecom i mladima. Vodiči

su podijeljeni svim roditeljima čija su djeca polaznici dječjih vrtića i učenici osnovnih škola.

Program djelovanja za djecu Grada Velike Gorice prilagođava se potrebama djece i

roditelja te se razvija u skladu s promjenama koje se događaju u lokalnoj zajednici i društvu u

cjelini. Iskustva pokazuju da na kvalitetu, pa tako i na uspješnost programa utječe više

činitelja: ozračje u kojem inicijative počinju, suradnja između stručnjaka, ustanova i

institucija, politika koja podržava napore stručnjaka, postojanje uvjeta za provedbu programa,

senzibiliziranje javnosti i znanstvena utemeljenost programa. Program djelovanja za djecu

može biti uspješan i kvalitetan jedino ako predstavlja cjelovit, sustavan i sveobuhvatnom

proces u kojem sudjeluju sve raspoložive snage u lokalnoj zajednici.

Budući da se Proigram djelovanja za djecu provodi desetak godina, a da sudjelovanje

u akciji „Gradovi i općine prijatelji djece“ traje punih osam godina, dok Centar za djecu,

mlade i obitelj Velika Gorica postoji sedam godina, logično je pretpostaviti da je Grad Velika

Gorica lokalna zajednica posebno osjetljiva na ostvarivanje i poštivanje prava djeteta te je

bilo zanimljivo istražiti koliko su djeca upoznata s pravima djeteta i prepoznaju li nastojanja

lokalne zajednice u implementaciji tih prava u njihovoj sredini. Učenici sedmih razreda

osnovnih škola koji su bili sudionici ovog istraživanja odrastaju u zajednici u kojoj se

poduzimaju određene mjere namijenjene djeci, a njihova generacija bi s tim mjerama trebala

biti upoznata jer su u trenutku pokretanja određenih aktivnosti upravo današnji

dvanaestogodišnjaci bili polaznici dječjih vrtića. Bilo je zanimljivo istražiti što o tome misle

njihovi roditelji i učitelji, dakle prvi neposredni odrasli koji dijele odgovornost za stvaranje

zdravog i poticajnog okruženja.

Okvir zdravog razvoja mladih prema Gamboneu i suradnicima (2004, prema Ferić,

Kranželić, 2010) nudi putokaz za utvrđivanje željenih dugoročnih ishoda za djecu i mlade te

za osmišljavanje programa i aktivnosti koje podupiru zdravi razvoj. Pobliže gledano, okvir se

usmjerava na utvrđivanje podrške i prilika koje su djeci i mladima potrebne kako bi ostvarili

ključne razvojne ishode. Od inicijativa u zajednici očekuje se da podržavaju pozitivne

razvojne ishode ponudama niza potpora i prilika.

Page 89: THE REALIZATION OF THE CHILDREN'S RIGHTS IN THE PROCESS …bib.irb.hr/datoteka/992235.DR_FINAL.pdf · 2019-03-27 · university of zagreb faculty of education and rehabilitation sciences

89

3. CILJEVI I PROBLEMI ISTRAŽIVANJA

Istraživanju prava djeteta se može pristupiti na puno različitih načina. Svrha ovog

istraživanja je procjenu ostvarivanja prava djeteta staviti u funkciju razvoja otpornosti lokalne

zajednice. Sukladno tome odabrana je kombinacija deskriptivnog i korelacijskog nacrta

istraživanja.

Osnovni cilj istraživanja je utvrditi i opisati stanje prava djeteta u Gradu Velikoj

Gorici te utvrditi povezanost ostvarivanja prava djeteta s nekim elementima otpornosti te

lokalne zajednice.

3.1. Specifični ciljevi

1. Steći uvid u razumijevanje koncepta prava djeteta i procjenu važnosti ostvarivanja

prava djeteta kod djece, njihovih roditelja i učitelja.

2. Ispitati eventualne razlike u procjeni ostvarivanja prava djeteta na sudjelovanje u

školskom i obiteljskom okruženju te u zajednici između djece, njihovih roditelja i

učitelja.

3. Ispitati eventualne razlike u procjeni ostvarivanja prava djeteta na sudjelovanje u

zajednici s obzirom na razinu informiranosti o postojećim programima za djecu i

mlade u lokalnoj zajednici među različitim grupama sudionika istraživanja (djeca,

njihovi roditelji i učitelji).

4. Istražiti kako djeca, roditelji i učitelji razumiju povezanost koncepta prava djeteta i

koncepta otpornosti

5. Ispitati povezanost između procijenjenog prava djeteta na sudjelovanje u školskom i

obiteljskom okruženju i zajednici sa samoprocjenom razvojnih prednosti i socijalnom

podrškom djece.

Iz specifičnih ciljeva proizlaze problemi na temelju kojih će biti definirane hipoteze.

Page 90: THE REALIZATION OF THE CHILDREN'S RIGHTS IN THE PROCESS …bib.irb.hr/datoteka/992235.DR_FINAL.pdf · 2019-03-27 · university of zagreb faculty of education and rehabilitation sciences

90

3.2. Problemi istraživanja

1.a) Istražiti i opisati kako djeca razumiju koncept prava djeteta

1.b) Utvrditi koja prava djeteta djeca procjenjuju važnim te kako procjenjuju ostvarivanje

tih prava

1.c) Istražiti i opisati kako roditelji i učitelji razumiju koncept prava djeteta

1.d) Utvrditi koja prava djeteta roditelji i učitelji procjenjuju važnim te kako procjenjuju

ostvarivanje tih prava.

2.a) Utvrditi procjenjuju li djeca i učitelji različito ostvarivanje prava djeteta na

sudjelovanje u školskom okruženju.

2.b) Utvrditi procjenjuju li djeca i njihovi roditelji različito ostvarivanje prava djece na

sudjelovanje u obiteljskom okruženju.

2.c) Utvrditi procjenjuju li djeca, njihovi roditelji i učitelji različito ostvarivanje prava

djece na sudjelovanje u zajednici.

3. Utvrditi procjenjuju li ispitanici različito ostvarivanje prava djece na sudjelovanje u

zajednici s obzirom na njihovu razinu informiranosti o postojećim programima za djecu i

mlade u lokalnoj zajednici.

4.a) Istražiti i opisati razumiju li i kako djeca pojam otpornosti

4.b) Istražiti i opisati kako djeca razumiju povezanost koncepta prava djeteta i koncepta

otpornosti

4.c) Istražiti i opisati razumiju li i kako roditelji i učitelji pojam otpornosti

4.d) Istražiti i opisati kako roditelji i učitelji razumiju povezanost koncepta prava djeteta i

koncepta otpornosti

5. Utvrditi postoji li povezanost između procjene prava djeteta na sudjelovanje u

školskom i obiteljskom okruženju i zajednici sa samoprocjenom razvojnih prednosti i

socijalnom podrškom djece.

Page 91: THE REALIZATION OF THE CHILDREN'S RIGHTS IN THE PROCESS …bib.irb.hr/datoteka/992235.DR_FINAL.pdf · 2019-03-27 · university of zagreb faculty of education and rehabilitation sciences

91

4. HIPOTEZE

Postavljanje hipoteza utemeljeno je na teorijskim ishodištima i postavljenim

konceptima kao i na očekivanjima koja proizlaze iz dobrog poznavanja konkretne lokalne

zajednice temeljem sudjelovanja u njenoj „izgradnji“ zadnjih desetak godina.

Hipoteze su postavljene samo za one istraživačke probleme koji će biti provjeravani uz

pomoć kvantitativnih podataka. U odnosu na probleme koji će se istražiti uz pomoć

kvalitativnih podataka (1.a.; 1.c.; 4.a.; 4.b; 4c; 4d) polazi se od očekivanja da će djeca,

roditelji i učitelji moći verbalizirati svoje razumijevanje koncepta prava djeteta i koncepta

otpornosti.

Postavljene su sljedeće hipoteze:

H1: Djeca procjenjuju sva prava djeteta jednako važnim.

H2: Roditelji i učitelji općenito procjenjuju prava djeteta važnima, a pravo sudjelovanja

procjenjuju manje važnim u odnosu na ostala prava.

H3: Postoje razlike u procjeni ostvarivanja prava djece na sudjelovanje u školskom okruženju

između djece i učitelja na način da djeca procjenjuju ostvarivanje tih prava manjima.

H4: Postoje razlike u procjeni ostvarivanja prava djece na sudjelovanje u obiteljskom

okruženju između djece i njihovih roditelja na način da djeca procjenjuju ostvarivanje tih

prava manjima u odnosu na njihove roditelje.

H5: Postoje razlike u procjeni ostvarivanja prava djece na sudjelovanje u zajednici između

djece, njihovih roditelja i učitelja na način da djeca procjenjuju ostvarivanje tih prava

manjima.

H6: Postoje razlike u procjeni ostvarivanja prava djece na sudjelovanje u zajednici s obzirom

na informiranost ispitanika o postojećim programima za djecu i mlade u lokalnoj zajednici, na

način da bolje informirani ispitanici procjenjuju ostvarivanje prava djece na sudjelovanje u

zajednici većim.

H7: Postoji povezanost između procjene ostvarivanja prava djece na sudjelovanje u školskom

i obiteljskom okruženju te u zajednici sa samoprocjenom unutarnjih i vanjskih razvojnih

prednosti i socijalnom podrškom djece.

Page 92: THE REALIZATION OF THE CHILDREN'S RIGHTS IN THE PROCESS …bib.irb.hr/datoteka/992235.DR_FINAL.pdf · 2019-03-27 · university of zagreb faculty of education and rehabilitation sciences

92

5. METODE RADA

5.1. Uzorak sudionika

Kako bi se mogli ostvariti postavljeni ciljevi bilo je neophodno prikupiti dvije vrste

podataka (kvantitaivne i kvalitativne) te formirati dvije vrste uzoraka. U kvantitativnom dijelu

istraživanja sudjelovalo je 1087 osoba i to: 450 djece, učenika sedmih razreda osnovnih škola

s područja Velike Gorice (N1), 449 njihovih roditelja (N2) i 188 učitelja (N3). U

kvalitativnom dijelu istraživanja sudjelovalo je 13-ero djece kroz razgovor u 3 fokusne

grupe), 9 roditelja u 2 fokusne grupe i 10 učitelja u 2 fokusne grupe.

U nastavku ovog poglavlja biti će predstavljena ključna obilježja sudionika

kvantitativnog dijela istraživanja.

Ukupan uzorak ispitanika (N=1087) sastoji se od tri subuzorka:

1. učenici sedmih razreda osnovnih škola (N=450)

2. roditelji učenika sedmih razreda (N=449)

3. učitelji zaposleni u osnovnim školama (N=188)

Osnovne škole

U istraživanju je sudjelovalo 450 učenica i učenika iz šest osnovnih škola. Na

području Grada Velike Gorice djeluje sedam osnovnih škola, a jedna generacija broji od 700

do 800 učenika. Četiri osnovne škole nalaze se u naselju Velika Gorica, a tri škole u

prigradskim naseljima. U istraživanju nije sudjelovala jedna osnovna škola iz naselja Velika

Gorica. Radi se o OŠ Nikole Hribara, a nesudjelovanje u istraživanju je posljedica odluke

ravnatelja s obrazloženjem da takvo istraživanje njegovoj školi nije potrebno.

Ispitanu generaciju učenika sedmih razreda čini ukupno 798 učenika, a broj učenika

sedmih razreda u šest osnovnih škola koje su sudjelovale u istraživanju je 646. Iz toga slijedi

da je u istraživanju sudjelovalo 70% učenika od ukupnog broja učenika sedmih razreda iz šest

osnovnih škola. Istraživanje obuhvaća prigodan uzorak djece s područja Grada Velike Gorice

koji predstavljaju svoju generaciju.

U istraživanju je sudjelovalo 449 roditelja čija djeca polaze sedmi razred osnovne

škole. Iako je ukupan broj roditelja i djece gotovo jednak, taj broj se razlikuje prema školama

u kojima je provedeno istraživanje. Iz Tablice 8. koja prikazuje broj sudionika istraživanja po

pojedinoj školi vidljivo je da je omjer sudionika istraživanja različitih subuzoraka po školama

Page 93: THE REALIZATION OF THE CHILDREN'S RIGHTS IN THE PROCESS …bib.irb.hr/datoteka/992235.DR_FINAL.pdf · 2019-03-27 · university of zagreb faculty of education and rehabilitation sciences

93

različit i da je u tom pogledu jedino OŠ Vukovina s ujednačenim (18-19%) sudjelovanjem

svih subuzoraka u ukupnom uzorku sudionika ovog istraživanja.

Razlozi neujednačene raspodjele djece i roditelja mogu se objasniti činjenicom da su

neki roditelji potpisali suglasnost za sudjelovanjem djece u istraživanju, no sami nisu

sudjelovali, dok se kod jednog broja roditelja dogodila obrnuta situacija – roditelji su

sudjelovali u istraživanju, dok njihova djeca nisu. Omjer djece i roditelja iz prigradskih škola

gotovo je jednak, a različit je u tri gradske škole (Tablica 8).

U istraživanju je sudjelovalo 188 učitelja razredne i predmetne nastave zaposlenih u

osnovnim školama.

Tablica 8. Broj sudionika istraživanja obzirom na pripadnost školi

ŠKOLA DJECA (N1) RODITELJI (N2) UČITELJI (N3)

Aps. % Aps. % Aps. %

Eugena Kvaternika 73 16,2 98 21,8% 20 10,6

Eugena Kumičića 118 26,2 70 15,6 51 27,3

Velika Mlaka 68 15,1 67 14,9 35 18,6

Šćitarjevo 52 11,6 52 11,6 17 9,0

Vukovina 83 18,4 89 19,8 34 18,1

Jurja Habdelića 56 12,4 73 16,3 31 16,5

Ukupno 450 100 449 100 188 100

Naselje

Područje Grada Velike Gorice čini urbani dio (naselje Velika Gorica) i ruralni dio koji

obuhvaća okolna naselja s ruralnim obilježjima. Od ukupno oko 70 000 stanovnika, polovica

(oko 35 000) živi u središnjem naselju Velikoj Gorici. Od ukupnog broja sudionika

istraživanja 525 (48,29 %) ispitanika je iz Velike Gorice (urbani dio), a 562 (51,70 %) iz

okolnih naselja (prigradski dio). Iz toga slijedi da uzorak sudionika istraživanja uključuje u

podjednakoj mjeri stanovnike gradskih i prigradskih područja (Tablica 9).

Page 94: THE REALIZATION OF THE CHILDREN'S RIGHTS IN THE PROCESS …bib.irb.hr/datoteka/992235.DR_FINAL.pdf · 2019-03-27 · university of zagreb faculty of education and rehabilitation sciences

94

Tablica 9. Broj sudionika istraživanja s obzirom na naselje

Sudionici istraživanja

Djeca Roditelji Učitelji

Aps. % Aps. % Aps. %

Velika Gorica 208 46,2 206 45,9 111 59,0

Prigradska naselja 242 53,8 243 54,1 77 41,0

Ukupno 450 100,0 449 100,0 188 100,0

Spol

U istraživanju je sudjelovalo 217 dječaka (48,2%) i 233 djevojčice (51,8%) te se može

reći da su u subuzorku djece oba spola podjednako zastupljena.

U subuzorku od 449 roditelja nalazi se 121 muškarac (26,9%) i 328 žena (73,1%), iz

čega se može pretpostaviti da su majke značajno više uključene u odgoj i obrazovanje djece iz

ovog uzorka.

Subuzorak od 188 učitelja, čini 20 muškaraca (10,6%) i 168 žena (89,4%), što je u

skladu sa saznanjima o udjelu muškaraca – učitelja ili predmetnih nastavnika u našem

osnovnoškolskom obrazovnom sustavu. Prema podacima Državnog zavoda za statistiku15 od

ukupno 30 310 učiteljica i učitelja u hrvatskim osnovnim školama, 80% čine žene.

Tablica 10. Broj sudionika istraživanja s obzirom na spol

SPOL DJECA (N1) RODITELJI (N2) UČITELJI (N3)

Aps. % Aps. % Aps. %

Muški 217 48,2 121 26,9 20 10,6

Ženski 233 51,8 328 73,1 168 89,4

Ukupno 450 100 449 100 188 100

U cjelini, u odnosu na strukturu subuzoraka obzirom na spol sudionika treba reći kako

će se ovim istraživanjem dobiti rodno ujednačena perspektiva djece, dok će procjena i

15 www.dzs.hr

Page 95: THE REALIZATION OF THE CHILDREN'S RIGHTS IN THE PROCESS …bib.irb.hr/datoteka/992235.DR_FINAL.pdf · 2019-03-27 · university of zagreb faculty of education and rehabilitation sciences

95

promišljanje prava djeteta iz pozicije važnih odraslih osoba biti značajno više obojeni

ženskom perspektivom, uključujući i autoricu istraživanja.

Dob

Raspon dobi učenika kreće se od 11 (1 osoba) do 14 godina života. Prosječna dob

djece sudionika istraživanja je 12,6 godina.

Raspon dobi roditelja kreće se od 28 (1 osoba) do 57 godina života. Najviše sudionika

je u dobi od 35 do 40 godine života (86,1%) što se čini prikladnim s obzirom na dob djece.

Raspon dobi učitelja kreće se od 23 do 64 godine života što je i razumljivo jer uzorak

obuhvaća radno aktivne ispitanike od onih koji su tek započeli s radom do onih koji su pred

mirovinom.

Tablica 11. Dob sudionika istraživanja – roditelji i učitelji

Dob / godine Roditelji Učitelji

Aps. % Aps. %

< 25 6 3,2 26- 30 2 0,4 21 11,2 31-35 61 13,6 23 12,2 36-40 157 34,9 37 19,7 41-45 143 31,8 25 13,4 46-50 66 14,7 23 12,3 51-55 18 4,0 23 12,3 56 > 2 0,4 30 16,0

Ukupno 449 100,0 188 100,0

Zanimljivo je zamijetiti kako su unutar obje skupine važnih odraslih osoba najbrojnije

skupine osoba u životnoj dobi od 36 do 40 i od 41 do 45 godina S druge strane, vrlo je malo

roditelja djece uključene u ovom istraživanje u dobi iznad 50 godina (manje od 5%), dok je u

toj dobio preko 28% učitelja. U tom smislu može se s jedne strane konstatirati svojevrsna

generacijska ujednačenost važnih odraslih osoba koje sudjeluju u ovom istraživanju, a s druge

strane može se reći da je značajan broj učitelja (oko ¼) generacijski bliže učenikovim bakama

i djedama, nego roditeljima. Kao i spol, i dob važnih odraslih osoba može utjecati na obilježja

i načine procjene ostvarenosti prava djeteta.

Page 96: THE REALIZATION OF THE CHILDREN'S RIGHTS IN THE PROCESS …bib.irb.hr/datoteka/992235.DR_FINAL.pdf · 2019-03-27 · university of zagreb faculty of education and rehabilitation sciences

96

Školski uspjeh

Djeca su odgovarala i na pitanje o svom školskom uspjehu na kraju prethodne školske

godine. Prosječan školski uspjeh pokazuje da većina učenika (80,2%) prolazi s vrlo dobrim i

odličnim uspjehom. Prosječan školski uspjeh djece uključene u istraživanje je 4,18.

Tablica 12. Školski uspjeh djece

Školski uspjeh Aps. % Nedovoljan (1) 1 0,2 Dovoljan (2) 2 0,4 Dobar (3) 86 19,1 Vrlo dobar (4) 186 41,3 Odličan (5) 175 38,9

Ukupno 450 100

S kime dijete živi

Rezultati su pokazali da velika većina djece 90,4% živi s oba roditelja.

Tablica 13. S kime dijete živi

S kime dijete živi Aps. % S oba roditelja 407 90,4 Samo s majkom 30 6,7 Samo s ocem 4 0,9 S drugim skrbnicima 9 2,0

Ukupno 450 100

Stupanj obrazovanja roditelja i aktivnost u udruzi, organizaciji ili stranci

U uzorku roditelja dobiveni su podaci o stupnju njihova obrazovanja te o njihovom

društvenom aktivizmu u nekoj udruzi ili organizaciji. U odnosu na stupanj obrazovanja,

najviše roditelja ima završenu srednju školu (67,5 %).

Tablica 14. Stupanj obrazovanja roditelja

Stupanj obrazovanja Aps. % Završena osnovna škola 41 9,1 Završena srednja škola 303 67,5 Viša stručna sprema 56 12,5 Visoka stručna sprema 44 9,8 Magisterij i dr. 5 1,1 Ukupno 449 100

Page 97: THE REALIZATION OF THE CHILDREN'S RIGHTS IN THE PROCESS …bib.irb.hr/datoteka/992235.DR_FINAL.pdf · 2019-03-27 · university of zagreb faculty of education and rehabilitation sciences

97

Društveni aktivizam roditelja pokazuje da većina roditelja (njih 366 ili 81,5%) nije

aktivna u nekoj udruzi, organizaciji ili stranci.

5.2. Uzorak varijabli

Za ostvarivanje postavljenih ciljeva, u ovom istraživanju istovremeno su korišteni i

kvantitativni i kvalitativni podaci. Temeljni cilj prikupljanja kvantitativnih podataka je

utvrđivanje i opisivanje stanja prava djeteta u jednoj specifičnoj lokalnoj zajednici. Cilj

dobivanja kvalitativnih podataka jest potreba i želja za uvidom u razumijevanje istraživačkih

problema neposrednim približavanjem sudionicima istraživanja.

5.2.1. Uzorak varijabli kvantitativnog istraživanja

Uzorak kvantitativnih podataka organiziran je u 8 instrumenata od kojih je 6 (odnosno

dva instrumenta u tri različite verzije) konstruirano za potrebe ovog istraživanja, a 2 su

preuzeta. Sudionici istraživanja su popunjavali od dva (roditelji i učitelji) do četiri (djeca)

instrumenta, kao što je prikazano u Tablici 15.

U prethodnom je poglavlju istaknuto kako je istraživanje provedeno na tri uzorka

ispitanika: (1) djeca, (2) roditelji, (3) učitelji. Stoga je bilo potrebno konstruirati tri paralelne

forme upitnika, odnosno mjernih instrumenata (vidjeti priloge 1,2,5,6,7,8).

Prilikom izrade upitnika uzeto je u obzir teorijsko ishodište istraživanja kao i problemi

istraživanja koji se odnose na poznavanje prava djeteta te važnost i doživljaj ostvarivanja

prava u obitelji, školi i zajednici. Uz to, željela se istražiti i informiranost sudionika

istraživanja o postojećim programima za djecu i mlade koji su inicirani iz uprave lokalne

zajednice kao i motivacija za sudjelovanjem djece u tim programima.

Baterija instrumenata sastoji se od četiri cjeline za djecu, te od dvije cjeline za

roditelje i učitelje. Uz tri opće varijable vezane uz spol, godine života te naselje gdje ispitanik

živi, svi ispitanici ispunjavali su dva anketna upitnika koji su bili sastavljeni za potrebe ovog

istraživanja, a to su:

1. Upitnik o pravima djece,

2. Upitnik o informiranosti o programima za djecu i mlade na području Grada Velike

Gorice.

Page 98: THE REALIZATION OF THE CHILDREN'S RIGHTS IN THE PROCESS …bib.irb.hr/datoteka/992235.DR_FINAL.pdf · 2019-03-27 · university of zagreb faculty of education and rehabilitation sciences

98

Oba upitnika sastavljena su u formama za djecu, roditelje i učitelje, temeljem

prethodno provedenog pilot istraživanja, o čemu će kasnije biti više riječi.

Uz navedena dva anketna upitnika, djeca su ispunjavala i Ček listu prednost (Lefferet,

Benson i Roehlkepartain, 1997, prilagođeno), te Skalu percipirane socijalne podrške (Živčić-

Bečirević, 1996).

Svaka navedena grupa instrumenata bit će opisana u tekstu koji slijedi, a radi

preglednosti, predočen je tablični prikaz paralelnih formi upitnika (Tablica 15).

Tablica 15. – Tablični prikaz instrumentarija za prikupljanje kvantitativnih podataka

Djeca Roditelji Učitelji Upitnik o pravima djece (verzija za djecu)

Upitnik o pravima djece (verzija za roditelje)

Upitnik o pravima djece (verzija za učitelje)

Upitnik o informiranosti o programima za djecu i mlade na području Grada Velike Gorice (verzija za djecu)

Upitnik o informiranosti o programima za djecu i mlade na području Grada Velike Gorice (verzija za roditelje)

Upitnik o informiranosti o programima za djecu i mlade na području Grada Velike Gorice (verzija za učitelje)

Ček lista prednosti (Lefferet, Benson i Roehlkepartain, 1997, prilagođeno)

Skala percipirane socijalne podrške (Živčić-Bečirević, 1996)

Upitnik o pravima djece

Ovaj anketni upitnik sastoji se od 8 manjih cjelina. To su:

1. Opća informiranost djece o pravima djeteta

2. Procjena važnosti prava djeteta

3. Opća informiranost roditelja/učitelja o pravima djeteta

4. Doživljaj ostvarivanja prava djeteta u obitelji

5. Doživljaj ostvarivanja prava djeteta u školi

6. Potreba edukacije o pravima djeteta

7. Doživljaj ostvarivanja prava djeteta u zajednici

8. Doživljaj Velike Gorice

Page 99: THE REALIZATION OF THE CHILDREN'S RIGHTS IN THE PROCESS …bib.irb.hr/datoteka/992235.DR_FINAL.pdf · 2019-03-27 · university of zagreb faculty of education and rehabilitation sciences

99

(1) Opća informiranost djece o pravima djeteta mjerena je kroz tri pitanja, na koja su

ispitanici mogli odgovorima 'ne' ili 'da' odgovoriti jesu li se upoznali s pravima djeteta, znaju

li što je Konvencija UN-a o pravima djeteta te znaju li vrste prava navedene u Konvenciji. U

ovom području djeca su procjenjivala vlastitu informiranost, a roditelji i učitelji su

procjenjivali informiranost djece.

(2) Procjena važnosti prava djeteta sastoji se od 14 čestica na kojima ispitanici rasponom

odgovora od 1 do 5 (pri čemu 1 = uopće nije važno, a 5 = jako je važno) iskazuju svoju

procjenu važnosti pojedinih prava djeteta. Ovaj upitnik mjeri četiri vrste prava predviđene

Konvencijom UN o pravima djeteta koje su sadržajno raspoređene u 4 kategorije. To su: (1)

prava preživljavanja, (2) razvojna prava, (3) zaštitna prava te (4) prava sudjelovanja. U tablici

16 prikazan je Cronbachov alfa koeficijent pouzdanosti za svaku kategoriju s pripadajućim

brojem čestica, za svaki subuzorak ispitanika.

Tablica 16 – Cronbachov alfa koeficijent pouzdanosti i broj čestica za svaku kategoriju prema uzorcima ispitanika

Kategorije Djeca Roditelji Učitelji

Br. čestica α Br. čestica α Br. čestica α prava preživljavanja 3 ,696 3 ,392 3 ,561

razvojna prava 3 ,436 3 ,405 3 ,380

zaštitna prava 3 ,452 3 ,482 3 ,484

prava sudjelovanja 5 ,706 5 ,794 5 ,836

Iz tablice 16 može se uočiti kako Cronbachov alfa koeficijent pouzdanosti varira od

niskog do visokog, ovisno o kategoriji i subuzorku ispitanika. Potrebno je istaknuti kako se

ovdje radi o sadržajnoj kategorizaciji čestica, a ne o faktorima koji su dobiveni faktorskom

analizom na upitniku procjene važnosti prava djece. Cilj ovog dijela je ispitati prema

područjima koja pokriva Konvencija UN-a o pravima djeteta, u kojoj mjeri ispitanici

procjenjuju određena prava važnima. Ne radi se o instrumentu koji služi za kliničku procjenu

ispitanika.

Također je interesantna činjenica kako je najveća pouzdanost dobivena na kategoriji

prava sudjelovanja, što je moguće pripisati broju čestica. Naime, ova kategorija jedina ima 5

čestica, dok druge imaju po 3, pa ona svakako pouzdanije mjeri svoje područje.

Page 100: THE REALIZATION OF THE CHILDREN'S RIGHTS IN THE PROCESS …bib.irb.hr/datoteka/992235.DR_FINAL.pdf · 2019-03-27 · university of zagreb faculty of education and rehabilitation sciences

100

Primjeri čestica u ovom upitniku su: „Važno je da sva djeca imaju pravo na

obrazovanje“ te „Važno je da se mišljenje svakog djeteta ozbiljno uzima u obzir“.

(3) Opća informiranost roditelja/učitelja o pravima djeteta paralelna je kao i gore opisana prva

cjelina. Jedina je razlika u tome što su na ovom mjestu djeca procjenjivala roditelje, a roditelji

i učitelji sebe.

(4) Doživljaj ostvarivanja prava djeteta u obitelji mjeren je setom od 7 tvrdnji na kojima su

ispitanici odgovorima od 1 do 5 (pri čemu je 1 = uopće nije točno, a 5 = u potpunosti je točno)

odgovarali na postavljene tvrdnje. Djeca su odgovarala u kojoj mjeri procjenjuju da njihovi

roditelji poštuju njihova temeljna prava, a roditelji su procjenjivali sebe, u kojoj mjeri

doživljavaju ostvarivanje prava djeteta u obitelji. Učitelji nisu odgovarali na ovaj upitnik s

obzirom da se radi o području obiteljskih prilika.

Primjeri čestica u ovom upitniku su: „Moji roditelji poštuju moja prava“ te „Mogu

utjecati na odluke koje donose moji roditelji“.

(5) Doživljaj ostvarivanja prava djeteta u školi ispitan je na sličan način kao i prethodno

opisan doživljaj ostvarivanja prava djeteta u obitelji, s jednakim rasponom odgovora od 1 do

5. Radi se o upitniku koji ima 13 čestica, a ispunjavali su ga svi ispitanici (i djeca, i roditelji, i

učitelji).

Primjeri čestica u ovom upitniku su: „U školi učimo o pravima djeteta“ te „Učitelji u

mojoj školi slušaju i uvažavaju mišljenje učenika“.

(6) Potreba edukacije o pravima djece mjerena kroz dvije kategorijalne varijable, s ponuđenim

odgovorima 'da' ili 'ne' na kojima su ispitanici odgovarali smatraju li da bi u školi trebalo

ponuditi učenicima izborni predmet „Prava djeteta“ te bi li učitelji trebali polaziti edukaciju o

pravima djeteta.

(7) Doživljaj ostvarivanja prava djeteta u zajednici po svojoj strukturi istovjetan je već

opisanim upitnicima o doživljaju ostvarivanja prava u obitelji i školi. Primjeri čestica u ovom

upitniku su: „U mojoj lokalnoj zajednici odrasli poštuju prava djece“ te „U mojoj lokalnoj

zajednici govori se o pravima djece“.

Page 101: THE REALIZATION OF THE CHILDREN'S RIGHTS IN THE PROCESS …bib.irb.hr/datoteka/992235.DR_FINAL.pdf · 2019-03-27 · university of zagreb faculty of education and rehabilitation sciences

101

(8) Doživljaj Velike Gorice mjeren je kroz tri vrlo kratke tvrdnje na koje su ispitanici

odgovarali rasponom odgovora od 1 do 5 (pri čemu 1 = uopće se ne slažem, a 5 = u

potpunosti se slažem). Ispitanici su odgovarali o tome je li Velika Gorica grad u kojemu je

ugodno živjeti, je li siguran grad te imaju li ljudi osjećaj pripadanja svome gradu.

Upitnik o informiranosti o programima za djecu i mlade

U ovom anketnom upitniku sadržana su različita pitanja, te se njegove forme značajnije

razlikuju između subuzoraka djece, roditelja i učitelja.

Međutim, prve tri manje cjeline upitnika bile su istovrsne za sva tri subuzorka. To su:

1. Informiranost o programima za djecu i mlade na području Grada Velike Gorice

2. Sudjelovanje djece u programima i aktivnostima za djecu i mlade

3. Dobivanje informacija o programima za djecu i mlade u Velikoj Gorici

(1) Informiranost o programima za djecu i mlade na području Grada Velike Gorice mjerena je

setom od 11 dihotomnih tvrdnji (s ponuđeni odgovorima 'da' ili 'ne') gdje su ispitanici

odgovarali u kojoj su mjeri informirani o pojedinim aktivnostima koje postoje ili se odvijaju u

njihovoj zajednici. Primjeri tvrdnji su „Čuo/la sam za Gradsko vijeće djece Grada Velike

Gorice“ i „Čuo/la sam sa u Velikoj Gorici postoji Savjet mladih“.

(2) Sudjelovanje djece u programima i aktivnostima za djecu i mlade također je mjereno kroz

istovrsne četiri dihotomne varijable. Primjeri čestica su „Sudjelovao/la sam u pismenim i/ili

likovnim radovima u akciji Velika Gorica – prijatelj djece“ te „Uključio/la sam se u programe

Centra za djecu, mlade i obitelj Velika Gorica“.

(3) Dobivanje informacija o programima za djecu i mlade u Velikoj Gorici mjereno je ček-

listom o 8 ponuđenih izvora informacija. Ispitanici su križićem označavali 3 izvora od kojih u

najvećoj mjeri dobivaju informacije o programima i aktivnostima u Velikoj Gorici.

Ovim pitanjima završila je baterija instrumenta za učitelje, dok su upitnici za djecu i

roditelje sadržavali još neke dodatne varijable. Obzirom da se radi o kraćim, kategorijalnim

varijablama, područja koja mjeri kratko su prikazana u Tablici 17.

Page 102: THE REALIZATION OF THE CHILDREN'S RIGHTS IN THE PROCESS …bib.irb.hr/datoteka/992235.DR_FINAL.pdf · 2019-03-27 · university of zagreb faculty of education and rehabilitation sciences

102

Tablica 17. Kategorijalne varijable u Upitnicima o pravima djeteta za djecu i roditelje

Pitanja za djecu Pitanja za roditelje

„S kime živiš?“ „S kime dijete živi?“ Interes za sudjelovanjem u programima i

aktivnostima za djecu i mlade Stupanj obrazovanja roditelja

Pitanja o osobama kojima bi se dijete obratilo ukoliko bi netko kršio njegova prava

Aktivnosti roditelja u nekoj organizaciji ili udruzi

Pitanja o osobama kojima bi se dijete obratilo ukoliko bi netko kršio prava drugih učenika u školi

Školski uspjeh na kraju posljednje školske godine

Oba ova upitnika (Upitnik o pravima djece, te Upitnik o informiranosti o programima

za djecu i mlade) konstruirani su za potrebe ovog istraživanja, a temeljem prethodno

provedenog pilot istraživanja.

Pilot istraživanje provedeno je u svibnju 2009. godine s učenicima tadašnjih sedmih

razreda (koji su u vrijeme provedbe konačnog istraživanja bili osmi razred, stoga se ne radi o

istim ispitanicima). U pilot istraživanju sudjelovalo je 79 učenika Osnovne škole Eugena

Kumičića u Velikoj Gorici.

Cilj pilot istraživanja bio je provjeriti učenikovo shvaćanje pojedinih čestica te izbaciti

čestice koje ne pokazuju dobre karakteristike. Stoga je većina opisanih cjelina u upitniku

sadržavala inicijalno veći broj čestica, koje su temeljem statističkih pokazatelja izbačene iz

konačne verzije upitnika. Izbačene su one čestice koje su imale izrazito nepravilnu

distribuciju, te koje su imale nedovoljne korelacije sa sadržajno pripadajućim česticama16.

16 Iz Upitnika o pravima djeteta koji se odnosi na doživljaj ostvarivanja prava djeteta u školi, od 15

čestica izbačene su dvije koje su preformulirane kao čestice s ponuđenim odgovorima u dvije kategorije (promijenjena im je forma kako bi se postigla jasnoća). Iz dijela koji se odnosi na doživljaj ostvarivanja prava djeteta u obitelji, od 9 čestica, izbačene su dvije čiji je sadržaj obuhvaćen drugim česticama (to su:„U slučaju da se pojavi neki problem, uvijek se mogu obratiti mojim roditeljima“ i „Moji roditelji uvažavaju moje mišljenje“). Najveća promjena dogodila se u dijelu upitnika koji se odnosi na ostvarivanje prava djeteta u lokalnoj zajednici. Od osam čestica na skali o poštivanju prava djeteta u lokalnoj zajednici izbačene su dvije čiji je sadržaj, kao i u prethodnom slučaju, obuhvaćen drugim česticama (to su: „U mojoj lokalnoj zajednici djeca su aktivna u poticanju i organiziranju različitih aktivnosti“ i „U mojoj lokalnoj zajednici djeca imaju pravo pitati gradonačelnika o svim pitanjima koja se odnose na njihova prava u zajednici“). Uz to, izbačene su dvije čestice kojima se opisuje način upoznavanja s pravima djeteta na općenitoj razini („U mojoj lokalnoj zajednici upoznao/la sam se s pravima djeteta“ i „Gdje“) te su uvedene tri nove čestice o Velikoj Gorici koje opisuju način življenja, sigurnost i osjećaj pripadanja lokalnoj zajednici na specifičnoj razini.

Iz Upitnika o informiranosti o programima za djecu i mlade na području Grada Velike Gorice, iz prvog dijela Upitnika koji putem govori o poznavanju programa, od 15 izbačene su 4 čestice zbog rasterećenja ovog dijela upitnika (radi se o česticama koje se odnose na rad povjerenstava i odbora koji se bave djecom i mladima). Zbog dobivanja jasnih odgovora o načinu primanja informacija o programima za djecu i mlade, promijenjen je ovaj dio upitnika na način da su izbačene 3 čestice koje daju općenite odgovore (informacije se dobivaju u obitelji, školi i lokalnoj zajednici) te je uvršteno novih 8 čestica s konkretnim odgovorima.

Page 103: THE REALIZATION OF THE CHILDREN'S RIGHTS IN THE PROCESS …bib.irb.hr/datoteka/992235.DR_FINAL.pdf · 2019-03-27 · university of zagreb faculty of education and rehabilitation sciences

103

Nakon redukcije čestica definirane su konačne verzije Upitnika o pravima djeteta i

Upitnika o informiranosti o programima za djecu i mlade koje su korištene u istraživanju

(Prilog 1 i 2).

Ranije je navedeno kako su djeca ispunjavala još dva instrumenta, a to su Ček lista

prednosti i Skala percipirane socijalne podrške.

Ček lista prednosti (Lefferet, Benson i Roehlkepartain, 1997., prilagođeno)

Budući da teorijsko ishodište za istraživanje povezuje koncepte prava djeteta i

otpornosti lokalne zajednice s elementima koncepta razvojnih prednosti, u istraživanju je

korištena prilagođena forma Ček liste prednosti (Lefferet, Benson i Roehlkepartain, 1997).

Originalni instrument zamišljen je kao ček-lista. Prilagođena forma je zadržala naziv,

ali instrument ima izgled i obilježja skale procjene. Ček lista je modificirana na način da su

dihotomni odgovori (ne/da) pretvoreni u odgovore na ljestvici od četiri stupnja (uvijek –

uglavnom – rijetko – nikada)

Za primjenu u hrvatskim uvjetima instrument je prilagođen u projektu „Modeli

intervencija u svrhu prevencije poremećaja u ponašanju djece, mladeži i odraslih u Republici

Hrvatskoj“. Primijenjen je na reprezentativnom uzorku učenika osnovnih škola (Bašić, Ferić i

Kranželić, 2001) i na reprezentativnom uzorku učenika srednjih škola, adolescenata -

korisnika usluga centara za socijalnu skrb i mladih u institucionalnom tretmanu (Žižak,

Koller-Trbović i Lebedina-Manzoni, 2001).

Ček lista prednosti sadrži 2 skupine razvojnih prednosti i to 20 vanjskih razvojnih

prednosti i 20 unutarnjih razvojnih prednosti. Svaka grupa sastoji se od 4 kategorije.

Vanjske prednosti su: podrška, osnaživanje, granice i očekivanja, konstruktivno

korištenje vremena. Opisuju pozitivna razvojna iskustva vezana uz osobne veze i mogućnosti

koje se uglavnom pružaju u obitelji, školi i široj zajednici.

Unutarnje prednosti su: predanost učenju, pozitivne vrijednosti, socijalna

kompetentnost, pozitivan identitet. Predstavljaju grupu vještina, samopercepcija,

kompetencija, koja se kod mladih ljudi razvija postupno i kroz vrijeme, a kao rezultat

promatranja i socijalnog iskustva.

Za svaku kategoriju izračunat je Cronbachov alfa koeficijent pouzdanosti (Tablica 18).

Page 104: THE REALIZATION OF THE CHILDREN'S RIGHTS IN THE PROCESS …bib.irb.hr/datoteka/992235.DR_FINAL.pdf · 2019-03-27 · university of zagreb faculty of education and rehabilitation sciences

104

Tablica 18. – naziv kategorija, broj čestica te Cronbachov alfa koeficijent pouzdanosti za Ček listu prednosti Kategorija Br. čestica Cronbachov α

1. Podrška 6 ,619

2. Osnaživanje 4 ,514

3. Granice i očekivanja 6 ,626

4. Konstruktivno korištenje vremena 4 ,568

5. Posvećenost učenju 5 ,697

6. Pozitivne vrijednosti 6 ,747

7. Socijalna kompetentnost 5 ,693

8. Pozitivan identitet 4 ,751

Iz Tablice 18. je vidljivo kako su vrijednosti unutarnje konzistencije umjereno visoke

do visoke za sve kategorije, te da zadovoljavaju metrijske karakteristike.

Skala percipirane socijalne podrške (Živčić-Bečirević, 1996)

Promišljanje teorijskog ishodišta istraživanja uključuje i socijalnu podršku kao važan

uvjet pozitivnog i zdravog razvoja djeteta. Obzirom da socijalna podrška dolazi od ključnih

osoba iz djetetove okoline, u ovom istraživanju korištena je Skala socijalne podrške (Živčić-

Bečirević, 1996) koja ispituje percepciju dobivanja socijalne podrške upravo od roditelja i

učitelja.

Skala percipirane socijalne podrške sadrži 17 tvrdnji. Djeca trebaju odgovoriti koliko

dobro te tvrdnje opisuju njihovo mišljenje. Podrška se odnosi na tri skupine osoba koje

značajno utječu na život svakog djeteta: roditelje, prijatelje i učitelje. Iz ove tri skupine

regrutiraju se osobe koje bi trebale pružati socijalnu podršku djeci u razdoblju njihova razvoja

i odrastanja.

Skala percipirane socijalne podrške uključuje dva faktora:

1. faktor – percepcija instrumentalne socijalne podrške

2. faktor – percepcija socijalne podrške samopoštovanju.

Prvi faktor obuhvaća 9 čestica koje opisuju u kolikoj mjeri dijete percipira da su mu

bliske osobe spremne pomoći i dati mu podršku kada je to potrebno.

Drugi faktor obuhvaća 8 čestica koje odražavaju percepciju dobivanja socijalne

podrške koja se temelji na održavanju pozitivne slike o sebi.

Page 105: THE REALIZATION OF THE CHILDREN'S RIGHTS IN THE PROCESS …bib.irb.hr/datoteka/992235.DR_FINAL.pdf · 2019-03-27 · university of zagreb faculty of education and rehabilitation sciences

105

Obje subskale percepcije socijalne podrške pokazuju umjerenu pouzdanost tipa

unutrašnje konzistencije. Cronbach alpha za prvu subskalu iznosi 0,65, a za drugu subskalu

0,68.

5.2.2. Svrha i uzorak kvalitativnih podataka

Kvalitativni pristup u istraživanjima na područjima društvenih znanosti posljednjih

desetljeća se, nakon pozicije na marginama znanosti, počinje širiti na mnoga znanstvena

polja što u današnje vrijeme rezultira jasnije definiranim kvalitativnim metodama i preciznije

postavljenim pravilima istraživačkog procesa. Uz to sve se češće primjenjuje mješoviti pristup

(mix-method) na način da se kombiniranjem kvantitativnih i kvalitativnih metoda, dobivaju

nove komplementarne snage. Na ovaj način rezultati se proširuju ili se otkriva nešto što se

samo kvantitativnim ili samo kvalitativnim pristupom nije moglo dobiti. Ovaj pristup čak se

naziva novim pokretom u društvenim istraživanjima (Jeđud, 2008)17.

Sukladno navedenom, osnovni razlozi zbog kojih se u ovom istraživanju, uz

kvantitativnu koristi i kvalitativna metodologija, mogu se predstaviti na sljedeći način:

Dobiti uvid u razumijevanje ključnih istraživačkih koncepata - prava djeteta i

otpornost, iz osobne perspektive djeteta i za dijete značajnih odraslih osoba.

Dati pravu djeteta na sudjelovanje ulogu i značaj usklađen sa samom suštinom tog

prava – aktivnim sudjelovanjem sukladno vlastitim mogućnostima.

Približiti istraživača sudionicima istraživanja s ciljem da se putem izravne

komunikacije ne samo dobije uvid u osobnu perspektivu sudionika istraživanja,

nego da voditeljica i sudionici istraživanja počnu zajedno graditi „lokalno

relevantna znanja“ o pravima djeteta u smislu polazišta za nova djelovanja u

lokalnoj zajednici.

Temeljem toga može se reći da je svrha kvalitativnih podataka u ovom istraživanju

osvjetljavanje koncepata prava djeteta i otpornosti iz perspektive sudionika istraživanja te

proširivanje i nadopunjavanje polaznih teorijskih konstrukta definiranih na temelju stručnih

17 Dekleva (2008) govori o aktualnosti kvalitativne metodologije među čije se jake strane ubrajaju sposobnost za konceptualiziranje, otkrivanje i analiziranje subjektivnih konstrukcija svijeta. U tom smislu kvalitativni pristupi imaju mnogo prednosti, prije svega iz aspekta upotrebljivosti, lokalne uvjerljivosti, vjerodostojnosti i valjanosti koja nema ambicija za postizanjem univerzalne valjanosti

Page 106: THE REALIZATION OF THE CHILDREN'S RIGHTS IN THE PROCESS …bib.irb.hr/datoteka/992235.DR_FINAL.pdf · 2019-03-27 · university of zagreb faculty of education and rehabilitation sciences

106

(eksplicitnih) teorija, konstruktima koji proizlaze iz osobnih (implicitnih) teorija sudionika

istraživanja.

Podaci o doživljaju stanja prava djeteta i kvalitete života djece u Gradu Velikoj Gorici

te percepciji lokalne zajednice prikupljeni su kroz razgovore u fokusnim grupama djece,

roditelja i učitelja. U dogovoru s tri škole koje su sudjelovale u istraživanju, organizirane su

tri fokusne grupe učenika, dvije fokusne grupe roditelja i dvije fokusne grupe učitelja. Sadržaj

razgovora u tim grupama slijedio je tri uobičajene faze razgovora u fokusnim grupama: uvod

u temu, ključna pitanja i zaključna pitanja.

Uvod u temu kroz tri pitanja otvara temu razumijevanja prava djeteta i razumijevanje

razloga za postojanje posebnih prava.

Ključnih šest pitanja odnose se na razumijevanje otpornosti i povezivanje fenomena

otpornosti s ostvarivanjem prava djeteta, a time i kvalitetom življenja i odrastanja djece.

Zaključna tri pitanja ispituju doživljaj odnosa koji postoji između prava, odgovornosti

i pravila.

Tablica 19. Faze razgovora u fokusnim grupama i pitanja u odnosu na postavljene ciljeve i probleme

Faza razgovora Pitanje Cilj/problem

Uvod u temu

Kako razumijete što su to prava djeteta? 1.a) 1.c)

Zašto trebaju postojati posebna prava djeteta? Navedite neko konkretno pravo za koje mislite da je zapisano u konvenciji?

Ključna pitanja

Kako bi opisali kvalitetan život djeteta? 4.a) Znate li što je to otpornost? 4.c) kakav je otporan čovjek, otporna škola, otporna lokalna zajednica Postoji li veza između otpornosti i prava djeteta?

4.b) 4.d)

Što za vas znači pravo sudjelovanja? 1.a) Utječete li na donošenje odluka u obitelji, školi, lokalnoj zajednici

Zaključno

Što misle imaju li djeca uz prava i odgovornosti? Postoje li razlike između prava i pravila? Mogu li prava razmaziti djecu?

Page 107: THE REALIZATION OF THE CHILDREN'S RIGHTS IN THE PROCESS …bib.irb.hr/datoteka/992235.DR_FINAL.pdf · 2019-03-27 · university of zagreb faculty of education and rehabilitation sciences

107

5.3. Postupak provedbe istraživanja

Istraživanju je prethodilo pilot istraživanje opisano u poglavlju 5.2.1.

Istraživanje je provedeno sukladno Etičkom kodeksu u istraživanjima s djecom

(2005). Specifičnije, to znači da je u svim školama na roditeljskim sastancima roditeljima

objašnjena svrha i ciljevi istraživanja te je pribavljen pisani pristanak roditelja za sudjelovanje

djece u istraživanju. Obzirom da je istraživanje provedeno u osnovnim školama, od Agencije

za odgoj i obrazovanje pribavljena je suglasnost za provedbu istraživanja.

Nakon potpisanih suglasnosti, roditelji su, ukoliko su to željeli, ispunili Upitnike za

roditelje. Na satovima razrednog odjela razrednici su djeci ukratko predstavili cilj, svrhu i

temu istraživanja. Djeca su upitnike/skale ispunjavala na satovima razrednog odjela, a

učiteljima je predstavljeno istraživanje na sjednicama učiteljskih vijeća. Svi ispitanici

popunjavali su upitnike dobrovoljno.

Djeca su ispunjavala upitnike 30 do 40 minuta, roditelji oko 30 minuta, a učitelji oko

15 minuta. Sa ciljem dobivanja iskrenih odgovora, svi upitnici su bili anonimni.

Prikupljanje kvalitativnih podataka od odraslih sudionika održano je u fokus grupama

u institucijama lokalne zajednice. Prikupljanje kvalitativnih podataka od djece održano je u

školama i prostorijama gradske uprave.

5.4. Metode obrade podataka

Sukladno tipu podataka u obradi je primijenjena kvantitativna i kvalitativna

metodologija. Kvantitativni podaci, sukladno postavljenim hipotezama, obrađeni su na

deskriptivnoj i multivarijatnoj razini. Kvalitativni podaci obrađeni su po principima

kvalitativne analize teksta.

Page 108: THE REALIZATION OF THE CHILDREN'S RIGHTS IN THE PROCESS …bib.irb.hr/datoteka/992235.DR_FINAL.pdf · 2019-03-27 · university of zagreb faculty of education and rehabilitation sciences

108

6. REZULTATI ISTRAŽIVANJA

Rezultati istraživanja bit će predstavljeni u ovom poglavlju, i to slijedom postavljenih

specifičnih ciljeva. Svako potpoglavlje usklađeno je s postavljenim ciljem i povezano s

definiranim problemima istraživanja. 6.1. Razumijevanje koncepta prava djeteta i procjena važnosti ostvarivanja prava

djeteta

6.1.1. Kako djeca razumiju koncept prava djeteta

„Bilo bi bolje da odrasli više poštuju djecu, jer su djeca ponekad pametnija od odraslih“

Istraživački problem:

1. a) Istražiti i opisati kako djeca razumiju koncept prava djeteta

Kako bi se upoznalo dječje razumijevanje koncepta prava djeteta, posebice iz

perspektive participativnih prava, u pripremi polustrukturiranog razgovora u fokusnim

grupama čak 8 od ukupno 12 pitanja bilo je fokusirano upravo na to područje.

Analiza odgovora iz fokusnih grupa pokazala je da kao razloge za postojanje posebnih

dječjih prava djeca navode dvije kategorije odgovora koje su povezane s pitanjima moći i

poštivanja. Pritom su više obrazloženi odgovori koji se odnose na obrazlaganje pitanja moći.

U tom smislu djeca navode da su: slabija, drugačija, nemaju moć, ne mogu se sama boriti za

svoja prava. Iz drugog tipa odgovora proizlazi jasna poruka da prava djeteta kao posebna

prava trebaju postojati zato što ih „odrasli moraju poštivati“. Ukratko, prema porukama djece

razlozi za postojanje posebnih prava, prava djeteta leže u potrebi poštivanja djece (posebice

od strane odraslih) unatoč razlikama između djece i odraslih u količini moći koju imaju u

društvu.

Na pitanje Kako razumijete što su to prava djeteta?, djeca, sudionici razgovora u

fokusnim grupama, su odgovarali raznoliko. Analiza tih odgovora omogućila je da se na višoj

razini apstrakcije prepoznaju 4 kategorije odgovora povezanih s:

konkretnim pravima djeteta,

Page 109: THE REALIZATION OF THE CHILDREN'S RIGHTS IN THE PROCESS …bib.irb.hr/datoteka/992235.DR_FINAL.pdf · 2019-03-27 · university of zagreb faculty of education and rehabilitation sciences

109

poštivanjem djeteta i uvažavanjem njegovog mišljenja,

životom bez nasilja,

smanjivanjem razlika i isključenosti u društvu.

Konkretna prava koja navode vezana su uz njihov svakodnevni život (npr. djeca

navode da sva djeca imaju pravo na obrazovanje te da se ovo pravo u Velikoj Gorici ostvaruje

jer sva djeca idu u školu). Poštivanje djeteta i uvažavanje njihova mišljenja, djeca povezuju

(„Potrebno je da nas odrasli poštuju i uvažavaju naše mišljenje“). Djeca su nezadovoljna

statusom te navode da „bi bilo bolje da odrasli više poštuju djecu, jer su djeca ponekad

pametnija od odraslih“. Djeca zaključuju da se mogu pozvati na prava djeteta kao što se i

odrasli pozivaju na svoja prava.

Osim što prava djeteta, djeca često poistovjećuju s nekom specifičnom skupinom

prava, oni poznaju vrste prava te ih nabrajaju i pri tome obuhvaćaju sve četiri skupine prava iz

Konvencije. Tako navodeći neka konkretna prava najčešće spominju razvojna prava (pravo na

obrazovanje, igru i slobodno vrijeme), zatim zaštitna prava (zaštita od zlostavljanja, nasilja),

slijede prava sudjelovanja (pravo na izricanje mišljenja) te prava preživljavanja (pravo na

zdravstvenu zaštitu).

Budući da je pravo sudjelovanja posebno istaknuto u ovom istraživanju, na pitanje Što

za vas znači pravo sudjelovanja? djeca opisuju značenje tog prava objašnjavajući da se radi o

pravu djece da ih se sluša, o pravu izricanja mišljenja, o pravu glasa u odlukama koje ih se

tiču te o pravu da njihovi prijedlozi budu razmatrani.

Na pitanje Utječete li na donošenje odluka u obitelji, školi i lokalnoj zajednici? djeca

kritički progovaraju o svom iskustvu i opširno raspravljaju o ovom pitanju. Najbolja situacija

što se tiče izricanja mišljenja i sudjelovanja u donošenju odluka vlada u obiteljima. Djeca se

dogovaraju s roditeljima o zajednički aktivnostima, pregovaraju s njima o utvrđivanju pravila

te su zadovoljna načinom na koji se pravo sudjelovanja ostvaruje u obitelji. Prema stupnju

zadovoljstva ostvarivanjem prava na sudjelovanje, slijedi lokalna zajednica. Većina djece

doživljava lokalnu zajednicu (gradsku upravu, mjesnu samoupravu) kao instituciju u kojoj ih

se sluša te imaju pravo izreći svoje mišljenje, probleme i zahtjeve. Iako nisu u potpunosti

zadovoljni reagiranjem na njihova traženja, ipak uspijevaju ostvariti dio svojih želja i potreba.

Međutim, kada je riječ o ostvarivanju prava na sudjelovanje u školi, djeca izražavaju potpuno

nezadovoljstvo. Sudionici svih fokusnih grupa smatraju da u školi nemaju pravo izreći svoje

mišljenje, a njihova iskustva su povezana s odbijanjem bilo kakve suradnje škole u smislu

podrške njihovim zahtjevima. Djeca misle da u školi nemaju nikakva prava te ih nitko u školi

ne uvažava. Smatraju da je Vijeće učenika deklarativno tijelo koje nema otvorenih

Page 110: THE REALIZATION OF THE CHILDREN'S RIGHTS IN THE PROCESS …bib.irb.hr/datoteka/992235.DR_FINAL.pdf · 2019-03-27 · university of zagreb faculty of education and rehabilitation sciences

110

mogućnosti za djelovanje sa ciljem poboljšanja položaja učenika u školi. Takvu situaciju

obrazlažu mogućim razlozima vezanim uz postojanje školskih pravila koja onemogućavaju

stvaranje prostora za djelovanje učenika. Gotovo sve aktivnosti koje nisu vezane uz nastavnu

satnicu (poput izleta, maturalaca i sl.) mogle bi, prema mišljenju djece biti dogovarane s

njima, no i te aktivnosti su unaprijed dogovorene na razini učitelja – razrednika – ravnatelja

što izaziva nezadovoljstvo među djecom jer doživljavaju svoj položaj kao inferioran i

nemoćni su pred strogim pravilima koja određuje rukovodstvo škole. O tome svjedoče

njihove izjave: „Kad nešto kažemo, kao da ništa nismo rekli, nije ih briga“; „U školi je

najgore jer nas nikada nitko od odraslih ne sluša i baš se osjećamo jadno“; „Dajte nam vi

pomognite da idemo na maturalac, vas će slušati“; „U školi ne možemo ništa jer se s

profesorima o tome ne da razgovarati. Oni postavljaju pravila i mi samo moramo slušati“.

Budući da su uz prava vezane odgovornosti djeci je postavljeno pitanje o tome što

misle, imaju li djeca uz prava i odgovornosti. Odgovarajući na ovo pitanje djeca su pokazala

iznimno visok stupanj razumijevanja odgovornosti kao sastavnog dijela postojanja i imanja

prava. Jedinstveni su u isticanju odgovornosti kao elementa ostvarivanja prava te ju dijele na

odgovornost prema sebi i prema drugima. Smatraju da odgovornost prati slobodu koja ne

smije biti zloupotrijebljena. Svjesni su da u slučaju zlouporabe te slobode svaki pojedinac pa

tako i dijete snosi određene posljedice. Uz to, djeca se kritički osvrću na ponašanje odraslih

koji često, upravo kada se radi o odgovornom ponašanju ne pružaju djeci najbolji primjer.

Tijekom odgovaranja na pitanje o vezi prava i odgovornosti, djeca su spominjala i

pravila kao važan element sustava poštivanja prava. Na pitanje Postoje li razlike između

prava i pravila? djeca pokazuju poznavanje suštine odnosa ova dva pojma. Djeca na

primjerima dokazuju poznavanje razlike između ovih pojmova poput: „Npr. pravo je ići u

školu, a obveza je poštivati pravila u školi“; „Pravila su zapravo dobra i profesori koji

postave pravila i drže ih se, puno su nam draži od onih kod kojih nikad ne znaš što će biti“;

„Imamo pravo na igru, ali zbog pravila da moramo učiti, ne možemo ostvarivati pravo na

igru koliko bismo željeli“; „Kada ne bi postojala pravila, ljudi bi bili preslobodni te bi mogli

ugroziti sebe i druge ljude“.

Iz izjava djece se može zaključiti da su prava i pravila međusobno uvjetovani pojmovi,

odnosno da prava ne mogu postojati ukoliko ne postoje pravila. Uz to, pravila su svojevrsni

„zaštitnici“ prava, ona ponekad ograničavaju potpuno ostvarivanje prava, ali su u svojoj

suštini potrebna, pozitivna, dobrodošla i neophodna upravo zato jer omogućuju ostvarivanje

prava.

Page 111: THE REALIZATION OF THE CHILDREN'S RIGHTS IN THE PROCESS …bib.irb.hr/datoteka/992235.DR_FINAL.pdf · 2019-03-27 · university of zagreb faculty of education and rehabilitation sciences

111

Kao što je poštivanje prava povezano s postojanjem pravila, tako su i pravila povezana

s odgovornostima. Prema mišljenju djece, svi smo odgovorni za poštivanje onih pravila koja

omogućavaju ostvarivanje prava. Nadalje, djeca navode i primjere kojima potkrepljuju svoja

razmišljanja i dokazuju primjerima da u obitelji, školi i zajednici postoje pravila koja su u

vezi s odgovornostima i pravima (npr. sva djeca imaju pravo na igru, ali ponekad to pravo

moraju reducirati zbog obveze i odgovornosti prema školi i učenju). Zanimljiv je i način na

koji djeca govore o pravilima kao o ograničenju slobode. Pravila nas, prema razmišljanjima

djece ograničavaju u slobodnom ponašanju te predstavljaju ograničenje prava. To nije

nepovoljna informacija jer pravila postoje „kako bi život ljudi bio normalan“.

Djeca upućuju odraslima kritiku navodeći da često odrasli ne pružaju dobar primjer:

„Mladi oponašaju starije“; „ Odrasli bi trebali paziti kome prodaju alkohol i cigarete, gdje je

tu njihova odgovornost?“ .

Djeca misle da imaju odgovornost („Ako napravim nešto loše, dobijem kaznu i znao

sam da ću dobiti kaznu ako to napravim, znači sam sam si kriv ili – odgovoran, kak hoćete“),

te ju povezuju s pravima, pravilima i slobodom.

Zaključno pitanje u fokusnim grupama Mogu li prava nekoga razmaziti? vezano je uz

doživljaj i razumijevanje suštine ostvarivanja prava djeteta općenito. Djeca su na ovo pitanje

odgovarala navodeći razloge zbog kojih se takva situacija može dogoditi. Razmaženost je, po

njihovom mišljenju povezana s ostvarivanjem prava samo ukoliko nisu postavljene granice.

Za postavljanje granica odgovorni su odrasli i to prije svega, roditelji. Djeca razumiju da su za

ostvarivanje i poštivanje prava djeteta odgovorni – odrasli. Odrasli postavljaju granice u

procesu odrastanja djece („Djeca nisu psihički zrela“; „Sazrijevanje traje cijeli život“), a

odgovornost djece jest u potrebi razumijevanja postavljenih granica. Granice postaju i u

svijetu odraslih i zapravo su povezane s pravilima i odgovornostima. Svjesni uloge

roditelja/staratelja u odgoju, djeca navode da djecu ne mogu razmaziti prava, već roditelji.

Razumijevanje koncepta prava djeteta iz perspektive djece istraženo je kroz razgovore

u fokusnim grupama kroz veći broj pitanja. Odgovori djece stvorili su dovoljno široku

podlogu da se opiše njihovo razumijevanje tog pravnog i psihosocijalnog konstrukta.

Pokazalo se da je za dječje razumijevanje koncepta prava djeteta ključno poštivanje i

uvažavanje djece od strane odraslih unatoč neimanju iste količine i vrste moći. Također se

pokazalo da je dječji koncept prava djeteta konkretan, a ne apstraktan fenomen.

Konkretizacija (konkretno mišljenje obilježje je ove razvojne dobi) se odnosi kako na prava

sudjelovanja o kojima djeca, u pravilu, govore kroz specifična prava, tako i na opisivanje

odnosa između prava i pravila, odnosno prava i odgovornosti.

Page 112: THE REALIZATION OF THE CHILDREN'S RIGHTS IN THE PROCESS …bib.irb.hr/datoteka/992235.DR_FINAL.pdf · 2019-03-27 · university of zagreb faculty of education and rehabilitation sciences

112

6.1.2. Kako roditelji i učitelji razumiju koncept prava djeteta

„Prava su dobro postavljena, a stvar mogu zeznuti roditelji“

Istraživački problem:

1.c) Istražiti i opisati kako roditelji i učitelji razumiju koncept prava djeteta

Koncept prava djeteta bilo je zanimljivo istražiti u četiri fokusne grupe odraslih

sudionika istraživanja, dvije grupe roditelja i dvije grupe učitelja te usporediti razumijevanje

prava djeteta iz njihovih perspektiva.

Roditelji su pokazali visoku razinu kritičnosti prema pravima djeteta kao novijoj

pravnoj i društvenoj pojavi. Iako većina roditelja podržava postojanje posebnih prava koja se

odnose na djecu, manji broj roditelja smatra da postojanje posebnih prava djeteta nije

potrebno. Takve tvrdnje i razmišljanja opravdavaju obrazloženjem da za djecu trebaju

vrijediti ljudska prava kao i za odrasle („Djeca su ista kao i odrasli, zar ne, onda ljudska

prava vrijede i za njih“). Krajnje kritike prava djeteta upućene su odraslima uz obrazloženje

da se pretjeruje s donošenjem različitih vrsta dokumenta pa tako i Konvencije o pravima

djeteta („U silnoj poplavi prava, prava djeteta su izmišljotina da bi se prikrilo da je prava sve

manje“). Većina roditelja ipak smatra da je prava djeteta potrebno posebno regulirati jer djeca

nisu samostalna i nemaju materijalnu egzistenciju te zbog toga trebaju posebnu zaštitu

(„Djeca ne mogu zarađivati niti su sposobna brinuti o sebi“, „Bez obzira na egzistenciju,

djeca nisu emocionalno ni fizički zrela za samostalan život“, „Oni su kao mladunčad u

prirodi - ne mogu bez roditelja“). Dio roditelja navodi da postoje odrasli ljudi koji fizički,

psihički i egzistencijalno ugrožavaju djecu te treba postojati sustav koji će takvu djecu štititi.

Roditelji s krajnje kritičnim stavovima prema postojanju posebnih prava koja se odnose na

djecu zaključuju da su prava djeteta neodvojiva od ljudskih prava te da je diskriminirajuće

definirati neka posebna prava („To je licemjerno – djeca bi trebala biti ista u odnosu na

odrasle, a odrasli su osmislili za njih neka posebna prava“, „U razvijenom svijetu, o tome se

ne bi raspravljalo – ljudska prava vrijede za sve ljude, a djeca su mali ljudi“). Ovakve izjave

potaknule su raspravu o konceptu prava djeteta te roditelji koji smatraju da moraju postojati

posebna prava djeteta navode da djeci treba pomoć odraslih u ostvarenju ljudskih prava te da

su djeca prirodno ovisna o odraslima i ne mogu se sama boriti za svoja prava i interese.

Page 113: THE REALIZATION OF THE CHILDREN'S RIGHTS IN THE PROCESS …bib.irb.hr/datoteka/992235.DR_FINAL.pdf · 2019-03-27 · university of zagreb faculty of education and rehabilitation sciences

113

Većina roditelja se slaže u stavu da trebaju postojati posebna prava koja se odnose na djecu,

ali im treba pristupiti na pravilan način („To su ljudska prava za malene i nemoćne“). Prema

porukama roditelja, razlozi za postojanje posebnih prava, izviru primarno iz potrebe djece za

zaštitom, posebno one djece koja žive u okolini u kojoj se odrasli prema djeci odnose na

neprimjeren način.

Za razliku od roditelja, učitelji se slažu da mora postojati poseban sustav reguliranja

prava djeteta navodeći da su odrasli odgovorni za ostvarivanje prava djeteta. („Dijete ima

pravo da odrasle osobe brinu o njemu“). Kao i većina roditelja, učitelji smatraju da su

posebna prava potrebna, prije svega, radi zaštite one djece o kojoj roditelji ne brinu. („Nisu

sva djeca u istoj situaciji“).

Sve skupine odraslih sudionika istraživanja misle da razumiju što su prava djeteta te se

temeljna obilježja potrebe postojanja posebnih prava mogu grupirati u tri skupine:

- nesamostalnost uvjetovana prirodnim objektivnim razlozima;

- nezrelost i nekompetentnost djece;

- potreba za zaštitom.

I roditelji, i učitelji poznaju vrste prava te ih nabrajaju navodeći pri tom sve kategorije

prava. Uz pravo na obrazovanje, igru, sobodno vrijeme iz skupine razvojnih prava, roditelji i

učitelji navode i pravo na slobodno izražavanje vjere. Iz skupine zaštitnih prava, svi sudionici

istraživanja ističu važnost prava na zaštitu od nasilja, zanemarivanja, droga i alkohola te

zaštitu u oružanim sukobima. Uz komentare da bi se prava preživljavanja trebala

podrazumijevati, roditelji i učitelji navode pravo na život, zdravstvenu zaštitu, prehranu i

odgovarajući standard iz skupine prava preživljavanja. Od prava sudjelovanja, odrasli

sudionici navode pravo na slobodno izražavanje mišljenja.

Na pitanje Što za vas znači pravo sudjelovanja? roditelji odgovaraju da se radi o pravu

koje djeci omogućava izricanje vlastitog mišljenja što otvara prostor za sudjelovanje u

donošenju odluka koje ih se tiču. To je pravo koje se, prema mišljenju roditelja ogleda u

dogovaranju i pregovaranju roditelja i djece. O ostvarivanju tog prava u obitelji odluku

donose roditelji („To je dopuštenje da djeca sudjeluju u donošenju odluka“) i to su kvalitetne

odluke jer odrasli ponekad ne razumiju djecu te ih je potrebno pitati za mišljenje i stav

(„Odrasli propisuju prava i pravila, a možda ne razumiju što djeca misle i žele“). Stavovi

roditelja o ovom pitanju mogu se objediniti kao ideja da djeca imaju pravo na izražavanje

mišljenja uz dopuštenje roditelja sa ciljem boljeg razumijevanja njihovih želja i potreba.

Za razliku od roditelja, učitelji ne uvjetuju ostvarivanje prava na sudjelovanje. Oni

smatraju da dijete može sudjelovati u gotovo svim područjima življenja koja su pozitivna

Page 114: THE REALIZATION OF THE CHILDREN'S RIGHTS IN THE PROCESS …bib.irb.hr/datoteka/992235.DR_FINAL.pdf · 2019-03-27 · university of zagreb faculty of education and rehabilitation sciences

114

(„Poštivanjem prava na sudjelovanje omogućavamo djeci da formiraju osobnost i razvijaju

se“).

Na pitanje „Utječu li djeca na donošenje odluka u obitelji, školi i lokalnoj zajednici?“,

roditelji kratko komentiraju utjecaj djece u donošenju odluka u obitelji te raspravljaju o

utjecaju na donošenje odluka u školi. Roditelji smatraju da djeca čak i previše utječu na

donošenje odluka u obitelji („Ponekad se i previše njima prilagođavamo“; „Možete misliti

kako su nas naši roditelji pitali za mišljenje“). Osnovni razlozi uvažavanje dječjeg mišljenja u

obitelji su u stavu roditelja koji žele da njihova djeca budu sretna i zadovoljna, a sretna su

ukoliko su ispunjene njihove želje. Roditelji navode da, čak i kada djeca ne traže izravno

ispunjenje određenih želja, ona imaju neizravan utjecaj koji vodi ostvarenju njihovih ciljeva

(„U obitelji djeca imaju najveći utjecaj, utječu na nas direktno i indirektno“; „To su mali

lukavci, ne moraju ništa reći, a mi već znamo što treba učiniti“). Roditelji se generalno slažu

da je najveći utjecaj djece na donošenje odluke prisutan u obitelji, da ga roditelji u većini

slučajeva podržavaju zbog želje da ugode djeci te da taj utjecaj može biti izravan i neizravan.

Tek manji broj roditelja misli da djeca imaju mogućnost utjecati na donošenje odluka u školi

(„I škola im omogućava ponekad da kažu što misle pa se neke stvari pod njihovim utjecajem

mogu promijeniti“), dok većina roditelja misli da djeca ne utječu na donošenje odluka u školi.

To obrazlažu zadanim pravilima u školskom sustavu koja ne dopuštaju djeci da sudjeluju u

donošenju odluka („Nemaju nikakav utjecaj u školi“; „U školi utjecaj ima samo ravnatelj“;

„Učitelj je Bog i batina u razredu i jedino o njemu ovisi hoće li u razredu biti demokracije“).

Iz izjava i razmišljanja roditelja može se zaključiti da, prema njihovom mišljenju, postoje

dvije razine utjecaja djece na donošenje odluka u školi: prva – deklarativna, prema kojoj se

ostvaruje to pravo te djeca utječu na donošenje odluka i druga – stvarna, prema kojoj su

pravila zadana, normirana i ne uključuju djecu kao sudionike donošenja odluka.

S ovakvim razmišljanjima učitelji se nikako ne bi složili. Kao i roditelji, i učitelji

smatraju da djeca najviše utječu na donošenje odluka u obitelji – tamo su prilike za

sudjelovanje otvorene i roditelji uvažavaju mišljenje djece. Međutim, kada se radi o utjecaju

djece na donošenje odluka u školi, učitelji misle da djeca u značajnoj mjeri utječu svojim

mišljenjem na odluke koje donose učitelji. Kao primjere navode situacije u kojima se djeca

dogovaraju s učiteljima kada će se pisati kontrolne zadaće, pita ih se za mišljenje kada se rade

jelovnici, pita ih se koje predstave žele gledati te sudjeluju u odabiru lektire. Učitelji nadalje

navode da djeca biraju predsjednika razreda koji ih zastupa u Vijeću učenika te da imaju

mogućnost ocjenjivati učenike koji usmeno odgovaraju („Djeca puno strože ocjenjuju svoje

kolege i u pravilu daju niže ocjene od učitelja“). Zaključno, učitelji misle da djeca ostvaruju

Page 115: THE REALIZATION OF THE CHILDREN'S RIGHTS IN THE PROCESS …bib.irb.hr/datoteka/992235.DR_FINAL.pdf · 2019-03-27 · university of zagreb faculty of education and rehabilitation sciences

115

pravo sudjelovanja u školi te da utječu na odluke koje donose učitelji. Takve misli

potkrepljuju tvrdnjama „ Djeca sudjeluju u životu škole mnogo više nego što se misli“, „Ljudi

izvan škole nisu svjesni koliko djeca sudjeluju u stvarima u kojima možda ne bi trebala

sudjelovati – poput dogovaranja kada će se pisati testovi, kada će se odgovarati i sl.“.

Povezivanje prava i odgovornosti pitanje je koje kod odraslih izaziva kritičan stav

prema promoviranju prava djeteta. Roditelji su u obje grupe započeli s odgovorima poput „O

odgovornostima nitko ne govori“, „Djeca imaju vrlo malo odgovornosti“, „Znaju što su

prava, ali ne znaju što je odgovornost“. Budući da smatraju da se previše govori o pravima, a

premalo o odgovornostima, na pitanje „Tko bi trebao učiti djecu odgovornom ponašanju“,

ostaju pomalo zbunjeni i odgovaraju nakon stanke: „Roditelji i škola“. Ipak, manji broj

roditelja smatra da djeca imaju odgovornosti samo što ne znaju povezati odgovornosti s

pravima. Odgovornost, obveze, dužnost – pojmovi su koje djeci treba objašnjavati, smatra dio

roditelji. Neki roditelji se ne slažu s takvim razmišljanjem te smatraju da se djeci odgovornost

ne treba objašnjavati („Odgovornost se djeci ne objašnjava, to se pokazuje primjerom, to se

živi“). Skupina roditelja koja razmišlja na taj način kritički se osvrće na pojavu programa

namijenjenih djeci smatrajući da je zakazao cjelokupni sustav koji se bavi djecom („Svi ti

silni programi za djecu, pokazatelji su da mi ne radimo dobro – što će nam sve to?“;

„Programi trebaju postojati, ali oni postoje zato što su zakazali roditelji, škola i društvo u

cjelini“).

Učitelji, poput roditelja smatraju da djeca nisu osvijestila povezanost prava i

odgovornosti („Prava se podrazumijevaju, smatraju da je to tako, da tako treba biti, a

odgovornosti baš i ne moraju biti“). Učitelji smatraju da djeca povezuju pravila, prava i

odgovornosti, ali da zanemaruju odgovornosti. Navode da djeci neprekidno treba ponavljati

da je odgovorno ponašanje – poštivanje pravila. U odnosu prava i pravila, roditelji rade jasnu

distinkciju smatrajući da su prava zadana u pravnom smislu, a pravila predstavljaju nepisane

norme ponašanja moralne naravi. Uz to, pravila roditelji doživljavaju konkretnima, koja se

odnose na neko konkretno specifično područje te predstavljaju uži pojam od prava.

Objedinjavajući odgovore roditelja i učitelja na pitanja o povezanosti prava, pravila i

odgovornosti može se zaključiti da odrasli sudionici istraživanja povezuju ove pojmove, ali

smatraju da ih djeca ne povezuju. Stoga je djecu potrebno o tome educirati i/ili im primjerom

pokazivati kakvo je odgovorno ponašanje i odgovoran odnos prema pravima.

Na pitanje „Mogu li prava razmaziti djecu?“svi odgovaraju na sličan način navodeći

da prava ne mogu razmaziti djecu. Jedino roditelji, odnosno odrasli koji odgajaju djecu i

Page 116: THE REALIZATION OF THE CHILDREN'S RIGHTS IN THE PROCESS …bib.irb.hr/datoteka/992235.DR_FINAL.pdf · 2019-03-27 · university of zagreb faculty of education and rehabilitation sciences

116

utječu na njih mogu djecu razmaziti, a nikako to ne može biti sustav ostvarivanja prava

(„Prava su dobro postavljena, a stvar mogu zeznuti roditelji“, „Uvijek sve ovisi o ljudima“).

Razumijevanje koncepta prava djeteta iz perspektive roditelja i učitelja istraženo je

kroz razgovore u fokusnim grupama u kojima su sudionici istraživanja odgovarali na osam

pitanja o pravima djeteta općenito, o pravu sudjelovanja djece, odgovornostima, pravilima i

obvezama. Pokazalo se da je za razumijevanje koncepta prava djeteta iz perspektive odraslih

ključna ideja o potrebi jačeg i sustavnijeg povezivanja prava i odgovornosti, jer prema

mišljenju roditelja i učitelja, djeca ne povezuju te pojmove. Iz te situacije proizlazi kritičan

stav prema pravima djece koja su u suštini pozitivan konstrukt, ali nepovezanost ovih

pojmova stvara probleme površne percepcije ideje ostvarivanja i poštivanja prava djeteta.

Razlike u razmišljanjima između roditelja i učitelja proizlaze iz njihovih pozicija u odnosu na

djecu. Učitelji su skloniji kritički se osvrnuti na roditeljsku ulogu u ostvarivanju prava djeteta,

i obrnuto, roditelji kritički govore o ulozi škole u izgradnji sustava koji brine o ostvarivanju i

poštivanju prava djeteta.

6.1.3. Važnost ostvarivanja prava djeteta iz perspektive djece Istraživački problem:

1.b) Utvrditi koja prava djeteta djeca procjenjuju važnim te kako procjenjuju

ostvarivanje tih prava

H1: Djeca procjenjuju sva prava djeteta jednako važnim.

Za ispitivanje procjene važnosti prava djece, korišten je dio Upitnika o pravima djeteta

koji se sastoji od 14 čestica prema kojima sudionici istraživanja na ponuđenim odgovorima,

na skali od 1 do 5 (pri čemu 1 = uopće nije važno; 5 = jako je važno) procjenjuju koliko

smatraju pojedino pravo bitnim.

Čestice upitnika grupirane su u 4 kategorije, s obzirom na to koje pravo ispituju, a

upitnikom su obuhvaćena sljedeća prava: (1) pravo na preživljavanje, (2) pravo na razvoj, (3)

pravo na zaštitu te (4) pravo na sudjelovanje.

Page 117: THE REALIZATION OF THE CHILDREN'S RIGHTS IN THE PROCESS …bib.irb.hr/datoteka/992235.DR_FINAL.pdf · 2019-03-27 · university of zagreb faculty of education and rehabilitation sciences

117

Tablica 20. Kategorije prava i čestice unutar kategorija

Kategorija prava Čestice unutar kategorije prava

Pravo

na preživljavanje

Važno je da sva djeca imaju pravo na život.

Važno je da sva djeca imaju pravo na primjerenu prehranu.

Važno je da sva djeca imaju pravo na odgovarajući životni standard i smještaj.

Pravo na razvoj

Važno je da sva djeca imaju pravo na udruživanje, što znači da se mogu udruživati radi ostvarenja zajedničkih interesa (klubovi, grupe i sl.) Važno je da sva djeca imaju pravo na obrazovanje. Važno je da sva djeca imaju pravo na igru i slobodno vrijeme.

Pravo na zaštitu

Važno je da sva djeca imaju pravo biti zaštićena od teškog rada i izrabljivanja. Važno je da sva djeca imaju pravo biti zaštićena od zloporabe, zapostavljanja i nasilja. Važno je da sva djeca imaju pravo biti zaštićena od droga, alkohola i duhana.

Pravo na sudjelovanje

Važno je da odrasli uvažavaju i poštuju mišljenje djeteta. Važno je da sva djeca imaju pravo na informacije koje ih se tiču. Važno je da sva djeca imaju pravo na slobodu misli i izražavanja. Važno je da sva djeca imaju pravo na slobodno izražavanje svog mišljenja. Važno je da se mišljenje svakog djeteta ozbiljno uzima u obzir.

Tablica 21. Frekvencije odgovora – Važnost ostvarivanja prava djeteta, uzorak djece N=450

ČESTICE 1 2 3 4 5 1. Važno je da sva djeca imaju pravo na život 0,4 0,2 0,7 3,8 94,9 2. Važno je da sva djeca imaju pravo biti zaštićena od teškog

rada i izrabljivanja. 0,7 0,9 4,9 18,2 75,3

3. Važno je da sva djeca imaju pravo na udruživanje, što znači da se mogu udruživati radi ostvarenja zajedničkih interesa (klubovi, grupe i sl.)

1,1 0,9 9, 36,9 51,6

4. Važno je da sva djeca imaju pravo na obrazovanje. 0,7 0,2 1,6 9,1 88,4 5. Važno je da odrasli uvažavaju i poštuju mišljenje djeteta. 0,4 0,0 5,8 23,6 70,2 6. Važno je da sva djeca imaju pravo na informacije koje ih se

tiču. 0,9 1,6 8,2 24,7 64,7

7. Važno je da sva djeca imaju pravo na slobodu misli i izražavanja. 0,9 0,2 2,7 19,8 76,4

8. Važno je da sva djeca imaju pravo biti zaštićena od zloporabe, zapostavljanja i nasilja. 0,9 0,0 0,2 5,8 93,1

9. Važno je da sva djeca imaju pravo na primjerenu prehranu. 0,9 0,0 5,3 19,6 74,2 10. Važno je da sva djeca imaju pravo biti zaštićena od droga,

alkohola i duhana. 2,0 0,7 3,1 8,0 86,2

11. Važno je da sva djeca imaju pravo na slobodno izražavanje svog mišljenja. 0,9 0,4 4,7 25,3 68,7

12. Važno je da sva djeca imaju pravo na igru i slobodno vrijeme. 0,2 0,2 2,0 1,1 78,4

13. Važno je da se mišljenje svakog djeteta ozbiljno uzima u obzir. 0,7 2,4 9,8 32,7 54,4

14. Važno je da sva djeca imaju pravo na odgovarajući životni standard i smještaj. 1,1 0,4 2,0 16,4 80,0

Page 118: THE REALIZATION OF THE CHILDREN'S RIGHTS IN THE PROCESS …bib.irb.hr/datoteka/992235.DR_FINAL.pdf · 2019-03-27 · university of zagreb faculty of education and rehabilitation sciences

118

Iz Tablice 21 je vidljivo da je distribucija rezultata izrazito pomaknuta prema višim

vrijednostima. Gotovo sva prava djeca procjenjuju uglavnom ili jako važnima. To su

očekivani rezultati jer se ovdje radi o procjeni važnosti pojedine grupe prava djeteta, dakle o

kognitivnom aspektu ili mišljenju, što se ne mora u potpunosti poklapati s konkretnim

ponašanjem vezanim uz ostvarivanje ili poštivanje tih prava. Uzimajući u obzir visoko

procijenjenu važnost prava djeteta, zanimljivo je promotriti čestice na kojima je vidljiva nešto

veća distribucija odgovora. To je čestica 3, koja pripada skupini prava na razvoj te čestice 6,

11 i 13 koje pripadaju skupini prava na sudjelovanje, što može, već na deskriptivnoj razini

ukazivati kako su oko tih prava mišljenja djece manje ujednačena.

Slika 6. Grafički prikaz aritmetičkih sredina – Važnost ostvarivanja prava djeteta (uzorak djeca, N=450)

Sudeći prema frekvencijama (Tablica 21) sva su prava procijenjena izuzetno važnima.

Iako se očekivano, sva prava procjenjuju važnima, značajno je bilo utvrditi postoje li razlike u

procjeni važnosti navedenih prava te je napravljen t-test za zavisne uzorke. Rezultati su

prikazani u Tablici 22.

1 1,5 2 2,5 3 3,5 4 4,5 5

pravo napreživljavanje

pravo na razvoj

pravo na zaštitu

pravo na sudjelovanje

Kat

egor

ije

M

Page 119: THE REALIZATION OF THE CHILDREN'S RIGHTS IN THE PROCESS …bib.irb.hr/datoteka/992235.DR_FINAL.pdf · 2019-03-27 · university of zagreb faculty of education and rehabilitation sciences

119

Tablica 22. Razlike u procjeni važnosti pojedinih prava djece iz perspektive djece utvrđene t-testom za zavisne uzroke( N=450) Parovi zavisnih varijabli M SD t p 1 pravo na preživljavanje 4,77 ,451

6,030 ,000 pravo na razvoj 4,65 ,421

2 pravo na preživljavanje 4,77 ,451 -,037 ,971

pravo na zaštitu 4,78 ,433

3 pravo na preživljavanje 4,77 ,451 9,946 ,000

pravo na sudjelovanje 4,56 ,482

4 pravo na razvoj 4,65 ,421 -5,506 ,000

pravo na zaštitu 4,78 ,433

5 pravo na razvoj 4,65 ,421 4,068 ,000

pravo na sudjelovanje 4,56 ,482

6 pravo na zaštitu 4,78 ,433 9,021 ,000

pravo na sudjelovanje 4,56 ,482

Iz prikazanih rezultata t-testa vidljivo je kako između svih prava postoje statistički

značajne razlike (p<0.001), osim između prava na preživljavanje i prava na zaštitu koja su

procijenjena jednako važnima te ostvaruju najveću aritmetičku sredinu.

Obzirom da su rezultati t-testa ukazali na statistički značajne razlike, rezultate je

moguće prikazati kao rangove važnosti prava.

1. pravo na zaštitu

1. pravo na preživljavanje

3. pravo na razvoj

4. pravo na sudjelovanje

Ako se ovi rezultati povežu s rezultatima kvalitativne analize, može se zaključiti da su

obje vrste rezultata okrenute u istom smjeru. Kategorije zaštite i preživljavanja su kategorije

koje se gotovo podrazumijevaju, dok se pravo na sudjelovanje uvijek nalazi na posljednjem

mjestu i djeca su najmanje zadovoljna njegovim ostvarivanjem.

Činjenica da su statistički značajne razlike utvrđene između nekih skupina prava, te

činjenica da je prava moguće rangirati, govori u prilog neujednačene važnosti prava djeteta po

procjeni djece. Iz tih razloga, prva hipoteza o jednakoj važnosti prava djeteta iz

perspektive djece, može se samo djelomično prihvatiti.

Page 120: THE REALIZATION OF THE CHILDREN'S RIGHTS IN THE PROCESS …bib.irb.hr/datoteka/992235.DR_FINAL.pdf · 2019-03-27 · university of zagreb faculty of education and rehabilitation sciences

120

6.1.4. Važnost ostvarivanja prava djeteta iz perspektive roditelja i učitelja

Istraživački problem:

1.d) Utvrditi koja prava djeteta roditelji i učitelji procjenjuju važnim te kako

procjenjuju ostvarenje tih prava

H2: Roditelji i učitelji općenito procjenjuju prava djeteta važnima, a pravo sudjelovanja

procjenjuju manje važnim u odnosu na ostala prava

Roditelji i učitelji ispunjavali su istovjetan upitnika o procjeni važnosti prava djece,

kao i djeca. Upitnik se sastoji od istih čestica i istih kategorija.

Tablica 23. Frekvencije odgovora roditelja o važnosti prava djeteta (N=449)

ČESTICE 1 2 3 4 5 1. Važno je da sva djeca imaju pravo na život. 0,0 0,0 0,2 2,2 97,6 2. Važno je da sva djeca imaju pravo biti zaštićena od

teškog rada i izrabljivanja. 0,0 0,0 0,2 5,3 94,4

3. Važno je da sva djeca imaju pravo na udruživanje, što znači da se mogu udruživati radi ostvarenja zajedničkih interesa (klubovi, grupe i sl.)

0,4 0,4 7,3 35,4 56,3

4. Važno je da sva djeca imaju pravo na obrazovanje. 0,0 0,0 0,0 2,4 97,6 5. Važno je da odrasli uvažavaju i poštuju mišljenje djeteta. 0,0 0,4 3,1 22,7 73,7 6. Važno je da sva djeca imaju pravo na informacije koje ih

se tiču. 0,0 0,2 1,8 20,3 77,7

7. Važno je da sva djeca imaju pravo na slobodu misli i izražavanja. 0,0 0,0 2,0 18,7 79,3

8. Važno je da sva djeca imaju pravo biti zaštićena od zloporabe, zapostavljanja i nasilja. 0,0 0,0 0,2 0,9 98,9

9. Važno je da sva djeca imaju pravo na primjerenu prehranu. 0,0 0,0 0,7 7,8 91,5

10. Važno je da sva djeca imaju pravo biti zaštićena od droga, alkohola i duhana. 0,0 0,0 0,2 1,8 98,0

11. Važno je da sva djeca imaju pravo na slobodno izražavanje svog mišljenja. 0,0 0,2 0,9 22,7 76,2

12. Važno je da sva djeca imaju pravo na igru i slobodno vrijeme. 0,0 0,2 1,1 16,9 81,7

13. Važno je da se mišljenje svakog djeteta ozbiljno uzima u obzir. 0,2 0,4 2,4 27,4 69,5

14. Važno je da sva djeca imaju pravo na odgovarajući životni standard i smještaj. 0,2 0,2 0,7 19,4 79,4

Page 121: THE REALIZATION OF THE CHILDREN'S RIGHTS IN THE PROCESS …bib.irb.hr/datoteka/992235.DR_FINAL.pdf · 2019-03-27 · university of zagreb faculty of education and rehabilitation sciences

121

Kao i u slučaju procjene važnosti prava djeteta iz perspektive djece, vidljiva je visoka

razina procjene važnosti prava djeteta. Distribucija je pomaknuta prema višim vrijednostima

te se gotovo sva prava djeteta procjenjuju uglavnom ili jako važnima.

Iako rezultati pokazuju visoku procjenu važnosti prava djeteta, na pojedinim česticama

uočava se nešto veća distribucija odgovora. Distribucija odgovora kod roditelja je slična kao i

kod djece. Izuzimajući čestice koje se odnose na pravo na udruživanje i pravo na odgovarajući

životni standard, veća distribucija odgovora pojavljuje se upravo kod čestica iz skupine prava

na sudjelovanje („Važno je da odrasli uvažavaju i poštuju mišljenje djeteta“, „Važno je da sva

djeca imaju pravo na informacije koje ih se tiču“, „Važno je da sva djeca imaju pravo na

slobodno izražavanje mišljenja“, „Važno je da se mišljenje svakog djeteta ozbiljno uzima u

obzir“).

Slika 7. Grafički prikaz aritmetičkih sredina - Važnost ostvarivanja prava djeteta (uzorak roditelja, N=449)

Isto kao i kod djece i ovdje rezultati ukazuju na procjenu velike važnosti svih prava.

Stoga je u sljedećem koraku napravljen t-test kako bi se detaljnije provjerili rezultati među

zavisnim uzorcima (Tablica 24).

1 1,5 2 2,5 3 3,5 4 4,5 5

pravo napreživljavanje

pravo na razvoj

pravo na zaštitu

pravo na sudjelovanje

Kat

egor

ije

M

Page 122: THE REALIZATION OF THE CHILDREN'S RIGHTS IN THE PROCESS …bib.irb.hr/datoteka/992235.DR_FINAL.pdf · 2019-03-27 · university of zagreb faculty of education and rehabilitation sciences

122

Tablica 24. Razlike u procjeni važnosti pojedinih prava djece (iz perspektive roditelja, N=449); T-test za zavisne uzroke Parovi zavisnih varijabli M SD t p 1 pravo na preživljavanje 4,89 ,231

10,469 ,000 pravo na razvoj 4,75 ,325

2 pravo na preživljavanje 4,89 ,231 -,8,515 ,000

pravo na zaštitu 4,97 ,130

3 pravo na preživljavanje 4,89 ,231 9,868 ,000

pravo na sudjelovanje 4,73 ,377 4 pravo na razvoj 4,75 ,325

-15,800 ,000 pravo na zaštitu 4,97 ,130

5 pravo na razvoj 4,75 ,325 1,532 ,126

pravo na sudjelovanje 4,73 ,377

6 pravo na zaštitu 4,97 ,130 14,473 ,000

pravo na sudjelovanje 4,73 ,377

Vidljivo je da između svih prava postoje značajne razlike (p< 0.001), osim između

prava na razvoj i prava na sudjelovanje. Ovakvi rezultati omogućavaju rangiranje koje

ukazuje na važnost prava iz perspektive roditelja na sljedeći način:

1. pravo na zaštitu

2. pravo na preživljavanje

3. pravo na razvoj

3. pravo na sudjelovanje

Struktura odgovora učitelja vrlo je slična odgovorima djece i roditelja. U slučaju učitelja,

uočljiva je još viša razina pozitivne distribucije odgovora nego kod roditelja i djece; nitko nije

zaokružio odgovore 1 = uopće nije važno i 2 = uglavnom nije važno, a vrlo malo ispitanika je

zaokružilo odgovor 3 = niti je važno, niti je nevažno (Tablica 25).

Page 123: THE REALIZATION OF THE CHILDREN'S RIGHTS IN THE PROCESS …bib.irb.hr/datoteka/992235.DR_FINAL.pdf · 2019-03-27 · university of zagreb faculty of education and rehabilitation sciences

123

Tablica 25. Frekvencije odgovora – Važnost ostvarivanja prava djeteta, uzorak učitelja N=188

ČESTICE 1 2 3 4 5 1. Važno je da sva djeca imaju pravo na život. 0,0 0,0 0,0 2,1 97,9 2. Važno je da sva djeca imaju pravo biti zaštićena od

teškog rada i izrabljivanja. 0,0 0,0 0,5 3,2 96,3

3. Važno je da sva djeca imaju pravo na udruživanje, što znači da se mogu udruživati radi ostvarenja zajedničkih interesa (klubovi, grupe i sl.)

0,0 0,0 2,1 33,0 64,9

4. Važno je da sva djeca imaju pravo na obrazovanje. 0,0 0,0 0,0 1,6 98,4 5. Važno je da odrasli uvažavaju i poštuju mišljenje djeteta. 0,0 0,0 0,5 26,6 72,9 6. Važno je da sva djeca imaju pravo na informacije koje ih

se tiču. 0,0 0,0 1,6 14,9 83,5

7. Važno je da sva djeca imaju pravo na slobodu misli i izražavanja. 0,0 0,0 2,1 11,7 86,7

8. Važno je da sva djeca imaju pravo biti zaštićena od zloporabe, zapostavljanja i nasilja. 0,0 0,0 0,0 1,1 98,9

9. Važno je da sva djeca imaju pravo na primjerenu prehranu. 0,0 0,0 0,5 6,9 92,6

10. Važno je da sva djeca imaju pravo biti zaštićena od droga, alkohola i duhana. 0,0 0,0 0,0 2,1 97,9

11. Važno je da sva djeca imaju pravo na slobodno izražavanje svog mišljenja. 0,0 0,0 1,6 22,9 75,5

12. Važno je da sva djeca imaju pravo na igru i slobodno vrijeme. 0,0 0,0 1,1 10,6 88,3

13. Važno je da se mišljenje svakog djeteta ozbiljno uzima u obzir. 0,0 0,0 2,7 26,6 70,7

14. Važno je da sva djeca imaju pravo na odgovarajući životni standard i smještaj. 0,0 0,0 1,6 10,1 88,3

Sukladno navedenome, i aritmetičke sredine su nešto veće što se vidi na Slici 8.

Slika 8. Grafički prikaz aritmetičkih sredina - Važnost ostvarivanja prava djeteta (uzorak učitelja, N=188)

1 1,5 2 2,5 3 3,5 4 4,5 5

pravo napreživljavanje

pravo na razvoj

pravo na zaštitu

pravo na sudjelovanje

Kat

egor

ije

M

Page 124: THE REALIZATION OF THE CHILDREN'S RIGHTS IN THE PROCESS …bib.irb.hr/datoteka/992235.DR_FINAL.pdf · 2019-03-27 · university of zagreb faculty of education and rehabilitation sciences

124

Kao i u slučaju djece i roditelja, napravljen je t-test kako bi se detaljnije provjerili

rezultati među zavisnim uzorcima.

Tablica 26. Razlike u procjeni važnosti pojedinih prava djece (iz perspektive učitelja, N=188); T-test za zavisne uzroke Parovi zavisnih varijabli M SD t p 1 pravo na preživljavanje 4,92 ,212

5,182 ,000 pravo na razvoj 4,83 ,252

2 pravo na preživljavanje 4,92 ,212 -3,320 ,001

pravo na zaštitu 4,98 ,116

3 pravo na preživljavanje 4,92 ,212 6,860 ,000

pravo na sudjelovanje 4,76 ,359 4 pravo na razvoj 4,83 ,252

-7,952 ,000 pravo na zaštitu 4,98 ,116

5 pravo na razvoj 4,83 ,252 2,931 ,004

pravo na sudjelovanje 4,76 ,359

6 pravo na zaštitu 4,98 ,116 8,629 ,000

pravo na sudjelovanje 4,76 ,359

Iako su sva prava procijenjena važnima, mogu se uočiti razlike u procjeni važnosti.

Razlike su ipak nešto manje nego kod roditelja no i u ovom slučaju je moguće rangirati

skupine prava:

1. pravo na zaštitu

2. pravo na preživljavanje

3. pravo na razvoj

4. pravo na sudjelovanje

U odnosu na predstavljene rezultate, druga hipoteza se može prihvatiti, što znači da

roditelji i učitelji općenito procjenjuju prava djeteta važnima, a pravo sudjelovanja

procjenjuju manje važnim u odnosu na ostala prava.

Pri tome se mora naglasiti da je razina procjene svih prava vrlo visoka, no i unutar te

velike važnosti, pravo na sudjelovanje djece je ipak najniže rangirano.

Page 125: THE REALIZATION OF THE CHILDREN'S RIGHTS IN THE PROCESS …bib.irb.hr/datoteka/992235.DR_FINAL.pdf · 2019-03-27 · university of zagreb faculty of education and rehabilitation sciences

125

Sa ciljem dobivanja detaljnijeg uvida u razlike između tri subuzorka sudionika

istraživanja obzirom na važnost koju pridaju pojedinim skupinama prava u narednom koraku

načinjen je usporedni prikaz dobivenih rangova (Tablica 27). Važno je naglasiti da svi

rezultati postižu vrlo visoke vrijednosti te se radi o vrlo malim razlikama. Unatoč toj činjenici,

rangovi procjene važnosti prava djeteta kod djece, roditelja i učitelja su jednaki, odnosno

struktura rangiranih prava između uzoraka je gotovo identična.

Tablica 27. Rang procjene važnosti prava djece kod djece, roditelja i učitelja

Djeca

N=450

Roditelji

N=449

Učitelji

N=188

1. pravo na zaštitu

1. pravo na preživljavanje

2. pravo na razvoj

3. pravo na sudjelovanje

1. pravo na zaštitu

2. pravo na preživljavanje

3. pravo na razvoj

3. pravo na sudjelovanje

1. pravo na zaštitu

2. pravo na preživljavanje

3. pravo na razvoj

4. pravo na sudjelovanje

Kako bi se ispitale razlike u procjeni važnosti prava djece između djece, roditelja i

učitelja proveden je Kruskal-Wallisov test, odnosno neparametrijska analiza, s obzirom da

distribucija odgovora značajno odstupa od normalne, a radi se o usporedbi više uzoraka.

Ukoliko se uspoređuju rezultati unutar jednog uzorka, a distribucije odgovora (iako nisu

normalne) su sve zakrivljene u istu stranu, parametrijske analize kao što je t-test za zavisne

uzorke su prihvatljive (Milas, 2005).

Page 126: THE REALIZATION OF THE CHILDREN'S RIGHTS IN THE PROCESS …bib.irb.hr/datoteka/992235.DR_FINAL.pdf · 2019-03-27 · university of zagreb faculty of education and rehabilitation sciences

126

*** p<,001 Slika 9. Grafički prikaz razlika u procjeni važnosti prava djece između djece, roditelja i učitelja (Kruskal-Wallisov Test)

Rezultati Kruskal-Wallisovog testa (Slika 9) pokazuju kako postoje značajne razlike

između djece, roditelja i učitelja u procjeni važnosti prava djece. Iz vrijednosti prosječnih

rangova uočljivo je kako djeca postižu na svim kategorijama najmanje srednje vrijednosti, u

odnosu na roditelje i učitelje. Rezultati post-hoc analize pokazuju da na svim kategorijama

razlike između roditelja i učitelja ne postoje. Stoga se može zaključiti kako djeca sva svoja

prava procjenjuju statistički značajno manje važnima u odnosu na roditelje i učitelje.

0 100 200 300 400 500 600 700

Prosječni rang

pravo na preživljavanje

pravo na razvoj

pravo na zaštitu

pravo na sudjelovanje

Kat

egor

ije

djeca roditelji učitelji

***

***

***

***

Page 127: THE REALIZATION OF THE CHILDREN'S RIGHTS IN THE PROCESS …bib.irb.hr/datoteka/992235.DR_FINAL.pdf · 2019-03-27 · university of zagreb faculty of education and rehabilitation sciences

127

6.2. Procjena ostvarivanja prava djeteta na sudjelovanje u školskom i obiteljskom

okruženju te zajednici

6.2.1. Procjena ostvarivanja prava djeteta na sudjelovanje u školskom okruženju

Istraživački problem:

2.a) Utvrditi procjenjuju li djeca i učitelji različito ostvarivanje prava djece na

sudjelovanje u školskom okruženju.

H3: Postoje razlike u procjeni ostvarivanja prava djece na sudjelovanje u školskom

okruženju između djece i učitelja na način da djeca procjenjuju ostvarivanje tih prava

manjima.

Procjena ostvarivanja prava djeteta na sudjelovanje u školskom okruženju iz

perspektive djece

Za ispitivanje procjene ostvarivanja prava djeteta na sudjelovanje u školskom

okruženju, korišten je dio Upitnika o pravima djeteta kojeg čini 13 čestica prema kojima

sudionici istraživanja na ponuđenim odgovorima od 1 do 5 (pri čemu 1 = uopće nije točno; 5

= u potpunosti je točno) procjenjuju koliko se pravo djeteta na sudjelovanje ostvaruje u

njihovoj školi.

Čestice upitnika odnose se na 4 kategorije unutar kojih se ispituje pravo djeteta na

sudjelovanje. To su: ostvarivanje i poštivanje prava na sudjelovanje u odnosu učitelji –

učenici (6 čestica), ostvarivanje prava na sudjelovanje na relaciji učenik – učenik (2 čestice),

mogućnost izricanja mišljenja i pokretanja inicijativa (3 čestice) te aktivnost Vijeća učenika

(2 čestice). Kategorije prava i čestice unutra kategorija prikazane su u Tablici 28.

Page 128: THE REALIZATION OF THE CHILDREN'S RIGHTS IN THE PROCESS …bib.irb.hr/datoteka/992235.DR_FINAL.pdf · 2019-03-27 · university of zagreb faculty of education and rehabilitation sciences

128

Tablica 28. Kategorije prava i čestice unutar kategorija

Kategorije prava Čestice

Ostvarivanje i poštivanje prava na sudjelovanje u odnosu učitelji – učenici

U mojoj školi odrasli poštuju prava djeteta. Učitelji u mojoj školi pitaju djecu za mišljenje. U školi učimo o pravima djeteta. Edukacija o pravima djeteta značajno pomaže smanjivanju i sprječavanju problema među djecom. Učitelji u mojoj školi slušaju i uvažavaju mišljenje učenika. Učenici u mojoj školi mogu utjecati na odluke koje donose učitelji.

Ostvarivanje prava na sudjelovanje na relaciji učenik – učenik

U mojoj školi djeca poštuju prava djeteta. Učenici u mojoj školi slušaju i uvažavaju mišljenje svojih vršnjaka.

Mogućnost izricanja mišljenja i pokretanja inicijativa

Učenici u mojoj školi mogu poticati i organizirati različite aktivnosti. U slučaju nepravde učenici u mojoj školi mogu se obratiti ravnatelju škole. U mojoj školi imamo pravo izreći svoje mišljenje.

Aktivnost Vijeća učenika

Predstavnika mog razreda u Vijeće učenika biramo demokratskim putem – glasovanjem na satu razrednog odjela. U mojoj školi aktivno djeluje Vijeće učenika.

Rezultati o doživljaju ostvarivanja prava djeteta u školi pokazuju drugačiju distribuciju

od rezultata procjene poznavanja i važnosti prava djeteta. Primjećuje se veće raspršenje

rezultata što ukazuje na postojanje skupine učenika koja smatra da neke tvrdnje o ostvarivanju

prava djeteta na sudjelovanje u školskom okruženju nisu točne. Iako je to vidljivo na svim

tvrdnjama, vrijedi izdvojiti one tvrdnje gdje je broj učenika s negativnim doživljajem

ostvarivanja prava na sudjelovanje ipak nešto veći – oko 25% (Tablica 29).

Nadalje, u Tablici 29 vidljivo je da tvrdnju „U školi učimo o pravima djeteta“ oko ¼

učenika smatra netočnom što pokazuje da značajan broj učenika smatra da škola nije ustanova

u kojoj se stječu znanja o pravima djeteta. Što se tiče utjecaja učenika na donošenje odluka

koje donose učitelji čak 40% učenika misli da učenici ne mogu utjecati na odluke koje donose

učitelji. Zanimljivo je da gotovo 30% učenika misli da u njihovoj školi djeca ne poštuju prava

djeteta. Slična je situacija sa međusobnim uvažavanjem mišljenja među vršnjacima. Gotovo

30% djece misli da učenici u školi ne slušaju niti uvažavaju mišljenje vršnjaka.

Page 129: THE REALIZATION OF THE CHILDREN'S RIGHTS IN THE PROCESS …bib.irb.hr/datoteka/992235.DR_FINAL.pdf · 2019-03-27 · university of zagreb faculty of education and rehabilitation sciences

129

Tablica 29. Frekvencije odgovora – Procjena ostvarivanja prava djeteta na sudjelovanje u školi, (uzorak djece N=450)

ČESTICE 1 2 3 4 5 1. U mojoj školi odrasli poštuju prava djeteta. 11,1 5,6 18,2 32,9 32,2 2. Učitelji u mojoj školi pitaju djecu za mišljenje. 12,0 11,8 19,1 32,0 25,1 3. U školi učimo o pravima djeteta. 15,3 10,0 20,2 26,4 28,0 4. U mojoj školi aktivno djeluje Vijeće učenika. 13,6 8,4 18,4 26,0 33,6 5. Edukacija o pravima djeteta značajno pomaže smanjivanju i

sprječavanju problema među djecom. 8,2 7,8 18,9 30,2 34,9

6. U slučaju nepravde učenici u mojoj školi mogu se obratiti ravnatelju škole. 6,9 6,2 14,4 21,1 51,3

7. U mojoj školi imamo pravo izreći svoje mišljenje. 10,2 7,3 18,7 30,4 33,3 8. Učenici u mojoj školi mogu poticati i organizirati različite

aktivnosti. 8,0 14,0 19,6 24,0 34,4

9. Učitelji u mojoj školi slušaju i uvažavaju mišljenje učenika. 12,2 9,3 26,0 30,9 21,6 10. Učenici u mojoj školi mogu utjecati na odluke koje

donose učitelji. 23,3 16,7 24,2 22,7 13,1

11. Predstavnika mog razreda u Vijeće učenika biramo demokratskim putem – glasovanjem na satu razrednog odjela.

10,2 3,8 10,4 11,8 63,8

12. U mojoj školi djeca poštuju prava djeteta. 12,0 16,7 28,7 29,6 13,1 13. Učenici u mojoj školi slušaju i uvažavaju mišljenje svojih

vršnjaka. 13,6 12,9 31,8 24,9 16,9

Procjena ostvarivanja prava djeteta na sudjelovanje u školi iz perspektive učitelja

Podaci pokazuju da učitelji pozitivnije procjenjuju ostvarivanje prava djece u školi od

učenika (Tablica 30). Naime, za većinu tvrdnji učitelji su u vrlo visokom postotku (od 75%

do 95%) iskazali svoje slaganje ili potpuno slaganje. Niži postotak takvog slaganja (do 2/3

učitelja) nalazi se u česticama „Učenici mogu utjecati na odluke koje donose učitelji“, „Djeca

u školi poštuju prava djeteta“ i „Učenici slušaju i uvažavaju mišljenje svojih vršnjaka“ koje se

odnose na učiteljevu procjenu poštivanja prava od strane učenika.

Page 130: THE REALIZATION OF THE CHILDREN'S RIGHTS IN THE PROCESS …bib.irb.hr/datoteka/992235.DR_FINAL.pdf · 2019-03-27 · university of zagreb faculty of education and rehabilitation sciences

130

Tablica 30. Frekvencije odgovora – Procjena ostvarivanja prava djeteta na sudjelovanje u školi, (uzorak učitelja N=188)

ČESTICE 1 2 3 4 5 1. Odrasli poštuju prava djeteta u školi. 0 0 4,3 50,5 45,2 2. Učitelji u školi pitaju djecu za mišljenje. 0 1,1 9,6 56,4 33,0 3. Djeca u školi uče o pravima djeteta. 0 3,2 11,7 37,2 47,9 4. U školi aktivno djeluje Vijeće učenika. 2,7 4,8 17,6 31,9 43,1 5. Edukacija o pravima djeteta značajno pomaže smanjivanju i

sprječavanju problema među djecom. 0,5 4,3 16,0 47,9 31,4

6. U slučaju nepravde, učenici se mogu obratiti ravnatelju škole. 0 0,5 4,3 28,2 67,0

7. Djeca u školi imaju pravo izreći svoje mišljenje. 0 0,5 2,1 39,4 58,0 8. Učenici mogu poticati i organizirati različite aktivnosti. 0 1,6 10,6 53,7 34,0 9. Učitelji u školi slušaju i uvažavaju mišljenje učenika. 0 1,6 6,9 65,4 26,1 10. Učenici mogu utjecati na odluke koje donose učitelji. 1,1 6,9 30,9 46,8 14,4 11. Predstavnika razreda u Vijeće učenika biraju djeca

demokratskim putem – glasovanjem na satu razrednog odjela.

1,1 1,6 4,3 23,4 69,7

12. Djeca u školi poštuju prava djeteta. 2,1 7,4 23,9 61,2 5,3 13. Učenici slušaju i uvažavaju mišljenje svojih vršnjaka. 2,1 8,5 31,4 53,2 4,8

Razlike u doživljaju ostvarivanja prava djeteta na sudjelovanje u školskom okruženju

između djece i učitelja

Za ispitivanje razlika u doživljaju ostvarivanja prava djeteta u školskom okruženju

između djece i učitelja također je korištena neparametrijska analiza, odnosno Mann-

Whitneyev test.

Rezultati Mann-Whitneyev testa pokazuju da na svim česticama postoje razlike

između djece i učitelja (granica značajnosti (p) je manja od ,001). Smjer tih razlika pokazuje

da uvijek učitelji postižu veće vrijednosti, što znači da oni procjenjuju ostvarivanje prava

djeteta na sudjelovanje u školskom okruženju bolje od djece. Djeca doživljavaju ostvarivanje

svojih prava u školi značajno nepovoljnije u odnosu na učitelje (Tablica 31).

Page 131: THE REALIZATION OF THE CHILDREN'S RIGHTS IN THE PROCESS …bib.irb.hr/datoteka/992235.DR_FINAL.pdf · 2019-03-27 · university of zagreb faculty of education and rehabilitation sciences

131

Tablica 31. Razlike u procjeni ostvarivanja prava djece u školi između djece i učitelja (Mann-Whitneyev test)

Čestice Djeca M - rang

Učitelji M – rang Z p

1. U mojoj školi odrasli poštuju prava djeteta. 291,37 386,84 -6,307 ,001

2. Učitelji u mojoj školi pitaju djecu za mišljenje. 290,50 488,90 -6,432 ,001

3. U školi učimo o pravima djeteta. 285,94 399,84 -7,387 ,001

4. U mojoj školi aktivno djeluje Vijeće učenika. 301,78 361,91 -3,910 ,001

5. Edukacija o pravima djeteta značajno pomaže smanjivanju i sprječavanju problema među djecom.

311,15 339,49 -1,856 ,001

6. U slučaju nepravde učenici u mojoj školi mogu se obratiti ravnatelju škole. 297,91 371,17 -5,083 ,001

7. U mojoj školi imamo pravo izreći svoje mišljenje. 283,38 405,95 -8,100 ,001

8. Učenici u mojoj školi mogu poticati i organizirati različite aktivnosti. 299,63 367,07 -4,397 ,001

9. Učitelji u mojoj školi slušaju i uvažavaju mišljenje učenika. 287,29 396,59 -7,161 ,001

10. Učenici u mojoj školi mogu utjecati na odluke koje donose učitelji. 287,21 396,80 -7,040 ,001

11. Predstavnika mog razreda u Vijeće učenika biramo demokratskim putem – glasovanjem na satu razrednog odjela.

308,92 344,81 -2,653 ,001

12. U mojoj školi djeca poštuju prava djeteta. 298,79 369,07 -4,587 ,001

13. Učenici u mojoj školi slušaju i uvažavaju mišljenje svojih vršnjaka. 306,15 351,47 -2,941 ,001

Obrati li se pažnja na z – vrijednosti, uočavaju se tvrdnje gdje je razlika u doživljaju

ostvarivanja prava djeteta u školi između ovih dviju skupina nešto veća. Najveća se razlika

između učenika i učitelja uočava u tvrdnji „U školi imamo pravo izreći svoje mišljenje“ (z-

vrijednost je -8,100). Slijede tvrdnje “U školi učimo o pravima djeteta“ (z-vrijednost je -

7,387), „Učitelji u mojoj školi slušaju i uvažavaju mišljenje učenika“ (z-vrijednost je -7,161)

te „Učenici u mojoj školi mogu utjecati na odluke koje donose učitelji“ (z-vrijednost je -

7,040).

Page 132: THE REALIZATION OF THE CHILDREN'S RIGHTS IN THE PROCESS …bib.irb.hr/datoteka/992235.DR_FINAL.pdf · 2019-03-27 · university of zagreb faculty of education and rehabilitation sciences

132

Iz navedenih rezultata slijedi da se treća hipoteza može prihvatiti jer na svim

česticama postoje razlike u doživljaju ostvarivanja prava djeteta na sudjelovanje u školskom

okruženju između djece i učitelja i to upravo u onom smjeru u kojemu su postavljena

očekivanja.

6.2.2. Procjena ostvarivanja prava djeteta na sudjelovanje u obiteljskom okruženju Istraživački problem:

2.b) Utvrditi procjenjuju li djeca i njihovi roditelji različito ostvarivanje prava djece na

sudjelovanje u obiteljskom okruženju.

H4: Postoje razlike u procjeni ostvarivanja prava djece na sudjelovanje u obiteljskom

okruženju između djece i njihovih roditelja na način da djeca procjenjuju ostvarivanje

tih prava manjima u odnosu na njihove roditelje.

Za ispitivanje procjene ostvarivanja prava djeteta na sudjelovanje u obiteljskom

okruženju, korišten je dio Upitnika o pravima djeteta kojeg čini 7 čestica prema kojima

sudionici istraživanja na ponuđenim odgovorima na skali od 1 do 5 (pri čemu 1 = uopće nije

točno; 5 = u potpunosti je točno) procjenjuju koliko se pravo djeteta na sudjelovanje ostvaruje

u njihovoj obitelji.

Čestice upitnika grupirane su u 3 kategorije unutar kojih se ispituje pravo djeteta na

sudjelovanje obitelji. To su: status prava djeteta u obitelji na općenitoj razini (2 čestice),

otvorenost za zajednički pristup problemima djeteta (3 čestice) i sudjelovanje djeteta u

donošenju odluka (2 čestice). Kategorije prava i čestice unutar kategorija prikazane su u

Tablici 32.

Tablica 32. Kategorije prava i čestice unutar kategorija

Kategorija Čestica

Status prava djeteta u obitelji na općenitoj razini Moji roditelji poštuju moja prava. U mojoj obitelji se razgovara o pravima djeteta.

Otvorenost za zajednički pristup problemima djeteta

Svaki problem mogu riješiti uz pomoć moje obitelji. Moji roditelji razumiju moje potrebe i probleme. Moji roditelji me pitaju za mišljenje kada se radi o nekom problemu koji se tiče mene.

Sudjelovanje djeteta u donošenju odluka

Svi članovi obitelji aktivno sudjeluju u donošenju odluka. Mogu utjecati na odluke koje donose moji roditelji.

Page 133: THE REALIZATION OF THE CHILDREN'S RIGHTS IN THE PROCESS …bib.irb.hr/datoteka/992235.DR_FINAL.pdf · 2019-03-27 · university of zagreb faculty of education and rehabilitation sciences

133

Procjena ostvarivanja prava djeteta na sudjelovanje u obiteljskom okruženju iz

perspektive djece

Tablica 33. Frekvencije odgovora – Procjena ostvarivanja prava djeteta na sudjelovanje u obitelji (uzorak djece N=450)

ČESTICE 1 2 3 4 5 1. Moji roditelji poštuju moja prava. 0,7 0,9 9,3 28,0 61,1 2. U mojoj obitelji se razgovara o pravima djeteta. 9,1 12,4 26,7 32,7 19,1 3. Svaki problem mogu riješiti uz pomoć moje obitelji. 1,3 3,1 9,1 30,2 56,2 4. Moji roditelji razumiju moje potrebe i probleme. 1,6 2,2 9,8 25,8 60,7 5. Moji roditelji me pitaju za mišljenje kada se radi o

nekom problemu koji se tiče mene. 1,3 4,2 6,9 27,6 60,0

6. Svi članovi obitelji aktivno sudjeluju u donošenju odluka. 4,2 8,4 18,0 31,6 37,8

7. Mogu utjecati na odluke koje donose moji roditelji. 7,6 6,9 24,9 36,9 23,8

Rezultati (Tablica 33) pokazuju da djeca procjenjuju ostvarivanje prava na

sudjelovanje u obitelji dosta visoko, na način da više od 50% sudionika procjenjuje točnim

čak 4 od sedam promatranih tvrdnji. Niži postotak potpunog slaganja s tvrdnjama ostvaren je

na česticama „U mojoj obitelji se razgovara o pravima djeteta“, „Svi članovi obitelji aktivno

sudjeluju u donošenju odluka“ i „Mogu utjecati na odluke koje donose moji roditelji“.

Procjena ostvarivanja prava djeteta na sudjelovanje u obiteljskom okruženju iz

perspektive roditelja

Tablica 34. Frekvencije odgovora – Procjena ostvarivanja prava djeteta na sudjelovanje u obitelji (uzorak roditelja N=449)

ČESTICE 1 2 3 4 5 1. Ja, kao roditelj, poštujem prava mog djeteta. 0,2 0 1,8 36,3 61,7 2. U našoj obitelji se razgovara o pravima djeteta. 0,4 2,2 9,6 43,3 44,4 3. Svaki problem može se riješiti uz pomoć naše

obitelji. 0,2 0,4 4,7 26,3 68,4

4. Razumijem potrebe i probleme moga djeteta. 0 0 2,4 31,0 66,6 5. Kada se radi o nekom problemu koji se tiče mog

djeteta, uvijek za mišljenje pitam i moje dijete. 0 0,9 4,9 34,7 59,5

6. Svi članovi obitelji trebaju aktivno sudjelovati u donošenju odluka. 0,9 1,8 6,0 26,9 64,4

7. Moje dijete može utjecati na odluke koje donosim ja, kao roditelj. 3,1 4,7 11,6 47,0 33,6

Page 134: THE REALIZATION OF THE CHILDREN'S RIGHTS IN THE PROCESS …bib.irb.hr/datoteka/992235.DR_FINAL.pdf · 2019-03-27 · university of zagreb faculty of education and rehabilitation sciences

134

Već na ovoj, deskriptivnoj, razini (Tablice 33 i 34) vidljiv je povoljniji smjer procjene

ostvarivanja prava djeteta na sudjelovanje u obitelji iz perspektive roditelja.

Razlike u procjeni ostvarivanja prava djece u obitelji između djece i roditelja

Za ispitivanje razlika u doživljaju ostvarivanja prava djece u obitelji između djece i

roditelja također je korištena neparametrijska analiza, odnosno Mann-Whitneyev test koji

služi za usporedbu dvaju nezavisnih uzoraka.

Tablica 35. Mann-Whitneyev test razlika u procjeni ostvarivanja prava djece u obitelji između djece i roditelja

Čestice Djeca M - rang

Roditelji M – rang Z p

1. Moji roditelji poštuju moja prava. 441,07 458,95 -1,204 >,050

2. U mojoj obitelji se razgovara o pravima djeteta. 351,65 547,79 -11,898 <,001

3. Svaki problem mogu riješiti uz pomoć moje obitelji. 418,02 482,05 -4,311 <,001

4. Moji roditelji razumiju moje potrebe i probleme. 428,49 471,56 -2,932 <,001

5. Moji roditelji me pitaju za mišljenje kada se radi o nekom problemu koji se tiče mene. 444,58 455,44 -,721 >,050

6. Svi članovi obitelji aktivno sudjeluju u donošenju odluka. 377,28 522,88 -9,172 <,001

7. Mogu utjecati na odluke koje donose moji roditelji. 402,72 497,39 -5,773 <,001

Za pet od sedam čestica utvrđene su statistički značajne razlike u procjeni ostvarivanja

prava djeteta na sudjelovanje u obitelji između djece i roditelja. Sve utvrđene razlike imaju

isti smjer, na način da roditelji smatraju kako njihova djeca više ostvaruju prava u obitelji,

nego što to misle djeca.

No u dvije čestice „Moji roditelji poštuju moja prava“ i „Moji roditelji me pitaju za

mišljenje kada se radi o nekom problemu koji se tiče mene“ ne postoje razlike između djece i

roditelja. Iz toga slijedi da obje skupine ispitanika doživljavaju da u obitelji roditelji poštuju

prava djeteta kao i da roditelji pitaju djecu za mišljenje kada se radi o nekom problemu koji se

tiče djeteta.

Page 135: THE REALIZATION OF THE CHILDREN'S RIGHTS IN THE PROCESS …bib.irb.hr/datoteka/992235.DR_FINAL.pdf · 2019-03-27 · university of zagreb faculty of education and rehabilitation sciences

135

Četvrta hipoteza se može djelomično potvrditi jer statistički značajna razlika u

procjeni ostvarivanja prava djece na sudjelovanje u obiteljskom okruženju između djece i

njihovih roditelja nije utvrđena na svim područjima mjerenja (česticama), ali jest na većini i

to u očekivanom smjeru.

6.2.3. Ostvarivanje prava djeteta na sudjelovanje u lokalnoj zajednici iz perspektive djece,

roditelja i učitelja

Istraživački problem:

2.c) Utvrditi procjenjuju li djeca, njihovi roditelji i učitelji različito ostvarivanje prava

djece na sudjelovanje u zajednici.

H5: Postoje razlike u procjeni ostvarivanja prava djece na sudjelovanje u zajednici

između djece, njihovih roditelja i učitelja na način da djeca procjenjuju ostvarivanje tih

prava manjima.

Za ispitivanje procjene ostvarivanja prava djeteta na sudjelovanje u zajednici, korišten

je dio Upitnika o pravima djeteta kojeg čini 6 čestica prema kojima sudionici istraživanja na

ponuđenim odgovorima od 1 do 5 (pri čemu 1 = uopće nije točno; 5 = u potpunosti je točno)

procjenjuju koliko se pravo djeteta na sudjelovanje ostvaruje u njihovoj lokalnoj zajednici.

Čestice upitnika raspoređene su tematski u 4 kategorije unutar kojih se ispituje pravo

djeteta na sudjelovanje u lokalnoj zajednici. To su: status prava djeteta u lokalnoj zajednici na

općenitoj razini (1 čestica), otvorenost lokalne zajednice u promociji prava djeteta (2 čestice),

aktivno sudjelovanje djece u iznošenju mišljenja i iniciranju aktivnosti (2 čestice), uloga

gradonačelnika u uvažavanju mišljenja djece (1 čestica). Kategorije prava i čestice unutar

kategorija prikazane su u Tablici 36.

Page 136: THE REALIZATION OF THE CHILDREN'S RIGHTS IN THE PROCESS …bib.irb.hr/datoteka/992235.DR_FINAL.pdf · 2019-03-27 · university of zagreb faculty of education and rehabilitation sciences

136

Tablica 36. Kategorije prava i čestice unutar kategorija

Kategorija Čestica Status prava djeteta u lokalnoj

zajednici na općenitoj razini U mojoj lokalnoj zajednici odrasli poštuju prava djece.

Otvorenost lokalne zajednice u promociji prava djeteta

U mojoj lokalnoj zajednici organiziraju se tribine i druge edukativne aktivnosti o pravima djeteta. U mojoj lokalnoj zajednici govori se o pravima djeteta.

Aktivno sudjelovanje djece u iznošenju mišljenja i iniciranju aktivnosti

U mojoj lokalnoj zajednici djeca i mladi aktivno sudjeluju u životu zajednice. U mojoj lokalnoj zajednici djeca imaju pravo i priliku izricati svoje mišljenje.

Uloga gradonačelnika prema uvažavanju

mišljenja djece

U mojoj lokalnoj zajednici gradonačelnik sluša i uvažava mišljenje djece.

Procjena ostvarivanja prava djeteta na sudjelovanje iz perspektive djece Tablica 37. Frekvencije odgovora - Procjena ostvarivanja prava djeteta na sudjelovanje u zajednici, uzorak djeca, N=450

Čestice 1 2 3 4 5 1. U mojoj lokalnoj zajednici odrasli poštuju prava djece. 5,1 4,0 23,8 37,3 29,8 2. U mojoj lokalnoj zajednici organiziraju se tribine i

druge edukativne aktivnosti o pravima djeteta. 22,9 14,7 25,6 24,4 12,4

3. U mojoj lokalnoj zajednici govori se o pravima djeteta. 31,1 14,2 26,0 23,6 15,1 4. U mojoj lokalnoj zajednici djeca i mladi aktivno

sudjeluju u životu zajednice. 9,8 12,4 26,4 29,3 22,0

5. U mojoj lokalnoj zajednici gradonačelnik sluša i uvažava mišljenje djece. 23,8 11,3 27,3 23,6 14,0

6. U mojoj lokalnoj zajednici djeca imaju pravo i priliku izricati svoje mišljenje. 10,0 11,3 22,0 25,8 30,9

Podaci prikazani u Tablici 37. sugeriraju kako podjednaki postotak djece (oko 37%)

procjenjuje lokalnu zajednicu aktivnom, odnosno neaktivnom na planu edukacije o pravima

djeteta (kroz tribine i duge načine). Slično je i s procjenom uloge gradonačelnika glede

uvažavanja mišljenja djece. Rječit je i podatak da oko 45% djece procjenjuje kako potpuno ili

uglavnom nije točno da se u njihovoj lokalnoj zajednici govori o pravima djeteta.

Page 137: THE REALIZATION OF THE CHILDREN'S RIGHTS IN THE PROCESS …bib.irb.hr/datoteka/992235.DR_FINAL.pdf · 2019-03-27 · university of zagreb faculty of education and rehabilitation sciences

137

Procjena ostvarivanja prava djeteta na sudjelovanje iz perspektive roditelja Tablica 38. Frekvencije odgovora - Procjena ostvarivanja prava djeteta na sudjelovanje u zajednici, uzorak roditelji, N=449

Čestice 1 2 3 4 5 1. U mojoj lokalnoj zajednici odrasli poštuju prava djece. 2,9 8,5 39,6 37,6 11,4 2. U mojoj lokalnoj zajednici organiziraju se tribine i

druge edukativne aktivnosti o pravima djeteta. 24,3 24,5 29,2 17,1 4,9

3. U mojoj lokalnoj zajednici govori se o pravima djeteta. 17,4 20,9 34,1 21,6 6,0 4. U mojoj lokalnoj zajednici djeca i mladi aktivno

sudjeluju u životu zajednice. 10,0 18,9 37,0 26,5 7,6

5. U mojoj lokalnoj zajednici gradonačelnik sluša i uvažava mišljenje djece. 15,8 19,4 36,5 21,8 6,5

6. U mojoj lokalnoj zajednici djeca imaju pravo i priliku izricati svoje mišljenje. 12,7 17,6 37,6 22,9 9,1

U Tablici 38. prikazane su frekvencije odgovora roditelja u vezi procjene prava

sudjelovanja. Zanimljiv je podatak da gotovo podjednak postotak roditelja (oko 48%)

procjenjuje kako odrasli u lokalnoj zajednici poštuju prava djeteta, odnosno procjenjuje

lokalnu zajednicu neaktivnom u promociji prava djeteta kroz tribine i druge edukativne

aktivnosti o pravima djeteta. Oko trećina roditelja o edukativnim i promotivnim aktivnostima

u zajednici se izjašnjava neodređeno (niti se slažu, niti se ne slažu), a manji postotak (oko

20%) smatra da takvih aktivnosti ima dovoljno. Roditelji su podijeljeni u tri podjednako

zastupljene skupine kada je riječ o procjeni aktivnog sudjelovanja djece u zajednici, prilike za

izricanje mišljenja i uloge gradonačelnika u uvažavanju mišljenja djece (1/3 se pozitivno

izjašnjava, 1/3 neodređeno i 1/3 negativno).

Page 138: THE REALIZATION OF THE CHILDREN'S RIGHTS IN THE PROCESS …bib.irb.hr/datoteka/992235.DR_FINAL.pdf · 2019-03-27 · university of zagreb faculty of education and rehabilitation sciences

138

Procjena ostvarivanja prava djeteta na sudjelovanje iz perspektive učitelja Tablica 39. Frekvencije odgovora na Upitniku procjene ostvarivanja prava djeteta na sudjelovanje u zajednici, uzorak učitelji, N=188

Čestice 1 2 3 4 5 1. U mojoj lokalnoj zajednici odrasli poštuju prava djece. 0 1,1 20,7 62,8 15,4 2. U mojoj lokalnoj zajednici organiziraju se tribine i druge

edukativne aktivnosti o pravima djeteta. 0 1,1 17,6 48,9 32,4

3. U mojoj lokalnoj zajednici govori se o pravima djeteta. 0 0 15,4 52,1 32,4 4. U mojoj lokalnoj zajednici djeca i mladi aktivno

sudjeluju u životu zajednice. 0,5 1,1 25,5 55,3 17,6

5. U mojoj lokalnoj zajednici gradonačelnik sluša i uvažava mišljenje djece. 0 1,6 25,5 50,5 22,3

6. U mojoj lokalnoj zajednici djeca imaju pravo i priliku izricati svoje mišljenje. 0,5 1,1 20,2 54,8 23,4

Podaci u Tablici 39. pokazuju da se većina učitelja pozitivno izražava o lokalnoj

zajednici kao aktivnoj i poticajnoj sredini u promociji prava djeteta. Između 70% i 80%

učitelja smatra da se u lokalnoj zajednici poštuju prava djeteta, organiziraju različite

aktivnosti koje promiču prava djeteta te da gradonačelnik sluša i uvažava mišljenje djece. Iz

toga je vidljivo da većina učitelja pozitivno procjenjuje ostvarivanje prava djeteta u lokalnoj

zajednici, za razliku od djece i roditelja. Moguće je da učitelji imaju bolju dostupnost

informacijama od djece i roditelja, što je jasna poruka upravi lokalne zajednice o potrebi

sustavnijeg i organiziranijeg informiranja djece i roditelja.

Razlike u doživljaju ostvarivanja prava djeteta na sudjelovanje u zajednici između

djece, roditelja i učitelja

Razlike u doživljaju ostvarivanja prava djece u zajednici između djece, roditelja i

učitelja ispitane su diskriminacijskom analizom.

Tablica 40. Značajnost diskriminacijske funkcije

Fun. Karakteristični korijen

% varijance

Kanonička korelacija

Wilksova lambda χ² Df p

1 ,252 71,1 ,448 ,725 347,9 12 <,001

2 ,102 28,9 ,304 ,907 105,2 5 <,001

Page 139: THE REALIZATION OF THE CHILDREN'S RIGHTS IN THE PROCESS …bib.irb.hr/datoteka/992235.DR_FINAL.pdf · 2019-03-27 · university of zagreb faculty of education and rehabilitation sciences

139

Iz Tablice 40 uočava se kako su obje diskriminacijske funkcije značajne, te kako prva

funkcija objašnjava oko 70% varijance, dok druga objašnjava gotovo 30% varijance. S

obzirom na vrijednost centroida grupa (Tablica 41) može se zaključiti kako prva

diskriminacijska funkcija najbolje razlikuje (učitelje u odnosu na roditelje i djecu) dok druga

najbolje razlikuje roditelje i djecu.

Tablica 41. Centroidi grupa

Funkcija Centroidi

djeca roditelji učitelji

1 -,177 -,279 1,090

2 ,363 -,336 -,065

Položaj centroida (Slika 10) na diskriminacijskim funkcijama pokazuje sve tri skupine

u odnosu na dvije diskriminacijske funkcije. Iz tih položaja (kao i iz predznaka) vidljivo je da

su djeca i roditelji slični u odnosu na prvu diskriminacijsku funkciju, a roditelji i učitelji u

odnosu na drugu diskriminacijsku funkciju.

Slika 10. Položaj centroida na diskriminacijskim funkcijama

Page 140: THE REALIZATION OF THE CHILDREN'S RIGHTS IN THE PROCESS …bib.irb.hr/datoteka/992235.DR_FINAL.pdf · 2019-03-27 · university of zagreb faculty of education and rehabilitation sciences

140

Rezultati prve diskriminacijske funkcije pokazuju kako učitelji, u odnosu na djecu i

roditelje u većoj mjeri smatraju da lokalna zajednica brine o pravima djece, na način da se

organiziraju tribine i druge edukativne aktivnosti (,922), da se govori o pravima djece (,842),

da gradonačelnik sluša i uvažava mišljenje djece (,678), da djeca imaju pravo i priliku izraziti

svoje mišljenje (,515) te da djeca i mladi aktivno sudjeluju u životu zajednice (,485).

Ako se funkcija definira temeljem vrijednosti koeficijenata, rezultati pokazuju da je

prva diskriminacijska funkcija definirana 2., 3. i 5. česticom. Radi se o česticama koje

pripadaju dvjema kategorijama: otvorenosti lokalne zajednice u promociji prava djeteta te

ulozi gradonačelnika prema uvažavanju mišljenja djece. Prema sadržaju funkcija se može

nazvati funkcijom javnog govora o pravima djeteta.

Tablica 42. Standardizirani diskriminativni koeficijenti i korelacije između faktora i kanoničke diskriminacijske funkcije

Čestice K1 S1 K2 S2 1. U mojoj lokalnoj zajednici odrasli poštuju prava

djece. -,218 ,259 ,380 ,521

2. U mojoj lokalnoj zajednici organiziraju se tribine i druge edukativne aktivnosti o pravima djeteta. ,659 ,922 ,378 ,287

3. U mojoj lokalnoj zajednici govori se o pravima djeteta. ,445 ,842 -,752 ,112

4. U mojoj lokalnoj zajednici djeca i mladi aktivno sudjeluju u životu zajednice. -,189 ,485 ,346 ,434

5. U mojoj lokalnoj zajednici gradonačelnik sluša i uvažava mišljenje djece. ,287 ,678 -,718 ,009

6. U mojoj lokalnoj zajednici djeca imaju pravo i priliku izricati svoje mišljenje. -,073 ,515 ,981 ,646

K1 i K2 – standardizirani diskriminativni koeficijenti prve i druge funkcije S1 i S2 – korelacije između faktora i kanoničke diskriminacijske funkcije

Druga diskriminacijska funkcija (Tablica 40.) definirana je visokim i osrednjim

pozitivnim te visokim negativnim doprinosom svih čestica. Ova funkcija najbolje razlikuje

djecu i roditelje te pokazuje kako djeca u većoj mjeri (u odnosu na roditelje) smatraju da

imaju pravo i priliku izricati svoje mišljenje, da odrasli poštuju prava djece te da djeca i mladi

aktivno sudjeluju u životu zajednice. To donekle upućuje na zaključak da djeca imaju

pozitivniju sliku o sudjelovanju u zajednici nego što to imaju njihovi roditelji.

Vrijednosti koeficijenata pokazuju da je druga diskriminacijska funkcija definirana

doprinosom svih čestica.

Page 141: THE REALIZATION OF THE CHILDREN'S RIGHTS IN THE PROCESS …bib.irb.hr/datoteka/992235.DR_FINAL.pdf · 2019-03-27 · university of zagreb faculty of education and rehabilitation sciences

141

Rezultati diskriminacijske analize provjereni su i analizom varijance (ANOVA) čiji su

rezultati grafički prikazani na Slici 11. Potrebno je samo naglasiti kako na prvoj čestici

(poštivanje prava djece u lokalnoj zajednici) ne postoje razlike između djece i učitelja, dok na

trećoj (u lokalnoj zajednici govori se o pravima djeteta) i petoj (gradonačelnik sluša i uvažava

mišljenje djece) čestici ne postoje razlike između roditelja i djece. Rezultati Scheffeovog post-

hoc testa pokazuju kako na svim ostalim česticama postoje značajne razlike između svih

subuzoraka.

Slika 11. Grafički prikaz razlika u doživljaju ostvarivanja prava djece u zajednici između djece, roditelja i učitelja (ANOVA) - Sve vrijednosti M manje od 3,0 su niže vrijednosti, oko 3 su srednje, a više od 3,5 i oko 4 su više vrijednosti.

Ostvarivanje prava djece u zajednici najlošijim procjenjuju roditelji, slijede djeca te

učitelji. Važno je istaknuti naglašeno dobru sliku učitelja – učitelji smatraju da se prava djece

poštuju u lokalnoj zajednici – zatim umjereno dobru sliku djece, a najlošiju sliku roditelja.

Posebno se to odnosi na doživljaj konkretnih aktivnosti kojima se ostvaruju prava djeteta –

organiziranje tribina i edukacija, govorenje o pravima te uloga gradonačelnika u prihvaćanju

mišljenja djece.

Temeljem takvih rezultata peta hipoteza ne može biti potvrđena.

1

1,5

2

2,5

3

3,5

4

4,5

5

odrasli p

oštuju prav

a djec

e

org. tr

ibina i ed

ukacij

a

govori s

e o prav

ima

aktiv

no sudjel

ovanje

gradonač

elnik

sluša

i uva

žava

pravo i p

rilika

izreć

i mišlje

nje

Čestice

M

djeca roditelji učitelji

Page 142: THE REALIZATION OF THE CHILDREN'S RIGHTS IN THE PROCESS …bib.irb.hr/datoteka/992235.DR_FINAL.pdf · 2019-03-27 · university of zagreb faculty of education and rehabilitation sciences

142

6.3. Ostvarivanje prava djeteta na sudjelovanje u odnosu na informiranost o

programima za djecu i mlade u lokalnoj zajednici

Istraživački problem:

3. Utvrditi procjenjuju li sudionici istraživanja različito ostvarivanje prava djece na

sudjelovanje u zajednici s obzirom na njihovu razinu informiranosti o postojećim

programima za djecu i mlade u lokalnoj zajednici.

H6: Postoje razlike u procjeni ostvarivanja prava djece na sudjelovanje u zajednici s

obzirom na informiranost ispitanika o postojećim programima u lokalnoj zajednici, na

način da bolje informirani ispitanici procjenjuju ostvarivanje prava djece na

sudjelovanje u zajednici većim.

Za potrebe istraživanja informiranosti o programima za djecu i mlade u lokalnoj

zajednici konstruiran je Upitnik o informiranosti o programima za djecu i mlade u lokalnoj

zajednici. Informiranost o programima za djecu i mlade ispitana je dijelom upitnika kojeg čini

11 tvrdnji s ponuđenim odgovorima DA i NE.

Spomenute tvrdnje grupirane su prema tematskim područjima koja predstavljaju

programe inicirane i organizirane iz uprave lokalne zajednice. To su: Gradsko vijeće djece (2

tvrdnje), Akcija Velika Gorica – prijatelj djece (2 tvrdnje), Centar za djecu, mlade i obitelj

Velika Gorica (2 tvrdnje), Program djelovanja za djecu i mlade i Savjet mladih (3 tvrdnje) te

Udruge mladih (2 tvrdnje). Tematska područja i tvrdnje prikazane su u Tablici 43.

Page 143: THE REALIZATION OF THE CHILDREN'S RIGHTS IN THE PROCESS …bib.irb.hr/datoteka/992235.DR_FINAL.pdf · 2019-03-27 · university of zagreb faculty of education and rehabilitation sciences

143

Tablica 43. Tematska područja i tvrdnje unutar područja u Upitniku o informiranosti o programima za djecu i mlade u Gradu Velikoj Gorici

Tematsko područje Tvrdnja

Gradsko vijeće djece

Čuo/la sam za Gradsko vijeće djece Grada Velike Gorice. Znam koja je uloga i što radi Gradsko vijeće djece Grada Velike Gorice.

Akcija Velika Gorica – prijatelj djece Čuo/la sam za akciju «Velika Gorica – grad prijatelj djece». Znam što znači titula grada prijatelja djece.

Centar za djecu, mlade i obitelj Velika Gorica

Čuo/la sam za Centar za djecu, mlade i obitelj Velika Gorica. Znam koje su aktivnosti u Centru za djecu, mlade i obitelj Velika Gorica.

Program djelovanja za djecu i mlade i Savjet mladih

Čuo/la sam da je Gradsko vijeće Grada Velike Gorice donijelo Program djelovanja za djecu i mlade. Čuo/la sam da u Velikoj Gorici postoji Savjet mladih. Znam što radi Savjet mladih.

Udruge mladih Čuo/la sam za udruge mladih u Velikoj Gorici. Znam koje aktivnosti provode udruge mladih u mojoj zajednici.

Radi preglednosti rezultata o informiranosti ispitanika, čestice su grupirane u tematske

cjeline. Rezultati su prikazani grafičkim prikazima na slikama koje slijede.

Slika 12. Grafički prikaz informiranosti - Gradsko vijeće djece

39,8

60,2

41,6

58,4

18,1

81,9

60,2

39,8

66,4

33,6

42,6

57,4

0

10

20

30

40

50

60

70

80

90

100

%

DJECA RODITELJI UČITELJI DJECA RODITELJI UČITELJI

Čuo/la sam za Gradsko vijećedjece Grada Velike Gorice.

Znam koja je uloga i što radiGradsko vijeće djece Grada Velike

Gorice.

NE DA

Page 144: THE REALIZATION OF THE CHILDREN'S RIGHTS IN THE PROCESS …bib.irb.hr/datoteka/992235.DR_FINAL.pdf · 2019-03-27 · university of zagreb faculty of education and rehabilitation sciences

144

Iz rezultata je vidljivo da je većina sudionika svih subuzoraka (raspon od 58,4 %do

81,9%) čula za Gradsko vijeće djece i mladih, no s druge strane, većina sudionika u dva

(djeca i roditelji) od tri promatrana subuzoraka ne zna ulogu toga vijeća niti aktivnosti koje

vijeće provodi.

Slika 13. Grafički prikaz informiranosti .- Akcija Velika Gorica – prijatelj djece

Nadalje, većina (raspon od 82,7% do 98,4%) sudionika istraživanja je čula za akciju

„Velika Gorica – prijatelj djece“, no ipak nisu u tolikoj mjeri upoznati sa značenjem titule

grada prijatelja djece. Logično, najviše takvog znanja pokazuju učitelji (80,95) .

Slika 14. Grafički prikaz informiranosti - Centar za djecu, mlade i obitelj Velika Gorica

17,3

82,7

13,4

86,6

1,6

98,4

43,1

56,9

33

67

19,1

80,9

0

10

20

30

40

50

60

70

80

90

100

%

DJECA RODITELJI UČITELJI DJECA RODITELJI UČITELJI

Čuo/la sam za akciju «Velika Gorica– grad prijatelj djece».

Znam što znači titula grada prijateljadjece.

NE DA

14,7

85,3

13,1

86,9

3,2

96,8

43,9

56,1

43,2

56,8

16,5

83,5

0

10

20

30

40

50

60

70

80

90

100

%

DJECA RODITELJI UČITELJI DJECA RODITELJI UČITELJI

Čuo/la sam za Centar za djecu,mlade i obitelj Velika Gorica.

Znam koje su aktivnosti u Centru zadjecu, mlade i obitelj Velika Gorica.

NE DA

Page 145: THE REALIZATION OF THE CHILDREN'S RIGHTS IN THE PROCESS …bib.irb.hr/datoteka/992235.DR_FINAL.pdf · 2019-03-27 · university of zagreb faculty of education and rehabilitation sciences

145

Velika većina ispitanika (raspon 85,3% do 96,8%) je čula za Centar za djecu, mlade i

obitelj Velika Gorica, no najbolje su o aktivnostima tog centra informirani učitelji (83,5%),

dok tek nešto više od polovine subuzoraka djece (56,1%) i roditelja (56,8%) zna koje

aktivnosti Centar za djecu, mlade i obitelj nudi u zajednici.

Slika 15. Grafički prikaz informiranosti - Savjet mladih i Program djelovanja za djecu i mlade

Najniža razina informiranosti kod sva tri subuzorka prisutna je kada se radi o procjeni

vlastite informiranosti glede postojanja i djelovanja Savjeta mladih kao i o postojanju

Programa djelovanja za djecu i mlade.

Slika 16. Grafički prikaz informiranosti - Udruge mladih

64

36

66,4

33,6

61,7

38

73,6

26,4

81,1

18,9

78,2

21,8

56,7

43,3

63,7

36,3

55,3

44,7

0

1020

30

40

5060

70

80

90100

%

DJE

CA

RO

DIT

ELJI

ITEL

JI

DJE

CA

RO

DIT

ELJI

ITEL

JI

DJE

CA

RO

DIT

ELJI

ITEL

JI

Čuo/la sam da uVelikoj Goricipostoji Savjet

mladih.

Znam što radiSavjet mladih.

Čuo/la sam da jeGradsko vijećeGrada Velike

Gorice donijelo

NE DA

35,3

64,7

47,2

52,8

33,5

66,5

58,9

41,1

72,6

27,4

62,2

37,8

0

10

20

30

40

50

60

70

80

90

100

%

DJECA RODITELJI UČITELJI DJECA RODITELJI UČITELJI

Čuo/la sam za udruge mladih uVelikoj Gorici.

Znam koje su aktivnosti kojeprovode udruge mladih u mojoj

zajednici.

NE DA

Page 146: THE REALIZATION OF THE CHILDREN'S RIGHTS IN THE PROCESS …bib.irb.hr/datoteka/992235.DR_FINAL.pdf · 2019-03-27 · university of zagreb faculty of education and rehabilitation sciences

146

Rezultati pokazuju da više od polovine ispitanika svih subuzoraka (raspon 52,8% do

66,5%) zna za udruge mladih u Velikoj Gorici, no mnogo manji broj (27,4% do 41,1%) je

upoznat s njihovim aktivnostima.

Razlike u procjeni ostvarivanja prava djece na sudjelovanje u zajednici s obzirom na

informiranost o postojećim programima u lokalnoj zajednici

Sa ciljem ispitivanja razlika u procjeni ostvarivanja prava djece na sudjelovanje u

zajednici, s obzirom na informiranost o postojećim programima u lokalnoj zajednici,

provedena su 3 t-testa na zadanu vrijednost, za svaki subuzorak posebno. Zadana vrijednost

na svakom t-testu definirana je kao medijan na rezultatu ukupne informiranosti koji se dobio

kao zbroj odgovora na Upitniku informiranosti o programima za djecu i mlade u lokalnoj

zajednici, dok zavisnu varijablu čine čestice na dijelu Upitnika o pravima djece koji ispituje

procjenu ostvarivanja prava djeteta u lokalnoj zajednici.

Za svaki pozitivan odgovor, odnosno poznavanje pojedinog programa, ispitanici su

dobili jedan bod, a nisu dobili bod ukoliko nisu znali za neki program ili aktivnost u Velikoj

Gorici. Na taj način ostvaren je mogući raspon bodova od 0 do 11. Zatim je za svaki

subuzorak izračunat medijan, odnosno srednja vrijednost koja dijeli uzorak na dva jednaka

dijela, pri čemu se oni ispitanici koji imaju vrijednost manju od medijana mogu smatrati

slabije informiranima, a oni koji imaju vrijednost veću ili jednaku medijanu mogu se smatrati

bolje informiranima.

Rezultati t-testa na zadanu vrijednost prikazani su grafički, za svaki subuzorak

posebno, u prikazima koji slijede.

Page 147: THE REALIZATION OF THE CHILDREN'S RIGHTS IN THE PROCESS …bib.irb.hr/datoteka/992235.DR_FINAL.pdf · 2019-03-27 · university of zagreb faculty of education and rehabilitation sciences

147

Medijan = 6,00 *** p<,001 Slika 17. Grafički prikaz razlika u procjeni ostvarivanja prava djeteta na sudjelovanje u zajednici s obzirom na informiranost o postojećim programima u lokalnoj zajednici, uzorak djeca N=450, T-test na zadanu vrijednost

Rezultati t-testa na zadanu vrijednost pokazuju da razlike u subuzorku djece postoje na

svim česticama. Iz toga slijedi da oni koji su bolje informirani procjenjuju ostvarivanje prava

djeteta u lokalnoj zajednici boljim.

4,06

3,173,37

3,74

3,35

3,92

3,56

2,56 2,51

3,03

2,43

3,15

1

1,5

2

2,5

3

3,5

4

4,5

5

odraslipoštuju prava

djece

org. tribina iedukacija

govori se opravima

aktivnosudjelovanje

gradonačelniksluša i

uvažava

pravo i prilikaizreći

mišljenjeČESTICE

M

>=6,00 <6,00

***

*** ***

*** ***

***

Page 148: THE REALIZATION OF THE CHILDREN'S RIGHTS IN THE PROCESS …bib.irb.hr/datoteka/992235.DR_FINAL.pdf · 2019-03-27 · university of zagreb faculty of education and rehabilitation sciences

148

Medijan = 5,00 *** p<,001 ** p<,010 Slika 18. Grafički prikaz razlika u procjeni ostvarivanja prava djeteta na sudjelovanje u zajednici s obzirom na informiranost o postojećim programima u lokalnoj zajednici, uzorak roditelji N=449, T-test na zadanu vrijednost

Kao i u subuzorku djece, rezultati t-testa na zadanu vrijednost pokazuju da razlike u

subuzorku roditelja postoje na svim česticama. Iz toga slijedi da oni roditelji koji su bolje

informirani procjenjuju ostvarivanje prava djeteta u lokalnoj zajednici boljim.

3,57

2,772,99

3,213,07 3,17

3,29

2,172,44

2,732,47

2,68

1

1,5

2

2,5

3

3,5

4

4,5

5

odraslipoštuju prava

djece

org. tribina iedukacija

govori se opravima

aktivnosudjelovanje

gradonačelniksluša i

uvažava

pravo i prilikaizreći

mišljenjeČESTICE

M

>=5,00 <5,00

**

*** ***

*** ***

***

Page 149: THE REALIZATION OF THE CHILDREN'S RIGHTS IN THE PROCESS …bib.irb.hr/datoteka/992235.DR_FINAL.pdf · 2019-03-27 · university of zagreb faculty of education and rehabilitation sciences

149

Medijan = 7,00 *** p<,001 ** p<,010 Slika 19. Grafički prikaz razlika u procjeni ostvarivanja prava djeteta na sudjelovanje u zajednici s obzirom na informiranost o postojećim programima u lokalnoj zajednici, uzorak učitelji N=188, T-test na zadanu vrijednost

Kao i u slučaju djece i roditelja, i kod učitelja se mogu primijetiti razlike u procjeni

ostvarivanja prava djeteta na sudjelovanje u zajednici s obzirom na informiranost o

postojećim programima. Uočava se da su te razlike kod učitelja najmanje što je i logično jer

su učitelji generalno najbolje informirani pa razlike između onih koji imaju medijan manji od

7 i veći od 7 nisu toliko velike.

S obzirom na vrijednosti medijana, uočava se da su roditelji najmanje informirani

(njihov medijan = 5, najniži je), zatim djeca (6), a najbolje su informirani učitelji (7). Iz

navedenoga slijedi da se šesta hipoteza može potvrditi što znači da bolje informirani

ispitanici (bez obzira na uzorak) procjenjuju zajednicu boljom u smislu ostvarivanja prava

djeteta.

4

4,31 4,34,03 4,07 4,17

3,83 3,88 4

3,69 3,75 3,76

1

1,5

2

2,5

3

3,5

4

4,5

5

odraslipoštuju prava

djece

org. tribina iedukacija

govori se opravima

aktivnosudjelovanje

gradonačelniksluša i

uvažava

pravo i prilikaizreći

mišljenjeČESTICE

M

>=7,00 <7,00

*** ** ** **

***

Page 150: THE REALIZATION OF THE CHILDREN'S RIGHTS IN THE PROCESS …bib.irb.hr/datoteka/992235.DR_FINAL.pdf · 2019-03-27 · university of zagreb faculty of education and rehabilitation sciences

150

6.4. Razumijevanje povezanosti koncepta prava djeteta i koncepta otpornosti

6.4.1. Kako djeca razumiju pojam otpornosti

„Otporna zajednica je ona u kojoj se ljudi poštuju i dogovaraju“

Istraživački problem:

4.a) Istražiti i opisati razumiju li i kako djeca pojam otpornosti

Uz osam pitanja povezanih s razumijevanjem koncepta prava djeteta, djeci su u

fokusnim grupama postavljena pitanja o razumijevanju koncepta otpornosti.

Kao uvod u temu otpornosti, postavljeno je pitanje „Kako biste opisali kvalitetan život

djeteta?“ Odgovori djece na ovo pitanje mogu se grupirati u četiri kategorije. Kvalitetan

život djeca povezuju s četiri skupine uvjeta. To su:

životni uvjeti,

ljubav i briga kojom su djeca okružena tijekom odrastanja u obitelji i među

prijateljima,

pozitivno okruženje u školi, te

sreća u općenitom smislu.

Životni uvjeti su uvjeti koji su definirani u skupini prava preživljavanja. Djeca

povezuju kvalitetu življenja s ovom skupinom prava jer se radi o preduvjetu ili temelju

dostojanstvenog življenja. Uz životne uvjete, djeca navode ljubav i brigu u obiteljskom

okruženju kao bitnu odrednicu kvalitetnog življenja djeteta. Nadalje, uz obiteljsku sigurnost i

roditeljsku ljubav, djeci je bitna podrška i prijateljstvo vršnjaka („Kvalitetan život je dobar

život, da imamo neke minimalne uvjete za život, stan, kuću, hranu“, „Kad imamo obitelj i

prijatelje – to je kvaliteta“, „Kvaliteta je imati prave prijatelje, ali trebaju nam i kvalitetni

roditelji). Zanimljivo je da kvalitetan život djeca povezuju i s pozitivnim ozračjem u školi jer

ih škola priprema za život, a uspjeh ih čini sretnima („Kvalitetan život je kad imaš dobre

ocjene“, „I kada profesori uvažavaju naše mišljenje“). Odrastanje djece je kvalitetno i

ukoliko izostaju neugodni i negativni događaji, dakle događaji koji bi poremetili stabilnost i

sigurnost okruženja u kojem djeca žive („Kvalitetan život je kada ti se ne događaju ružne

stvari“). Da je kvaliteta povezana sa tzv. životnim radostima, djeca obrazlažu kroz tvrdnje

Page 151: THE REALIZATION OF THE CHILDREN'S RIGHTS IN THE PROCESS …bib.irb.hr/datoteka/992235.DR_FINAL.pdf · 2019-03-27 · university of zagreb faculty of education and rehabilitation sciences

151

kako je kvaliteta življenja između ostaloga, kada „imamo sve ono što trebamo, ali i ono što ne

trebamo“, dakle ono što nas veseli i ispunjava. Time sudionici fokusnih grupa dodiruju

područje filozofskog poimanja zadovoljstva i sreće („Mnogi imaju svašta, ali nemaju

kvalitetu“).

Od ukupno dvanaest pitanja postavljenih u fokusnim grupama, pitanje Znate li što je

otpornost? najviše je zbunilo sudionike fokusnih grupa. Pokazalo se da je u svim fokusnim

grupama otpornost nejasan pojam koji je u jednoj od fokusnih grupa povezan s grubošću, dok

u ostale dvije grupe nije bilo odgovora na to pitanje („Otpornost može biti svašta, grubost

npr“).

Stoga je vrlo brzo nakon postavljenog pitanja započet novi set pitanja o otpornom

pojedincu, otpornoj školi i otpornoj lokalnoj zajednici sa ciljem da se otpornost pokuša

objasniti u odnosu na ova specifična područja.

Pojam otpornog pojedinca djeca doživljavaju dvojako – pojam je percipiran pozitivno

i negativno u različitim skupinama sudionika istraživanja. Zanimljivo je da se u vezi ovog

pojma razvila rasprava u svim fokusnim grupama. Djeca koja su negativno doživjela pojam

otpornosti smatraju da se radi o pojedincima koji su osamljeni, zatvoreni, jer su otporni prema

pravilima koja postoje u društvu („Otporni ljudi su zatvoreni u sebe“, „Otporni ljudi ne

poštuju pravila koja vladaju u društvu“). Ovo je zanimljivo razmišljanje jer koncept

otpornosti sagledava otpornost kao pozitivnu vrijednost te je iz te vrijednosti proizašao složen

koncept koji je i sastavni dio teorijskog ishodišta ovoga rada. Međutim, iz perspektive dijela

učenika koji su sudjelovali u fokusnim grupama, otpornost u odnosu prema pravilima i

normama nije pozitivna kategorija jer pravila predstavljaju društvenu vrijednost na kojoj se

temelji zdravo funkcioniranje društva te otpornost prema njima znači otpor prema njihovom

poštivanju („Otporan čovjek se ponaša tvrdoglavo, ne želi slušati“). No, ovakvo razmišljanje

dovelo je i do povezivanja otpornosti sa pozitivnim obilježjima te se nakon rasprave moglo

zaključiti da se otporan čovjek odupire negativnim i štetnim utjecajima te je čvrst i snažan

(„Otporan čovjek je onaj, kad ga netko zadirkuje, a njega to ne dira“, „Otporan čovjek bi

rekao NE drogi“). Djeca zaključuju da postoji fizička i psihička otpornost te da fizička

podrazumijeva otpornost u odnosu na fizičke bolesti („Otporan je onaj koji je imun na

bolesti“), dok psihička označava psihološku stabilnost („Otporan je onaj koji ignorira

nasilnika i može se obratiti razredniku ili ravnatelju“). U svim fokusnim grupama je na kraju

prevladalo mišljenje da se ipak radi o pozitivnom pojmu te da je otporan pojedinac onaj koji

se odupire negativnim utjecajima.

Page 152: THE REALIZATION OF THE CHILDREN'S RIGHTS IN THE PROCESS …bib.irb.hr/datoteka/992235.DR_FINAL.pdf · 2019-03-27 · university of zagreb faculty of education and rehabilitation sciences

152

Rasprava o otpornom pojedincu rasvijetlila je pojam otpornosti, tako da je razgovor o

otpornoj školi i otpornoj zajednici bio mnogo jasniji te su izostavljene nedoumice pri

definiranju pojmova. Otporna škola je, prema mišljenju djece, usmjerena stvaranju pozitivnog

ozračja, odupiranju štetnim i negativnim oblicima ponašanja, prihvaćanju različitosti te

poštivanju prava djeteta. Djeca obrazlažu da stvaranje pozitivnog ozračja ovisi o učiteljima te

sustavu vrijednosti koji vlada u školi i koji je prihvaćen od većine učenika. Odrasli koji rade u

školi odgovorni su za stvaranje „otporne klime“ („U otpornoj školi stručna služba pomaže

učenicima i daje sve od sebe). Oni učenici koji svojim ponašanjem ometaju takvo ozračje nisu

„odbačeni“ već na njih djeluje većina pod čijim utjecajem oni mijenjaju svoje ponašanje u

pozitivnom smjeru („Otporan razred povlači lošeg učenika na svoju stranu“, „Otporni

razredi primaju problematične učenike, a ti učenici ne mogu naškoditi razredu već ih razred

popravlja“). Otporna škola, kako navode djeca, prihvaća sve učenike, bez obzira na njihova

osobna obilježja i pomaže svakome učeniku u prilagodbi i stvaranju njegove vlastite

otpornosti („Djeca u otpornoj školi sama pomažu onima koji imaju problema, a tamo gdje je

situacija jako ozbiljna – tada pomažu odrasli stručnjaci“). Zanimljivo je da su djeca već u

ovom setu pitanja povezala otpornu školu s poštivanjem prava djeteta navodeći da se u

otpornoj školi poštuju i ostvaruju prava djeteta.

Iz rasprave o otpornom pojedincu i otpornoj školi slijedi logičan nastavak o otpornoj

lokalnoj zajednici koja se prema iskazima djece može definirati kao mjesto u kojem žive

otporni pojedinci i u kojem škole njeguju svoju vlastitu otpornost („Otporna zajednica ima

otporne škole i otporne ljude“). Kao i škola, i zajednica ima svoje elemente otpornosti:

odupiranje štetnim utjecajima, negativan stav prema pojedincima koji se neprihvatljivo

ponašaju te poštovanje i zajedništvo ljudi koji tu žive („Otporna zajendica je ona u kojoj se

ljudi poštuju i dogovaraju“) . Uz to, djeca navode da je otporna zajednica ugodna i sigurna za

život i stanovanje, ona otvara mogućnosti izbora i nudi djeci različite sadržaje za provođenje

slobodnog vremena.

Zaključno, iz prikupljenih informacija može se reći da pojam otpornosti djeca ne

doživljavaju kao jednoznačan i sasvim jasan pojam. On se iz perspektive djece, s jedne strane,

objašnjava kao negativna pojava pružanja otpora pozitivnim vrijednostima, a s druge strane

kao pozitvan fenomen pružanja otpora negativnim i lošim utjecajima.

Page 153: THE REALIZATION OF THE CHILDREN'S RIGHTS IN THE PROCESS …bib.irb.hr/datoteka/992235.DR_FINAL.pdf · 2019-03-27 · university of zagreb faculty of education and rehabilitation sciences

153

6.4.2. Kako djeca razumiju povezanost koncepta prava djeteta i koncepta otpornosti

„Ako je otpornost dobra i ako su prava dobra,

onda spadaju u grupu dobrih stvari i to im je zajedničko“

Istraživački problem:

4.b) Istražiti i opisati razumiju li i kako djeca razumiju povezanost koncepta prava

djeteta i koncepta otpornosti

Budući da se kroz razgovor u fokusnim grupama raspravljalo o razumijevanju

koncepta prava djeteta i koncepta otpornosti, bilo je zanimljivo ispitati što sudionici

istraživanja misle o povezanosti ova dva koncepta.

U svim fokusnim grupama djeca su se složila da postoji povezanost između otpornosti

i poštivanja prava djeteta. Tu vezu obrazlažu na dva načina: logičkim povezivanjem i

međudjelovanjem dva koncepta. Kada logički povezuju pojmove navode „Ako je otpornost

dobra i ako su prava dobra, onda spadaju u grupu dobrih stvari i to im je zajedničko“.

Međudjelovanje koncepata objašnjavaju utjecajem prava na izgranju otpornosti kao i

utjecajem otpornosti na poštivanje prava („Ako se poštuju prava, onda postoji i otpornost“,

„Ali ako postoji otpornost, onda se poštuju prava“). Ovakva razmišljanja su poticaj

sudionicima za raspravu o tome što je važnije ili što prvo treba postojati („Najbolje bi bilo

kada bi svi bili otporni – i djeca i škole i zajednica, oni koji su otporni ne krše prava drugih“,

„Kada ljudi ne bi kršili prava drugih, to bi značilo da su svi otporni“). Učenici su podjednako

podijeljeni kada raspravljaju o ovoj temi te donose zaključke o tome da su dva koncepta

snažno povezana te nema smisla niti potrebe određivati utječu li prava na otpornost ili obrnuto

(„To ti isto kao pitanje je li bila prvo kokoš ili jaje“), jer utjecaj postoji i on je uzajaman.

Iz navedenog se može zaključiti da djeca mogu obrazložiti svoje razumijevanje

povezanosti koncepata prava djeteta i otpornosti. Tu povezanost opisuju i objašnjavaju

međudjelovanjem otpornih pojedinaca koji poštuju prava drugih, otpornih škola u kojima se

vodi briga o ostvarivanju prava djeteta i otporne zajednice koja je temeljena na pozitivnim

vrijednostima poštivanja prava djeteta.

Page 154: THE REALIZATION OF THE CHILDREN'S RIGHTS IN THE PROCESS …bib.irb.hr/datoteka/992235.DR_FINAL.pdf · 2019-03-27 · university of zagreb faculty of education and rehabilitation sciences

154

6.4.3. Kako roditelji i učitelji razumiju pojam otpornosti

„Otpornost je sposobnost odupiranja utjecajima“

Istraživački problem:

4. c) Istražiti i opisati razumiju li i kako roditelji i učitelji pojam otpornosti

Nakon što su djeca dala zanimljive informacije za analizu razumijevanja koncepta

otpornosti, bilo je zanimljivo istražiti što o tome misle i kako razumiju pojam otprnosti odrasli

sudionici istraživanja.

Na pitanje Znate li što je to otpornost? većina roditelja je pojam definirala kao

zdravstvenu ili medicinsku kategoriju („Otpornost asocira na imunitet, ako imaš jak imunitet,

onda odolijevaš bolestima), manji dio roditelja kao fizikalan pojam („Otpornost je fizikalni

pojam za pružanje otpora nekoj sili“), a tek nekoliko roditelja kao pojam na općenitoj,

društvenoj razini („To je sposobnost odupiranja utjecajima“). Zanimljivo je da je većina

roditelja pojam otpornosti podijelila na negativnu i pozitivnu otpornost. Vanjski utjecaj u bilo

kojem smislu, prema mišljenju roditelja, može biti negativan i pozitivan pa takva može biti i

otpornost.

U tom smislu, sudionici istraživanja daju detaljnija obrazloženja kada definiraju

otpornog pojedinca, otpornu školu i otpornu zajednicu. Ako se pojedinac odupire pozitivnim

utjecajima, on ima otponost koja je negativna („Npr. dijete ima problem s učenjem, roditelji

se trude, učitelji se trude, a on ništa – dakle otporan je u negativnom smislu“). Pozitivna

otpornost podrazumijeva odupiranje negativnim utjecajima („To bi bio klinac na kojeg ne

djeluje loš utjecaj, npr. ide na utakmice, navija među nasilničkim skupinama, ali nije s njima,

ne prihvaća takvo ponašanje iako ih više i blizu su mu“). Posebno je uočljiv stav nekoliko

roditelja o štetnosti prevelike otpornosti. Oni govore o potrebi postojanja mjere u stupnju

otprnosti jer nije dobra niti prevelika niti premala otpornost („Otpornost može biti vrlo loša –

moja kćer je izuzetno zdravstveno otporna, njen organizam ne signalizira pojavu bolesti –

temperaturom i sl. – pa se zbog toga može javiti ozbiljan problem“). Takav stav se dodatno

potkrepljuje u razgovoru o otpornoj školi („Otporna škola ne dozvoljava prodor negativnih

utjecaja iz okoline“). Iako je lako povezati pojam otpornog pojedinca s pojmom otporne

škole te u tom smislu zaključiti da se otporna škola odupire negativnim utjecajima, većina

Page 155: THE REALIZATION OF THE CHILDREN'S RIGHTS IN THE PROCESS …bib.irb.hr/datoteka/992235.DR_FINAL.pdf · 2019-03-27 · university of zagreb faculty of education and rehabilitation sciences

155

roditelja se slaže u konstataciji da otporna škola ne mora predstavljati pozitivan pojam. Ako

takva škola ne dopušta vanjske utjecaje, ona se, prema mišljenju dijela roditelja, ne zna nositi

s teškoćama i rješavati probleme koji se moraju povremeno pojavljivati. Iz toga slijedi da

škola ne može biti sama, izolirana i u toj mjeri otporna da do nje ne dopiru problemi („Ako

preživiš udarac batinom, bit ćeš otporniji“).

Iz ovakvih stavova roditelja bi se moglo zaključiti da propuštanje loših i negativnih

utjecaja otvara prostor za učenje o načinima rješavanja problema, načinima suočavanja sa

stresnim i kriznim situacijama te načinima reagiranja na takve okolnosti. Otpornost bi se na

taj način mogla tumačiti kao fleksibilan pojam koji uključuje postojanje tzv. propusnosti koja

se odnosi na stvarne životne situacije i probleme.

O otpornoj zajednici nije bilo opširnije rasprave jer se većina roditelja slaže da sve što

vijedi za školu, vrijedi i za lokalnu zajednicu. Otporna zajednica brine o svojim stanovnicima

(„To je zajednica koja ima političare koji donose dobre odluke“), ima dobar standard,

povoljno okruženje, veći broj sadržaja namijenjenih djeci i svim društveno osjetljivim

skupinama. I za zajenicu, prema mišljenju roditelja, vrijedi stav o ograničenoj otpornosti

(„Nije dobro da bude previše otporna, jer bi bila izolirana, izdvojena; i čovjek i škola i

zajednica imaju pravo na pogreške – kroz pogreške se uči“).

I učitelji su, kao i roditelji, razumijevanje pojma otpornosti povezali s pozitivnim i

negativnim kontekstom. Otpornost na individualnoj razini objašnjavali su kao zdravstveni

fenomen pa tako otpornost izjednačavaju s imunitetom u smislu otpornosti prema bolestima

(„Otpornost je imunitet, stanje čovjeka da ne dobije bolest“). Najveći dio vremena učitelji

provode u raspravi o otpornoj školi, te slično kao i roditelji, smatraju da su negativni utjecaj u

ograničenoj mjeri dobrodošli jer omogućavaju učenje o načinu reagiranja na neočekivane i

problemske situacije. Oni čak smatraju da u nekim slučajevima sustav obrazovanja ne otvara

kvalitetan prostor za odgojno – obrazovne mogućnosti u skladu s potrebama djece te da

otporna škola mora znati reducirate upute i utjecaje na formalnoj razini („Otporna škola se

opire utjecajima politike“, „Otporna škola mudro provodi svoju internu politiku“). Otporne

škole, prema mišljenju učitelja, utječu na stvaranje otporne zajednice, a otporne zajednice su

poput otpornih škola, ali u širem smislu („I otporna zajednica ima mudre političare i vodi

svoju politiku, ali pozitivnu, u interesu građana“).

Razgovori s roditeljima i učiteljima o razumijevanju pojma otpornosti doveli su do

zaključka da se radi o konceptu koji izaziva dvojake pristupe i različite stavove te da se, za

razliku od koncepta prava djeteta, tumači na dva različita načina. Prvi način govori o

konceptu koji ima isključivo pozitivna obilježja dok drugi način govori o konceptu koji je

Page 156: THE REALIZATION OF THE CHILDREN'S RIGHTS IN THE PROCESS …bib.irb.hr/datoteka/992235.DR_FINAL.pdf · 2019-03-27 · university of zagreb faculty of education and rehabilitation sciences

156

uvjetovan vanjskim okolnostima te podrazumijeva potrebu kombiniranja pozitivnih i

negativnih utjecaja.

6.4.4. Kako roditelji i učitelji razumiju povezanost koncepta prava djeteta i koncepta

otpornosti

„Ako su prava djeteta propisana, otporna zajednica će biti ta koja ih primjenjuje“

Istraživački problem:

4. d) Istražiti i opisati kako roditelji i učitelji razumiju povezanost koncepta prava

djeteta i koncepta otpornosti

U svim fokusnim grupama sudionici istraživanja su zastupali jedinstven stav o

povezanosti koncepata otpornosti i prava djeteta. Pri tome navode da, bez obzira na to koji

koncept otpornosti zastupaju, postoji logična i prirodna povezanost između otpornosti i prava

djeteta. I roditelji i učitelji povezuju otpornost i prava djeteta na sličan način. Smatraju da se

radi o bliskoj vezi te, poput djece sudionika istraživanja, navode da otpornost utječe na

poštivanje prava kao što i poštivanje prava izgrađuje otpornost. Budući da su prava djeteta

propisana, roditelji misle da je odgovornost za poštivanje i ostvarivanje tih prava upravo u

institucijama i službama lokalne zajednice („Ako su prava djeteta propisana, otporna

zajednica će biti ta koja ih primjenjuje“). Problem koji se pojavljuje u odnosu prava djeteta i

izgradnje otporne lokalne zajednice jest problem nepoštivanja postojećih propisa („Mi smo

prenormirana država pa i zajednica“). Velik broj propisanih normi, onemogućuje njihovu

primjenu u praksi te su razmišljanja roditelja i učitelja usmjerena prema potrebi redukcije

postojećih normi i odabira prioritetnih koje će najbolje zadovoljiti potrebe lokalne zajednice

(„Te silne norme su klipovi, zamke jer ih je nemoguće sve poštovati i to je loš primjer djeci“).

Poštivanje prava djeteta je važno za kvalitetan život u zajednici te svi sudionici smatraju da

lokalna zajednica mora utvrditi svoje prioritete i opredijeliti se za koncept koji njeni

stanovnici podržavaju („Npr. djeca imaju pravo na igru, lokalna zajednica gradi parkove i

igrališta i time šalje poruku da su joj djeca važna i da poštuje prava djece“).

Page 157: THE REALIZATION OF THE CHILDREN'S RIGHTS IN THE PROCESS …bib.irb.hr/datoteka/992235.DR_FINAL.pdf · 2019-03-27 · university of zagreb faculty of education and rehabilitation sciences

157

Iz rasprava u fokusnim grupama u kojima su sudjelovali roditelji i učitelji može se

uvidjeti da postoji razumijevanje povezanosti koncepta prava djeteta i koncepta otpornosti te

da pute konkretnih primjera koji dokazuju tu povezanost, roditelji i učitelji upozoravaju na

odgovornost koju u primjeni obaju koncepata ima politika koja upravlja poslovima u lokalnoj

zajednici.

6.5. Ostvarivanje prava djeteta na sudjelovanje u odnosu na samoprocjenu razvojnih

prednosti i socijalnu podršku djece

Istraživački problem:

5. Utvrditi postoji li povezanost između procjene prava djeteta na sudjelovanje u

školskom i obiteljskom okruženju i zajednici sa samoprocjenom razvojnih prednosti i

socijalnom podrškom djece.

H7: Postoji povezanost između procjene ostvarivanja prava djece na sudjelovanje u

školskom i obiteljskom okruženju te zajednici sa samoprocjenom unutarnjih i vanjskih

razvojnih prednosti i socijalnom podrškom djece.

Posljednji istraživački problem postavljen u ovom radu jest - utvrditi postoji li

povezanost između procjene prava djeteta na sudjelovanje u školskom i obiteljskom

okruženju i zajednici sa samoprocjenom razvojnih prednosti i socijalnom podrškom djece.

Procjena ostvarivanja prava djeteta na sudjelovanje detaljno je bila elaborirana u prethodnim

poglavljima, iz različitih perspektiva, stoga će u ovom poglavlju pažnja biti usmjerena na

dječju samoprocjenu unutarnjih i vanjskih prednosti kao i njihovu samoprocjenu socijalne

podrške.

Razvojne prednosti mjerene su upitnikom Ček lista prednosti čiji su autori Lefferet,

Benson i Roehlkepartain (1997). Ovaj se upitnik sastoji od 40 tvrdnji koje su podijeljene u

dvije veće dimenzije: (1) vanjske prednosti i (2) unutarnje prednosti. Svaka se dimenzija

sastoji od četiri kategorije, a njihovi nazivi i čestice koje pripadaju pojedinim kategorijama

prikazani su u Tablici 44. Odgovori na upitniku daju se na skali od četiri stupnja (nikada,

rijetko, uglavnom i uvijek). U originalnoj verziji upitnika nižu vrijednost (1) dobiva odgovor

'uvijek', a najvišu (4) odgovor 'nikada'. Za potrebe obrade podataka, ove su vrijednosti

Page 158: THE REALIZATION OF THE CHILDREN'S RIGHTS IN THE PROCESS …bib.irb.hr/datoteka/992235.DR_FINAL.pdf · 2019-03-27 · university of zagreb faculty of education and rehabilitation sciences

158

rekodirane na suprotan način, tako da viša vrijednost predstavlja više razvojnih prednosti. Na

taj su način usklađeni podaci iz ovog upitnika s ostalim upitnicima korištenim u istraživanju

te je omogućeno da pozitivne korelacije zaista govore u prilog pozitivnom učinku jedne

varijable na drugu.

Tablica 44. Opis upitnika Ček lista prednosti Lefferet, Benson i Roehlkepartain (1997)

Čestice na upitniku Naziv kategorije

Vanjske prednosti

1 – 6 1. Podrška

7 – 10 2. Osnaživanje

11 – 16 3. Granice i očekivanja

17 – 20 4. Konstruktivno korištenje vremena

Unutarnje prednosti

21 – 25 1. Posvećenost učenju

26 – 31 2. Pozitivne vrijednosti

32 – 36 3. Socijalna kompetentnost

37 – 40 4. Pozitivan identitet

Prije utvrđivanja povezanosti ostvarivanja prava djeteta na sudjelovanje sa

samoprocjenom unutarnjih i vanjskih prednosti prikazani su rezultati deskriptivne analize na

cijelom uzorku djece na ovom upitniku. Ovakvi deskriptivni podaci pružaju uvid u područja u

kojima djeca najviše i najmanje procjenjuju svoje razvojne prednosti (Tablica 45). Tablica 45. Frekvencije odgovora na upitniku Ček lista prednosti (N=450)

Br. Čestice Nikada %

Rijetko %

Uglavnom %

Često %

PODRŠKA

1. Ja dobivam puno ljubavi i podrške od članova moje obitelji. 0,2 1,8 16,2 81,6

2. Ja mogu dobiti savjet, podršku, odnosno otvoreno razgovarati sa svojim roditeljima, bakom ili djedom. 0,9 3,6 25,6 70,0

3. Poznajem nekoliko odraslih osoba s kojima nisam u rodu, a kod kojih mogu u svako doba doći po pomoć ili savjet. 10,4 21,1 28,7 39,8

4. Susjedi me dobro poznaju, ohrabruju i podržavaju. 12,0 22,2 36,9 28,9

Page 159: THE REALIZATION OF THE CHILDREN'S RIGHTS IN THE PROCESS …bib.irb.hr/datoteka/992235.DR_FINAL.pdf · 2019-03-27 · university of zagreb faculty of education and rehabilitation sciences

159

5. Moja škola je mjesto ohrabrivanja i podrške djeci. 13,6 23,1 43,3 20,0

6. Roditelji/staratelji mi pomažu da budem uspješan u školi. 1,1 2,9 19,8 76,2

OSNAŽIVANJE

7. Ja se osjećam cijenjenim od odraslih koji žive oko mene. 2,4 8,0 39,1 50,4

8. Držim da sam važna i potrebna osoba u svojoj sredini. 4,0 16,0 40,4 39,6

9. Barem jedan puta tjedno pomažem ljudima iz mog okruženja kojima je pomoć potrebna. 7,8 22,4 36,0 33,8

10. Osjećam se sigurnim kod kuće, u školi i susjedstvu. 1,3 4,9 31,8 62,0

GRANICE I OČEKIVANJA

11. U mojoj obitelji postoje pravila dobrog ponašanja i roditelji znaju kuda se krećem. 3,3 6,0 30,9 59,8

12. Moja škola ima jasna pravila ponašanja i posljedice u kršenju tih prava. 7,3 9,8 36,2 46,7

13. Osim mojih roditelja i susjedi su uključeni u praćenje mog ponašanja. 37,6 26,4 21,1 14,9

14. Moji roditelji i druge odrasle osobe oko mene pružaju mi primjer dobrog ponašanja. 1,6 5,6 33,6 59,3

15. Za svog najboljeg prijatelja mogu reći da je primjer dobrog ponašanja. 3,6 9,6 38,0 48,9

16. Roditelji/staratelji i nastavnici me ohrabruju i potiču na dobar uspjeh. 20, 5,8 28,9 63,3

KONSTRUKTIVNO KORIŠTENJE VREMENA

17. Tri ili više sati tjedno provodim učeći/vježbajući sviranje, pjevanje ili neku sličnu aktivnost. 13,8 21,3 25,1 39,8

18. Jedan ili više sati tjedno provodim baveći se sportom u školi ili nekom klubu. 16,4 18,0 18,7 46,9

19. Jedan ili više sati tjedno provodim u religioznim aktivnostima (odlazak u crkvu, vjeronauk). 8,7 13,8 28,0 49,6

20. Nekoliko večeri u tjednu izlazim s prijateljima samo radi druženja i zabave. 10,4 19,8 30,4 39,3

POSVEĆENOST UČENJU

21. Želim biti uspješan u školi. 1,1 0,7 11,3 86,9

22. Dok učim osjećam da nešto dobro radim, da sam pozitivno aktivan. 3,1 8,9 27,8 60,2

23. Svaki radni dan učim/pišem zadaću jedan ili više sati. 3,1 10,7 32,7 53,6

24. Stalo mi je da završim školovanje. 1,1 1,8 6,9 90,2

25. Tri ili više sati tjedno čitam iz čistog zadovoljstva. 15,8 27,3 29,8 27,1

POZITIVNE VRIJEDNOSTI

26. Vjerujem da je jako važno pomagati drugim ljudima. 1,1 2,7 26,0 70,2

27. Želim pomoći u tome da svi ljudi budu jednaki i da nestane siromaštva i gladi. 1,1 2,4 19,1 77,3

Page 160: THE REALIZATION OF THE CHILDREN'S RIGHTS IN THE PROCESS …bib.irb.hr/datoteka/992235.DR_FINAL.pdf · 2019-03-27 · university of zagreb faculty of education and rehabilitation sciences

160

28. U stanju sam izreći što mislim i braniti svoje mišljenje pred drugima. 1,1 5,1 29,8 64,0

29. Govorim istinu čak i onda kad to nije lako i kad me košta nečega što mi je dragocjeno. 3,1 14,2 47,3 35,3

30. Preuzimam odgovornost za ono što činim. 2,4 7,1 35,4 55,0

31. Ja vjerujem da je u mojim godinama važno ne piti, ne drogirati se i ne biti seksualno aktivan. 5,6 6,4 16,0 72,0

SOCIJALNA KOMPETENTNOST

32. Dobro planiram svoje obveze unaprijed i lako donosim odluke. 2,9 8,7 45,8 42,7

33. Lako i dobro sklapam i održavam prijateljstva. 0,9 3,1 28,0 68,0

34. Dobro se osjećam u društvu ljudi iz drugih kultura/nacija/rasa. 3,8 6,4 31,1 58,7

35. Mogu se oduprijeti svojim vršnjacima kad me nagovaraju da sudjelujem u nedozvoljenim aktivnostima ili se izložim opasnim situacijama.

3,3 7,3 26,9 62,4

36. Pokušavam probleme rješavati bez korištenja nasilja (mišića, psovki, vikanja, vrijeđanja, prijetnji). 4,9 9,6 40,7 44,9

POZITIVAN IDENTITET

37. Vjerujem da imam kontrolu nad većinom stvari u svom životu. 1,8 5,6 39,1 53,6

38. Osjećam se dobro u vezi sa sobom. 0,9 4,0 26,0 69,1

39. Vjerujem da moj život ima smisao. 1,3 2,7 17,6 78,4

40. Vjerujem da me očekuje lijepa budućnost. 1,8 2,4 21,6 74,2

Iz prikazanih rezultata u Tablici 45. može se uočiti da većina čestica postiže visoke

vrijednosti na svim područjima koja se upitnikom mjere, što govori u prilog visokoj

samoprocjeni razvojnih prednosti kod djece. Stoga je veća pozornost posvećen onim

česticama u kojima su djeca dala odgovore 'nikada' ili 'rijetko' u najmanje 20% slučajeva (što

predstavlja 1/5 uzorka).

U odnosu na podršku koju djeca dobivaju od odraslih osoba, vidljivo je da većina

djece dobiva očekivanu podršku od roditelja i članova obitelji za razliku od susjeda i drugih

odraslih osoba u njihovoj okolini. Kao i prethodni rezultati koji se odnose na školu, i ovdje je

vidljivo da najmanju podršku djeca dobivaju u školi. Čak 37% djece misli da škola nije

mjesto ohrabrivanja i podrške djeci.

Varijable koje se odnose na osnaživanje također pokazuju da se djeca osjećaju

sigurnima i cijenjenima u svoj neposrednoj okolini, dakle obiteljskom okruženju. Nešto su

slabiji rezultati kada se radi o tome koliko su djeca važna i potrebna u svojoj sredini (20%

Page 161: THE REALIZATION OF THE CHILDREN'S RIGHTS IN THE PROCESS …bib.irb.hr/datoteka/992235.DR_FINAL.pdf · 2019-03-27 · university of zagreb faculty of education and rehabilitation sciences

161

ima negativno mišljenje o tome). Oko 30% djece nema običaj pomagati ljudima iz okruženja

kojima je pomoć potrebna.

Većina rezultata na području granica i očekivanja je usmjerena pozitivno, dakle i u

obitelji i u školi postoje jasna pravila, a roditelji i prijatelji predstavljaju pozitivan primjer. Za

razliku od članova obitelji i prijatelja, susjedi u većini slučajeva (64%) nisu uključeni u

praćenje ponašanja djece.

Rezultati svih četiriju varijabli iz područja konstruktivnog korištenja vremena

pokazuju da 20-30% djece ne provodi svoje slobodno vrijeme na konstruktivan način (baveći

se sportom ili glazbom), oko 22% djece ne prakticira religiozne aktivnosti, a oko 30% djece

ne provodi večeri s prijateljima radi druženja i zabave.

Posvećenost učenju koja se očitava kroz uspješnost u školi i pozitivan stav prema

učenju pokazuje da je najvećem broju djece stalo do dobrog uspjeha u školi te im je važno da

završe školovanje. Međutim, čak 43% djece izjavljuje da nikada ili rijetko čitaju iz čistog

zadovoljstva.

Pozitivne vrijednosti poput pomaganja drugim ljudima, jednakosti među ljudima,

izricanja vlastitog mišljenja, preuzimanja odgovornosti i izbjegavanja alkohola, droge i

seksualne aktivnosti postižu visoke vrijednosti te se može reći da je razmišljanje djece o ovim

temama, odnosno o sebi, usmjereno pozitivno. Ipak, na razmišljanje navodi podatak da oko

12% djece ne vjeruje u ideju odgovornog ponašanja u odnosu na alkohol, droge i seksualnu

aktivnost.

Isto vrijedi i za socijalnu kompetentnost i pozitivan identitet – većina djece se dobro

snalazi među ljudima u svom okruženju te se mogu oduprijeti društveno nepoželjnim

ponašanjima, dobro se osjećaju i vjeruju u dobru budućnost. Međutim, oko 15% učenika

misle da se problemi ne mogu rješavati bez nasilja. Ovi podaci upućuju na obvezu

pravovremenog reagiranja službi i institucija u zajednici.

Kako bi se utvrdila priroda povezanosti, odnosno istražilo na koji način osiguravanje

prava na sudjelovanje u obitelji, školi i zajednici doprinosi samoprocjeni unutarnjih i vanjskih

prednosti kod djece provedene su linearne regresijske analize. Regresijske analize daju uvid u

povezanost ostvarivanja prava na sudjelovanje sa svakom pojedinom razvojnom prednosti

koja je mjerena ovim upitnikom, stoga su prosječni rezultati na kategorijama razvojnih

prednosti definirani kao kriterijska varijabla, a prosječni rezultati na upitnicima prava na

sudjelovanje kao prediktorske varijable. Rezultati pojedinih regresijskih analiza bit će

prikazani kumulativno, ali za dimenziju unutarnjih i vanjskih prednosti zasebno.

Page 162: THE REALIZATION OF THE CHILDREN'S RIGHTS IN THE PROCESS …bib.irb.hr/datoteka/992235.DR_FINAL.pdf · 2019-03-27 · university of zagreb faculty of education and rehabilitation sciences

162

Tablica 46. Regresijska analiza – povezanost prava djece na sudjelovanje u obiteljskom i školskom okruženju te zajednici sa samoprocjenom vanjskih prednosti (N=450) Kriterijska varijabla: Podrška R ΔR² df F sig.

Sažetak modela regresijske analize ,467 ,213 3 41,564 ,000

Prediktorske varijable B β t sig. parc. korel.

1. Pravo na sudjelovanje u obitelji ,197 ,286 6,156 ,000 ,280

2. Pravo na sudjelovanje u školi 1,03 ,197 3,742 ,000 ,174

3. Pravo na sudjelovanje u zajednici ,047 ,100 1,968 ,050 ,093

Kriterijska varijabla: Osnaživanje R ΔR² df F sig.

Sažetak modela regresijske analize ,417 ,168 3 31,277 ,000

Prediktorske varijable B β t sig. parc. korel.

1. Pravo na sudjelovanje u obitelji ,199 ,267 5,573 ,000 ,255

2. Pravo na sudjelovanje u školi ,057 ,099 1,832 ,068 ,086

3. Pravo na sudjelovanje u zajednici ,081 ,159 3,041 ,003 ,143

Kriterijska varijabla: Granice i očekivanja R ΔR² df F sig.

Sažetak modela regresijske analize ,528 ,274 3 57,594 ,000

Prediktorske varijable B β t sig. parc. korel.

1. Pravo na sudjelovanje u obitelji ,174 ,242 5,420 ,000 ,249

2. Pravo na sudjelovanje u školi ,157 ,286 5,668 ,000 ,259

3. Pravo na sudjelovanje u zajednici ,065 ,133 2,723 ,000 ,128

Kriterijska varijabla: Konstruktivno korištenje vremena

R ΔR² df F sig.

Sažetak modela regresijske analize ,363 ,126 3 22,581 ,000

Prediktorske varijable B β t sig. parc. korel.

1. Pravo na sudjelovanje u obitelji ,276 ,270 5,502 ,000 ,252

2. Pravo na sudjelovanje u školi ,109 ,139 2,517 ,012 ,118

3. Pravo na sudjelovanje u zajednici ,016 ,023 ,434 ,664 ,021

Legenda: R = koeficijent multiple korelacije; ΔR² = koeficijent multiple determinacije (proporcija varijance u kriteriju objašnjena korištenim skupom prediktora); F = f-omjer skupa prediktorskih varijabli; sig = značajnost F-omjera vezanog u skup prediktorskih varijabli; B = nestandardizirani parcijalni regresijski koeficijent; β (beta) = standardizirani parcijalni regresijski koeficijent (ponder s kojim treba množiti standardizirane prediktorske vrijednosti u regresijskoj jednadžbi); t (beta) = vrijednost t-testa vezanog uz značaj pojedinog beta pondera; sig = statistička značajnost beta pondera; parc. korel. = parcijalna korelacija prediktora s kriterijem uz kontrolu svih ostalih prediktorskih varijabli

Page 163: THE REALIZATION OF THE CHILDREN'S RIGHTS IN THE PROCESS …bib.irb.hr/datoteka/992235.DR_FINAL.pdf · 2019-03-27 · university of zagreb faculty of education and rehabilitation sciences

163

Iz prikazanih rezultata regresijskih analiza u Tablici 46 može se uočiti kako su svi

regresijski modeli značajni, te kako ostvarivanje prava na sudjelovanje u obitelji, školi i

zajednici pridonosi objašnjenju vanjskih prednosti kod djece. Postotak objašnjene varijance

pojedinog modela kreće se od 12,6% do 27,4%, a struktura značajnosti prediktora razlikuje se

s obzirom na kriterij. Međutim, ne čudi kako je za veću samoprocjenu vanjskih prednosti

uvijek značajno pravo sudjelovanja djece u obitelji te kako ono najviše pridonosi objašnjenju

vanjskih prednosti (što nam potvrđuju i koeficijenti parcijalnih korelacija).

Granice i očekivanja u najvećoj mjeri su povezane s ostvarivanjem prava na svim

razinama te prediktorske varijable objašnjavaju najveći postotak varijance (27,4%). Podršku i

Konstruktivno korištenje vremena najbolje mogu objasniti varijable vezane uz ostvarivanje

prava u obitelji i školi, dok Osnaživanje najbolje mogu predvidjeti varijable vezane uz obitelj

i zajednicu. Ovakva struktura povezanosti nije iznenađujuća s obzirom na sadržaj čestica u

pojedinoj kategoriji vanjskih razvojnih prednosti, te pokazuje kako je ostvarivanje prava na

sudjelovanje također značajan prediktor za ostvarivanje veće razine vanjskih prednosti kod

djece. Ovo vjerojatno ima medijatorski učinak, jer da bi se pravo na sudjelovanje moglo

primjenjivati, na razini odnosa moraju vjerojatno biti zadovoljeni i neki drugi uvjeti. Svakako

su ovi rezultati važan doprinos u razumijevanju bolje percepcije vanjskih prednosti kod djece.

Istovjetna je analiza provedena za testiranje učinaka prava na sudjelovanje na

unutarnje prednosti, odnosno doprinosa tih varijabli u objašnjavanju samoprocjene unutarnjih

prednosti. Rezultati ovih regresijskih analiza prikazani su u Tablici 47.

Page 164: THE REALIZATION OF THE CHILDREN'S RIGHTS IN THE PROCESS …bib.irb.hr/datoteka/992235.DR_FINAL.pdf · 2019-03-27 · university of zagreb faculty of education and rehabilitation sciences

164

Tablica 47. Regresijska analiza – povezanost prava djece na sudjelovanje u obiteljskom i školskom okruženju te zajednici sa samoprocjenom unutarnjih prednosti (N=450) Kriterijska varijabla: Posvećenost učenju R ΔR² df F sig.

Sažetak modela regresijske analize ,348 ,115 3 20,467 ,000

Prediktorske varijable B β t sig. parc. korel.

1. Pravo na sudjelovanje u obitelji ,111 ,151 3,054 ,002 ,143

2. Pravo na sudjelovanje u školi ,050 ,090 1,610 ,108 ,076

3. Pravo na sudjelovanje u zajednici ,100 ,198 3,684 ,000 ,172

Kriterijska varijabla: Pozitivne vrijednosti R ΔR² df F sig.

Sažetak modela regresijske analize ,461 ,207 3 40,025 ,000

Prediktorske varijable B β t sig. parc. korel.

1. Pravo na sudjelovanje u obitelji ,190 ,279 5,971 ,000 ,272

2. Pravo na sudjelovanje u školi ,027 ,052 ,977 ,329 ,046

3. Pravo na sudjelovanje u zajednici ,114 ,245 4,804 ,000 ,222

Kriterijska varijabla: Socijalna kompetentnost R ΔR² df F sig.

Sažetak modela regresijske analize ,417 ,169 3 31,380 ,000

Prediktorske varijable B β t sig. parc. korel.

1. Pravo na sudjelovanje u obitelji ,153 ,208 4,343 ,000 ,201

2. Pravo na sudjelovanje u školi ,048 ,086 1,593 ,112 ,075

3. Pravo na sudjelovanje u zajednici ,117 ,233 4,465 ,000 ,207

Kriterijska varijabla: Pozitivan identitet R ΔR² df F sig.

Sažetak modela regresijske analize ,288 ,077 3 13,475 ,000

Prediktorske varijable B β t sig. parc. korel.

1. Pravo na sudjelovanje u obitelji ,161 ,234 4,641 ,000 ,215

2. Pravo na sudjelovanje u školi ,006 ,011 ,199 ,843 ,009

3. Pravo na sudjelovanje u zajednici ,046 ,097 1,774 ,077 ,084

Legenda: R = koeficijent multiple korelacije; ΔR² = koeficijent multiple determinacije (proporcija varijance u kriteriju objašnjena korištenim skupom prediktora); F = f-omjer skupa prediktorskih varijabli; sig = značajnost F-omjera vezanog u skup prediktorskih varijabli; B = nestandardizirani parcijalni regresijski koeficijent; β (beta) = standardizirani parcijalni regresijski koeficijent (ponder s kojim treba množiti standardizirane prediktorske vrijednosti u regresijskoj jednadžbi); t (beta) = vrijednost t-testa vezanog uz značaj pojedinog beta pondera; sig = statistička značajnost beta pondera; parc. korel. = parcijalna korelacija prediktora s kriterijem uz kontrolu svih ostalih prediktorskih varijabli

Page 165: THE REALIZATION OF THE CHILDREN'S RIGHTS IN THE PROCESS …bib.irb.hr/datoteka/992235.DR_FINAL.pdf · 2019-03-27 · university of zagreb faculty of education and rehabilitation sciences

165

U predikciji unutarnjih prednosti također su svi regresijski modeli značajni, iako je

postotak objašnjene varijance nešto manji te se kreće od 7,7% do 20,7%. Vrlo su interesantni

rezultati koji pokazuju kako su Posvećenost učenju, Pozitivne vrijednosti i Socijalna

kompetentnost povezane s ostvarivanjem prava na sudjelovanje u obitelji i zajednici, dok

utjecaj škole nije značajan. Prediktorske varijable objašnjavaju najmanje varijance Pozitivnog

identiteta (7,7%), a jedini značajan prediktor vezan je uz ostvarivanje prava u obitelji. Može

se pretpostaviti kako ovu razvojnu prednost ipak najbolje mogu predvidjeti neke osobne

varijable vezane uz obilježja ličnosti i drugi odgojni roditeljski stilovi koji nisu uključeni u

ovo istraživanje.

Uz unutarnje i vanjske prednosti, ispitano je i na koji su način ostvarivanje prava na

sudjelovanje u obitelji, školi i zajednici povezani s percipiranom socijalnom podrškom kod

djece. S tim ciljem korištena je i Skala percipirane socijalne podrške Živčić-Bečirević (1997)

koja se sastoji od 17 dihotomnih tvrdnji s odgovorima točno/netočno.

Tvrdnje koje čine Skalu percipirane socijalne podrške mogle bi se grupirati u 4

područja s obzirom na izvor pružanja podrške: podrška prijatelja, roditelja i učitelja te podrška

na općenitoj razini.

Page 166: THE REALIZATION OF THE CHILDREN'S RIGHTS IN THE PROCESS …bib.irb.hr/datoteka/992235.DR_FINAL.pdf · 2019-03-27 · university of zagreb faculty of education and rehabilitation sciences

166

Tablica 48.Čestice Skale percipirane socijalne podrške s obzirom na izvor pružanja podrške

Izvor pružanja podrške Čestice

Podrška prijatelja

Imam prijatelje koji me uvijek tješe kad mi netko učini nešto nažao. Kad sam bolestan/bolesna, znam da će me netko od mojih prijatelja nazvati ili doći posjetiti. Imam barem jednog prijatelja s kojim mogu o svemu pričati. Imam prijatelja/prijateljicu za kojeg sam siguran/sigurna da neće odati moju tajnu.

Podrška roditelja

Moji su roditelji spremni učiniti nešto umjesto mene da bi mi pomogli. Moji roditelji uvijek imaju dovoljno vremena i strpljenja da me saslušaju kad im želim nešto reći. Moji roditelji vole da radim samo ono što oni hoće, a uopće im nije važno što ja želim. Često moram nešto skrivati od svojih roditelja jer oni to ne bi razumjeli.

Moje roditelje uopće ne zanima kako mi je bilo u školi.

Roditelji mi stalno prigovaraju, a skoro me nikad ne pohvale kad nešto dobro napravim.

Podrška učitelja

Kad nešto ne znam ili ne razumijem, uvijek mogu pitati učitelja da mi objasni i pomogne. Svojim učiteljima se mogu obratiti za pomoć i zbog nečega što nije u vezi se školom.

Učitelji podržavaju moje ideje i prijedloge.

Podrška na općenitoj razini

Kad sam žalostan/žalosna, uvijek je netko pored mene da me zagrli i utješi.

Nitko me ne ohrabruje da uspijem u onome što želim.

Kad nešto ne mogu sam/sama, uvijek znam kome se mogu obratiti za pomoć.

Nikome nisam važan/važna.

Rezultati frekvencija odgovora za cjelokupni uzorak na ovoj Skali prikazani su u Tablici 49.

Page 167: THE REALIZATION OF THE CHILDREN'S RIGHTS IN THE PROCESS …bib.irb.hr/datoteka/992235.DR_FINAL.pdf · 2019-03-27 · university of zagreb faculty of education and rehabilitation sciences

167

Tablica 49. Frekvencije odgovora na Skali percipirane socijalne podrške (Živčić-Bečirević, 1997), N=450

Čestice Točno %

Netočno %

1. Imam prijatelje koji me uvijek tješe kad mi netko učini nešto nažao. 93,3 6,7

2. Kad nešto ne znam ili ne razumijem, uvijek mogu pitati učitelja da mi objasni i pomogne. 79,3 20,7

3. Moji su roditelji spremni učiniti nešto umjesto mene da bi mi pomogli. 94,0 6,0

4. Kad sam bolestan/bolesna, znam da će me netko od mojih prijatelja nazvati ili doći posjetiti. 85,8 14,2

5. Svojim učiteljima se mogu obratiti za pomoć i zbog nečega što nije u vezi se školom. 59,3 40,7

6. Imam barem jednog prijatelja s kojim mogu o svemu pričati. 92,0 8,0

7. Učitelji podržavaju moje ideje i prijedloge. 59,6 40,4

8. Kad nešto ne mogu sam/sama, uvijek znam kome se mogu obratiti za pomoć. 94,2 5,9

9. Imam prijatelja/prijateljicu za kojeg sam siguran/sigurna da neće odati moju tajnu. 88,9 11,1

10. Nikome nisam važan/važna. 8,0 92,0

11. Moji roditelji uvijek imaju dovoljno vremena i strpljenja da me saslušaju kad im želim nešto reći. 88,0 12,0

12. Moji roditelji vole da radim samo ono što oni hoće, a uopće im nije važno što ja želim. 17,1 82,9

13. Kad sam žalostan/žalosna, uvijek je netko pored mene da me zagrli i utješi. 85,3 14,7

14. Nitko me ne ohrabruje da uspijem u onome što želim. 16,9 83,1

15. Često moram nešto skrivati od svojih roditelja jer oni to ne bi razumjeli. 31,1 68,9

16. Moje roditelje uopće ne zanima kako mi je bilo u školi. 5,6 94,4

17. Roditelji mi stalno prigovaraju, a skoro me nikad ne pohvale kad nešto dobro napravim. 18,2 81,8

Socijalna podrška (kriterijska varijabla) definirana je kao ukupan rezultat na Skali tako

da je svaki pozitivan odgovor (s obzirom na sadržaj, budući da je neke čestice trebalo

rekodirati) donosio jedan bod. Stoga je mogući raspon rezultata na ovoj varijabli od 0 do 17.

Aritmetička sredina u ovom istraživanju iznosila je M=14,23 (SD=2,62).

Ako se rezultati promatraju na općoj razini, može se reći da većina djece dobiva

socijalnu podršku u svojoj okolini. Međutim detaljnija analiza ukazuje na neke specifičnosti

koje su karakteristične za pojedina područja socijalne podrške s obzirom na izvor podrške.

Najveću podršku djeca dobivaju od roditelja, iako oko 1/3 djece izjavljuje da često

mora nešto skrivati od roditelja jer oni to ne bi razumjeli. Roditelje slijede prijatelji kao

Page 168: THE REALIZATION OF THE CHILDREN'S RIGHTS IN THE PROCESS …bib.irb.hr/datoteka/992235.DR_FINAL.pdf · 2019-03-27 · university of zagreb faculty of education and rehabilitation sciences

168

skupina koja daje podršku i utjehu. Iz ovih rezultata slijedi da većina djece ima osobu ili

osobe kojima se mogu obratiti u slučaju nekih teškoća te se može reći da na općenitoj razini

djeca dobivaju socijalnu podršku. No, sasvim je druga situacija kada je riječ o podršci

učitelja. Rezultati na sve tri varijable koje govore o dostupnosti i podršci učitelja pokazuju da

oko 40% djece ne doživljava učitelje kao osobe kojima se mogu obratiti za pomoć. Čak 40%

djece izjavljuje da učitelji ne podržavaju inicijative i prijedloge učenika. Na općoj razini je

također važno naglasiti da jedan dio djece (8% do 16%) procjenjuje da nikome nisu važni,

odnosno da ih nitko ne ohrabruje da uspiju u onome što žele.

Rezultati regresijske analize (Tablica 50) pokazuju kako je ostvarivanje prava na

sudjelovanje u obitelji, školi i zajednici povezano, odnosno može predvidjeti percepciju

socijalne podrške kod djece. U najvećoj mjeri to je povezano s pravom na sudjelovanje u

obitelji, međutim utjecaj prava na sudjelovanje u školi i zajednici također je vrlo snažan. Ovaj

prediktorski model objašnjava 21,2% varijance kriterija.

Tablica 50. Regresijska analiza – povezanost prava djece na sudjelovanje u obiteljskom i školskom okruženju te zajednici sa samoprocjenom socijalne podrške (N=450) Kriterijska varijabla: Socijalna podrška R ΔR² df F sig.

Sažetak modela regresijske analize ,466 ,212 3 41,230 ,000

Prediktorske varijable B β t sig. parc. korel.

1. Pravo na sudjelovanje u obitelji ,892 ,180 4,947 ,000 ,228

2. Pravo na sudjelovanje u školi ,604 ,156 3,880 ,000 ,181

3. Pravo na sudjelovanje u zajednici ,412 ,134 3,068 ,002 ,144

Iz rezultata prikazanih u ovom poglavlju sa sigurnošću se može prihvatiti sedma

hipoteza te zaključiti kako postoji povezanost između procjene ostvarivanja prava djece na

sudjelovanje u školskom i obiteljskom okruženju te zajednici sa samoprocjenom unutarnjih i

vanjskih razvojnih prednosti i socijalnom podrškom djece.

Page 169: THE REALIZATION OF THE CHILDREN'S RIGHTS IN THE PROCESS …bib.irb.hr/datoteka/992235.DR_FINAL.pdf · 2019-03-27 · university of zagreb faculty of education and rehabilitation sciences

169

7. RASPRAVA REZULTATA

7.1. Razumijevanje koncepta prava djeteta i procjena važnosti ostvarivanja prava

djeteta

Najvažnija poruka koji proizlazi iz analize razumijevanja prava djeteta iz perspektive

djece jest da djeca nemaju ujednačeno razumijevanje pojma „prava djeteta“ i da to raznoliko

razumijevanje za neke znači poistovjećivanje sa specifičnom vrstom prava djeteta, za druge

način opisivanja „normalnih i/ili poželjnih“ životnih uvjeta, a za treće neku apstraktnu

kategoriju za zadovoljenje nekih viših ciljeva pravde, slobode i jednakosti.

Najčešće navođenje obrazovnih prava može se povezati sa činjenicom da su se

razgovori u fokusnim grupama u pravilu, odvijali u školi, ali i da o toj skupini prava djeca

ipak imaju najviše informacija, jer svi to pravo ostvaruju na vrlo konkretan način. U odnosu

na opisivanje životnih uvjeta, moglo bi se reći da djeca prepoznaju „normalne“ životne uvjete

kao neku vrstu preduvjeta za ostvarivanje svih drugih skupina prava. Drugim riječima, životni

uvjeti, u onom smislu kako ih vide djeca, predstavljaju skupinu prava preživljavanja, i iako se

o njima možda i najmanje govori, oni su temelj življenja i odrastanja na kojem se izgrađuju

uvjeti za ostvarivanje ostalih skupina prava.

Zanimljivo je da su prava preživljavanja najmanje spominjana skupina prava što bi se

moglo obrazložiti činjenicom da ipak većina djece ostvaruje ta osnovna prava te većina djece

smatra da se ostvarivanje tih prava podrazumijeva i predstavlja činjenicu u njihovim životima.

To je pozitivno razmišljanje jer govori o stupnju razvoja društva koje je organizirano na način

da većini djeci osigurava osnovne uvjete za život. Pojam koji djeca povezuju s konceptom

prava djeteta jest pojam sigurnosti. Taj je pojam s jedne strane konkretna kategorija jer se

odnosi na nepostojanje straha, neimaštine, gladi, bolesti, nasilja, kriminala, rata i sl., no s

druge strane može se razumijevati i kao apstraktna kategorija kada se misli na diskriminaciju i

društvenu isključenost. Djeca jasno prepoznaju ona prava koja su konkretan odgovor na

osnovne životne potrebe (stanovanje, prehrana, zdravlje,i sl.), dok se apstraktni pojmovi

doživljavaju pozitivno, ali ih djeca jasno ne definiraju. Kada se spominju apstraktni životni

pojmovi poput pravde, slobode i jednakosti, iz literature o pravima djeteta je poznato da taj

apstraktni pojam djeca različitih dobnih uzrasta različito razumiju. Kako se u slučaju

sudionika razgovora u ovim fokusnim grupama radi o djeci približno iste dobi, dobivene

poruke se mogu razumjeti kao potvrda potrebe stalnog provjeravanja dječjeg razumijevanja

Page 170: THE REALIZATION OF THE CHILDREN'S RIGHTS IN THE PROCESS …bib.irb.hr/datoteka/992235.DR_FINAL.pdf · 2019-03-27 · university of zagreb faculty of education and rehabilitation sciences

170

ovog apstraktnog koncepta. Da djeca u našoj zemlji slično razmišljaju, potvrđuju rezultati

nekih istraživanja o razumijevanju prava djeteta u našoj zemlji (Žižak i sur, 2001, Žižak,

Vizek-Vidović, 2004, UNICEF, 2009). Razumijevanje prava djeteta povezano je s

ostvarivanjem konkretnih prava bez obzira o kojoj se populaciji djece radi (učenicima

osnovnih škola ili srednjih škola, korisnicima centara za socijalnu skrb ili odgojnih domova).

Sva djeca koja su sudjelovala u istraživanjima slažu se da je potrebno provoditi sustavnu

edukaciju o pravima djeteta jer djeca ne dobivaju i nemaju dovoljno informacija o ovom

važnom području njihova života.

O potrebi postojanja posebnih prava djeteta, djeca nemaju dilema i pokazuju visoku

razinu razumijevanja te potrebe. Budući da moć nije kategorija specifična za djecu, zaštita se

pojavljuje kao imperativ u sustavu prava djeteta. Pri tome, djeca zbog toga nisu neka posebno

privilegirana ili povlaštena skupina. Odsustvo moći je povezano s fizičkim i emocionalnim

razvojem, nepostojanjem prihoda, nemogućnošću ostvarivanja prava glasa i sl., no prava

djeteta osnažuju djecu štiteći ih, ali im i daju mogućnost iznošenja mišljenja. Postojanje

posebnih prava djeteta za djecu je sasvim prirodna i opravdana okolnost što se može tumačiti

i kao društveni napredak baš kao što je Konvencija o pravima djeteta napredni iskorak u

odnosu na Deklaraciju o pravima djeteta.

Uz zaštitu i potporu na kojoj je temeljena Deklaracija, djeca Konvencijom dobivaju

aspekt sudjelovanja čiji je ključni element važnost mišljenja djeteta. Tu novu skupinu prava

djeca vrlo dobro razumiju, a njihovo jedinstvo i usklađenost u kritiziranju provedbe ove

skupine prava potvrđuju kritike onih koji upozoravaju da se ovo pravo nedovoljno promovira

i ostvaruje (izvješća pravobraniteljice za djecu za 2008. i 2009. g.).18 Posebno zabrinjava

mišljenje djece da se ovo pravo najmanje ostvaruje u školi, dakle ustanovi čija bi zadaća

trebala biti edukacija i priprema djece za građanstvo i u kojoj bi se trebali stvarati uvjeti za

ostvarivanje svih prava djeteta, posebno prava na sudjelovanje. Zapravo škola bi trebala biti

tzv. vježbaonica prava djeteta. S druge strane, iako nisu svi roditelji upućeni u važnost

sudjelovanja djece u donošenju odluka, ipak se ovo pravo najbolje ostvaruje u obitelji. Razlog

tome mogao bi biti u činjenici da se o pravima djeteta sve više govori u javnosti te da roditelji

prihvaćaju tu novu kulturu međuodnosa s djecom koja priznaje djeci status subjekta i nositelja

prava.

Bilo je zanimljivo ispitati djecu o povezanosti prava i odgovornosti budući da su

kritike odraslih često povezane s nedovoljnim insistiranjem na odgovornostima djece. Te

18 www.dijete.hr

Page 171: THE REALIZATION OF THE CHILDREN'S RIGHTS IN THE PROCESS …bib.irb.hr/datoteka/992235.DR_FINAL.pdf · 2019-03-27 · university of zagreb faculty of education and rehabilitation sciences

171

kritike su često upućene kako djeci, tako i odraslima koji promoviraju prava djeteta. Rezultati

istraživanja u fokusnim grupama pokazuju zrelost djece u obrazlaganju i povezivanju

odgovornosti s poštivanjem prava, ali i s apstraktnim pojmovima poput slobode i zlouporabe

slobode. Posebno vrijedi istaknuti da se odgovornost povezuje s pravilima koja su nužnost

društva jer se njima i štiti i ograničava sloboda pojedinca u društvu. Taj odnos prava djeteta,

odgovornosti i pravila prikazan je na Slici 20 koja prikazuje utjecaj i međusobno djelovanje

slobode, odgovornosti i poštivanja pravila kao pojmova koji su ugrađeni u koncept prava

djeteta, a koji ovise o pojedincu i društvu u cjelini. Kao što poštivanje pravila označava

odgovorno ponašanje koje jamči slobodu pojedinaca i društva tako vrijedi i obrnuto -

nepoštivanje pravila jest neodgovorno ponašanje koje dovodi do ugrožavanja vlastite slobode

i slobode drugih.

Sloboda = Odgovorno ponašanje = Poštivanje pravila

Nepoštivanje pravila = Neodgovorno ponašanje = Ugrožavanje slobode Slika 20. Odnos prava djeteta, odgovornosti i pravila (prema mišljenju djece)

Prilog raspravi o poznavanju pojmova vezanih za ostvarivanje i poštivanje prava

djeteta iz perspektive djece jest i promišljanje odgovornosti kao društvene potrebe i obveze

koju bi odrasli trebali pokazivati svojim primjerom, a djeca bi od njih trebala učiti. Prema

Prava djeteta

odgovornost

sloboda

pravila

Page 172: THE REALIZATION OF THE CHILDREN'S RIGHTS IN THE PROCESS …bib.irb.hr/datoteka/992235.DR_FINAL.pdf · 2019-03-27 · university of zagreb faculty of education and rehabilitation sciences

172

Juulu (2007), djeca su uvijek kooperativna s onime što im nudimo, ali odrasli ustanovljuju

modele ponašanja.

Ovu raspravu moguće je povezati sa stupnjevima moralnog razvoja (Kohlberg, 1973).

Kohlbergova teorija moralnog razvoja odgovara na pitanja o dobrom, lošem, dopuštenom,

nedopuštenom, o pravima i dužnostima, i sl. Način moralne prosudbe je pod utjecajem

razvojnih zakonitosti. Nakon predkonvencionalnog stupnja u kojem dijete prihvaća pravila

koja mu nameću odrasli, zbog uvjetovanih situacija (nagrada, kazni), slijedi konvenciolnalni

ili dogovorni stupanj u kojem dijete (osoba) opravdava očekivanja obitelji ili neke druge

skupine; pri tom se prilagođava društvenom redu, brani, opravdava ga i održava. Treći stupanj

je postkonvencionalni ili autonomni kojeg odlikuje napredak prema autonomnim moralnim

principima čija je valjanost neovisna kako od autoriteta osoba ili skupina koje ih poštuju tako

i od identifikacije pojedinca s tim osobama ili skupinama. Iako sudionici ovog istraživanja

pripadaju dobnoj skupini koja je u konvencionalnoj fazi moralnog razvoja, ipak se u njihovim

razmišljanjima naziru naznake koje bi ih mogle voditi prema trećoj autonomnoj fazi moralnog

razvoja.

Zaključno se može reći da djeca pokazuju visoku razinu razumijevanja koncepta prava

djeteta i možda upravo zbog tog razumijevanja daju čvrste argumente kojima se kritički

osvrću na nedovoljno poštivanje i ostvarivanje pojedinih skupina prava, posebno prava na

sudjelovanje.

Za razliku od djece, roditelji pokazuju značajno veću kritičnost prema načinu na koji

su regulirana prava djeteta te kako se provode i ostvaruju, dok učitelji u potpunosti

podržavaju poseban sustav reguliranja prava djeteta naglašavajući odgovornost odraslih za

njihovo ostvarivanje. Kada se radi o povezivanju odgovornosti, prava i pravila, odrasli

sudionici istraživanja smatraju da djeca te pojmove ne povezuju te da bi ih o tome trebalo

dodatno educirati, dok se dio roditelja slaže s većinom djece da bi odrasli trebali pružati

primjer svojim ponašanjem ta da se na taj način najbolje usvajaju pozitivni modeli ponašanja.

Iz toga se može zaključiti da odrasli često nisu svjesni razine zrelosti djece i njihova stvarnog

kapaciteta za usvajanje različitih društvenih tema i razumijevanje koncepata (u ovom slučaju

otpornosti i prava djeteta) unutar kojih postoje različiti odnosi i utjecaji.

Kvantitativni podaci pokazuju, kao što se i očekivalo, da procjena važnosti prava

djeteta pokazuje visoke vrijednosti u svim subuzorcima sudionika istraživanja. Kada se ne bi

ulazilo u dublju analizu procjene važnosti svih skupina prava djeteta, moglo bi se izraziti

zadovoljstvo postignutim rezultatima. Međutim, detaljnije analize razlika između pojedinih

skupina prava, pokazuju da postoje razlike u rangiranju važnosti prava. Iako se očekivalo da

Page 173: THE REALIZATION OF THE CHILDREN'S RIGHTS IN THE PROCESS …bib.irb.hr/datoteka/992235.DR_FINAL.pdf · 2019-03-27 · university of zagreb faculty of education and rehabilitation sciences

173

će djeca procijeniti sva prava jednako važnima, ipak se pokazalo da su pravo na

preživljavanje i pravo na zaštitu najviše rangirana prava iz perspektive djece, a slijede pravo

na razvoj i pravo na sudjelovanje. Razlozi zbog kojih je pravo na sudjelovanje na posljednjem

rangiranom mjestu mogu se povezati s podacima dobivenim kvalitativnim istraživanjem koji

pokazuju da se upravo o ostvarenju tog prava najviše raspravlja te da je ostvarivanje tog prava

na najnižoj razini, posebno u školskom okruženju. Moguće je da je dio djece baš zbog

činjenice da je ova vrsta prava zanemarena, zaključio da je pravo koje se u praksi ne

ostvaruje, manje bitno pravo te je njegova važnost u odnosu na druga prava procijenjena

nižom. Ova je pretpostavka rezultat kvantitativne analize podataka dopunjene kvalitativnim

podacima uz napomenu da bi samo na osnovu kvantitativne analize bilo teže donijeti

zaključke o mogućim razlozima nižeg rangiranja prava na sudjelovanje iz perspektive djece.

Ostvarenja prava na sudjelovanje teže je procjenjivati nego primjerice, prava na

preživljavanje – tu je značaj individualnog viđenja veći jer iste situacije mogu biti različito

procijenjene. Primjerice: jedno dijete misli da je moglo reći svoje mišljenje nekom učitelju, a

drugo dijete istu tu situaciju doživljava različito navodeći da ne može reći učitelju svoje

mišljenje.

Rezultati istraživanja procjene važnosti prava djeteta iz perspektive roditelja i učitelja

pokazuju da odrasli sudionici istraživanja, kao i djeca, procjenjuju sva prava važnima.

Detaljnija analiza podataka ipak pokazuje rangiranje četiri skupine prava i to istim

redoslijedom kao i kod djece. Iz toga slijedi da roditelji i učitelji, unatoč vrlo visokoj procjeni

važnosti prava djeteta, pravo na sudjelovanje procjenjuju najmanje važnim kada se

uspoređuju skupine prava. Iako je današnje vrijeme sve više obilježeno javnim zalaganjem za

ostvarivanje prava djeteta, pravo na sudjelovanje djece nije još uvijek u dovoljnoj mjeri

ugrađeno u vrijednosne sustave onih skupina odraslih koji utječu na odgoj i odrastanje djece.

Može se reći da je skupina koja najkritičnije promišlja o pravima djeteta – upravo skupina

djece. Budući da su djeca jedina društvena skupina koja ne može samostalno ostvarivati svoja

prava, već je za njihovo ostvarivanje odgovorna druga društvena skupina – skupina odraslih,

kritičan odnos prema pravima djeteta iz perspektive djece treba ozbiljno uzeti u obzir. Djeca

odrastajući najbolje mogu iskusiti u kojoj mjeri se prava djeteta ostvaruju. Pri tome se ideje i

slike odraslih i djece mogu razlikovati, što se pokazalo i u ovom dijelu istraživanja. Iako su

prava djece neupitna, u pogledu njihova ostvarenja postoji niz problema. Kada se postavi

pitanje odgovornosti za ostvarenje pravno obvezujućih prava djeteta, na vidjelo dolazi mnogo

nejasnoća (Benedek, Nikolova, 2005). Djeca, neopterećena deklarativnim određenjima,

Page 174: THE REALIZATION OF THE CHILDREN'S RIGHTS IN THE PROCESS …bib.irb.hr/datoteka/992235.DR_FINAL.pdf · 2019-03-27 · university of zagreb faculty of education and rehabilitation sciences

174

najkritičnije se mogu osvrnuti na stvarnu provedbu Konvencije te stoga imaju razloge sva

svoja prava procijeniti manje važnima od njihovih roditelja i učitelja.

Alinčić i Hrabar (2007) naglašavaju da je neprimjereno prava djece međusobno

rangirati, davati im veće ili manje značenje, međusobno ih uspoređivati. Prava djece postoje

radi zaštite djeteta kao posebnog subjekta u društvu, i pripadaju im po kriteriju opstojnosti

neke ljudske individue kao djeteta, a ne čovjeka općenito. Iako ovo razmišljanje predstavlja

logični aspekt sustava prava djeteta, ovim istraživanjem ipak se pokazalo da „u stvarnom

životu“ postoji diskretno, ali ne i nevažno rangiranje prava djeteta i to na štetu prava na

sudjelovanje.

Zaključno, važno je ipak naglasiti da najveći broj sudionika istraživanja, bez obzira

radi li se o djeci ili odraslima, na općoj razini procjenjuje sva prava djeteta važnima.

7.2. Procjena ostvarivanja prava djeteta na sudjelovanje u školskom i obiteljskom

okruženju te zajednici

Budući da je pravo djeteta na sudjelovanje važna tema ovog istraživanja, te se

njegovom ispitivanju pristupilo s različitih aspekata, bilo je zanimljivo istražiti kako se to

pravo ostvaruje u neposrednom okruženju djeteta – obitelji, školi i lokalnoj zajednici. Već je

kvalitativna analiza prikupljenih podataka iz fokus grupa pokazala razlike u načinu i stupnju

ostvarenja prava na sudjelovanje u obitelji, školi i zajednici, rangirajući obitelj na najviše

mjesto iza koje slijedi lokalna zajednica, a posljednje mjesto zauzima škola. Kvantitativna

analiza podataka potvrđuje ovaj doživljaj kada se radi o djeci. Obiteljsko okruženje očito je

poticajno za djecu te djeca pokazuju zadovoljstvo kada se radi o poštivanju prava na općenitoj

razini i otvorenosti prema zajedničkom rješavanju problema. Međutim, detaljnija analiza

pokazuje da u kategoriji pitanja koja se odnose na sudjelovanje djeteta u donošenju odluka,

ipak djeca nisu ravnopravna s odraslim članovima obitelji. Kvalitativna analiza pokazuje da

to djeci ne predstavlja problem, odnosno ne izaziva nezadovoljstvo zbog takvih pravila.

Možda se objašnjenje situacije u kojoj djeca ne mogu utjecati na odluke koje donose roditelji,

ali zbog toga nisu nezadovoljna, nalazi u činjenici da su u obiteljima postavljena pravila koja

djeca poštuju i koja smatraju korektnima. Dakle, roditelji u većini slučajeva pitaju djecu za

mišljenje kada se radi o nekom problemu koji se odnosi na djecu, ali odluku o rješenju tog

problema donose roditelji. Zanimljivo je da roditelji imaju nešto drugačiju sliku o

ostvarivanju prava djeteta na sudjelovanje u obitelji. Rezultati pokazuju pozitivniju

Page 175: THE REALIZATION OF THE CHILDREN'S RIGHTS IN THE PROCESS …bib.irb.hr/datoteka/992235.DR_FINAL.pdf · 2019-03-27 · university of zagreb faculty of education and rehabilitation sciences

175

tendenciju procjene ostvarivanja tog prava. Razlika u procjeni prava na sudjelovanje u obitelji

između djece i roditelja potvrđuje se nižim frekvencijama rezultata odgovora na tvrdnju „U

našoj obitelji se razgovara o pravima djeteta“. Iz toga se može zaključiti da teme o pravima

djeteta nisu predmet razgovora u obiteljima iako se prava djeteta na konkretnoj razini odnosa i

ponašanja, u većini slučajeva poštuju. Ovo saznanje se može povezati s otvorenom

komunikacijom u obitelji kao važnim elementom zadovoljstva obiteljskim odnosima. I

kvalitativni podaci pokazuju da roditelji smatraju kako se pravo sudjelovanja najviše koristi u

obiteljima i to stoga što roditelji žele da njihova djeca budu sretna i zadovoljna, te se ponekad

događa da se i pretjeruje u udovoljavanju dječjim zahtjevima. Juul (2010) primjećuje da je

zanimljivo kako roditelji, prelazeći na demokratsku obiteljsku strukturu, u većini područja

imaju jasan cilj, a taj je da njihovoj djeci mora biti bolje nego što je bilo njima, što često ima

za posljedicu to da s mnogo energije i truda rade upravo suprotno od onoga što su radili

njihovi roditelji, no pri tom ne razmišljaju o širem kontekstu, što bi trebalo biti neophodno, o

tome kakvo djetinjstvo žele svojoj djeci. Prema Juulovoj (2010) procjeni takav je nespretan

primjer privatnog odgoja na zalazu. Roditelji su sve više spremni zauzeti ozbiljan osobni stav

prema vrijednostima kojima žele obilježiti obiteljski život i odrastanje svoje djece. Godine

koje dolaze pokazat će nam u kojoj mjeri pedagoške institucije mogu ispuniti ulogu lojalnog

partnera koji u odgojnom procesu surađuje i nadahnjuje. Vizek-Vidović, Žižak (2000)

navode, govoreći o sadržajima o ostvarivanju prava djeteta namijenjenih roditeljima, kako je

očito da je takvih sadržaja premalo te da su roditelji na generalnoj razini ne samo

zaboravljena, nego i neiskorištena društvena snaga.

Obitelj ima ključnu ulogu u djetetovom razvoju do polaska u školu kada škola, uz

obitelj, postaje glavno socijalizacijsko okruženje. Škola ima izuzetno jak utjecaj na dijete, što

je razumljivo jer ono boravi u školi oko šest sati dnevno. Osim što u školi dijete usvaja znanja

i vještine, škola je jedno od prvih i značajnih mjesta gdje se stvaraju, razvijaju i prakticiraju

međuljudski odnosi (Mataga Tintor, Puljiz, 2007). Važnost utjecaja škole potvrđena je u

kvalitativnom dijelu ovog istraživanja, jer su djeca sudionici istraživanja, osim navođenja

obrazovnih prava kao temeljnih prava djeteta, često spominjala školsko okruženje kao mjesto

gdje bi se o pravima trebalo učiti i gdje bi se prava trebala živjeti. Značajan broj učenika

navodi da se u školi ne uči o pravima djeteta. Iako očekivana, ta je činjenica zabrinjavajuća,

ako uzmemo u obzir da se radi o djeci koja se školuju već sedam godina. Odgoj i obrazovanje

za ljudska prava zapravo su ciljna vrijednost obrazovanja za demokratsko građanstvo.

Obrazovanje za ljudska prava ne znači samo poznavanje činjenica o ljudskim pravima, nego i

posjedovanje vještina i poznavanje postupaka kojima se ljudska prava i slobode promiču i

Page 176: THE REALIZATION OF THE CHILDREN'S RIGHTS IN THE PROCESS …bib.irb.hr/datoteka/992235.DR_FINAL.pdf · 2019-03-27 · university of zagreb faculty of education and rehabilitation sciences

176

štite (Dürr i sur., 2000, prema Rajić, 2010) Iz iskustva sudionika ovog istraživanja, može se

zaključiti da škola ne nudi niti poznavanje činjenica o ljudskim pravima, niti mogućnosti

učenja vještina kojima će se promovirati ljudska prava.

Dürr i sur. (2000, prema Rajić, 2010) naglašavaju da bi sudjelovanje učenika u

školskom životu, osnivanje učeničkih vijeća, učenje od vršnjaka, sudjelovanje u donošenju

disciplinskih mjera trebalo osigurati iskustveno učenje ostvarivanja ljudskih prava. Čini se da

iskustveno učenje o ljudskim pravima pa tako i pravima djeteta, nije našlo mjesto u nastavnim

programima, već se znanja i iskustva iz ovog područja života uče na nekim drugim mjestima i

iz nekih drugih izvora. Nacionalni plan i program odgoja za ljudska prava (1999, prema Rajić

2010) pretpostavlja ulogu učitelja kao jednu od ključnih u ostvarivanju ciljeva odgoja za

ljudska prava. Naglašava veću samostalnost škole, promjenu odnosa između učenika, učitelja

i uprave.

Nažalost, u većini slučajeva u Republici Hrvatskoj, odnos učenik-učitelj još uvijek ima

osnovne osobine tradicionalne škole u kojoj autoritet znanja i autoritet učitelja nije upitan.

Iako postoje učenička tijela koja (barem na papiru) imaju mogućnost donošenja odluka na

život u školi, ona uglavnom ostaju na margini, gotovo kao ukras škole (Rajić, 2010).

Hart (1992; prema Hill, Tisdall, 1997; Tablica 1.), govoreći o Ljestvama sudjelovanja

djece spominje dekoraciju kao jednu od stepenica u razvoju prava na sudjelovanje djece. To

je druga od osam stepenica, ispred koje se nalazi tek manipulacija. Nije ohrabrujući rezultat

ovog dijela istraživanja da škola ne nudi priliku za aktivno sudjelovanje djece usprkos

činjenici i zakonskoj obvezi prema kojoj je škola dužna osnovati Vijeće učenika kao

predstavničko tijelo djece. Time se dolazi do zaključka da je položaj djece u kontekstu

sudjelovanja u školi deklarativne prirode, te da je operacionalizacija ideje o uvažavanju djece

i ostvarivanju prava na izricanje mišljenja i sudjelovanju u donošenju odluka još daleko od

praktične primjene u školskom okruženju. Dürr (2000, prema Rajić, 2010) naglašava da

uopće nije upitno ima li škola ulogu u demokratskoj socijalizaciji svojih učenika. Upitno je

naime samo koliko su škole u svom današnjem obliku u mogućnosti i voljne ispuniti ovu

dužnost.

Vrlo kritički osvrt djece na ostvarivanje prava na sudjelovanje u školi bilo je

zanimljivo usporediti s procjenom istog prava iz perspektive njihovih učitelja. Prema

očekivanjima, podaci pokazuju da učitelji pozitivnije procjenjuju ostvarivanje prava djeteta na

sudjelovanje u školi. Posebno se to odnosi na skupinu prava iz kategorije mogućnosti

izricanja mišljenja i poštivanja prava na sudjelovanje u odnosu učitelj – učenik. I kvalitativni

Page 177: THE REALIZATION OF THE CHILDREN'S RIGHTS IN THE PROCESS …bib.irb.hr/datoteka/992235.DR_FINAL.pdf · 2019-03-27 · university of zagreb faculty of education and rehabilitation sciences

177

podaci potvrđuju razmišljanja učitelja koji misle kako djeca u mnogoj većoj mjeri ostvaruju

prava na sudjelovanje u školi, nego što se to percipira u javnosti.

Vrlo je uočljiva različita percepcija ostvarivanja prava na sudjelovanje djeteta u

školskom okruženju između djece i učitelja. Postavlja se pitanje razmišljaju li učitelji na ovaj

način zbog deklarativne razine ideje sudjelovanja djece ili doista misle da se ovo pravo

istinski ostvaruje. Zanimljivo je da i roditelji procjenjuju školu mjestom na kojem se najmanje

ostvaruje pravo djeteta na sudjelovanje.

Iz svega navedenog proizlazi podrška stavu da vrijedi otvoriti raspravu o pitanjima

koja postavlja Rajić (2010):

- U kojoj su mjeri ravnatelji i učitelji u školama obveznog obrazovanja u Hrvatskoj

osposobljeni za demokratsko upravljanje školom i razredom?

- U kojoj mjeri imaju razvijene kompetencije iz područja odgojno-obrazovne

djelatnosti koja su prepoznata u obrazovnim politikama kao ključna tek prošlog

desetljeća?

- S kojom sigurnošću vladaju učitelji znanjima i vještinama iz područja ljudskih

prava i demokratskog građanstva?

U sustavnom promišljanju kvalitetne škole, središnje mjesto ima učitelj kao jedan od

temeljnih sudionika odgojno–obrazovnog procesa o čijim osobinama i ponašanjima ovisi

kvaliteta, ali i konačan ishod tog procesa.

Biti kvalitetan i uspješan učitelj nije jednostavna zadaća. Glasser (1994) naglašava

kako je uspješan učitelj onaj „tko uspije uvjeriti ne polovicu ili tri četvrtine, nego sve učenike

da u školi kvalitetno rade“. Bez obzira na vještinu i kreativnost rukovoditelja, uspjeh u

upravljanju ljudima ovisi o suradnji s ljudima kojima se upravlja. Nastavnici upravljaju

ljudima, a većina ljudi će se složiti da se učenici–radnici najžilavije opiru upravljanju. Glasser

(1994) navodi da, je to moguće upravo stoga što mnogi učitelji tijekom svog pedagoškog rada

često pribjegavaju uzaludnim pokušajima poticanja motivacije svojih učenika pričajući o

značajnosti škole, korisnosti i upotrebljivosti znanja u budućem životu, deklarativno

naglašavajući važnost odgovornog ponašanja, potrebe građenja demokratskih odnosa i

poštivanja prava na različitost. Istodobno, svojim osobnim ponašanjem (kašnjenje,

nepoštivanje dogovora s učenicima), kažnjavanjem i prisilama (ocjene, etiketiranje, opaske),

nagrađivanjem (ocjene, olakšice, povlašteni status), rangiranjem učenika i svrstavanjem u

različite kategorije šalje se učenicima drugačija poruka - ne ponašam se u skladu s onim što

vas poučavam. Takav učiteljev pristup kod učenika stvara osjećaj konfuzije i nesigurnosti te

Page 178: THE REALIZATION OF THE CHILDREN'S RIGHTS IN THE PROCESS …bib.irb.hr/datoteka/992235.DR_FINAL.pdf · 2019-03-27 · university of zagreb faculty of education and rehabilitation sciences

178

dugoročno ugrožava međusobni odnos i osjećaj povjerenja, a loš odnos između učenika i

učitelja te nepovjerenje koje se među njima razvilo ne djeluje motivirajuće za rad učenika i

učitelja, a učitelju onemogućava kvalitetno vođenje. Od suvremenog učitelja se očekuje da

spremno odgovori na zahtjeve i očekivanja svojih učenika, ali istodobno i njihovih roditelja,

kolega, uprave škole, lokalne zajednice, itd. Moglo bi se reći kako zadaće suvremenog učitelja

svakim danom postaju sve obimnije, a zbog ubrzane informatizacije i naraslih očekivanja

društva i sve složenije, pa klasična predodžba učitelja–predavača i učitelja–prenositelja znanja

u suvremenim uvjetima postaje neodrživa.

Prema Durru i sur. (Rajić, 2010) ozračje poštivanja ljudskih prava unutar škole trebalo

bi se zasnivati na međusobnom recipročnom poštivanju svih aktera odgojno-obrazovnog

procesa škole. Način na koji se u školi donose odluke, rješavaju konfliktne situacije,

uspostavlja disciplina i odnosi među svim akterima školske svakodnevice, ključni su činitelji

za stvaranje pozitivnog ozračja. Osiguravajući pozitivno odgojno-obrazovno ozračje, škole

postaju “demokratske mikro-zajednice” u kojima se prava i odgovornosti svih aktera

ravnopravno raspodjeljuju i uživaju.

Sažimajući ukratko rezultate istraživanja o poznavanju i zaštiti prava djeteta u nas,

temeljem procjene same djece, kao i procjene za njih važnih odraslih osoba (roditelji, učitelji,

odgojitelji), Žižak, Koller-Trbović (2003)19 zaključuju:

- prema prosudbi same djece najbolje se prava djeteta poštuju u roditeljskoj sredini,

zatim u domovima za djecu i mlade s poremećajima u ponašanju, a tek onda u

školskoj sredini;

- isti se trend nalazi i u odnosu spram participativnih prava (iskazivanje vlastitog

mišljenja, sudjelovanje u donošenju odluka);

- postoje razlike u procjeni poznavanja i uvažavanja prava djeteta između djece i

odraslih;

- odrasli svoje postupke i uvažavanje prava djeteta procjenjuju povoljnije od djece;

- djeca iskazuju nesigurnost u poznavanju svojih prava i obveza, a posebice s

obzirom na sposobnost i zrelost za donošenje važnih životnih odluka;

- iako je u većine odraslih sudionika bio uočljiv pozitivan stav prema pravima

djeteta, ipak se to dominantno odnosilo na prava zaštite i skrbi o djeci, a mnogo

manje na participativna prava.

19 Ti su rezultati predstavljeni u radovima: Koller-Trbović i Žižak (1997, 1999); Žižak i Koller-Trbović (1998); Žižak, Nikolić i Koller-Trbović (2001); Koller-Trbović (2001)

Page 179: THE REALIZATION OF THE CHILDREN'S RIGHTS IN THE PROCESS …bib.irb.hr/datoteka/992235.DR_FINAL.pdf · 2019-03-27 · university of zagreb faculty of education and rehabilitation sciences

179

Ovi zaključci, koje autorice donose na temelju rezultata većeg broja istraživanja,

gotovo su identični zaključcima koji proizlaze iz ovog istraživanja koji se odnosi na

ostvarivanje prava na sudjelovanje djeteta u obiteljskom i školskom okruženju. Budući da se

radi o istraživanjima provedenima prije desetak godina, da je u međuvremenu osnovan institut

pravobranitelja za djecu te da se o pravima djeteta i njihovoj važnosti značajno više govori u

stručnoj literaturi, ali i u javnosti, opravdano bi bilo očekivati pozitivne promjene na području

ostvarivanja prava djeteta u obitelji i školi. Očigledno je da su se pozitivne promjene dogodile

na normativnom planu, dok se suštinski nije mnogo promijenilo.

Kada se radi o pravu na sudjelovanje, iz izvješća Pravobraniteljice za djecu za 2009.

godinu20 vidljivo je da je Ured u toj godini zaprimio 13 povreda prava na sudjelovanje u

donošenju odluka koje se odnose na djecu što čini 1,24% od ukupno zaprimljenih zahtjeva.

Prema mišljenju Ureda, taj podatak ne znači nužno da se u društvu uvažava pravo djeteta na

sudjelovanje prilikom donošenja odluka koje se na njih odnose. Naprotiv, to može značiti

nedovoljnu osviještenost o postojanju tog prava, nedovoljnu senzibiliziranost društva i

nedovoljnu spremnost odraslih da prihvate mogućnost da se glas djece u društvu čuje, da se

uvaži njihovo mišljenje te da im se na taj način omogući prostor za aktivno sudjelovanje u

donošenju odluka koje ih se tiču. Upravo iz ovih razloga, u spomenutom izvješću cijelo je

jedno poglavlje posvećeno pravu djeteta na sudjelovanje kao području kojem se treba

usmjeriti posebna pažnja.

UN-ov Odbora za prava djeteta17 preporučio je Vladi RH potrebu osiguravanja

provedbe načela poštovanja mišljenja djeteta i ostvarivanja prava svakog djeteta na

sudjelovanje, u obitelji, školi, u drugim institucijama i tijelima, kao i u široj društvenoj

zajednici. Informiranost i svjesnost djece i odraslih o postojanju prava djece na sudjelovanje i

prava na izricanje vlastitog mišljenja o stvarima koje ih se tiču, ključne su za poticanje

njihovog aktivnog sudjelovanja kao članova društvene zajednice.

Podaci o ostvarivanju prava djeteta na sudjelovanje u lokalnoj zajednici sugeriraju

gotovo ravnomjernu podijeljenost djece kada se radi o procjeni lokalne zajednice kao aktivne

odnosno neaktivne u provedbi i ostvarenju prava djeteta. Podijeljena mišljenje djece o ovim

temama mogu biti poruka zajednici, a posebice odgovornima u zajednici, da njihova

nastojanja na planu rada na ostvarenju prava djeteta ne dolaze u jednakoj mjeri do sve djece.

Slično kao i djeca, i roditelji su podijeljeni u svojim procjenama o ostvarivanju prava djeteta u

lokalnoj zajednici, ali za razliku od djece, roditelji su okupljeni u tri podjednako zastupljene

20 www.dijete.hr

Page 180: THE REALIZATION OF THE CHILDREN'S RIGHTS IN THE PROCESS …bib.irb.hr/datoteka/992235.DR_FINAL.pdf · 2019-03-27 · university of zagreb faculty of education and rehabilitation sciences

180

skupine – afirmativnu, kritičku i ambivalentnu skupinu. Učitelji, za razliku od djece i roditelja

pokazuju najpovoljniju procjenu ostvarivanja prava djeteta na sudjelovanje. Najveći broj

učitelja (gotovo 80%) pozitivno ocjenjuju aktivnosti promicanja prava djeteta na sudjelovanje

u lokalnoj zajednici. I diskriminacijska analiza pokazala je razlike između subuzoraka

ispitanika u doživljaju ostvarivanja prava djeteta. Dobivene su dvije diskriminacijske funkcije

– funkcija javnog govora o pravima djeteta i funkcija poštivanja prava uopće, a posebice

prava na izražavanje mišljenja. Iako se očekivalo da će djeca procijeniti ostvarivanje prava na

sudjelovanje manjima u odnosu na odrasle sudionike istraživanja, pokazalo se da ostvarivanje

prava djece u zajednici najlošije procjenjuju roditelji, dok učitelji iskazuju izrazito dobru

procjenu ostvarivanja tih prava u zajednici. Moguće je da su učitelji, a zatim i djeca ipak bolje

informirani o aktivnostima koje se provode u zajednici jer škole izravno i kontinuirano

dobivaju informacije o najvećem broju sadržaja i aktivnosti o pravima djeteta. Uz to, često se

programi organiziraju u suradnji sa školama te učenici i učitelji organizirano dolaze na tribine,

predavanja, susrete s gradonačelnikom i sl. Izravne informacije u najmanjoj mjeri dolaze do

roditelja tako da ovi rezultati upućuju na pretpostavku da su roditelji slabije informirani od

djece i učitelja. Rezultati koji opisuju razlike u procjeni ostvarivanja prava djeteta na

sudjelovanje u zajednici između ispitanika s obzirom na informiranost, opisani u poglavlju

koje slijedi, potvrđuju ovu pretpostavku.

Očigledno je da je pravo djeteta na sudjelovanje u sustavu odgoja i obrazovanja te

cjelokupnom sustavu brige o djeci ipak još uvijek pravo deklarativne razine. Ono je uvršteno

u mnoge propise, u školama postoje vijeća učenika, a u nekim lokalnim zajednicama

(općinama, gradovima, županijama) postoje lokalna predstavnička tijela djece, pa i na

nacionalnoj razini postoji Nacionalno vijeće učenika. Unatoč tome, ta tijela u većini slučajeva

ne ispunjavaju svoju temeljnu ulogu – ulogu istinskog sudjelovanja djece u donošenju odluka

koje se na njih odnose. Iz toga bi se moglo zaključiti da se djeca još uvijek tretiraju kao objekt

zaštite, a ne kao subjekt koji aktivno sudjeluje u društvu. Radi li se ovdje o nezainteresiranosti

odraslih za slušanje i uvažavanje dječjeg mišljenja, je li riječ o otporu odraslih koji ne vjeruju

u kapacitete djece ili se pak uvažavanjem mišljenja djece gubi moć odraslih, pitanja su o

kojima se treba raspravljati. Alinčić i Hrabar (2007) ističu da se jednim od najvažnijih prava

smatra pravo djeteta da izrazi svoje mišljenje koje je tipično građansko pravo iz skupine prava

djece kao članova društvene zajednice.

U već spomenutom izvješću Pravobraniteljice za djecu, navedeno je da od 127

gradova, njih 17 ima oformljena dječja gradska vijeća. Budući da je među njima i Velika

Gorica, može se pretpostaviti da će pitanja i dileme koje proizlaze iz ovog istraživanja

Page 181: THE REALIZATION OF THE CHILDREN'S RIGHTS IN THE PROCESS …bib.irb.hr/datoteka/992235.DR_FINAL.pdf · 2019-03-27 · university of zagreb faculty of education and rehabilitation sciences

181

pridonijeti unapređenju rada kako školskih vijeća učenika, tako i Dječjeg gradskog vijeća. To

će ovisiti i o djeci i o odraslima.

7.3. Ostvarivanje prava djeteta na sudjelovanje u odnosu na informiranost o

programima za djecu i mlade u lokalnoj zajednici

U lokalnoj zajednici u kojoj je provedeno ovo istraživanje, petnaestak godina se

provode različiti programi namijenjeni djeci, mladima i njihovim roditeljima, a 2003. godine

je osnovana gradska ustanova – Centar za djecu, mlade i obitelj koji odgovara na potrebe i

probleme proizašle iz specifičnosti lokalne zajednice (detaljnije opisano u poglavlju 2.6.).

Međutim, usprkos činjenici postojanja brojnih aktivnosti i sadržaja koji su između ostalog,

povezani s ostvarivanjem prava djeteta na sudjelovanje, ponekad se događa da određene

skupine građana nisu u dovoljnoj mjeri upoznate s onim što se nudi u njihovom neposrednom

okruženju. Stoga je ovim istraživanjem ispitana i razina informiranosti o programima za djecu

i mlade uz pretpostavku da bolje informirani sudionici istraživanja procjenjuju ostvarivanje

prava djeteta na sudjelovanje većim od onih koji su slabije informirani.

Dio upitnika o informiranosti koji je ispitivao poznavanje programa za djecu i mlade

podijeljen je u 5 tematskih područja te su dobiveni rezultati pokazali koja su područja

najbliskija sudionicima istraživanja kao i razliku u informiranosti između tri subuzorka.

Pokazalo se da je velika većina sudionika istraživanja čula za Akciju Velika Gorica – prijatelj

djece (82% do 98%) i za Centar za djecu, mlade i obitelj (85% do 97%). Ovaj podatak je

razumljiv i može se jednostavno objasniti činjenicom da je Akcija Velika Gorica – prijatelj

djece izuzetno medijski praćena te se na ulazima u grad te u središtu grada nalaze velike ploče

s natpisom Velika Gorica – prijatelj djece. Uz to, svake se godine obilježava Dječji tjedan koji

promovira akciju. Što se tiče Centra za djecu, mlade i obitelj, posljednjih se godina radi na

intenzivnoj kampanji promoviranja ustanove i to putem vrtića, škola, zdravstvenih i socijalnih

ustanova, udruga i sl. Međutim na pitanja o tome što znači titula grada – prijatelja djece i koje

se aktivnosti provode u Centru za djecu, mlade i obitelj, rezultati pokazuju da postoji

nerazmjer u poznavanju pojma i sadržaja. 43% djece i 33% roditelja ne zna što znači titula

grada prijatelja djece, a 43% djece i roditelja ne zna koje aktivnosti nudi Centar. Ako od tih

brojki oduzmemo one koji nisu niti čuli za Akciju i Centar, proizlazi da oko 26% djece zna za

titulu grada prijatelja djece, no ne zna što ta titula znači dok je u istoj situaciji oko 20%

roditelja. Kada je riječ o Centru, oko 30% djece zna za Centar, ali ne zna koje se aktivnosti

Page 182: THE REALIZATION OF THE CHILDREN'S RIGHTS IN THE PROCESS …bib.irb.hr/datoteka/992235.DR_FINAL.pdf · 2019-03-27 · university of zagreb faculty of education and rehabilitation sciences

182

tamo provode, a isto vrijedi za oko 30% roditelja. Iz toga slijedi da oko 1/3 djece i roditelja

ima saznanje o ovim programima no nije upoznata sa sadržajem iz čega se može zaključiti da

te sadržaje niti ne koristi. Ako se ovi podaci povežu s kritičkim stavom roditelja prema

aktivnostima koje se nude u lokalnoj zajednici, može se reći da roditelji nisu u dovoljnoj mjeri

informirani o programima za djecu i mlade te da je to jasna poruka upravi lokalne zajednica

koja spomenute programe organizira i financira. Očigledno je da informacije o programima za

djecu i mlade nisu stigle do svih onih kojima su programi namijenjeni te u sljedećem

razdoblju treba osmisliti kampanju kojom će se snažnije i intenzivnije promovirati sadržaji i

aktivnosti Centra i Akcije. Učitelji su pokazali najbolju informiranost na obje razine –

informativnoj i sadržajnoj što je i logična posljedica činjenice da se u škole redovito

dostavljaju informacije te da škole aktivno sudjeluju u mnogim programima namijenjenima

djeci i mladima.

Gradsko vijeće djece postoji u Velikoj Gorici 7 godina što znači da su mnoge

generacije djece predstavljale ustanove iz kojih dolaze i svoje vršnjake u lokalnom

predstavničkom tijelu djece. Stoga pomalo iznenađuju podaci oko 40% djece i roditelja nije

čulo za Gradsko vijeće djece, a više od 60% djece i roditelja ne zna koja je njegova uloga i što

radi. 20% djece koja su čula za Dječje vijeće, ne zna koja je njegova uloga kao ni 24%

roditelja. Uz to, pomalo iznenađuje podatak da 18% učitelja nije čulo za Dječje vijeće, a još

25% ne zna koja je njegova uloga i što ono radi. Budući da je Gradsko vijeće djece jedino

predstavničko tijelo djece u lokalnoj zajednici te da njega čine predstavnici svih škola, može

se doista zaključiti da određen broj učitelja nije zainteresiran za ostvarivanje prava djeteta na

sudjelovanje. To se može povezati s podacima o procjeni ostvarivanja prava djeteta u školi

koji pokazuju da učitelji pozitivnije procjenjuju ostvarivanje prava djeteta na sudjelovanje u

školi od učenika. Obzirom da se u Gradsko vijeće djece biraju predstavnici školskih vijeća

učenika, svi učenici u školi trebali bi biti upoznati s načinom izbora njihovih predstavnika u

gradsko predstavničko tijelo. Očito je da sva djeca nemaju informacije o sustavu izbora i

načinu organizacije predstavničkih tijela koja ih predstavljaju. Ako uzmemo u obzir činjenicu

da oko 1/4 učenika smatra kako učenička vijeća nisu aktivna te da se predstavnici ne biraju

demokratskim putem, potrebno je i važno na tu činjenicu upozoriti škole te ih potaknuti na

djelovanje u smislu promjene takve situacije. Iako se može pretpostaviti da postoji određen

broj djece koja nisu zainteresirana niti motivirana za ovo područje, ipak bi bilo razumljivo da

barem imaju saznanja i informaciju o tome.

Osim Gradskog vijeća djece, u Velikoj Gorici postoji i Savjet mladih kao

predstavničko tijelo mladih koje okuplja mlade od 15 do 30 godina starosti. Najmlađi članovi

Page 183: THE REALIZATION OF THE CHILDREN'S RIGHTS IN THE PROCESS …bib.irb.hr/datoteka/992235.DR_FINAL.pdf · 2019-03-27 · university of zagreb faculty of education and rehabilitation sciences

183

Savjeta mladih su srednjoškolci koji polaze velikogoričke srednje škole. Neki od njih bili su

aktivni i u Gradskom vijeću djece. Rezultati istraživanja pokazuju da je najmanja razina

informiranosti o postojanju Savjeta mladih, njegovom djelovanju i postojanju gradskog

Programa djelovanja za djecu i mlade. Više od 60% sudionika istraživanja iz sva tri

subuzorka nije čulo za Savjet mladih, a još oko 15% koji su čuli, ne znaju što Savjet mladih

radi. Ovi podaci ne iznenađuju jer je Savjet mladih samostalno tijelo koje osmišljava svoj

program rada kojeg čine sadržaji i aktivnosti namijenjeni mladima, dok je gradska uprava

servis koji im pomaže u financijskim i organizacijskim zahtjevima. Budući da članovi Savjeta

mladih imaju školske, studentske i radne obveze, često se događa da se ne mogu ozbiljno

posvetiti radu Savjeta. Sva dosadašnja istraživanja o sudjelovanju mladih u Hrvatskoj

pokazuju kako je njihova participacija vrlo slaba - i politička i participacija u nevladinom

sektoru (prema Ilišin, 2006). Upečatljiv je podatak da dvije trećine mladih ne participira ni u

jednoj organizaciji niti skupini, unatoč razmjerno širokom dijapazonu ponude. Očito je da bi i

dalje trebalo poticati aktivno sudjelovanje mladih kojim će se otvarati društveni prostor za

njihovo djelovanje kako bi se djelovalo na poboljšanje njihova položaja i uspješnije rješavanje

problema.

Što se tiče gradskog Programa djelovanja za djecu i mlade, oko polovina sudionika

istraživanja nije upoznata s činjenicom da postoji takav program. To je također podatak koji

upućuje na potrebu boljeg i organiziranijeg informiranja djece, učitelja i roditelja, jer bi ove

skupine mogle svojim prijedlozima sudjelovati u definiranju aktivnosti i sadržaja programa.

No, moguće je i da nedostaje motiviranosti za takvu vrstu osobne i profesionalne

angažiranosti. Bez obzira o kojim se razlozima radilo, lokalna politika djelovanja za djecu i

mlade mora neprekidno insistirati na širenju mreže ljudskih resursa koju čine i djeca i roditelji

i profesionalci.

Podaci o informiranosti koje se odnose na postojanje i aktivnosti udruga mladih u

lokalnoj zajednici pokazuju da su roditelji najslabije informirani o udrugama mladih, dok su

najbolje informirana djeca. Udruge mladih se bave različitim područjima života mladih, od

kulturnih, zabavnih, sportskih, građanskih, obrazovnih i sl., no očigledno je da niti njihovo

djelovanje nije u dovoljnoj mjeri prezentirano u javnosti.

Uzimajući u obzir podatke o informiranosti djece, roditelja i učitelja, moglo bi se reći

da je na općoj razini stanje zadovoljavajuće, jer ne možemo očekivati da sva djeca, roditelji i

učitelji imaju informacije o svim programima koji se u lokalnoj zajednici provode. Međutim,

budući da se radi o skupinama koje bi trebale biti izravno zainteresirane za te programe, ovi

rezultati potiču i pozivaju na poduzimanje mjera kojima će se unaprijediti sustav informiranja

Page 184: THE REALIZATION OF THE CHILDREN'S RIGHTS IN THE PROCESS …bib.irb.hr/datoteka/992235.DR_FINAL.pdf · 2019-03-27 · university of zagreb faculty of education and rehabilitation sciences

184

u lokalnoj zajednici. Djeca i roditelji trebaju dobiti informacije u školi, učitelji imaju

profesionalnu odgovornost pratiti što se događa na području djelovanja za djecu i mlade u

zajednici, a lokalna politika je dužna plasirati informacije putem svih raspoloživih načina.

Analiza ovih podataka predstavlja uvod u suštinu problema koji povezuje

informiranost o programima za djecu s procjenom ostvarivanja prava djeteta na sudjelovanje.

Rezultati pokazuju da bolje informirani sudionici istraživanja procjenjuju ostvarivanje

prava djeteta na sudjelovanje u lokalnoj zajednici boljim od sudionika koji su slabije

informirani. Kao što se i pretpostavilo, radi se o logičnoj i razumljivoj povezanosti jer je

činjenica da postoje programi kojima se promovira i provodi pravo djeteta na sudjelovanje te

neinformiranost o postojanju tih programa može utjecati na procjenu lokalne zajednice kao

sredine u kojoj se ne brine o ostvarivanju prava djeteta. Ovi rezultati potvrđuju i ranije

navedena razmišljanja o potrebi i obvezi izgradnje boljeg, sustavnijeg i redovitijeg

informiranja svih građana, a posebno onih skupina na koje se poštivanje i ostvarivanje prava

djeteta izravno odnosi.

7.4. Razumijevanje povezanosti koncepta prava djeteta i koncepta otpornosti

Razumijevanje koncepta prava djeteta iz perspektive svih sudionika istraživanja

analizirano je u poglavlju 7.1. tako da će se u ovom poglavlju, prije analize razumijevanja

povezanosti koncepta prava djeteta i koncepta otpornosti, raspraviti razumijevanje koncepta

otpornosti.

O razumijevanju koncepta otpornosti razgovaralo se u fokusnim grupama koje su

činili predstavnici svih subuzoraka te je u okviru rezultata istraživanja vidljivo da se radi o

pojmu koji je izazvao najveće dileme i nedoumice.

Razumljivo je da pojam otpornost iz perspektive djece ima različita značenja jer se

povezuje s otporom prema nečemu, a otpor može biti usmjeren i ka pozitivnim vrijednostima

i ponašanjima. Usmjeravanjem razgovora prema definiranju otpornog pojedinca, otporne

škole i otporne lokalne zajednice, pojam otpornosti je postepeno mijenjao svoje značenje te je

definiran kao pozitivan fenomen i odupiranje štetnim i nepovoljnim utjecajima. Ipak,

argumentacija onih sudionika istraživanja koji su insistirali na dvojakom značenju ovoga

pojma nije zanemariv podatak te upućuje da bi možda trebalo dodatno pojasniti pojam

otpornosti pojedinca, škole i lokalne zajednice kada se koristi izvan stručnih i znanstvenih

okvira.

Page 185: THE REALIZATION OF THE CHILDREN'S RIGHTS IN THE PROCESS …bib.irb.hr/datoteka/992235.DR_FINAL.pdf · 2019-03-27 · university of zagreb faculty of education and rehabilitation sciences

185

Neočekivano, pojam otpornosti izazvao je i kod roditelja i učitelja dvojake reakcije te

je percipiran na dva načina – kao pozitivna i kao negativna otpornost uz razmišljanje da

prevelika i suviše snažna otpornost nije u potpunosti pozitivna kategorija. Argumenti kojima

se objašnjava takav stav imaju svoju logičnu podlogu jer govore o potrebi učenja reagiranja

na probleme i teškoće. Prema mišljenju roditelja, problemi i neugodnosti su sastavni dio

života te suočavanje s njima priprema djecu za stvarni život koji nikada nije lišen teškoća.

Ukoliko žive u sasvim otpornom okruženju, tada neće biti u mogućnosti naučiti vještine i

metode suočavanja sa stresnim događajima. Ovo decidirano i isključivo definiranje otpornosti

govori u prilog činjenici da je pojmove koji se koriste izvan stručnih okvira potrebno

detaljnije pojasniti kako ne bi bili doslovno shvaćeni.

Kada roditelji i učitelji govore o tzv. „negativnoj“ otpornosti, oni ju poistovjećuju s

otporom koji u njihovom sustavu vrijednosti, baš kao i kod djece može biti dvojako usmjeren:

kao otpor prema negativnim, ali i pozitivnim utjecajima. Oni također govore o otpornosti kao

ishodu ili rezultatu, ali i kao načinu života koji podrazumijeva suočavanje s negativnim

utjecajima.

Može se zaključiti da je rasprava o otpornosti otvorila novu dimenziju tumačenja

otpornosti iz „laičke“ perspektive. Činjenica jest da stručnjaci mogu i moraju složene

mehanizme integrirati u cjelinu te je i u ovom smislu njihova obveza rasvjetljavati i

povezivati pojmove u okviru fenomena otpornosti. No, razlike u stručnom i laičkom

tumačenju otpornosti mogu dovesti do poteškoća u sporazumijevanju. Moguće je da laičko

tumačenje otpornosti proizlazi iz semantičke podloge riječi „otpornost“ budući da asocira na

riječ „otpor“. Važno je da semantičke nejasnoće ne dovedu do nerazumijevanja suštine pojma

fenomena otpornosti.

Treba ipak naglasiti da se na ovaj način izjašnjava manji broj sudionika istraživanja

(troje roditelja i dvoje učitelja), no njihovo razmišljanje ne bi bilo dobro zanemariti jer takvo

razumijevanje koncepta otpornosti upozorava na eventualne nejasnoće koje bi bilo dobro

otkloniti sa ciljem potpunog pojašnjenja ovog koncepta.

Da neki roditelji i učitelji nisu bez razloga problematizirali otpornost kao dvoznačan

pojam potvrđuje Burger (1994, prema Ungar, 2008). U svom radu „Rizik, otpornost i zaštita“

on govori o razumijevanju otpornosti te navodi da postoje dva tipa otpornosti – zdrava i

nezdrava otpornost. Zdrava otpornost je izražena kroz prosocijalno, suosjećajno, harmonično i

prilagođeno ponašanje. Suprotno tome, nezdrava otpornost se očitava u manifestiranju

agresivnog, kontrolirajućeg, povučenog ili autodestruktivnog ponašanja. Negativna otpornost

je kontraproduktivna. Takva ponašanja mogu se kratkoročno činiti kao potrebni mehanizmi

Page 186: THE REALIZATION OF THE CHILDREN'S RIGHTS IN THE PROCESS …bib.irb.hr/datoteka/992235.DR_FINAL.pdf · 2019-03-27 · university of zagreb faculty of education and rehabilitation sciences

186

suočavanja s problemom, no ona dugoročno nisu korisna, „truju“ odnose među ljudima i

sprječavaju razvoj zdrave otpornosti. Ungar (2008) upozorava da ne postoje empirijski dokazi

koji bi dijelili otpornost na dobru i lošu te objašnjava da Burger, poput mnogih drugih, govori

o tome što je intuitivno očito, ali ne može biti potvrđeno. Iz usporedbe Burgerove otpornosti i

otpornosti o kojoj govore sudionici istraživanja moglo bi se zaključiti da se radi o istim

tipovima otpornosti. Burgerova zdrava otpornost je pozitivna otpornost o kojoj govore

roditelji i učitelji dok je negativna otpornost nezdrava.

Objedinjavajući saznanja dobivena istraživanjem kao i neke dileme koje se pojavljuju

pri definiranju pojma otpornosti, može se reći da otpornost kao fenomen postizanja zdravlja u

nepovoljnom okruženju nije sasvim jasno percipiran iz perspektive jednog dijela roditelja i

učitelja, a posebno djece, no to ne mora biti primarna misija i cilj stručnjaka i istraživača ovog

područja.

Razumijevanje koncepta otpornosti iz perspektive sudionika istraživanja te

rasvjetljavanje pojma otpornosti poslužili su kao uvod u ostvarenje specifičnog cilja

istraživanja kojim se želi istražiti i opisati kako djeca, roditelji i učitelji razumiju povezanost

koncepta prava djeteta i koncepta otpornosti.

U svim fokusnim grupama, svi sudionici su se složili da postoji povezanost između

ova dva koncepta. Pri tome objašnjavaju da je ta povezanost jasna, logična i uvjetovana

međudjelovanjem. Svi sudionici istraživanja postigli su o tome jedinstven dogovor te se

rezultati rasprava iz fokusnih grupa mogu sumirati u tri zaključka:

- postoji povezanost između koncepta otpornosti i koncepta prava djeteta;

- koncepti su međusobno povezani te postoji uzajamni utjecaj i djelovanje među

njima;

- otpornost kao fenomen koji se odnosi na pojedinca, školu i lokalnu zajednicu

utječe na poštivanje prava djeteta kao što i ostvarivanje prava djeteta utječe na

izgradnju otpornosti.

Iako se u literaturi koncept otpornosti najčešće povezuje s konceptima činitelja rizika i

zaštite, a poštivanje prava djeteta se najčešće problematizira na općim razinama

(internacionalnim i nacionalnim), u posljednje vrijeme se sve češće susreću razmišljanja o

potrebi snažnije implementacije sustava poštivanja prava djeteta u lokalnim sredinama

(Veerman i Levine, 2000, Vizek-Vidović, Žižak, 2000, Mortier, 2002, Howe i Covell, 2005).

Ako se implementacija ostvarivanja prava djeteta poveže s idejom o važnosti

uključivanja roditelja i djece u život lokalne zajednice, posebno u donošenje odluka koje su

važne za djecu i obitelj (McCarthy i sur., 2004), može se zaključiti da lokalne zajednice na taj

Page 187: THE REALIZATION OF THE CHILDREN'S RIGHTS IN THE PROCESS …bib.irb.hr/datoteka/992235.DR_FINAL.pdf · 2019-03-27 · university of zagreb faculty of education and rehabilitation sciences

187

način postaju snažnije i zdravije, a djeca u takvim sredinama imaju kvalitetnije, sigurnije i

sretnije okruženje u kojem odrastaju.

7.5. Ostvarivanje prava djeteta na sudjelovanje u odnosu na samoprocjenu razvojnih

prednosti i socijalnu podršku djece

Ostvarivanje prava djeteta na sudjelovanje u odnosu na samoprocjenu razvojnih

prednosti i socijalnu podršku koju djeca dobivaju u svom okruženju jest istraživački problem

koji je, za razliku od ostalih istraživačkih problema, usmjeren izravno i isključivo na djecu.

Zbog potrebe istraživanja ovog problema, djeca su, za razliku od roditelja i učitelja,

ispunjavala Ček listu razvojnih prednosti i Skalu socijalne podrške. Zahvaljujući tim

instrumentima i povezanosti podataka, rezultati istraživanja su potvrdili postavljenu hipotezu.

Iako se generalno može zaključiti da je samoprocjena razvojnih prednosti kod djece na

visokoj razini, detaljnijom analizom podataka dobiva se precizniji i pouzdaniji uvid u ovaj

problem. Sasvim očekivano, a u vezi s nekim dosadašnjim rezultatima ovog istraživanja,

djeca dobivaju najveću podršku od roditelja i članova obitelji, dok se najmanja podrška

dobiva u školi. Čak oko 1/3 djece misli da škola nije mjesto ohrabrivanja i podrške djeci. Ovo

je zabrinjavajući podatak jer se uloga škole u suvremenom društvu ne sastoji samo u pružanju

znanja već i u poučavanju osnovnih vještina učenja koje se mogu primijeniti izvan škole, u

osiguravanju društvene interakcije, savjetovanju, grupnom učenju i radu za koji je potrebna

posebna organizacija. Škola priprema za život tako da razvija intelektualne i socijalne vještine

te potiče kognitivni, socijalni i emocionalni razvoj djeteta (Maleš, 2003). Ako velik broj djece

ne doživljava školu kao mjesto ohrabrivanja i podrške, škola bi trebala preispitati svoju ulogu

i način rada. Razumljivo je da postoji cijeli sustav koji nameće školi određena pravila, no za

oblikovanje vrijednosnog sustava i pozitivnog okruženja u svakoj školi, odgovorna je škola

kao posebna i jedinstvena ustanova. Jednostrana usredotočenost škola na znanje i učenje

pukih činjenica oblikovala je zajedno s društvenim ambicijama i obiteljskim navikama

mnogih roditelja mnoštvo onih koji su postali nešto čime nisu bili zadovoljni. Kad je danas

riječ o tim vrijednostima, teži se ravnoteži između toga da se postane nešto i da se postane

netko. Institucijama je važno raditi tako da djeci daju savjete korisne za život, kako za

sadašnjost, tako i za budućnost (Juul, 2010).

Škola je prirodno okruženje djeteta, ustanova u kojoj dijete i mlada osoba provodi čak

dvanaest godina svoga života te je logično pretpostaviti da se školskom okruženju posvećuje

Page 188: THE REALIZATION OF THE CHILDREN'S RIGHTS IN THE PROCESS …bib.irb.hr/datoteka/992235.DR_FINAL.pdf · 2019-03-27 · university of zagreb faculty of education and rehabilitation sciences

188

posebna pažnja. Zašto škola još uvijek nije mjesto podrške za svu djecu jest pitanje koje bi

trebalo imati prioritet kada se radi o izradama različitih planova, programa i kurikuluma na

nacionalnim razinama. U okviru ovog istraživanja, podaci o zadovoljstvu dobivanja podrške u

školskom okruženju mogu se povezati s podacima o ostvarivanju prava na sudjelovanje u

školskom okruženju gdje nezadovoljstvo izražava oko ¼ učenika, a slični podaci dobiveni su i

u fokusnim grupama.

Doživljaj škole kao mjesta podrške za djecu ima svoju vezu i sa zadovoljstvom u

ostvarivanju prava na sudjelovanje. Različiti modeli uspješnih škola, kao jednu od bitnih

značajki uspješne škole navode aktivno sudjelovanje učenika u radu škole. Mortimore (1995,

prema Hawkins, 1997) navodi osam bitnih značajki škole koja promiče i podržava učenje i

akademsko postignuće: snažno pozitivno vođenje škole, akademski naglasak i težište na

učenju, visoka očekivanja, zajedničko planiranje i dosljedan pristup učenicima, aktivno

uključivanje učenika u funkcioniranje škole, uključivanje roditelja u funkcioniranje škole,

praćenje napretka učenika, nagrađivanje i motiviranje. Pristup kvalitetne škole kojeg zastupa

Glasser (2001) temelji se na isticanju odnosa u školi kao ključnih osnova na kojima će se

temeljiti rad u školi. To se odnosi na odnos uprave prema zaposlenicima i učenicima, odnos

između učitelja i učenika te odnos među učenicima. Svi tipovi odnosa podrazumijevanju

međusobno uvažavanje, a ono se temelji na uvažavanju mišljenja svih sudionika odgojno-

obrazovnog procesa pa tako i djece.

Glaser (2001) naglašava ulogu međusobnog povjerenja među učenicima i učiteljima –

učitelji misle na dobro učenika, oni su tu da bi im pomogli, a ne da bi ih povrijedili. Kad

učenici postižu uspjeh, kad kvalitetno rade i zadovoljavaju svoje potrebe, to isto čine i učitelji,

i zato upravo o klimi povjerenja ovisi uspjeh u školi.

Usprkos nastojanjima da se uz akademska postignuća, njeguje i odgojna uloga škole,

čini se da škole sve više postoje proizvodni pogoni znanja te da za odgojnu ulogu ostaje vrlo

malo prostora. Kao što škola može utjecati na jačanje potencijala djece, na podupiranje

njihova pozitivnog razvoja, ona isto tako može sprječavati ili onemogućavati ovu značajnu,

ali sve više zapostavljenu ulogu škole. Vjerojatno upravo zbog toga dio djece ne doživljava

školu kao mjesto podrške, a obzirom da se radi o 1/3 djece u velikogoričkim osnovnim

školama, ovaj podatak treba razumjeti kao važnu poruku koja obvezuje na neke promjene.

Iako je sustav zadan određenim pravilima, i unutar tog sustava moguće je graditi okruženje u

kojem će djeca biti zadovoljna, motivirana za učenje, sigurna i uspješna. Hawkins (1997)

opisuje uspješnu školu kao mjesto u kojem vlada dobra školska klima koja utječe i na školsko

Page 189: THE REALIZATION OF THE CHILDREN'S RIGHTS IN THE PROCESS …bib.irb.hr/datoteka/992235.DR_FINAL.pdf · 2019-03-27 · university of zagreb faculty of education and rehabilitation sciences

189

postignuće. Školsku klimu oblikuju ljudi - rukovodstvo škole, stručni timovi i učitelji te se

može zaključiti da upravo oni nose značajan dio odgovornosti.

U odnosu na granice i očekivanja, rezultati pokazuju da su obiteljske i školske granice

i očekivanja izraženije od granica susjedstva što se može tumačiti jasno postavljenim

pravilima u obitelji i školi, dok neposredno susjedstvo nije uključeno u praćenje ponašanja

djece i mladih iz neposrednog okruženja. Očito je da suvremeni način života isključuje

povezanost ljudi u susjedstvu te takva informacija može biti poruka upravi lokalne zajednice

u smislu pokretanja projekata i kampanji kojima bi se podigla razina osjetljivosti za probleme

odrastanja djece svih članova zajednice. Takvi projekti trebali bi utjecati na povezanost ili

koheziju unutar zajednice koja čini važan element društvenog kapitala u zajednici (Vilson,

2004).

Konstruktivno korištenje slobodnog vremena je područje koje pokazuje nepovoljne

rezultate. Od 30% do 40% djece se nikada ili rijetko bavi nekim organiziranim sadržajima

slobodnog vremena dok oko 70% djece izlazi nekoliko večeri u tjednu s prijateljima samo

radi druženja i zabave. Ova informacija potvrđuje razmišljanje da je područje slobodnog

vremena djece izuzetno zanimljivo područje za istraživanje jer se pokazalo da se djeca sve

manje bave organiziranim sadržajima slobodnog vremena. Prema Ilišin (2003), 25% djece

raspolaže s dva sata (i manje) slobodnog vremena dnevno, 36% djece ima 3 do 4 sata na dan

dok 39% ima više od 4 sata dnevno. Ta količina nije enormna, ali jest dostatna za razmišljanje

kakvim ga sadržajima ispuniti.

Neka interna istraživanja provedena u velikogoričkim srednjim školama pokazuju da

djeca s porastom dobi sve više odustaju od bavljenja sportskim ili umjetničkim aktivnostima.

Većina njih kao glavne razloge navodi preopterećenost školskim obvezama. Konvencija o

pravima djeteta govori da svako dijete ima pravo na igru i odmor, odnosno na slobodno

vrijeme. Ovisno o načinu provođenja slobodnog vremena, ono može imati pozitivne i

negativne učinke. Prema Berc i Buljevac (2007, prema Bačurin, Pravdić, 2010), slobodne

aktivnosti kao dio životnog stila imaju velik utjecaj na proces identifikacije te na interakciju s

vršnjacima, kao i na opću dobrobit te uspješnu suradnju s okolinom.

Irby i Tolman (2002) definirajući slobodno vrijeme, naglašavaju da su to oni sati u

danu kad mladi nisu formalno angažirani u školskim, kućanskim ili radnim aktivnostima. Kao

aktivnosti slobodnog vremena navode se one koje mladi slobodno izabiru te se smatraju

njihovim diskrecijskim pravom.

S načinom korištenja slobodnog vremena usko su povezani interesi (Ilišin, 2002).

Pantić (prema Ilišin, 2002) govori o interesima kao o jednom od distinktivnih ljudskih

Page 190: THE REALIZATION OF THE CHILDREN'S RIGHTS IN THE PROCESS …bib.irb.hr/datoteka/992235.DR_FINAL.pdf · 2019-03-27 · university of zagreb faculty of education and rehabilitation sciences

190

obilježja, oni su univerzalni, govore o zrelostima i kapacitetima neke osobe, predstavljaju

stalne, svjesne i stabilne pokretače te se može tvrditi da su jedna od najstabilnijih ljudskih

dispozicija. Uz to, samoizražavanje i stvaralaštvo ključni su za psihičko zdravlje, jer ako se

djetetu i mladoj osobi ne dopušta kreativnost, ono će možda pronaći destruktivne i negativne

načine da je izrazi (Mataga Tintor, Puljiz, 2007).

Kolika je važnost organiziranja slobodnog vremena u lokalnoj zajednici upozoravaju

mnogi istraživači te naglašavaju da djeci i mladima treba ponuditi atraktivne sadržaje koji su

u skladu s njihovim potrebama i u kojima se oni mogu potvrditi i osjećati se vrijedno (Berc i

Buljevac, prema Puljiz, 2010).

Strukturirano i kvalitetno osmišljeno provođenje slobodnog vremena djece i mladih

utječe na njihov razvoj te je nužno o tome voditi računa. Osim što djeca razvijaju svoje

interese i vrijednosti, unutar slobodnog vremena djeca mogu ostvarivati i neka druga prava

kao što je pravo na izražavanje vlastitog mišljenja. Dječje pravo na izražavanje vlastitog

mišljenja vrlo je važno za sva područja dječjeg života pa tako i u slobodno vrijeme (Jelavić,

2010). Očito je da tzv. prostor slobodnog vremena pruža raznolike mogućnosti koje uključuju

obitelj, školu i lokalnu zajednicu. Jelavić (2010) navodi da je obitelj mjesto građenja

pozitivnih odnosa i poticanja na bavljenje različitim aktivnostima te svojim aktivnim

pristupom može olakšati djetetovo uključivanje u aktivnosti slobodnog vremena, da će škola

pokazati stvarnu zainteresiranost za djecu tako da svoja vrata i organizacijske potencijale ne

zatvori po svršetku nastave, a da lokalna zajednica mora osigurati međuresornu suradnju svih

subjekata lokalne zajednice te osigurati prostorne, kadrovske i druge uvjete za kvalitetno

sudjelovanje djece u odabiru i kreiranju aktivnosti slobodnog vremena.

Razumljivo je da obitelj, škola i lokalna zajednica dijele odgovornost za organiziranje

sadržaja slobodnog vremena, a rezultati koji pokazuju da oko 1/3 djece nema smisleno

ispunjeno slobodno vrijeme, upozoravaju da je potrebno pažljivije se posvetiti ovom

problemu uzimajući u obzir utjecaj slobodnog vremena na razvoj i oblikovanje osobnosti

djeteta i mlade osobe.

Ako se sumiraju rezultati koji se odnose na područje vanjskih razvojnih prednosti,

može se govoriti o nezadovoljenim potrebama djece i mladih kada je riječ o podršci koju

dobivaju izvan obitelji, posebno u školi te kada se radi o konstruktivnom i sadržajnom

korištenju slobodnog vremena. Lebedina Manzoni (2001) navodi da ova ček lista prednosti

nije prikladna kao preciznije mjerilo razvojnih prednosti djece i mladih, nego samo kao

informativno mjerilo zatečenog stanja. Međutim, svjesnost o važnosti vanjske podrške te

mnoga istraživanja koja povezuju evidentirane razvojne prednosti sa zaštitom od mnogih

Page 191: THE REALIZATION OF THE CHILDREN'S RIGHTS IN THE PROCESS …bib.irb.hr/datoteka/992235.DR_FINAL.pdf · 2019-03-27 · university of zagreb faculty of education and rehabilitation sciences

191

rizičnih ponašanja (Lebedina Manzoni, 2001) šalju poruku o potrebi intervencije koja bi

podigla razinu vanjske podrške, što je zadaća lokalne zajednice.

Mnogo je povoljnija situacija za djecu kada je riječ o unutarnjim razvojnim

prednostima. Rezultati pokazuju veću prisutnost unutarnjih razvojnih prednosti kod djece.

Djeca žele biti uspješna u školi te im je stalo da završe školovanje. Osim posvećenosti učenju,

većina djece njeguje pozitivne vrijednosti, vjeruju u solidarnost, istinu i iskrenost te

preuzimaju odgovornost za vlastite postupke. Budući da se radi o vrijednostima koje se u

najvećoj mjeri izgrađuju i njeguju u obiteljskom okruženju, može se reći da obitelj, bez obzira

na sve teškoće i probleme s kojima se susreću roditelji u odgoju djece, ipak uspijeva

nametnuti i oblikovati temeljne društvene i ljudske vrijednosti. Ipak, zabrinjava podatak o

15% djece koja misle da je prihvatljivo konzumirati alkohol, droge i biti u njihovoj dobi

seksualno aktivan. Ovakav stav upozorava da, bez obzira na pozitivne obiteljske vrijednosti,

odrastanje uključuje i neke rizične oblike ponašanja koji se vrlo vjerojatno neće manifestirati

kod svih onih koji izriču takav stav, ali koji pozivaju na intervenciju. Isto vrijedi za oko 15%

djece koja misle da se problemi rješavaju uz korištenje verbalnog i fizičkog nasilja. Na

suvremene izazove koji podrazumijevaju izbjegavanje rizičnih ponašanja djece i mladih, neke

škole odgovaraju prihvaćanjem i implementacijom programa koji ciljaju na neprihvatljiva

ponašanja, poput nasilja, korištenja duhanskih proizvoda, alkohola i drugih droga te rizičnog

seksualnog ponašanja. Budući da se u velikogoričkim osnovnim školama posljednjih nekoliko

godina provode preventivni programi koji ciljaju upravo na sprječavanje nasilja među

mladima, prevenciju rizičnog seksualnog ponašanja te prevenciju pijenja alkohola, ovi podaci

govore da takvih programa i intervencija doista nikada nije dovoljno te da je potrebno

insistirati na njihovu kontinuitetu. U idealnim uvjetima takvi bi programi bili dio školskog

kurikuluma, jer njihova nedosljedna ili nekontinuirana primjena ne može dati dugoročno

pozitivne rezultate.

Ipak, većina djece pokazuje da se oslanja na svoje unutarnje prednosti – od predanosti

učenju, pozitivnih vrijednosti, socijalne kompetentnosti i pozitivnog identiteta. Rezultati

pokazuju da se djeca u mnogo većoj mjeri mogu osloniti na svoje unutarnje prednosti, a da

postoji problem u osloncu koji dobivaju iz okruženja. Slični rezultati dobiveni su u nekim

istraživanjima u našoj zemlji (Lebedina Manzoni, 2001; Bašić, Ferić, Kranželić, 2001).

Autorice navode da se takvi rezultati mogu tumačiti kao upozorenje odraslima o kojima ovisi

razvoj djece. Ono što djeca od njih očekuju ili na što bi se htjela „osloniti“, nažalost, za

određeni je broj djece preslabo ili ne dobivaju to u količini i obliku koji očekuju i prihvaćaju.

Page 192: THE REALIZATION OF THE CHILDREN'S RIGHTS IN THE PROCESS …bib.irb.hr/datoteka/992235.DR_FINAL.pdf · 2019-03-27 · university of zagreb faculty of education and rehabilitation sciences

192

Naglašavajući činjenicu da se u lokalnoj zajednici u kojoj se provodi ovo istraživanje

već niz godina provode različiti programi djelovanja za djecu i mlade, pitanje je što bi

pokazali rezultati istraživanja kada takvih programa ne bi bilo – jer oni nisu obveza niti škole

niti zajednice što znači da se u pravilu, na općenitoj razini, vrlo rijetko provode kao i svi

programi koji su izvan zadanog sustava.

Analiza rezultata koje je dala ček lista prednosti mogla bi se svesti na nekoliko

odrednica:

- većina djeca ima izraženije i snažnije unutarnje prednosti od vanjskih;

- značajan broj učenika ne doživljava školu kao mjesto podrške;

- dio učenika ne ispunjava kvaliteteno svoje slobodno vrijeme;

- vanjsko okruženje, a to se prije svega odnosi na školu, susjedstvo i zajednicu ne nudi djeci u dovoljnoj mjeri sadržaje kojima će potaknuti razvoj onih prednosti koje se dobivaju iz okoline.

Povezujući te rezultate s razmišljanjima djece iz fokusnih grupa i ostvarivanjem prava

na sudjelovanje u obiteljskom, školskom okruženju i zajednici, može se zaključiti da djeca

šalju jasnu poruku odraslima o potrebi sustavnije i organiziranije brige o okolini u kojoj djeca

odrastaju.

Baš zbog povezanosti spomenutih poruka, zanimljivo je promotriti i prodiskutirati

rezultate koji se odnose na prirodu povezanosti samoprocjene unutarnjih i vanjskih prednosti

sa ostvarivanjem prava na sudjelovanje u obitelji, školi i lokalnoj zajednici. Regresijska

analiza je pokazala kako su svi regresijski modeli značajni te ostvarivanje prava na

sudjelovanje u obitelji, školi i lokalnoj zajednici pridonosi objašnjenju vanjskih prednosti kod

djece. Podrška i konstruktivno korištenje slobodnog vremena u najvećoj se mjeri objašnjavaju

ostvarivanjem prava na sudjelovanje u obitelji i školi. To je i razumljivo jer se u obitelji

dobiva najveća podrška i u najvećoj mjeri ostvaruje pravo na sudjelovanje. Dijete koje odrasta

u odnosima u kojima se odrasli svjesno brinu za njegov integritet i poštuju njegove pokušaje

da stvori odmak i odredi samo sebe, ima optimalnu podlogu za razvoj osjećaja vlastite

vrijednosti (Juul, 2010).

Osjećaj vlastite vrijednosti odnosi se na uvjerenje osobe kako ima pravo biti sretna i

kako zaslužuje postignuće, uspjeh, prijateljstvo, ljubav i ispunjenje. Osobi niskog

samopoštovanja nedostaje bazični osjećaj vlastite vrijednosti, ona ne vjeruje da zaslužuje

ljubav i poštovanje od drugih ljudi, osjeća kako je predodređena da bude nesretna te se boji

izraziti svoja mišljenja, osjećaje, želje i potrebe. Osjećaj vlastite vrijednosti povezan je sa

samopouzdanjem ili uvjerenjem kako je čovjek sposoban razmišljati, učiti, birati, donositi

Page 193: THE REALIZATION OF THE CHILDREN'S RIGHTS IN THE PROCESS …bib.irb.hr/datoteka/992235.DR_FINAL.pdf · 2019-03-27 · university of zagreb faculty of education and rehabilitation sciences

193

odluke, svladavati izazove i promjene. Osoba niskog samopouzdanja ne osjeća se sposobnom

suočiti se sa životnim izazovima i nema bazično povjerenje u svoje intelektualne sposobnosti

i način razmišljanja (Miljković, Rijavec, 2001).

Granice i očekivanja u najvećoj su mjeri povezane s ostvarivanjem prava na svim

razinama dok je osnaživanje u najvećoj mjeri povezano s ostvarivanjem prava na sudjelovanje

u obitelji i zajednici. U odnosu na granice i očekivanja, te sadržaj unutar tog područja, može

se reći da su rezultati razumljivi i očekivani. I u obitelji, i u školi, i u lokalnoj zajednici

postoje pravila ponašanja, a s pravilima su povezane i posljedice koje proizlaze iz

nepoštivanja pravila. Ostvarivanje prava na sudjelovanje povezano je s poštivanjem pravila te

s društvenim normama koje postoje u sva tri sustava. Dok djeca sudjeluju u kreiranju nekih

pravila, od njih se može očekivati i odgovorno ponašanje u vezi poštivanja tih pravila. Vrijedi

i obratno – nametnuta pravila mogu izazvati otpor jer se dijete osjeća opterećeno i pod

pritiskom udovoljavanja različitim sustavima. Juul (2010) upozorava da djeca žive u kaosu

pravila. Neprestano im se nešto nameće, odrasli ih ne pitaju za mišljenje, ne tolerira se

njihovo “ne”, što je pogrešno. Sva tri područja života djece – obitelj, škola i lokalna zajednica

– imaju prostor unutar kojeg je moguće uključiti djecu u definiranje pravila. Time se ostvaruje

pravo na sudjelovanje djece te se omogućava prihvaćanje i poštivanje važećih pravila čime se

uči i oblikuje odgovorno ponašanje.

Povezanost između osnaživanja i ostvarivanja prava na sudjelovanje u obitelji i

zajednici potvrđuje da je obitelj ključna za razvoj osjećaja osnaženosti i vlastite vrijednosti

djeteta i mlade osobe. Obitelj pruža snagu i podršku te djeluje u smjeru izgradnje i razvoja

sigurnosti i cijenjenosti. To su obilježja koja se izgrađuju davanjem mogućnosti za izricanje

mišljenja, jer se time pokazuje da je dijete prihvaćeno i da je njegovo mišljenje važno. Uloga

obitelji je nezamjenjiva i u aspektu prilagođavanja djeteta u društvu te će obiteljski osnaženo

dijete lakše snaći i društvenoj zajednici.

Važna informacija koja proizlazi iz dobivenih rezultata jest informacija o povezanosti

osnaživanja i ostvarivanja prava na sudjelovanje u lokalnoj zajednici. Djeca se osjećaju

prihvaćenima i podržanima od socijalne okoline kada se njihovo pravo na sudjelovanje

ostvaruje. U tom slučaju, vlast koja utječe na oblikovanje okruženja u lokalnoj zajednici

pokazuje da su djeca i mladi važan resurs, da im se otvaraju mogućnosti i pružaju prilike za

djelovanje te da je aktivno sudjelovanje jedan od načina kojim će pridonijeti poboljšanju

života u zajednici. Ostvarivanje prava na sudjelovanje djece i mladih čini snažnu socijalnu

podršku koja utječe na osnaživanje pojedinca i obitelji te se time potvrđuju osnovne postavke

Page 194: THE REALIZATION OF THE CHILDREN'S RIGHTS IN THE PROCESS …bib.irb.hr/datoteka/992235.DR_FINAL.pdf · 2019-03-27 · university of zagreb faculty of education and rehabilitation sciences

194

onih istraživača koji rješenje za oblikovanje zdrave i otporne lokalne zajednice pronalaze u

zajedničkom i istovremenom djelovanju na pojedinca, obitelj, školu i lokalnu zajednicu

(Brooks-Gunn, 1995, Bronfenbrenner, 1986, prema Fraser, 1997; Berger, McBreen, Rifkin,

Prema Fraser, 1997).

Uzimajući u obzir strukturu povezanosti ostvarivanja prava na sudjelovanje s vanjskim

razvojnim prednostima, pokazuje se da ostvarivanje prava na sudjelovanje utječe na razvoj

vanjskih razvojnih prednosti. S obzirom na teorijsku podlogu koja se temelji na ideji da je

pravo sudjelovanja priprema za odgovorno građanstvo (Spajić-Vrkaš i sur., 2004) te da se to

pravo mnogo lakše i djelotvornije ostvaruje na lokalnim razinama (Veerman i Levine, 2000),

može se zaključiti da ostvarivanje prava na sudjelovanje pridonosi razvoju vanjskih razvojnih

prednosti te je ta informacija vrlo jasna poruka svima onima u lokalnoj zajednici koji brinu o

razvoju zajednice usmjerene na dijete, mladu osobu i obitelj.

Kada se govori o povezanosti ostvarivanja prava na sudjelovanje s unutarnjim

razvojnim prednostima, rezultati pokazuju kako se većina unutarnjih razvojnih prednosti

povezuje s ostvarivanjem prava na sudjelovanje u obitelji i zajednici dok je škola izostavljena,

odnosno njen utjecaj nije značajan. Posvećenost učenju, kao razvojna prednost, uključuje

želju za uspjehom u školskim postignućima, motiviranost za postizanjem dobrih rezultata i

određeno vrijeme koje se svakodnevno provodi u učenju. Moglo bi se, s razlogom

pretpostaviti da osim podrške koju daje obitelj u smislu ohrabrivanja i izgradnje okruženja u

kojem je znanje važno i potrebno, djeca trebaju dobivati istu, ako ne i veću podršku u školi,

kao ustanovi koja nije isključivo „tvornica znanja“ već i mjesto koje potiče razvoj znatiželje,

sposobnosti i vještina potrebnih za stvaranje dugotrajne posvećenosti učenju.

Sumirajući rezultate koji govore o povezanosti ostvarivanja prava na sudjelovanje i

razvojnih prednosti, može se zaključiti sljedeće:

- ostvarivanje prava na sudjelovanje u školi pridonosi razvoju nekih vanjskih

razvojnih prednosti, no ne pridonosi razvoju unutarnjih razvojnih prednosti, iako

su neke od njih povezane s učenjem i školovanjem;

- ostvarivanje prava na sudjelovanje u obitelji pridonosi razvoju vanjskih i

unutarnjih razvojnih prednosti kao i ostvarivanje prava na sudjelovanje u lokalnoj

zajednici;

- djeca mogu lakše pronaći oslonac u području unutarnjih razvojnih prednosti nego

u području vanjskih.

Autori razvojnih prednosti (Leffert, N., Benson, P., Roehlkepartain, J., 1997)

naglašavaju važnost utjecaja svih sudionika koji utječu na zdrav razvoj djece i mladih.

Page 195: THE REALIZATION OF THE CHILDREN'S RIGHTS IN THE PROCESS …bib.irb.hr/datoteka/992235.DR_FINAL.pdf · 2019-03-27 · university of zagreb faculty of education and rehabilitation sciences

195

Rezultati ovog istraživanja potvrđuju kako ovaj koncept treba koristiti i u konkretnom

lokalnom prostoru zajednice u kojoj je provedeno istraživanje jer (Prema Leffert, N., Benson,

P., Roehlkepartain, J., 1997):

- sva djeca trebaju prednosti;

- prednosti se grade u odnosima s drugima pri čemu svatko ima svoju ulogu;

- stvaranje prednosti je proces koji se stalno razvija;

- proces stvaranja prednosti podrazumijeva davanje jasnih poruka;

- ponavljanja razvojnih prednosti ne može biti previše.

Autori vjeruju da je proces razvoja prednosti kontinuiran i da uključuje kompleksnu

interakciju prirode i odgoja. Za razvoj razvojnih prednosti posebno su važni socijalni odnosi

koje dijete ostvaruje. Tijekom ranog djetinjstva najviše su okruženi užom obitelji, no

odrastanjem se sve više nalaze u okruženjima gdje su izvan roditeljske prisutnosti i

supervizije.

Zaključno se može reći da je i dalje potrebno insistirati na programima namijenjenima

obitelji, ali posebnu pažnju treba usmjeriti jačanju školskog okruženja koje, uz obitelj ima

najsnažniji utjecaj na razvojne prednosti djece.

Važan dio razvojnih prednosti je i socijalna kompetencija koja opisuje ponašanje, a

definirana je kao skup vještina i osobina koje pomažu osobi u uspješnom snalaženju pri

svakodnevnim i izvanrednim izazovima. Stoga je bilo zanimljivo istražiti u kojoj mjeri djeci

dobivaju socijalnu podršku iz svoje okoline.

Rezultati dobiveni primjenom Skale percipirane socijalne podrške (Živčić-Bečirević,

1997) potpuno su u suglasju s rezultatima Ček liste razvojnih prednosti (Leffert, N., Benson,

P., Roehlkepartain, J., 1997). Percipirana socijalna podrška odnosi se na funkcije socijalnih

odnosa, na percepciju da će socijalni odnosi, ako je to potrebno, osigurati izvore emocionalne

i instrumentalne podrške, a podržavajuće ponašanje koje prati socijalnu podršku odnosi se na

mobilizaciju i primanje ponašanja namijenjenog pomoći osobi kod stresnog događaja (Cohen,

1992., prema Brajša-Žganec, 1997). Pozitivan sustav socijalne podrške na taj način pridonosi

izgradnji otpornosti kako na individualnom tako i na društvenom planu.

Rezultati istraživanja su pokazali da najveću podršku iz okoline djeca dobivaju od

roditelja, zatim od prijatelja, a najmanju podršku dobivaju od učitelja. Ovi rezultati pokazuju

da se velik broj djece (oko 40%) ne osjeća dobro u školi te ne doživljava učitelje kao osobe

kojima se mogu obratiti za pomoć. Rezultati regresijske analize govore u prilog povezanosti

ostvarivanju prava na sudjelovanje u obitelji, školi i zajednici, odnosno ostvarivanje tog prava

može utjecati na doživljaj socijalne podrške iz perspektive djece. I ovi rezultati slažu se već

Page 196: THE REALIZATION OF THE CHILDREN'S RIGHTS IN THE PROCESS …bib.irb.hr/datoteka/992235.DR_FINAL.pdf · 2019-03-27 · university of zagreb faculty of education and rehabilitation sciences

196

raspravljenim rezultatima koji govore u prilog ideji i razmišljanju da ostvarivanje prava na

sudjelovanje utječe na razvoj djeteta te se ono osjeća prihvaćenim, važnim i cijenjenim

članom obitelji, učenikom škole ili stanovnikom lokalne zajednice.

Zaključno se može potvrditi da postoji povezanost između procjene prava djeteta na sudjelovanje u obitelji, školi i lokalnoj zajednici sa samoprocjenom razvojnih prednosti i socijalnom podrškom djece te da je to važna informacija o kojoj treba voditi računa ukoliko se na razini lokalne zajednice oblikuju dugoročni i djelotvorni programi namijenjeni zdravom odrastanju djece koji utječu na otpornost lokalne zajednice.

Page 197: THE REALIZATION OF THE CHILDREN'S RIGHTS IN THE PROCESS …bib.irb.hr/datoteka/992235.DR_FINAL.pdf · 2019-03-27 · university of zagreb faculty of education and rehabilitation sciences

197

8. ZAKLJUČNA RAZMATRANJA

Osnovni cilj ovog istraživanja jest stjecanje uvida u poštivanje i ostvarivanje prava

djeteta u specifičnoj lokalnoj zajednici – Gradu Velikoj Gorici, s idejom da ostvarivanje prava

djeteta utječe na izgradnju otpornosti lokalne zajednice. Ovakav cilj nije postavljen

aproksimativno, već zbog činjenice da se više od deset godina na području Grada Velike

Gorice provode različiti programi za djecu i mlade namijenjeni potpunijem i sustavnijem

ostvarivanju prava djeteta, s uvjerenjem da se na taj način gradi zdrava i otporna lokalna

zajednica.

8.1. Verifikacija hipoteza i odgovori na specifične istraživačke ciljeve i probleme

Sa ciljem sažimanja rezultata istraživanja u odnosu na postavljene ciljeve i probleme,

u ovom poglavlju bit će predstavljeni rezultati kao odgovori na specifične istraživačke ciljeve

i probleme putem verifikacije hipoteza, uz podsjetnik o varijablama i metodama rada.

Cilj: Steći uvid u razumijevanje koncepta prava djeteta i procjenu važnosti ostvarivanja prava

djeteta kod djece, njihovih roditelja i učitelja

Problem Hipoteza Varijable Metode Istražiti i opisati kako djeca razumiju koncept prava djeteta

Uvod u temu – 8 pitanja u fokusnim grupama

Kvalitativna analiza

Istražiti i opisati kako roditelji i učitelji razumiju koncept prava djeteta

Uvod u temu - 8 pitanja u fokusnim grupama Kvalitativna analiza

Utvrditi koja prava djeteta djeca procjenjuju važnim te kako procjenjuju ostvarivanje tih prava

H1: Djeca procjenjuju sva prava djeteta jednako važnim

Upitnik za djecu o pravima djeteta - Važnost ostvarivanja prava djeteta

Deskriptivna statistika – aritmetičke sredine i frekvencije odgovora, t-test na zavisnim varijablama

Utvrditi koja prava djeteta roditelji i učitelji procjenjuju važnim te kako procjenjuju ostvarenje tih prava

H2: Roditelji i učitelji općenito procjenjuju prava djeteta važnima, a pravo sudjelovanja procjenjuju manje važnim u odnosu na ostala prava.

Upitnik za roditelje i učitelje o pravima djeteta - Važnost ostvarivanja prava djeteta

Deskriptivna statistika – aritmetičke sredine i frekvencije odgovora, t-test na zavisnim varijablama

Page 198: THE REALIZATION OF THE CHILDREN'S RIGHTS IN THE PROCESS …bib.irb.hr/datoteka/992235.DR_FINAL.pdf · 2019-03-27 · university of zagreb faculty of education and rehabilitation sciences

198

Rezultati: Za dječje razumijevanje koncepta prava djeteta pokazalo se ključno poštivanje i

uvažavanje djece od strane odraslih unatoč nepostojanju i neimanju iste količine i vrste moći.

Dječji koncept prava djeteta je konkretan fenomen, a konkretizacija se odnosi kako na prava

sudjelovanja, tako i na opisivanje odnosa između prava, pravila i odgovornosti.

Za razumijevanje koncepta prava djeteta iz perspektive odraslih (roditelja i učitelja)

ključna je ideja o potrebi jačeg i sustavnijeg povezivanja prava i odgovornosti. Razlike u

razmišljanjima između roditelja i učitelja proizlaze iz njihove pozicije u odnosu na djecu –

učitelji su kritičniji prema roditeljskoj ulozi, dok su roditelji kritični prema ulozi škole i

učitelja u ostvarivanju prava djeteta.

Procjena važnosti prava djeteta pokazuje visoke vrijednosti u svim subuzorcima

sudionika istraživanja. Ipak, detaljnija analiza pokazuje da postoje statistički značajne razlike

utvrđene između nekih skupina prava te da je prava moguće rangirati. Prema procjeni djece

najviše je rangirano pravo na zaštitu i pravo na preživljavanje (procijenjena su jednako

važnima), slijede pravo na razvoj te pravo na sudjelovanje. Zbog ove neujednačenosti u

procjeni prava djeteta, prva hipoteza se može djelomično prihvatiti.

Prema procjeni roditelja i učitelja, unatoč vrlo visokoj procjeni važnosti prava djeteta,

pravo na sudjelovanje se procjenjuje najmanje važnim kada se uspoređuju skupine prava.

Stoga se druga hipoteza može prihvatiti.

Cilj: Ispitati eventualne razlike u procjeni ostvarivanja prava djeteta na sudjelovanje u

školskom i obiteljskom okruženju te u zajednici između djece, njihovih roditelja i učitelja.

Problem Hipoteza Varijable Metode Utvrditi procjenjuju li djeca i učitelji različito ostvarivanje prava djeteta na sudjelovanje u školskom okruženju

H3: Postoje razlike u procjeni ostvarivanja prava djece na sudjelovanje u školskom okruženju između djece i učitelja na način da djeca procjenjuju ostvarivanje tih prava manjima.

Upitnik za djecu o pravima djeteta Upitnik za učitelje o pravima djeteta - Procjena ostvarivanja prava djeteta na sudjelovanje u školi

Deskriptivna statistika – frekvencije odgovora Neparametrijska analiza – Mann-Whitniyev test

Page 199: THE REALIZATION OF THE CHILDREN'S RIGHTS IN THE PROCESS …bib.irb.hr/datoteka/992235.DR_FINAL.pdf · 2019-03-27 · university of zagreb faculty of education and rehabilitation sciences

199

Utvrditi procjenjuju li djeca i njihovi roditelji različito ostvarivanje prava djeteta na sudjelovanje u obiteljskom okruženju

H4: Postoje razlike u procjeni ostvarivanja prava djece na sudjelovanje u obiteljskom okruženju između djece i njihovih roditelja na način da djeca procjenjuju ostvarivanje tih prava manjima u odnosu na njihove roditelje.

Upitnik za djecu o pravima djeteta Upitnik za roditelje o pravima djeteta - Procjena ostvarivanja prava djeteta na sudjelovanje u obitelji

Deskriptivna statistika – frekvencije odgovora Neparametrijska analiza – Mann-Whitniyev test

Utvrditi procjenjuju li djeca, njihovi roditelji i učitelji različito ostvarivanje prava djeteta na sudjelovanje u zajednici

H5: Postoje razlike u procjeni ostvarivanja prava djece na sudjelovanje u zajednici između djece, njihovih roditelja i učitelja na način da djeca procjenjuju ostvarivanje tih prava manjima

Upitnik za djecu o pravima djeteta Upitnik za roditelje o pravima djeteta Upitnik za učitelje o pravima djeteta - Procjena ostvarivanja prava djeteta na sudjelovanje u lokalnoj zajednici

Deskriptivna statistika – frekvencije odgovora Diskriminacijska analiza Analiza varijance (ANOVA)

Rezultati: Učitelji procjenjuju ostvarivanje prava djeteta na sudjelovanje u školskom

okruženju bolje od djece te se treća hipoteza može prihvatiti.

Procjena ostvarivanja prava djeteta na sudjelovanje u obiteljskom okruženju pokazuje

da u nekim područjima nema razlika između djece i roditelja (u obitelji roditelji poštuju prava

djeteta te roditelji pitaju djecu za mišljenje kada se radi o nekom problemu koji se tiče djeteta)

dok u svim ostalim područjima postoje razlike između djece i roditelja (roditelji smatraju

kako njihova djeca više ostvaruju prava u obitelji, nego što misle djeca). Iz tih razloga četvrta

hipoteza se može djelomično prihvatiti.

Razlike u doživljaju ostvarivanja prava djeteta u zajednici između djece, roditelja i

učitelja ispitane su diskriminacijskom analizom koja je pokazala da ostvarivanje prava djeteta

u zajednici najlošijim procjenjuju roditelji, slijede djeca te učitelji. Iz toga slijedi da peta

hipoteza ne može biti potvrđena.

Cilj: Ispitati eventualne razlike u procjeni ostvarivanja prava djeteta na sudjelovanje u

zajednici s obzirom na razinu informiranosti o postojećim programima za djecu i mlade u

lokalnoj zajednici među različitim grupama sudionika istraživanja (djeca, njihovi roditelji i

učitelji).

Page 200: THE REALIZATION OF THE CHILDREN'S RIGHTS IN THE PROCESS …bib.irb.hr/datoteka/992235.DR_FINAL.pdf · 2019-03-27 · university of zagreb faculty of education and rehabilitation sciences

200

Problem Hipoteza Varijable Metode

Utvrditi procjenjuju li sudionici istraživanja različito ostvarivanje prava djeteta na sudjelovanje u zajednici s obzirom na njihovu razinu informiranosti o postojećim programima za djecu i mlade u lokalnoj zajednici

H6: Postoje razlike u procjeni ostvarivanja prava djece na sudjelovanje u zajednici s obzirom na informiranost ispitanika o postojećim programima za djecu i mlade u lokalnoj zajednici, na način da bolje informirani ispitanici procjenjuju ostvarivanje prava djece na sudjelovanje u zajednici većim.

Upitnik o pravima djece Upitnik o informiranosti o programima za djecu i mlade u Gradu Velikoj Gorici

Deskriptivna statistika – frekvencije odgovora t-test na zadanu vrijednost

Rezultati: Bolje informirani sudionici istraživanja u sva tri subuzorka procjenjuju zajednicu

boljom u smislu ostvarivanja prava djeteta što znači da se šesta hipoteza može prihvatiti.

Cilj: Istražiti kako djeca, roditelji i učitelji razumiju povezanost i koncepta prava djeteta i

koncepta otpornosti

Problem Hipoteza Varijable Metode Istražiti i opisati razumiju li i kako djeca pojam otpornosti

- Ključna pitanja - 6 pitanja u fokusnim grupama

Kvalitativna analiza

Istražiti i opisati kako djeca razumiju povezanost koncepta prava djeteta i koncepta otpornosti

- Ključna pitanja - 6 pitanja u fokusnim grupama

Kvalitativna analiza

Istražiti i opisati razumiju li i kako roditelji i učitelji pojam otpornosti

- Ključna pitanja - 6 pitanja u fokusnim grupama

Kvalitativna analiza

Istražiti i opisati kako roditelji i učitelji razumiju povezanost koncepta prava djeteta i koncepta otpornosti

- Ključna pitanja - 6 pitanja u fokusnim grupama

Kvalitativna analiza

Rezultati: Pojam otpornosti djeca ne doživljavaju jednoznačno – on se s jedne strane

objašnjava kao negativna pojava pružanja otpora pozitivnim vrijednostima, a s druge strane

kao pozitivan fenomen pružanja otpora negativnim i lošim utjecajima.

Page 201: THE REALIZATION OF THE CHILDREN'S RIGHTS IN THE PROCESS …bib.irb.hr/datoteka/992235.DR_FINAL.pdf · 2019-03-27 · university of zagreb faculty of education and rehabilitation sciences

201

Povezanost koncepata prava djeteta i tzv. pozitivne otpornosti djeca razumiju kao

međudjelovanje otpornih pojedinaca koji poštuju prava drugih te otpornih škola i zajednica u

kojima se poštuju ljudska prava pa tako i prava djeteta.

Iako većina roditelja i učitelja razumije otpornost kao fenomen odupiranja negativnim

pojavama, dio roditelja i učitelja ga tumači dvojako te govore o pozitivnoj i negativnoj

otpornosti naglašavajući da potpuna i čvrsta pozitivna otpornost nije povoljna za razvoj

djeteta i mlade osobe jer onemogućava suočavanje s problemima.

Kao i djeca, roditelji i učitelji povezuju otpornost s poštivanjem prava djeteta

naglašavajući da otpornost utječe na poštivanje prava djeteta kao što i ostvarivanje prava

djeteta utječe na izgradnju otpornosti.

Cilj: Ispitati povezanost između procijenjenog prava djeteta na sudjelovanje u školskom i

obiteljskom okruženju i zajednici sa samoprocjenom razvojnih prednosti i socijalnom

podrškom djece.

Problem Hipoteza Varijable Metode

Utvrditi postoji li povezanost između procjene prava djeteta na sudjelovanje u školskom i obiteljskom okruženju i zajednici sa samoprocjenom razvojnih prednosti i socijalnom podrškom djece

H7: Postoji povezanost između procjene ostvarivanja prava djece na sudjelovanje u školskom i obiteljskom okruženju te u zajednici sa samoprocjenom unutarnjih i vanjskih razvojnih prednosti i socijalnom podrškom djece.

Upitnik o pravima djece Ček lista prednosti (Lefferet, Benson, Roehlkepartain, 1997) Skala percipirane socijalne podrške (Živčić-Bečirević, 1997)

Deskriptivna analiza Linearna regresijska analiza

Rezultati: Analiza rezultata pokazuje da ostvarivanje prava na sudjelovanje u školi pridonosi

razvoju nekih vanjskih razvojnih prednosti, no ne pridonosi razvoju unutarnjih razvojnih

prednosti, iako su neke od njih povezane sa školovanjem i učenjem. Nadalje, ostvarivanje

prava na sudjelovanje u obitelji pridonosi razvoju vanjskih i unutarnjih razvojnih prednosti

kao i ostvarivanje prava na sudjelovanje u lokalnoj zajednici. Iz navedenog se zaključuju da

djeca lakše pronalaze oslonac u području unutarnjih razvojnih prednosti nego vanjskih.

Zaključno se može reći da postoji povezanost između procjene ostvarivanja prava

djeteta na sudjelovanje u školskom i obiteljskom okruženju te zajednici sa samoprocjenom

Page 202: THE REALIZATION OF THE CHILDREN'S RIGHTS IN THE PROCESS …bib.irb.hr/datoteka/992235.DR_FINAL.pdf · 2019-03-27 · university of zagreb faculty of education and rehabilitation sciences

202

unutarnjih i vanjskih razvojnih prednosti i socijalnom podrškom djece iz čega slijedi da se

sedma hipoteza može prihvatiti.

8.2. Znanstveno-teorijski i praktični doprinos istraživanja

Očekivana istraživačka misija ovoga rada ima konkretnu podlogu rasvjetljavanja uloge

prava djeteta u izgradnji otpornosti konkretne lokalne zajednice. Obzirom da se u Gradu

Velikoj Gorici više od desetljeća provode programi djelovanja za djecu i mlade, bilo je važno

istražiti poštuju li se i ostvaruju prava djeteta kroz te programe te postoji li veza između

ostvarivanja prava djeteta i otpornosti lokalne zajednice.

Rezultati istraživanja su odgovorili na pitanje jesu li postojeći programi kvalitetno

usmjereni, koliko djeca i odrasli poznaju postojeće snage lokalne zajednice u kojoj žive te na

kojim područjima je potrebno pojačati intervencije.

Vrijednost dobivenih rezultata jest u sljedećem:

- sudionici istraživanja razumiju koncept prava djeteta, a djeca su posebno kritična

prema načinima ostvarivanja njihovih prava;

- dobivena je percepcija ostvarivanja i poštivanja prava djeteta u obitelji, školi i

lokalnoj zajednici iz perspektive djece, roditelja i učitelja;

- posebno je istražena percepcija prava djeteta na sudjelovanje te se pokazalo da se

ono nedovoljno ostvaruje kao i da nije jednako rangirano kao ostale kategorije

prava djeteta;

- prava djeteta na sudjelovanje se najbolje ostvaruju u obitelji, a najmanje u školi;

- sudionici istraživanja nisu u dovoljnoj mjeri informirani o postojećim programima

i resursima lokalne zajednice;

- ostvarivanje prava djeteta povezuje se s otpornošću lokalne zajednice kao

fenomenom koji pridonosi kvalitetnijem životu djece i zajednice u cjelini;

- postoji povezanost između procjene prava djeteta na sudjelovanje u obitelji, školi i

lokalnoj zajednici sa samoprocjenom razvojnih prednosti i socijalnom podrškom

djece.

Dobiveni rezultati otkrivaju polazište s kojeg je potrebno djelovati u smjeru

osnaživanja onih područja u lokalnoj zajednici koja su se pokazala nedorečenima ili

nepotpunima.

Page 203: THE REALIZATION OF THE CHILDREN'S RIGHTS IN THE PROCESS …bib.irb.hr/datoteka/992235.DR_FINAL.pdf · 2019-03-27 · university of zagreb faculty of education and rehabilitation sciences

203

Temeljem tih rezultata prioritetno djelovanje u oblikovanju budućeg programa treba

biti utemeljeno na sljedećim smjernicama:

1. intenzivnoj suradnji sa školama koje su sudjelovale u istraživanju te zajedničkom

djelovanju raspoloživih resursa u svakoj pojedinoj školi sa ciljem osmišljavanja okruženja u

kojem će se poticati pravo na sudjelovanje djece u donošenju odluka koje ih se tiču;

2. osnaživanju škole kao mjesta u kojem djeca dobivaju podršku i poticaj;

3. kontinuiranoj provedbi javnih kampanja u lokalnoj zajednici kojima se promoviraju

prava djeteta s posebnim naglaskom na pravu na sudjelovanje djeteta;

4. organiziranjem kvalitetnog informiranja javnosti o postojećim programima i

aktivnostima u lokalnoj zajednici kako bi se poboljšala dostupnost informacija;

5. uključivanjem djece u osmišljavanje programa i aktivnosti namijenjenih njima;

6. ponovnoj provedbi istraživanja sa ciljem provjere uspješnosti programa i

intervencija kojima se utječe na poštivanje prava djeteta, posebno prava na sudjelovanje.

Moglo bi se reći da je znanstveni doprinos ovog istraživanja višestruk. Logično je

započeti od konstrukcije i provjere metrijskih karakteristika Upitnika o pravima djeteta i

Upitnika o informiranosti o programima za djecu i mlade. Na sekundarnoj razini, rezultati

dobiveni primjenom ovih instrumenata su dali informacije koje su korisne za podlogu izrade

cjelovitog i sveobuhvatnog programa koji se oslanja na poštivanje prava djeteta. Time gradski

program djelovanja za djecu i mlade ide u smjeru znanstvenog utemeljenja te se otvara prilika

za ciljanu intervenciju kao i mogućnost provjere uspješnosti provedenih programa. U tu svrhu

otvara se i mogućnost longitudinalnog praćenja, kako djece, sudionika istraživanja

(primjerice: provjeriti percepciju prava djeteta i otpornosti lokalne zajednice iz perspektive

iste djece u dobi od osamnaest godina, u očekivanoj dobi profesionalne zrelosti, u očekivanoj

dobi roditeljske zrelosti) tako i gradskih programa za djecu, mlade i obitelji (primjerice na

način da se istraživanje ponovi nakon nekoliko godina provedbe, kako starih tako i novih

specifičnih programa i aktivnosti). Na trećoj razini znanstvenog doprinosa treba napomenuti

kako je ovim istraživanjem na svojevrstan način „provjeravana“ postmoderna ideja davanja

značenja „lokalnoj znanosti“, a ne samo „univerzalnim, neosobnim istinama“, a koja proizlazi

iz postmodernog pogleda na znanje (znanje je potrebno i smisleno samo ako je i korisno,

odnosno funkcionalno).

Na općoj razini može se reći kako teorijski doprinos istraživanja jest u povezivanju

koncepata prava djeteta i otpornosti. Temeljem studiranja literature predloženi su

višekomponentni teorijski modeli tih koncepata pojedinačno kao i njihovog međuodnosa te

konstruirani radno-istraživački koncept prava djeteta i otpornosti lokalne zajednice. Temeljem

Page 204: THE REALIZATION OF THE CHILDREN'S RIGHTS IN THE PROCESS …bib.irb.hr/datoteka/992235.DR_FINAL.pdf · 2019-03-27 · university of zagreb faculty of education and rehabilitation sciences

204

dobivenih rezultata ukratko se može konstatirati da su radno-istraživački koncepti provjereni

u dijelu koji se odnosi na razinu dobiti za dijete (primjerice: poznavanje prava, doživljaj

ostvarenosti prava djeteta, podrška u zajednici). Pritom je posebno značajan pokušaj

utvrđivanja tumačenja otpornosti iz „laičke“ perspektive. Razlike u „laičkoj“ i stručnoj

perspektivi pojma otpornosti otvaraju novo i zanimljivo pitanje razumijevanja otpornosti, ali i

međusobnog sporazumijevanja kada se radi o teorijskom i praktičnom diskursu. S druge

strane, neke elemente tih koncepata na razini dobiti za zajednicu (utjecaj na odgojne politike,

utjecaj na demokratizaciju društva, poznavanje resursa zajednice i sl.) ostaje provjeriti kroz

stavljanje dobivenih rezultat u neku praktičnu funkciju.

Vezano uz ograničenja istraživanja, treba naglasiti da je ovo istraživanje provedeno na

specifičnom lokalnom prostoru. Ono je proizašlo iz potreba toga prostora te se otvara pitanje

jesu li konstruirani upitnici namijenjeni samo za lokalne potrebe ili ih je moguće prilagoditi i

za istraživanja u drugim lokalnim zajednicama?

Otvara se također i nekoliko pitanja koja su vezana uz uzorak, odnosno neka obilježja

sudionika istraživanja. Naime, u ovo je istraživanje uključen dio populacije učenika 7. razreda

osnovne škole (prigodni uzorka, prosječna dob 12,6 godina). Radi poznatih razlika u

različitim razvojnim obilježjima djece može se pretpostaviti da bi se pokazale razlike u

rezultatima ukoliko bi sudionici istraživanja iz skupine djece pripadali različitim dobnim

skupinama. Stoga je ostalo nepoznato kakvi bi se podaci o razumijevanju koncepta prava

djeteta i otpornosti dobili da je uzorak sudionika bio formiran po principima kvotnog uzorka.

Nadalje, u odnosu na rodnu zastupljenost sudionika istraživanja, vidljivo je da je samo dječja

perspektiva ujednačena jer je u istraživanju sudjelovao podjednak broj djevojčica i dječaka.

Roditeljska i učiteljska perspektiva su naglašeno ženske perspektive te se otvara pitanje kakvi

bi bili rezultati da su u istraživanju sudjelovali očevi i učitelji. U daljnjim istraživanjima,

posebice razumijevanja i poštivanja prava djeteta, veću pozornost bi trebalo obratiti na način

formiranja uzorka sudionika kako bi se izbjegla navedena ograničenja iz ovog istraživanja.

Na općoj razini, rezultati istraživanja su ostvarili postavljene ciljeve koji odgovaraju

znanstvenim i praktičnim zahtjevima. Reagiranje na rezultate istraživanja u smislu

postavljanja i primjene lokalnog programa za djecu i mlade pridonosi oživotvorenju ideje o

oblikovanju zdrave i otporne lokalne zajednice kroz konkretne mjere i aktivnosti. To i jest

krajnja svrha istraživanja – ponuditi, na podacima utemeljen, koncept zdravog odrastanja

djece u otpornoj, sigurnoj i osnaženoj lokalnoj zajednici.

Page 205: THE REALIZATION OF THE CHILDREN'S RIGHTS IN THE PROCESS …bib.irb.hr/datoteka/992235.DR_FINAL.pdf · 2019-03-27 · university of zagreb faculty of education and rehabilitation sciences

205

8.3. Zaključak

Rezultati ovog istraživanja odgovorili su na postavljene ciljeve i probleme, a

kombinacija kvantitativnih i kvalitativnih podataka ispunila je očekivanja prema kojima su

kvantitativni podaci poslužili kao temelj za provjeru postavljenih hipoteza, dok su

kvalitativni podaci bili u funkciji razumijevanja koncepata prava djeteta i otpornosti iz

perspektive sudionika istraživanja.

Iz istraživanja se može zaključiti kako je koncept prava djeteta, u pravilu, jasan

koncept unutar kojeg se, ipak, pravo djeteta na sudjelovanje rangira niže od ostalih kategorija

prava. Za razliku od koncepta prava djeteta, koncept otpornosti se ne razumijeva jednoznačno

te uključuje neke uvjete i ograničenja koja su vezana uz terminološko značenje pojma

otpornosti, a ne uz suštinu fenomena.

Kada se radi o ostvarivanju prava na sudjelovanje u tri vrlo bitna djetetova okruženja –

obitelji, školi i lokalnoj zajednici – pokazalo se da se ovo pravo na najbolji način ostvaruje u

obitelji, a da je najnepovoljnija situacija u školskom okruženju. Ovaj podatak upućuje na

jasno izraženu potrebu mijenjanja školskog okruženja koje, unatoč ograničenjima koje

postavlja zadani sustav školstva, ima kapacitete i resurse kojima je moguće nadoknaditi

nepovoljne posljedice toga sustava. Glavni i nezamjenjiv resurs su ljudi koji rade u školama, a

ozračje ostvarivanja prava u školi počiva na uzajamnom interaktivnom odnosu između svih

sudionika odgojno-obrazovnog procesa.

Iako se pravo na sudjelovanje djeteta u lokalnoj zajednici zadovoljavajuće ostvaruje,

ipak se pokazalo da bolje informirani sudionici istraživanja procjenjuju povoljnije

ostvarivanje toga prava. Iz toga slijedi da se mehanizmi i procesi informiranja članova

zajednice nedovoljno koriste te da je potrebno sustavnije i ozbiljnije informirati stanovnike

zajednice o aktivnostima za djecu i mlade.

Ostvarivanje prava na sudjelovanje djeteta u odnosu na samoprocjenu razvojnih

prednosti pokazalo je da ostvarivanje ovog prava u obitelji i lokalnoj zajednici pridonosi

razvoju vanjskih i unutarnjih razvojnih prednosti dok ostvarivanje prava na sudjelovanje u

školi pridonosi razvoju nekih vanjskih razvojnih prednosti no ne pridonosi razvoju unutarnjih

prednosti. Obzirom da su za razvoj prednosti posebno važni socijalni odnosi koje dijete

ostvaruje, istražena je i socijalna podrška koju dijete dobiva iz svoje okoline te se pokazalo da

se najmanja podrška dobiva od učitelja. Rezultati govore u prilog povezanosti ostvarivanja

prava na sudjelovanje i socijalne podrške djece. Time je potvrđeno razmišljanje i ideja da

Page 206: THE REALIZATION OF THE CHILDREN'S RIGHTS IN THE PROCESS …bib.irb.hr/datoteka/992235.DR_FINAL.pdf · 2019-03-27 · university of zagreb faculty of education and rehabilitation sciences

206

ostvarivanje prava djeteta na sudjelovanje pridonosi zdravom razvoju djeteta te se ono osjeća

prihvaćeno, važno i poštovano.

Uzimajući u obzir teorijsko ishodište ovog istraživanja, postavljene koncepte,

kvantitativne i kvalitativne rezultate te dosadašnja praktična iskustva implementacije prava

djeteta u specifičnu lokalnu zajednicu – Grad Veliku Goricu, može se zaključiti da su rezultati

istraživanja ostvarili postavljene ciljeve, a da će praktični doprinos istraživanja biti

oživotvoren u konkretnoj lokalnoj strategiji djelovanja za djecu i mlade koja počiva na

ostvarivanju prava djeteta i, sada potvrđenoj ideji, da ostvarivanje prava djeteta neposredno

utječe na pozitivan razvoj djece, a posredno na stvaranje zdravog okruženja i otporne lokalne

zajednice.

Page 207: THE REALIZATION OF THE CHILDREN'S RIGHTS IN THE PROCESS …bib.irb.hr/datoteka/992235.DR_FINAL.pdf · 2019-03-27 · university of zagreb faculty of education and rehabilitation sciences

207

9. SAŽETAK Cilj ovog istraživanja je utvrditi i opisati stanje prava djeteta u Gradu Velikoj Gorici te

utvrditi povezanost ostvarivanja prava djeteta s nekim elementima otpornosti te lokalne

zajednice. Svrha ovog istraživanja je procjenu ostvarivanja prava djeteta staviti u funkciju

razvoja otpornosti lokalne zajednice.

U istraživanju se polazi od dva teorijska ishodišta – koncepta prava djeteta i koncepta

otpornosti lokalne zajednice.

Kako bi se ostvarili postavljeni ciljevi, prikupljeni su kvantitativni i kvalitativni podaci

te su formirane dvije vrste uzoraka. U kvantitativnom dijelu istraživanja sudjelovalo je 1087

osoba (450 djece, učenika sedmih razreda osnovnih škola, 449 njihovih roditelja i 188

učitelja). U kvalitativnom dijelu istraživanju sudjelovalo je 13-ero djece, 9 roditelja i 10

učitelja u 7 fokusnih grupa.

Uzorak kvantitativnih podataka organiziran je u 8 instrumenata od kojih je 6 (odnosno

dva instrumenta u 3 različite verzije) konstruirano za potrebe ovog istraživanja dok su 2

instrumenta preuzeta (Ček lista prednosti, Lefferet, Benson i Roehlkepartain, 1997 i Skala

percipirane socijalne podrške, Živčić-Bečirević,1996). Preuzete instrumente ispunjavala su

samo djeca.

Sukladno tipu i vrsti podataka, u obradi je primijenjena kvantitativna i kvalitativna

metodologija. Kvantitativni podaci, sukladno postavljenim hipotezama, obrađeni su na

deskriptivnoj i multivarijatnoj razini. Korištene su: deskriptivna statistika, t-test za zavisne i

nezavisne uzorke, analiza varijance (ANOVA), diskriminacijska analiza i regresijska analiza.

Kvalitativni podaci obrađeni su po principima kvalitativne analize teksta. Kvalitativni podaci

u ovom istraživanju rasvijetlili su koncepte prava djeteta i otpornosti iz perspektive sudionika

istraživanja te nadopunili polazne teorijske konstrukte.

Rezultati istraživanja pokazuju kako je koncept prava djeteta, u pravilu, jasan koncept

unutar kojeg se, ipak, pravo djeteta na sudjelovanje rangira niže od ostalih kategorija prava.

Za razliku od koncepta prava djeteta, koncept otpornosti se ne razumijeva jednoznačno te

uključuje neke uvjete i ograničenja koja proizlaze iz tzv. „laičke perspektive“ razumijevanja

otpornosti.

Rezultati procjene ostvarivanja prava djeteta na sudjelovanje u školskom i obiteljskom

okruženju te zajednici pokazuju da se ovo pravo najbolje ostvaruje u obitelji, a da je

najnepovoljnija situacija u školskom okruženju. Procjena ostvarivanja prava djeteta na

sudjelovanje u obitelji pokazuje da u nekim područjima nema razlika između djece i roditelja

Page 208: THE REALIZATION OF THE CHILDREN'S RIGHTS IN THE PROCESS …bib.irb.hr/datoteka/992235.DR_FINAL.pdf · 2019-03-27 · university of zagreb faculty of education and rehabilitation sciences

208

(roditelji poštuju prava djeteta i pitaju djecu za mišljenje kada se radi o nekom problemu koji

se tiče djeteta) dok u ostalim područjima postoje razlike između djece i roditelja (roditelji

misle kako njihova djeca više ostvaruju prava u obitelji nego što misle djeca). Kada se radi o

školskom okruženju, učitelji procjenjuju ostvarivanje prava djeteta na sudjelovanje u školi

boljim od djece dok ostvarivanje prava djeteta u zajednici najlošijim procjenjuju roditelji,

slijede djeca te učitelji.

Iako se pravo djeteta na sudjelovanje u lokalnoj zajednici zadovoljavajuće ostvaruje,

pokazalo se da bolje informirani sudionici istraživanja povoljnije procjenjuju ostvarenje toga

prava.

Analiza rezultata Ček liste prednosti pokazuje da većina djece ima izraženije i snažnije

unutarnje prednosti od vanjskih, da značajan broj učenika ne doživljava školu kao mjesto

podrške, da dio učenika ne ispunjava kvalitetno svoje slobodno vrijeme te da vanjsko

okruženje (škola, susjedstvo i zajednica) ne nudi djeci u dovoljnoj mjeri sadržaje kojima će

potaknuti razvoj onih prednosti koje se dobivaju iz okoline. Ostvarivanje prava na

sudjelovanje djeteta u odnosu na samoprocjenu razvojnih prednosti pokazalo je da

ostvarivanje ovog prava u obitelji i lokalnoj zajednici pridonosi razvoju vanjskih i unutarnjih

razvojnih prednosti dok ostvarivanje prava na sudjelovanje u školi pridonosi razvoju nekih

vanjskih razvojnih prednosti no ne pridonosi razvoju unutarnjih prednosti. Socijalna podrška

koju dijete dobiva iz svoje okoline najmanja je upravo u školi.

Ovi rezultati potvrđuju da postoji povezanost između procjene prava djeteta na

sudjelovanje u obitelji, školi i lokalnoj zajednici sa samoprocjenom razvojnih prednosti i

socijalnom podrškom djece.

Dobiveni rezultati raspravljeni su kroz teorijske koncepte prava djeteta i otpornosti

lokalne zajednice te u kontekstu praktične primjene u oblikovanju sveobuhvatnog, znanstveno

utemeljenog programa djelovanja za djecu u specifičnoj lokalnoj zajednici – Gradu Velikoj

Gorici.

Ključne riječi: prava djeteta, pravo djeteta na sudjelovanje, otpornost, lokalna zajednica

Page 209: THE REALIZATION OF THE CHILDREN'S RIGHTS IN THE PROCESS …bib.irb.hr/datoteka/992235.DR_FINAL.pdf · 2019-03-27 · university of zagreb faculty of education and rehabilitation sciences

209

10. SUMMARY The aim of this research is to define and describe the condition of children's rights in

the town of Velika Gorica and to determine the connection between their realisation and

certain elements of local community resilience. The research has been carried out in order to

make evaluation of children's rights realisation function as a part of community resilience

development.

The two theoretical starting points of this research are the concept of children's rights

and the concept of local community resilience.

In order to accomplish the research goals qualitative and quantitative data have been

collected and formed in two groups of samples. In quantitative part of research 1087 persons

took part (450 children in 7th grade, 449 parents and 188 teachers). In qualitative part of

research participants consisted of 13 children, 9 parents and 10 teachers in seven focus

groups.

The samples of quantitative data are organised into eight instruments out of which six

were constructed for the needs of this research while other two were adopted from Check List

of Developmental Asset (Lefferet, Benson and Roehlkepartain, 1997) and The scale of

perceived social support (Živčić-Bečirević,1996). The last two were completed by children

only.

Depending on the type and kind of data, both quantitative and qualitative methods

have been used in interpretation. Quantitative data have been analysed on descriptive and

multivariate level using descriptive statistics, t-test for dependent and independent samples,

analysis of variance (ANOVA), discriminant analysis and regression analysis. Qualitative

data have been analysed according to the principles of qualitative test analysis. In this

research qualitative data cleared out the concepts of children's rights and resilience from the

perspective of participants. Furthermore, they supplemented starting theory constructions.

The results indicate that the concept of children's rights is basically very clear concept

although the participation right is ranked lower than other categories of rights. However,

unlike the concept of children's rights, the concept of resilience is not understood without

ambiguity and it includes some conditions and restrictions due to so called laic perspective of

understanding resilience.

The results of evaluation of children's right to participate in school and family

environment and community show that this right is best achieved in family and the worst

situation is in school environment.

Page 210: THE REALIZATION OF THE CHILDREN'S RIGHTS IN THE PROCESS …bib.irb.hr/datoteka/992235.DR_FINAL.pdf · 2019-03-27 · university of zagreb faculty of education and rehabilitation sciences

210

Evaluation of children's right realisation to participate indicates that in some parts of

research there is no difference between parents and children (parents respect children's rights

and ask them for their opinion concerning their problems), while in some other parts there are

certain differences (parents claim that their children have more rights than they think). As far

as school environment is concerned, teachers rank realisation of children's right to participate

in school higher than children. Participation right in community is the least evaluated by

parents, after that by children and then by teachers.

Although the realisation of children's participation right in community is satisfactory,

it turned out that better informed participants have more positive evaluation.

The result analysis of the Check list indicates that most of the children have more

expressed and stronger inner than outer asset. Significant number of pupils does not perceive

school as a supportive place and some pupils do not have high quality of their free time.

Furthermore, the environment outside their homes (school, neighbourhood and community)

does not offer enough facilities needed to incite the outer asset development. Realisation of

participation right in relation to self-evaluation of developmental asset showed that realisation

of that right contributes to development of inner and outer asset. However, realisation of

rights to participate in school contributes to development of some outer asset but not to

development of any inner asset. And it is precisely in school where the social support that

children get from their environment is the most insufficient.

The results confirm the existence of connection between evaluation of children's right

to participate in family, school and local community and children's self-evaluation of

developmental asset and social support.

The results are discussed through theoretical concepts of the children’s rights and local

community resilience. The practical aim is to form a comprehensive scientific activity

programme for children in a specific local community – the town of Velika Gorica.

Key words: children's rights, children's participation right, resilience, local community

Page 211: THE REALIZATION OF THE CHILDREN'S RIGHTS IN THE PROCESS …bib.irb.hr/datoteka/992235.DR_FINAL.pdf · 2019-03-27 · university of zagreb faculty of education and rehabilitation sciences

211

11. LITERATURA Adger, W.N. (2000): Social and Ecological Resilience: Are They Related? Progress in Human

Geography, 24(3), 347-364.

Ajduković, M. (2003): Sudjelovanje mladih i mogućnosti grupa za socijalnu akciju u

prevenciji poremećaja u ponašanju djece i mladih u lokalnoj zajednici. (U) Janković,

J., Bašić, J. (ur) Lokalna zajednica – izvorište Nacionalne strategije prevencije

poremećaja u ponašanju djece i mladih. Državni zavod za zaštitu obitelji, materinstva i

mladeži, Zagreb, 84-104.

Ajduković, M., Kolesarić, V. (ur) (2003): Etički kodeks istraživanja s djecom. Vijeće za djecu

Vlade Republike Hrvatske. Državni zavod za zaštitu obitelji, materinstva i mladeži,

Zagreb.

Alinčić, M. (1992): Europske konvencije o zaštiti djece i hrvatsko obiteljsko zakonodavstvo.

Žena; 1-3, 24-41.

Alinčić, M. (1993): Prava djeteta u sustavu prava čovjeka. Defektologija, 29, 1, 77-79.

Alinčić, M. (1995): Dječja prava u sustavu međunarodne zaštite prava čovjeka. Dijete, Radna

skupina za prava djeteta, 2.

Alinčić, M. (1998): O dječjim pravima u hrvatskom zakonodavstvu iz europskog vidokruga.

Vladavina prava, 1, 61-71.

Alinčić, M. (2000): Potpora medija primjeni Konvencije o pravima djeteta. Dijete i društvo, 1,

73-77.

Alinčić, M., Hrabar, D. (2007): Obiteljsko pravo. Narodne novine. Zagreb.

Alston, P., Tobin, J. (2005): Laying the Foundations for Children′s Rights. UNICEF.

Anderson, R. E., Carter, I. (1990): Human behaviour in the Social Environment: A Social

System Approach. Aldine de Gruyter, New York.

Bašić, J., Ferić, M., Kranželić, V. (2001): Od primarne prevencije do ranih intervencija.

Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb.

Bašić, J. (2009): Teorije prevencije: prevencija poremećaja u ponašanju i rizičnih ponašanja

djece i mladih. Školska knjiga, Zagreb.

Bell, C.C. (2001): Cultivating Resiliency in Youth. Journal of Adolescent Health, 29, 375-

381.

Ben-Arieh, A. (2005): Citizenship and Childhood. Childhood, Voll 12(1), 33-53.

Page 212: THE REALIZATION OF THE CHILDREN'S RIGHTS IN THE PROCESS …bib.irb.hr/datoteka/992235.DR_FINAL.pdf · 2019-03-27 · university of zagreb faculty of education and rehabilitation sciences

212

Benedek, W., Nikolova, M. (2005): Razumijevanje ljudskih prava: Priručnik o obrazovanju za

ljudska prava. Mreža za ljudsku sigurnost i Istraživačko obrazovni centar za ljudska

prava i demokratsko građanstvo.

Berns, R. M. (1985): Child, Family, Community. CSB College Publishing, New York.

Bessis, S. (1995): From Social Exclusion to Social Cohesion: Towards a Policy Agenda.

University of Roskilde, Denmark.

Bessner, R. (2002): The Concept of Children′s Rights. Department of Justice, Canada.

Birmigham City Council. Community Cohesion Strategy. www.birmingham.gov.uk

Brajša-Žganec, A. (1997): Socijalna podrška, ratna iskustva i depresivnost u ranoj

adolescenciji. Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Magistarski rad.

Braut-Kazić, Maleš (1986): Tinejdžeri traže odgovore. Alfa, Zagreb.

Breton, M. (2001): Neighborhood Resiliency. Journal of Community Practice, 9(1), 21-36.

Britvić Vetma, B. (2008): Europska konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, 45, 1, 129-148.

Bronfenbrenner, U. (1979): The Ecology of Human Development. Cambridge, MA: Harvard

University Press.

Brooks-Gunn, J. (1995): Children in Families in Comminities: Risk and Intervention in the

Bronfenbrenner Tradition. (U) Moen, P., Elder, G.H. i Lüscher, K. (ur): Examing

Lives In Context: Perspectives on The Ecology of Human Development. American

Psychological Association, Washington D.C.

Broughton, S. F., Hester, J. R. (1993): Effects of administrative and community support on

teacher acceptance of classroom interventions. Journal of Educational and

Psychological Consultation, 4(2), 169-177.

Cantle, T. (2001): Community Cohesion Review Team. www.image.guardian.co.uk/sys-

files/Guardian/documents.

Chaskin, R.J. (2008): Resilience, Community and Resilient Communities: Conditioning

Contexts and Collecitive Action. Child Care in Practice, 14,1, 65-74.

Cipek, Maleš, Stričević (2003): Mi poznajemo i živimo svoja prava: priručnik za odgoj i

obrazovanje o pravima djeteta u osnovnoj školi. Školska knjiga, Zagreb.

Corwin, R. (1965): Professional persons in public organizations. Educational Administration

Quarterly, 1(3), 7-12.

Coutu, D.L. (2002): How Resilience Works. Harvard Business Review, 80, 46-51.

Čudina-Obradović, M., Težak, D. (1995): Mirotvorni razred. Znamen, Zagreb.

Čulo, (1999): Djelovanje za djecu u devedesetima. Dijete i društvo, Zagreb, 1, 11-44.

Page 213: THE REALIZATION OF THE CHILDREN'S RIGHTS IN THE PROCESS …bib.irb.hr/datoteka/992235.DR_FINAL.pdf · 2019-03-27 · university of zagreb faculty of education and rehabilitation sciences

213

Daly, M. (2002): Pristup socijalnim pravima u Europi. Izdanja Vijeća Europe, Strasbourg.

Dekleva, B. (2008): Iskustva s kvalitativnim istraživanjem u polju socijalne pedagogije u

Sloveniji:osobna refleksija. (U) Koller-Trbović, N., Žižak, A. (ur) Kvalitativni pristup

u društvenim znanostima. Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet Sveučilišta u Zagrebu,

Zagreb, 13-37.

Doležal, D. (2006): Otpornost i prevencija poremećaja u ponašanju. Hrvatska revija za

rehabilitacijska istraživanja, 42,1, Zagreb.

Domazet, A. (2008): Mladi Europljani o dječjim pravima. Dijete i društvo, Zagreb, 1/2, 205-

213.

Dulčić, A. (2001): Uloga ombudsmana u promicanju i zaštiti prava djeteta. Dijete i društvo,

Zagreb, 4, 419-436.

Durkheim, E. (1996): Obrazovanje i sociologija, Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu,

Zagreb.

Edwards, R., Alldred, P. (1999): Children and Young People’s Views of Social Research: The

Case og Research on Home-school Relatons. Childhood: A Global Journal of Child

Research, 6, 2, 261-281.

Ennew, J. (2000): How can We Define Citizenship in Childhood? Working Paper Series,

Harvard Center for Population and Development Studies, Vol.10 (12).

Europska povelja o lokalnoj samoupravi (Narodne novine – Međunarodni ugovori 14/97).

Fawcet, S. B., Paine, A. L.,Francisco, V. T.,Vliet, M. (1993) Promoting Health Trough

Community Development; Haworth Press, Binghamton.

Ferić, M. i Kranželić, V. (2001): Lokalna zajednica u osmišljavanju i postavljanju programa

prevencije poremećaja u ponašanju. (U) Janković, J., Bašić, J. (ur) Prevencija

poremećaja u ponašanju djece i mladih u lokalnoj zajednici. Povjerenstvo Vlade

Republike Hrvatske za prevenciju poremećaja u ponašanju djece i mladeži i zaštitu

djece s poremećajima u ponašanju, 65-80.

Ferić, M. (2003): „Partnerstvo“ programa usmjerenih obitelji i zajednici (u) Bašić, J.,

Janković, J. (ur) Lokalna zajednica – Izvorište nacionalne strategije prevencije

poremećaja u ponašanju djece i mladih, Državni zavod za zaštitu obitelji, materinstva i

mladeži, Povjerenstvo Vlade Republike Hrvatske za prevenciju poremećaja u

ponašanju djece i mladih, 74-83.

Ferić Šlehan, M. (2008): Rizični i zaštitni čimbenici u obiteljskom okruženju: razlike u

procjeni mladih i njihovih roditelja. Hrvatska revija za rehabilitacijska istraživanja, 44,

1, 15-26.

Page 214: THE REALIZATION OF THE CHILDREN'S RIGHTS IN THE PROCESS …bib.irb.hr/datoteka/992235.DR_FINAL.pdf · 2019-03-27 · university of zagreb faculty of education and rehabilitation sciences

214

Fong, L., Yuk Yee., Pattie (2005): A Search for New Ways of Describing Parent-Child

Relationships.Childhood, Voll12(1), 111-137.

Fraser, M. W.(1997): The Ecology of Childhood: The multisystems Perspective. (In) Fraser,

W. M. (ed): Risk and Resilience In Childhood: An ecological Perspective. NASW

Press, 1-9.

Fraser, M.W. (2004): Risk and Resilience in Childhood: An Ecological Perspective.

Washington, DC: NASW Press.

Fryer, D. (2000): The future of Primary Prevention. The Journal of Primary Prevention,

21,2.137-140.

Gerberich, S.S., Stearns, S.J., Dowd, T. (1995): A Critical Skill for the Future: Community

Assessment. Journal of Community Health Nursing, 12, 4, 239-250.

Glasser, W. (1994): Kvalitetna škola. Educa, Zagreb.

Glasser, W. (2000): Teorija izbora. Alineja, Zagreb.

Glasser, W. (2001): Svaki učenik može uspjeti. Alineja, Zagreb.

Grigg, W.N. (1997): Your Child, the Global Citizen. The New American.

Grotberg, E.H. (1998): The International Resilience Projekt.

www.resident.uiuc.edu/library/grotb98a.html

Haavind, H. (2005): Towards a Multifaceted Understanding of Children as Social

Participants. Childhood, Voll 12(1), 139-152.

Halmi, Aleksandar (1989): Socijalni rad u lokalnoj zajednici. Socijalna zaštita, Zagreb.

Hart, R.A. (1992): Children's Participation: from Tokenism to Citizenship. UNICEF

Innocenti Research Centre.

Haydon, D., Monteith, M. (2007): Save the Children. www.savethechildren.org.uk/en/docs/

Hawkins, J., Catalano, R. i Miller, J. (1992): Risk and Protective Factors for Alcohol and

other Drug Problems in Adolescence and Early Adulthood: Implications for Supstance

Abuse Prevention. Psychological Bulletin, 112, 64-105.

Hawkins, J.D. (1997): Academic performance and school succes: Sources and consequences.

(In) Weissberg et al. (eds) Enhancing Children's Wellnes. Sage Publications,

Thousand Oaks, London.

Hoover, S.; Achilles, M. (1996): Let’s Make a Deal – Collaborating on a Full-Service School

with Your Community. Corwin Press Inc., Thousand Oaks, CA.

Horvat, (2000): Pučki pravobranitelj i zaštita prava djeteta. Dijete i društvo, Zagreb, 1, 81-86.

Howe, B. i Covell, C. (2005): Empowering Children: Children’s Rights Education as a

Pathway to Citizenship. University of Toronto, Toronto.

Page 215: THE REALIZATION OF THE CHILDREN'S RIGHTS IN THE PROCESS …bib.irb.hr/datoteka/992235.DR_FINAL.pdf · 2019-03-27 · university of zagreb faculty of education and rehabilitation sciences

215

Hrabar, D. (1990): Novi pogledi na prava djece. Socijalni rad, 1-2, 67-76.

Hrabar, D. (1994): Prava djece u obitelji. Revija za socijalnu politiku, 3, 263-267.

Hrabar, D. (1995): Institucionalni i izvaninstitucionalni oblici zaštite dječjih prava. Zbornik

Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, 4-5,551-574.

Hrabar, D. (1995): Ombudswork for children. E. Verhellen and F. Spiesschaert (eds.). Revija

za socijalnu politiku, 4, 367-370.

Hrabar, D. (1996): Europska konvencija o ostvarivanju dječjih prava. Zbornik Pravnog

fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, 4, 391-403.

Hrabar, D. (2001): Odgoj i obrazovanje djece – pravni status djece, roditelja i škole. Dijete i

društvo, 4, 561-565.

Hrabar, D. (2002): Protokoli uz Konvenciju o pravima djeteta. Zbornik Pravnog fakulteta, 2,

319-348.

Hrabar, Vizek-Vidović, Čaldarović, Žižak (1999): Utvrđivanje osnovnih kriterija za

nadgledanje Konvencije o pravima djeteta. Udruga za inicijative u socijalnoj politici,

Zagreb.

Hill, M., Tisdall, K. (1997): Children and Society, Addison Wesley Longman, Harlow.

Ilišin, V., Radin, F. (2002): Mladi uoči trećeg milenija. Institut za društvena istraživanja u

Zagrebu i Državni zavod za zaštitu obitelji, materinstva i mladeži, Zagreb.

Ilišin, V. (2003): Mediji u slobodnom vremenu djece i komunikacija o medijskim sadržajima.

Medijska istraživanja, god. 9, br. 2, 9-34.

Irby, I., Tolman, J. (2002): Rethinking Leisure Time: Expanding Opportunities for Young

People and Communities. Washington, The Forum for Youth Investment.

Imamović, (1996): Djecu treba zaštititi. Odvjetnik, 9-10, 61-67.

Jack, G. (2006): The Area and Community components of Children’s Well-being.

Children&Society Volume, 20, 334-347.

Jakovac, Lozić (1997): Haška konvencija o nadležnosti, primjeni, prihvaćanju i izvršenju

(odluka), te o suradnji s obzirom na roditeljsku odgovornost i mjere dječje zaštite kao

još jedan prilog na putu zaštite prava djeteta. Pravni vjesnik, 3-4, 170-178.

Janković, J. (2003): Obitelj, škola i lokalna zajednica. (U) Janković, J., Bašić, J. (ur) Lokalna

zajednica – izvorište Nacionalne strategije prevencije poremećaja u ponašanju djece i

mladih. Državni zavod za zaštitu obitelji, materinstva i mladeži, Zagreb, 57-59.

Jeđud, I. (2008): Kvalitativni pristup u društvenim istraživanjima. (U) Koller-Trbović, N.,

Žižak, A. (ur) Kvalitativni pristup u društvenim znanostima. Edukacijsko-

rehabilitacijski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, 13-37.

Page 216: THE REALIZATION OF THE CHILDREN'S RIGHTS IN THE PROCESS …bib.irb.hr/datoteka/992235.DR_FINAL.pdf · 2019-03-27 · university of zagreb faculty of education and rehabilitation sciences

216

Juul, J. (1996): Vaše kompetentno dijete. Educa, Zagreb.

Juul, J. (2010): Od poslušnosti do odgovornosti. Naklada Pelago, Zagreb.

Jurić, V. (2000): Školsko i razredno nastavno ozračje. (U) Maleš, D., Stričević, I. (ur) Mi

poznajemo i živima svoja prava. Školska knjiga, Zagreb, 2000, 28-36.

Kirby P., Bryson S. (2002): Measuring the Magic? Evaluating and Researching Young

People’s Partipation in Public Decision Making.

www.creatingexcellence.org.uk/ceimages/

Kohlberg, L. (1973): The claim to moral adequacy of a highest stage of moral judgement.

Journal of Philosophy, 70, 630-646.

Koller-Trbović, N. (1998): Pravovremeno otkrivanje poremećaja u ponašanju djece i mladeži

i rano interveniranje. Kriminologija i socijalna integracija, Edukacijsko-

rehabilitacijski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, 6, 1, 51-60.

Koller-Trbović, Žižak (2005): Participacija korisnika u procesu procjene potreba i planiranja

intervencija: socijalnopedagoški pristup. Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet

Sveučilišta u Zagrebu.

Koller-Trbović, Žižak (2006): Samoiskaz djece i mladih s rizikom u obitelji i/ili ponašanju o

doživljaju društvenih intervencija. 3. slovenski kongres socijalne pedagogije s

međunarodnim sudjelovanjem.

Konvencija o pravima djeteta (2001), Državni zavod za zaštitu obitelji, materinstva i mladeži,

Zagreb.

Koren, M. (2005): Ljudska prava djece: pravo na informaciju. Dijete i društvo, 6, 2, 267-285.

Kranželić, V., Ferić Šlehan, M. (2010): Centar za djecu, mlade i obitelj Velika Gorica –

Raditi s djecom, mladima i obitelji. (U) Puljiz, S. (ur) Zajednica usmjerena na djecu,

mlade i obitelji. Centar za djecu, mlade i obitelj Velika Gorica, Velika Gorica, 13-24.

Kranželić – Tavra, V. (2002): Rizični i zaštitni čimbenici u školskom okruženju kao temelji

uspješnije prevencije poremećaja u ponašanju djece i mladih. Hrvatska revija za

rehabilitacijska istraživanja, 38, 1, 1-12.

Kulig, J.C. (2000): Community Resiliency: The Potential for Community Health Nursing

Theory Development. Public Health Nursing, 17, 374-385.

Kušević, B. (2008): Slušati djecu. Dijete i društvo, 1/2, 531-535.

Lansdown, G. (2001): Promoting Children’s Participation in Democratic Decision-Making.

UNICEF, Innocenti Research Centre, Florence, Italy.

Larson, N.C., Dearmont, M. (2002): Strenghts of Farming Communities in Fostering

Resilience in Children. Child Welfare, 81, 821-835.

Page 217: THE REALIZATION OF THE CHILDREN'S RIGHTS IN THE PROCESS …bib.irb.hr/datoteka/992235.DR_FINAL.pdf · 2019-03-27 · university of zagreb faculty of education and rehabilitation sciences

217

Lauc, Z. (1999): Promicanje i provedba načela Europske povelje o lokalnoj samoupravi,

osobito načela supsidijarnosti. Javna uprava u demokratskom društvu. Zbornik radova,

131-154.

Lebedina Manzoni, M (2001): Preduvjeti uspješnog razvoja; u: Žižak, A., Koller-Trbović, N.,

Lebedina Manzoni, M: Od rizika do intervencija. Zagreb, Edukacijsko-rehabilitacijski

fakultet Sveučilišta u Zagrebu, 77-96.

Lefferet, N., Benson, P.L. i Roehlkepartain, J. L. (1997): Starting Out Right. Minneapolis,

Search Institute.

Lipman, M. (2003): Thinking in education, Cambridge: Cambridge Universty Press.

Majstorovi, I. (2007): Odgoj djece u obitelji – pravni aspekti. Dijete i društvo, 2, 441-449.

Malenica, (1997): Prava djece ometene u razvoju. Pravnik, Zagreb.

Maleš, D. (1995): Između djetinjstva i zrelosti. Pedagoška biblioteka za roditelje, Đakovo.

Maleš, D. (2000): Značenje odgoja i obrazovanja za prava djeteta. Dijete i društvo, 2, 1, 57-

64.

Maleš, Stričević (2000): Mi poznajemo i živimo svoja prava. Školska knjiga. Zagreb.

Maleš, D. (2003): Suradnja škole, obitelji i lokalne zajednice u prevenciji poremećaja u

ponašanju djece i mladih. (U) Janković, J., Bašić, J. (ur) Lokalna zajednica – izvorište

Nacionalne strategije prevencije poremećaja u ponašanju djece i mladih. Državni

zavod za zaštitu obitelji, materinstva i mladeži, Zagreb, 84-104.

Maleš, Stričević (2003): Moja prava. Udruženje Djeca prva, Zagreb.

Maleš, Stričević (2004): Roditelji i prava djeteta. Udruženje Djeca prva, Zagreb.

Maleš, Stričević (2005): Odgoj za demokraciju u ranom djetinjstvu: priručnik za rad s djecom

predškolske dobi na razvoju humanih vrijednosti. Udruženje Djeca prva, Zagreb.

Maleš, Stričević (2007): Demokracija kao temeljna odgojna vrijednost. Dijete i društvo, 2,

335-355.

Maleš, Milanović, Stričević (2003): Živjeti i učiti prava: odgoj za ljudska prava u sustavu

predškolskog odgoja. Filozofski fakultet, Zagreb.

Marks, E. S. (1995): Entry Strategies for School Consultation. The Guilford press.

Mataga Tintor, A. (2001): Mogućnosti djelovanja jedinice lokalne samouprave u prevenciji

društveno neprihvatljivih ponašanja djece i mladih. (U) Janković, J., Bašić, J. (ur)

Prevencija poremećaja u ponašanju djece i mladih u lokalnoj zajednici. Povjerenstvo

Vlade Republike Hrvatske za prevenciju poremećaja u ponašanju djece i mladeži i

zaštitu djece s poremećajima u ponašanju, Zagreb, 313-329.

Page 218: THE REALIZATION OF THE CHILDREN'S RIGHTS IN THE PROCESS …bib.irb.hr/datoteka/992235.DR_FINAL.pdf · 2019-03-27 · university of zagreb faculty of education and rehabilitation sciences

218

Mataga Tintor, A. (2010): Centar za djecu, mlade i obitelj Velika Gorica – Raditi s djecom,

mladima i obitelji. (U) Puljiz, S. (ur) Centar za djecu, mlade i obitelj iz perspektive

lokalne zajednice – od ideje do provedbe. Centar za djecu, mlade i obitelj Velika

Gorica, Velika Gorica, 13-24.

Mataga Tintor A., Puljiz, S. (2007): Vodič za roditelje. Grad Velika Gorica.

Matthews, H. (2001): Citizenship, Youth Councils and Young People’s Participation. Journal

of Youth Studies, 4, 3, 299-318.

McCarthy, P., Laing, K., Walker, J. (2004): Offenders of the Future? Assessing the Risk of

Children and Young People Becoming Involved in Criminal or Antisocial Behaviour.

Newcastle Centre for Family Studies University of Newcastle upon Tyne,

Milas, G. (1995): Prava djece u Republici Hrvatskoj. Pravnik, 56, Zagreb.

Milas, G. (2005): Istraživačke metode u psihologiji i drugim društvenim znanostima. Naklada

Slap, Samobor.

Miljković, D., Rijavec, M. (2001). Razgovori sa zrcalom, Zagreb: IEP

Nacionalni plan aktivnosti za prava i interese djece od 2006. do 2012. godine. Ministarstvo

obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti.

Načela Konvencije o pravima djeteta

www.dadalos.org/kr/Menschenrechte/Grundkurs_MR3/Kinderrechte/kinderre.htm

Neobvezni protokol uz Konvenciju o pravima djeteta o prodaji djece, dječjoj prostituciji i

dječjoj pornografiji. Dijete i društvo, 4, 551-557.

Osler, A., Starkey, H. (2005): Education for Democratic Citizenship. Research Papers in

Education, 21, 4, 433 – 466.

Pećnik, N. (2008): Suvremeni pogledi na dijete, roditeljstvo i socijalizaciju. Dijete i društvo,

1/2, 10, 99-115.

Puljiz, S. (2010): Centar za djecu, mlade i obitelj Velika Gorica – Raditi s djecom, mladima i

obitelji. (U). Puljiz, S. (ur) O programima Centra za djecu, mlade i obitelj. Centar za

djecu, mlade i obitelj Velika Gorica, Velika Gorica, 13-24.

Puljiz, V. (2000): Socijalna država, decentralizacija, socijalna pomoć. Hrvatska javna uprava,

2, 2, 189-222.

Pusić, E. (1981): Komuna i općina. Informator, Zagreb.

Radočaj, T. (2003): Djecu treba čuti. Svaka se generacija suočava s novim izazovima – naš je

u tome da saslušamo što djeca govore i misle. Dijete i društvo, 2-3, 263-273.

Rešetar; B. (2009): Pravo djeteta na susrete i druženja. Pravnik, 44, 88, 19-27.

Page 219: THE REALIZATION OF THE CHILDREN'S RIGHTS IN THE PROCESS …bib.irb.hr/datoteka/992235.DR_FINAL.pdf · 2019-03-27 · university of zagreb faculty of education and rehabilitation sciences

219

Riihelä, M. (1996): How do we deal with children′s questions? University of Helsinki.

Doctoral disertation.

Rolfe, R.E. (2006): Social Cohesion and Community Resilience: A Multi-Disciplinary

Review of Literature for Rural Health Research. Rural Centre, Research Towards

Understanding Rural Health in Atlantic Canadian Landscapes.

Roose, R. i Bouverne-de Bie, M. (2007): Do Children Have Rights or Do Their Rights Have

to be Realised? The United Nations Convention on the Rights of the Child as a Frame

of Reference for Pedagogical Action. Journal of Philosophy of Educatin, Vol. 41, 3.

Sheridan, S., Pramling-Samuelson, I. (2001): Children′s Conceptions of Participation and

Influence in Pre-school: a perspective on pedagogical quality. Contemporary Issues iz

Early Childhood, Volume 2, Number 2.

Silov, M. (1999): Ideja ljudskih prava i odgoj djeteta. Napredak, 140 (4), 437-445.

Spajić-Vrkaš V., Stričević I., Maleš D. i Matijević M. (2004): Poučavati prava i slobode.

Istraživačko-obrazovni centar za ljudska prava i demokratsko građanstvo. Filozofski

fakultet Sveučilišta u Zagrebu.

Stričević, D. (2001): Neki oblici nasilja nad djecom izvan obitelji. Dijete i društvo, 4, 515-

533.

Statut Grada Velike Gorice (Službeni glasnik Grada Velike Gorice – pročišćeni tekst, br.2/03)

Sund, L.G. (2006): The Rights of the Child as Legally Protected Interests. The Internationa

Journal of Children’s Rights, 14, 327-337.

Tangen, R. (2008): Listening to Children's Voices in Educational Research: Some Theoretical

and Methological Problems. European Journal of Special Needs Education, 23, 2,

157-166.

Tisdall, E.K.M. (2004): Participation or protection. Children, young people and dissemination'

in Reflections on Research: The realities of doing research in the social sciences. Eds.

N. Hallowell, J. Lawton and S. Gregory. Milton Keynes : Open University Press, pp.

98-101.

Tisdall, E.K.M., Bell , R. (2006): ‘Included in Governance? Children's participation in

‘public' decision-making' in Tisdall, E.K.M., Davis , J., Hill, M. and Prout, A. (Eds)

Children, young people and social inclusion: participation for what? Bristol: Policy

Press, pp. 105-120.

The National Child Traumatic Stress Network (2007): Building Community Resilience for

Childen and Families.www.nctsnet.org/nccts/asset.

Page 220: THE REALIZATION OF THE CHILDREN'S RIGHTS IN THE PROCESS …bib.irb.hr/datoteka/992235.DR_FINAL.pdf · 2019-03-27 · university of zagreb faculty of education and rehabilitation sciences

220

Thomas, N. (2007): Towards a Theory of Children’s Partipcipation. International Journal of

Children’s Rights, 15, 199-218.

Veerman, P. i Levine H. (2000): Implementing Children’s Rights on a Local Level:

Narrowing the Gap between Geneva and the Grassroots. International Journal of

Children's Rights, 8, 373-384.

Ustav Republike Hrvatske (NN 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01,

76/10, 85/10).

Vinson, T. (2004): Community Adversity and Resilience: The Distribution of Social

Disadvantige in Victoria and New South Wales and the Mediating Role of Social

Cohesion. acl.arts.usyd.edu.au/jss/indeks.htlm

Vizek – Vidović V., Žižak, A. (2005): Participacija djece u procesu odgoja- ostvarivanje

prava djece smještene u domovima za djecu u Republici Hrvatskoj. Udruga za

inicijative u socijalnoj politici. Zagreb.

Vizek – Vidović, V., Žižak, A. (2000): Izvješće o rezultatima anketnog ispitivanja nevladinih

organizacija o projektima vezanim uz promicanje prava djeteta. Udruga za inicijative

u socijalnoj politici, Zagreb.

Vujčić, V. (2003): Koncepcija i praksa građanstva kod hrvatskih srednjoškolaca. Politička

misao, XL, 3, 3-36.

Warren, D. i Warren, R. (1977): The neighborhood organizers handbook. Notre Dame, IN:

University of Notre Dame.

Williams, J.H., Ayers, D.C. i Arthur, W.M. (1997): Risk and Protective Factors in Risk and

Resilience in Childhood: An Ecological Perspective. NASW Press, WA, DC., 140-

170.

Williams, J. (2007): Incorporating Children's Rights: The Divergence in Law and Policy.

Legal Studies, 27, 2, 261-287.

Zakon o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi (NN 33/01, 60/01 106/03, 129/05,

109/07, 125/08).

Živčić-Bećirević, I. (1995/96.): Konstrukcija skale percipirane socijalne podrške za djecu.

Godišnjak Zavoda za psihologiju, Rijeka: Pedagoški fakultet Sveučilišta u Rijeci. 91-

98.

Žižak, A., Koller-Trbović N., Lebedina-Manzoni, M. (2001): Od rizika do intervencija.

Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet Sveučilišta u Zagrebu.

Page 221: THE REALIZATION OF THE CHILDREN'S RIGHTS IN THE PROCESS …bib.irb.hr/datoteka/992235.DR_FINAL.pdf · 2019-03-27 · university of zagreb faculty of education and rehabilitation sciences

221

Žižak, A., Nikolić, B., Koller-Trbović N. (2001): Procjena poštivanja prava djeteta u obitelji.

Revija za rehabilitacijska istraživanja, Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet Sveučilišta

u Zagrebu, 37, 2, 127-142.

Žižak, A., Nikolić, B., Koller-Trbović N. (2001): Roditeljska procjena poštivanja prava

djeteta u obitelji (u) Janković, J., Bašić, J. (ur) Prevencija poremećaja u ponašanju

djece i mladihu lokalnoj zajednici, Povjerenstvo Vlade Republike Hrvatske za

prevenciju poremećaja u ponašanju djece i mladeži i zaštitu djece s poremećajima u

ponašanju, 91-115.

Žižak, A. (1995): A što o svojim pravima kažu djeca? Dijete, Radna skupina za prava djeteta,

2.

Žižak, A. (2003): Prevencija urbanog kriminala: vodič za tijela lokalne samouprave. Državni

zavod za zaštitu obitelji, materinstva i mladeži, Zagreb.

Žižak, A., Koller-Trbović, N. (2003): Sudjelovanje djeteta u procesu procjene potreba i

planiranja intervencija. Dijete i društvo, 5, 1, 119-136.

Žižak, A., Vizek-Vidović, V. (2004): Participacija djece u procesu odgoja – ostvarivanje

prava djece smještene u domovima za djecu u RH. Udruga za inicijative u socijalnoj

politici, Zagreb.

Žižak, A., Ratkajec, G., Nikolić B., Maurović I., Mirosavljević, A. (2010): Jake strane djece i

mladih, korisnika institucionalnog tretmana. Sveučilište u Zagrebu, Edukacijsko-

rehabilitacijski fakultet

Page 222: THE REALIZATION OF THE CHILDREN'S RIGHTS IN THE PROCESS …bib.irb.hr/datoteka/992235.DR_FINAL.pdf · 2019-03-27 · university of zagreb faculty of education and rehabilitation sciences

222

12. PRILOZI Prilog 1: Upitnik za djecu o pravima djeteta

Prilog 2: Upitnik za djecu o informiranosti o programima za djecu i mlade na području Grada

Velike Gorice

Prilog 3: Ček lista prednosti (Lefferet, Benson i Roehlkepartain, 1997., prilagođeno)

Prilog 4: Skala percipirane socijalne podrške (Živčić-Bečirević, 1996)

Prilog 5: Upitnik za roditelje o pravima djeteta

Prilog 6: Upitnik za roditelje o informiranosti o programima za djecu i mlade na području

Grada Velike Gorice

Prilog 7: Upitnik za učitelje o pravima djeteta

Prilog 8: Upitnik za učitelje o informiranosti o programima za djecu i mlade na području

Grada Velike Gorice

Page 223: THE REALIZATION OF THE CHILDREN'S RIGHTS IN THE PROCESS …bib.irb.hr/datoteka/992235.DR_FINAL.pdf · 2019-03-27 · university of zagreb faculty of education and rehabilitation sciences

223

Prilog 1 UPITNIK ZA DJECU O PRAVIMA DJETETA

U ovom upitniku se nalaze neke tvrdnje i pitanja vezana uz ostvarivanje prava djeteta. Molimo

Te da ispuniš ovaj upitnik iskreno. Nema točnih i netočnih odgovora, ali Te molimo da pažljivo odgovoriš na sva pitanja.

Rezultati će se koristiti isključivo u znanstveno-istraživačke svrhe. Unaprijed Ti zahvaljujemo na suradnji!

OPĆI PODACI 1. Spol (zaokruži): 1. muški 2. ženski

2. Koliko imaš godina? __________

3. Naselje u kojem živiš (ako živiš u Velikoj Gorici, zaokruži br.1, ako živiš u nekom drugom naselju,

napiši u kojem pod br. 2): 1. Velika Gorica 2. ____________

Zaokruži jedan od ponuđenih odgovora.

1. Imao/la sam priliku upoznati se s pravima djeteta. NE DA 2. Znam što je Konvencija UN o pravima djeteta. NE DA 3. Znam koje su vrste prava djeteta navedene u NE DA

Konvenciji UN o pravima djeteta. Pažljivo pročitaj svaku tvrdnju i zaokruži broj koji predstavlja Tvoj odgovor: 1 = uopće nije važno

2 = uglavnom nije važno 3 = niti je važno, niti je nevažno 4 = uglavnom je važno 5 = jako je važno

1. VAŽNO JE DA SVA DJECA IMAJU PRAVO NA ŽIVOT. 1 2 3 4 5 2. Važno je da sva djeca imaju pravo biti zaštićena od teškog rada

i izrabljivanja. 1 2 3 4 5

3. Važno je da sva djeca imaju pravo na udruživanje, što znači da se mogu udruživati radi ostvarenja zajedničkih interesa (klubovi, grupe i sl.)

1 2 3 4 5

4. Važno je da sva djeca imaju pravo na obrazovanje. 1 2 3 4 5 5. Važno je da odrasli uvažavaju i poštuju mišljenje djeteta. 1 2 3 4 5 6. Važno je da sva djeca imaju pravo na informacije koje ih se

tiču. 1 2 3 4 5

7. Važno je da sva djeca imaju pravo na slobodu misli i izražavanja. 1 2 3 4 5

8. Važno je da sva djeca imaju pravo biti zaštićena od zloporabe, zapostavljanja i nasilja. 1 2 3 4 5

9. Važno je da sva djeca imaju pravo na primjerenu prehranu. 1 2 3 4 5 10. Važno je da sva djeca imaju pravo biti zaštićena od droga,

alkohola i duhana. 1 2 3 4 5

11. Važno je da sva djeca imaju pravo na slobodno izražavanje svog mišljenja. 1 2 3 4 5

Page 224: THE REALIZATION OF THE CHILDREN'S RIGHTS IN THE PROCESS …bib.irb.hr/datoteka/992235.DR_FINAL.pdf · 2019-03-27 · university of zagreb faculty of education and rehabilitation sciences

224

12. Važno je da sva djeca imaju pravo na igru i slobodno vrijeme. 1 2 3 4 5 13. Važno je da se mišljenje svakog djeteta ozbiljno uzima u obzir. 1 2 3 4 5 14. Važno je da sva djeca imaju pravo na odgovarajući životni

standard i smještaj. 1 2 3 4 5

Zaokruži odgovor koji najbolje predstavlja Tvoje mišljenje.

1. Moji roditelji su imali priliku upoznati se s pravima djeteta. NE DA 2. Moji roditelji znaju što je Konvencija UN o pravima djeteta. NE DA 3. Moji roditelji znaju koje su vrste prava djeteta navedene u NE DA

Konvenciji UN o pravima djeteta. Slijede pitanja koja opisuju tvoj doživljaj obitelji, roditelja ili staratelja. Pažljivo pročitaj svaku tvrdnju i zaokruži broj koji predstavlja Tvoj odgovor:

1 = uopće nije točno 2 = uglavnom nije točno 3 = niti je točno, niti je netočno 4 = uglavnom je točno 5 = u potpunosti je točno

1. Moji roditelji poštuju moja prava. 1 2 3 4 5 2. U mojoj obitelji se razgovara o pravima djeteta. 1 2 3 4 5 3. Svaki problem mogu riješiti uz pomoć moje obitelji. 1 2 3 4 5 4. Moji roditelji razumiju moje potrebe i probleme. 1 2 3 4 5

5. Moji roditelji me pitaju za mišljenje kada se radi o nekom problemu koji se tiče mene. 1 2 3 4 5

6. Svi članovi obitelji aktivno sudjeluju u donošenju odluka. 1 2 3 4 5

7. Mogu utjecati na odluke koje donose moji roditelji. 1 2 3 4 5 Slijede pitanja koja opisuju Tvoj doživljaj škole. Pažljivo pročitaj svaku tvrdnju i zaokruži broj koji predstavlja Tvoj odgovor:

1 = uopće nije točno 2 = uglavnom nije točno 3 = niti je točno, niti je netočno 4 = uglavnom je točno 5 = u potpunosti je točno

1. U mojoj školi odrasli poštuju prava djeteta. 1 2 3 4 5 2. Učitelji u mojoj školi pitaju djecu za mišljenje. 1 2 3 4 5 3. U školi učimo o pravima djeteta. 1 2 3 4 5 4. U mojoj školi aktivno djeluje Vijeće učenika. 1 2 3 4 5

Page 225: THE REALIZATION OF THE CHILDREN'S RIGHTS IN THE PROCESS …bib.irb.hr/datoteka/992235.DR_FINAL.pdf · 2019-03-27 · university of zagreb faculty of education and rehabilitation sciences

225

5. Edukacija o pravima djeteta značajno pomaže smanjivanju i sprječavanju problema među djecom. 1 2 3 4 5

6. U slučaju nepravde učenici u mojoj školi mogu se obratiti ravnatelju škole. 1 2 3 4 5

7. U mojoj školi imamo pravo izreći svoje mišljenje. 1 2 3 4 5

8. Učenici u mojoj školi mogu poticati i organizirati različite aktivnosti. 1 2 3 4 5

9. Učitelji u mojoj školi slušaju i uvažavaju mišljenje učenika. 1 2 3 4 5

10. Učenici u mojoj školi mogu utjecati na odluke koje donose učitelji. 1 2 3 4 5

11. Predstavnika mog razreda u Vijeće učenika biramo demokratskim putem – glasovanjem na satu razrednog odjela.

1 2 3 4 5

12. U mojoj školi djeca poštuju prava djeteta. 1 2 3 4 5

13. Učenici u mojoj školi slušaju i uvažavaju mišljenje svojih vršnjaka. 1 2 3 4 5

Zaokruži odgovor koji najbolje predstavlja Tvoje mišljenje.

1. U školi bi trebalo ponuditi učenicima izborni predmet «Prava djeteta». NE DA

2. I učitelji bi trebali polaziti edukaciju o pravima djeteta. NE DA

Pažljivo pročitaj svaku tvrdnju i zaokruži broj koji predstavlja Tvoj odgovor:

1 = uopće nije točno 2 = uglavnom nije točno 3 = niti je točno, niti je netočno 4 = uglavnom je točno 5 = u potpunosti je točno

1. U mojoj lokalnoj zajednici odrasli poštuju prava djece. 1 2 3 4 5

2. U mojoj lokalnoj zajednici organiziraju se tribine i druge edukativne aktivnosti o pravima djeteta. 1 2 3 4 5

3. U mojoj lokalnoj zajednici govori se o pravima djeteta. 1 2 3 4 5

4. U mojoj lokalnoj zajednici djeca i mladi aktivno sudjeluju u životu zajednice. 1 2 3 4 5

5. U mojoj lokalnoj zajednici gradonačelnik sluša i uvažava mišljenje djece. 1 2 3 4 5

6. U mojoj lokalnoj zajednici djeca imaju pravo i priliku izricati svoje mišljenje. 1 2 3 4 5

Page 226: THE REALIZATION OF THE CHILDREN'S RIGHTS IN THE PROCESS …bib.irb.hr/datoteka/992235.DR_FINAL.pdf · 2019-03-27 · university of zagreb faculty of education and rehabilitation sciences

226

Slijede pitanja koja opisuju Tvoj doživljaj Velike Gorice. Pažljivo pročitaj svaku tvrdnju i zaokruži broj koji predstavlja Tvoj odgovor:

1 = uopće se ne slažem 2 = uglavnom se ne slažem 3 = niti se slažem, niti se ne slažem 4 = uglavnom se slažem 5 = u potpunosti se slažem

1. Velika Gorica je grad u kojem je ugodno živjeti. 1 2 3 4 5 2. Velika Gorica je siguran grad. 1 2 3 4 5

3. Ljudi u Velikoj Gorici imaju osjećaj pripadanja svome gradu. 1 2 3 4 5

Page 227: THE REALIZATION OF THE CHILDREN'S RIGHTS IN THE PROCESS …bib.irb.hr/datoteka/992235.DR_FINAL.pdf · 2019-03-27 · university of zagreb faculty of education and rehabilitation sciences

227

Prilog 2

UPITNIK ZA DJECU O INFORMIRANOSTI O PROGRAMIMA ZA DJECU I MLADE

Slijede neke tvrdnje i pitanja vezana uz Tvoju informiranost o programima koji se provode u Velikoj Gorici. Pažljivo pročitaj svaku tvrdnju i zaokruži broj koji predstavlja Tvoj odgovor:

1. Čuo/la sam za Gradsko vijeće djece Grada Velike Gorice. NE DA

2. Znam koja je uloga i što radi Gradsko vijeće djece Grada Velike Gorice. NE DA

3. Čuo/la sam za akciju «Velika Gorica – grad prijatelj djece». NE DA 4. Znam što znači titula grada prijatelja djece. NE DA 5. Čuo/la sam za Centar za djecu, mlade i obitelj Velika Gorica. NE DA

6. Znam koje su aktivnosti u Centru za djecu, mlade i obitelj Velika Gorica. NE DA

7. Čuo/la sam da je Gradsko vijeće Grada Velike Gorice donijelo Program djelovanja za djecu i mlade NE DA

8. Čuo/la sam da u Velikoj Gorici postoji Savjet mladih. NE DA 9. Znam što radi Savjet mladih. NE DA 10. Čuo/la sam za udruge mladih u Velikoj Gorici. NE DA

11. Znam koje su aktivnosti koje provode udruge mladih u mojoj zajednici. NE DA

Zaokruži odgovor na pitanja o Tvom sudjelovanju u nekim aktivnostima u Velikoj Gorici. 1. Sudjelovao/la sam pismenim i/ili likovnim radovima u

akciji Velika Gorica – prijatelj djece. NE DA

2. Sudjelovao/la sam na neki drugi način u akciji Velika Gorica – prijatelj djece. NE DA

3. Uključio/la sam se u programe Centra za djecu, mlade i obitelj Velika Gorica. NE DA

4. Uključio/la sam se u aktivnosti neke udruge. NE DA

Označi križićem 3 izvora od kojih u najvećoj mjeri dobivaš informacije o programima i aktivnostima u Velikoj Gorici 1. od članova moje obitelji 5. preko lokalnih novina

2. u školi 6. preko plakata

3. na radiju 7. od prijatelja

4. na lokalnoj televiziji 8. putem Interneta

Page 228: THE REALIZATION OF THE CHILDREN'S RIGHTS IN THE PROCESS …bib.irb.hr/datoteka/992235.DR_FINAL.pdf · 2019-03-27 · university of zagreb faculty of education and rehabilitation sciences

228

Zaokruži broj koji predstavlja Tvoj odgovor

1. S kime živiš?

1. s oba roditelja

2. samo s majkom (uključujući i ostale članove obitelji, osim oca)

3. samo s ocem (uključujući i ostale članove obitelji, osim majke)

4. s drugim skrbnicima (drugi članovi obitelji, udomiteljska obitelj i sl.)

Pažljivo pročitaj svaku tvrdnju i zaokruži broj koji predstavlja Tvoj odgovor

1 = uopće nisam zainteresiran/a 2 = uglavnom nisam zainteresiran/a 3 = uglavnom jesam zainteresiran/a 4 = jako sam zainteresiran/a

1. Zainteresiran/a sam za aktivno uključivanje u poboljšanje programa za djecu i mlade u mojoj zajednici. 1 2 3 4

2. Zainteresiran/a sam za aktivno uključivanje u rad Gradskog vijeća djece. 1 2 3 4

3. Zainteresiran/a sam za aktivno uključivanje u rad Savjeta mladih. 1 2 3 4

4. Zainteresiran/a sam za aktivno uključivanje u aktivnost neke udruge mladih. 1 2 3 4

5. Jednog dana rado bih se uključio/la u neku političku stranku. 1 2 3 4 Zaokruži broj koji predstavlja Tvoj odgovor. Izaberi JEDAN odgovor. 1. Ukoliko bi netko kršio moja prava u školi najradije bih se obratio/la:

1. Razredniku 4. Ravnatelju 2. Stručnom suradniku 5. Hrabrom telefonu (psihologu, pedagogu, 6. Nekom drugom ____________________ socijalnom pedagogu, i sl.) 7. Nikome 3. Pravobraniteljici za djecu 2. Ukoliko bi netko kršio prava drugih učenika u školi najradije bih se obratio/la: 1. Razredniku 4. Ravnatelju 2. Stručnom suradniku 5. Hrabrom telefonu (psihologu, pedagogu, 6. Nekom drugom ____________________ socijalnom pedagogu, i sl.) 7. Nikome 3. Pravobraniteljici za djecu

3. Tvoj uspjeh na kraju posljednje školske godine bio je: 1. nedovoljan 2. dovoljan 3. dobar 4. vrlo dobar 5. odličan

Page 229: THE REALIZATION OF THE CHILDREN'S RIGHTS IN THE PROCESS …bib.irb.hr/datoteka/992235.DR_FINAL.pdf · 2019-03-27 · university of zagreb faculty of education and rehabilitation sciences

229

Prilog 3

ČEK LISTA PREDNOSTI (Lefferet, Benson i Roehlkepartain, 1997., prilagođen)

Pažljivo pročitaj svaku tvrdnju i križićem označi Tvoj odgovor:

uvijek uglavnom rijetko nikada

1. Ja dobivam puno ljubavi i podrške od članova moje obitelji.

2. Ja mogu dobiti savjet, podršku, odnosno otvoreno razgovarati sa svojim roditeljima, bakom ili djedom.

3. Poznajem nekoliko odraslih osoba s kojima nisam u rodu, a kod kojih mogu u svako doba doći po pomoć ili savjet.

4. Susjedi me dobro poznaju, ohrabruju i podržavaju.

5. Moja škola je mjesto ohrabrivanja i podrške djeci.

6. Roditelji/staratelji mi pomažu da budem uspješan u školi.

7. Ja se osjećam cijenjenim od odraslih koji žive oko mene.

8. Držim da sam važna i potrebna osoba u svojoj sredini.

9. Barem jedan puta tjedno pomažem ljudima iz mog okruženja kojima je pomoć potrebna.

10. Osjećam se sigurnim kod kuće, u školi i susjedstvu.

11. U mojoj obitelji postoje pravila dobrog ponašanja i roditelji znaju kuda se krećem.

12. Moja škola ima jasna pravila ponašanja i posljedice u kršenju tih prava.

13. Osim mojih roditelja i susjedi su uključeni u praćenje mog ponašanja.

14. Moji roditelji i druge odrasle osobe oko mene pružaju mi primjer dobrog ponašanja.

15. Za svog najboljeg prijatelja mogu reći da je primjer dobrog ponašanja.

16. Roditelji/staratelji i nastavnici me ohrabruju i potiču na dobar uspjeh.

17. Tri ili više sati tjedno provodim učeći/vježbajući sviranje, pjevanje ili neku sličnu aktivnost.

Page 230: THE REALIZATION OF THE CHILDREN'S RIGHTS IN THE PROCESS …bib.irb.hr/datoteka/992235.DR_FINAL.pdf · 2019-03-27 · university of zagreb faculty of education and rehabilitation sciences

230

18. Jedan ili više sati tjedno provodim baveći se sportom u školi ili nekom klubu.

19. Jedan ili više sati tjedno provodim u religioznim aktivnostima (odlazak u crkvu, vjeronauk).

20. Nekoliko večeri u tjednu izlazim s prijateljima samo radi druženja i zabave.

21. Želim biti uspješan u školi.

22. Dok učim osjećam da nešto dobro radim, da sam pozitivno aktivan.

23. Svaki radni dan učim/pišem zadaću jedan ili više sati.

24. Stalo mi je da završim školovanje.

25. Tri ili više sati tjedno čitam iz čistog zadovoljstva.

26. Vjerujem da je jako važno pomagati drugim ljudima.

27. Želim pomoći u tome da svi ljudi budu jednaki i da nestane siromaštva i gladi.

28. U stanju sam izreći što mislim i braniti svoje mišljenje pred drugima.

29. Govorim istinu čak i onda kad to nije lako i kad me košta nečega što mi je dragocjeno.

30. Preuzimam odgovornost za ono što činim.

31. Ja vjerujem da je u mojim godinama važno ne piti, ne drogirati se i ne biti seksualno aktivan.

32. Dobro planiram svoje obveze unaprijed i lako donosim odluke.

33. Lako i dobro sklapam i održavam prijateljstva.

34. Dobro se osjećam u društvu ljudi iz drugih kultura/nacija/rasa.

35. Mogu se oduprijeti svojim vršnjacima kad me nagovaraju da sudjelujem u nedozvoljenim aktivnostima ili se izložim opasnim situacijama.

36. Pokušavam probleme rješavati bez korištenja nasilja (mišića, psovki, vikanja, vrijeđanja, prijetnji).

Page 231: THE REALIZATION OF THE CHILDREN'S RIGHTS IN THE PROCESS …bib.irb.hr/datoteka/992235.DR_FINAL.pdf · 2019-03-27 · university of zagreb faculty of education and rehabilitation sciences

231

37. Vjerujem da imam kontrolu nad većinom stvari u svom životu.

38. Osjećam se dobro u vezi sa sobom.

39. Vjerujem da moj život ima smisao.

40. Vjerujem da me očekuje lijepa budućnost.

Page 232: THE REALIZATION OF THE CHILDREN'S RIGHTS IN THE PROCESS …bib.irb.hr/datoteka/992235.DR_FINAL.pdf · 2019-03-27 · university of zagreb faculty of education and rehabilitation sciences

232

Prilog 4

SKALA PERCIPIRANE SOCIJALNE PODRŠKE (Živčić-Bečirević, 1996)

Molimo Te da pažljivo pročitaš slijedeće rečenice i razmisliš da li se neka odnosi na tebe ili ne. Ako se rečenica odnosi na tebe zaokruži TOČNO, a ako se ne odnosi zaokruži NETOČNO.

1. Imam prijatelje koji me uvijek tješe kad mi netko učini nešto nažao. TOČNO NETOČNO 2. Kad nešto ne znam ili ne razumijem, uvijek mogu pitati učitelja da

mi objasni i pomogne. TOČNO NETOČNO

3. Moji su roditelji spremni učiniti nešto umjesto mene da bi mi pomogli.

TOČNO NETOČNO

4. Kad sam bolestan/bolesna, znam da će me netko od mojih prijatelja nazvati ili doći posjetiti.

TOČNO NETOČNO

5. Svojim učiteljima se mogu obratiti za pomoć i zbog nečega što nije u vezi se školom.

TOČNO NETOČNO

6. Imam barem jednog prijatelja s kojim mogu o svemu pričati. TOČNO NETOČNO 7. Učitelji podržavaju moje ideje i prijedloge. TOČNO NETOČNO 8. Kad nešto ne mogu sam/sama, uvijek znam kome se mogu obratiti

za pomoć. TOČNO NETOČNO

9. Imam prijatelja/prijateljicu za kojeg sam siguran/sigurna da neće odati moju tajnu.

TOČNO NETOČNO

10. Nikome nisam važan/važna. TOČNO NETOČNO 11. Moji roditelji uvijek imaju dovoljno vremena i strpljenja da me

saslušaju kad im želim nešto reći. TOČNO NETOČNO

12. Moji roditelji vole da radim samo ono što oni hoće, a uopće im nije važno što ja želim.

TOČNO NETOČNO

13. Kad sam žalostan/žalosna, uvijek je netko pored mene da me zagrli i utješi.

TOČNO NETOČNO

14. Nitko me ne ohrabruje da uspijem u onome što želim. TOČNO NETOČNO 15. Često moram nešto skrivati od svojih roditelja jer oni to ne bi

razumjeli. TOČNO NETOČNO

16. Moje roditelje uopće ne zanima kako mi je bilo u školi. TOČNO NETOČNO 17. Roditelji mi stalno prigovaraju, a skoro me nikad ne pohvale kad

nešto dobro napravim. TOČNO NETOČNO

Hvala Ti na Tvom vremenu i trudu! ☺

Prilog 5

Page 233: THE REALIZATION OF THE CHILDREN'S RIGHTS IN THE PROCESS …bib.irb.hr/datoteka/992235.DR_FINAL.pdf · 2019-03-27 · university of zagreb faculty of education and rehabilitation sciences

233

UPITNIK ZA RODITELJE O PRAVIMA DJETETA

U ovom upitniku se nalaze neke tvrdnje i pitanja vezana uz ostvarivanje prava djeteta. Molimo

Vas da ispunite ovaj upitnik kako bismo dobili podatke o razmišljanjima i informiranosti roditelja o pravima djeteta. Upitnik je anoniman, a rezultati će se koristiti isključivo u znanstveno-istraživačke svrhe. Rezultati će nam pomoći u poduzimanju ciljanih intervencija u svrhu stvaranja sigurnog i poticajnog okruženja odrastanja djece.

Unaprijed Vam zahvaljujemo na suradnji! OPĆI PODACI 1. Spol (zaokružite): 1. muški 2. ženski

2. Koliko imate godina? __________

3. Naselje u kojem živite (ako živite u Velikoj Gorici, zaokružite br.1, ako živite u nekom drugom

naselju, navedite u kojem pod br. 2): 1. Velika Gorica 2. ____________

Zaokružite jedan od ponuđenih odgovora.

1. Moje dijete je imalo priliku upoznati se s pravima djeteta. NE DA 2. Moje dijete zna što je Konvencija UN o pravima djeteta. NE DA 3. Moje dijete zna koje su vrste prava djeteta navedene u NE DA

Konvenciji UN o pravima djeteta. Pažljivo pročitajte svaku tvrdnju i zaokružite broj koji predstavlja Vaš odgovor: 1 = uopće nije važno

2 = uglavnom nije važno 3 = niti je važno, niti je nevažno 4 = uglavnom je važno 5 = jako je važno

1. VAŽNO JE DA SVA DJECA IMAJU PRAVO NA ŽIVOT. 1 2 3 4 5 2. Važno je da sva djeca imaju pravo biti zaštićena od teškog rada

i izrabljivanja. 1 2 3 4 5

3. Važno je da sva djeca imaju pravo na udruživanje, što znači da se mogu udruživati radi ostvarenja zajedničkih interesa (klubovi, grupe i sl.)

1 2 3 4 5

4. Važno je da sva djeca imaju pravo na obrazovanje. 1 2 3 4 5 5. Važno je da odrasli uvažavaju i poštuju mišljenje djeteta. 1 2 3 4 5 6. Važno je da sva djeca imaju pravo na informacije koje ih se

tiču. 1 2 3 4 5

7. Važno je da sva djeca imaju pravo na slobodu misli i izražavanja. 1 2 3 4 5

8. Važno je da sva djeca imaju pravo biti zaštićena od zloporabe, zapostavljanja i nasilja. 1 2 3 4 5

9. Važno je da sva djeca imaju pravo na primjerenu prehranu. 1 2 3 4 5 10. Važno je da sva djeca imaju pravo biti zaštićena od droga,

alkohola i duhana. 1 2 3 4 5

11. Važno je da sva djeca imaju pravo na slobodno izražavanje svog mišljenja. 1 2 3 4 5

12. Važno je da sva djeca imaju pravo na igru i slobodno vrijeme. 1 2 3 4 5

Page 234: THE REALIZATION OF THE CHILDREN'S RIGHTS IN THE PROCESS …bib.irb.hr/datoteka/992235.DR_FINAL.pdf · 2019-03-27 · university of zagreb faculty of education and rehabilitation sciences

234

13. Važno je da se mišljenje svakog djeteta ozbiljno uzima u obzir. 1 2 3 4 5 14. Važno je da sva djeca imaju pravo na odgovarajući životni

standard i smještaj. 1 2 3 4 5

Zaokružite jedan od ponuđenih odgovora.

1. Imao/la sam priliku upoznati se s pravima djeteta. NE DA 2. Znam što je Konvencija UN o pravima djeteta. NE DA 3. Znam koje su vrste prava djeteta navedene u NE DA

Konvenciji UN o pravima djeteta. Slijede pitanja koja opisuju Vašu procjenu ostvarivanja prava djeteta u obitelji. Zaokružite broj koji predstavlja Vaš odgovor:

1 = uopće nije točno 2 = uglavnom nije točno 3 = niti je točno, niti je netočno 4 = uglavnom je točno 5 = u potpunosti je točno

1. Ja, kao roditelj, poštujem prava mog djeteta. 1 2 3 4 5 2. U našoj obitelji se razgovara o pravima djeteta. 1 2 3 4 5 3. Svaki problem može se riješiti uz pomoć naše obitelji. 1 2 3 4 5 4. Razumijem potrebe i probleme moga djeteta. 1 2 3 4 5

5. Kada se radi o nekom problemu koji se tiče mog djeteta, uvijek za mišljenje pitam i moje dijete. 1 2 3 4 5

6. Svi članovi obitelji trebaju aktivno sudjelovati u donošenju odluka. 1 2 3 4 5

7. Moje dijete može utjecati na odluke koje donosim ja, kao roditelj. 1 2 3 4 5

Slijede pitanja koja opisuju doživljaj škole u koju ide Vaše dijete. Sve tvrdnje odnose se na školu koju polazi Vaše dijete. Zaokružite broj koji predstavlja Vaš odgovor:

1 = uopće nije točno 2 = uglavnom nije točno 3 = niti je točno, niti je netočno 4 = uglavnom je točno 5 = u potpunosti je točno

1. Odrasli poštuju prava djeteta u školi. 1 2 3 4 5 2. Učitelji u školi pitaju djecu za mišljenje. 1 2 3 4 5 3. Djeca u školi uče o pravima djeteta. 1 2 3 4 5 4. U školi aktivno djeluje Vijeće učenika. 1 2 3 4 5

5. Edukacija o pravima djeteta značajno pomaže smanjivanju i sprječavanju problema među djecom. 1 2 3 4 5

6. U slučaju nepravde, učenici se mogu obratiti ravnatelju škole. 1 2 3 4 5

Page 235: THE REALIZATION OF THE CHILDREN'S RIGHTS IN THE PROCESS …bib.irb.hr/datoteka/992235.DR_FINAL.pdf · 2019-03-27 · university of zagreb faculty of education and rehabilitation sciences

235

7. Djeca u školi imaju pravo izreći svoje mišljenje. 1 2 3 4 5 8. Učenici mogu poticati i organizirati različite aktivnosti. 1 2 3 4 5 9. Učitelji u školi slušaju i uvažavaju mišljenje učenika. 1 2 3 4 5 10. Učenici mogu utjecati na odluke koje donose učitelji. 1 2 3 4 5

11. Predstavnika razreda u Vijeće učenika biraju djeca demokratskim putem – glasovanjem na satu razrednog odjela.

1 2 3 4 5

12. Djeca u školi poštuju prava djeteta. 1 2 3 4 5 13. Učenici slušaju i uvažavaju mišljenje svojih vršnjaka. 1 2 3 4 5

Zaokružite odgovor koji najbolje predstavlja Vaše mišljenje.

1. U školi bi trebalo ponuditi učenicima izborni predmet «Prava djeteta». NE DA

2. I učitelji bi trebali polaziti edukaciju o pravima djeteta. NE DA

Slijede pitanja o Vašem doživljaju ostvarivanja prava djeteta u lokalnoj zajednici. Zaokružite broj koji predstavlja Vaš odgovor:

1 = uopće nije točno 2 = uglavnom nije točno 3 = niti je točno, niti je netočno 4 = uglavnom je točno 5 = u potpunosti je točno

1. U mojoj lokalnoj zajednici odrasli poštuju prava djece. 1 2 3 4 5

2. U mojoj lokalnoj zajednici organiziraju se tribine i druge edukativne aktivnosti o pravima djeteta. 1 2 3 4 5

3. U mojoj lokalnoj zajednici govori se o pravima djeteta. 1 2 3 4 5

4. U mojoj lokalnoj zajednici djeca i mladi aktivno sudjeluju u životu zajednice. 1 2 3 4 5

5. U mojoj lokalnoj zajednici gradonačelnik sluša i uvažava mišljenje djece. 1 2 3 4 5

6. U mojoj lokalnoj zajednici djeca imaju pravo i priliku izricati svoje mišljenje. 1 2 3 4 5

Page 236: THE REALIZATION OF THE CHILDREN'S RIGHTS IN THE PROCESS …bib.irb.hr/datoteka/992235.DR_FINAL.pdf · 2019-03-27 · university of zagreb faculty of education and rehabilitation sciences

236

Slijede pitanja koja opisuju Vaš doživljaj Velike Gorice. Zaokružite broj koji predstavlja Vaš odgovor:

1 = uopće se ne slažem 2 = uglavnom se ne slažem 3 = niti se slažem, niti se ne slažem 4 = uglavnom se slažem 5 = u potpunosti se slažem

1. Velika Gorica je grad u kojem je ugodno živjeti. 1 2 3 4 5 2. Velika Gorica je siguran grad. 1 2 3 4 5

3. Ljudi u Velikoj Gorici imaju osjećaj pripadanja svome gradu. 1 2 3 4 5

Page 237: THE REALIZATION OF THE CHILDREN'S RIGHTS IN THE PROCESS …bib.irb.hr/datoteka/992235.DR_FINAL.pdf · 2019-03-27 · university of zagreb faculty of education and rehabilitation sciences

237

Prilog 6

UPITNIK ZA RODITELJE O INFORMIRANOSTI O PROGRAMIMA ZA DJECU I MLADE

Slijede neke tvrdnje i pitanja vezana uz Vašu informiranost o programima koji se provode u Velikoj Gorici. Zaokružite broj koji predstavlja Vaš odgovor:

1. Čuo/la sam za Gradsko vijeće djece Grada Velike Gorice. NE DA

2. Znam koja je uloga i što radi Gradsko vijeće djece Grada Velike Gorice. NE DA

3. Čuo/la sam za akciju «Velika Gorica – grad prijatelj djece». NE DA 4. Znam što znači titula grada prijatelja djece. NE DA 5. Čuo/la sam za Centar za djecu, mlade i obitelj Velika Gorica. NE DA

6. Znam koje su aktivnosti u Centru za djecu, mlade i obitelj Velika Gorica. NE DA

7. Čuo/la sam da je Gradsko vijeće Grada Velike Gorice donijelo Program djelovanja za djecu i mlade NE DA

8. Čuo/la sam da u Velikoj Gorici postoji Savjet mladih. NE DA 9. Znam što radi Savjet mladih. NE DA 10. Čuo/la sam za udruge mladih u Velikoj Gorici. NE DA

11. Znam koje su aktivnosti koje provode udruge mladih u našoj zajednici. NE DA

Zaokružite odgovor na pitanja o sudjelovanju Vašeg djeteta u nekim aktivnostima u Velikoj Gorici. 1. Moje dijete je sudjelovalo pismenim i/ili likovnim radovima u

akciji Velika Gorica – prijatelj djece. NE DA

2. Moje dijete je sudjelovalo na neki drugi način u akciji Velika Gorica – prijatelj djece NE DA

3. Moje dijete se uključilo u programe Centra za djecu, mlade i obitelj Velika Gorica. NE DA

4. Moje dijete se uključilo u aktivnosti neke udruge. NE DA

Označite križićem 3 izvora od kojih u najvećoj mjeri dobivate informacije o programima i aktivnostima u Velikoj Gorici 1. od članova moje obitelji 5. preko lokalnih novina

2. u školi 6. preko plakata

3. na radiju 7. od prijatelja

4. na lokalnoj televiziji 8. putem Interneta

Page 238: THE REALIZATION OF THE CHILDREN'S RIGHTS IN THE PROCESS …bib.irb.hr/datoteka/992235.DR_FINAL.pdf · 2019-03-27 · university of zagreb faculty of education and rehabilitation sciences

238

Zaokružite broj koji predstavlja Vaš odgovor

1. S kime Vaše dijete živi?

1. s oba roditelja

2. samo s majkom (uključujući i ostale članove obitelji, osim oca)

3. samo s ocem (uključujući i ostale članove obitelji, osim majke)

4. s drugim skrbnicima (drugi članovi obitelji, udomiteljska obitelj i sl.)

2. Koji je vaš najviši stupanj obrazovanja

1. završena osnovna škola

2. završena srednja škola

3. viša stručna sprema

4. visoka stručna sprema

5. magisterij i dr.

3. Jeste li aktivni u nekoj udruzi/organizaciji?

1. NE

2. DA

4. Ako jeste, u kakvom obliku?

1. politička stranka

2. sportska udruga

3. kulturno- umjetnička udruga

4. dobrovoljno vatrogasno društvo

5. mjesni odbor/gradska četvrt

6. upravno vijeće neke ustanove, školski odbor, vijeće roditelja

________________________

Hvala Vam na Vašem vremenu i trudu! ☺

Page 239: THE REALIZATION OF THE CHILDREN'S RIGHTS IN THE PROCESS …bib.irb.hr/datoteka/992235.DR_FINAL.pdf · 2019-03-27 · university of zagreb faculty of education and rehabilitation sciences

239

Prilog 7 UPITNIK ZA UČITELJE O PRAVIMA DJETETA

U ovom upitniku se nalaze neke tvrdnje i pitanja vezana uz ostvarivanje prava djeteta. Molimo

Vas da ispunite ovaj upitnik kako bismo dobili podatke o razmišljanjima i informiranosti učitelja o pravima djeteta. Upitnik je anoniman, a rezultati će se koristiti isključivo u znanstveno-istraživačke svrhe. Rezultati će nam pomoći u poduzimanju ciljanih intervencija u svrhu stvaranja sigurnog i poticajnog okruženja odrastanja djece.

Unaprijed Vam zahvaljujemo na suradnji! OPĆI PODACI 1. Spol (zaokružite): 1. muški 2. ženski

2. Koliko imate godina? __________

3. Naselje u kojem živite (ako živite u Velikoj Gorici, zaokružite br.1, ako živite u nekom drugom

naselju, navedite u kojem pod br. 2): 1. Velika Gorica 2. ____________

Zaokružite jedan od ponuđenih odgovora.

1. Djeca u mojoj školi su imala priliku upoznati se s pravima djeteta. NE DA 2. Djeca u mojoj školi znaju što je Konvencija UN o pravima djeteta. NE DA 3. Djeca u mojoj školi znaju koje su vrste prava djeteta navedene u NE DA

Konvenciji UN o pravima djeteta. Pažljivo pročitajte svaku tvrdnju i zaokružite broj koji predstavlja Vaš odgovor: 1 = uopće nije važno

2 = uglavnom nije važno 3 = niti je važno, niti je nevažno 4 = uglavnom je važno 5 = jako je važno

1. VAŽNO JE DA SVA DJECA IMAJU PRAVO NA ŽIVOT. 1 2 3 4 5 2. Važno je da sva djeca imaju pravo biti zaštićena od teškog rada

i izrabljivanja. 1 2 3 4 5

3. Važno je da sva djeca imaju pravo na udruživanje, što znači da se mogu udruživati radi ostvarenja zajedničkih interesa (klubovi, grupe i sl.)

1 2 3 4 5

4. Važno je da sva djeca imaju pravo na obrazovanje. 1 2 3 4 5 5. Važno je da odrasli uvažavaju i poštuju mišljenje djeteta. 1 2 3 4 5 6. Važno je da sva djeca imaju pravo na informacije koje ih se

tiču. 1 2 3 4 5

7. Važno je da sva djeca imaju pravo na slobodu misli i izražavanja. 1 2 3 4 5

8. Važno je da sva djeca imaju pravo biti zaštićena od zloporabe, zapostavljanja i nasilja. 1 2 3 4 5

9. Važno je da sva djeca imaju pravo na primjerenu prehranu. 1 2 3 4 5 10. Važno je da sva djeca imaju pravo biti zaštićena od droga,

alkohola i duhana. 1 2 3 4 5

11. Važno je da sva djeca imaju pravo na slobodno izražavanje svog mišljenja. 1 2 3 4 5

12. Važno je da sva djeca imaju pravo na igru i slobodno vrijeme. 1 2 3 4 5

Page 240: THE REALIZATION OF THE CHILDREN'S RIGHTS IN THE PROCESS …bib.irb.hr/datoteka/992235.DR_FINAL.pdf · 2019-03-27 · university of zagreb faculty of education and rehabilitation sciences

240

13. Važno je da se mišljenje svakog djeteta ozbiljno uzima u obzir. 1 2 3 4 5 14. Važno je da sva djeca imaju pravo na odgovarajući životni

standard i smještaj. 1 2 3 4 5

Zaokružite jedan od ponuđenih odgovora.

1. Imao/la sam priliku upoznati se s pravima djeteta. NE DA 2. Znam što je Konvencija UN o pravima djeteta. NE DA 3. Znam koje su vrste prava djeteta navedene u NE DA

Konvenciji UN o pravima djeteta. Slijede pitanja koja opisuju doživljaj škole u kojoj radite. Zaokružite broj koji predstavlja Vaš odgovor:

1 = uopće nije točno 2 = uglavnom nije točno 3 = niti je točno, niti je netočno 4 = uglavnom je točno 5 = u potpunosti je točno

1. Odrasli poštuju prava djeteta u školi. 1 2 3 4 5 2. Učitelji u školi pitaju djecu za mišljenje. 1 2 3 4 5 3. Djeca u školi uče o pravima djeteta. 1 2 3 4 5 4. U školi aktivno djeluje Vijeće učenika. 1 2 3 4 5

5. Edukacija o pravima djeteta značajno pomaže smanjivanju i sprječavanju problema među djecom. 1 2 3 4 5

6. U slučaju nepravde, učenici se mogu obratiti ravnatelju škole. 1 2 3 4 5

7. Djeca u školi imaju pravo izreći svoje mišljenje. 1 2 3 4 5 8. Učenici mogu poticati i organizirati različite aktivnosti. 1 2 3 4 5 9. Učitelji u školi slušaju i uvažavaju mišljenje učenika. 1 2 3 4 5 10. Učenici mogu utjecati na odluke koje donose učitelji. 1 2 3 4 5

11. Predstavnika razreda u Vijeće učenika biraju djeca demokratskim putem – glasovanjem na satu razrednog odjela.

1 2 3 4 5

12. Djeca u školi poštuju prava djeteta. 1 2 3 4 5 13. Učenici slušaju i uvažavaju mišljenje svojih vršnjaka. 1 2 3 4 5

Zaokružite odgovor koji najbolje predstavlja Vaše mišljenje.

1. U školi bi trebalo ponuditi učenicima izborni predmet «Prava djeteta». NE DA

2. I učitelji bi trebali polaziti edukaciju o pravima djeteta. NE DA

Page 241: THE REALIZATION OF THE CHILDREN'S RIGHTS IN THE PROCESS …bib.irb.hr/datoteka/992235.DR_FINAL.pdf · 2019-03-27 · university of zagreb faculty of education and rehabilitation sciences

241

Slijede pitanja o Vašem doživljaju ostvarivanja prava djeteta u lokalnoj zajednici. Zaokružite broj koji predstavlja Vaš odgovor:

1 = uopće nije točno 2 = uglavnom nije točno 3 = niti je točno, niti je netočno 4 = uglavnom je točno 5 = u potpunosti je točno

1. U Gradu Velikoj Gorici odrasli poštuju prava djece. 1 2 3 4 5

2. U Gradu Velikoj Gorici organiziraju se tribine i druge edukativne aktivnosti o pravima djeteta. 1 2 3 4 5

3. U Gradu Velikoj Gorici govori se o pravima djeteta. 1 2 3 4 5

4. U Gradu Velikoj Gorici djeca i mladi aktivno sudjeluju u životu zajednice. 1 2 3 4 5

5. U Gradu Velikoj Gorici gradonačelnik sluša i uvažava mišljenje djece. 1 2 3 4 5

6. U Gradu Velikoj Gorici djeca imaju pravo i priliku izricati svoje mišljenje. 1 2 3 4 5

Slijede pitanja koja opisuju Vaš doživljaj Velike Gorice. Zaokružite broj koji predstavlja Vaš odgovor:

1 = uopće se ne slažem 2 = uglavnom se ne slažem 3 = niti se slažem, niti se ne slažem 4 = uglavnom se slažem 5 = u potpunosti se slažem

1. Velika Gorica je grad u kojem je ugodno živjeti. 1 2 3 4 5 2. Velika Gorica je siguran grad. 1 2 3 4 5

3. Ljudi u Velikoj Gorici imaju osjećaj pripadanja svome gradu. 1 2 3 4 5

Page 242: THE REALIZATION OF THE CHILDREN'S RIGHTS IN THE PROCESS …bib.irb.hr/datoteka/992235.DR_FINAL.pdf · 2019-03-27 · university of zagreb faculty of education and rehabilitation sciences

242

Prilog 8

UPITNIK ZA UČITELJE O INFORMIRANOSTI O PROGRAMIMA ZA DJECU I MLADE

Slijede neke tvrdnje i pitanja vezana uz Vašu informiranost o programima koji se provode u Velikoj Gorici. Zaokružite broj koji predstavlja Vaš odgovor:

1. Čuo/la sam za Gradsko vijeće djece Grada Velike Gorice. NE DA

2. Znam koja je uloga i što radi Gradsko vijeće djece Grada Velike Gorice. NE DA

3. Čuo/la sam za akciju «Velika Gorica – grad prijatelj djece». NE DA 4. Znam što znači titula grada prijatelja djece. NE DA 5. Čuo/la sam za Centar za djecu, mlade i obitelj Velika Gorica. NE DA

6. Znam koje su aktivnosti u Centru za djecu, mlade i obitelj Velika Gorica. NE DA

7. Čuo/la sam da je Gradsko vijeće Grada Velike Gorice donijelo Program djelovanja za djecu i mlade NE DA

8. Čuo/la sam da u Velikoj Gorici postoji Savjet mladih. NE DA 9. Znam što radi Savjet mladih. NE DA 10. Čuo/la sam za udruge mladih u Velikoj Gorici. NE DA

11. Znam koje su aktivnosti koje provode udruge mladih u našoj zajednici. NE DA

Zaokružite odgovor na pitanja o sudjelovanju djece iz Vaše škole u nekim aktivnostima u Velikoj Gorici. 1. Djeca iz moje škole su sudjelovala pismenim i/ili likovnim radovima u NE DA

akciji Velika Gorica – prijatelj djece.

2. Djeca iz moje škole su sudjelovala na neki drugi način u NE DA

akciji Velika Gorica – prijatelj djece

3. Djeca iz moje škole uključila su se u programe NE DA

Centra za djecu, mlade i obitelj Velika Gorica.

4. Djeca iz moje škole su se uključila u aktivnosti neke udruge. NE DA

Označite križićem 3 izvora od kojih u najvećoj mjeri dobivate informacije o programima i aktivnostima u Velikoj Gorici 1. od članova moje obitelji 5. preko lokalnih novina

2. u školi 6. preko plakata

3. na radiju 7. od prijatelja

4. na lokalnoj televiziji 8. putem Interneta

Hvala Vam na Vašem vremenu i trudu! ☺

Page 243: THE REALIZATION OF THE CHILDREN'S RIGHTS IN THE PROCESS …bib.irb.hr/datoteka/992235.DR_FINAL.pdf · 2019-03-27 · university of zagreb faculty of education and rehabilitation sciences

243

13. ŽIVOTOPIS

Arijana Mataga Tintor rođena je 22. kolovoza 1966. u Zagrebu gdje je završila

osnovnu školu i V. Gimnaziju. 1985. godine upisuje socijalnu pedagogiju na Fakultetu za

defektologiju Sveučilišta u Zagrebu na kojem 1990. stječe zvanje dipl. defektog – socijalni

pedagog. Iste godine upisuje edukaciju iz transakcije analize te završava I. stupanj. U

razdoblju od 1995 – 97. godine stručno se usavršava i završava edukaciju iz realitetne terapije

(položen CIW).

U razdoblju od 1994 – 96. zaposlena je u Dječjem vrtiću «Vrbik» u sklopu američkog

Head start programa. Istovremeno sudjeluje u projektu UNICEF-a «Mirotvorni razred» kao

voditeljica programa «Nenasilno rješavanje sukoba». 1996. godine zapošljava se u gradskoj

upravi Grada Velike Gorice gdje i danas radi kao savjetnica za djecu i mlade u Upravnom

odjelu za društvene djelatnosti, školstvo i predškolski odgoj. 1999. godine upisala je

poslijediplomski studij na Edukacijsko – rehabilitacijskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu

gdje je i magistrirala 2004. godine na temu „Ključni ljudi u lokalnoj zajednici u prevenciji

poremećaja u ponašanju djece i mladih“. Članica je 6 povjerenstava koja se bave

problematikom vezanom uz djecu i mlade i Upravnog odbora Hrvatske udruge socijalnih

pedagoga.

Udana je i majka osamnaestogodišnje Hane.

OBJAVLJENI RADOVI

Mataga Tintor, A. (1999): Uloga grada kao jedinice lokalne samouprave u prevenciji društveno

neprihvatljivih ponašanja djece i mladeži. Kriminologija i socijalna integracija, br. 1 (tematski broj).

Mataga Tintor, A. (2001): Mogućnosti djelovanja jedinice lokalne samouprave u prevenciji

društveno neprihvatljivih ponašanja djece i mladih. (U) Janković, J., Bašić, J. (ur) Prevencija poremećaja u ponašanju djece i mladih u lokalnoj zajednici. Povjerenstvo Vlade Republike Hrvatske za prevenciju poremećaja u ponašanju djece i mladeži i zaštitu djece s poremećajima u ponašanju, Zagreb.

Mataga Tintor, A. (2003): Osnaživanje lokalne samouprave u prevenciji društveno neprihvatljivih

ponašanja djece i mladih. Dijete i društvo, 2-3. Mataga Tintor, A. (2006): Razlike u percepciji lokalne zajednice i prevencije poremećaja u

ponašanju obzirom na spol. Hrvatska revija za rehabilitacijska istraživanja, Vol. 42, 83-100.

Page 244: THE REALIZATION OF THE CHILDREN'S RIGHTS IN THE PROCESS …bib.irb.hr/datoteka/992235.DR_FINAL.pdf · 2019-03-27 · university of zagreb faculty of education and rehabilitation sciences

244

Mataga Tintor, A., Puljiz, S. (2007): Vodič za roditelje. Izdavač: Grad Velika Gorica. Mataga Tintor, A. (2008): Program djelovanja za djecu i mlade Grada Velike Gorice. Dijete i

društvo, 1-2. Mataga Tintor, A. (2010): Centar za djecu, mlade i obitelj – od ideje do provedbe. (U) Puljiz, S.

(u) Raditi s djecom, mladima i obitelji. Centar za djecu, mlade i obitelj Velika Gorica, Velika Gorica.