222

Nar. umjet. 24, 1988, sIr. 207 - 275, PRIKAZI

Nikoia Tordinac, Hrvatski narodni obi~aji,pjesme i pripovijetke iz Pe~uha i okolice,Tankonyvkiad6, Budimpesta 1986, 218 str.

Zbirka hrvatskih narodnih obicaja, pjes-arna i pripovijedaka iz Pecuha i okolice nastaiaje osamdesetih godina devetnaestoga stoljecanaporom Nikole Tordinca (1858-1888), knji-Zevnika i sakupljaca narodnoga blaga (saku-pljao gaje i po Bosni i Slavoniji). Pisac pripadaskupini onih malobrojnih sakupljaca folklornegrade u devetnaestome stoljecu (izmedu ostalihMijat StojanoviC i Luka Ilic-Oriovcanin) kojisvoje zanimanje za selo motiviraju nestaj anjemnjegove specificne kulture. U ovome slucajupisac je jos zabrinutiji za buducnost hrvatskihtradicija jer se radi 0 izoliranom hrvatskomziv1ju u Madarskoj i prijeti mu zatiranje jezika,tog vaznog cinitelja u prenosenju tradicijskihoblika kulture.

Tordinac ukratko prikazuje povijest na-seljavanja Hrvata iz Bosne (skupinu sto je pri-kazuje i naziva Hrvatima-Bosnjacirna) u juznuBaranju za vrijeme turskih ratova, te izgledpredgrada Pecuha i jednog od okolnih sela(Kozar) u kojimaje sakupljao folklomu gradu.

U drugome dijelu opisuje stan, nosnju,gospodarski zivot, te obicaje oko porod a, smrti,vjencanja, zetve, berbe i one vezane uz datumecrkvenoga kalendara - Bozic, Uskrs, Duhoviitd. Osirn sto opisuje obicajna ponasanja vezanauz pojedine dogadaje godisnjega i zivotnogaciklusa, pisac im ulijeva i zivotnost ponekomnapomenom 0 kontekstu u kojemu su se odvi-jali. Ne zanemaruje ni povijesnu dimenziju.Tako u kratkome osvrtu na obiteljski zivotrazlikuje proslo doba zadruznog zivota isadaSnje doba (opisano osamdesetih godinaprosioga stoljeea!) nuklearne obitelji.

Drustveni okvir obicajnih ponasanjavidJjiv je u opisu vjencanja, zivotni detalji uopisu porada (npr. koliko traje period dojenja istay Ijudi spram njega), smrti (npr. trajanjerazdoblja zaJovanja, pri cemu pisac razlikuje izamisljeni od ostvarenoga reda zivota - naimepropisanu i provedenu duZinu razdoblja zalje-nja za roditeljem, suprugom iii djetetom).Zanimljiva je i vazna za demografska i inaistraZivanja i napomena 0 postojanju dvostru-kih prezimena za pojedine kuce: "jedno prvo

koje se i u pismu vodi, adrugo po se1u" (str.28).TreCi, najduZi dio zbirke, saddi narodne

pjesme. Podijeljene su na mitoloske, zenske -starije i rnIade i na djecje. Sarno iznirnno jenaznacen ikontekst tih pjesama. U cetvrtome sudijelu narodne pripovijetke.

Zanirnljivo je da na koncu pisac pri-opcuje imena kazivaca s osnovnim vaznimpodacima 0 njima - mjestom rodenja ali i po-datkom da li su putovali nekamo gdje su moglicuti neke pjesme i pripovijetke. Radi se 0 doistaozbiljnome istrazivacu!

Ovo izdanje folklome grade iz hrvatskihsela u okolici Pecuha popraceno je bibliografi-jomizdanja djela Nikole Tordinca i literaturomo njemu, kao i s cetrdesetak stranica repro-dukcija dokumenata 0 zivotu Hrvata u PeCuhu,te fotografijama Ijudi i sela s pocetka stoljeca idanas.

lASNACAPO

Ernst Kasirer (Ernst Cassirer), FiIozofijasimbolickih obIika; Prvi deo, Jezik, 246 str.;Drugi deo, Mitsko misljenje, 248 str.; Trecideo, Fenomenologija saznanja, 418 str.,Knjizevna zajednica, Novi Sad 1985.

Djelo Ernsta Cassirera proizaslo je izosnovnih postavki neokantovske marburskeskole, !itoznaci da je osnovni predu vjet njegovarazumijevanja uvid u bit Kantove filozofijesabrane u trima kritikama - Krilici cis toga uma,Kritici praklickoga uma i Kritici rasudne snage.

Temeljeci se na egzaktnim prirodnirnznanostima i matematskoj strukturi misljenja,Cassirera zanirna da Iije moguce u svim man-ifestacijama duha, dakle, u njegovim oblicimapronacijedinstven princip? Drugimrijecima, ukojoj uzajarnnoj vezi stoje duh i kultura?

KuJtura je proizvod i samoostvarenjeduha, kaze Cassirer. Duhovno proizvodenjeogleda se posredstvom simbola, dak1e, temelj-na duhovna funkcijajest simbolicka reprezen-tacija. U procesu reprezentiranja sudjeluju sim-bolikao culno opazljivi predmeti i znacenje kaoono sto je simbolizirano.

Funkcionalnost duha moze biti koncep-

Nar. umiet. 24, 1988, sIr. 207 - 275, PRIKAZI

223

tualna i njena posljedica je znanost kao obliksirnbolicke reprezentacije, moZe biti ekspre-sivnastvarajuci mit, umjetnostireligiju teintui-tivna, tvoreci jezik. Kao sto je iz reeenogavidljivo, Cassirer je napustio ideju transcen-dentnosti i svoj je in teres usmjerio ne na svijetpo sebi nego na svijet fenomena, as obzirom dataj svijet nije drugo, nego od covjeka strukturi-ran i osmisljen svijet kulture proizasao iz pra-cesa sarnoproizvodnje duha, cijela ljudskapovijest nije drugo nego duhovna povijest.

U skladu s Kantovim obratom, Cassirerane zanirnaju ni znanost, ni mit, ni jezik kaoentiteti po sebi, nego upravo uvjeti njihovemogucnosti, tj. iz kojeg procesa svijesti oninastaju. /

Na temelj\l obiloe gradekojuje proucio ubogatoj Warburgovoj biblioteci i viastitih Iu-cidnih interpretacija, Cassirer zakljucuje datemeIjniduhovnioblici pokazuju sk1onostda seprikaiu kao cjelina i da imaju apsolutnovaZenje. Utoliko se jezik, mit i znanost pokazu-ju ne sarno kao oblici covjekovog kulturnogstvaralastva nego upravo kao konstituensi svi-jeta kao svijeta.

000 8tOCassirer, za razliku od Kanta injegovih kritika uma hoce zasnovati, to je jednafilozofijakulture ukojoj secovjekodredujekaoanimal symbollicum.Takva definicija nije sup-stancijalna nego upravo kao i duh funkcion-aloa; kod covjeka ne pitarno 0 njegovoj meta-fizickoj biti nego 0 njegovom duhovnom cinu.U tom cinu pak ne zanima ga prvobitno njegovpovijesni razvoj nego struktura iz koje ce pro-izaci unutarnje jedinstvo temeljnih simbolickihoblika - jezika, mita i znanosti.

Antropologijski gledano, ovo je Cassire-rovo dje10 bilo od izuzetne vrijednosti u tre-nutku svoga nastaj anja jer je pokusalo tumacitiljudsku ku1turu jednirn duhovnim principom; utom smisiu ono bi i danas s nekim svojim

. gledistima moglo posluziti u promisljanju fe-. nomena kulture. U svjetlu takvoga uvida

misljenje se ne bi bavilo fenomenima kulturekao neeim od sebe odvojenim, nego bi ih up-ravo u procesu spoznaje i konstituiralo. Nijezik, ni mit, ni znanost nisu puki predmeti iliizrazi neeeg postojeceg nego upravo nacini

/ samouspostavljanja duha.Filozofijski pak gledano, Cassirerovo

vrijeme, kao i vrijeme "povratka Kantu" je

proslo.Usudujemo se ipak zapitati da Ii jest?

SNJEZANA ZORIC

Niko Kuret, Maske slovenskih pokrajin,CankaJjeva zalozba in ZRC SAZU, Institut zaslovensko narodopisje, Ljubljana 1984, 544 str.

"Slovenija je Evropa u malom" - takoglasi posljednja recenica Kuretove sjajne i iza-zovne knjige. To i nije sarno knjiga 0 slov-enskim maskama nego jedan od najiscrpnijih inajuniverzalnijih prirucnika 0 maskarna uopce.Kuretje vrhunski poznava1ac maski, pisac tri-desetak radova 0 slovenskirn i evropskim mas-kama.

Djelo je objavljeno uz pomoc Kulturneskupnosti Slovenije, a Fond Borisa KidricajeomoguCio potrebno istraZivanje. Uza sve to,cak i kad znamo da se autor bavi maskarnacetrdesetak godina, zadivljuje spoznaja da jeknjiga uglavnom rezu1tat rada sarno jednogcovjeka ...

Ne bi~ zelio da rni se zamjeri panegirickiton, pa napominjem da sam 0 jednom Kure-tovom nedavnom radu napisao prilicno negati-van prikaz (usp. Nar. umjet. 23). Ovaj putjednostavno ne mogu izbjeci divljenje autoro-voj erudiciji i akribiji. Rijee je 0 izuzetno is-crpnom djelu koje saddi sustavno izlozene iuvjerljivo interpretirane podatke, "gradu" sasvim potrebnirn ilustrativnim materijalom, ali ivrlo zanirnljiv uvod u kojemu autoriznosi vlas-tita teorijska gledista temeljena na terenskomiskustvu ina izvanrednompoznavanju starije inovije literature.

Uvod pocinje pregledomlikovnih i pisa-nih svjedocanstava 0 maskama, a na to se nas-tavljadio 0 tajni maske u kojemse autorprikla-nja starom ucenju sv. Augustina da su maskeduse (zlih) predaka, ucenju koje u nase vrijemezastupa Karl MeuIi. Naravno, Kuret je oprezani upozorava na razvojni proces maske, odtotemistickih maski lovaca, preko manistickihmaski predaka i animistickih maski agrarnogkulta, do nasih dana. Kuret smatra da sumanisticke i animisticke maske nasta1e para-