haberhaber

Broj 81 Novembar-Decembar2015 cijena jedna funta

HAPPY NEW YEAR

2

Iz Networka

U subotu, 5. decembra 2015. s početkom u 13 h u prostorijama Bosanske kuće održana je redovna godišnja Skupština krovne organi-zacije građana Bosne i Hercegovine u Velikoj Britaniji, “BH UK Networka”. Skupštini su prisustvovali pred-stavnici bosanskohercegovačkih asocijacija iz Derbyja, Birminghama,

Coventryja, Hertfordshirea, BH savje-todavnog centra London, Victorije London te humanitarne organizacije Bosnia Appeal iz Birminghama.Skupštinu je svečano otvorio pred-sjednik BH UK Networka Sabit Jakupović izrekavši tople riječi dobrodošlice te navodeći dnevni red skupštine. Nakon toga uslijedila

je prezentacija o prošlogodišnjim ak-tivnostima Networka. Zaposlenica BH UK Networka Lejla Solaković elokventno je iznijela detaljan izvještaj o radu i brojnim aktivnosti-ma organizacije BH UK Networka u protekloj godini. Izdvajamo neke aktivnosti koje su ostvarene uz veliku pomoć članica Networka: održane su tradicionalne manifestacije: Izborni turnir u fudbalu “Irhan Duraković”, Dani bh.dopunskih škola, potom prigodnim programima obilježeni su godišnjica genocida u Srebrenici, Dan državnosti, podjela novogodišnjih paketića, proslava Dana žena, obilježavanje internac-ionalnog dana maternjeg jezika te Dan nezavisnosti BiH, koji će ostati zapamćen najviše po tome što je proslava održana u prostorijama BH ambasade u Londonu.U ime rukovodstva BH UK Networka, finansijski izvještaj prezentovao je blagajnik Muhamed Širanović koji je ovim putem najavio i završetak petogodišnjeg fonda “Stariji - West Midlands”. Radi se o projektu kojim se nastoji pomoći starijim članovima naše zajednice.Urađene su facebook i web stran-ica Networka, čime je uz Haber povećana informisanost naših građana u UK, ali i poboljšan kon-takt sa našom zajednicom. Urađeno

GODIŠNJA SKUPŠTINA BOSNIA UK NETWORKA

PREZENTACIJA PROŠLOGODIŠNJIH AKTIVNOSTI Donesena je jednoglasna odluka od strane predstavnika članica Networka o obnovi mandata predsjedniku Sabitu

Jakupoviću, i dugogodišnjem blagajniku Muhamedu Širanoviću. Za sekretara je izabran Remzudin Alihodzić, pred-stavnik udruženja iz Coventryja.

Detalj sa Godišnje skupštine

Predsjednik Networka Sabit Jakupović i učiteljica Azra Bašić-volonter godine 2015.

3

Iz Networka Iz Networka

je 5 izdanja Habera (broj 74 -78). Obrazloženi su troškovi utrošeni za renoviranje prostorija Bosanske kuće te objavljen izvještaj o iznajmljivanju prostorija i učionica organizaciji Blue River Academy.Istaknuta je saradnja sa Ambasa-dom BiH u Londonu u više navrata. Također, spomenuta je saradnja sa UK organizacijama poput: Birming-ham Mind, Birmingham Tribunal Unit, Remembering Srebrenica, Migrant Voice, Hope for Justice and Holo-caust Memorial Day Trust.

Nakon kraćih konstruktivnih diskusi-ja, usvojena su oba izvještaja. Potom donesena je jednoglasna odluka od

strane predstavnika članica Networ-ka o obnovi mandata predsjedniku Sabitu Jakupoviću, i dugogodišnjem blagajniku Muhamedu Širanoviću. Za sekretara je izabran Remzudin

Alihodzić, predstavnik udruženja iz Coventryja.Ova skupština će ostati zapamćena po tome što je Network proglasio volontera 2015. godine, uveliko poz-natu učiteljicu Azru Bašić. Radi se o učiteljici koja svojim dugogodišnjim volonterskim podučavanjem bh. učenika u dopunskim školama širom UK dokazuje da se maternji jezik može i treba naučiti i sačuvati. Iz plana aktivnosti za 2015/2016. godinu, istaknuto je dograđivanje gornjeg sprata Bosanske kuće, koje

je odobrio Birmingham City council. Za sada je za ovaj projekt osigurano £35.000, s tim da su aplikacije za do-

datne fondove još uvijek u toku. Nakon skupštine, BH udruženje Bir-mingham organizovalo je prigodan program povodom Dana državnosti Bosne i Hercegovine.

Predsjednik Sabit Jakupović, sekretar Remzudin Alihodžić i blagajnik Mu-hamed Širanović

Izvršni odbor BH UK Networka

HABER • Izdavač: BiH UK Network, Bosnia House 36 Medley Road, Greet Birmingham B11 2NE Tel: 0121 772 3052, Email: uknetwork@btconnect.comwww.bhuknetwork.org

• Glavni urednik: Namik Alimajstorović urednikhaber@gmail.com

• Redakcija: Dr. Anes Cerić, Idriz Kadunić, Zaim Pašić, Žana Vukmirović

• Stalna saradnja: Zijad Bećirević (SAD), Dr Zdenka Besara, Haris Halilović (Njemačka), Fahira Hasedžić, Meho i Semira Jakupović, Mišo Marić, Senadin Selimić, Muhamed Širanović, Faruk Tičić, Ognjen Tvrtković

• Štamparija: Bosanska kuća,Birmingham

• Copyright@2013 Bosnia & Herze-govina UK Network

4

Iz Networka

Bosanci i Hercegovci na Os-trvu imali su dobar izbor mjesta za provod u “najluđoj” noći, re-

klo bi se, za svačiji ukus i džep. Bosanskohercegovačka asocijacija iz Birminghama za svoje članove

organizovala je veseli doček Nove godine u restoranu Mughal&Azam, a za dobro raspoloženje pobrinuli

su se muzičari Emir & Vido Bend. U Internacionalnom hotelu u Derbyju na burnom novogodišnjem Derby derneku goste su dobro zabavili pjevač Maid Halilović u pratnji Edos Benda. U restoranu Due Frattely u Manchesteru, koji je u vlasništvu Bosanca i Hercegovca, također je organizovan novogodišnji doček i svi koji su se odlučili za ovu varijantu lije-po su se proveli uz pjesme atraktivne Anđele Anđelić. Izvanredna atmos-fera bila je u prostorijama THE OX AND GATE PUB-a u Londonu gdje je

IZVANREDNA ATMOSFERA

EVO KAKO SU BOSANCI I HERCEGOVCI DOČEKALI NOVU GODINU U VELIKOJ BRITANIJI

Andela Andelić

Vuk klub London

Odlična novogodišnja atmosfera u Birminghamu

Odbrojavanjem posljednjih sekunda Stare godine uz pjesmu

5

Iz Networka Iz Networka

ponovo legendarni Sefer Haskić na-pravio odličnu zabavu i raznovrsnom muzikom naše građane uveo u novu godinu. Pored ove zabave u Lon-donu su bila još dva dobro posjećena derneka, u Vuk klubu dobru zabavu priredili su pjevači Grand produkci-je Saša Kapor i Antonija Šola. U restoranu Fulham Kitchen bilo je ves-elo, a za to su najzaslužniji pjevačica

Bonita Marshal i njen Miša Bend.Veliki broj naših građana iz Ve-like Britnije božićne i novogodisnje praznike je iskoristio za odlazak i slavlje u domovini, oni koji su ostali a nisu bili dio organizovanog dočeka, najveseliju noć i prvo januarsko jutro dočekali su u svojim domovima, uz programe mnogobrojnih satelitskih TV stanica sa naših prostora. Osim

toga, veliki broj mladih Bosanca i Hercegovaca odlučila se za dočeke u diskotekama i restoranima širom Ve-like Britanije, mnogi od njih su prisus-tvovali uličnim proslavama koje su bile pod strogom kontrolom u mnogim gradovima na Ostrvu. Po tradiciji, najuzbudljivije je bilo u Lonodnu gdje se uz poznati Big Ben okupilo 50.000 slavljenika. Grad na Temzi 2016. je dočekao veličanstvenim jedanaestominutnim vatrometom koji je putem BBC TV pratilo 12 mil-iona gledalaca. Svoj doprinos slavlju dao je i legendarni pjevač Bryan Ad-ams koji je na visokom nivou odra-dio svoj koncert i građane Britanije uveo u Novu godinu. Pored toga, iz vasione građanima uspješnu Novu godinu poželio je i britanski astronaut Tim Peake. Shodno dugogodišnjoj tradiciji, odličan ulični doček Nove godine priredio je i grad Edinburgh, gdje se uz izvanredan vatromet i do-bar muzički program kvalitetno za-bavilo preko 80.000 pretežno mladih ljudi.

Iako već pet godina živi u Belgiji, mađioničar Jasmin Mešić - Silavno iz Tarevaca kod Modriče božićne i novogodišnje praznike redovno provodi radno u Škotskoj i En-gleskoj. Tako je bilo i tokom zadnjih praznika kada je u organizaciji svoje menadžerske agencije odradio niz programa u Glasgowu i Edinburghu. Informaciju više o tome kako je pro-tekla turneja dobili smo od našeg mađioničara: “Nakon godinu dana pauze vratili smo se na “našu” teritor-iju u Škotskoj. Iskreno rečeno, turneja od sedam dana je bila prekratka ko-liko smo ponuda za nastupe imali.

Posjetu Škotskoj moja supruga Ajša i ja iskoristili smo da obiđemo stare prijatelje, a između toga redali su se nastupi. Moj magic show-upotpunjen balloon kreacijom.publika je odlično prihvatila i već za iduću godinu imam popunjene sve praznične termine. Na kraju, kada smo se vraćali za Belgiju navratili smo do Derbyja i u tamošnjem Bosanskom centru sreli se sa zemljacima i za naše mališane smo odradili magic show. Organizaci-ja je bila fantastična, a nadam se da je i naša publika bila prezadovoljna, i ako Bog da, vidimo se i iduće godine. Inače, ovu posjetu smo iskoristili da vidimo kakve su šanse da se vratimo

u Edinburgh jer nakon pet godina življenja u Belgiji vidimo da je za moju poprodicu i za naš biznis Škotska bolja opcija, ako ostanemo pri ovoj

pameti, eto nas nazad.” Našim ljudi-ma u Britaniji Jasmin Mešić - Silvano je poznat kao veliki humanista koji je organizovao niz humanitarnih akcija u Škotskoj, a ovdašnjoj domaćoj javnosti naš mađioničar je poznat po dječijem programu kojeg je izvodio na škotskoj televiziji i po tome što je jedini stranac koji svakog Božica za-bavlja članove kraljavske porodice u kraljicinom dvoru u Edinburghu.

MAĐIONIČAR JASMIN MEŠIĆ "SILVANO"

ZA NAŠ BIZNIS ŠKOTSKA JE BOLJA OPCIJA

Bonita Marshal

Restoranu Mughal&Azam- Birmingham

6

Iz Networka

Bosnian Muslim Hasan Hasanović walked 63 miles across gruelling ter-rain to escape death at the hands of Bosnian Serbs in July 1995. He spoke to students at four West Lon-don schools – including Hampton School – enabling the next genera-tion learn about the genocide at first hand.

Now a group of pupils at the school, in Twickenham, have formed a group, ‘Genocide, through our Eyes’, involving schools from as far afield as Canada, the USA and Thailand.

They set up the group in response to a significant knowledge gap about the issue, publishing research on 9 December 2015 – the UN’s Interna-tional Day of Commemoration of the Victims of Genocide – to reveal that 81% of 11-16 year olds cannot name a genocide since the Holocaust. Members of Genocide, through our Eyes launched their research at a meeting with Sir Eric Pickles, Olivia Marks-Woldmann, CEO of the Holo-caust Memorial Day Trust and Eric Murangwa, survivor of the genocide against the Tutsi in Rwanda, at the House of Commons.

Hampton School sixth-former James Ingram, pictured left with Hasan, is one of the leaders of the group and attended the lecture by Hasan Hasanović in March. He said:

“Learning about modern genocides is really important. I used to think that, after the Holocaust, ‘Never Again’ meant exactly that. It didn’t. If we are to prevent future genocides we have to learn from the mistakes which we seem always to repeat.

“Hasan’s story is amazing. Even through the horror of war and tragic events such as the Srebrenica geno-cide, people like Hasan show that we can adapt and succeed in the face of adversity.”Aged 19 at the time, Hasan survived by joining thousands of other Bos-nian Muslims who attempted to save their lives by walking across moun-tains, rivers and minefields to safety in the nearest Muslim territory of Tu-zla.

Many never made it. Hasan reached Tuzla after walking for five days and six nights. He lost his father, brother and uncle, but was reunited with his mother, younger brother and grand-parents. Many thousands of men and boys were systematically murdered and did not make it.

Hasan is now a curator at Bosnia’s Srebrenica-Potočari Cemetery and Memorial Centre. During his visit to London, he recounted his experi-

ences to secondary school students from Hampton School, Reach Acad-emy Feltham, Waldegrave School and Hampton Academy.

Remembering Srebrenica chairman, Dr Waqar Azmi OBE, also added his support to the campaign:

“I commend the young people from schools around the country who have conducted this meaningful research. Whilst it is heartening that almost three-quarters of pupils surveyed know about the Holocaust, we must raise awareness of other genocides such as Srebrenica.“It is vital that our young people learn the lessons from genocide so that they can lead the challenge against hatred and intolerance, whilst help-ing to create a better, safer, more co-hesive society.”

Remembering Srebrenica and Hampton School organised Hasan’s visit in March, as part of the school’s Genocide80Twenty project. This was established after a recent survey found that 80% of young people were unable to name any act of genocide since the Holocaust.

Srebrenica Genocide

HAMPTON PUPILS RAISE GLOBAL GENOCIDE AWARENESS

Pupils at a London school have been working with 15 other schools around the globe to help raise awareness about geno-cides since the Holocaust, following their meeting with a Srebrenica survivor earlier this year.

CIJENA OGLASA U HABERU

1/16 strane £25

1/8 strane £40

1/4 strane £65

1/2 strane £100

1/1 strana £200

Oglasi na web stranici £30Oglasi na kolornim strani-cama skuplji su za 50% od gore navedenih cijena

7

Iz Networka Iz Networka

Ova studija uključila je razne me-tode i uradila istraživanje 179 po-jedinaca i 46 detaljnijih intervjua s migrantima iz BiH, Hrvatske, Srbije, Slovenije i Kosova, koji su migrirali u Veliku Britaniju između 1953. i 2010. Druge metode uključile su analizu arhivske dokumentacije, medija i parlamentarnih materijala, autobio-grafske suvremene fantastike, ma-terijala iz cyberspacea, te etnograf-skog posmatranja manifestacija koje se održavaju uglavnom u Londonu, a odnose se na bivšu Jugoslaviju. Većina onih koji su učestvovali u pro-jektu iz BiH (86%), u Veliku Britaniju stigli su između 1990. i 1995. godine. Od onih iz Bosne i Hercegovine, u smislu etničke pripadnosti: 57% se izjasnilo da je bosanske nacional-nosti; 14% hrvatske; 5% srpske; 5% jugoslavenske i 19% “druge”. Ispi-tanici iz BiH bili su u dobi od 18-59 godina, sa većinom (53%) u dobi između 30 i 39 godina. Gotovo 40% ispitanika iz BiH uzelo je azil za vri-jeme boravka u Velikoj Britaniji. Jed-na četvrtina ispitanika iz BiH izjasnila se da je pripadala vjerskoj grupi. Ova brojka od 25% bila je znatno niža od odgovarajućih figura iz drugih dijelo-va bivše Jugoslavije – više od polo-vine ispitanika iz Hrvatske i skoro polovina onih iz Srbije, pozitivno su odgovorili na isto pitanje. Što se tiče opipljive, mjerljive veze

sa zemljom porijekla, ispitanici iz BiH pokazali su nizak nivo glasanja na iz-borima u zemlji porijekla. Samo 7% ispitanika iz BiH učestvovali su na izborima u zemlji porijekla u odnosu na 64% ispitanika iz Srbije. Isto tako, ispitanici iz BiH pokazali su najniži nivo vođenja računa u banci u zem-lji porijekla (14% u odnosu na 71% u Sloveniji) – vjerojatno povezano sa namjerom da se trajno (ili ne) vrate u zemlju porijekla. Ostale brojke uključuju: 43% ispitanika iz BiH reklo je da finansijski pomaže prijatelje i obitelj; 36% daje finansijski doprinos u dobrotvorne svrhe ili u BiH ili koje

su u vezi s BiH; 14% ima imovinu u BiH.; 35% su učestvovali u petici-jama ili demonstracijama koje su se odnosile na zemlju porijekla. Međutim, unatoč “nizem” nivou mjer-ljive veze sa zemljom porijekla u odnosu sa kolegama iz drugih dijelo-va bivše Jugoslavije, dublji i opširniji intervjui pokazali su mnogo veću vis-ceralnu, složenu i često bolnu vezu sa “dom” zemljom koja se ne može mjeriti brojkama ili stopom sudjelo-vanja na izborima. Narative gubitka – posebno u vezi sa dinamikom po-rodice te gubitka mogućnosti, bile su rasprostranjene u cijeloj priči o mi-graciji od strane pripadnika BiH. Ul-ogu koju igra osjećaj krivice, posebno u odnosu na obitelj u okviru iskustva s migracijom, također su jasno arti-kulisane. Kratak članak zasnovan na nekim od nalaza istraživanja objavljeni su u do-kumentu obilježavanja 20. godišnjice završetka rata u BiH i potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma: http://www.fmreview.org/dayton20 Štampani primjerci ove publikacije na engleskom i / ili na bosanskom jeziku mogu se dobiti od urednika preko e-maila: fmr@qeh.ox.ac.uk Za bilo koju drugu informaciju, molimo vas obratite se Gayle na: g.munro@ucl.ac.uk

LONDON

ISTRAŽIVANJE ISKUSTVA LJUDI IZ BIVŠE JUGOSLAVI-JE U VELIKOJ BRITANIJI

Doktorsko istraživanje sprovedeno na University College u Londonu (Geografija), istraživalo je povezanost pripadnika dijaspore iz različitih dijelova bivše Jugoslavije koji žive u Velikoj Britaniji sa zemljom porijekla. Poziv za učesnike u

projektu prethodno je objavljen u Haberu (izdanje 53). Kako je ovo istraživanje sada završeno, istraživač dr. Gayle želi ovom prilikom izraziti svoju zahvalnost svima onima koji su učestvovali, te sa svima podijeliti sažetak nalaza projekta.

Dr. Gayle Munro

Dokumentarni film “The fog of Srebrenica”, bh. reditelja Samira Mehanovića, večeras je osvojio specijalnu nagradu žirija na “Interna-tional documentary film festival Am-sterdam” (IDFA), najvećem festivalu dokumentarnog filma u svijetu.

Kako smo već pisali, radi se o dru-goj verziji dokumentarnog filma “Sre-brenica survivors”, koji je premijerno prikazan 11. jula na BBC-u.

– Danas se slavi Dan državnosti Bosne i Hercegovine. Zbog toga, ovu nagradu želim da posvetim bosan-

skom narodu, žrtvama i onima koji su preživjeli genocid. Nadam se da će ovaj film podići svijest međunarodnoj zajednici o tome da nije zaštitila žrtve genocida u Srebrenici 1995. godine, te da će barem danas donijeti pravdu za preživjele – kazao je Mehanović za Faktor iz Amsterdama.

Inače, ovaj je reditelj rođen u Tuzli, a trenutno živi i radi u Edinburgu u Škotskoj. Posljednjih mjeseci radi film o sirijskim izbjeglicama.

Dobitnik je nagrade BAFTA

Priznanje Samiru Mehanoviću:

ZA DOKUMENTARAC O SREBRENICI NAGRAĐEN NA NAJVEĆEM SVJETSKOM FESTIVALU

Samir Mehanović

8

Iz Networka

Poštovani,Kontaktirala sam vas nedavno o istraživanjima koja radim na temu opsade Sarajeva. Planiram obaviti istraživanje o tome kako se opsada Sarajeva obilježava javno i da li se među Sarajlijama održalo sjećanje na ovu opsadu, te da li je ta memorija djelovala na pomirenje u gradu. Do sada sam već kontaktirala neke od umjetnika koji su bili uključeni u komemoraciji opsade Sarajeva, ali mislim da bi za moj pro-jekt od posebne vrijednosti bilo da porazgovaram sa običnim ljudima koji su živjeli u Sarajevu za vrijeme opsade, ili koji još uvijek tamo žive. Zainteresovana sam za razgovor sa ljudima svih uzrasta, kako onih koji su odrasli za vrijeme opsade tako i onih koji su odrasli nakon.Interesuje me da li bi mi vi mogli pomoći da pronađem i stupim u vezu sa onima koji bi pristali na intervju? Bilo bi poželjno da ispitanici govore engleski, pošto ja stvarno nemam pristup prevodiocu, a razgovor će se održati uživo ili preko skype-a.U prilogu je lista informacija i obrazac pristanka za učesnike sa dodat-nim informacijama, međutim glavne tačke su: - ispitanici će ostati anonimni ili u mogućnosti da koriste pseudonim, a svaki trud će se uložiti da se spriječi iznošenje osobnih podataka koji bi mogli otkriti njihov identitet;- pitanja će biti općenita, a ne o konk-retnim iskustvima rata kako bi se izb-jeglo prisjećanje na osobna iskustva o kojima ispitanici ne žele razgo-varati; po mojoj procjeni, razgovori će trajati 1h. Planiram ove razgovore obaviti od sredine januara. Ako mis-lite da mi možete pomoći, molim vas stupite u vezu.Veliko hvala, RebeccaSchool of Humanities – Undergradu-ate Research Projects INFORMACIJE ZA UČESNIKENaziv projekta: Sjećanje, obilježavanje i pomirenje nakon op-sade Sarajeva

PozivnicaŽelim da vas pozovem da učestvujete u mom istraživačkom projektu. Prije nego se odlučite da ili ne sudjelovati, želim da vas upoznam sa time zašto se istraživanje provodi i šta bi se tražilo od vas. Porazgovarajte sa os-talima o ovoj studiji ako želite i molim vas da me kontaktirate ako imate bilo koja pitanja ili ako nešto nije dovoljno jasno.

Koja je svrha ovog projekta?Ovaj projekt je za obranu disertacije moje završne godine na sveučilistu u Bristolu. Želim istražiti kako se opsa-da Sarajeva obilježava javno i kako je se sjećaju građani Sarajeva. Kroz ovaj moj projekt želim istražiti kako je ova komemoracija djelovala na pomirenje. Zašto sam pozvan/pozvana da sudje-lujem u ovom projektu?Pozvani ste na sudjelovanje kroz BH

UK Network, kao neko ko je živio u Sarajevu za vrijeme opsade Sara-jeva.Da li moram sudjelovati? U potpunosti je do vas da li želite sud-jelovati u ovom projeku. Ja ću vam ovaj studij opisati i kroz informacije u ovom obrascu, prije vašeg sud-jelovanja i odgovoriti na sva pitanja koja imate. Ako se odlučite na sud-jelovanje, onda ću vas zamoliti da potpišete vaš pristanak na sudjelo-vanje. Slobodni ste da u bilo kojem trenutku odustanete od sudjelovanja, bez da date bilo koji razlog, dok će vaši podaci biti anonimni. Šta će se tražiti od mene za vrijeme učestvovanja i šta ću morati da radim?Ako se odlučite na sudjelovanje, od vas će se tražiti da izdvojite 1 h vremena, po mogućnosti uživo ili preko skype-a. Razgovor će biti sn-imljen digitalnim diktafonom. Ako to ne bude moguće, poslaću vam listu pitanja, po potrebi prevedenoj da na njih odgovorite. Sve informacije će biti pohranjene anonimno na sig-urnom serveru univerziteta. Koji su mogući nedostaci i rizik učešća u projektu? Ne postoje nedostaci ni rizici učešća. Ostat ćete anonimni i svaki potreban napor uložen da se spriječi objava de-talja koji bi mogli otkriti vaš identitet. Također ćete biti u mogućnosti da odbijete odgovoriti na pitanja koje smatrate neugodnim.

Koje su moguće koristi od učestvovanja u ovom projektu?Nadam se da će vaše učešće pomoći razumijevanju uticaja sarajevske opsade na vas u Velikoj Britaniji te

preprekama kod pomirenja sa kojima se suočavaju različite etničke grupe u gradu.Da li će se moje sudjelovanje u ovom projektu držati u tajnosti?Vaši podaci će ostati anonimni i umjesto vašeg imena koristit će se pseudonim. Intervju će se snimiti digitalnim diktafonom i biti anonimno pohranjen na sigurnom serveru uni-verziteta. Strogo će se nastojati da vaši osobni podaci koji bi mogli otkriti

vaš identitet, nisu navedeni. Što će se dogoditi sa rezultatima istraživačkog projekta? Rezultati istraživanja će se koris-titi u mojoj disertaciji završne godine, koja će biti dostavljena kao dio mog diplomskog rada. Projekt može biti objavljen na internetu. Na zahtjev, kopija konačnog projekta može se poslati učesnicima. Nećete biti iden-tificirani pod vlastitim imenom, osim ako na to niste dali svoj pristanak. Snimke razgovora i konačni rezultati bit će pohranjeni na sigurnom serve-ru sveučilišta do mog diplomiranja, a nakon toga, uz zaštićenu lozinku, sačuvani na google drive-u.Ko organizuje i finansira ovo istraživanje? Ja sama provodim ovo istraživanje, kao dio mog diplomskog rada pov-ijesti na sveučilištu u Bristolu. Ko pregledava ovaj studij?Ovaj projekt pregledan je od strane dr. Simona Pottera, čitača savremene istorije na sveučilištu u Bristolu. Dodatne informacije i kontakt podaci Ako imate bilo kakvih pitanja ili želite dodatne informacije vezano za ovaj projekt, molim vas kontaktirajte me putem e-mail adrese: rm13057@bristol.ac.uk ili putem telefona 07531053382.Ako imate bilo kakvih problema veza-nih za učešće u ovoj studji, molim vas obratite se Faculty of Arts Research Ethics Committee, preko Liam Mc-Kervey, Research Governance and Ethics (Tel: 0117 331 7472 email: Liam.McKervey@bristol.ac.uk)

PISMO IZ BRISTOLA

SJEĆANJE, OBILJEŽAVANJE I POMIRENJE NAKON OPSADE SARAJEVA

9

Iz Networka Haberi iz asocijacija

U subotu, 12. decembra, u pros-torijama Bosanske dopunske škole (Day Care Centra) u Borehamwoodu održana je proslava 20 godina posto-janja bosanskohercegovačke asoci-jacije u Hertfordshireu. Članovi aso-cijacije sa svojim gostima uz rostilj, tombolu i malo muzike su prikladno

obilježili dvije decenije uspješnog rada i djelovanja. Poziv na pro-slavu je bio upućen putem Face-

book profila bosanskohercegovačke dopunske škole koja djeluje u okviru udruženja i koja je svakako jedan od najznačajnijih projekata u očuvanju tradicije i kulture Bosne i Hercego-vine u Hertfordshireu. Predsjednik Bosnia UK Networka Sabit Jakupović je poželio dobrodošlicu svim gostima i, kao jedan od osnivača organizaci-je, napravio kratak osvrt na put i raz-voj bh. udruženja. Ovom prilikom jedan od pozvanih gostiju, gospodin Ahmet Hadžić iz Londona svojom velikodušnom donacijom obogatio je biblioteku asocijacije sa novih 20-tak knjiga koje će svako pomoći u radu škole i udruženja.Uz veliko hvala svim volonterma koji

su dali sve od sebe da ovaj događaj prođe u što boljoj atmosferi, domaćini su se ipak posebno zahvalili novim članovim Izvrsnog odbora asocijacije Senadi Hamulić I Selmi Mustafić, kao

i nihovim muževima Aliji odnosno Sedinu, za izuzetno zalaganje tokom obilježavanja ovog značajnog jubile-ja udruženja.

JUBILEJ - OBILJEŽAVANJE 20 GODINA POSTOJANJA BOSNIA AND HERZAGOVINA COMMUNITY ASSOCIA-TION HERTFORDSHIRE (BHCAH)

BIH ASOCIJACIJA BEDEM OČUVANJU TRADICIJE I KULTURE BOSNE I HERCEGOVINE

HABER PRETPLATNI KUPON

Molimo da ovaj kupon, zajedno sa čekom pošaljete na adresu:

BiH UK NETWORK, BOSNIA HOUSE, 36 MEDLEY ROAD,

BIRMINGHAM B11 2NE

IME I PREZIME.................................................................

ADRESA........................................................................................................................................................................TEL ...................................................................................

GODIŠNJA PRETPLATA IZNOSI £15

Ček naznačiti na: BH UK NETWORK

Rodjendanska tortaDvije decenije uspješnog rada i djelovanja

Ahmet Hadžić

Evociranje uspomena

10

Haberi iz Asocijacija

Bosanskohercegovačka dopunska škola i folklorna sekcija Mladost Bosne prigodnim kolažnim pro-gramom u prostorijama Bosanske kuće u Birminghamu obilježili su Dan

državnosti Bosne i Hercegovine. Na poziv bh. asocijacije iz Birmingha-ma, pod čijim okriljem djeluju škola i

folklor, u velikoj sali Bosanske kuće okupilo se preko 100 naših građana da rođendansko slavlje domov-ine podijele sa svojim najmlađim članovima. Manifestacija je otpočela

izvođenjem himne Bosne i Herce-govine a kolažni program koji su pripremili učitelji bh. dopunske škole

Azra Bašić, Emir Bolić i Dževdana Gološ odlično su prezentovali njiho-vi učenici. Bilo je tu malo sevdaha, malo zabavne muzike, djelići drame, pokoji skeč te naravno prigodne re-citacije i zajedničko izvođenje sport-

ske himne Hajmo Bosno, hajmo Hercegovino. Naravno, svi skupa su nagrađeni burnim apaluzom. Nakon toga na scenu su stupili članovi oba uzrasta folklorne sekcije Mladost Bosne, oni stariji su iskusno odigrali svoje koreografije, a mlađa gruapa je pokazala da je budućnost pred nji-ma. Osim publike, svoje zadovoljst-vo nije krila ni koreografkinja Fahira Hasedžić koja je rekla da je njihova igra poklon rođendanu domovine. Nakon završetka oficijelnog dijela programa, svi prisutni članovi bh. za-jednice iz Birminghama družili su se uz uz kahvu i kolače.

BIRMINGHAM - BOSANSKA KUĆA

PJESMOM I IGROM OBILJEŽEN DAN DRŽAVNOSTI BOSNE I HERCEGOVINE

Dobar odziv na priredbu

Folklor Mladost Bosne

Kolažni program

Njihova igra poklon rođendanu domovine

11

Haberi iz Asocijacija Haberi iz Asocijacija

Dana 28. novembra 2015. u prostori-jama Abbey Centra, gdje se inače odvija nastava, priređen je jednosta-van i skroman program povodom obilježavanja Dana državnosti BiH. Ove godine škola je odlučila da ovaj naš važan historijski praznik obilježi na radni način, kroz nastavu. Sed-micu prije nastavnici i učenici proveli su dosta vremena proučavajući his-toriju i geografiju BiH, te razgovarajući o poznatim ličnostima iz svijeta spor-ta, muzike, arheologije, književnosti, glume...Nakon intoniranja himne BIH, pro-gram je otvorio predsjednik bh. udruženja Victoria Haris Kazazić, i poželio svim roditeljima, volonterima i gostima iskrenu dobrodošlicu.Poslije gospodina Harisa, prisutnima se obratila gospođa Samra Koričić Mujkić, drugi sekretar u Ambasadi BiH, a u svom obraćanju prisutnima, skrenula je pažnju na sljedeće:”Bosanska državotvornost je viševjekovna, o čemu svjedoče do-kumenti i bogata kulturna baština iz srednjovjekovnog perioda Bosne i Hercegovine. Nove generacije mladih ljudi budućnost su svake zemlje pa tako

i Bosne i Hercegovine, a bogatst-vo BiH je i njena dijaspora i svi oni mladi ljudi koji imaju dvije domov-ine, onu u kojoj žive i onu iz koje su njihovi roditelji, i za koju ih takođe vežu i emocije i tradicija i naslijeđe predaka. Sretni smo što ovi mladi ljudi imaju u svom identitetu i ljubav za BiH, i što i Bosnu i Hercegovinu smatraju svojom domovinom i žele o njoj naučiti više i jednog dana možda učestvovati u njenom rastu i razvoju. Svijet u kojem živimo prepun je iza-zova i kriza, političkih, ekonomskih,

ekoloških... Vjerujem da samo nove generacije i promjena svijesti mogu utjecati pozitivno na budućnost. Obrazozovanje ovih mladih ljudi, u zemlji i inostranstvu, ključ je izgrad-nje moderne Bosne i Hercegovine, i ključ je izgradnje modernog svijeta, boljeg i pravednijeg. Nadam se da će ove generacije živjeti u boljem i pravednijem svijetu.”Učenica Amina Kalamujić je u progra-mu govorila o historijskom značaju Dana državnosti BIH, o Prvom zas-jedanju ZAVNOBiH-a u Mrkonjić

Gradu koje je počelo 25. novembra 1943. godine u 19 sati, a završeno je iste noći, 26. novembra, u 4 sata ujutro.Ovoj osnivačkoj skupštini prisus-tvovalo je 247 delegata iz svih krajeva BiH, od kojih 173 sa pra-vom glasa. Na prvom zasjedanju, ZAVNOBiH je formalno konstitu-isan kao predstavništvo Narodno-oslobodilačkog pokreta (NOP) Bosne i Hercegovine, ali je u stvarnosti i praksi djelovao kao njen najviši or-gan vlasti. Ovaj praznik obilježavaju

svi koji BiH doživljavaju kao svoju domovinu.U ostatku programa učestvovali su: Hana i Benjamin Bakalović, Mirnes i Emina Salešević, Kenan Kazazić, Ema Imamović, te Sumaya i Alem Mehanović. Njihov nastup popraćen je burnim aplauzom.Nakon toga domovini za rođendan svoje stihove je poklonio naš poznati književnik i novinar te dugogodišnji prijatelj BHCUK Idriz Saltagić. Naša priredba je završena simpatičnim nastupom Sumaye

Mehanović koja je pjevala “Prođoh Bosnom kroz gradove”, te Kenana Kazazića koji je pjevao “Sviraj mi, sivraj brate”. Svi učesnici su zaslužili pohvale kao i, naravno, rukovodstvo udruženja i škola im se ovim putem zahvaljuje na odlično pripremljenoj priredbi. Naravno, hvala i odličnoj publici koja nije žalila apluze i koja je uživala u programu.Semira Jakupović

London - Prva BH dopunska škola obilježila Dan državnosti Bosne i Hercegovine

HISTORIJSKA I GEOGRAFSKA ŠETNJA KROZ DOMOVINU

Sretni smo što ovi mladiljudi imaju u svom identitetu i ljubav za BiH, i što i Bosnu i Hercegovinu smatraju svojom domovi-nom i žele o njoj naučiti više i jednog dana možda učestvovati u njenom rastu i razvoju. zemlji i inostranstvu, ključ je izgradnje moderne Bosne i Hercegovine, iključ je izgradnje modernog svijeta, boljeg i pravednijeg.

Praznik obilježi na radni način, kroz nastavu

Idriz Saltagić Pod zastavom Bosne i Hercegovine Odlično pripremljena priredba

12

Haberi iz Asocijacija

Najluđa noć je i najzahtjevnija i to po svim parametrima. Svaku novu upoređujemo sa proteklom, a ono što je dobro i nedostižno, ostaje. Idealna lokacija novog okupljanja naših građana u UK bio je THE OX AND GATE PUB London. Mjesto lako dostupno stanovnicima glavnog grada, ali isto tako i svim ostalim gos-tima. Takvu priliku iskoristili su mnogi i dali vlastiti doprinos noći za nezabo-rav. Dobro poznata lica, neizostavna na mnogim zabavama diljem UK, ali i dragi gosti i rođaci prispjeli na Ostrvo iz drugih zemalja, među kojima i oni iz BiH i Hrvatske. Komforan i topao prostor ispunilo je muziciranje našeg legendarnog Sefera Haskića, maes-tra za ovakve i slične prilike, omilje-nog i poznatog muzičara koji svojom svirkom ispuni svaku želju i dirne i u onu najtvrđu dušu. Izuzetan kvalitet našeg Sefera potvrđuju zabave pop-unjene do posljednjeg mjesta. Na isti-ma srećemo sve uzraste, tako je bilo i sada. Igralo se cijele večeri uz različite muzičke žanrove, zastupljene u rep-ertoaru popularnog muzičara. Odmor je trajao vrlo kratko, tek toliko da se odbroji desetak sekundi stare godine ili da se popije neko osvježenje. Be-sprijekorno odjeven njezniji spol, po-

brinuo se za sve, čak i do najsitnijih detalja. Meze, slatkiši, sve vrste kafe, pa čak i bezalkoholni šampanjac…Ostalo se do dugo u noć. Mladost

je dominirala podijumom za igru, oni stariji plesali su uglavnom u paru ili tražili oslonac u šanku, a oni najmlađi zabavljali su se na prepoznatljiv način, veselo trčkarajući unaokolo. Ma koliko trajalo, izgledalo je malo. Nekako brzo je došlo do oproštajnog

kola, mada je isto izvedeno u nešto dužoj verziji. Oprostili smo se sa po-rodicama i prijateljima, uz saznanje da će mnogi konačiti u Londonu. Pre-

puni pozitivne energije, koja će nas držati do sljedećeg druženja, uz onu mušketirsku:”Svi za jednog, jedan za sve”…Meho Jakupović

BH Community UK

ZA NOVE IZAZOVEPrivodeći kraju redovne aktivnosti unutar udruženja BH Community UK, održana je i godišnja Skupština. Tako je uspješno završena još jedna godina. Ovo najmasovnije okupljanje članstva bilo je 14. novembra 2015. godine na dobro poznatoj adresi 34 Great Smith Street London, u prostorijama The Abbey Centre. Na-kon provjere svih potrebnih proce-dura utvrđenih statutom, prisutne je pozdravio predsjednik Haris Kazazić, a potom je podnio izvještaj o radu u prethodnoj godini. Sljedeći se obratio blagajnik Farko Selman obrazlažući finansijsko stanje udruženja. Bez ijedne primjedbe prihvaćena su oba izvještaja te je Izvršni odbor prepus-tio vođenje skupštine verifikacionoj komisiji. Komisija u sastavu: Safet Vukalić, predsjednik, Ahmet Hadžić, član, i Mirsad Bakalović, član, uspješno je i u kratkom vremenu odradila svoj dio posla. U novi Izvršni odbor ušla su nova četiri člana, tako da sada isti broji sedam članova. Novi odbor se sastao 9. januara 2016. godine na istoj adresi te u jednom kratkom sastanku i prijateljskom razgovoru utvrđene su funkcije unutar istog. Novi odbor će raditi u ovom sazi-vu: Haris Kazazić, predsjednik, Mir-

za Bašić, potpredsjednik, Mediha Oručević, sekretar, Farko Selman, blagajnik, Meho Jakupović, delegat u Izvršnom odboru UK Network-a BH, Adisa Softić, član, i Samir Bašić, član. Ostaje mi na kraju da se zah-valim svima na uspješno završenom poslu, sa nadom da ćemo i ubuduće odoljeti svim izazovima te uspješno završavati kako stare tako i nove programe. Posebna zahvalnost

bračnom paru Muratović, Šahi i Mu-hamedu, koji su uz udruženje od samog osnivanja i koji su ostavili neizbrisiv trag u njegovom radu (Mu-hamed dugogodišnji član odbora, na mnogim funkcijama), a koji i danas daju svoj doprinos za dobrobit naše male zajednice.Tekst: Meho Jakupović Foto: Haris Kazazić

Nova godina u Londonu

SVI ZA JEDNOG, JEDAN ZA SVE

THE OX AND GATE PUB u Londonu

Novi saziv I.O.

13

Haberi iz Asocijacija Haberi iz Asocijacija

Od septembra mjeseca 2015. go-dine, bh. udruženje u Derbyju radi na dodatnom projektu u trajanju od godinu dana. Radi se o projektu čija je svrha očuvanje naše historije, jezika i kulture na ovim prostorima. Dodatni cilj jeste da se istakne, bolje interpretira i objasni način na koji su se izbjeglice sa bh. prostora integri-rali u život u Velikoj Britaniji, sa ko-jim poteškoćama i preprekama su se susretali te kako su uspjeli da ih prevaziđu.U sklopu projekta snimit će se na-jmanje 25 intervjua gdje će pojed-inci na maternjem jeziku govoriti o svojim iskustvima a razgovor će biti zabilježen videokamerom. Video materijal će se potom koristiti za stvaranje kratkog dokumentarnog filma o nama. Transkripti razgovora bit će otkucani i prevedeni na en-gleski jezik, a ovaj materijal će nam

na kraju poslužiti da se napiše knjiga o nama koja bi bila dvojezična. Svrha dobivenog materijala je da se kasnije koristi za edukaciju mlađe generaci-je, kako je to izgledalo kada dođete u zemlju a ne znate jezik, kulturu i običaje domacina. Kako se najbolje integrisati a ujedno učuvati svoju kul-turu tradiciju i jezik.Najljepši dio ove „priče“ je ustvari činjenica da pored zaposlenog Pro-ject Officera, projekat rade djeca, učenici bosanskohercegovačke dopunske škole. Projekt omogućuje mladim ljudima da nauče različite

vještine, poput tehnike intervjua, pisanja na oba jezika, istraživanje, fotografisanje, snimanje, obrade vid-eo materijala itd. Također, naučit će o iskustvima svojih roditelja, o našem jeziku, našoj glazbi, tradiciji, obrazo-vanju i iskustvu u ovoj zemlji.Tokom zadnja četiri mjeseca, djeca su prisustvovala treninzima za foto-grafisanje, obradu video materijala, tehniku intervjuisanja, pravilno sn-imanje i slično, a sada smo u fazi sn-imanja pojedinačnih intervjua. Jedan mali broj je snimljen krajem decem-bra, dok ostale planiramo snimiti do kraja februara ove godine.

Važno je pomenuti da ovaj projekat obuhvata kompletan East Midlands, što znači da nismo ograničeni na in-tervjuisanje osoba samo iz Derbyja, nego ćemo obuhvatiti i neke naše građane u Nottinghamu i Leicesteru.Po završetku projekta, u dvorištu Bosankog centra bit će postav-ljen spomenik u znak sjećanja na žrtve genocida u Bosni i Hercego-vini. Ovom prilikom se želimo zah-valiti svima na doprinosu i sugestijma vezanim za dizajniranje spomenika. Dizajn i grafičko crtanje su završeni i trenutno smo u fazi pregovora sa skulptorima oko izrade.Pored pomenutog spomenika, filma i knjige, naše udruženje bit će bogatije u smislu antikviteta, starih predmeta i narodnih nošnji koje sačinjavaju bosanskohercegovačku kulturnu bastinu. Naime, na zidu našeg cen-tra naći će se tri velike staklene vit-rine u koje će biti izloženi gore na-vedeni predmeti. Već smo prikupili određeni dio predmeta i antikviteta kao i narodnih nošnji, a vitrine će se dodatno obogaćavati, kako do kraja projekta, tako i poslije. Ovim putem, apelujemo na sve naše građane da doniraju predmete koji bi još više obogatili ovu našu stalnu izložbenu postavku. Predmeti će biti izloženi uz detalje poput naziva predmeta, gdje i u koje vrijeme su korišteni te u koje svrhe i podaci o osobi/familiji koja ga je donirala.Nedžad Salkić

Derby - Projekat Heritage Lotteryja

KAKO SE INTEGRISATI A PRI TOM SAČUVATI SVOJU TRADICIJU I KULTURU

U sklopu projekta snimit će se najmanje 25 intervjua gdje će pojedinci na maternjem jeziku govoriti o svojim iskustvima a razgovor će biti zabilježen videokamerom. Video materijal će se potom koristiti za stvaranje kratkog dokumentarnog filma o nama. Najljepši dio ove „priče“ je ustvari činjenica da pored zaposlenog Projekt Officera, projekat rade djeca,

učenici bosanskohercegovačke dopunske škole

Kako se integrisati a ne asimilirati

Učenici bosanskohercegovačke dopunske škole na zadatku

14

Haberi iz Asocijacija

Polovinom decembra u prostori-jama Bosanskog centra u Der-byju održana je redovna Godišnja skupština bosanskohercegovačkog udruženja iz ovog grada. Ovogodišnji

odziv članova bio je iznad prosjeka a skupštini je prisustvovalo preko 50 članova. Kako i priliči ovakvim skupovima, prezentirani su rezultati rada udruženja u protekloj godini te stanje finansija i utrošenih sred-stava. Oba izvještaja su jednoglas-

no prihvaćena. Na sjednici je jed-noglasno izabran i novi - dopunjeni Upravni odbor u koji su ušli Nermina

Webster, Hajrija Halilović, Muhamed Širanović, Midhat Kapetanović, Mujo Hrnčić, Ahmo Salkić, Arnes Pobrić,

Alma Pašić, Lejla Halilović, Čerim Alija i Eldin Isović.

Svi gore navedeni su ponudili svoje

usluge bh. udruženju, a imajući u vidi da Upravni odbor može sačinjavati do 15 članova, nije bilo potrebe za

DERBY - GODIŠNJA GENERALNA SKUPŠTINA

DOPUNJEN UPRAVNI ODBOR

Nagrada za Erminu Zahirović-Algie

Nermina Webster, Muhamed Širanović potpisuju Zapisnik

Folklorna grupa Bosnian Pearls Derby

Dobar odziv na Godisnju skupštinu

Raznovrsne aktivnosti u proteklom periodu

15

Haberi iz Asocijacija Haberi iz Asocijacija

glasanjem, tako da su nominacije svih gore navedenih prihvaćene.

Muhamed Širanović se kratko obra-

tio prisutnima te zamolio da se jedan od novoizabranih članova nominuje za dopisnika Habera, a na to mjesto predložena je Lejla Halilović. Pored

toga menadžer centra Ferid Kevrić je predložio produženje mandata Mu-hameda Širanovića za delegata bh. udruženja u Derbyju u Bosnia UK Networku. Nije bilo nikakvih prim-jedbi niti drugih prijedloga tako da će Muhamed i dalje izvršavati ovu dužnost. S obzirom na njihov efi-kasan dosadašnji rad, Derby CAS je jednoglasno izglasan kao finansijski revizor udruženja i za narednu god-inu.Godišnja skupština je bila i prilika da se uruče zahvalnice uposlenicima, volonterima i partnerima za njihov rad i doprinos našem udruženju, a ove godine priznanje su dobili: Bos-nia UK Network , Anes Cerić, Nedžad Salkić, Ermina Zahirović-Algie, Han-nah Stirland, Azra Bašić, Alma Hrnčić i Fahira Hasedžić.

N. Salkić

Krajem decembra, na izmaku stare i dočeka Nove godine, bh. udruženje iz Derbyja organizovalo je i tradicion-

alnu novogodišnju zabavu i podjelu paketića za najmlađe članove zajed-nice.

Asocijacija je obezbijedila pok-lon paketiće za sve učenike bosanskohercegovačke dopunske škole koji redovno pohađaju nasta-vu, dok su za ostale poklon pakete obezbijedili njihovi roditelji uz manju novčanu naknadu.

Kao i mnogo puta puta do sada, svo-jim trikovima mališane je zabavljao naš mađioničar Jasmin Mešić Sil-vano, a dječijoj sreći nije bilo kraja kad su u prostorijama bh. centra ugledali i Djeda Mraza. Podijeljeno je 39 paketića, a dobro raspoloženi Djed Mraz (Ramiz Bjelobrvić), pored mališana, slikao se i sa odraslima.N.S.

DERBY BESPLATNI NOVOGODIŠNJI PAKETIĆI ZA UČENIKE

BOSANSKOHERCEGOVAČKE DOPUNSKE ŠKOLE

Djed Mraz sa kćerkom Ajsom

Mađioničar Jasmin Mešić Silvano

Podjela paketića za najmlađe članove zajednice

Nagrada za Fahiru HasedžićNagrada za Nedžada Salkića

16

BiH dopunske škole

Drage zemljakinje i zemljaci, poštovanje i lijep pozdrav iz Coven-tryja!Kao prvo svima vama, vašim po-rodicama i najmilijima puno zdravlja, sreće i uspjeha u Novoj 2016. godini od srca vam želi učitelj Senadin i svi ostali članovi BH zajednice iz Coven-tryja.

Pa evo šta ima novo kod nas i kako smo proveli naše zimske ferije.Prvo, škola, hvala Bogu, funkcioniše u najboljem redu i, štaviše, aktivnosti se proširuju tako da je to svakako izuzetna vijest, ali o tome ćemo malo kasnije. Ova vijest je sigurno vrijedna pomena na početku članka, naime naša nova asistentica u školi Amela Džidić je postala mama prije 3 mjese-ca i na svijet je donijela zdravu i preli-jepu djevojčicu na radost svima a iz-gleda najviše na radost majke Mevle koja nije mogla dočekati žensku prinovu u svojoj porodici pošto je ona mama trojici sinova. Amela se već oporavila i vratila u školu, tako da je kolektiv kompletan.

Druga velika novost je da nam se pridružio i gospodin Armin Vlajčić, mladi Sarajlija na postdiplomskom (masters) studiju u Coventryju. Armin zaslužuje puno više nego par reda u ovom članku, ali pokušaću samo površno opisati ko je on i šta radi. Zaposlen je u BBI banci u Sa-

rajevu, stručnjak za islamsko ban-karstvo, a sad na postdiplomskom studiju zaokružuje svoje znanje o konvencionalnom bankarstvu. Armin

je takođe hafiz i proveo je godinu dana studija u Egiptu, govori arapski i engleski i svojom veličinom nam se stavio na raspolaganje. Pomaže nam u redovnoj nastavi kad sam ja odsu-tan i drži časove vjeronauke, tako da naša subotnja škola sada traje 3 sata. Izvinjavam se Arminu na ovako oskudnom opisu bogate biografije, ali vam obećavam da ću vam o nje-mu reći puno više u narednom broju.Škola broji 24 djece i nismo puno opali brojem, jer kako znate, prošle školske godine nas je napustilo troje djece završivši osmi razred. Radi-mo u tri grupe i radimo vrijedno, što ćemo, nadam se, i pokazati na kraju školske godine.

Već po ustaljenom običaju, članovi bh. asocijacije iz Coventryja su nam priredili novogodišnju zabavu i pod-jelu paketića za svu djecu. Kako sam rekao na priredbi predstavljajući školsku djecu, da se linija koja dijeli asocijaciju od škole kod nas davno izgubila i u stvari to je jedna velika zajednica, uz opasku i želju da se ona mora još proširiti i na ostale članove bh. zajednice koji se još uvi-jek drže po strani. Veliko hvala Braci, Mensuru, Alminu i drugima koji su učestvovali u pripremi zabave u St Peters centru, a ponajviše Zdenki Besari koja je uložila mnogo vreme-na i truda u pripremi paketića. Kakva bi bila Nova godina bez Djeda Mraza (Senada Kablića) koji je izmamio os-mijeh našoj dječici, od srca hvala i svaka čast.

Na kraju, volio bih da ovu poruku uputim svima vama bez velikog mudrovanja. Došlo je neko teško i bremenito vrijeme kada nije lahko biti ono što jesi, a zbog čega smo jed-nom protjerani i danas patimo zbog toga. Iskušenja su velika i puno je onih koji nas pokušavaju svrsta-vati u nekakve torove i iznova nas učiti ko smo i šta smo i šta bi trebali kao biti. Pokušavaju nam prišiti flastere nepostojeće odgovornosti, raščerečiti dušu i uništiti našu poseb-nost. Globalno od nas traže da se izvinjavamo zbog onoga što nismo i nikada nećemo biti, mada svako žito ima kukolja. Šta hoću reći, ja se ponosim da sam Bošnjak musli-man i volim svoju naciju i vjeru. Bijel sam i takvog me Bog stvorio, a moja zemlja je tu gdje jeste na vjetrometini svjetova. Moja je i Bosna Srebrna i Aleksa Šantić i najdraži Mak Dizdar i počiteljska dzamija. Moja je i Bosans-ka dopunska škola u Coventryju gdje našu djecu učim o svemu ovome a to svima vama od srca preporučujem i to je naša najbolja odbrana i odgo-vor svima koji pitaju. “A zapitani tada njemu hitan odgovor dade, Bosna da prostiš jedna zemlja imade, i bosa i posna da prostiš”, i da skratim “…i k tomu još da prostiš prkosna od sna”. Ovim Makovim stihom završavam ovaj članak uz najljepše želje, voli vas

Senadin Selimić,učitelj dopunske škole Coventry

PISMO IZ COVENTRYJA

LINIJA KOJA DIJELI ASOCIJACIJU OD ŠKOLE KOD NAS SE DAVNO IZGUBILA I U STVARI TO JE

JEDNA VELIKA ZAJEDNICA

Rukovdstvo b.h asocijacije Coventry

Bilo je i suza

17

BiH dopunske škole BiH dopunske škole

Bosanskohercegovačka asocijaci-ja Birmingham tradicionalno pred novogodišnje praznike organizuje druženje i dodjelu novogodišnjih pok-

lona najmlađim članovima naše za-jednice. Druženje je održano u prostorijama

Bosanske kuće uz prisustvo više od 100 članova naše zajednice a

novogodišnji paketići su obezbijeđeni za svu djecu uzrasta do 12 godina. Na samom početku druženja djeca

su izvela prigodan program recito-vanjem pjesimica od “Veju, veju pa-hulje” do ” Zima, zima, e pa šta..” A potom je došao Djeda Mraz koji je

paketićima obradovao djecu. Uz di-jeljenje paketića, Djed Mraz je imao vremena i za pojedinačno foto-grafisanje. Odziv naših članova bio je odličan, tako da smo podijelili više od 80 paketića. Rukovodstvo udruženja je posebno zadovoljno prisustvom novih članova naše zajednice. Na-kon podjele paketića uslijedio je zajednički ručak, a poslije toga je nastavljeno druženje uz osvježenje. Pored djece, u odličnom programu uživali su i njihovi roditelji. Rukovodstvo asocijacije zahvalju-je se roditeljima i volonterima koji su pomogli oko pripreme paketića, obezbjeđivanja hrane, dekoracije centra i cjelokupne organizacije ovog zaista lijepog i veselog progra-ma. Posebno se zahvaljujemo Hasi Dergiću koji se odlično snašao u ulozi Djeda Mraza.Svim članovima naše zajednice želimo sretnu i uspješnu 2016. god-inu.

BIRMINGHAM

NOVOGODIŠNJI PAKETIĆI ZA NAJMLAĐE

Večera za najmlađe

Odličan odziv na zabavu

Roditelji su uživali u programu koji su pripremili učenici dopunske škole

Djeda mraz

18

BiH dopunske škole

“Prva bh. dopunska škola” u Londonu završila je prvo polugodište školske 2015/16. godine. Zadnji nastavni dan 12. decembar 2015. obilježen je školskom posjetom Natural History Museum-u koji se nalazi u london-skoj općini South Kensington. Odziv učenika i roditelja nije bio velik, ali su oni koji su se odazvali ovoj posjeti, mogli da uzivaju u mnoštvu različitih eksponata, te da obogate svoje postojeće znanje iz prirodnih nauka, te saznaju nešto vise o Charlesu Dar-winu (Čarlsu Darvinu), koji je rođen 1809. a umro 1882.) . Bio je britanski naučnik koji je postavio temelje mod-erne teorije evolucije po kojoj se svi životni oblici razvijaju putem prirodne selekcije. Njegovo najpoznatije djelo je “Postanak vrsta”, a najžešći napa-di na Darwinovu teoriju nisu dolazili od naučnika, već od strane crkvenih predstavnika. Druga osoba o kojoj su učenici mogli da ponešto nauče je Mary Anning (Mari Aning), koja je svoju arheološku karijeru započela u 11. godini, kad je s bratom mislila da je iskopala kostur krokodila kod kuće u Engleskoj a koji je ustvari bio Ichthyosaurus. Kasnije je sakupljala fosile, a kao paleontolog je postala poznata po brojnim otkrićima koja su pomogla naučnicima u proučavanju morskog života. Nije imala formalo obrazovanje, ali brojni poznati arhe-olozi dolazili su u Englesku kako bi radili s njom.

Najveća atrakcija za svu djecu ipak su bili kosturi dinosaurusa u prirod-noj veličini, koje su povezivali su

onim što su vidjeli u filmu “Jurastic Park”. Mogli su da vide i mnogobro-jne preparirane životinje, uključujući i životinje koje žive u džungli, različite vrste ptica, te morski svijet. Osoblje škole je iskoristilo ovu priliku da sa učenicima što više razgovara na bosanskom jeziku kako bi ga što više unaprijedili.

Početak drugog polugodišta je plan-iran za 9. januar 2016. godine u pros-torijama Abbey Centra, na adresi 34 Great Smith Street, London, SW1P 3BU. Kao i većina škola, i “Victoria” se susreće sa problemima finan-sijske prirode. I ova godina je bez

adekvatnog fonda i škola preživljava od upisnina koje roditelji plaćaju, te privatnih donacija. Svi koji mogu pomoći su dobrodošli. Rukovodstvo udruženja se zahvalju-je predsjedniku BHCUK-a Harisu Kazaziću, koji je uz posredstvo firme Thomson Reuters Princeton, obezbi-jedio £315 za školski fond.

Svim našim građanima, a posebno čitaocima “Habera”, želim sretnu i uspješnu 2016. godinu.

Semira Jakupović

LONDON - PRVA BH DOPUNSKA ŠKOLA

POSJETA MUZEJU I KRAJ ZIMSKOG POLUGODIŠTA

Nova znanja

BH DOPUNSKA ŠKOLA DERBY

IZLET U BRIMINGHAMPosljednji vikend u novembru oso-blje bosanskohercegovačke dopun-ske škole iz Derbyja te učenici i nji-hovi roditelji iskoristili su za posjetu SEA LIFE CENTRU u Birminghamu. Osim lijepog druženja, svi skupa su mogli uživati u čarima vodenog života koji se može vidjeti na jednom mjestu i bez opasnosti da ti neke vodene nemani učine nešto nažao. Ovim časom u “prirodi” učenici a i nji-hovi roditelji imali su priliku da obo-gate svoje znanje o vodenom svijetu. Nakon posjete SEA LIFE CENTRU mnogi su se odlučili i da obiđu veoma popularni German market koji se tih dana održavao u Birminghamu, te da u poznatom trgovačkom centru Bull Ring obave dodatni shoping. Čas u prirodi realizovan je solidarno, BH asocijacija Derby je platila ulaznice, a rodtitelji su podnijeli troškove prevoza. Ovu pogodnost iskoristilo je 25 djece i 18 roditelja. Čas u “prirodi”

19

BiH dopunske škole Kako pomoći sebi

Kao dio vladinog plana u vezi sman-jivanja socijalnih beneficija, uvedene su mnoge izmjene sa kojima biste morali biti upoznati.

Gornja granica beneficija (Benefit Cap): Vlada je uvela novu gornju

granicu u vezi visine socijalnih ben-eficija koje porodice i pojedinci imaju prava tržiti u toku jedne godine. Nova

uspostavljena gornja granica za po-rodice je maksimalno do 23.000 funti, što znači da je to jednako sedmičnom iznosu od 442 funte. Istovremeno je gornja granica socijalnih beneficija

za individualne podnositelje zahtjeva uspostavljena sa maksimalnim izno-som od 15.000 funti godišnje ili 288 funte sedmično. Treba napomenuti

da taj limit sa gornjim ograničenjem neće utjecati na pojedince koji su u

primitku invalidskog dodatka tj. Dis-ability Living Allowance ili na nekoga

ko radi 16 ili više sati sedmično.Housing Benefit za one koji su od 18-

21 godine starosti:

Od 2017. godine, vlada više neće pružati automatsku stambenu pomoć za one koji su od 18 -21 godine sta-rosti. Od mladih ljudi u ovoj skupini će se očekivati da budu ili zaposleni ili u obrazovanju. Ako ne uspiju da postignu jednu od ove dvije obveze, to će značiti da pojedinci neće imati pravo na socijalne beneficije.

Universal Credit:Uspostavljanje novog Universal Credit koji uključuje šest socijalnih beneficija pod jedinstvenim imenom (Jobseeker’s Allowance, Housing Benefit, Working Tax Credit, Child Tax Credit, Employment and Support Allowance and Income Support) je stupilo na snagu, a trenutno ima uti-caja na 112,180 domaćinstava. Ovo uvođenje Universal Credit znači da će potražioci primati jednomjesečnu beneficijsku isplatu izravno na svoje bankovne račune a sami će biti odgo-vorni za uplatu stanarine svojim stan-odavcima. Treba takođe napomenuti da ako pojedinci budu dugovali no-

vac bilo kome, u tom slučaju će kred-itor moći da potražuje od poreskog odjela (HMRC) da se napravi odbi-tak. Trenutno to ne smije preći 5% od ukupnog Universal Credit prihoda, ali se planira da se taj procenat uveća na 20%.

Housing Benefit:Isplata zaostataka za Housing Bene-fit je ograničena na 4 sedmice dok je to prije bilo za šest mjeseci unatrag. To znači ako ne napravite molbu za Housing Benefit na vrijeme, te ne podnesete dokumenta na vrijeme, ne prijavite promjene na vrijeme ili ne ispravite eventualne greške naprav-ljene na zahtjevu za Housing Benefit u zadanom vremenskom roku, bićete sami odgovorni za plaćanje rente iz-van tog ograničenja od 4 sedmice, čak i ako je vaš zahtjev prihvaćen, te vam odobren Housing Benefit. Zbog toga je neophodno da se pobrinete oko svog zahtjeva ili dokumentacije čim prije moguće.

IZMJENE SOCIJALNIH BENEFICIJA

Pošto u zadnje vrijeme na našu stranicu stiže dosta upita o načinu rješavanja povišenih masnoća u krvi, odlučili smo ovaj jednostavni, a efi-kasni recept da podijelimo s vama.

Zbog brzog načina života, loše ishrane i nedostatka fizičke aktivnos-ti ovo je bolest sadašnjice. Nekada se kod povišenih masnoća mogu primjetiti nakupine masnog tkiva žute boje u obliku pločica ili čvorića na gornjim očnim kapcima ili nekim drugim dijelovima ti-jela, nažalost u početku o b o l j e n a o b i č n o n e m a d r u g i h simptoma.

Napredo-v a n j e m bolesti, dola-zi do zadebljanja stijenki krvnih su-dova, ateroskleroze, kojoj doprinose i drugi riziko faktori (pušenje, alkohol-izam, nikotin), a sve to nažalost re-zultuje najčešće cerebrovaskularnim oboljenima koji su vodeći uzrok smrti kako u svijetu tako i kod nas.

Jedini način dijagnosticiranja oboljen-ja je putem laboratorijskih pretraga. Ukoliko imate nalaze koji ukazuju na ovo oboljenje tople preporuke za ovaj lijek, jer našim najbližim je po-mogao.Sastojci:

- smokve- domaće jabukovo sirće

Priprema:Lijek spravljate navečer, da biste ga pili ujutro. Uzmite tri suhe smokve, i dobro ih izbockajte čačkalicom za zube sa svih strana, a potom ih ubacite u staklenu zdjelicu u koju ste stavili 2 dcl domaćeg jabukovog sirćeta. Ako ste ih pokiselili navečer u 20h, pojedete ih ujutro u 8h. Osta-tak sirćeta nemojte bacati nego u to isto sirće narednu noć ponovo pok-

iselite 3 smokve priprem-

l j e n e n a

isti

n a č i n . Ta 2 dcl

sirćeta koris-t i t e 7 dana, većina bude upijena od strane smokvi koje se kisele. Osmi dan uzmeta nova 2 dcl sirćeta, i postupak ponavljate jos jednu sedmicu.

Znači, kura liječenja traje 14 dana. Uz ovaj recept pridržavajte se zdra-vo načina ishrane, i povečajte fizičku aktivnost. Nakon pola mjeseca od ispijene kure, ponovite nalaze i uvjerite se u učinkovitost lijeka.

( LijekizPrirode.com

RIJEŠITE SE VISOKIH MASNOĆA U KRVI UZ POMOĆ JEDNOSTAVNOG RECEPTA

ZDRAVLJE U ZIMSKIM MJESECIMA

Hladno vrijeme uzrokuje ogromni porast zdravstvenih problema veza-nih za taj period. Nastojte da slijedite dole navedena pravila da bi ste se zaštitili u toku hladnijih mjeseci. Nastojte da se krećete – Bivajući aktivni podižete temeraturu i to vam pomaže da održavate toplotu. Kada ste u zatvorenom prostoru, pokušajte da ne sjedite na jednom mjestu više od jednog sata. Ustanite i malo pro-hodajte okolo, napraviti sebi neki top-li napitak te rasporedite poslove koje imate na cijeli dan. Dobro se hranite - Topli obroci i

piće vam pomažu da ostanete uto-pljeni, tako da treba da imate barem jedan topli obrok svaki dan i uzimate tople napitke tokom dana. Primite sezonsku vakcinu protiv gripe - Ako imate preko 65 godina, vlada preporučuje da primite sezon-sku vakcinu protive gripe svake go-dine. Vaša vakcina će biti besplatno ako imate iznad 65 godina ili primate određene socijalne beneficije.

20

Humanitarne aktivnosti

Firefly International je britanska do-brotvorna organizacija koja pomaže umjetničke i muzičke projekte pod na-zivom Firefly Youth Project u dječijem selu Svitac u Distriktu Brčko, Project Hope (Projekat Nada) u Palestini, a zbog humanitarne krize u svijetu, djelokrug svoga rada proširila je i na izbjegličke kampove u Jordanu, sje-vernom Iraku, Turskoj i Kaleu, te na distribuciju dvojezičnih knjiga djeci na područjima zahvaćenim konflik-tom. Firefly je osnovala gospođa El-lie Maxwell 1998. godine , a glavni cilj je bio da omogući djeci koja su iskusila užasni rat u BiH , obrazovan-je i razne aktivnosti iz oblasti drame, muzike, sporta, jezika, fotografiranja i medija. Osim aktivnosti koje su organizovane tokom cijele godine, Firefly organizuje i godišnji festival i ljetne kampove na kojima učestvuju djeca i omladina sa cijelog Balkana, gradeći nove mostove mira kroz mul-tikulturalna druženja.

Na Gala koncertu učešće uzeli mnogobrojni umjetnici

Gala koncert je održan u St. Paul’s Church (Crkva Svetog Pavla) koju je projektovao poznati britanski arhitekt Indigo Jones, sagrađena 1633. go-dine, a poznata je još pod nazivom “Actors’ Church” (Crkva glumaca) zbog svoje velike povezanosti sa glumcima i ljubiteljima teatra. Zbog svoje akustičnosti, pruža odličnu mogućnost za održavanje raznih kulturnih manifestacija, a godišnje se u njoj održava oko 300 važnih događaja.

Program otvorile Tea Hodžić is Sarajeva and Liz Murphy pjevajući

sevdalinkuKoncert su otvorile dvije poznate umjetnice, gospođa Tea Hodžić iz Sarajeva,koja klasičnu gitaru svi-ra od svoje jedanaeste godine, te gospođa Liz Murphy, koja podržava Firefly od 1998. godine. Tea Hodžić je svojom muzikom i čarobnim glas-om osvojila mnoga srca, te stekla ogroman broj ljubitelja njene muzike na South Bank i WOMAD festivalu. Liz je boravila i volontirala u Mostaru, učestvovala na mnogobrojnim kon-certima posvećenim izbjeglicama, te osnovala dobrotvornu organizaciju pod nazivom Music Action Interna-tional. Liz svira violinu, a ono što je posebno interesantno je činjenica da Liz pjeva i sevdalinke na našem

jeziku. Dvije poznate muzičarke ot-vorile su koncert našom poznatom sevdalinkom “Moj dilbere”, a publika je uživala u njihovom raznovrsnom

repertoaru, koji pored sevdalinke uključuje i makedonsku i romsku muziku.Publika oduševljena sa tri generacije Bašića i malom Kenzom, virtouzom

na violiniBH škola imala je izuzetne pred-stavnike, a pri izboru muzike željeli smo da uključimo kako sevdalinku, našu tradicionalnu pjesmu, tako i klasičnu muziku.Publika je uživala u izuzetnoj inter-pretaciji sevdalinke “Kad ja pođoh na Bembašu”, a izvođači su bili gospođa Nasiha, te njen sin Mirza i unuk Er-nad. Publika je bila više nego fas-cinirana ovim porodičnim nastupom i činjenicom da se sevdalinka čuva, pjeva i prenosi s generacije na gen-eraciju već godinama. Prelijep glas gospođe Nasihe, koja sevdalinku pjeva skoro pola vijeka, vješti prsti na harmonici melodični glas gospodina Mirze, a iznad svega simpatični glas našeg učenika Ernada, koji još nije napunio ni devet godina, nikoga nisu ostavili ravnodušnim i istinski su bili pravi praznik za uši.Ono što je posebno interesantno i za svaku pohvalu je činjenica da su rahmetli Ismet Bašić i njegova su-pruga Nasiha godinama bili aktivni članovi BHCUK-a, a svoj patrioti-

zam i želju za pomaganjem prenijeli i na svoju djecu. Mirza je godinama bio vrijedan član naše zajednice, a između mnogobrojnih volonterskih

dostignuća spomenut ćemo izuzetan doprinos omladinskoj organizaci-ji, vođenju London Sevdah Hora, biciklizmu u humanitarne svrhe, vo-lontiranju u razredu…Prošle godine našoj školi se pridružila najmlađa generacija Bašića, naši učenici Elma, Lejla i Ernad Bašić, a sigurna sam da će nastaviti sa dugogodišnjom tradicijom pomaganja i podrške BH-CUK-u.

Izuzetan nastup naše predstavnice Kenze Goye Stamselberg i čarobni

zvuci njene violineIzuzetna nam je čast što se pozivu da predstavlja našu školu i BHCUK odazvala gospođica Kenza Goya Stamselberg. Na prijedlog gospodina Harisa Kazazića i njegove supruge Sabine koji poznaju malu Kenzu i njene roditelje, uspjeli smo da us-postavimo kontakt sa gospođom Nađom, Kenzinom majkom koja je porijeklom iz Sarajeva. Kenza je rođena u Kopenhagenu 2005. go-dine. Kenza je veoma ponosna na majčino bosanskohercegovačko i očevo dansko porijeklo. Pocela je svirati violinu kada je imala samo šest godina, pod vodstvom učiteljice violine gospođe Seline Wykenham. 2012. godine Kenza nastavlja svoje muzičko obrazovanje sa gospodinom

LONDON - UČEŠĆE BH DOPUNSKE ŠKOLE NA FIREFLY GALA KONCERTU

IZVOĐAČI KOJI SU PREDSTAVLJALI BH DOPUNSKU ŠKOLU IZ LONDONA SU BILI NAJZAPAZENIJI

U utorak, 24. novembra 2015. godine, u St. Paul’s Church u poznatoj londonskoj četvrti Covent Garden, održan je kon-cert pod nazivom “A celebration of Balkan & Middles Eastern Music“ (Proslava muzike sa Balkana i Srednjeg istoka).

Organizator ovog prelijepog koncerta je organizacija koja nosi naziv Firefly International, a predstavnici BH dopunske škole/ BHCUK iz Londona imali su izuzetnu čast da učestvuju u programu i daju svoj doprinos koncertu humanitarnog

karaktera.

Izuzetan nastup

21

Humanitarne aktivnosti Humanitarne aktivnosti

Agnusom Danielom, a sa samo devet godina održava svoj prvi solo recital na violini u Chelseaju. Uz podršku National Foundation for Youth Mu-sic (Nacionalna fondacija za mlade muzičare), 2015. godine počinje da studira violinu na prestižnom Jun-ior Guildhall koledžu, a pod vodst-vom gospodina Borisa Kucharskog. Kenza je veliki ljubitelj i poznavalac klasične muzike, a pored violine svira i klavir.

Kenza je za svoje predstavljanje na Gala koncertu izabrala muziku iz filma “Schindler’s List” (Shindlero-va lista), a njen pratioc na pianu bio je gospodin James Buster. Ovo čudo od djeteta nikoga nije ostavilo ravnodušnim i nadamo se da će njena muzička karijera ići uzlaznom putanjom.

Muzika ne poznaje granice i spaja ljude različitih kultura

Pored govornika koji na različite načine pomažu Firefly i već pome-nutih muzičara, pažnju svakako zaslužuju i gospođe Roxane Scott, muzički terapeut, Katie Hayes, Ro-sie Rawston, gospoda Rabeea Anka, pjevač iz Sirije i Francesco Iannuz-

zelli koji ga je pratio na instrumentu pod nazivom Oud, te grupa “Over the Bridge” koja je svojim grandioznim nastupom završila Gala koncert.Jedno je sigurno, a to je da muzika priča svojim univerzalnim jezikom, ne poznaje granice i spaja ljude različitih kultura. Ona dopire do naših srca kada riječi postaju nemoćne. Daje nasim životima optimistički ton i daruje nas osmijesima. Baš kao i završna muzička tačka koja nam

šalje pozitivnu poruku da zaboravimo na sve zlo ovoga svijeta i vjerujemo u bolje. Dok slušamo “What a wonder-ful world” širi se pozitivna energija i podsjeća nas na ljepotu i humanost. Nakon koncerta, elektronskim putem stigle su i pohvale od gospođe Patzi Shepperson, koja je rekla sljedeće: “Izvođači koji su predstavljali BH dopunsku školu u Londonu su bili najzapaženiji ove večeri. Kenzina izvedba muzike iz čuvenog filma “Shindlerova lista” bila je toliko inspi-rativna, kao i izvedba bosanske tradi-cionalne pjesme sevdalinke, koju su izvele tri generacije porodice Bašić. Nemamo dovoljno riječi da kažemo koliko smo zahvalni za podršku BH dopunske škole u Londonu. Dobili

smo dosta pozitivnih kritika o ovom kulturnom događaju općenito, a posebno o izvođačima iz prekrasne familije Bašić, te predivne Kenze. U ime Firefly International želim da iskažem svoju iskrenu zahvalnost i podršku.“ (The performances rep-resenting the Bosnian Supplemen-tary School in London were THE highlights of the evening. Kenza's performance of the theme music to "Schindler's List" was inspirational and the Bosnian Folk Song by three generations of Family Basic was just so uplifting. I cannot begin to say how grateful we are for the support of The Bosnian Supplementary School in London.We have received such positive feedback about the event in general, but especially with regard to the per-formances by the wonderful family Basic and the amazing Kenza. On behalf of Firefly International, I would like to convey our sincere thanks for your invaluable and deeply appreci-ated support.)Ovom prilikom želim se posebno zahvaliti gospođi Shepperson Patzi, koja nas je kontaktirala ispred Fire-fly prije par mjeseci, ljubazno poz-vala da podržimo ovaj humanitarni koncert, te podržavala cijelo vrijeme. Drago nam je da smo mogli da ma-kar simbolično pomognemo organi-zaciju koja je toliko mnogo uradila za svijet i BiH.Također se zahvaljujem našim pred-stavnicima koji su dostojanstveno predstavili svoju zemlju i izazvali div-ljenje kod publike, te svim članovima BHCUK-a koji su podržali ovaj vri-jedan projekat.Za sve čitaoce “Habera” koji su zain-teresovani da podrže projekte Fire-fly International, preporučujem link http://fireflyinternational.org/what-we-do-2/our-partners/svitac.

Tekst: Semira JakupovićFotografije: Haris Kazazić, Shepper-son Patzi, Semira Jakupović

“Kad ja pođoh na Bembašu”

Hamdija Kočić, predsjednik Matice Bosne i Hercegovine u Švicarskoj, danas je u podrin-jskom naselju Nova Kasaba uručio 35 laptopa djeci koja pohađaju nastavu u Edukativnom centru u ovom mjestu.

Poštovani članovi i simpatizeri Matice BiH, Dragi prijatelji,

Humanitarna akcija “Djeci Sre-brenice” je uspješno završena 15.08.2015. godine. Uz vašu pomoć skupljena su 35 računara i monitora, kao i odradjena

novčana sredstva. GO Matice BiH se zahvaljuje svim donatorima i učesnicima u akciji! U toku su tehničke pripreme za transport i predaju donacije centru za edu-kaciju “Nova Kasaba”.

Detaljan izvještaj biti će objavljen na našoj internet stranici nakon predaje donacije edukativnom centru.

Glavni odbor Matice BiH

Matica BiH uručila donaciju u Novoj Kasabi: NEMA VIŠE NASTAVE U HODNICIMA, PODRINJSKOJ DJECI 35 LAPTOPA.

Laptopi na pravoj adresi

22

Bosanskohercegovačka dijaspora

Kako dijaspora gleda na BiH 20 go-dina poslije rata? Vide li da išta ide na bolje?MARIĆ: Ne bih se usudio biti glas-nogovornik prognanih koje tu zovu izbjegla i raseljena lica. Zvuči el-egantno, ali je podvala, šminkanje mrtvaca. Niko od nas nije želio sa vjekovnih ognjišta. Oružjem su nas suočili sa Šekspirovom dilemom: To be or not to be – Biti il ne biti, pa nam je svaka svjetska zabit ličila na ljetovalište. Predugo bolno, ali ljeto-vanje. Iz ličnog primjera mogu reći sa, kako su se godine krunile, sve sam se više samosavjetovao po filmskoj

„Ne okreći se, sine“! Jer idejni okot onih koji su me 1941. u majčinom naručju, oneređenog krvavim, dizenteričnim proljevom, učinili siročetom i beskućnikom, 1992/93. nameračili da sudbinu repriziraju i mojoj 10-godišnjoj Kćeri. (Uprkos gramatici Kćer pišem početnim ve-likim. Majke, Očevi, Bake – Nane, Djedovi, Rod, Prijatelji i Čestit Svijet će shvatiti i dati prolaznu. Kardinalne analfabete koje to ne razumiju ne zaslužuju objašnjenje.)ALIMAJSTOROVIĆ: Pogled bh. di-jaspore je različit: što si dalje od matice, mislim na SAD ili Australiju, ljudi su nekako radikalniji i oštriji, a oni koji su bliže i češće dolaze u domovinu su realniji jer bolje vide situaciju na terenu. Neke stvari idu nabolje, ali sve je to pužev korak jer

bez ekonomskog oporavka nažalost nema ni onog političkog. Tu se stvara začarni krug u kojem se ljudi u BiH vrte od rata sve do sada. Svi oni vide da se taj krug neće prekinuti dok se ne uspostavi vladavina prava i dok zakon ne bude jednak za sve.

Vlast nije pala sa neba - neko je izabrao

Pratite li neke ovdašnje tv-programe, vijesti, novine, portale... Šta kažete na-kon toga?MARIĆ: Pratim i skromno dopri-nosim. Prije godinu-dvije sačinio sam prijatelju, po osjećanjima bratu Senadu Hadžifejzoviću, seri-

jal „Namigivanje zvijezdama“ - 22 epizode. Ponekad emituju ponešto iz mirnodopske RTVSA proizvod-nje ovog autora. Pretplaćen sam na NetTv Plus sa 260 i kusur kojekakvih programa od Vardara pa do Triglava od kojih je većina manje-više Pink folk neukus, ali naletim i na gledljive, profesionalne… Prelistam portale, kad požele javim im se. Raduje me, dakle, te učestvujem, a pratim sa dragošću, sjetom… Poslije kuburim sa nesanicom.ALIMAJSTOROVIĆ: Svako jutro prvo otvorim portal Oslobođenja i stranicu sa smrtovnicama, to je jedina strani-ca koja nažalost donosi punu istinu. Shodno mojim aktivnostima, pratim sve dostupne bh. portale na inter-entu. Da bih saznao približnu istinu moram pratiti sve jer nažalost u BiH

oko jednog događaja uvijek postoje tri istine, a prava je uvijek tu negd-je i treba biti majstor pa je dokučiti. Kada čitate o jednom događaju nije teško vidjeti da konstitutivni portali prate iz svog ugla i veoma često se pokajem što išta čitam. Pojedini moji prijatelji jednostavno ne prate ništa i mnogo su rahatniji od mene jer vijes-ti koje čitamo svaki dan nisu nimalo ohrabrujuće.Koliko često dolazite u BiH i da li u tim prilikama primjetite promjene i, ako da, koje?MARIĆ: Dođem. U junu sam u Bosanskom kulturnom centru u Sa-rajevu promovisao novu i proširena

izdanja dvije ranije knjige. Šeher me dočekao domaćinski ili susrećem samo one koji me zbog nečeg vole. U Mostar odem i vratim se tužan. Puno dragih Mostaraca u Mostaru su dijas-pora. Prije dvije godine išao sam i u rodni Bosanski Petrovac, gdje su me do suza obradovali počasnim građanstvom. Na taj Petrovac sam ponosan. Za razliku od Mostara, Petrovcem od rata ne balahaju na-cionalci. Držim u dnevnom boravku Stari most u bakru i uokviren runolist sa petrovačke Osječenice. Kao ni taj runolist, moj djetinji Petrovac u meni nije niti će ikad svenuti. Ne zbog Počasnosti, nego Ljudskosti. ALIMAJSTOROVIĆ: Dolazim često u Sarajevu i, na prvi pogled, vrlo lahko se mogu primijetiti novi objekti izgrađeni na zelenoj površini, tržni

Dijaspora BiH: Milenko Mišo Marić, mostarski novinar i pjesnik, i Namik Alimajstorović, novinar i prvi predsjednik Svjet-skog saveza dijaspore BiH

NAŠOJ ZEMLJI POTREBNA JE JEDNA DOBRA INVENTURA I JEDAN ELIOT NESS

Za bh. dijasporu se već odavno govori da je veliki resurs za investicije koji treba iskoristiti. No, koliko su bh. institucije zaista zainteresovane za to? O tome, ali i o još mnogo čemu razgovarali smo sa našim sagovornicima koji već godinama žive van granica BiH i isto toliko vremena djeluju na uspostavi što kvalitetnijeg povezivanja dijaspore sa domovinom

23

Bosanskohercegovačka dijaspora Bosanskohercegovačka dijaspora

centri koji se nalaze u rasponu od nekih 200-300 metara, autoput koji se puževom brzinom gradi. Potom, na cestama se voze automobili koje rijetko viđam na engleskim autopute-vima, nosi se markirana odjeća i troši se, sjedi po kafanama više nego igdje u svijetu. Naredni apsurd je da se za nekim drugim kafanskim stolovima priča o folovima, golovima, avionima, milionima i onda na kraju se prebire po džepu ko će platiti popijeno piće. Po mom mišljenju se, nažalost, sve lošije živi, sve veći redovi su pred kontejnerima i narodnim kuhinjama koje niču kao gljive poslije kiše širom BiH.Mislite li da su ljudi u BiH sa razlo-gom razočarani, nezadovoljni...?MARIĆ: Naš narod, kad kažem „naš narod“ mislim na sve do Sejdića i Fincija, nikad ništa ne osjeća jer mu se ćefnulo. Razlozi postoje, al’ nika-ko dokučiti zašto se demokratskom i bla-bla procedurom repriziraju.ALIMAJSTOROVIĆ: Pa naravno da moraju biti razočarani čim se sjete predizbornih obećanja naših političara i onoga što su u stanju os-tvariti nakon izbora. Ja mislim da su naši ljudi još više razočarani i zbog činjenice da su oni ti koji su svojim izlaskom ili neizlaskom na glasanje birali vlasti od završetka rata pa na ovamo. Jer vlast nije pala sa neba, neko je izabrao. Samim tim činom, narod postaje saučesnik u situaciji u kojoj se nalazi naša domovina i time je narodno razočarenje još veće.

Ničija nije do zore gorila

Mnogo mladih ljudi želi da napusti BiH. Jesu li u pravu, da li ih na Za-padu stvarno čeka obećana zemlja i lak i ugodan život toliko bolji od ovog u BiH?MARIĆ: Kako se kome posreći. Nije Zapad negdanja cvjetna avlija u Don-joj Mahali u Mostaru što s proljeća miriše na jasmin i jorgovan, a čitavu godinu na prženu kafu i dobrotu. Za-pad je, ejvala Mister V. R. Burnett, džungla na asfaltu.ALIMAJSTOROVIĆ: Čitam neki dan da je nezaposlena doktorica dobila otkaz u pekari u kojoj je radila jer gazdi nije odgovarala ta medijska pozornost. Sama činjenica da jedna doktorica radi u pekari kazuje da su mladi ljudi željni posla i normalnog života. Nažalost, njih više od 60 pos-to je na zavodima za zapošljavanje i šta im drugo preostaje nego da idu trbuhom za kruhom. Ljetos sam up-oznao momka u Sarajevu koji je mag-istrirao DIF i sada radi kao medicin-ski pomoćnik u Njemačkoj - rekao mi je da je tamo sretan. Takođe mi je rekao da posao nije nimalo lagan, ali drugog izbora nije imao. U današnjoj internet-revoluciji gdje se sve zna veoma je teško nekom nezaposle-nom kazati: nemoj ići, naprimjer, u

Veliku Britaniju jer tamo stopa neza-poslenosti je oko osam posto, ostani ovdje gdje se cijeni sve osim znanja i gdje je stopa nezaposlenosti oko 60 posto.Imate li podataka o tome koliko ljudi iz BiH živi van njenih granica i da li su uopšte zainteresovani za tokove u BiH, da li bi voljeli biti uključeni u njih? Naime, na posljednjim izborima smo imali i Stranku dijaspore, pa je za pretpostaviti da ih zanima sudbina BiH.MARIĆ: Ne volim statistiku, nemam podatke, ali ću vam reći tačan broj: previše. I još: ma koliko se od osnivanja nacionalci trude da najčasnijem dijelu BiH počupaju kr-vave korijene iz rodnog tla, badava im. Neka mi je dozvoljeno podsjetiti na onu „ničija nije do zore gorila“, mada je još gust politički mrakan. A da li su zainteresovani - dabome. Tamo su grobišta i haremi predaka, tamo i oni, da ništa drugo, imaju sve-to pravo na dva kvadrata domovine.ALIMAJSTOROVIĆ: Odmah nakon

rata, po procjenama bh. nadležnih organa, bilo je oko milion ljudi van države. Godine 2002., kada smo formirali Svjetski savez dijaspore BiH, već nas je vani bilo oko 1,3 miliona, da bi po zadnjim podacima od prošle godine ta cifra prešla dva miliona. Znači, ako su ratna dje-jstva vani otjerala milion ljudi, po-ratna politika i sve vlasti koje su se izmijenjale od rata pa na ovamo su političkim sredstvima otjerale još to-liko ljudi iz BiH. Nažalost, još uvijek ih tjeraju. Za to vrijeme više od 60.000 ljudi se ispisalo iz bh. državljanstva. I naravno da smo zainteresirani za sudbinu BiH, ali smo jednostavno eliminisani iz procesa odlučivanja. Bh. dijaspora ima pravo glasa, ali uz najkomplikovaniji Izborni zakon i gla-sanje poštom. To je razlog što samo 25.000 ljudi iz dijaspore iskoristi pravo glasa. Taj proces je toliko komplikovan da ljude natjera da ne

glasaju. Potom bh. dijaspora nema svoju izbornu jedinicu i nema šanse da se njen glas čuje u Parlamentu BiH. U Vijeću ministara BiH postoje četiri ministarstva koja vode računa o bh. dijaspori čije su nadležnosti po-dijeljenje i naravno da, kada zaškripi, „niko nije nadležan“. Umjesto da dva miliona građana ima svoje ministar-stvo koje bi se zvalo ministarstvo za dijasporu ili iseljeništvo, mi imamo jedan Sektor za iseljeništvo pri Mini-starstvu za ljudska prava i izbjeglice u kojem radi nekih 10-15 činovnika i na čijem je čelu već 15 godina sestra rahmetli Sulejmana Tihića. Duga bi bila lista stvari koje je bh. dijaspora tražila, a koje za ovih 20 godina ni-kada nije dobila od države. Doduše, ovdje u Engleskoj sam naučio kada nešto vlada neće da uradi, onda ona pompezno formira neku komisiju i da joj zadatak da napravi strategiju iz koje će se, ko biva, izvući pouke za budućnost. Volio bih da sam u krivu i da nakon ove strategije dobijemo sve ono što je potrebno bh. građanima u iseljeništvu.Novac za održavanje socijalnog mira

Često čujemo da je neko od ljudi iz BiH jako uspio u svijetu. Imate li vi neki svoj omiljeni primjer i šta mislite zašto naši ljudi uspijevaju vani? Je li to posebna pamet i duh, neki uticaji zemalja u koje dođu ili kombinacija tih elemenata?MARIĆ: Nisam od onih koji misle kako smo nešto posebno nadaren narod, to mi više dođe kao isprika za nerad. Narod k’o narod, a uspi-jevaju jer im čvrsti zakoni država to omogućavaju. O primjerima ne mogu govoriti, ne zato što ih nema, nego što je nepristojno izdvajati. Pogledajte web-stranu BHAAAS (Bosanskohercegovačko-američka akademija za nauku i umjetnost). Najkraće, trust svjetskih mozgova. ALIMAJSTOROVIĆ: Nema oblasti, od sporta, kulture, politike, biznisa, nauke, a da u njoj nećete naći vr-hunskog stručnjaka bh. korijena koji se izvanredno etablirao u zemlji gdje živi i radi. U posljednih 20 godina napisao sam stotine takvih tekstova jer smatram da svijetu treba pred-staviti mlade i uspješne ljude, da oni budu ogledalo na koje će se ugle-dati mlađe generacije. Mislim da sve polazi iz porodice jer ako porodica pravilno usmjerava svoju djecu od njih će jednog dana postati čestiti ljudiPrema dostupnim podacima, dijas-pora u BiH šalje između tri i po i pet milijardi KM, a nekad je to bilo i do sedam. Da li su ljudi u BiH zahvalni za to, znaju li šta to i koliko znači?MARIĆ: Nisu. Mada se od postanka svijeta nije dogodilo da prognanici pune državni budžet nesvjesni da sputavaju socijalni bunt i drže na vlasti one koji su ih šutnuli. Dođem

24

Bosanskohercegovačka dijaspora

u Mostar, izleti iz kafane neki Rado-van, dangalači i teferiči tamo kao i prije bezljuđa. Skroman je, veli: Daj mi 50 KM. Imam novčanice po 100 u džepu, previše je. Slažem: „Nemam!“ Ljutnu se: „Koji k…c radiš tolike go-dine u Engleskoj, a nemaš 50 KM?!“ To je opšteprihvaćena primjerena logika u odnosu na nas vani.ALIMAJSTOROVIĆ: Od 1998. do 2014. godine dijaspora u BiH poslala je 33 milijarde KM, a ima nas oko 1,4 miliona. Najveća doznaka bila je 2007 - 2,77 milijardi KM, a najmanje 2002 – 1,97 milijardi, ali ovi oficijelni podaci nisu tačni iz prostog razloga što veliki broj naših ljudi novac don-ose u džepovima i daje direktno iz ruke u ruku. Naprimjer, treba pitati Centrotransove vozače na internac-ionalnim linijama koliko koverata donesu u BiH. Mislim da je taj iznos duplo veći od ovog koji vi pominjete. To je kreditno neopterećen novac koji je izuzetno važan za održavanje so-cijalnog mira i bez tog novca bi naša država bila u još težoj ekonomskoj i

socijalno situaciji.Koje bi benefite institucije u BiH mo-gle izvući kada bi bile otvorenije pre-ma dijaspori?MARIĆ: Institucije iz BiH na slamku su dudale i još frankenštajnski duda-ju mukotrpno stečenu crkavicu iz džepova dijaspore. Pa ni ona lopina iz Šervudske šume, Robin Hood, kojeg su unaprijedili u pravednika i junaka a bio sjecikesa, pripravnik je za te naše. Lično mislim da instituci-je u BiH dobijaju neuporedivo više nego što daju, a basnoslovno koliko zaslužuju. ALIMAJSTOROVIĆ: Institucije BiH nisu zainteresirane za naše uspješne građane u dijaspori jer da se vrate ti mladi sa prestižnim diplomama svjet-skih poznatih univerziteta, gdje bi onda radili svi oni činovnici koji su uspješno završili fakultete na pozna-tim obrazovnim institucijama u Bosan-skoj Gradišci, Kiseljaku, Travniku i da ne nabrajam? Jednostavno, obra-zovni loboji u BiH našli su model da

ne priznaju diplome stečene recimo na Harvardu, Oxfordu i slično, pa ta djeca kada se i vrate u BiH završe na zavodu za zapošljavanje kao nekval-ifikovana radna snaga. Jednostavno, dok je ovakva familijarna i stranačka politika zapošljavanja u organima uprave BiH, teško je očekivati da bi vlast mogla iskoristi uspješne Bo-sance i Hercegovce širom svijeta. Da nije tako vlast bi mogla posred-stvom naših ljudi doći do novih ideja, tehnologija, ulagača, biznis partnera i prestižnih kompanija.Zašto ljudi iz BiH koji žive van BiH rijetko investiraju u BiH, ako je tačno da rijetko investiraju? Možda vi imate drugačije podatke?MARIĆ: Da investiraju, to je provjere-no. Koliko, e to ne znam. Bilo bi veo-ma nepristojno da sam čačkao po tuđim ulaganjima. Ako pak ne inve-stiraju u granicama mogućnosti koje su zavidne, razlog je jednostavan: ne vjeruju im. Pa njima, osim roditelja, djece i rodbine, niko ne vjeruje.

ALIMAJSTOROVIĆ: Ozbiljno inve-stiranje i patriotizam ne idu zajedno, jednostavno istinski ulagači ulažu tamo gdje će ostvariti profit. Prije ulaganja oni odu na web-portale Svjetske banke, Freedom House ili CIA i tamo nađu da je u BiH najlošija poslovna klima za ulaganje u regiji. Čak nas je i Albanija preskočila po svim elementima, konkretno prvi smo po korupciji, imamo najkomp-likovaniju procedura za pokretanje biznisa, zaostalu zakonsku regu-lativu gdje jednom ulagaču trebaju mjeseci da dođe do potrebnih papira, dok recimo to u Makedoniji odrade za tri dana. Onda ako još slučajno pročitaju tekst sa naslovom „Sen-aid Memić za Radiosarajevo.ba: Ovdje samo lud čovjek može inve-stirati“ potencijalni investitori bježe s ovih prostora i ulažu tamo gdje ih neće reketirari mafijaši preobučeni u državne činovnike. Jednostavno, iz svega ovoga vidi se da je našoj zem-lji potrebna jedna dobra inventura i

jedan Eliot Ness, ali i mladi i neko-rumpirani stručnjaci koji će je post-aviti na zdrave noge. Takvih je puna bh. dijaspora.Imali šanse da se raseljeni Bosanci i Hercegovci počnu vraćati u BiH kada odu u penziju i zašto?MARIĆ: Starija generacija se vraćala. Ne znam koliko mi je znal-aca i prijatelja iz svijeta govorilo: „Neću ja ovdje ostaviti kosti.“ Dio ih je letio, dio je prevožen. Ta generacija se, uglavnom, i vratila. Posljedica je: sve češće vlasnici kompanija koji su vraćali mrtvake i mejtove u zavičaj ostaju bez unosna posla.ALIMAJSTOROVIĆ: Kada ste mladi uvijek kažete: ja se vraćam, ali kako život ide i vaša djeca se etabliraju u zemljama u koje su izbjegli - ta misao postaje sve rjeđa jer svako želi ostati blizu svoje djece. Kada već ostarite onda vi niste ti koji odlučuju gdje ćete živjeti - zbog ljekara, njege i svega onog što starost donosi sve više naših ljudi ostaju i umiru van BiH. Uz to, sve manje se Bosanca i Hercego-vaca u domovinu vraća i u mrtvačkim sanducima jer porodica ostaje van i tamo sahranjuje svoje najmilije.

Šampionske lopineIma li u Engleskoj kriminala, korup-cije, nasilja?

MARIĆ: Ako biste pitali PM Davida Camerona, glat bi odgovorio: „Ne!“ Ako pitate prosječnog Engleza, re-kao bi vam da je premijer UK veći lažac nego literarni baron Min-hauzen. Kad se tek pojavio u Parla-mentu pribilježih da mu bez advokata i dva svjedoka ne bih pozajmio 100 funti. To što pominjete na Zapadu se radi otmenije…Ima ona zgoda kako francuski kralj Luj XIV, ni za najžešćih zima, nije nosio rukavice. Razlog? Držao je ruke u džepovima svojih podanika! Od tada, „na Za-padu ništa novo“. Uz sve, dosta toga što je po svim poštenim mjerilima kriminal, korupcija, nasilje - zakonom je zaštićeno. Šampionske lopine, kao banke. A ovi su ih izmislili.ALIMAJSTOROVIĆ: Naravno da ima, ali zato postoje sudovi koji rade svoj posao i zatvori u kojima uvijek ima mjesta. Imaju zakon i pravnu državu koja to sve fino sankcioniše.

Miris mostarske avlijeIma li prirodnih ljepota kao u BiH?MARIĆ: Ima, ali… Svratim davnog ljeta u Hampton Court Palatu, jednu od rezidencija kralja Henrika VIII, gdje je u dokolici lovio, a kad se umori - prežderavao, opijao, pod-rigivao, kurvao i smišljao kako će suprugama otcapariti glave. Pored dvorca prekrasni vrtovi. Neki kustos objašnjava kako u jednom cvijeta milion ruža. Zbilja prelijepih ruža. Ali tih milion ne mirišu kao jedna iz mo-starskih avlija il' bašča.

25

Bosanskohercegovačka dijaspora Bosanskohercegovačka dijaspora

ALIMAJSTOROVIĆ: Svaka je zemlja lijepa na svoj način, pa tako i Engles-ka. O njenim starinama i ljepotama najbolje govori podatak da svaki dan London posjeti više od milion turis-ta. Recimo, Birmingham u kojem ja živim ima više kanala nego Venecija i tim kanalima je povezan sa cijelom Engleskom. To je jedan multietničan grad u kojem je svaka nacija i religija dobrodošla. Mnogi moji prijatelji se iznenade kada im kažem da u Bir-minghamu ima više od 200 džamija i mesdžida.

Na ćevape kod Hame u DablinuIma li u vašoj blizini kakva prodavni-ca u kojoj ima roba iz BiH i kako se osjećate kada to vidite? Kada je fud-balska reprezentacija igrala u Irskoj, na društvenim mrežama su osvanule slike neke prodavnice u kojoj je roba porijeklom iz BiH, pa su se ljudi jako radovali.

MARIĆ: Od prije par godina srećem se s ajvarom iz Čitluka, Klasovim burecima, vakumiranim glavicama kiselog kupusa idealnog za sarmu na kojim lijepo piše made in Travnik, BiH. A što je rasol!!! Hvatao sam Vajti (Seid Memić, op. aut.) u Hamburgu muštuluk. Odvede me prijatelj, Sara-jlija, Zoran Molnar na Finchley Road, veli ima svega našeg. Prodavnica se zove Stambol. Zbilja ima svega, a jedan zid u rafovima prepun suho-mesnatih proizvoda. Pola goveđi, pola svinjski… Dok pakuje, pitam mlada vedra prodavača odakle je? Veli da su on i brat vlasnici, musli-mani iz Istanbula. Interesujem se je li haram prodavati krmetinu, nalet je bilo. Smije se, veli: „Nije! Haram je biti fukara.“ Kad mu kažem da sam iz BiH, daruje me tahan halvom sa pistaćima i bombonama bronhi. Od tada lakše dišem.ALIMAJSTOROVIĆ: Naravno. U Bir-

minghamu ima podosta internacion-alnih prodavnica u kojima na polica-ma možete naći Klasove, Vispakove, Vitaminkine, Brajalovićeve i mnoge druge proizvode iz BiH i okruženja. Prije desetak godina tome smo se radovali, a sada nam je to postala normala, ali nam je drago vidjeti da i drugi stanovnici Birminghama koji ne vode porijeklo sa Balkana kupuju naše proizvode. U Lonodnu imamo specijalizovanu prodavnicu Magaza, čiji je vlasnik Amir Salkić, porijeklom iz Maglaja, koji je najzaslužniji što se naša roba prodaje širom Engleske. Inače, pošto sam u prilici da boravim u gradovima gdje ima bh. dijaspore mogu vam reći da sam u Dublinu po-jeo izvanredne ćevapčiće kod našeg Hame, iz Banje Luke, koji tu ima aščinicu.Magazin Start: razgovarala RubinaČengić

Treba li s iznenađenjem prihva-titi činjenicu da ljudi napuštajući ugodnost života u svom zavičaju raširenih ruku hrle u Sjedinjene Američke Države, naciju imigranata? Ova otvorenost SAD-a je, čini se, specifična, unikatan američki fenom-en, jer rijetko viđamo da imigranti hrle u Rusiju, Kinu ili Indiju. Obavi-jeni euforijom dok prilaze obalama “grada na brdu” ili “grada svjetla” i vjerujući da započinju život nanovo, većina njih ne shvata da je nacija imigranata ustvari i “ključajući lonac” (melting pot), još jedan jedinstven američki fenomen kad različiti ljudi postaju jedno. Iskustvo postajanja Amerikancem je poznato, isprobano i dokazano.Narodi su došli i tokom nekoliko generacija izgubili bilo kakvu vezu s identitetom njihovih predaka. Urođena je u nama želja da se so-cijaliziramo, pripadamo i budemo prihvaćeni. Iskustva koja svakod-nevno razmjenjujemo oblikuju naš identitet. Nacionalne, kulturne i jezičke veze su odrazi različitih ljud-skih identiteta, ali identitet svakako nije ograničen samo na njih. Porod-ica ili neki školski klub odražavaju to razumijevanje identiteta i bolje objašnjavaju ko smo zapravo.Promjene identiteta mogu biti objašnjene sociološki, psihološki ili antropološki. Osjećaj otuđenosti kod Evropljana, Azijata, Afrikanaca i svih ostalih brzo nestaje i više nema ra-zlike u odnosu na osjećaj koji imaju stanovnici “grada na brdu”. Histori-ja svjedoči sudbini anahronističke djece rođene na pogrešnom mjes-tu, u pogrešno vrijeme. Djeca su

neizbježno izgubila jezik, kulturu, re-ligiju i identitet njihovih predaka.U 21. stoljeću asimilacija je još brža jer je potpomognuta i olakšana tehnologijom. Razvoj komunikaci-jskih medija kakvi su televizija, radio, internet i socijalne mreže omogućio je dominaciju engleskog kao “lin-gua franca” jezika u društvu, poseb-no mladih koji imaju slabe veze s jezikom svojih predaka.Jezici kojim govorimo određuju naše misli. Zastanite malo i razmislite! Na kojem jeziku razmišljate? Nes-posobnost da pričamo jezikom naših roditelja prije ili kasnije dovodi do slabljenja odnosa, jer djeca i roditelji nisu u stanju na isti način razmišljati i razmjenjivati misli. Na taj način, gu-bitak našeg identiteta ili prisvajanje novog počinje s jezikom naših preda-ka. Asimilacija se svakako može ob-jasniti i društvenim naukama, ali taj pristup ne posvećuje dovoljno pažnje ljudskim naporima, žrtvama i gubici-ma koji su nemjerljivi i o kojima se ne može teoretizirati.Roditelji imigranti ne moraju navigi-rati između onoga što su bili i onoga što su sad, jer je to nepromjenjivo. Djeca nemaju ovaj stalni identitet i posljedice toga su zastrašujuće. Kad se dijete zapita “ko sam ja?”, ono nije u stanju uskladiti uvjerenja svojih roditelja s onim što vidi na televiziji ili u školi. Mišljenja o tome kako se odjenuti nameću sestre Kardashian, saosjećanje s ubilačkim manijacima razvija “Dexter”, a o braku ih uče Barney i Ted tokom sedam sezona. U većini slučajeva roditelji nikad nisu ni čuli za ove ljude.Nastojeći da ne razočaraju svoje

roditelje, djeca pokušavaju postati eksperti u razvrstavanju na katego-rije. Neka pravila su jedino primjen-jiva u kući, dok neke zabrane važe isključivo vani. Vremenom postaje veoma teško uskladiti dva različita identiteta, onoga ko sam ja i onoga ko bi trebao da budem. Usprkos američkoj politici srdačnosti, prob-lem različitih ideniteta je pogoršan hladnim odnosom prema onima koji ne izgledaju i ne govore kao Ameri-kanci. Kad se djeca imigranata vrate “domovima” svojih predaka, bivaju dočekani s istim osjećajem i teško mi je da se prilagode i “pripadaju”. Kamo god da odu, stranci su. Takvi domorodački stavovi otežavaju lju-dima da nađu nekoga ko će ih pri-hvatiti, a to im je potrebno i za tim žude. Nesposobnost da se asimil-iraju i pripadaju dovodi to toga da su takvi, a pogotovo mlađi među njima, podložniji depresiji, inferior-nosti, kompleksima, ili ekstremnom/buntovničkom ponašanju.Usprkos izazovima koji stoje pred lju-dima koji pokušavaju da se definira-ju, mjesta za optimizam imak ima. Dok Kardashianove postaju globalni trend, Taylor Swift nastupa na svim kontinentima, a Lebron James igra u svakoj dvorani, svijet postaje sve manje i manje mjesto. Uloga tehnologije u kreiranju i slanju in-formacija se ne smije potcijeniti. Građani svijeta koji ne pripadaju nig-dje, na kraju će se prilagoditi svug-dje. Do tada se napori pojedinaca, naroda i zajednica ne smiju zabo-raviti i uzeti olahko.

Piše: Amor Kardec.

KRIZA IDENTITETA: KO SAM JA?Kad se dijete zapita “ko sam ja?”, ono nije u stanju uskladiti uvjerenja svojih roditelja s onim što vidi na televiziji ili u školi. Mišljenja o tome kako se odjenuti nameću sestre Kardashian, saosjećanje s ubilačkim manijacima razvija “Dex-

ter”, a o braku ih uče Barney i Ted tokom sedam sezona. U većini slučajeva roditelji nikad nisu ni čuli za ove ljude“Daj mi svoje umorne, svoje jadne, razbacane narode koji žude da udahnu slobodu…”

26

Kultura

Nisam često u prilici da prisustvujem pozorišnim predstavama na našem jeziku, mada sam oduvijek voljela sve ono što je vezano za pozornicu i daske koje život znače. Čini mi se da je zadnje dramsko djelo koje sam gledala u Londonu na našem jeziku bilo pod nazivom “Dječak koji nije rekao ništa” u izvedbi Mirsada

Solakovića, glumca koji je porijeklom iz BiH, a živi u Birminghamu.

MUZIKA NA VISOKOM NIVOUKada sam u zadnjem broju “Habera” pročitala da će BHCAC (BIH Com-munity Advice Centre) ili u narodu poznat kao Brent ponuditi gostoprim-stvo “Damama iz Eindhovena”, koje će izvesti amatersku pozorišnu pred-stavu, veoma sam se obradovala i odlučila da to moram vidjeti. Tog 12. decembra 2015. jedva uspijevam da stignem na vrijeme, žurim, stižem skoro u zadnji minut i imam sreću da sjedim blizu pozornice, gdje mogu dobro i vidjeti i čuti. Na scenu stupa Dalida, djevojka koja je uz Maju Tatić 2002. bila jedna od predstavnica na Eurosongu. Lijepu dvoranu Askew Road Church ispunjava božanstveni glas koji pjeva “Dragoj mojoj BiH”, koju mnogi smatraju našom drugom himnom jer budi patriotizam i čini nas ponosnim na našu jedinu. Nakon Dalide koja plijeni svojom ljepotom, gracioznošću, ali i skromnošću, na scenu stupa Haris Alagić, plavooki momak porijeklom iz Prijedora. Ovaj momak zlatnog grla zabavlja publiku svojom gitarom i prekrasnim reper-

toarom sačinjenim od sevdalinki i balada i dobija gromoglasan aplauz. Uvjerava nas da je svojim glasovnim sposobnostima, skromnošću, lijepim manirima, istančanim ukusom stvarno zaslužio mjesto pobjednika X faktora, gdje je pjevao na stranom jeziku i os-vojio srca mnogih obožavatelja. Ono što me posebno veseli je činjenica da nakon dužeg vremena imam pri-

liku da slušam dobru muziku uživo, bez preglasnih pojačala, raznoraznih tehno zvukova i neizbježnog turbo folka koji sve više zauzima primat na muzićkim ljestvicama, bez obzira na nedostatak kvaliteta.

A nakon prekrasnih muzičkih tačaka koje su u meni izazvale duboke emocije, na scenu stupaju “Boemke u frizerskom salonu” koje nas kroz vješto napisan scenario Zekire-Kire Ahmić vraćaju dvadeset i nešto go-dina unazad, u doba izbjegličkog života. Očigledno je da su nas riječi iznikle iz Zekirinog pera dovodile i do smijeha i do suza, da su nas vratile u one tužne godine izbjeglickog života kada smo svi, bez obzira u kojim zemljama bili, brojali dane kada će rat stati, kada ćemo se vratiti u svoju BiH, i ne sluteći da će mnogi od nas u tuđini ostati do kraja života. Kroz tragično-komične momente publika je mogla da osjeti mnogo toga, da vidi sličnosti u ljudskim karakterima, ali i raznolikost u mentalitetima bez obzi-ra na zajedničko podneblje. Ono što je najbitnije je to da i glavni i sporedni likovi u ovoj predstavi pokušavaju da

negativnu situaciju prouzrokovanu ratom, traumama i raseljavanjem žele da okrenu u pozitivnu, da ne gube nadu, da ne dozvole da ih obori po-raz, da od pada naprave let i okrenu se svjetlijoj budućnosti, entuzijazmu, nadi i optimizmu u bolje sutra.U ovom slučaju to su žene, hero-ine savremenog doba, osobe koje su izgubile svoje domove, status u

društvu, ostale same da podižu djecu u iščekivanju spajanja sa ostatkom porodice i boreći se sa vjetrenjačama.

ŽIVOT U HOLANDIJIDrugi dio ovog amaterskog pozorišnog komada govori o životu u Holandiji nakon dvadeset godina. Dotiče se Kira i integracije i asimi-lacije, bavi se i gubitkom identiteta i bježanjem od svog ja, temama koje su često zaboravljene i o kojima treba još više pisati. Više nego dobra gluma i uživljavanje u likove koje predstavl-jaju sve profesije, muzika koja odgo-vara scenariju, fantastičan odabir ko-stima, prikladna šminka, dobra dikcija i besprijekorno naučen tekst su samo neke od mnogobrojnih pohvalnih osobina. Što bi u narodu rekli, “Sve teče kao po loju” uz dirigentsku palicu scenografkinje i režiserke Zekire-Kire Ahmić, pomoćnice režije, stručnjaka za scenski pokret i predsjednice udruženja Mirsade Hadžiegrić, uz muziku Vanje Balte i šminku Ševale Rustemović. Autentičnosti pozornice doprinio je i veliki broj predmeta, među kojima su se našle i holand-ske klompe i vještački tulipani, kock-asti stolnjaci, posuđe, stari kofer, pa

LONDON - BOEMKE U FRIZERSKOM SALONU

MIRISI BOSNE I HERCEGOVINE U HOLANDSKIM TULIPANIMA

Veoma je lijepo kada čovjek ima priliku da pogleda neku lijepu pozorišnu predstavu, lijep film, osjeti dah historije u muzejima, priušti svome uhu neki lijep koncert za sjećanje... U ovoj svakodnevnoj trci svi ponekad zaboravljamo da nije

dovoljno samo nahraniti tijelo, nego i dušu, a posebno svim onim što nosi mirise naše drage Bosne i Hercegovine.

27

Kultura Kultura

čak i prazni okvir od televizora koji je dobro poslužio za ulogu vračare koja zarađuje novac prognozirajući TV gledaocima njihovu budućnost. Ono što je na mene ostavilo pose-ban utisak jeste devojka koja je igrala ulogu Šemse (vjerovatno skraćeno od Šemsudin), čovjeka bosanskohercegovačkog porijekla, kojem je život na Zapadu donio nova iskušenja sa kojima se teško boriti. Djevojka, koja se veoma do-bro snašla u muškoj ulozi, ustvari Šemso, sve se više udaljava od svog identiteta, razapet je između dvije žene, Bosanke i Holanđanke. Okušava se i u zabranjenim stva-rima, ali na kraju spoznaje ko je i šta je, te se gorko kaje zbog svojih postupaka. Sve glumice posjeduju izuzetnu energiju, karizmu, uigranost i dobar timski rad, a to im je itekako pomoglo da stvore pravu atmosfe-

ru, kako u toku predstave, tako i na kraju. Tako smo u predstavi mogli da čujemo predivne stihove, sevdalinke i kolo, da uživamo u temperamentnim zvucima sambe, u ljepoti holandskog plesa, u muzičkom vozu koji nas je vodio s jednog kraja Evrope na drugi. Predstava je završena lijepom poru-kom, da ma gdje god bili i bez obzira koliko se integrisali u neko društvo,

uvijek sa sobom nosimo svoje gene, običaje, porijeklo, a iznad svega ljubav prema rodnoj zemlji.

DAME IZ EINDHOVENAHvala svim našim damama koje čine BiH u malom, a koje dolaze iz Sa-rajeva, Vlasenice, Prijedora, Ključa, Brčkog, Srebrenice, Bileće, Mosta-ra, Višegrada i svih ostalih gradova koje su donijele neki novi dah, nešto naše, ali drugačije, jednom riječju unikatno. Dok ovo pišem razmišljam kako je tema izbjegličkog života neiscrpna, ali vjerovatno nedovoljno obrađena u svijetu pozorišta i filmske umjetnosti. Mnogi su se u BiH bavili temom rata i njegovim posljedicama, pa su zbog toga izbjeglice i njihove traume pomalo bačene u stranu. Inače, termin “izbjeglice” meni lično, a vjerujem i drugima nije odgovarao, jer se ne osjećam izbjeglicom. Mno-go mi je bliži termin “prognanik”, jer

sam iz svoje zemlje, kao i mnogi drugi, otišla pod ratnim pritiskom, a ne da izbjegnem rat. Sve ovo govori o pronicljivosti Kire Ahmić, koja se sa hrabrošću i vještinom svoga pera odlučila na ovakav korak, snalažljivo bilježeći sve anegdote i sjećanja u svoju književnu arhivu. Dok se Mir-sad Solaković bavi temom dječaka koji kao izbjeglica dolazi u novu sred-

inu i pokušava pobijediti ratne traume tražeći svoje mjesto pod suncem, Zekira Kira Ahmić se bavi problema-tikom odraslih osoba, ljudi različitih profesija koje u Holandiju dolaze bez igdje ičega, koji su izgubili ili ostavili iza sebe svoje najmilije, nadajući se eventualnom prestanku rata i povrat-ku. U drugom dijelu predstave vidimo kako su za neke ti prvobitni snovi o povratku postali nemogućnost, ali ih to ne sprečava da se hrabro suoče sa novim načinom života i postanu neko i nešto. Nadam se da će jed-nog dana ovakve teme biti i ekranizo-vane. Toplo bih preporučila svima koji nisu imali priliku da vide nastup “Dama iz Eindhovena”, da iskoriste tu priliku ako je budu imali.

Svim glumicama – amaterima, te gostima iz Eindhovena želim mno-go sreće i uspjeha u budućnosti,

a organizatoru ovog kulturnog događaja, BHCAC, se zahvaljujem što su svojim članovima omogućili da uživaju u predstavi i upoznamo se sa damama koje plijene ljepotom, intelektualnošću, samopouzdanjem, motivacijom, optimizmom, upornošću i koje mogu biti velika inspiracija za sve nas.Semira Jakupović

Poštovani čitaoci,podsjećamo sve Vas da je naš mag-azin otvoren za saradnju i da su svi Vaši prilozi dobrodošli bez obzira da li ste saradnik Habera.

Šta pisati u Haberu, predlažemo Vam: Tekstovi o aktivnostima u bh. aso-cijacijama, vrijednim volonterima, uspješnim učenicima, studentima, biznismenima.Svakako nas zanimaju i interesantne priče o običnim ljudima, kako žive, šta rade kako provode dane u En-gleskoj.Zainteresovani smo i za edukativni i

zdravstveni sadržaj, priče o bh. gra-dovima, običajima, tradiciji, kulturi i muzici iz naše zemlje.

Očekujemo i priloge za poetski i književni kutak, tu je vesela strana gdje bi se objavljivali vicevi i šale, sport i razne zanimljivosti.

Stoga Vas molimo da razmislite o ovim temama i da nam pomognete svojim prijedlozima da dođemo do zanimljivih sagovornika. Takođe, nemojte se ustručavati da sami napišete tekst, da nam pošaljete zanimljivu fotografiju, mi smo tu da Vam pomognemo i da to objavimo.U cilju poboljšanja kvaliteta naših novina za koje su neophodna finan-

sijska sredstva, pozivamo čitaoce da se pretplate na Haber.

Koristimo priliku da pozovemo bizn-ismene da se reklamiraju u našem listu i na taj način pomognu print-anje našeg magazina.

Prethodne brojeve Habera u elek-tronskoj formi možete pročitati na web stranici BIH UK NETWORKA - http://www.bhuknetwork.org/ Molimo Vas da svoje priloge i foto-grafije u elektronskoj formi dostavite na email adresu haberurednik@gmail.comHvalaRedakcija Habera

28

Pisana riječ

Da pjesničko pero nikada ne miruje i da ljubitelji pisanja nikada ne po-sustaju i još uvijek imaju dovoljno inspiracije, pokazuje i protekla 2015. godina.

I ove godine su pjesnici iz Londona imali nekoliko zapaženih nastupa na kulturno-umjetničkim manifes-tacijama. Sve je počelo proslavom Dana nezavisnosti BiH u Ambasadi BiH, kada su u programu nastupili gospođe Jasna Lemeš Filipović i Semira Jakupović, gospodin Meho Jakupović, te učenici bh. dopun-skih škola. Prelijepi scenario ko-

jeg je napisao velikan pjesničkog pera gospodin Mišo Marić, čovjek koji je obilježio i prijeratnu i poslijer-atnu epohu svojim pisanjem, bio je spriječen da dođe zbog bolesti, ali je njegov prepoznatljiv, neimarski nadahnut scenario s ljubavlju čitao voditelj programa, gospodin Zaim Pašić.Nakon toga slijedi učešće pjesnika i ljubitelja pjesničke riječi na komem-oraciji Srebrenice u organizaciji BHCUK, a neposredno prije ljetnih odmora i promocija knjige “Dnevnik jednog apatrida” Miše Marića, čovjeka impresivne biografije, u or-ganizaciji BHCAC (Brent).U programu povodom Dana državnosti BiH, u kojem su učestvovali učenici “Prve bh. dopun-ske škole”, učešće je uzeo gospodin Idriz Saltagić, književnik i novinar koji je prošle godine obilježio 50 godina svog nadahnutog rada. O svemu navedenom već je opširnije pisano u proteklim broje-

vima “Habera”, tako da sada našim čitaocima želim predstaviti važne književne manifestacije i konkurse koji su obilježili 2015. godinu.U biografskom leksikonu “Ko je ko u BiH “ (2014-2018) objavljene i bio-grafije naših pjesnikaIzdavačka kuća Planjax je u Tešnju 2014. izdala biografski leksikon pod nazivom “Ko je ko u BiH”, a u lek-sikonu koji je izazvao veliko interes-ovanje javnosti, našle su se i bio-grafije pjesnika koji žive i stvaraju u Velikoj Britaniji, a između ostalih Miše Marića, Semire i Mehe Jakupovića. Nažalost, o važnosti ovog leksikona nismo prije pisali, mada leksikon ima

više od 800 stranica na kojima čitaoci mogu pronaći više podataka o našim likovnim umjetnicima, književnicima, sportistima, glumcima, režiserima, pjevačima, pozorišnim i baletnim radnicima, te političarima. Svi čitaoci koji žele saznati više detalja, mogu posjetiti stranicu www.kojekoubih.ba. Interesantno je spomenuti da su se u Izdavačkom savjetu našle veoma poznate ličnosti iz svijeta kulture i umjetnosti, nauke, obrazovanja, medicine, medija, politike, religije itd. Predsjednik Izdavačkog savjeta bio je naš uvaženi akademik Ab-dualh Sidran, akademik prof. dr. Miodrag Simović, prof. dr. emeritus Mira Šunjić Beus, prof. dr. Ekrem Ajanović, akademik prof.dr. Aleksa Milojević, te gospoda Pero Gudelj, Sjepan Kljujić, Hajrudin Somun, Ja-kob Finci, Vlastimir Mijović i Željko Kopanja.

Ovom prilikom se zahvaljujem članovima Izdavačkog savjeta,

te sponzorima koji su omogućili štampanje ovako opsežnog leksiko-na, koje je sigurno uzelo puno truda i vremena.U Sarajevu objavljen zbornik zajedničkih radova pod nazivom “Mostovi svjetlosti”U augustu 2015. godine u Sarajevu su održani 7. KNS Međunarodni književni susreti u organizaciji Udruženja za kulturu Nova svjetlost. Tim povodom je izišao zajednički zbornik učesnika manifestacije pod nazivom “Mostovi svjetlosti”. Pro-mocija ove knjige održana je na cen-tralnoj manifestaciji 8. augusta 2015. godine u hotelu Saraj. Ovaj zbornik satkan je od šest tematskih cjelina u kojem se nalaze 203 pjesme pjesni-ka iz 16 zemalja. Predgovor za kn-jigu napisao je prof. dr. Ibrahim Ka-jan koji daje veliko ohrabrenje svim učesnicima, a počinje ga riječima, “Bez umjetnosti ovaj bi svijet bio pust”. U zborniku su se, između os-talih, našle i pjesme književnika koji žive i stvaraju u Londonu, a to su pjesme gospodina Idriza Saltagića (U čarsiji nenadno), te Semire Jakupović (Lavirint).

Ovom prilikom se posebno zah-valjujem gospodinu Ibrahimu Osmanbašiću, predsjedniku KNS-a, koji nam je pružao ogromnu podršku i svih ovih godina, te članovima Or-ganizacionog odbora KNS-a, gos-podinu Džabiru Sediću, gospođi Mersidi Sadiković Osmanbašić i svim ostalima koji su zaslužni što je ova knjiga ugledala svjetlost dana i pomogla neafirmiranim autorima da prezentiraju svoja djela. Više infor-macija o ovom udruženju možete naći na stranici www.kns.baIzdavačka kuća Ada Verlag u Njemačkoj izdala je zajednički zbornik poezije i proze pod nazivom “Domovina – podijeljena sjećanja”Da je domovina vječita inspiracija svima nama rasutim širom svijeta, pokazuje i knjiga “Domovina – po-dijeljena sjećanja“ koja je prije par mjeseci objavljenja u Njemačkoj, a u njoj su predstavljena 54 autora pori-jeklom iz BiH koji žive širom svijeta. Izuzetno nam je zadovoljstvo što je u knjizi svoje počasno mjesto našla proza gospodina Idriza Saltagića (Londonske priče), Mehe Jakupovića (Potkraj maja) i gospođe Semire Jakupović (Moja domovina). Najveće zasluge za izdavanje ovog djela pripada gospodinu Bra-nimiru Marjanoviću, koji živi i radi u

KNJIŽEVNA DOSTIGNUĆA U 2015. GODINI

NEUMORNO KNJIŽEVNO PEROIzdavačka kuća Planjax je u Tešnju 2014. izdala biografski leksikon pod nazivom “Ko je ko u BiH”, a u leksikonu koji je izazvao veliko interesovanje javnosti, našle su se i biografije pjesnika koji žive i stvaraju u Velikoj Britaniji, a između ostalih Miše Marića, Semire i Mehe Jakupovića.

29

Pisana riječ Pisana riječ

Nizozemskoj i Njemačkoj kao docent, autor, izdavač i teatarski pedagog, koji je suosnivač izdavačke kuće Ada Verlag Berlin. Inače, suosnivač ove izdavačke kuće je i gospođa Mia Marjanović, koja živi i radi u Berlinu kao novinar, urednik, lektor i prevodi-lac. Ova knjiga oživljava uspomene i sjećanja na domovinu i izaziva u čitaocima neki divan spoj sjete i tuge, ali i radosti i optimizma. Iz pera 54 autora izišlo je toliko prelijepih riječi koje su i inspiracija i motivacija, ali ću citirati samo neke:“I lijepe uspomene prže dušu”, “Niko od nas nema zemlju, nego zemlja ima nas”, “Kada se nakon dugo godina nađes u tvojoj avliji ispod razgrana-tog duda i osjetiš kako ti srce od dragosti zaigra, to je tvoja ponovo nađena domovina”, “Tek u tuđini ot-krivamo vrijednost domovine”…Ovom prilikom se zahvaljujem izdavačkoj kući Ada Verlag i njenim suosnivačima na ukazanom pov-jerenju i lijepoj saradnji, uz nadu da će “Domovina” naći svoj put do srca čitalaca.Književni konkurs povodom stogodišnjice smrti Muse Ćazima Ćatića (1878-1915)Prošle, 2015. godine, navršilo se 100 godina od smrti jednog od na-jboljih bosanskohercegovačkih pjesnika, Muse Ćazima Ćatića. Iz

njegovog pjesničkog pera izišle su predivne pjesme, poput “U aleji”,

“Težak”, “Ramazanska večer”, Pov-ijest moje otadžbine”, “Pokajanje jednog grešnika” itd. Njegovo plodno stvaralaštvo prekinula je rana smrt,

ali su ostala djela kao vječiti svje-doci njegovog plodonosnog rada na koji možemo biti izuzetno ponosni. Njegov lik se, također, nalazi na novčanici od 50 KM.

Povodom ovog značajnog jubileja objavljeni su i konkursi za najbolju pjesmu, a na posljednjem konkursu, koji je zatvoren 7. decembra 2015. godine, učešće je uzelo preko 200 osoba, među kojima i pjesnici iz Lon-dona.

Inače, cilj Kulturnog udruženja „Musa Ćazim Ćatić“ je “…doprinijeti kul-turnoj aktivnosti u Bosni i Hercego-vini, popularizirati pjesnički izražaj, te prvenstveno oživjeti lik i djelo velikog bosanskohercegovačkog pjesnika Muse Ćazima Ćatića, i samim tim ga sačuvati od zaborava.”Ovom prilikom se zahvaljujemo gos-podinu Huseinu Huski Ismailoviću, predsjedniku Udruženja, na izvan-rednoj saradnji. Više informacija o ovom udruženju možete naći na musacazimcatic.orgTakođer, koristimo priliku da svim književnim udruženjima s kojima smo surađivali 2015. godine, poželimo mnogo sreće i uspjeha u novoj 2016. godini.Semira Jakupović

30

Moj stav

Prosto iz razloga što niko ne može opstati jedan bez drugog, ljudi su upućeni jedni na druge.Svaki čovjek bi trebao biti svjestan toga i nikad to ne bi smio zaboravi.

Nastanak volonterske organizacijeKroz razne etape života ta osobina se razvija i manifestuje na različite načine. Počev od ličnog do organ-izovanog angažovanja koje se mani-festuje kroz vjerske, humanitarne, socijalne i nevladine organizacije. Dobrovoljnost ili volonterizam se naročito ispoljava ili bolje reći dolazi do punog izražaja u najtežim mo-mentima jednog društva ili države.Pored prirodnih, ekonomskih mo-menta koje izazivaju te neprilike, postoje i uzročne posljedice koje se stvaraju ratovima. U takvim sredina-ma ili državama koje postaju mjesto sukoba i svega onoga što se stvara tim sukobima, pored najbrutalnijeg fizičkog i svakog drugog uništavanja, jedan dio populacije se raseljava i iseljava.Ljudi se razilaze po svijetu nikad i ne sanjajući da će živjeti tamo neg-dje daleko. Poslije prvih porođajnih muka izbjegličkog života kod tih ljudi se javlja nagon, želja za zbližavanjem i povezivanjem kako bi se najbolje prilagodili uslovima u novim sredina-ma. Javlja se potreba da se organi-zuju kako bi jedni drugima pomogli.Stvaraju se prve nevladine, humani-tarne, vjerske ili socijalne organi-zacije ili organizacije sa svim ovim elementima.Organizuju se po principima i pravili-ma koje postoje u tim sredinama.Ti prvi dobrovoljci ili volonteri su obično ljudi koji u to prvo vrijeme pokazuju najviše volje i želje da po-mognu. Obično su to ljudi koji su bolji poznavaoci jezika kojim se govori u tim sredinama.Biraju se rukovodna tijela tih organizacija jer tako zahti-jevaju pravila tih država u kojima se živi. Isprva to ide i nekako, lahko, iako se i tada osjećala nekakva doza nepo-verenja, zašto on, a ne ja i itd.Tada je to i bilo razumljivo, jer su ljudi došli iz različitih sredina, različitih na-vika pa i različitih nivoa obrazovanja.U tim prvim trenucima ili bolje reći u prvim godinama to je bila sušta potreba za zajedničkim životom. Strah od nepoznatog, nesigurnost, nesnalaženje navodilo je ljude da budu pri tim organizacijama.U prvo vrijeme kroz razne vidove or-ganizovanih sijela oni se upoznava-ju, a time im se otvaraju širi vidici njihovih potreba. Najvažnije je bilo naučiti jezik, a time i potreba da se uključuje u sve sfere novog života, jer to je neminovnost.

Tako se i radilo. Neko se uklapao u novi život brže ili sporije, što je opet zavisilo od mnogih faktora, ali najviše od ličnog angažovanja. Kako god su ljudi prolazili kroz razne etape svog života, tako su i njihove organizacije prolazile kroz različite faze organizo-vanja, a koje su često bile uslovljene i zahtijevnim momentima tih sredina.Prve takozvane lokalne organizacije su u svojoj evoluciji rasle ka višem

nivou organizovanja, postaju složene organizacije, kako na nivou države u kojoj žive tako i šire. Normalno, sve je to, pored ostalog, zahtijevalo vre-mena, truda i rada.Početak kraja rada volonterske or-ganizacijePovezanost sa matičnom državom nije nikad prestajala, to je zemlja, država kojoj pripadaju i gdje im je ostalo sve ili dio svega. Međutim, mora se napomenuti i to da su oni sa sobom donijeli svoje karakteristike, koje su ponekad negativne, a to su sujeta, zavist pa i, ako hoćete, neki vid ljubomore.Ovakve osobine često prosto utiču na odnose u svakoj organizaciji i re-zultati postaju poražavajući. Takve organizacije propadaju, zatvaraju se, iako su organizovane na volonterskoj bazi, dobrovoljnoj osnovi.Zašto je to tako? Postoji više ra-zloga, počev od priroda ličnosti koje djeluju u tim organizacijama, pa do strateških lutanja po pitanju:,, Šta se želi i hoće, i da li izabrani pojedinci promovišu sebe ili organizaciju i cilje-ve te organizacije?” Nažalost, često nema pravilnog i poštenog odgovora, naprotiv sve se isprepliće. Tačno je i to da kod velikog broja ljudi postoji nagon da se ističu i da budu neko ili nešto. Već pri organizovanju loka-lnih organizancija kod ljudi se javlja želja da budu birani u organe tih or-ganizacija kako bi u novoj sredini bili neko ili da bi bili viđeni.E, tada već dolazi do prvih opstrukci-ja, a nažalost time postaju i loši primjeri mladima koji ne žele da se uključuju u takav rad.Takvi i slični njima kroz sve etape

razvoja organizovanja postaju breme ili kamen spoticanja u daljem napre-dovanju same organizacije.U prvo vrijeme to je samo želja da se bude neko, ali kako je vrijeme prolazilo otvaraju se novi i širi vidici kontaktiranja i djelovanja, a time i taj apetit postaje veći. Sad taj neko želi da gradi svoju karijeru, a što odudara od osnovnih postulata normalnog i pravilnog djelovanja organizacije.Taj sad ne želi da bude samo neko, već, nažalost, sve. Želi da se infiltrira u sve sfere u kojima on ima svoje interese, a time i podređuje svoj do-brovoljni rad i koristi organizaciju za ostvarivanje tih ciljeva. Za takve je najvažnija stvar u životu karijera. To su karijeristi. U takvim organizacija-ma egzistiraju i ljudi ili grupe ljudi koji u drugima vide samo loše, a ignorišu ili zapostavljaju ono što je dobro. Stalna potreba za dokazivanjem sopstvene više vrijednosti su oličenja sujete.Pretjerano isticanje svoje ličnosti i potrebe za samoljubljem izaziva i stvara nejednakost u djelovanju jedne organizacije. Takvim djelovan-jem te ličnosti kod drugih stvaraju sli-ku neprikosnovenosti, a time i njihova nemogućnost da slobodno iskazuju svoje potrebe. Naprotiv, što je još gore, povlače se u sebe prepuštajući sve nekakvoj iznuđenoj kolotečini.Time i oni svojom šutnjom, nekomu-niciranjem i neaktivnošću postaju saučesnici u obrušavanju organi-zacije. Svi tipovi ličnosti koji su na-brojani i sa ovakvim karakteristikama postaju suptilna opasnost za dalju egzistenciju jedne orgnanizacije jer se njihove osobine podudaraju, a time i odvraćaju pažnju sa svih nor-malnih strategija egzistiranja jedne organizacije.Oni pri tome zaboravljaju da su or-ganizacije plod kolektivnosti i da su one zasnovane na pravilima.Ovakvim radom i odnosom snaga u jednoj organizaciji, a naročito ako ona postoji u najužem rukovodstvu, skreće se pažnja sa osnovnih odred-bi volonterizma, da se on provodi na dobrovoljnoj osnovi i bez prisile, gdje finansiska dobit nije motiv, a da ko-rist od volontiranja uživa i neko drugi pored volontera.Pri tome, nažalost, zaboravlja se i šta je volonterizam:"Volonterstvo (ili dobrovoljni/ dragovoljni rad) jedan je od ka-mena temeljaca civilnog društva jer oživljava najplemenitija stremljenja čovječanstva: zauzimanje za mir, slobodu, mogućnost izbora, sig-urnost i pravičnost za sve ljude." (Opća deklaracija o volonterstvu)Faruk Tičić

KAD POČINJE I ZAVRŠAVA VOLONTERIZAM?Osobina dobrovoljnosti kod čovjeka postoji već od samog njegovog postanka.Dobrovoljnost kod ljudi da pomažu jedni

drugima, bilo da je ona urođena ili stečena, je neprikosnovena i prirodno neuništiva.

Faruk Tičić

31

Moj stav Iz Štampe

On Wednesday 4 November, the Frontline Club marked the twentieth anniversary of the Dayton Agree-ment – the peace agreement that marked the end of the war in Bosnia and Herzegovina – by welcoming a panel of those who helped shape negotiations at the time, and who re-ported on the three year conflict.The discussion was moderated by Allan Little who reported on the war for the BBC. Anthony Loyd, foreign correspondent for The Times who reported on the Bosnian war in 1993 and wrote about his experience in My War Gone By, I Miss It So, recently returned to Bosnia for the first time in 20 years and kicked off the discus-sion.

Describing Bosnia as two countries, Loyd said: “In most of the towns they seemed as depopulated as they had done in the war… Sectarian divisions were more glaring than ever before and had been entrenched by Day-ton. It seemed a sad and zombified place.”

Kemal Pervanic survived the atroci-ties of the Omarska concentration camp and has since dedicated his work to education and reconciliation in Bosnia. He painted a picture of a country whose youth are seeking to heal the wounds of the past and look to the future. “There’s a crop of new people, born towards the end of the war, a small group of people who want to see real change.”

Describing the often tortuous recon-ciliation process, Pervanic told of a fellow volunteer who had tried to kill him during the war. “We reached a point where he kind of apologised to me,” he said. He also blamed the government for the country’s divi-sion, saying: “Politicians are driving

a wedge between us and young peo-ple.”

Zrinka Bralo was a radio journalist

in Sarajevo and came to London in 1993 where she has fought for social justice and refugees’ rights. She de-scribed how “consumerism and capi-talism [had] moved in and glossed over” many of the country’s issues, particularly the lack of democracy in the Bosnian constitution which re-serves the highest political positions, including the Presidency, to three “constituent peoples” – Bosniaks, Serbs and Croats.

Paddy Ashdown served as high rep-resentative for Bosnia and Herzego-

vina and the European Union special representative in Bosnia and Herze-govina from May 2002 until January 2006. He was instrumental in ensur-ing the success of Dayton in the early years. His outlook for the country’s future was bleak. “The sky is dark-ening in Bosnia, by the day, by the month and by the year,” he said.

Ashdown was particularly critical of the international community for fail-ing maintain peace and stability in

the country. “It takes a long time to wash away the aftermath of conflict. You need strategic patience to see it through and the international com-

munity has failed to see it through.”

He described the first ten years after the Dayton agreement as “brilliant” but through neglect, the progress of the country “has been allowed to un-ravel.”Bralo and Ashdown both spoke of a country returning to a “three mono-ethnic state” – Bosniak, Serb and Croat – in which multi-ethnicity is in “severe danger.” Bralo lamented the fact that Jews and Protestants are blocked from standing for president.

Among the audience questioners was Clive Baldwin, a lawyer for Ja-kob Finci, a Bosnian Jew who suc-cessfully launched an appeal to the European Court of Human Rights on the basis that Bosnia’s Constitution violates the European Convention on Human Rights. Baldwin pointed out that six years later nothing has been done and the constitution has not been changed. “It’s because Europe has given up on Bosnia,” Ashdown said.

Bralo agreed, saying: “Bosnia want-ed to become more like Europe but Europe is becoming more like Bos-nia.”

Pervanic, to the agreement of the panel, identified the youth and grass-roots level initiatives as the key to the country’s development. Ashdown added: “They need time and need to get rid of generation that ran the war. The people in charge are exactly the same people at Dayton and they use peace for the same purposes of the war. They need to create a state were younger people can break through.”

Jonathan Bucks

20 Years After the Dayton Agreement:

“THE SKY IS DARKENING IN BOSNIA”

32

Iz Štampe

„Bi li cijenjeni gospodin pošao s nama na Madagaskar da na univerzitetu predaje bošnjačku književnost“, upita vođa delegacije.

„Bih, kako ne bih! Ali… Ima li u vašoj zemlji šljiva?“„Nema“, reče upitani, „to je voćka za vaše podneblje“.

Ćazim se zamisli, pa reče: „Nema?! E, ako nema šljiva, nema ni šljive,

biva, nema rakije. A ako nema raki-je, nema ni pjesme ni veselja. A ako nema pjesme ni veselja, nema ni Ćazima na Madagaskaru.“

Takav je bio Musa Ćazim Ćatić, pjesnik i veseljak čiji život mnogi i danas smatraju idealom slobode i bohemstva. Rodio se 12. marta 1878. godine u Odžaku, na mevlud one godine kad je Švabo došao u Bosnu. Nakon završenog mekteba, s majkom i očuhom preselio se u Tešanj, gdje je učio brijački zanat i pohađao medresu pred čuvenim tešanjskim muftijom Mesudom efendijom Smailbegovićem. I danas se čuva sjećanje na Ćatićev lucidni

razgovor s efendijom. Jedne je pri-like Smailbegović našao Musu u jarku pored puta, kako polusvjestan leži s iskrivljenim fesom na glavi. U prijateljskoj besjedi, podsjetio je efendija Musu na islamske vrijednos-ti o kojima ga je podučavao tokom školovanja u medresi.„Nisam li te, Ćazime, poučio da je piće haram? Nisam li ti ukazao na is-pravan put?“, upita efendija.„Jesi, efendija, jesi. Ali ne upućuješ ti, nego Bog. Koga On uputi takav je kao ti, a koga ti uputiš ovakav je kao ja.“

Vječni putnik ĆatićKada je napunio dvadeset godina i morao biti regrutiran u austrougar-sku vojsku, Musa je pobjegao u Tur-sku. Carigradsku fazu njegova života obilježili su materijalni problemi i sr-bovanje. Nekoliko je godina kasnije u Bošnjaku napisao tekst u kojem kaže kako su ga „svrnuli mladi Srpčići“ da u Beogradu potraži stipendiju za studij. „Kako tada nijesam imao ra-zuma da saznam svrhu tog srpstva“, piše Ćatić, „činilo mi se da je taj nji-hov prijedlog po mene dobar“. Iz Beograda su mu Osman Đikić i Avdo Karabegović, koji su ga upoznali i s Jovanom Skerlićem, omogućili pov-ratak u Tešanj.

Tri godine služio je vojsku, a onda ponovo otišao u Istanbul, da bi se ubrzo vratio – zbog finansijskih prob-lema. Njegov mecena Ademaga Mešić poslao ga je u Sarajevo, gdje se upisao na Šerijatsku sudačku školu. Neurednom životu, pijanka-ma, izlascima u kasnim noćnim sa-tima protivila su se stroga internat-ska pravila, te je u četvrtom razredu isključen iz internata, a kasnije i iz škole.

Ćatić je u nekoliko navrata išao u Zagreb da studira pravo. Beskrajni razgovori o književnosti s Matošem udaljili su ga od studija na Pravnom fakultetu, na kojem nije položio ni-jedan ispit. Ponovo se morao vra-titi u Tešanj, u kojem kratko obavlja različite poslove, ali biva otpušten zbog neodgovornog odnosa prema obavezama.

Godine 1912., praćen bijedom i nevol-jom, našao se na ivici samoubistva. Najteža je to godina u njegovom krat-kom životu. O tome svjedoči zapis mlađeg mu druga i pjesnika Nazifa Resulovića, koji je 1912. godine bio

učitelj u Odžaku: “Polovinom aprila 1912. godine, a jednog krasnog predvečerja, čobančad su vidjela nekakva bradata, odrpana i bosono-

ga čudaka gdje leži pod šljivama… U tom zapuštenom čudaku panduri otkriše Musu Ćatića koji, bez za-poslenja i materijalnih sredstava, a praćen bijedom i nevoljom, bijaše krenuo u svoj rodni kraj, da se sk-loni kod svog stričevića (Mehmeda) i spasi napaćeno tijelo svoje i izmoreni duh svoj. Pred Odžakom je sačekao dok nije pao deblji mrak jer ga je bilo stid da kroz rodno mjesto prođe ona-ko otrcan i neugledan”… Tu mu je stigla od Ademage Mešića novčana pomoć i poziv da dođe u Tešanj.

“Rađamo se sami i umiremo sami”

VELIKAN KOJEM JE NA DŽENAZU DOŠLO – PET LJUDIDugo je trebalo da direktor hotela Evropa, Mađar Stefan Merc, sazna ko je onaj dolje u ćošku što svako jutro prelistava

novine, nešto bilježi i popije jednu-dvije. Nije Mađar znao da je taj iz ćoška pjesnik niti da odlično govori orijentalne jezike. Ništa o njemu nije znao sve do 1911. godine, kada je hotel Evropa ugostio delegaciju Ministarstva za prosvjetu i kulturu Madagaskara predvođenu Emirom Tajjibom Rizom. Direktor hotela imao je zadaću pronaći nekog ko dobro govori orijentalne jezike, da goste provoda gradom. Poznanici ga uputiše na onog u ćošku, fesliju Musu Ćazima Ćatića. Mahmurni pjesnik prihvatio je ponudu. Cijeli je dan vodao goste gradom, pričao o znamenitostima Sarajeva, ne krijući

pritom svoj govornički talent. Ostali su sijeliti do kasno u noć. Sutradan sjedi pjesnik za stolom u ćošku, a s njim i svi članovi madagaskarske delegacije.

VIZIJA Katkad snatrim u tišiniU zaklonu plave sjeneI dozivam pred svoj pogleDavne svoje uspomene.

Pa u tome sjetnom časuIz predjela nepoznataDoprhne mi jedna ptica Na krilima suha zlata.

Povrh mene na grančiciLjuljkajuć se pjesma vrije,Poput vina opija meZvuk njezine melodije.

U tom zvuku ko da dršćeMoja prošlost, mladost moja,Ukrašena amber cv'jećemOd magijskih tisuć boja.

Katkad ptica s grane sletiI na moja prsa pane,Pa me zlatnim krilom gladiI cjeliva stalne rane.

A njeni su svi cjeloviSrcu mome melem-trava...Hej! Al ova zlatna pticaKoketna je i varava!

Jer kad mi se ruka digne, Njeno t'jelo da uhvati,Ona prhne s mojih grudiI u neznan kraj se vrati. Njenim tragom tek se čujeSmijeh jetke ironije. Ah, ta ptica, to je duša

33

Iz Štampe Iz Štampe

Kako je običaj s velikim pjesnici-ma, težak život izrodio je kvalitetnu književnost. Te godine ispjevane su njegove ponajbolje pjesme. Ciklus pjesama O ženi, koji broji osam-naest soneta izvanredne poetske snage, napisan je upravo te godine. Objedinivši povijesno, religijsko i mitsko, Ćatić je kroz svaki od son-eta posvećen jednoj znamenitoj ženi, od Kleopatre do Fatime Ezzehre, u bošnjačku poeziju uveo svjetsko kul-turno naslijeđe i tako prevladao kul-

turnu lokalnost postojećih pjesničkih modela. Prvi je bošnjački pjesnik koji je uspješno objedinio orijentalnois-lamske i zapadnoevropske kulturne

modele. Glasovita pjesma Teubei-nesuh primjer je sinkretičke poetike koja spaja islamsku kulturu, antiku i modele katoličke ispovijesti.

Poetski prostor koji je oblikovao post-ao je temeljom modernog bošnjačkog pjesništva. Ipak, za života mu je objavljena samo jedna zbirka pje-sama (1914. godine), i to po izboru izdavača, a ne autora. Prošlo je skoro dvije decenije dok Musliman-sko kulturno društvo Gajret nije ob-

javilo izbor iz Ćatićeve poezije. U tom su periodu samo Tin Ujević i Ahmed Muradbegović napisali eseje o nje-govom pjesništvu. Potpuno je pao u

zaborav, sve dok izdavanjem zbirke pjesama u Tešnju nije dostojno obilježena pedesetogodišnjica nje-gove smrti. U kratkom vremenskom razmaku objavljena su još dva izbora Ćatićeve poezije, prvi u izdanju Zore, a drugi u ediciji Pet stoljeća hrvat-ske književnosti (!). Njegova poezija zasluženo je vrednovana tek deve-desetih godina, u vremenu buđenja bošnjačkog nacionalnog identiteta, te je uvršten u najznačajnije edicije bošnjačke književnosti: Muslimanska književnost u 25 knjiga i Bošnjačka književnost u 100 knjiga.

Ćatić je preselio 6. aprila 1915. go-dine navršivši tek 37 godina. Nijedan dnevni list ni časopis nisu čak ni reg-istrirali njegovu smrt. Tek godinu kas-nije, u trobroju Bisera, kojeg je Ćatić uređivao od 1910. do 1914. godine, tokom najplodnijeg stvaralačkog razdoblja svog života, izašao je topao nekrolog od druga mu i pri-jatelja Šemsudina Sarajlića. Njegova dženaza bila je po broju prisutnih jed-na od najmanjih koju je Tešanj ikada vidio. Legenda kaže da je došlo sve-ga pet ljudi. Budući da je šerijatski uvjet za valjanost dženaze prisustvo najmanje sedam osoba, okupljeni oko Ćatićeva tabuta morali su negdje pronaći još dva čovjeka da bi pristu-pili klanjanju dženaze-namaza, i ve-likog pjesnika vratili iskonu.

(Faktor.ba / STAV br. 6 – 16.4.2015.)

Nakon novembarskog objavlji-vanja novog albuma za region-alno tržište, te izuzetno pozitivne

reakcije publike i pohvalne kritike, bosanskohercegovački bend Divan-hana potpisao je ugovor za britanski

ARC Music, te time obezbjedio world-wide izdanje novog albuma “Zukva”, koji će se u prodaji širom svijeta naći od 29. januara 2016. godine.Time će se Divanhana naći u po-rodici sa velikanima world music scene kao što su dobitnica Grammya Marta Gomez, perkusionist Hossam Ramzy, irski folk sastav Clannad, južnoafrički a capella hor Insingizi, indijska pjevačica Kiran Ahluwalia, brazilkom Ceumar i mnogim drugim.

ARC Music je osnovan 1976. godine i specijalizovan je izdavač za world i etno muziku sa distribucijom na svim kontinentima. Do sada su u svojim izdanjima objavili preko 600 diskova sa muzikom iz više od 100 zemal-ja. U 2015. godini ušli su među pet najuspješnijih world music izdavača na svijetu po listi WMCE, koju čini 50 najuticajnijih radijskih autora WM emisija.

BRITANSKI ARC MUSIC OBJAVLJUJE NOVI ALBUM DIVANHANE ZA

SVJETSKO TRŽIŠTE

Slika Muse Ćazima Ćatića na novčanici od 50 konvertibilnih maraka

34

Sport

Izuzmemo li incident prije početka utakmice, kada je neodgovorni po-jedinac prekinuo minutu šutnje za žrtve terorističkih napada u Parizu, ostatak meča bili su na najvišem nivou. U nekoliko navrata nadglasali su i daleko brojnije navijače Irske na Aviva stadionu.

Pognute glaveIpak, kraj utakmice dočekali su pog-nutih glava, zbog poraza i neod-laska na EURO, ali i činjenice da su ih reprezentativci izignorisali po završetka meča.

– Znaju li naši igrači, ako im to šta znači, kako se mi osjećamo? Mi koji dajemo svoje pare, svoje odmore, ostavljamo svoje porodice same i rizikujemo poslove i živote. Zaslužili smo veću borbu na terenu, više požrtvovanje i borbe. Zaslužili smo da ostave srce na terenu, onako kako je to uradio Edin Džeko. Ne moraju dati gol, pobijediti, ali neka se vidi želja. A ne da glume manekene. Sra-motno je kako su odigrali utakmice baraža. Svi izuzev Edina Džeke. A najviše nas boli da nas nisu došli ni pozdraviti. Za koga smo prešli tolike kilometre? I to nije prvi put. Trebali bi znati da smo i mi razočarani i da

smo zaslužili pozdrav – poručili su navijači u poruci koju su poslali na našu email adresu.Osim toga izrazili su nezadovoljstvo zbog raspodjele ulaznica, kao i ne-mara pojedinaca za budućnost bh. reprezentativnog fudbala.

Strpljenje na izmaku– Neke od navijača uvode na stadion preko akreditacija, a to je u Dublinu uradio čovjek koji radi za osiguranje u reprezentaciji! Nas sve to boli, to je nepravda, jer neki tako pune svoje džepove. Pojedini žele da upropaste igrače, pa ih namjerno ne zovu ili ih

„tjeraju“ da igraju za druge reprezen-tacije. Pitamo se dokle tako? Ako ovako nastave ko će nam igrati za pet godina kad ne bude Džeke i os-talih? Posebno zbog toga što mlađe reprezentacije nemaju velikih usp-jeha, a neki već igraju za komšije… Mi navijači, koji idemo na gosto-vanja, polako gubimo strpljenje, jer igračima izgleda ne značimo ništa – zaključeno je u pismu.

(S. Š./Faktor.ba/Foto: Aidan Craw-ley/EPA)

Navijači razočarani ponašanjem reprezentativaca BiH:

ZMAJEVI SE TREBAJU UGLEDATI NA KAPITENANavijači fudbalske A reprezentacije Bosne i Hercegovine i na gostovanju u Dublinu pokazali su da su jedna od najjačih

karika u našem fudbalskom lancu.

Večerašnja utakmica između no-gometne reprezentacije Bosne i Hercegovine i Irske počela je minu-tom šutnje u počast svim žrtvama stradalim u terorističkom napadu u Parizu prošle sedmice.

Nažalost, protokol i minutu šutnje prekinulo je nekoliko bh. navijača koji su u trenutku dok je čitav stadion stajao pognute glave počeli uzvikivati "Palestina!".

Nakon ovog sramotnog čina, irski navijači su im odgovorili zvižducima. Nekolicina irskih i britanskih sports-kih novinara, kao i tviteraša komen-tarisala je ovaj čin, nazvavši ga "sra-motnim" i "niskim".

"Ne mogu da vjerujem da ljudi ne mogu biti tihi samo jednu minutu", napisao je jedan korisnik Twittera. Urednik sportske web-stranice Joe.ie, Paddy McKenna nalazio se u to vrijeme na utakmici, u blizini bh. navijača i uspio je sve zabilježiti u videu koji je objavio na svom Insta-gramu.

I iako mnogi zamjere Evropi na "licemjerstvu", budući da "daje pred-nost" svojim žrtvama, a pri tome ne mari za stradanja u Palestini ili Siriji, ovakav čin nepoštovanja svakako

nije način na koji bi navijači jedne zemlje trebali predstavljati svoju državu i ponašati se na jednom sportskom događaju

ZA VRIJEME MINUTE ŠUTNJE NA UTAKMICI U DUBLINU BH. NAVIJAČI UZVIKIVALI “PALESTINA!”

35

Sport Sport

Nakon nekoliko mjeseci boravka u engleskom Readingu naš kadetski reprezentativac Seid Behram (17) danas je potpisao ugovor sa ovim klubom.Behram je u VIP salonu Madejski stadiona potpisao trogodišnji ugovor sa Readingom, a od kvalitete i nastu-pa našeg reprezentativca zavisiće za koliko će brzo vremena debitovati u seniorskom timu.– Danas je veliki dan za moju porod-icu i mene, jer sam zvanično postao igrač Reading FC. Hvala svima koji su bili uz mene i podržavali me u svemu. Veliki dani su ispred mene! – poručio je Seid Behram nakon pot-pisa.

Behram je iz Veleža prošle godine došao u Željezničar odakle brzo odlazi u Englesku. On je brzi ljevono-gi vezni igrač, koji se odlično snalazi

svugdje u sredini terena, ali najbolje na lijevom krilu. Za Željezničar u ka-detskoj ligi postigao deset golova. Nastupao je već za U15 reprezentac-iju i u 11 nastupa zabio osam golova. Za U17 tim učestvovao je i u elitnim kvalifikacijama, nastupio osam puta i ukupno zabio jedan gol.Prije potpisa za Reading na probi je bio i u Evertonu gdje je oduševio tre-nere koji su mu dali priliku da trenira sa prvim timom.U konačnici se naš reprezentativac ipak odlučio za Reading koji se tre-nutno nalazi na sredini tabele druge lige Engleske, popularnog Champi-onshipa.(Reprezentacija.ba)

Preoteli ga Evertonu: Supertalent Seid Behram potpisao za engleski ReadingSUPERTALENTOVANI SEID BEHRAM ZVANIČNO JE POSTAO NOVIM

FUDBALEROM READINGA

Mlada fudbalska reprezentacija Bosne i Hercegovine odigrala je da-nas na Koševu susret trećeg kola kvalifikacija za Evropsko prvenstvo. Gostovala je selekcija Engleske, a meč je okončan bez pobjednika, bilo je 0:0.Ovaj rezultat slobodno se može okarakterizirati kao golemo iznenađenje s obzirom na očajne partije selekcije Darka Nesterovića u ovom ciklusu i tabelu koja je prije ove utakmice, pokazivala nula bodova za naš tim spram maksimalnog učinka protivnika.Zmajevi su bili dobri, ravnopravni i mogli su čak i do pobjede da je bilo tek malo više koncentracije u završnici. Bh. tim igrao je s igračem više od 72. minute kada je pocrvenio Stephens.Najbolje šanse malobrojni gledaoci na Koševu vidjeli su nakon pokušaja s distance. Za BiH su pokušavali Ćerimagić i Sadiković, dok je kod

gostiju opasan bio Ward-Prowse. Treba reći da je utakmicu na Hase-tovom stadionu pratilo tek 200 gle-datelja. S obzirom na impresivan spi-sak igrača, posebno u gostujućem timu, teško se oteti utisku da je pos-jeta morala biti ozbiljnija.

BiH: Pirić, Čivić, Jovičić, Memija, Saničanin, D. Sadiković, Popović, Hajradinović, Redžić, Ćerimagić, Prevljak.Engleska: Pickford, Iorfa, Targett, Chambers, Stephens, Chalobah, Baker, Ward-Prowse, Loftus- Cheek, Akpom, Solanke.

Senzacija na Koševu:

ZMAJEVI ZAUSTAVILI ENGLEZE!

U petom susretu kvalifikacija za Ev-ropsko prvenstvo danas u Bristolu ženska reprezentacija BiH poražena je od Engleske sa 0:1.Izabranice Samire Hurem pružile su dobar otpor trećeplasiranoj reprezen-taciji sa Svjetskog prvenstva, a jedini pogodak pao j eu 61. minuti, kada je pogodila Jill Scott.Za BiH su nastupile: Almina Hodžić, Nikolina Dijaković (81. Amna Lihović), Antonela Radeljić (90. Tat-jana Stanić), Amira Spahić, Meli-sa Hasanbegović, Anđela Šešlija, Aida Hadžić, Alisa Spahić (90. Ze-rina Piskić), Marija Aleksić, Milena Nikolić, Lidija Kuliš. Selektor: Samira Hurem.Idući susret naše seniorke igraju 12. aprila 2016. protiv Engleske u Zenici. Poredak: 1. Belgija 6 (-3), 2. Engles-

ka 6 (-3), 3. BiH 6, 4. Srbija 6 (-2), 5. Estonija 0 (-1).

NOGOMET:Poraz u Engleskoj

SENIORKE BIH IZGUBILE MINIMALNIM REZULTATOM

36

Bosanskohercegovačka dijaspora

Theme visionNeutrality helps the oppressor, never the victim. Silence encourages the tormentor, never the tormented.

Elie Wiesel Acceptance speech – The Nobel Peace Prize 1986Legacy of HMD 2015 for HMD 2016

Our previous theme for HMD 2015 was reflective, looking back over the 70 years since the liberation of Auschwitz, and the 20 years since the Genocide in Srebrenica. To build on the legacy of HMD 2015, our

theme this year will be forward-looking with a clear call to action in the present: focusing on the contempo-rary relevance of the Holocaust and subsequent genocides, and considering our individual responsibilities not to be bystanders to hate crime and prejudice, nor to international threats of genocide. We must ensure

that the Holocaust, Nazi Persecution and subsequent genocides are not forgotten, trivialised or denied.Survivors, victims and refugees will remain at the centre of HMD; for many survivors, influencing behav-iour today and relationships with others in our communities are crucial reasons for their commitment to

speaking about their experiences.For some, the focus needs to be on individual acts of kindness that signify we will not turn a blind eye when

those around us face prejudice or victimisation:We need to take into account the lives of other people who live around us. We need to look after each other.

Kemal Pervanić