michael scott. alcemicar (c)pdf

8/10/2019 Michael Scott. Alcemicar (C)PDF

1/237


2/237

mICHAEL sCOTT

ALkEmICARTAjNE bEsmRTNOg NICHOLAsA FLAmELA

Naslov izvornika:

THE ALCHEmYsT:

THE sECRETs

OF THE ImmORTAL NICHOLAs FLAmEL

Posveeno, naravno,Claudette lamque opus exegi


3/237

Ja sam legenda.

Smrt nema utjecaja nada mnom, bolest me ne moe dotaknuti.Pogledajte me i teko ete mi odrediti dob, a ipak roen sam godineGospodnje 1330., prije vie od est stotina i sedamdeset godina.

Tijekom ivota bio sam mnogo toga: lijenik i varalica, prodavaknjiga i vojnik, uitelj jezika i kemije, pravnik i lopov.

No prije svega bio sam alkemiar. Ja sam bio Alkemiar.Prozivali su me najveim alkemiarom od svih, traiti su me kraljevi

i prinevi, carevi, pa ak i sam papa. Mogao sam pretvoriti obian metal uzlato, obino kamenje u dragocjeni kamen. I vie od toga: otkrio samtajnu besmrtnosti, skrivenu duboko u knjizi drevne magije.

Sada je moja ena, Perenelle, oteta, a knjiga ukradena.Bez knjige i ona i ja emo ostarjeti. Unutar punog kruga mjeseca,

uvenut emo i umrijeti. A ako umremo, zlo protiv kojeg se tako dugo

borimo pobijedit e. Starija rasa ponovno e zauzeti zemlju i izbrisatiovjeanstvo s lica planete.

No neu se predati bez borbe.

Jer ja sam besmrtni Nicholas Flamel.

Iz Dnevnika

Nicholasa Flamela, alkemiara

Danas, etvrtak, 31. svibnja

U San Franeiscu, gradu kojeg sam prihvatio


4/237

etvrtak, 31. Svibnja

PRVO POGLAVLJE

,,Reci mi, molim te, zato bi netko odjenuo kaput usred ljeta u SanFranciscu?" Sophie Newman prstima je pritiskala bluetooth slualicu dok

je govorila.S druge strane kontinenta njezina je modno osvijetena prijateljica

Elle prozaino upitala:

,,Kakav kaput?"Briui ruke u krpu zataknutu u vrpcu oko pregae, Sophie je izala

ispred pulta praznog kafia. Prila je prozoru, gledajui ljude kako izlazeiz automobila s druge strane ceste.

,,Teki, crni, vuneni kaputi. Imaju i crne rukavice, i eire. I sunanenaoale. Pritisnula je lice o staklo. "ak i za ovaj grad, to je malopreudno."

,,Moda su pogrebnici?" Elle je palo na pamet, glas joj je pucketao ikrao u mobitelu. Sophie je ula kako neto glasno i turobno svira upozadini - Lacrimosa ili Amorphis moda. Elle zapravo nikada nije izalaiz svoje darkerske faze.

"Moda", odgovori Sophie, neuvjereno. avrljala je s prijateljicompreko telefona kada je, nekoliko trenutaka ranije, primijetila automobilneobina izgleda. Bio je dugaak i elegantan te je izgledao kao da je izaaoiz starog crnobijelog filma. Kako je prolazio pokraj prozora, sunce seodrazilo od zatamnjenih stakala i nakratko zabljesnulo unutranjost

kafia toplom zlatno utom svjetlou, zasljepljujui Sophie. mirkajuizbog crnih toaka koje su joj plesale pred oima, gledala je automobilkako se okree na dnu nizbrdice i polako se vraa. Bez ikakvogsignaliziranja, zaustavio se odmah ispred Male knjiare, ravno prekoputa.

"Moda su mafijai", Elle dramatino nabaci. "Moj tata zna nekogaiz mafije. No on vozi Priusa", dodala je.

"Ovo sigurno nije Prius", ree Sophie, ponovno gledajui automobil

i dvojicu visokih mukaraca kako stoje na ulici, zaogrnuti u teke kapute,rukavice i eire, oiju skrivenih iza prevelikih sunanih naoala.


5/237

"Moda im je jednostavno hladno", predloi Elle. "Zar nikada nezahladi u San Franciscu?"

Sophie Newman pogledala je iza sebe na sat i termometar, na zidupreko pulta. "Ovdje je dva i petnaest... i dvadeset i sedam stupnjeva",

ree. "Vjeruj mi, nije im hladno. Mora da umiru.ekaj", prekinula je samu sebe, "neto se dogaa."Stranja su se vrata otvorila i jo jedan ovjek, vei od prve dvojice,

ukoeno je izaao iz automobila. Dok je zatvarao vrata, sunce mu jenakratko dotaknulo lice i Sophie je na trenutak vidjela njegovu blijedu,sivobijelu kou nezdrava izgleda. Podesila je ton na slualici. "Okej,treba vidjeti to je upravo izalo iz auta. Ogroman tip sive koe. Sive. To

bi moglo biti objanjenje; moda imaju nekakvu konu bolest."

"Gledala sam dokumentarac National Geographica o ljudima koji nesmiju izlaziti na sunce..." poela je Elle, no Sophie je vie nije sluala.

etvrta je osoba izala iz automobila.Bio je to nizak, donekle dotjeran mukarac, odjeven u jednostavno,

trodijelno odijelo boje ugljena koje je izgledalo prilino staromodno, noznala je daje izraeno upravo za njega.

Njegova eljeznosiva kosa bila je zalizana s uglatog lica u ravni repi,dok je uredna trokutasta brada, uglavnom crna ali proarana sjedinama,

skrivala njegova usta i bradu.Odmaknuo se od automobila i doao pod prugastu tendu koja je

pokrivala stoli s knjigama ispred trgovine. Kada je podigao knjiguarenih mekih korica i okrenuo je u rukama, Sophie je primijetila siverukavice. Biserni gumb na zapeu zabljesnuo je na svjetlu.

"Ulaze u knjiaru", rekla je u slualicu."Radi li Josh jo uvijek tamo?" Elle odmah upita.Sophie je ignorirala ovo iznenadno zanimanje u glasu svoje

prijateljice. injenica da se njezinoj najboljoj prijateljici sviao njezinbrat blizanac bila joj je ipak malo preudna. "Da.

Nazvat u ga da vidim to se dogaa. Nazovem te odmah." Poklopilaje, izvadila slualicu i odsutno protrljala toplo uho, gledajui niskogmukarca s neobinim zanimanjem. Bilo je neto u njemu... netoneuobiajeno. Moda je bio modni dizajner, pomisli ona, ili filmskiproducent, ili je moda bio pisac - primijetila je da se neki pisci voleneobino odijevati. Dat e mu jo nekoliko minuta da ue u knjiaru, a

onda e nazvati svog brata za izvjetaj.


6/237


7/237


8/237


9/237

izvijajui se izmeu dvojice mukaraca na visini njihovih glava. Kratki,zdepasti prsti sivog mukarca tapkali su u svom ritmu, a uta se kuglaenergije zavrtjela iz njegovih ruku i odskakutala. Dotaknula je kolutzelenog dima koji se odmah omotao oko nje.

Dolo je do svjetlucavog praska... nevidljiva je eksplozija bacilaunatrag obojicu, preko cijele prostorije, odbacivi ih na stolove sknjigama. arulje su eksplodirale, a fluorescentne se svjetiljke razbile,razbacujui zdrobljeno staklo po podu. Dva su prozora eksplodiralaprema van, dok je desetak malih kvadratnih stakala ostalo iaranoraspuklinama.

Nick Fleming survao se na pod blizu podrumskog otvora, zamalosletjevi na Josha koji je ukoeno stajao na ljestvama, iroko otvorenih

oiju od oka i straha. Dok se pridizao, odgurnuo je Josha nie niz ljestve."Ostani dolje, to god da se dogodilo, ostani dolje", protisnuo jenedefiniranim engleskim naglaskom. Uspravio se u okretu i Josh je vidiokako desni dlan okree prema gore, primie ga licu i pue u nj. Zatim jezamahnuo prema sreditu prostorije, kao da visoko baca loptu.

Josh je iskrivio vrat kako bi ispratio tu kretnju. No nita se nijemoglo vidjeti... a onda kao da je zrak isisan iz prostorije. Knjige suodjednom izbaene s oblinjih polica i privuene na neurednu hrpunasred poda; uokvireni ispisi povueni su sa zidova; teak se vuneni tepihizvio prema gore te je usisan u sredite prostorije.

Uto je hrpa eksplodirala.Dvojicu velikih mukarca u crnim balonerima eksplozija je zahvatila

u punoj snazi. Josh je gledao kako knjige, neke od njih teke i tvrde,druge meke i otre, lete oko njih poput bijesnih ptica. Iz suosjeanja jezadrhtao kad je jedan od njih osjetio punu snagu rjenika na licu.

Oborio mu je eir i sunane naoale... otkrivajui mrtvaku,prljavu, sivu kou i oi poput crnog kamenja. Polica s ljubavnim

romanima udarila je u lice njegova pratioca i prepolovila mu jeftinesunane naoale. Josh je otkrio daje i on imao oi koje su nalikovalekamenju.

Odjednom je shvatio da su oni bili kamenje.Okrenuo se prema Nicku Flemingu s pitanjem na vrhu jezika kada

ga je ef pogledao. "Ostani dolje", naredio mu je. "Doveo je goleme."Fleming se sagnuo jer je sivi mukarac bacio preko prostorije tri dugakestrijele ute energije. Prerezale su police i zabile se u drveni pod. Sve to

bi dotaknule odmah bi poelo truliti i raspadati se. Konati uvezi pucali


10/237

su i lomili se, papir je pocrnio, drvene daske na podu i police postale susuhe i prasne.

Fleming je bacio jo jednu nevidljivu loptu u kut sobe. JoshNewman pogledom je slijedio pokret efove ruke. Dok je nevidljiva lopta

letjela zrakom, uhvatila je zraku sunca i na trenutak je vidio da je poputsmaragdne kugle, zelena i izbruena. Zatim je ponovno nestala sa svjetla.Kada je ovoga puta udarila u pod, uinak je bio jo dramatiniji. Nije bilozvuka, ali se cijela zgrada zatresla. Stolovi s jeftinim mekim uvezimapretvorili su se u trijeske, a komadii papira ispunili su zrak bizarnimkonfetima. Dvojica mukaraca u crnom - golemi - baeni su unatrag napolice, knjige su popadale po njima, dok je trei - najvei - tako snanoodgurnut na vrata da je izbaen na ulicu.

U tiini koja je uslijedila zauo se zvuk pljeskanja rukavicama."Vidim, Nicholas, usavrio si tu tehniku." Sivi ovjek govorio je engleski uneobinom ritmu.

"Vjebao sam, Johne", ree Nick Fleming, kliznuvi premaotvorenim podrumskim vratima, otkrivajui Josha Newmana naljestvama. "Znao sam da e me sustii prije ili kasnije."

"Dugo smo te traili, Nicholas. Ima neto to nam pripada. I elimoda nam to vrati."

Mrlja utog dima zahvalila je strop iznad Flemingove i Joshoveglave. Mjehuriasti, truli crni gips padao je nemilice poput snjenihpahulja.

"Spalio sam je", ree Fleming, "davno sam je spalio." Odgurnuo jeJosha nie u podrum i potom zatvorio klizna vrata, zakljuavi ih obojeunutra. "Ne pitaj", upozori ga, a blijede su mu oi sjajile u tami. "Nesada." Uhvativi Josha za ruku, Nick ga je odvukao u najtamniji kutakpodruma knjiare, uhvatio dio jedne police objema rukama i trznuo jeprema naprijed.

Neto je kljocnulo i police su se zaokrenule, otkrivajui skrivenostubite. Fleming je tjerao Josha prema mraku. "Hajde brzo, brzo i tiho",upozori ga. Slijedio je Josha kroz otvor te povukao police da se zatvore izanjega upravo u asu kada su se vrata podruma pretvorila u prljavu crnutekuinu i potekla niz ljestve uz prestraan smrad sumpora.

"Gore." Glas Nicka Fleminga zazvuao je toplo u Joshovu uhu. "Izlazje u praznoj istionici pokraj nae knjiare. Moramo pouriti. Dee e vrlobrzo shvatiti to se dogodilo."


11/237


12/237


13/237

dugo se pitala nosi li ta starija ena lee u boji. Perryna kosa nekad je bilatamnocrna, a sada je proarana sijedim pramenovima, vezana u pletenicukoja se protee gotovo do poetka kraljenice. Zubi su joj mali i savreni,a na licu ima tragove bora u kutovima oiju. Uvijek je bila puno

elegantnije odjevena od svoga mua, a danas je na sebi imala haljinu bezrukava boje metvice, koja se slagala s njezinim oima. Vjerojatno je odiste svile, pomisli Sophie.

"Pomislila sam da udno mirie", ree Sophie. Ponovno pomirieaj. "Sad je u redu", doda,

"no pomislila sam na tren da mirie kao... kao... kao pokvarenajaja."

Govorei to, gledala je u Perry Fleming. Iznenadilo ju je to su se

gospodine svijetlozelene oi naglo rairile pa se okrenula i pogledalapreko puta ceste... ba kad su mali kvadratni prozori na knjiari naglopopucali, a dva eksplodirala u prainu. Vitice zelenog i utog dima uvilesu se na ulici, a zrak je ispunio smrad pokvarenih jaja. Sophie je osjetila idrugi miris, otriji i jasniji miris peperminta.

Usnice starije ene pomakle su se i proaputala je: "O ne... ne sada...ne ovdje."

"Go Fleming... Perry?"

ena se okrenula prema Sophie. Oi su joj prestraeno sijevale, ainae bezgrean engleski poprimio je strani naglasak. "Ostani tu; to godda se dogodi, ostani tu i pritaji se!"

Sophie je zaustila da upita neto kad je osjetila da su joj uizaepljene. Progutala je slinu... zatim su se vrata knjiare otvorila uztresak, a jedan od visokih mukaraca, koje je Sophie ranije vidjela, baen

je na ulicu. Na sebi vie nije imao eir niti naoale i Sophie je na trenspazila njegovu mrtvaku kou i crne oi poput mramora. Na trenutak jeunuo nasred ulice i podigao ruku kako bi zatitio lice od sunca.

Sophie je osjetila hladnou i krutost u elucu.

Koa na mukarevoj ruci se pomicala. Polako se slijevala u njegovrukav: inilo se kao da mu se prsti otapaju. Komad neega to jenalikovalo sivoj glini poprskao je ulicu.

"Golemi", Perry zadihano prozbori. "Moj Boe, stvorio je goleme.""Gollume?" Upita Sophie suhih usta, a jezik joj je odjednom postao

prevelik za njih. "Gollum iz Gospodara prstenova?"


14/237

Perry se odmicala prema vratima. "Ne. Goleme", odsutno ree,"Glineni ljudi."

Sophie taj naziv nije bio poznat, no s mjeavinom straha izbunjenosti gledala je kako stvor - golem - pue po ulici i skriva se od

sunca pod tendom. Poput velikog pua balavca ostavljao je mokar blatantrag iza sebe, koji se odmah suio na suncu. Sophie je spazila i njegovolice prije no to je oteturao natrag u knjiaru. Njegovi su obrisi lelujalikao otopljeni vosak, a koa mu je bila fino rascjepkana. Podsjetila ju je natlo pustinje.

Perry je izletjela na ulicu. Sophie je gledala kako ena rasputa kosuiz pletenica. No umjesto da joj se pripije uz lea, kosa je vijorila oko njekao da u nju pue povjetarac. Samo to povjetarca nije bilo.

Sophie je zastala na trenutak, a onda, zgrabivi metlu, poleti prekoceste za Perry. Josh je bio u knjiari!Knjiara je bila u potpunom neredu.Neko uredne police i paljivo pospremljeni stolovi bili su razasuti

po podu u hrpama. Ormari za knjige polomljeni, police prepolovljene,ukrasni ispisi i zemljovidne karte zdrobljeni po podu. Smrad trulei ignjilei ispunjava sobu: celulozni papir i drvo osuili su se i poeli trunuti,ak je i strop popucao, a buka u raspadu otkrila je drvene spojeve i

visee elektrine ice.Niski sivi ovjek stajao je usred prostorije. Gadljivo je brisao prainus rukava kaputa dok su njegova dva golema istraivala podrum. Treigolem, oteen i krut zbog izloenosti suncu, nespretno se oslanjao nazdrobljeni ormar. Pahulje sive koe nalik blatu uvijale su se s ostatakanjegovih ruku.

Sivi ovjek okrenuo se prema Perry i Sophie koje su uletjele uknjiaru. Pristojno se naklonio.

"Ah, gospo Perenelle. Pitao sam se gdje ste.""Gdje je Nicholas?" Perry upita. Ime je izgovorila kao "Nicola".Sophie je uoila statiki naboj na eninoj kosi, uz plave i bijele iskrice.

"Vjerujem da je dolje. Moja ga stvorenja trae."vrsto se drei za metlu objema rukama, Sophie je zaobila Perry i

potkrala se do druge strane prostorije. Josh. Gdje je Josh? Nije imalapojma to se dogaa i nije ju bilo briga. Samo je htjela pronai brata.

"Izgledate krasno kao i uvijek", ree sijedi ovjek, oiju uprtih u

Perry. "Niste ostarjeli ni dana." Ponovno se naklonio, staromodnim ipristojnim pokretom kojega je izvodio bez muke.


15/237

"Uvijek mi je drago vidjeti vas.""Voljela bih kad bih isto mogla rei za tebe, Dee." Perry se

pomaknula dalje u prostoriju, pogledavajui na sve strane. "Prepoznalasam tvoj odvratni smrad."

Dee je zaklopio oi i duboko udahnuo. "Meni se svia mirissumpora. Tako je..." Zastane.

"Tako dramatian." Zatim je naglo otvorio oi i skinuo osmijeh."Doli smo po Knjigu, Perenelle. Nemoj mi rei da ste je unitili", doda."Tvoje neprekidno dobro zdravlje dokaz je njezina postojanja."

Koja knjiga? Sophie se pitala, pogledavajui po prostoriji; knjiara jebila puna knjiga.

"Mi smo uvari Knjige", Perry ree nekim tonom koji je Sophienatjerao da je pogleda.

Djevojka je zastala, rairenih usta i oiju od straha. Srebrna je maglaokruila Perry Fleming, uzdiui se s njezine koe tankim nitima. Namjestima blijeda i prozirna, zbila se oko njezinih ruku, tako da se inilokao da ima metalne rukavice. "Nikada je nee dobiti!" Povie Perry.

"Hoemo", ree Dee. "Prikupili smo svo drugo blago tijekom godina.Samo je Knjiga ostala.

Bolje vam je da si olakate i kaete gdje je...""Nikada!""Znao sam da e to rei", ree Dee, na to je ogromni golem krenuo

prema Perry. "Ljudska bia tako su predvidljiva."Nick Fleming i Josh otvarali su vrata kemijske istionice kad su

ugledali Perry, a za njom i Sophie, kako tre preko ulice u knjiaru."Otvori ta vrata!" Nick povie, posegnuvi ispod svoje majice. Iz

jednostavne kvadratne platnene torbe oko vrata izvadio je malu knjiguizvezenu metalom bakrene boje.

Josh je tresnuo zasun, trzajem otvorio vrata i Nick je izjurio van,brzo pregledavajui hrapave stranice u potrazi za neim. Dok je pratioNicka natrag u knjiaru, Josh je opazio ukrasna slova i geometrijskeuzorke na debelim poutjelim stranicama.

Nick i Josh stigli su u trenutku kada je golem dotaknuo Perry.I eksplodirao.Fini, sitni pijesak ispunio je zrak, a teak crni kaput skupio se na

podu. Na trenutak se zakovitlao sitan vrtlog, valjajui prainu, i zatimnestao.


16/237

No ulazak Nicka i Josha Perry je odvratio panju. Napola seokrenula... u tom trenu Dee je podigao lijevu ruku preko oiju i baciositnu kristalnu kuglu na pod.

inilo se kao da je sunce eksplodiralo u prostoriji.

Svjetlo je bilo udesno. Zasljepljujue i otro, prekrilo je prostorijujezivim sjajem, a uza nj je doao i miris: smrad zapaljene kose i zagorenehrane, zadimljenog lia i sprenog metala pomijeao se s kiselimplinovima dizela.

Josh je ugledao sestru ba kad je Dee bacio kristal. Djelomino su gazaklanjali Nick i Perry, a onda je svjetlo oboje bacilo na pod. Josh je vidiocrnobijeli kaleidoskop statinih slika dok je svjetlo bacalo ipke i stocepo rubovima njegovih oiju. Vidio je kako metalno izvezena knjiga pada

Nicku na pod... a crni oblici okruuju Perry te je nejasno zauo njezinvrisak...Dee ugrabi Knjigu uz pobjedniki krik, dok ju je Nick slijepo traio

po podu."Izgubio si, Nicholas", Dee prosike, "kao to uvijek gubi. Sada ti

mogu oduzeti tvoje najdragocjenije: tvoju dragu Perenelle i tvoju Knjigu."Josh se nesvjesno pomaknuo i prije no to je bio svjestan. Bacio se

na Deeja i time iznenadio malog ovjeka. Iako mu je bilo tek petnaest,

Josh je bio visok za svoju dob, i teak: bio je dovoljno velik zaobrambenog igraa, a bio je najmlai u svojoj football ekipi. Bacio jeDeeja na pod, kojemu je u padu knjiga ispala iz ruke. Josh je osjetio tekemetalne korice pod prstima i uhvatio ju je - ba kada ga je neto podiglo spoda i bacilo u kut. Zavrio je na hrpi knjiga koje su ublaile njegov pad.Pred oima su mu se pojavljivale crne toke i strelice u duginim bojamasvaki put kada bi trepnuo.

Deejev sivi obris nadvio se nad Josha te je rukavicama krenuoprema knjizi. "Mislim da je to moje."

Josh ju je uhvatio vre, ali Dee mu je jednostavno izvukao knjiguiz ruke.

"Ti. Pusti. Mog. Brata. Na. Miru." Sophie je metlom est putaudarila Deeja po leima, po jednim udarcem za svaku rije.

Dee gotovo da je nije ni pogledao. Uhvativi knjigu jednom rukom,drugom je rukom uzeo metlu, promrmljao jednu rije i metla se odmahosuila i pretvorila u hrapave kaaste krhotine u Sophienim rukama."Ima sree to sam danas dobre volje," proaputa, "inae bih ti vratio."


17/237

Zatim su Dee i dva preostala golema s Perry Fleming nestali izrazorene knjiare, zalupivi vratima. Uslijedila je duga tiina, a onda seposljednja itava polica s knjigama sruila na pod.


18/237

ETVRTO POGLAVLJE

Pretpostavljam da ne dolazi u obzir da zovemo policiju." SophieNewman naslonila se na nestabilno nagnuti ormar za knjige i prekriilaruke kako ne bi drhtala. Iznenadilo ju je to joj je glas zazvuao takomirno i razumno. "Moramo im rei daje Perry oteta..."

"Perry jo nije u opasnosti." Nick Fleming sjedio je na jednoj prekiljestvi. Drao se za glavu i duboko disao, uz povremen kaalj dok jepokuavao oistiti plua od praine i pijeska. "No u pravu si, neemo zvatipoliciju." Uspio se slabano nasmijeiti. "Nisam siguran to bismo reklipoliciji a da bi njima imalo smisla."

"Nisam siguran ni da nama ba ima smisla", ree Josh. Sjedio je najedinoj preostaloj itavoj stolici u knjiari. Iako nije slomio ni jednu kost,imao je modrice po itavom tijelu, za koje je znao da e postati zanimljivoljubiaste u sljedeih nekoliko dana. Posljednji put se ovako osjeao kadsu ga pregazila tri tipa na terenu. Zapravo, ovo sad bilo je gore. Onda je

barem znao to se dogodilo."A moda je knjiaru ispunio plin", Nick oprezno predloi, "i ono to

smo doivjeli nije nita do niz halucinacija." Zastao je i pogledao Sophie i

Josha.Blizanci su podigli pogled prema njemu s istim izrazom nevjerice na

licima, rairenih oiju od oka. "Jadno", naposljetku zakljui Josh."Vrlo jadno", Sophie se sloila.Nick je slegnuo ramenima. "Zapravo, mislim da je to vrlo dobro

objanjenje. Objanjava smrad, eksplozije i sve... sve neobine pojave zakoje mislite da ste vidjeli", brzo je dovrio.

Sophie je davno zakljuila da odraslima izlike zaista ne idu dobro."Te stvari nam se nisu priinile", odluno ree. "Nismo izmislili goleme."

"Koga?" Josh upita."Visoki tipovi bili su golemi; bili su napravljeni od gline", objasni

mu sestra. "Perry mi je rekla.""A rekla ti je?" Fleming promrmlja. Pogledao je razorenu knjiaru i

ljutito zatresao glavom.Trebalo im je manje od etiri minute da je potpuno unite. "udi me

to je doveo goleme.


19/237

Obino su nepouzdani u toplijim zemljama. No posluili su mu.Dobio je to je htio."

"Knjigu?" Sophie upita. Na tren ju je vidjela u Joshovoj ruci prijenego to ju je onaj maleni oteo. Iako je stajala u knjiari punoj knjiga, a i

njezin je otac bio vlasnik velikog antikvarijata, nikada prije nije vidjelatako neobinu knjigu. Cinilo se kao da je izvezena proaranim metalom.

Fleming kinine. "Trai je ve dugo," njeno ree, izgubljena iodsutna pogleda. "Vrlo dugo."

Josh je polako ustao i osjetio bol u leima i ramenima. Pruio jedvije zguvane stranice Nicku. "Nije ju dobio itavu. Kad mi ju je istrgnuoiz ruke, mora da sam drao ove dvije."

Fleming je zgrabio stranice iz Joshove ruke uz nerazgovijetan krik.

Bacio se na pod, razgrnuo poderane knjige i dijelove slomljenih polica, tepostavio dvije stranice na pod, jednu pokraj druge. Dugi prsti su mudrhtali dok je izravnavao stranice. Blizanci su kleknuli kraj njega, svaki s

jedne strane, pogleda uperenog u stranice... Pokuavali su shvatiti ono tovide. "Ovo nam se zasigurno ne priinja", Sophie proaputa, lupkajuikaiprstom po stranici.

Stranice su bile oko petnaest centimetara iroke i vie od dvadesetcentimetara visoke, naizgled izraene od preane kore drveta. Vitice

vlakana i listova jasno su se vidjele na povrini, prekrivene zupastim,uglatim pismom. Prvo slovo u gornjem lijevom kutu svake stranice bilo jelijepo ukraeno zlatnom i crvenom bojom, dok su ostale rijei bilenapisane crvenkasto crnom tintom.

I pomicale su se.Sophie i Josh gledali su kako se slova pomiu po stranicama poput

sitnih buba, mijenjajui oblik, postajui gotovo itkima naprepoznatljivim jezicima poput latinskog ili starog engleskog, no ubrzo biizgubile oblik i pretvorile se u drevne simbole poput egipatskih hijeroglifaili keltskog ogama.

Fleming je uzdahnuo. "Ne, ne priinja nam se", ree naposljetku.Posegnuo je pod majicu i izvukao naoale privrene crnim konopcem.Naoale su bile staromodne, bez ruki, izraene za postavljanje na nos.Koristei naoale kao povealo, Nick ih je pomicao preko vijugavih,pominih rijei. "Ha!"

"Dobre vijesti?" Josh upita.


20/237

"Odline vijesti. Nije uzeo Konaan poziv." Pritisnuo je ozlijeenoJoshovo rame, zbog ega je ovaj zadrhtao. "Da si htio uzeti dvije straniceiz Knjige, smatrajui ih beskorisnima, ne bi mogao odabrati bolje odovih." irok je osmijeh zatim nestao s njegova lica. "A kada Dee shvati,

vratit e se, i jamim vam da sljedei put nee dovesti samo goleme.""Tko je bio taj sivi ovjek?" Sophie upita. "Perry ga je takoer

nazivala Dee."Sakupivi stranice, Nick je ustao. Sophie se okrenula prema njemu i

shvatila da odjednom izgleda staro i umorno, strano umorno. "Sivi jeovjek doktor John Dee, jedan od najmonijih i najopasnijih ljudi nasvijetu."

"Nikad nisam uo za njega", ree Josh.

"Ostati nepoznat u ovom modernom svijetu: zaista to je stvarnamo. Dee je alkemiar, vra, arobnjak, nekromant, a to nije sve isto."

"Magija?" Sophie upita."Mislio sam da magija ne postoji", Josh ree sarkastino, no istog se

asa osjetio blesavo nakon onoga stoje upravo vidio i doivio."A ipak si se upravo borio s fantastinim stvorovima: golemi su ljudi

stvoreni iz blata i gline, oivljeni jednom monom rijeju. Kladim se daima manje od est ljudi u ovome stoljeu koji su vidjeli goleme, a jo

manje ih je preivjelo susret s njima.""Je li ih Dee stvorio?" Sophie upita."Goleme je lako stvoriti; arolija je stara koliko i ljudski rod. Neto

tee ih je pokrenuti, a upravljati njima gotovo je nemogue." Uzdahne."Ali ne i doktoru Johnu Deeju."

"Tko je on?" navaljivala je."Doktor John Dee bio je dvorski arobnjak za vrijeme vladavine

engleske kraljice Elizabete I."Sophie se drhtavo nasmijala, nesigurna treba li vjerovati Nicku

Flemingu. "No to je bilo prije mnogo stoljea; sivi ovjek nema vie odpedeset godina."

Nick Fleming puzao je po podu, kopajui po knjigama dok nijenaao to je traio. Engleska u elizabetansko doba. Otvorio ju je: nastranici nasuprot slici kraljice Elizabete I. stajao je staromodni crteovjeka otrih crta lica i trokutaste brade. Odjea se razlikovala, no nije

bilo sumnje da je to bio ovjek kojega su sreli.


21/237

Sophie uzme knjigu Nicku iz ruku. "Ovdje kau daje Dee roen1527.", tiho izgovori. "To bi znailo da mu je gotovo petsto godina."

Josh je doao do sestre. Zagledao se u sliku i zatim pogledao poprostoriji. Ako duboko udahne, jo uvijek osjea neobian miris... magije.

To se ranije osjetilo - ne metvica ni pokvarena jaja, ve miris magije. "Deevas poznaje", polako izgovori. "Dobro vas poznaje", doda.

Fleming je etao po knjiari, podiui neobine predmete i bacajuiih natrag na pod. "O da, zna on mene", ree. "Zna i Perry. Zna nas vedugo... vrlo dugo." Pogledao je prema blizancima, a oi koje su inae bilegotovo bezbojne postale su tamne i zabrinute. "Sada ste naalostukljueni i nema vie lai ni izgovora. Da biste preivjeli, morate saznatiistinu."

Josh i Sophie se pogledae. Oboma je za uho zapeo dio "Da bistepreivjeli...""Moje pravo ime je Nicholas Flamel. Roen sam u Francuskoj 1330.

godine. Perryno pravo ime je Perenelle: ona je deset godina starija odmene. No nemojte joj rei da sam vam to rekao", doda brzo.

Josh je osjetio bukanje u elucu. Htio je viknuti "Nemogue!",nasmijati se i naljutiti na Nicka to pria takvu glupu priu. No bio jeozlijeen i boljelo ga je od bacanja po prostoriji...

no to ga je bacalo? Sjetio se Golema koji je krenuo prema Perry -Perenelle - i kako se pretvorio u prah od njezina dodira."to... to ste vi?" Sophie je izgovorila isto pitanje koje je zaustio i

njezin brat. "to ste vi i Perenelle?"Nick se osmjehnuo, no izraz lica ostao mu je hladan i ozbiljan te je

na trenutak gotovo nalikovao Deeju. "Mi smo legenda", jednostavnozakljui. "Neko davno bili smo obini ljudi, no onda sam kupio knjigu,Knjigu Abrahama Zidova, poznatiju kao Kodeks. Od toga se trenutka sve

promijenilo. Perenelle se promijenila. Ja sam se promijenio. Postao samalkemiar.Postao sam najbolji alkemiar svih vremena, traili su me kraljevi i

prinevi, carevi i sam papa. Otkrio sam tajnu kamena mudraca skrivenu utoj knjizi drevne arolije: nauio sam kako pretvoriti obian metal u zlato,kako pretvoriti obino u drago kamenje. No jo vanije od toga, mnogo

vanije, otkrio sam recept sainjen od bilja i ini koji titi od bolesti ismrti.


22/237

Perenelle i ja postali smo praktiki besmrtni." Podignuo je poderanestranice u ruci. "Ovo je sve to je preostalo od Kodeksa. Dee i njegova

vrsta trae Knjigu Abrahama ve stoljeima.Sada je imaju. Kao i Perenelle", gorko doda.

"No rekli ste da je Knjiga beskorisna bez tih stranica", Josh ga brzopodsjeti.

"Istina. U Knjizi ima dovoljno materijala koji bi Deeja okupiraostoljeima, no te stranice su kljune", Nick se sloi. "Dee e se vratiti ponjih."

"Ali ima tu jo neto, zar ne?" upita Sophie. "Jo neto." Znala je daim Nick neto ne govori, svi su odrasli to radili. Njihovim je roditeljimatrebalo nekoliko mjeseci prije nego to su rekli Joshu i njoj da e ljeto

provesti u San Franciscu.Nick joj dobaci otar pogled i time je jo jednom podsjeti na raniji

Deejev pogled: u njemu je bilo neto hladno i neljudsko. "Da... ima joneto", nevoljko e. "Bez knjige emo Perenelle i ja ostarjeli. Formulacijuza besmrtnost treba svaki mjesec ponovno mijeati. Unutar jednogzvjezdanog mjeseca, ostarit emo i umrijeti. A ako umremo, zlo protivkojega smo se tako dugo borili pobijedit e. Starija rasa ponovno ezauzeti zemlju."

"Starija rasa?" Josh upita visokim i isprekidanim glasom. Progutaoje slinu, svjestan kako mu srce lupa u grudima. etvrtak je poeo kao jojedan obian dan, a pretvorio se u neto udno i strano. Igrao je mnogoraunalnih igara, proitao neke fantastine romane, i u svima njima jestarije znailo drevno i opasno. "Starija, kao drevna?"

"Vrlo stara", Flamel se sloio."To znai da ima jo takvih poput Deeja, poput vas?" Josh ree i

trne nakon to ga je Sophie udarila u potkoljenicu.

Flamel se okrenuo prema Joshu, a bezbojan pogled sada je bioobojen bijesom. "Ima jo takvih poput Deeja, da, kao i takvih poputmene, ali Dee i ja nismo isti. Nikada nismo bili isti", Flamel dodaogoreno. "Odabrali smo drukije puteve, a njegov vodi nekim mranimcestama. On je takoer besmrtan iako ne znam kako zadrava svojumladost. Ali obojica smo ljudi." Okrenuo se prema blagajni koja je lealaslomljena na podu i poeo kupiti novce dok je govorio. Kada se okrenuoprema blizancima, iznenadio ih je njegov tmuran izraz lica. "Oni za kojeDee radi nisu i nikada nisu bili dio ljudskog roda". Uguravi novce u


23/237

depove, zgrabio je ofucanu konatu jaknu s poda. "Moramo otiiodavde."

"Kamo idete? Sto ete uiniti?" Sophie upita."to s nama?" Josh je dovrio njezinu misao, kao to je i ona esto

dovravala njegove."Prvo vas moram odvesti na sigurno prije nego to Dee shvati da mu

nedostaju stranice. Zatim idem u potragu za Perenelle."Blizanci su se pogledali. "Zato nas morate odvesti na sigurno?"

Sophie upita."Mi nita ne znamo", Josh ree."Kada Dee shvati da je Knjiga nepotpuna, vratit e se po stranice

koje nedostaju. I jamim vam da za sobom nee ostavljati ive svjedoke."

Josh se poeo smijati, ali mu se smijeh naglo ugasio kada je shvatioda se njegova sestra ak ni ne smijei. "elite..." Oblizao je iznenada suheusnice. "elite rei da bi nas ubio?"

Nicholas Fleming nagnuo je glavu na jednu strani i razmislio."Ne", ree naposljetku, "ne bi vas ubio."Josh je ispustio uzdah olakanja.

"Vjerujte mi", Flamel nastavi. "Dee bi vam uinio neto puno gore.Puno gore."


24/237

PETO POGLAVLJE

Blizanci su stajali na staklu razbijenih prozora razasutom poploniku, ispred knjiare i gledali kako Nick vadi klju. "Ali ne moemotek tako otii", Sophie ree odluno.

Josh je kimnuo. "Nikamo mi ne idemo."Nick Fleming - ili Flamel, kako su ga sada zvali - okrenuo je klju u

bravi knjiare i protresao vratima. Iz knjiare se ulo kako knjige padajuna pod. "Stvarno sam volio ovu knjiaru", Flamel promrmlja. "Podsjealame na moj prvi posao." Pogledao je Sophie i Josha. "Nemate izbora. Ako

elite preivjeti do kraja dana, morate otii sada." Zatim se okrenuo, ipourio preko ceste do Coffee upa, navlaei ofucanu konatu jaknu.Blizanci su se pogledali i zatim pourili za njim.

"Ima li klju da zakljua kafi?"Sophie je kimnula. Izvadila je dva kljua na privjesku s uzorkom

mosta Golden Gate. "Znate, ako se Bernice vrati i vidi da je kafi zatvoren,vjerojatno e zvati policiju ili neto..."

"Ima pravo", Flamel ree. "Ostavi poruku", nastavi, "neto kratko -

iznenada si morala ii, neka nuda, tako neto. Reci da sam ja s tobom.Navrljaj; neka izgleda kao da si je pisala na brzinu. Jesu li vai roditeljijo uvijek u onim iskopima u Uli?" Njihovi su roditelji bili arheolozi,trenutno angairani na sveuilitu u San Franeiseu.

Sophie kimne. "Jo najmanje est tjedana.""Jo uvijek spavamo kod tete Agnes u Pacific Heights," Josh doda.

"Tete Agonije.""Ne moemo samo tako nestati. Oekivat e nas kod kue za

veeru", ree Sophie. "Ako zakasnimo samo pet minuta, ve paniari. Kadsmo proli tjedan kasnili sat vremena zbog kvara trolejbusa, ve je bilanazvala nae roditelje prije nego to smo stigli." Teti Agnes bilo jeosamdeset i etiri godine i, iako je blizancima smetalo njezino neprekidnoprigovaranje, bila im je vrlo draga.

"Znai da morate smisliti ispriku i za nju", Flamel hladno izjavi ibrzo ue u kafi, a Sophie ga je slijedila.

Josh je oklijevao prije ulaska u hladan polumrak kafia slatkastamirisa Coffe upa. Stajao je na ploniku s ruksakom preko ramena,pogledavajui goredolje. Osim bljetavog stakla na ploniku ispred


25/237

knjiare, sve se doimalo savreno uobiajenim, kao obian radni dan.Ulica je bila mirna i tiha, zrak je bio teak, samo s nagovjetajem oceana.Du zaljeva, preko gata Fisherman's Wharf, oglasila se brodska sirena,izgubljenim i samotnim zvukom u daljini. Sve je manjevie izgledalo kao i

prije pola sata.A ipak...A ipak nije bilo isto. Vie nikada nee biti isto. U posljednjih trideset

minuta Joshov savreno ureen svijet preokrenuo se i nepovratnoizmijenio. Bio je normalan uenik drugog razreda srednje kole, neprepametan, ali ni glup. Igrao je ameriki nogomet, pjevao (loe) uprijateljevom bendu, imao nekoliko djevojaka koje su ga zanimale, ali ne

jo neku stalnu.

Ponekad je igrao raunalne igre; najvie je volio pucaine kaoQuake, Doom i Unreal Tournament, nije volio igre s vonjom, a izgubio bise u igrama poput Mysta. Volio je Simpsone i znao je napamet itaveepizode, oboavao je Shreka iako to nikada ne bi priznao, svidio mu senovi Batman, kao i X-Men. ak mu se svidio i novi Superman, bez obzirana to to su drugi mislili o njemu. Josh je bio obian.

No obini tinejderi nisu sudjelovali u borbama izmeu dvojicenevjerojatno starih arobnjaka.

Na svijetu nije bilo magije. Magiju ine specijalni efekti u filmovima.Magija su bile predstave sa zeevima i grlicama, ponekad i tigrovima,David Copperfield koji ree ljude napola i lebdi iznad publike. Ne postojineto kao stvarna arolija.

No je li znao objasniti to se upravo dogodilo u knjiari? Gledao jekako se police pretvaraju u trulo drvo, knjige u rastopljenu masu, osjetio

je smrad pokvarenih jaja iz Deejevih arolija i ii miris metvice kada jeFleming - Flamel - arao.

Josh Newman drhtao je na jarkom poslijepodnevnom suncu te sesmjestio u Coffee Cup, otvarajui ruksak i traei svoje pohabanoprijenosno raunalo. Trebala mu je beina mrea za internet u kafiu;htio je potraiti neka imena: doktora Johna Deeja, Perenelle i posebiceNicholasa Flamela.

Sophie je nakrabala poruku na poleini salvete. Grizla je vrh olovkedok je itala poruku.

Gi Fleming nije dobro. Plin procurio u knjiari. U bolnici smo. G.Fleming je s nama. Sve ostalo je okej. Nazvat u kasnije.


26/237

Kad se Bernice vrati i vidi da je kafi zatvoren prije poslijepodnevnenavale, to joj se nee svidjeti. Sophie je pretpostavila da bi mogla dobitiotkaz. Uzdahnuvi, potpisala je poruku arom koja je poderala papir te ju

je zataknula na blagajnu.

Nicholas Flamel provirio je preko njezina ramena i proitao je. "Toje dobro, vrlo dobro.

Objanjava i zato je knjiara takoer zatvorena." Flamel jepogledao prema Joshu koji je bijesno lupao po tipkovnici. "Idemo!"

"Provjeravam potu", Josh promrmlja, gasei i zatvarajui raunalo."U ovakvom trenutku?" Sophie upita s nevjericom."ivot ide dalje. E-mailovi nikoga ne ekaju." Pokuao je razvui

osmijeh, ali nije uspio.Sophie je zgrabila svoju torbu i traperjaknu, osvrnuvi se posljednji

put po kafiu. Odjednom je pomislila da ga dugo nee vidjeti, ali to je bilosmijeno, naravno. Ugasila je svjetla, ispratila brata i Nicka Fleminga -Flamela - kroz vrata ispred sebe i ukljuila alarm. Zatim je povukla izatvorila vrata, okrenula klju u bravi i provukla lanac kroz potanskisandui.

"to sad?" upita."Sad emo potraiti pomo i sakriti se dok ne smislim to s vama

dvoma." Flamel se nasmijei. "Dobri smo u skrivanju; Perry i ja to radimovie od pola tisuljea."

"to s Perry?" Sophie upita. "Hoe lije Dee... ozlijediti?" Uposljednjih nekoliko tjedana upoznala je visoku, elegantnu enu koja jesvraala u kafi i svidjela joj se. Nije htjela da joj se ita dogodi.

Flamel je zanijekao. "Ne moe. Ona je premona. Ja nisamprouavao arobnjatvo, ali Perry jest. Sve to Dee trenutno moe je to da

je zadri, sprijei je da koristi svoje moi. No u sljedeih nekoliko dana

ona e poeti starjeti i slabjeti. Moda za tjedan, a sigurno za dva tjedna,moi e iskoristiti svoje moi protiv nje. Ipak, bit e oprezan. Zatvorit e

je iza Celija i Peata, i." Flamel je vidio zbunjenost na Sophienu licu."arobne granice", pojasni joj.

"Napast e tek kad bude siguran u pobjedu. Ali prvo e pokuatiotkriti irinu njezina tajnovitog znanja. Deejeva potraga za znanjemoduvijek je njegova najvea snaga... i slabost."

Odsutno je potapao depove, traei neto. "Moja se Perry zna

brinuti za sebe. Podsjeti me da ti ispriam kako se suoila s parom grkihlamija."


27/237

Sophie je kimnula iako nije imala pojma to su grke lamije.Koraajui niz ulicu, Flamel je pronaao to je traio: par malih

okruglih sunanih naoala.Stavio ih je na oi, gurnuo ruke u depove konate jakne i poeo

zvidati bez neke melodije, kao da nema nikakvih briga u ivotu. Okrenuose preko ramena. "No, hajde."

Blizanci su se tupo pogledali i pourili za njim."Provjerio sam ga na internetu", Josh promrmlja, pogledavi sestru

na brzinu."Znai to si radio. Nisam ni mislila da su emailovi tako vani.""Sve to kae podudara se: postoji lanak o njemu na Wikipediji, a

Google daje gotovo dvjesto tisua rezultata. ak je i Perenelle tamo,spominje se i knjiga i sve. ak kau da su, nakon to je umro, iskopalinjegov grob u potrazi za blagom i da je bio prazan - bez tijela i bez blaga.Njegova kua u Parizu navodno jo uvijek postoji."

"Stvarno ne djeluje kao besmrlni arobnjak", Sophie promrmlja."Ne znam kako bi trebao izgledati arobnjak", Josh tiho ree.

"Jedini arobnjaci koje ja znam su Penn i Teller.""Ja nisam arobnjak", ree Flamel ne gledajui u njih. "Ja sam

alkemiar, znanstvenik, iako s tom znanou vjerojatno niste upoznati."Sophie je pourila kako bi ga sustigla. Posegnula je za njegovomrukom kako bi ga zaustavila, no iskra - poput statikog elektriciteta -zaarila joj je u prstima. "Aaa!" Povukla je ruku, osjetivi marce uprstima. Sto sada?

"ao mi je", Flamel objasni. "To je postefekt... mogli biste ga nazvatimagijom. Moja aura - elektriko polje koje okruuje moje tijelo - jouvijek je nabijena. Reagira samo kad doe u kontakt s tvojom aurom."Nasmijeio se, otkrivajui savreno pravilne zube. "To znai da i ti imasnanu auru."

"to je aura?"Flamel je neko vrijeme hodao plonikom bez odgovora, a zatim se

okrenuo i pokazao prema izlogu. Rije TATTOO fluorescentno jebljeskala. "Vidi... vidi taj sjaj oko rijei?"

"Vidim." Sophie kimne, mirkajui. Svako je slovo bilo uokvirenoumeim utim svjetlom.

"Tijelo svakog ovjeka ima slian odsjaj. U dalekoj prolosti bio jejasno vidljiv i ljudi su ga prozvali aurom. Dolazi od grke rijei za dah.


28/237

Kako su ljudi evoluirali, veina je izgubila sposobnost da vidi auru. Nekijo uvijek, naravno, mogu."

Josh se podrugljivo nasmijao.Flamel se okrenuo preko ramena. "Istina je. Auru je ak i snimio

ruski par po imenu Kirlian.Elektriko polje okruuje svaki ivui organizam.""Kako izgleda?" Sophie upita.Flamel je prstima lupnuo po izlogu. "Ba ovako: sjaj oko tijela.

Svaija aura je jedinstvena - razliite boje, razliite jaine. Nekeneprekidno sjaje, druge trepte. Neke se pojavljuju po rubovima tijela,druge prekrivaju tijelo poput kuverte. Aura govori mnogo o toj osobi:primjerice, je li bolesna ili nesretna, bijesna ili uplaena."

"I vi vidite te aure?" Sophie upita.Na njihovo iznenaenje, Flamel je zanijekao. "Ne, ne mogu. Perry

ponekad moe. Ja ne mogu. Noja znam kako kanalizirati i usmjeritienergiju. To je ono to ste ranije vidjeli: ista energija aure."

"Mislim da bih voljela to znati", Sophie ree.Flamel ju je pogledao. "Pazi to eli. Svako koritenje moi ima

svoju cijenu." Ispruio je ruku. Sophie i Josh okupili su se oko njega na

tihoj sporednoj ulici. Flamelova ruka oito je drhtala. A kada mu jeSophie pogledala u oi, primijetila je da su krvave. "Kada koristiteauralnu energiju, troite onu koliinu kalorija koja je potrebna da istritemaraton. Zamislite to kao pranjenje baterija. Mislim da ne bih izdrao

jo dugo tamo s Deejem.""Je li Dee moniji od vas?"Flamel se tmurno nasmijeio. "Neizrecivo." Vratio je ruke u depove

svoje konate jakne i nastavio hodati niz ulicu, sa Sophie i Joshom sasvake strane. U daljini, most Golden Gate poeo se nadvijati nad krovove."Dee je proteklih pet stoljea razvijao svoje moi; ja sam to isto vrijemesvoje sakrivao, koncentrirajui se samo na nekolicinu stvari koje su bilepotrebne kako bismo Perry i ja preivjeli. Dee je oduvijek moan i strahme pomisliti to sada moe."

Pri dnu nizbrdice zastao je, pogledao lijevo i desno, zatim nagloskrenuo ulijevo i krenuo prema Ulici California. "Bit e kasnije prilike zapitanja. Sada moramo pouriti."

"Koliko dugo znate Deeja?" Josh je bio uporan, odluan da sazna

neke odgovore.


29/237


30/237

je o dogaajima starijima vie od stoljea i pol, koji su mu oito bili svjeiu pamenju.

"Pobjegli smo u Irsku, mislei da nas nikada nee pronai na tomotoku na rubu Europe. No gonio nas je. Uspio je savladati tehniku

upravljanja stvorovima i doveo je dva sa sobom: bolest i glad, bez sumnjes namjerom da nas unite. U jednom je trenutku izgubio kontrolu nadnjima. Glad i bolest unitile su siromanu zemlju: milijun ljudi umrlo je u

Velikoj gladi u Irskoj 1840-ih." Lice Nicholasa Flamela pretvorilo se umasku. "Sumnjam daje Dee ikada razmislio o tome. Uvijek je preziraoljudsku rasu."

Sophie je ponovno pogledala brata. Mogla je zakljuiti iz izrazanjegova lica da se pokuavao koncentrirati i pratiti bujicu informacija.

Znala je da bi se najradije spojio na internet i provjerio neke detalje. "Nonikad vas nije uhvatio", obratila se Flamelu."Do danas nije." Slegnuo je ramenima i tuno se osmjehnuo.

"Pretpostavljam daje to bilo neizbjeno. Tijekom dvadesetog stoljea bioje sve blie. Postajao je sve moniji, sa svojom organizacijom koja jekombinirala drevnu magiju i modernu tehnologiju. Perry i ja dugo smo sesakrivali u Newfoundlandu sve dok nije pustio grozne vukove na nas, pasmo lutali od grada do grada, krenuvi od Istone obale u New Yorku1901. i polako kreui prema zapadu.

Pretpostavljam da je bilo samo pitanje vremena kad e nas uhvatiti",dodao je. "Kamere, videorekorderi, telefoni i internet znaajno oteavajumogunosti sakrivanja danas."

"Ta knjiga... Kodeks koji on trai..." Josh zapone."Knjiga Abrahama Zidova", Flamel objasni."to je tako posebno u njoj?"Nicholas Flamel zastao je nasred plonika tako naglo da su blizanci

samo nastavili pokraj njega. Okrenuli su se i pogledali prema njemu.ovjek prilino prosjena izgleda rairio je ruke kao da se namjeravapokloniti. "Pogledajte me. Pogledajte me! Stariji sam od Amerike.

To je tako posebno u knjizi." Flamel je snizio ton i brzo nastavio."No znate to - tajna o vjenom ivotu vjerojatno je najmanja tajnaKodeksa."

Sophie se uhvatila kako stavlja svoju ruku u bratovu. Lagano ju jepritisnuo i znala je, iako nita nije rekao, da je uplaen kao i ona.

"S Kodeksom Dee moe promijeniti svijet."


31/237

"Promijeniti?" Sophien glas pretvorio se u apat, a svibanjski zrakodjednom je postao hladan.

"Kako promijeniti?" Josh upita odluno."Krenuti iznova", Flamel tiho ree. "Dee i starija rasa kojoj slui

napravit e svijet onakvim kakav je bio u neizmjerno dalekoj prolosti. Aljudi e moi biti samo robovi. Ili hrana."


32/237

ESTO POGLAVLJE

Iako je mogao komunicirati na razliite naine, dr. John Dee najvieje volio ovostoljetni nain: mobitel. Zavalivi se u elegantnoj konatojunutranjosti limuzine, otklopio je telefon, usmjerio ga prema PerenelleFlamel koja je bez svijesti leala izmeu dvojice golema u raspadu i brzoslikao.

Gospoa Perenelle Flamel. Njegova zarobljenica. To je svakako biloneto za fotoalbum.

Dee je utipkao broj i pritisnuo "alji", zatim je nagnuo glavu, i

pogledavao elegantnu enu preko puta. Imao je iznimnu sreu to jeuhvatio Perenelle, no znao je da mu je to polo za rukom samo zato to jeona potroila mnogo energije na unitavanje njegova golema.

Pogladio se po trokutastoj bradi. Morat e ubrzo izraditi jo golema.Pogledao je dvojicu preko puta: u onom kratkom razdoblju u kojem su

bili vani na ranom podnevnom suncu, poeli su pucati i topiti se. Onajveliki, s lijeve strane Perenelle, topio se po konatom sjedalu u crnorijeno blato.

Moda bi sljedei put trebao uzeti neto drugo, a ne goleme. Grubisu stvorovi izvrsno sluili u vlanijim sredinama, no bili su vrloneprikladni za ljeto na Zapadnoj obali. Pitao se ima li jo recept za izradu

vampira.Perenelle mu je zapravo predstavljala problem, ozbiljan problem:

jednostavno nije znao koliko je mona.Dee se uvijek divio visokoj, elegantnoj Francuskinji. Kada je postao

egrt Nicholasa Flamela, alkemiara, bio je u krivu to ju je podcjenjivao.Ubrzo je saznao da je Perenelle mona barem kao i njezin suprug -

zapravo, u nekim je podrujima bila i monija. One osobine koje suFlamela inile vrhunskim alkemiarom - detaljnost, poznavanje drevnih

jezika, neizmjerno strpljenje - inile su ga loim arobnjakom i groznimvraem. Nije imao matovite iskre iste vizualizacije to je bilo potrebnoza taj posao. Perenelle, s druge strane, bila je jedna od najmonijiharobnica koje je susreo.

Dee je skinuo jednu sivu konatu rukavicu i bacio je na sjedalopokraj sebe. Nagnuvi se prema Perenelle, umoio je prst u lokvu blata

koje je kapalo se jednog od golema i napravio krivudavi simbol napoleini enine lijeve ruke. Zatim je isti takav simbol iscrtao na njezinoj


33/237

desnoj ruci. Ponovno je umoio prst u crno blato i nacrtao tri vijugavecrte na njezinu elu, a ona je odjednom otvorila svoje svijetlozelene oi.Dee se odmah vratio na svoje mjesto.

"Gospoo Perenelle, ne mogu vam rei koliko mi je zadovoljstvo

vidjeti vas opet."Perry je zaustila da neto kae, ali nije mogla izgovoriti nijednu

rije. Pokuala se pokrenuti, no ne samo da su je golemi vrsto drali zaruke, ve je ni miii nisu sluali.

"Ah, oprostit ete mi, no bio sam slobodan zaarati vas radi zatite.Jednostavna arolija, no bjt e dostatna dok ne organiziram netotrajnije." Dee se nasmijeio, no izraz mu nije bio nimalo aljiv. Oglasiomu se mobitel s pjesmom iz Dosjea X pa ga je otvorio. "Ispriajte me",

rekao je Perenelle."Dobio si sliku?" upita Dee. "Da, mislio sam da e ti se svidjeti:

legendarna Perenelle Flamel u naim rukama. Prilino sam siguran da eje Nicholas potraiti. I mi emo biti spremni.

Ovaj put nee pobjei."Perenelle je jasno ula smijeh s druge strane."Da, naravno." Dee je posegnuo u unutarnji dep i izvadio bakreno

izvezenu knjigu. "Imamo Kodeks. Napokon." Poeo je okretati debele

otre listove dok je govorio. Glas mu se stiao i nije bilo jasno obraa li sesugovorniku ili samome sebi. "Deset tisua godina tajnoga znanja na

jednome mjestu..."Zatim je utihnuo. Telefon mu je ispao iz ruke i odbio se od poda

automobila.Na kraju knjige nedostajale su dvije stranice, neravno istrgnute.Dee je zaklopio oi i oblizao usnice naglim pokretom malog jezika.

"Deko", otro progovori,

"deko, kad sam mu je istrgnuo iz ruke." Otvorio je oi i poeopaljivo pregledavati prethodne stranice. "Moda nisu vane..."promrmljao je, a usne su mu se pomicale kao da prate pomine rijei.Koncentrirao se na sjajna slova na vrhu svake stranice, koje su oznaavaleo emu se radi. Zatim se naglo zaustavio, drhtavim rukama drei knjigu.Kad je podigao glavu, pogled mu je sijevao. "Nedostaje mi Konaanpoziv!" vrisnuo je. ute iskre plesale su mu oko glave, a stranje staklo izanjega popucalo je. Vitice uto bijele energije slijevale su se s njegovih

usnica poput sline. "Vrati se!" viknuo je vozau. "Odmah se vrati!


34/237

Ne, stani, zanemari to! Flamel nije budala. Odavno ih vie nematamo." Zgrabio je telefon s poda i, izbjegavajui Perenellein pogled,zastao na trenutak da se sabere. Udahnuo je duboko i drhtavo te se

vidljivo smirio, a zatim utipkao broj. "Imamo malen problem", otro je

rekao na telefon, smirenim i bezosjeajnim glasom. "ini se da namnedostaje nekoliko stranica s kraja knjige. Nita vano, siguran sam.Moda bi mi mogao uiniti uslugu", oprezno ree. "Mogao bi prenijetiMorrigan da trebam njezinu pomo."

Dee primijeti daje Perenelle razrogaila oi od straha pri spomenutog imena. Oduevljeno se nasmijao. "Reci joj da trebam njezine posebnetalente i osobite vjetine." Zatim je preklopio telefon i pogledao PerenelleFlamel. "Bilo bi puno lake da su mi jednostavno dali Kodeks.

Sada Morrigan dolazi. A zna to to znai."


35/237

SEDMO POGLAVLJE

Sophie je prva ugledala takora.Blizanci su odrasli u New Yorku, a vei dio ljeta provodili su u

Kaliforniji, tako da im takor nije predstavljao nita novo. ivei u SanFranciscu, lukom gradu, ovjek se brzo navikne na ta stvorenja, osobitoujutro i kasno naveer, kad su izlazili iz sjena i kanalizacija. Sophie ih senije osobito plaila, iako se poput svih ostalih nasluala stranih pria,urbanih legendi, PP-pria - prie prijatelja od prijatelja - o leinarima.Znala je da su uglavnom bezopasni, osim kad su u stupici; inilo joj se da

je negdje proitala kako mogu strano visoko skakati.Takoer je proitala lanak u nedjeljnom izdanju New York Timesa

o tome kako u Sjedinjenim Amerikim Dravama ivi jednako mnogotakora kao i ljudi.

No ovaj je takor bio drukiji.Gladak i crn, umjesto uobiajenih prljavosmeih, pognuo se

nepokretno na poetku prilaza i Sophie se mogla zakleti da je imaosvijetlocrvene oi. I gledao je u njih.

Moda je odbjegli kuni ljubimac?"Ah, primijetila si", Flamel promrmlja, uhvativi je za ruku igurajui je prema naprijed.

"Gleda nas.""Tko?" Josh upita, zbunjen. Brzo se okrenuo, oekujui da e vidjeli

Dcejcv dugaki crni automobil kako klizi ulicom. No nije bilo ni tragaautomobilu i nitko zapravo nije obraao panju na njega. "Gdje?"

"takor. Na prilazu", Nicholas Flamel ree brzo. "Ne gledaj."

No bilo je prekasno. Josh se ve okrenuo i pogledao. "Gleda nastakor? takor nas gleda: mora da se alite." Zapiljio se u takora,oekujui da e se ovaj okrenuti i pobjei. takor je samo podigao glavu ipogledao ga, otvorio usta i otkrio otre zube. Josh je zadrhtao. Zmije itakori: jednako ih je mrzio... iako ne toliko koliko pauke. I korpione.

"takori nemaju crvene oi, zar ne?" upita, gledajui sestru koja se,koliko je znao, niega nije bojala.

"Obino ne", ree.


36/237

Kad se okrenuo, otkrio je da su sada na prilazu stajala dva crnatakora. Trei je dotrao iz sjene i smjestio se kako bi ih promatrao.

"Okej," Josh e hladno, "vidio sam glinene ljude, vjerujem da moguprihvatiti i takore pijune. Govore li?" zapitao se na glas.

"Ne budi smijean", Flamel se otresao. "To su takori."Josh nije smatrao da je pitanje bilo smijeno."Je li ih Dee poslao?" Sophie upita."Trai nas. takori su pratili na miris iz knjiare. Jednostavna

vraarija omoguava mu da vidi ono to oni vide. Oni su primitivno aliuinkovito sredstvo i sad kad znaju na miris, mogu nas pratiti sve dok neprijeemo preko vode. No mene vie brinu one." Podignuo je bradu.

Sophie i Josh pogledali su prema gore. Na krovovima okolnihzgrada skupljao se neobian broj ptica crnog perja."Vrane", Flamel e kratko."To je loe?" Sophie pretpostavi. Otkad je Dee uao u knjiaru, nije

bilo mnogo dobrih vijesti."Moglo bi biti jako loe. No vjerujem da emo biti sigurni. Ubrzo

emo stii." Krenuo je nalijevo i poveo blizance u srce egzotine Kineskeetvrti San Francisca. Proli su pokraj Hotela Sam Wong, skrenuli desno

u usku uliicu, zatim odmah lijevo u jo uu. Udaljene od relativno istihglavnih ulica, uliice su bile ispunjene kutijama i otvorenim kantama zasmee koje su smrdjele izrazitim slatkokiselim smradom pokvarenehrane. Uska ulica u koju su uli naroito je runo smrdjela, zrak suispunjavale muhe, a zgrade su s obje strane bile tako visoke da je prolaz

bio u tmurnoj sjeni."Mislim da e mi pozliti", Sophie izgovori nerazgovijetno. Ba je

juer rekla svome bratu blizancu kako su joj tjedni rada u kafiu pojaaliosjet mirisa. Hvalila se kako moe razlikovati mirise koje nikada prije nije

osjetila. Sad je poalila zbog toga: zrak je bio pokvaren od smrada gnjilogvoa i ribe.

Josh je samo kimnuo. Koncentrirao se na disanje na usta, iako jezamiljao kako mu svaki pokvareni udisaj prekriva jezik.

"Samo to nismo", Flamel ree. inilo se da odvratan smrad okonjih ne utjee na njega.

Blizanci su zauli otar, brz zvuk i okrenuli se na vrijeme da vide petcrnih takora kako se penju po otvorenim kantama za smee iza njih.


37/237


38/237

vanosti u ovom novom svijetu u koji ste nesvjesno dolutali." Prstom jepokazao niz hodnik. "Pogledajte i prouite. Recite mi to vidite?"

Josh je uoio prvu sitnu rupu u zidu. Bila je sakrivena kako biizgledala kao vor u drvu. Kada je vidio prvu, shvatio je da ih u zidu ima

mnogo. Pitao se je li u svakoj rupi po jedna strelica koja je tako snana daprobije metal.

Sophie je primijetila da pod nije uredno spojen sa zidom. Na triodvojena mjesta, i s desne i s lijeve strane, blizu ruba, bio je otvor.

Flamel je kimnuo. "Odlino. Sad gledajte. Vidjeli smo to strelicemogu, no postoji jo jedan tit..." Izvadio je maramicu iz depa i bacio jena pod, blizu jednog od uskih otvora. uo se metalni zveket - a zatim jepolukruna otrica izletjela iz zida, prerezala maramicu u sitne komadie

i vratila se u svoje skrovite."Znai, ako te ne srede strelice..." Josh je zapoeo."Otrice e", Sophie dovri. "Onda, kako da doemo do vrata?"

"Nikako", Flamel odgovori, okrene se i pritisne zid s lijeve strane.Cijeli se dio otvorio klikom prema natrag i propustio trojac da udu uogromnu, prozranu prostoriju.

Blizanci su odmah prepoznali prostoriju: bio je to dojo, kolaborilakih vjetina. Odmalena su trenirali taekwondo u dvoranama poputove, diljem Sjedinjenih Drava s obzirom da su s roditeljima putovali odsveuilita do sveuilita. Mnoge su kole imale borilake klubove iroditelji su ih uvijek upisivali u najbolje kole borilakih vjetina koje sumogli pronai. I Sophie i Josh imali su crveni pojas, jedan stupanj ispodcrnog.

Za razliku od drugih dvorana, ova je bila obina i nenakiena,ukraena bijelim i kremastim zavjesama, bijelih zidova i s crnim tepisima

po podu. No ono to im je odmah privuklo panju bila je osoba odjevenau bijelu majicu kratkih rukava i bijele traperice, koja je sjedila nasredsobe leima okrenuta njima. Njezina jarko crvena kosa bila je jedinaobojena u cijeloj dvorani.

"Imamo problem", Nicholas Flamel ree jednostavno, obraajui seosobi.

"Vi imate problem; to se mene ne tie." Osoba se nije okrenula, noglas je bio iznenaujue enski i mladolik, mekog i keltskog naglaska:

Irkinja ili Skotkinja, Sophie pomisli."Dee me pronaao danas."


39/237

"Bilo je pitanje vremena.""Doao je po mene s golemima."Nastala je stanka. Osoba se i dalje nije okretala. "Oduvijek je bio

budala. Ne mogu se golemi koristiti u suhoj klimi. To je njegovabahatost."

"Zarobio je Perenelle.""Ah. To je gadno. Ali nee je ozlijediti.""I ima Kodeks."Osoba se pomaknula, polako podigla na noge i okrenula se prema

njima. Blizanci su se iznenadili to vide djevojku ne puno stariju od sebe.Koa joj je bila blijeda, osuta pjegama, a licem su joj dominirale travnato

zelene oi. Crvena kosa bila joj je tako iva da se Sophie zapitala boji li je."Kodeks?" Naglasak je definitivno bio irski, Sophie zakljui. "KnjiguAbrahams idova?"

Nicholas Flamel je kimnuo."Onda si u pravu, zaista imamo problem."Flamel je posegnuo u dep i izvadio dvije stranice koje je Josh

istrgnuo iz knjige. "Zapravo, gotovo cijelu knjigu. Nedostaje mu Konaanpoziv."

Mlada je ena prosiktala, zvuk je nalikovao vodi kada kljua, a brziosmijeh proao je njezinim licem. "Koji e mu, naravno, trebati."

"Naravno."Josh je pozorno gledao mladu crvenokosu enu, primijetivi kako

savreno mirno stoji, kao veina uitelja borilakih vjetina koje je znao.Pogledao je postrance svoju sestru i podignuo obrve tiho i upitno,nagnuvi bradu lagano prema djevojci. Sophie je odmahnula glavom.

Zanimalo ih je zato se Nicholas Flamel odnosi prema njoj s oitim

potovanjem. Sophie je takoer zakljuila da neto nije u redu spojavnou te djevojke, no nije mogla odrediti to.

Imala je obino lice - moda su joj jagodice bile malo preizraene,brada malo preotra - no smaragdne oi privlaile su panju... i onda jeSophie shvatila da djevojka ne trepe.

Mlada ena odjednom je zabacila glavu i duboko udahnula,rairenih nosnica. "Je li to razlog zato mogu namirisati oi?"

Flamel je kimnuo. "takori i vrane su posvuda."


40/237

"I doveo si ih ovamo?" Osjetio se ton optube u njezinuglasu."Godinama sam gradila ovo mjesto."

"Dee ima Kodeks i zna to e uiniti s njim."Mlada je ena kimnula. Svoj je iroki zeleni pogled usmjerila prema

blizancima. "A ovo dvoje?" upita, napokon priznavi njihovu prisutnost."Bili su tamo kada je Dee napao. Borili su se za mene, a ovaj je mladi

ovjek uspio istrgnuti stranice iz knjige. Ovo je Sophie, a ovo je njezinbrat blizanac, Josh."

"Blizanci?" Mlada je ena zakoraila prema njima i gledala ihnaizmjence. "Nisu identini, ali sad vidim slinosti." Okrenula se premaFlamelu. "Ne misli valjda...?"

"Mislim daje to zanimljiv obrat", Flamel ree tajnovito. Pogledao jeblizance. "elim vas upoznati sa Scathach. Ona vam vjerojatno nee reipuno o sebi, pa u vam ja rei da pripada starijoj rasi i da je trenirala svelegendarne ratnike i heroje u posljednjih dvije tisue godina. U mitologiji

je poznata kao ena Ratnica, Sjena, Ubojica Demona, StvaralacKraljeva..."

"Ma zovite me Scatty", ree mlada ena, a obrazi su joj postali isteboje kao kosa.


41/237

OSMO POGLAVLJE

Dr. John Dee stisnuo se u stranjem dijelu automobila i pokuavao,ne ba uspjeno, ostati sabran. Zrak je bio teak, sumporan, a tanke viticeutobijele vatre praskale su oko njegovih prstiju i pretvarale se u lokvu napodu. Doivio je neuspjeh. Njegovi su gospodari bili strpljivi, pokretali suplanove za ije je ostvarenje trebalo ekati stoljeima, no njihovo jestrpljenje sada bilo pri kraju. A isto tako nisu bili poznati po suosjeanju.

Nepokretna, pod zatitnom arolijom, Perenelle Flamel gledala ga jepogledom koji je plamsao mjeavinom prezira i neega to je mogao bitistrah.

"Ovo se zakompliciralo", promrmlja Dee, "a ja mrzim komplikacije."Drao je plosnati srebrni tanjur u krilu, u koji je izlio limenku soka -

jedinu tekuinu koja mu je bila dostupna. Vie je volio raditi s istomvodom, no bilo koja tekuina bila je dobra.

Nagnut nad tanjur, piljio je u tekuinu i dopustio da se dio njegoveauralne energije izlije po povrini dok je mumljao prve rijei vraarije.

Na trenutak se u tamnoj tekuini odrazio samo njegov lik, a zatim se

zatresla i sok se poeo pjenuati i divlje kljuati. Kada se tekuina smirila,odraz u zdjelici vie nije bio Deejevo lice, ve neobino plosnat lik,osjenan grimiznosivom i zelenocrnom bojom. Gledite je bilo blizu tla,pomicalo se munom brzinom.

"takori", Dee promrmlja, a tanke usnice uvile su se od gadosti.Mrzio je koristiti takore kao oi.

"Ne mogu vjerovati da si ih doveo ovamo", Scatty ree, gurajuigomilu odjee u ruksak.

Nicholas Flamel stajao je na vratima Scattyne male spavae sobe,ruku prekrienih na prsima."Sve se tako brzo dogodilo. Bilo je dovoljno loe to je Dee uzeo

Kodeks, no kad sam shvatio da nedostaju stranice, znao sam da sublizanci u nevolji."

Na spomen rijei blizanci, Scatty je podigla pogled s ruksaka. "Onisu pravi razlog zato si ovdje, zar ne?"

Flamel je odjednom pronaao neto vrlo zanimljivo za promatranje

na zidu.


42/237

Scatty je prola sobom, pogledala u hodnik kako bi se uvjerila da suSophie i Josh jo uvijek u kuhinji i zatim povukla Flamela u sobu izatvorila vrata.

"Neto smjera, zar ne?" zahtjevno e. "Ne radi se samo o gubitku

Kodeksa. Mogao si sam srediti Deeja i njegove tienike.""Ne budi tako uvjerena. Dugo se nisam borio, Scathach", Flamel

njeno ree. "Jedina alkemija kojom se trenutno bavim je mijeanjenapitka kamena mudraca kako bismo Perenelle i ja ostali mladi. Ponekadnapravim neto zlata ili dragog kamenja kad nam zatreba novac."

Scatty se kratko i neljubazno nasmijala te se vratila svomepakiranju. Presvukla se u crne vojnike hlae, izme s elinim kapicama icrnu majicu kratkih rukava, preko koje je odjenula crni prsluk prekriven

depovima i zatvaraima. Gurnula je jo jedan par hlaa u ruksak,pronala jednu arapu i poela traiti parnjak ispod kreveta."Nicholas Flamel", rekla je priguenim glasom ispod pokrivaa, "ti si

najmoniji alkemiar kojega ja znam. Sjeti se, bila sam tamo kad si seborio s demonom Fomorom i ti si taj koji me spasio iz tamnica An Chaor-Thanacha, a ne obratno." Izala je ispod kreveta s nestalom arapom."Kad su Rusalke terorizirale Sankt Petersburg, ti si ih otjerao, a kad jeCrna Annis bjesnila Manitobom, gledala sam kako si je porazio. Sam si sesuoio s Crnom Vjeticom i njezinom Vojskom nemrtvih. Proveo si vieod pola tisuljea itajui i prouavajui Kodeks, nitko nije bolje upoznats njegovim priama i legendama..." Scatty se naglo i zadihano zaustavila,rairenih zelenih oiju. "O tome se radi", ree. "Radi se o legendi..."

Flamel je ispruio kaiprst i pritisnuo ga na Scattyne usne,sprijeivi je u daljnjem govoru.

Osmijeh mu je bio zagonetan. "Vjeruje li mi?" upita naposljetku.Njezin odgovor bio je neposredan. "Bez daljnjega."

"Onda mi vjeruj. elim da zatiti blizance. I da ih istrenira",nadoda."Uvjebam! Zna li to trai od mene?"Flamel kimne. "elim da ih pripremi za ono to slijedi.""A to je to?" Scathach upita."Nemam pojma", Flamel se nasmijei, "ali znam da je loe.""Dobro smo, mama, zaista smo dobro." Sophie Newman lagano je

nagnula mobitel kako bi i njezin brat uo. "Da, Perry Fleming je pozlilo.

Neto je vjerojatno pojela. Sad je dobro."


43/237


44/237

dvoranu ispod. Blizanci su stajali u kuhinji dok je Flamel izvjetavaoScatty u njezinoj spavaoj sobi na drugom kraju hodnika o dogaajima uposljednjih sat vremena.

"to misli o njoj?" Josh upita usputno, koncentrirajui se na

raunalo. Uspio se spojiti na internet, no veza je bila spora kao pu.Otvorio je Altavistu i utipkao nekoliko verzija Scathach prije no to jepogodio ispravan nain pisanja tog imena. "Evo je: dvadeset i sedamtisua rezultata za Scathach, sjenu ili sjenovitu", ree i doda brzo, "Mislimda je cool."

Sophie je odmah zamijetila previe smiren ton. iroko senasmijeila i podignula obrve.

"Tko? Ah, govori o ratnici staroj dvije tisue godina. Ne misli li

daje malo prestara za tebe?"Iznad Joshova ovratnika pojavila se rumena boja i preplavila mu

obraze. "Pokuat u s Googleom", promrmljao je dok su mu prsti plesalipo tipkovnici. "etrdeset i est tisua rezultata za Scathach", ree."Izgleda daje i ona stvarna. Pogledajmo to o njoj kae Wiki", nastavio je,nakon ega je shvatio da ga Sophie uope vie ne gleda. Okrenuo seprema njoj i primijetio da ona pilji kroz prozor.

Na krovu zgrade preko puta stajao je takor i piljio u njih. Dok su ga

gledali, pridruio mu se drugi, a zatim i trei."Ovdje su", Sophie proaputa.Dee se trudio ne povratiti.Gledanje kroz oi takora bilo je muno iskustvo. Zbog njihova

sitnoga mozga bilo je potrebno mnogo truda da bi se zadralakoncentracija stvora... to u uliici punoj pokvarene hrane nije bio lakzadatak. Dee je trenutno bio zahvalan to nije do kraja iskoristio aroliju,to bi mu omoguilo da uje, okusi i - to je bila grozna pomisao - mirie

sve na to takor naie.Bilo je kao da gleda loe podeen crnobijeli televizor. Slika se tresla,padala i zanosila sa svakim pokretom takora. takor je mogao trati

vodoravno po tlu, okomito po zidu, goredolje po uetu, unutar nekolikosekundi.

Zatim se slika stabilizirala.Izravno ispred Deeja, iscrtane grimiznosivom sa sivocrnim

odsjajem, stajale su dvije osobe koje je susreo u knjiari. Deko i djevojka

- tinejderi, moda - dovoljno slini da bi bili u rodu. Iznenadna pomisao


45/237


46/237

DEVETO POGLAVLJE

Tri golema ukoeno su ula u hodnik, opazila otvorena vrata nakraju hodnika i krenula prema njima. Metalne strelice duine jednogaprsta piskavo su krenule iz zidova i duboko se zabile u njihove tvrde

blatnjave ruke, no stvorove to nije ni usporilo.Polukrune otrice blizu poda imale su potpuno drukiji uinak.

Zakljocale su iz svojih skrivenih korica u zidovima i urezale se uglenjeve glinenih ljudi. Prvo se stvorenje sruilo na pod, uz zvuk mokrog

blata. Drugi je zateturao na jednoj nozi prije prevrtanja, zabio se u zid ikliznuo dolje, uz blatnjav trag u brazdama. Polukrune su otriceponovno kljocnule, prerezavi stvorenja napola, nakon ega su se goleminaglo vratili u izvorno glineno stanje.

Debele kugle gline prtale su posvuda.Trei golem, najvei meu njima, stao je. Crnim je kamenim

pogledom hladno pregledao ostatke svojih drugova, a zatim se okrenuo izabio rukom izravno u zid, prvo s desne, a zatim s lijeve strane. Cijeli diozida s lijeve strane otvorio se i otkrio prostor iza sebe. Golem je uao udvoranu i pogledao oko sebe, mirnih i nepokretnih oiju.

takori su u meuvremenu potrali prema otvorenim vratima nakraju hodnika. Veina ih je preivjela konju otrica...

U jureoj limuzini, dr. John Dec prestao je upravljali takorima i sadse koncentrirao na preivjelog golema. Upravljanje umjetnim stvorenjem

bilo je mnogo lake. Golemi su bili bezumna bia, stvorena od gline ikamenja ili ljunka kako bi im tijelo bilo vrsto, a oivljavalo ih se

jednostavnom arolijom ispisanom na listu pergamenta koji bi sepritisnuo na njihova usta. arobnjaci su izraivali goleme svih oblika i

veliina tisuama godina: bili su izvor svih izmiljenih pria o zombijima ihodajuim mrtvacima. Sam je Dee ispriao priu Mary Shelley onajveem od svih golema, Crvenom Golemu iz Praga, jedne hladnezimske veeri kada su ona, lord Byron, pjesnik Percy Bysshe Shelley izagonetni dr. Polidori bili u posjetu dvorcu u vicarskoj 1816. Manje odest mjeseci kasnije, Mary je napisala priu o Modemom Prometeju,knjigu koja je kasnije prozvana Frankensteinom. udovite iz njezineprie bilo je poput golema: izraen od rezervnih dijelova i oivljenarobnom znanou.


47/237

Veina oruja nije mogla ozlijediti goleme, iako bi nagli padili.#udarac mogao razbiti njihovu glinenu kou, posebice ako je bila suhai tvrda. U vlanim bi se klimama njihove koe rijetko suile i mogli bipodnijeti nevjerojatne udarce, no ova topla klima ih je topila - zato su ih

skrivene otrice tako lako ozlijedile. Neki arobnjaci koristili su staklo iliogledala za njihove oi, no Dee je vie volio ispolirano crno kamenje.Pomou njih je mogao vidjeti gotovo savreno jasno, iako samo u jednoj

boji.Dee je natjerao golema da podigne glavu. Neposredno iznad njega,

na uskom balkonu koji je gledao na dvoranu, vidjela su se blijeda iuplaena lica tinejdera. Dee se nasmijeio, a golemove su usniceoponaale taj pokret. Prvo e se pozabaviti Flamelom, a onda sa

svjedocima.Odjednom se pojavi glava Nicholasa Flamela, a trenutak nakon nje iizraajna iljata kosa ene ratnice, Scathach.

Deejev je osmijeh izblijedio i osjetio je kako mu srce lupa. Zato je tomorala biti ba Scathach? Nije znao da je crvenokosa ratnica u gradu, akni na ovom kontinentu. Posljednje to je uo o njoj bilo je da pjeva uenskoj skupini u Berlinu.

Kroz golemove oi Dee je gledao kako Flamel i Scathach skau prekorampe i lebde dolje kako bi stali odmah ispred glinenog ovjeka. Scathachse izravno obraala Deeju - no ovaj golem nije imao ui, nije ju mogaouli, tako da nije imao pojma stoje upravo rekla.

Vjerojatno je prijetila.Flamel se odmaknuo prema vratima koja su sada bila tamna i

preplavljena takorima, ostavljajui Scatty da se sama suoi s golemom.Moda nije vie tako dobra kao prije, oajno pomisli, moda je

vrijeme otupilo njezine moi.

"Trebali bismo priskoiti u pomo", ree Josh."I uiniti to?" Sophie upita, bez traga sarkazma. Oboje su stajali nabalkonu, gledajui dolje prema dvorani. Rairenih usta gledali su kakoFlamel i Scatty skau preko ruba i previe sporo lebde prema tlu.Crvenokosa djevojka suoila se s ogromnim golemom, dok je Flamelpourio prema vratima na kojima su se skupljali takori. tetoine suoklijevale na ulazu u prostoriju.

Bez upozorenja golem je zamahnuo ogromnom akom i uslijedio jeteak udarac.


48/237

Josh je zaustio upozorenje, no nije stigao nita rei prije nego seScatty pomaknula. U jednom trenutku stajala je odmah ispred stvorenja,a zatim se bacila prema naprijed, izmiui se i blokirajui udarce. Njezinase ruka pomicala nevienom brzinom i uspjela je otvorenim akama

udariti golema u bradu. Zauo se vodenast zvuk nakon ega se njegovaeljust pomakla, a usta irom otvorila. U tami njegovih usta blizanci sujasno vidjeli uti etvrtasti papir.

Stvorenje je bijesno udaralo, no Scatty se izmaknula izvan njegovadohvata. Krenuo je prema njoj, promaio i udario ispolirane podne ploe,razbivi ih u komadie.

"Moramo priskoiti u pomo!" ree Sophie."Kako?" Josh povikne, no njegova je sestra blizanka ve otrala u

kuhinju, oajniki traei oruje. Pojavila se trenutak kasnije s malommikrovalnom penicom. "Sophie", promrmlja Josh, "to planira s...?"Sophie je bacila mikrovalnu preko ruba rampe. Mikrovalna je

pogodila golema punom snagom u prsa - i ostala zakaena, dok sukapljice blata prskale posvuda. Golem se zaustavio, zbunjen i oamuen.Scatty je iskoristila trenutak njegove zbunjenosti i ponovno napala,rukama i nogama udarajui na sve naine, jo vie zbunjujui stvorenje.Jo je jedan udarac doao dovoljno blizu kako bi zahvatio Scattynu

bodljikavu crvenu kosu, no ona mu je uhvatila ruku i iskoristila je kaopolugu kojom je stvorenje bacila na pod. Podne daske su popucale kad jepao. Zatim je izbacila ruku... i vrlo precizno iupala papirnatu kocku izgolemovih usta.

Istog se trena golem pretvorio u blato, prskajui groznu, smrdljivuvodu i prljavtinu po neko istom podu dvorane. Mikrovalna je tresnulana pod.

"Pretpostavljam daje nitko ne koristi za kuhanje", Josh promrmlja.Scatty je zamahnula komadiem papira prema blizancima. "Svaki

zaarani stvor dri se na ivotu pomou ini koje su na njegovom tijelu.Sve to trebate uiniti je ukloniti ih kako biste ponitili aroliju.Zapamtite to."

Josh je na brzinu pogledao sestru. Znao je da ona misli isto to i on:ako se ikada ponovno priblie golemu, nema anse da e biti dovoljno

blizu da mu gurnu ruke u usta.Nicholas Flamel oprezno se pribliio takorima. Bilo bi smrtonosno

podcijeniti ih, no premda se bez potekoa borio i unitavao arobna

stvorenja, koja nikada nisu bila zapravo iva, nije mogao unitavati iva


49/237

bia. Makar to bili takori. Perry ne bi imala grinju savjesti, znao je to,no on je predugo bio alkemiar: posvetio se ouvanju ivota, a neunitenju. takorima je upravljao Dee. Jadna su bia vjerojatno bila jakoprestraena... iako ih to ne bi sprijeilo da ga pojedu.

Flamel je unuo na pod, okrenuo desni dlan prema gore i sklopioprste. Lagano je puhnuo u ruku i odmah se stvorila sitna kugla zelenesumaglice. Najednom je okrenuo ruku i bacio je na ispolirani pod, a prstisu mu prolazili kroz drvo. Sitna kugla zelene energije zapljusnula jeprostoriju poput mrlje. Zatim je Alkemiar zaklopio oi, a aura mu je

bljetala oko tijela.Koncentrirajui se, usmjerio je auralnu energiju s prstiju prema

podu.

Drvo je zasjalo.Jo uvijek promatrajui s vrha stubita, blizanci nisu znali to

Flamel radi. Vidjeli su lagani zeleni odsjaj oko njegova tijela kako seuzdie poput sumaglice, no nisu mogli dokuiti zato krznena skupinatakora okupljena na vratima nije probila u prostoriju.

"Moda ih zadrava neka arolija", Sophie ree, osjetivi da i njezinbrat blizanac misli isto tako.

Scatty ju je ula. Ona je paljivo na komadie kidala uti komadi

papira kojega je uzela iz golemovih usta. "To je jednostavna zatitnaarolija", objasni, "namijenjena za tjeranje kukaca i tetoina s poda.Svako bih jutro pronala izmet kukaca i moljce posvuda; trebale su migodine da to poistim. Zatitna arolija tjera takore... no ako jedan ue,arolija e se prekinuti. Onda e svi ui."

Nicholas Flamel bio je svjestan da ga John Dee vjerojatno gleda krozoi takora. Odabrao je najveeg, stvora veliine make, koji jenepomino stajao dok su ostale tetoine bjeale. S desnom rukom i daljeu podu, Flamel je lijevom rukom krenuo izravno prema takoru. Bie setrznulo i na trenutak su njegove oi zasjale bolesno utim svjetlom.

"Doktore John Dee, uinio si najveu pogreku svoga dugog ivota.Dolazim po tebe", Flamel obea naglas.

Dee je provirio iz svoje kugle za vraanje i vidio da je PerenelleFlamel potpuno budna i pozorno ga prati. "Ah, gospoo, stigli ste na

vrijeme da vidite kako moja bia nadvladavaju vaeg mua. Osim toga,napokon imam mogunost pozabaviti se onom napasti Scathach, a dobitu i stranice knjige." Dee nije primijetio kako je Perenelle rairila oi na

spomen Scathach. "Sve u svemu, mislim da je dobar dan." Svu panju


50/237

usmjerio je na najveeg takora i izdao dvije jednostavne naredbe: "Unapad. Ubij."

Dee je zaklopio oi kad se takor oslobodio i krenuo u sobu.Zelena je svjetlost tekla iz Flamelovih prstiju i padala po podu,

obasjavajui daske zelenim svjetlom. Odjednom su iz drvenog podaproklijale ibe, grane, lie, a zatim se stvorio panj... pa jo jedan... i trei.U nekoliko je trenutaka na podu nastala ikara, a drvee je naoigledraslo prema stropu. Neki panjevi nisu bili deblji od prsta, dok su drugi

bili debljine runog zgloba, a jedan blizu vrata bio je tako irok da jegotovo prekrio otvor.

takori su izbezumljeno skviali i bjeali niz hodnik, oajnikipokuavajui preskoiti kljocave otrice.

Flamel se podignuo natrag na noge, trljajui ruke. "Jedna odnajstarijih tajni alkemije", objasnio je zbunjenim blizancima i Scatty, "ta

je da svako ivo bie, od najsloenijih stvorenja do najjednostavnijeglista, nosi sjeme svog stvaranja u sebi."

"DNK", Josh promrmlja, zurei u rastuu umu iza Flamela.Sophie je pogledom prola po neko besprijekorno istoj dvorani.

Sad je bila prljava, poprskana blatnom vodom, glatko ispolirane podnedaske bile su odvaljene i razbijene od drvea koje je raslo iz njih, a iz

hodnika se osjetio dodatan smrad gline. "elite li rei da su alkemiariznali za DNK?" upita.Alkemiar oduevljeno kimne. "Upravo tako. Kada su Watson i

Crick objavili da su otkrili ono to su prozvali "tajnom ivota" 1953., teksu ponovno otkrili neto to alkemiari oduvijek znaju."

"elite rei da ste nekako probudili DNK u onim podnim daskama inatjerali drvee da raste", ree Josh, birajui rijei. "Kako?"

Flamel se okrenuo prema umi koja je sada prekrila cijelu dvoranu.

"To se zove magija", ree oduevljeno, "i nisam bio siguran da je jouvijek znam koristiti... dok me Scatty nije podsjetila", doda on.


51/237

DESETO POGLAVLJE

Raistimo neto", ree Josh Newman, pokuavajui zadratismiren ton, "ne znate voziti? Ni jedno od vas?"Josh i Sophie sjedili su na prednjim sjedalima terenca kojeg je

Scatty posudila od jednog od svojih uenika iz borilake kole. Josh jevozio, a njegova je sestra drala kartu na krilu.

Nicholas Flamel i Scathach sjedili su straga."Nikada nisam nauio", ree Nicholas Flamel, slegnuvi ramenima

izraajno.

"Nisam imala vremena", izjavi Scatty kratko."Ali Nicholas nam je rekao da si stara preko dvije tisue godina",

Sophie ree, gledajui djevojku."Dvije tisue petsto sedamnaest, prema onome kako vi ljudi mjerite

kalendarsko vrijeme", promumlja Scatty. Pogledala je Flamelove bistreoi. "A koliko bi mi dao?"

"Ni dana vie od sedamnaest", on e brzo."Niste li mogli izdvojiti neto vremena da nauite voziti?" Sophie e

uporno. Ona je eljela nauiti voziti od svoje desete godine. Jedan odrazloga zato su blizanci radili tog ljeta umjesto da idu na iskopine sasvojim roditeljima, bio je kako bi skupili novce za svoj automobil.

Scathach je slegnula ramenima, pomalo izazvana. "Htjela sam, aliimala sam posla", pobunila se.

"Svjesni ste", ree Josh, ne obraajui se nikome konkretno, "da jane bih smio voziti bez vozake dozvole."

"Mi imamo gotovo petnaest i pol godina i oboje znamo voziti", reeSophie. "Gotovo znamo", doda.

"Znate li jahati?" upita Flamel, "ili voziti kola, ili etveropreg?""Pa, ne..." zapone Sophie."Upravljati bojnim kolima istovremeno gaajui lukom i strijelom

ili bacajui koplja?" doda Scatty. "Ili letjeti na guterunatairuistovremeno ciljajui prakom?"

"Ne znam to je guternatair... i mislim da ni ne elim znati."

"Stoga, vidite, vi imate iskustva s odreenim vjetinama", reeFlamel, "dok mi imamo druge, neto starije, no jednako korisne vjetine."


52/237

Pogledao je Scathach postrance. "Iako nisam vie siguran za letenjenatairom."

Josh je krenuo od znaka STOP i skrenuo desno, prema mostuGolden Gate. "Ne znam kako ste ivjeli u dvadesetom stoljeu bez vonje.

Mislim, kako ste stizali s jednog mjesta na drugo?""Javni prijevoz", Flamel se tmurno nasmijeio. "Uglavnom vlakom

ili autobusom. Oni tite privatnost, za razliku od zrakoplova i brodova. Zavlasnitvo nad automobilom potrebna je suvina papirologija, tolikopapirologije koja bi nas mogla otkriti bez obzira koliko tajnih imenakoristili." Nakratko se zaustavio i zatim dodao, "Osim toga, postoje drugi,stariji naini putovanja."

Josh je imao stotine pitanja, no trenutno se snano koncentrirao na

upravljanje tekim automobilom. Iako je znao voziti, jedina vozila koja jezapravo vozio bili su prastari dipovi kada bi pratili roditelje na iskope.Nikad prije nije sudjelovao u prometu i bio je prestraen.

Sophie mu je savjetovala da se pretvara da je to igrica. To mu jepomoglo, ali samo malo.

Kada se razbije u igrici, jednostavno je ponovno pokrene. Ovdjenema povratka u sluaju sudara.

Na poznatom mostu promet se kretao sporo. Duga siva limuzina

pokvarila se na jednoj od sredinjih traka i uzrokovala usko grlo. Dok suse pribliavali, Sophie je primijetila dvije osobe u tamnim odijelima kakose naginjii nad haubu na sirani suvozaa. Shvatila je da zadrava dah doksu se pribliavali, pitajui se jesu li to golemi. S olakanjem je odahnulakad su proli i kad je shvatila da mukarci izgledaju kao izmueniraunovoe. Josh je pogledao sestru i pokuao se osmjehnuti, a ona jeznala da isto misli.

Sophie se izvila na sjedalu i okrenula natrag prema Flamelu i Scatty.U zatamnjenoj, klimatiziranoj unutranjosti terenca izgledali su takoobino: Flamel je nalikovao oronulom hipiju, a Scatty bi se, usprkos

vojnikom ukusu, dobro uklopila iza anka u Coffee Cupu.Crvenokosa djevojka naslonila se bradom na ruku i piljila kroz

zatamnjeno staklo preko zaljeva prema Alcatrazu.Nicholas Flamel nagnuo je glavu u smjeru njezina pogleda. "Ve

dugo nisam bio tamo", promrmljao je."Mi smo ili u obilazak", ree Sophie.

"Meni se svidio", Josh e brzo. "Sophie nije.""Bilo je jezivo."


53/237

"I treba biti", Flamel ree tiho. "To je dom nevjerojatnim tipovimaduhova i nemirnih dua.

Kad sam posljednji put bio tamo, trebalo je uspavati strano runogovjekazmiju."

"Nisam sigurna da elim znati to je uope ovjekzmija", Sophiepromrmlja, a zatim zastane.

"Znate, prije nekoliko sati nisam mogla ni zamisliti da u govoritiovako neto."

Nicholas Flamel zavalio se u udobno sjedalo i prekriio ruke naprsima. "Vai ivoti - tvoj i tvoga brata - sada su zauvijek izmijenjeni.Zna to, zar ne?"

Sophie je kimnula. "Postajem toga svjesna. No sve se dogaa takobrzo i teko je sve prihvatiti. Glineni ljudi, knjige s arolijama, takori..."Pogledala je Scathach. "Drevni ratnici..."

Scatty je pognula glavu u znak razumijevanja."I naravno, alkemiar star est stotina godina..." Sophie se zaustavi

zbog iznenadne pomisli.Pogledala je prvo Flamela pa Scatty i opet Flamela. Zatim je stala na

trenutak kako bi oblikovala pitanje. Zabuljila se u mukarca i upitala, "Vijeste ovjek, zar ne?"

Nicholas Flamel se nacerio. "Da. Moda malo vie od toga, ali da.Roen sam kao ovjek i uvijek u biti dio ljudske rase."

Sophie je pogledala Scathach. "No vi ste..."Scathach je rairila oi i na trenutak se na crtama njezina lica neto

drevno vidjelo. "Ne", tiho e. "Nisam dio ljudske rase. Moj narod je drugevrste, dio starije rase. Vladali smo ovom zemljom prije no to su sestvorenja od kojih su nastali ljudi spustila s drvea. Sad nas se spominje umitovima gotovo svih rasa. Mi smo stvorenja legendi, klanovi dlakavaca,

vampiri, divovi, zmajevi, udovita. U priama nas nazivaju starima ilistarijom rasom. U nekim priama nazivaju nas i bogovima."

"Jeste li vi bili boica?" Sophie proaputa.Scatty se zahihotala. "Ne. Nikada nisam bila boica. No neki moji

sunarodnjaci dopustili su da ih oboavaju kao bogove. Drugi sujednostavno postali bogovi jer su humani priali o njihovimpustolovinama." Slegnula je. "Mi smo samo jo jedna rasa, starija odljudi, s drukijim talentima i drukijim vjetinama."

"to se dogodilo?" Sophie upita.


54/237

"Poplava", Scotty e tiho, "izmeu ostaloga.""Zemlja je puno starija no to ljudi misle", Flamel ree tiho.

"Stvorenja i rase koje su sada samo mitovi, neko su hodali ovimsvijetom."

Sophie polako kimne. "Nai roditelji su arheolozi. Govorili su nam onekim neobjanjivim stvarima koje se u arheologiji ponekad otkriju."

"Sjea se onog mjesta koje smo posjetili u Texasu, neto kaoTaylor..." Josh ree, oprezno skreui u srednju traku. Nikada ranije nije

vozio nita tako veliko i bojao se da e udariti u neto. U nekoliko navratagotovo se sudario i bio je uvjeren da je otrgnuo neiji retrovizor, nonastavio je voziti bez rijei.

"Taylorova staza", ree Sophie, "na rijeci Paluxy u Texasu. Tamo su

pronali otiske dinosaura i ljudi u jednom fosilnom kamenu. A kamen jestar sto milijuna godina."

"Vidio sam to", odgovori Flamel, "i jo nekoliko istih takvih diljemsvijeta. Prouavao sam i otisak cipele pronaen u Antelope Springs uUti... u kamenu starom oko petsto milijuna godina."

"Moj lata kae da se lakve stvari moraju odbaciti jer su podvale ilipogrena tumaenja injenica", Josh brzo ree. Pitao se to bi njegov otacrekao na stvari koje su danas vidjeli.

Flamel je slegnuo ramenima. "Da, to je istina. No znanost odbacujesve to ne moe objasniti.

Ne moe se sve tako lako odbaciti. Moete li odbaciti ono to stedanas vidjeli i iskusili kao neku vrstu krivog objanjenja injenica?"

Sophie je odmahnula glavom.Pokraj nje, Josh je nelagodno slegnuo ramenima. Nije mu se

svidjelo kamo ovaj razgovor vodi. Bilo je nezamislivo da dinosauri i ljudiive zajedno istovremeno. Ta se ideja protivila svemu to su ih roditelji

nauili, svemu to su vjerovali. No negdje u podsvijesti, tih glas gajepodsjeao da svake godine arheolozi - ukljuujui njegove roditelje -otkriju neto nevjerojatno. Prije nekoliko godina to su bili Homofloresiensis, sitni Indoneani koje su prozvali hobitima; zatim su uNjemakoj otkrili vrstu patuljastih dinosaura, pa tragove dinosaurastarog stotinu ezdeset i pet milijuna godina u Wyomingu, a nedavno inovu prapovijesnu vrstu u peini u Izraelu. No ono to je Flamelpokuavao rei nije imalo vrste temelje. "elite rei da su ljudi idinosauri istovremeno obitavali na zemlji?" Josh upita, iznenaen svojim

bijesnim tonom.


55/237

"elim rei da su ljudi postojali na zemlji uz bia puno neobinija ipuno starija od dinosaura", ree Flamel ozbiljno.

"Kako znate?" Sophie je inzistirala. Tvrdio je daje roen 1330., nijemogao vidjeti dinosaure... ili jest?

"Sve je zapisano u Kodeksu... i, naravno, u svom dugom vijeku vidiosam zvijeri koje su smatrane mitolokima, borio sam se s biima izlegendi, suoavao se sa stvorenjima koja su izgledala kao da su izala iznone more."

"Prole smo godine u koli obraivali Shakespearea... Ima jednareenica iz Hamleta." Sophie se namrtila, pokuavajui se sjetiti. "Vie jestvari n'a .nebu i na zemlji..."

Nicholas Flamel oduevljeno je kimnuo. "... nego to ih tvoja

filozofija moe sanjati", dovrio je citat. "Hamlet, prvi in, scena peta.Naravno, poznavao sam Willa Shakespearea. Will je mogao postatialkemiar nevjerojatna talenta... no onda ga se doepao Dee. Jadan Will;

jeste li znali da je lik Prospera iz Oluje utemeljio na Deeju?""Meni se Shakespeare nikada nije sviao", Scatty promrmlja.

"Smrdio je.""Poznavali ste Shakespearea?" Josh nije mogao sakriti nevjericu u

glasu.

"Kratko vrijeme, vrlo kratko bio je moj uenik", ree Flamel. "Dugoivim, imao sam puno uenika - neki su se proslavili tijekom povijesti,

veina je zaboravljena. Upoznao sam mnogo ljudi, ljudskih i neljudskihbia, smrtnika i besmrtnika. Ljude poput Scathach", dovri Flamel.

"Ima ih jo takvih kao vi... iz starije rase?" Sophie upita, gledajuicrvenokosu djevojku.

"I vie no to misli, iako se nastojim ne druiti s njima", Scatty enelagodno. "Postoje oni stariji koji ne mogu prihvatiti da je nae vrijeme

prolo, da ovo doba pripada humanima. ele da se vrati staro doba ivjeruju da e njihov psi Dee i ostali poput njih uspjeti u tome. Njihzovemo mranim starijima."

"Ne znam je li itko primijetio", Josh je naglo prekine, "no nije li okonas malo previe ptica?"

Sophie se okrenula i pogledala kroz vjetrobransko staklo, dok suFlamel i Scatty provirili kroz stranje staklo.

Jarboli i tornjevi, nosai, uad i kablovi mosta Golden Gate polako

su se punili pticama: tisuama njih.

michael scott. alcemicar (c)pdf

Documents