zbornik a5 final

8/15/2019 Zbornik a5 Final

1/254


2/254

Sarajevo, 2015. godine

MEDIJSKA PISMENOST

U DIGITALNOM DOBU


3/254


4/254

Objavljivanje ove publikacije omogućeno je kroz USAID-ov Projektpodrške nezavisnim medijima u BiH (SIM), koji implementira Internewsu Bosni i Hercegovini. Stavovi i mišljenja izneseni u knjizi su stavovi au-tora i autorica i ne moraju nužno odražavati stavove Internews-a u BiH,USAID-a ili Vlade Sjedinjenih Američkih Država.


5/254


6/254

S A D R Ž A J

RIJEČ UREDNICE ............................................................................................................. 7

RECENZIJA, Prof. dr. Damir Kukić .............................................................................. 9

RECENZIJA, Doc. dr. Larisa Kasumagić Kafedžić ............................................... 15

NOVI MEDIJI I MEDIJSKA PISMENOST NOVA ŠANSA ZA DRUŠTVENUUKLJUČENOST, Vesima Čičkušić ............................................................................. 21

SAVREMENE MEDIJSKE FORME I MEDIJSKA PISMENOST, Vuk Vučetić ... 51

ANTIHUMANIZAM KIBERNETIČKE HIPOTEZE: FANTAZMA DIGITALNESOLIDARNOSTI, Mario Hibert .................................................................................. 81

MEDIJI I MEDIJSKA PISMENOST U OSNOVNOJ ŠKOLI,Namir Ibrahimović ..................................................................................................... 111

KOMPETENCIJE NASTAVNOG KADRA U BIH KAO ELEMENT RAZVOJAMEDIJSKE PISMENOSTI, Vanja Ibrahimbegović Tihak ................................. 131

TEATAR I UMJETNIČKO DJELO KAO POLIGON ZA RAZVOJ KRITIČKOG IREFLEKSIVNOG MIŠLJENJA, Sandra Bjelan – Guska .................................... 159

ULOGA REGULATORNIH TIJELA U OBLASTI MEDIJSKE PISMENOSTI SPOSEBNIM AKCENTOM NA AKTIVNOSTIMA REGULATORNE AGENCIJEZA KOMUNIKACIJE BIH, Lea Tajić ........................................................................ 181

INFORMACIJSKA PISMENOST FUNKCIONALNA PISMENOST ZAINFORMACIJSKO DRUŠTVO, Beba Ešrefa Rašidović ..................................... 211

INTRODUCTION ......................................................................................................... 241

REVIEW, Prof. dr. Damir Kukić ................................................................................ 243

REVIEW, Doc. dr. Larisa Kasumagić Kafedžić .................................................... 249


7/254


8/254

7

R I J E Č U R E D N I C E

Medijska pismenost u digitalnom dobu, zbornik je radova u kojem se srazličitih aspekata nastoji prodiskutirati i sagledati značaj medijske pis-menosti. U ovom zborniku, medijsku pismenost ne posmatramo samo kaoskup kompetencija potrebnih građankama i građanima modernog, infor-macijskog društva da uspješno komuniciraju, razumijevajući i koristeći da-nas dostupnu tehnologiju. Iako to jest veoma važan segment u definiranjuspektra kompetencija koje medijska pismenost kao pojam obuhvaća,

posebno kad se uzme u obzir rapidan progres u razvoju informacijsko-komunikacijskih tehnologija, kao i uloga koju one imaju u svakodnevnomživotu ljudi.

Medijska pismenost je, naime, puno više od toga. Ona podrazumijevavještine kritičkog i kreativnog mišljenja i izražavanja, analize i rješavanjaproblema. Također, ona se odnosi na (barem) elementarno poznavanjemedija (tradicionalnih i novih), načina na koji funkcioniraju, proizvode i pla-

siraju sadržaje i sl. Među kompetencije unutar spektra medijske pismenostispada i poznavanje etičkih normi (povezanih prvenstvano s novinarstvomali i s drugim medijskim profesijama), što, između ostalog, uključuje ra-zumijevanje važnosti višestrukih izvora informacija, njihovo provjeravanje,itd. Uopće, suvremene autorice i autori u oblasti medijske pismenosti imedijskog obrazovanja važnost medijske (i digitalne, pa i informacijske)pismenosti stavljaju u sličan, ako ne i isti rang s pismenošću shvaćenomu tradicionalnom smislu, s obzirom na ulogu koju mediji imaju u životu

ljudi danas. Ovladavanje ovim vještinama nužan je preduvjet za aktivnugrađansku participaciju u demokratskim društvima, kao i za izgradnju irazvijanje demokratskih vrijednosti jednog društva.

Multiperspektivni pristup temi medijske pismenosti koji gajimo u ovomzborniku, odražava njen interdisciplinaran karakter. Odatle ovaj fenomenpromišljamo s apekta komunikologije i medija, pedagogije, informaci-

jskih znanosti i bibliotekarstva. Pri tome, kontekst unutar kojeg se o njemu

raspravlja je bosanskohercegovački.

R I J E

Č U R E D N I C E


9/254

8

M E D

I J S K A P I S M E N O S T U D I G I T A L N O M D

O B U Mediji i medijske politike u Bosni i Hercegovini mogli bi i trebali bi imati

aktivniju ulogu u razvijanju vještina medijske pismenosti. Ali još važnije,obrazovni sistem i obrazovne politike u našem društvu morali bi usvojitiovu ulogu i prihvatiti odgovornost za razvijanje medijske pismenosti kodsvih građanki i građana BiH. S takvim stavom na umu, značajan prostor uovoj publikaciji posvećujemo upravo analizi trenutnih potencijala unutarbosanskohercegovačkog obrazovnog sistema da se takvo nešto i dogodi.Posebno se ovo odnosi na prisutnost medijske pismenosti u nastavnimplanovima i programima, kapacitet nastavnog kadra da kroz podučavanjerazvija medijsku pismenost svojih učenica i učenika te mogućnosti razvi-

janja kritičkog mišljenja kroz “drugačije” medije, poput teatra.Medijska pismenost u digitalnom dobu, nadamo se bit će od korististudenticama i studentima humanističkih i društvenih disciplina,istraživačicama i istraživačima, kao i nastavnicama i nastavnicima uosnovnom, srednjem kao i visokom obrazovanju. Objavljivanje ovepublikacije, druge u nizu o medijskoj pismenosti u BiH u okviru izdavačkedjelatnosti Internewsa u BiH, ima za cilj intenzivirati istraživanja u ovojoblasti te u skladu s novim saznanjima podstaknuti na kreiranje novihobrazovnih politika koje bi promicale razvijanje ovih kompetencija kodgrađanki i građana BiH.

Vanja Ibrahimbegović Tihak


10/254

9

R E C E N Z I J A

Prof. dr. Damir Kukić

Filozofski fakultetUniverziteta u Zenici

Ovaj Zbornik radova je tematski posvećen konceptu medijske pismenosti, jednoj, u naučno-stručnom smislu, veoma interesantnoj i aktualnoj oblasti.Medijska pismenost je zanimljiva i s aspekta proučavanja medija i njihovogznačaja i modela funkcioniranja, ali i s aspekta proučavanja modernih ko-

munikacija i komunikacijskih procesa. Ono što predstavlja poseban značajosam radova, koliko sadrži Zbornik, jeste što se u njima, osim pomenutihdimenzija, medijska pismenost identificira i analizira unutar nekoliko razli-čitih metodoloških okvira.

Temeljna postavka, koja je, uglavnom, zastupljena u svim radovima jeste dase medijska pismenost posmatra kao: pitanje (sposobnost) pristupa medi-

jima i njihovim sadržajima, zatim kao analiza i vrednovanje medijskih sadr-

žaja i poruka te kao kreiranje i slanje (komuniciranje) poruka posredstvommasovnih medija. U tom kontekstu medijska pismenost je identificirana kaoveoma bitan koncept ne samo za razumijevanje medijskih znakova i medij-ske prezentacije realnosti, nego i za razumijevanje odnosa medijske funkcijei ideoloških matrica te za unapređenje građanskog aktivizma te pedagoškihi etičkih modela tumačenja medija i svijeta.

Odnos između medijske pismenosti i građanskog aktivizma je potenciran

u tekstu Novi mediji i medijska pismenost – nova šansa za društvenu uklju-čenost . Ovaj tekst, utemeljen na referentnom teorijskom okviru, ističe po-stavku kako medijska edukacija ima zadatak da stvori pretpostavke za de-mokratsko i inkluzivno učešće svih građana u medijskom svijetu. To učešće

je, ustvari, aktivno uključivanje građana u društveni život kroz organizirani javni napor usmjeren ka utjecaju na procese donošenja važnih odluka teka akivnostima čiji je cilj kontrola vlasti, odnosno promjena politike javnevlasti i unapređenje zajednice i društva.

U tom kontekstu se građanski aktivizam javlja kao društvena i politička parti-

R E C E N Z I J A


11/254

10

M E D


O B U cipacija građana u procesu rješavanja javnih problema. U pomenutom radu

novi mediji imaju posebno mjesto jer predstavljaju oblik moderne agore gdje građani kreiraju i razmjenjuju informacije i mišljenje. Te virtualne agore postaju prostori zajedničkog djelovanja građana kao i bitni elementi civilnogdruštva. Medijska pismenost, na taj način, razvijajući kritički pristup, postajeključnom pretpostavkom za razvoj građanskog aktivizma i učešća građana urješavanju problema zajednice.

Isticanje koncepta medijske pismenosti u odnosu na razvoj novih medija jeveoma značajan element kako u pomenutom tekstu, tako i u nekoliko dru-gih tekstova u Zborniku. Naime, prevlast video sfere i digitalnog doba dovelisu do promjene klasične komunikacijske paradigme (from one–to many ),unutar koje su dominirali tradicionalni mediji (TV, radio, štampa), u novuparadigmu (from many-to many ) koju kreiraju novi mediji. Ovakva situacijapodrazumijeva i nove vrste znanja i nove oblike medijske pismenosti kojepotenciraju tekstovi u Zborniku.

Razvoj novih medija i interaktivnih digitalnih mreža omogućio je novu kva-litetu u društvenim interakcijama te uspostavu društvenih komunikacijskih

mreža koje su nezavisne od fizičke i geografske lokacije. Novi mediji i upo-treba digitalne tehnologije rezultirali su i konvergencijom koja je označilatransformaciju tradicionalnih medija i njihovo usmjeravanje ka platformamadigitalne medijske tehnologije. Brzi tehnološki razvoj je omogućio nove ko-munikacijske situacije i utjecao na povećanje broja medija kao i na poveća-nje stepena njihove dostupnosti.

Činjenica da kao ljudi prvi put živimo unutar kulturološke i sociološke

matrice u kojoj novi mediji funkcioniraju, ujedno, i kao mediji komunikacije(telefon, telegraf) i kao masovni mediji (mediji za produkciju i diseminacijumasovnih poruka heterogenoj, masovnoj publici), ukazuje na potrebunovog promišljanja medijskih funkcija, kulture participacije te medijskepismenosti koja se ne može svesti samo na usvajanje praktičnih vještinai na savladavanje tehničkog znanja o upotrebi novih tehnologija i novihmedija.

Poseban kvalitet Zbornika se prepoznaje u tekstovima u kojima se nastojiukazati na potrebu kompleksnih kritičkih analiza medija i medijskih sadržaja


12/254

11

kao svojevrsnih društvenih simptoma. Na taj način pozicionirana medijskapismenost se javlja kao djelatnost koja treba da zapostavi jednodimenzio-nalne pristupe koji, s jedne strane, preferiraju tehnofobiju (oblik determi-nizma koji insistira na balističkoj metafori i ideji da mediji poput projektilapogađaju svoju metu – publiku), te koji, s druge strane, veličaju (emancipa-torsku) moć medija, posebno novih medija.

To se može uočiti u tekstovima Savremene medijske forme i medijska pi-smenost te Antihumanizam kibernetičke hipoteze: fantazma digitalne so-lidarnosti . Ono što je, također, značajno u pomenutim tekstovima jeste ičinjenica da se koncept medijske pismenosti dovodi u vezu s postavkomo medijskoj konstrukciji društvene realnosti, odnosno da se ovaj koncept,u metodološkom smislu, nastoji uvrstiti u strukturu semiotičke škole kojamedijsku produkciju i medijske poruke ne analizira samo s aspekta komu-nikacijskog procesa i percepcije publike, nego i s aspekta kulturalnih studi-

ja i strukturalne lingvistike. Ovakav pristup podrazumijeva da se medijskaporuka (kon)tekstualizira i posmatra kao sistem označitelja koji prodire udruštvenu realnost i učestvuje u njenoj konstrukciji.

Tekst Savremene medijske forme i medijska pismenost ukazuje na problem tri-vijalnog i senzacionalnog u medijskim sadržajima, odnosno na porast zabav-nih sadržaja i onih medijskih formi koje situacionalisti (prije svih Guy Debord)označavaju elementima društva spektakla. U društvu spektakla, koje je obliko-vano i posredovano medijskim slikama, sve se pretvara u robu, a dominacijavizuelnog i spektakularnog kreira celebrity kulturu i utječe na otupljivanje kri-tičkog diskursa i srozavanje nivoa opće obrazovanosti u društvu.

Medijske funkcije, kako pokazuje analiza u ovom tekstu, se sve više podre-đuju tržišno-komercijalnim zahtjevima tako da je zabava potisnula infor-maciju, trivijalno je postalo važnije od ozbiljnog, a spekulacija i nepotpunainformacija su postale važnije od provjerenog i istraživačkog novinarskogpostupka. Unutar ovakve medijske prakse vijest više nije samo informaci-

ja, nego je postala konstrukcija, dizajnirani produkt koji treba da izazivaodređene emotivne reakcije. Posljedice takve prakse, koja prati tržišno-reklamne interese, jeste da se sadržaji podređuju formama i to hibridnim

medijskim formama od kojih se ističu infotainment , reality show , medijskispektakl, arguetainment .

R E C E N Z I J A


13/254

12

M E D


O B U

Moderni koncept medijske pismenosti, naglašeno je u ovom rukopisu, tre-ba da identificira te aktualne oblike kontrole jezika i kontrole značenja umedijskoj produkciji. Taj novi medijski jezik, koji se razvija uporedo s ra-zvojem digitalne tehnologije i industrije zabave, jednostavno učvršćujevladajuću konzumerističku ideologiju, koja promovira prosječnost i činipojedinca pasivnim konzumentom, zatvorenog ili u narcistički obred “zu-renja” ili u kvazi proaktivno sudjelovanje u razmjeni stavova na društvenimmrežama.

I tekst Antihumanizam kibernetičke hipoteze: fantazma digitalne solidar-nosti kritički ukazuje na nekoliko veoma bitnih elemenata koji se odno-se na medijsku pismenost u trenutku kada je neophodno razviti kritikuideologije informacijskog konzumerizma i kada je neophodno analiziratidjelovanje medija s aspekta afirmiranja/negiranja određenih ideologija.Medijska pismenost, naime, treba da bude oslobođena ideologema koji

je opterećuju i radi kojih se izjednačavaju ekonomija digitalizma i ekono-mija umreženosti.

U ovom radu se pojašnjava pojam prosumerizam, veoma značajan za dobanovih medija i našu budućnost, kao i povezanost određenih teorijskih po-stavki o novim medijima s fantazmom o emancipatorskim karakteristika-ma novih medija i društvenih mreža te s fantazmom o participaciji i uklju-čenosti što ti mediji i te mreže nude kao neupitnu i izvjesnu vrijednost.Stoga se u radu i potencira postavka kako aktualni društveni kontekst za-htjeva otvorenost za znanja koja nove medije posmatraju kao nešto što jeutemeljeno na zajedničkim dobrima (commons-based media) i koja mogu,

u okviru medijske pismenosti, otkrivati i tumačiti povezanost medijskihfunkcija s dominantnim ideološkim matricama.

Tekst Informacijska pismenost – funkcionalna pismenost za informacijskodruštvo, utemeljen na recentnoj naučno-stručnoj literaturi, ukazuje na zna-čaj medijske i informacijske pismenosti te identificira različite vrste (mo-derne) pismenosti – od tehničke i kompjuterske do internetske i multime-dijalne. Značaj rada je što ilustrira kompetencije koje se stječu kroz infor-

macijsko opismenjavanje jer je to u direktnoj vezi i s konceptom medijskepismenosti: informacijska pismenost omogućava da se temeljito ovlada


14/254

13

sadržajima i da se prošire istraživanja , zatim da se može djelotvorno i po-uzdano pristupiti potrebnim informacijama te da se znaju kritički proci-

jeniti informacije i izvori informacija, kao i da se može uključiti odabranainformacija u vlastitu spoznajnu strukturu i vrijednosni sistem.

Zbornik sadrži i dva teksta koja medijsku pismenost posmatraju s pedagoškogaspekta, odnosno s aspekta stepena obučenosti nastavnika u školama za reali-zaciju nastave iz oblasti medijske pismenosti te koji istražuju (ne)zastupljenostovog koncepta u nastavnim planovima i programima u osnovnim školama uBosni i Hercegovini. Tako tekst Mediji i medijska pismenost u osnovnoj školi krozpreciznu analizu otkriva kako koncept medijska pismenost ne postoji u osnov-nim školama u BiH, kao i da se mediji i njihova funkcija proučavaju u okviru ne-koliko predmeta. Ovo proučavanje medija je površno i ne može biti kvalitetnoposebno ako se imaju u vidu, a to je istaknuto u ovom radu, razlozi radi kojih jemedijsko obrazovanje danas bitno.

I u tekstu Kompetencije nastavnog kadra u Bosni i Hercegovini kao elementrazvoja medijske pismenosti prepoznajemo, na temelju recentnog teorij-skog okvira, značaj medijske pismenosti i kompetencija nastavnika koji re-

aliziraju nastavni proces iz ove oblasti. Rad prezentira i zanimljivo i veomakorisno empirijsko istraživanje realizirano u 19 škola na prostoru čitave BiH,kao i komparaciju između onoga što imamo u BiH i u nekoliko zemalja EUkada je u pitanju medijska pismenost. Analize u ovom radu pokazuju kako

je neophodno uvesti koncept medijske pismenosti u učionice, posebnokada je riječ o razvoju kreativnosti kod učenika te kako je potrebno uvestiovaj koncept u obrazovnu politiku u BiH što je već odavno postala uobiča-

jena praksa i obaveza obrazovne politike u EU.

U Zborniku je i tekst Uloga regulatornih tijela u oblasti medijske pismenostis posebnim akcentom na aktivnostima Regulatorne agencije za komunikacijeBiH koji predstavlja kvalitetan i koristan rukopis u kojem se medijska pi-smenost analizira iz ugla djelovanja regulatornih javnih tijela koja se bavepitanjima komunikacija te kroz dimenziju kreiranja strateški osmišljenemedijske politike. Rad identificira ključne zadatke regulatornih tijela u obla-sti medijske pismenosti u zemljama EU, kao što su: podrška aktivnostima

usmjerenim ka unapređenju medijske pismenosti, podizanje svijesti o po-trebi unapređenja medijske pismenosti, istraživanja u ovoj oblasti, razvoj

R E C E N Z I J A


15/254


16/254

15

R E C E N Z I J A

Doc. dr. Larisa Kasumagić Kafedžić

Filozofski fakultet Univerziteta u Sarajevu

Zbornik radova “Medijska pismenost u digitalnom dobu” sadržava osamradova koji, prikazujući relevantne teorijske okvire recentnih svjetskihistraživanja u oblasti medijske i informacijske pismenosti i novih pristupai savremenih trendova u odgojno-obrazovnim programima, pokušavaju

ukazati na moguće načine razvoja navedenih kompetencija u Bosni iHercegovini kroz zakonodavnu i medijsku regulaciju, odgojno-obrazovnisistem i aktivnosti nevladinog sektora i medija. Istraživački napori i detaljneanalize autora ovih članaka razmatraju različite trendove u razvoju medijskepismenosti i ukazuju na važnost sistematičnog pristupa prvenstveno udomenu edukacije, a sve prikazane analize mogu se grupirati u nekolikoključnih tema koje se međusobno prožimaju u svim radovima:

•

Stvaranje informacijskog hiperprostora, spektakularizacijasvakodnevnice u savremenom društvu “medijatizovanog”čovjeka, jeste medij unutar kojeg je relativno laka dostupnostinformacija, što ne znači u isto vrijeme stvaranje novoga znanja.Informacija sama po sebi nikad ne predstavlja samo znanje nitiprenošenje informacija, ona znači prenošenje znanja, što direktnokorespondira sa savremnim konstruktivističkim poimanjemprocesa učenja i podučavanja gdje se podučavanje ne smatra

procesom “ulijevanja” znanja u prazne čaše, jer je učenje aktivanproces konstruiranja znanja. S druge strane, društvena izoliranosti usamljenost rezultira korištenjem društvenih medija zapronalaženje zajednica i veza koje su narušene u stvarnom svijetui koje se nastoje nadoknaditi i obnoviti u virtualnom društvenomprostoru te tako mnoge društvene mreže stvaraju u ljudimapozitivan osjećaj povezanosti s drugima, dajući im osjećaj učešćau društvenim pitanjima, a da pri tome ne zahtijevaju poseban

napor. U takvom kontekstu tehnologija jeste značajna, ali istotako može da bude dovoljno ozbiljna opasnost i može da dovede

R E C E N Z I J A


17/254

16

M E D


O B U do konzumentskog odnosa i prihvatanja svega što je na dohvat

“miša”, pa bi “klikanje moglo zamijeniti mišljenje i razmišljanje”.Novi mediji nude mogućnost za otvorenost i demokratiju, ali istotako i za nevidljivu pasivizaciju i kontrolu.

• Informatička pismenost predstavlja podlogu za informacijskupismenost gdje suština nije u tehnološkoj infrastrukturi ivještinama njenog korištenja kao svojevrsnoj informatičkojvirtuoznosti, nego u vještinama za samostalno pretraživanje,pristupanje, selektiranje i vrednovanje informacije s ciljemtrajnog sticanja znanja, a što može ostvariti samo informacijskipismena osoba i zato informacijska pismenost nalazi svoje mjestou obrazovnim programima svih ekonomski razvijenih zemalja.

• Značaj metakompetencija za informacijsku pismenosti injihov interdisciplinarni karakter posebno ističu bibliotečko-informacijski stručnjaci koji ulažu velike napore da skrenupažnju šire društvene javnosti na značaj metakompetencija,koje su sadržane u pojmu informacijske pismenosti i na njihov

interdisciplinarni karakter, pri čemu se informacijska pismenostne može svesti samo na funkcionalne vještine niti se ona moževezati isključivo za biblioteke neovisno od drugih akademskihpraksi i mišljenja. Informacijska pismenost nije ni dodatak, opcijaili dopuna nastavnom planu i programu, ona je kontinuumsposobnosti, ponašanja, pristupa i vrijednosti koje su dubokoisprepletene s upotrebom informacija, tako da su informacijefundamentalni element učenja, školovanja i istraživanja.

• Medijska pismenost je u protekloj deceniji dobila značajno mjestou evropskoj medijskoj politici, što je rezultiralo povećanjemangažmana evropskih regulatora za audiovizelne medije i oblastimedijske pismenosti, i u isto vrijeme sastavni je dio obrazovnepolitike s tendencijom daljeg intenziviranja i razvoja. Iako seunapređenje medijske pismenosti ne navodi eksplicitno u

zakonodavnom okviru kao obaveza, Regulatorna agencija zakomunikacije BiH, slijedeći regulatorne prakse u Evropi, preuzela


18/254

17

je zadaću unapređenja medijske pismenosti i podizanja svijesti oodgovornom i sigurnom korištenju svih medijskih usluga.

• Iako su mnogi programi usmjereni na motiviranje internetskegeneracije i digitalnih urođenika upotrebom dodatnihtehnoloških alata, važnost razvijanja kritičkog mišljenja iovladavanja vještinama argumentacije i kritičkog dijaloga, kaopreduvjeta za razvoj informacijske pismenosti, trebale bi bitinjihov primarni fokus. Važno načelo savremene nastave postajeučenje utemeljeno na istraživanju, a nastavni proces zasniva sena pripremanju studenata za kritičko propitivanje i ovladavanjevještinama argumentacije.

• Intelektualna kritika ideologije “informacijskog konzumerizma”,analiziranje mehanizama ugnjetavanja i represije, preispitivanjeinstitucionaliziranih pedagoških praksi te prepoznavanjevažnosti kritičke pedagogije kao osnovnog pedagoškogokvira za podučavanje medijske i informacijske pismenosti ukontekstu “erozije privatnosti” i odnosa moći, koju je neophodno

kontekstualizirati, povezati sa specifičnom zajednicom iobrazovnom kulturom, također treba da bude u fokusuobrazovnih politika i odgojno-obrazovnih programa.

• Neophodnost uključivanja medijske edukacije u sve nivoeobrazovnog sistema unutar jasno definirane strategije nadržavnom nivou a ne samo kroz seminare i edukacije koje seorganiziraju u nevladinom sektoru ili stidljivo preko tema kao

što su kultura govora ili medijska kultura. Metodička raznolikosti razvoj didaktičkog materijala za medijski odgoj u osnovnimi srednjim školama, ali i na nastavničkim fakultetima, je ključnakako bi se uvažila sva heterogenost pretpostavki za uspješnopoučavanje i učenje, te je obogaćivanje i širenje metodičkogrepertoara i prevođenje istog u raznovrsne sadržaje i načineučenja neophodno (predstave, igrokazi, slike, muzičko-scenskisadržaji, forum teatar i sl.). To bi učenika stavilo u aktivni položaj

učenja i dekonstruiranja problema te iznalaženja mogućihrješenja simuliranih životnih situacija.

R E C E N Z I J A


19/254


20/254


21/254


22/254

N O V I M E D I J I I M E D I J S K A P I S M E N O S T

N O VA Š A N S A Z A D R U Š T V E N U U K L J U Č E N O S T

Vesima Čičkušić

Univerzitet u Tuzli


23/254


24/254

23

S A Ž E T A K

Medijska pismenost kao i sposobnost pristupa, analize, vrednovanja i ko-municiranja poruka posredstvom medija treba da ojača kapacitet građanada aktivno (su)djeluju u savremenom društvu kojim dominiraju mediji. Zaaktivno sudjelovanje u društveno-političkom životu neophodan je pristupinformacijama, vještine kritičkog mišljenja i samoizražavanja putem medi-

ja. Akcentirajući koncept medijske pismenosti koji glasi: “Različiti ljudi istemedijske poruke različito razumiju i doživljavaju”, rad tretira pitanje razlike

u (medijskom) znanju kao jednom od uslovljavajućih faktora kako recep-cije i uticaja medijskih poruka, tako i njihove upotrebe i korištenja medijauopšte za građanski aktivizam. Postavlja se pitanje da li i kako unaprjeđe-nje znanja i vještina medijske pismenosti može doprinijeti unaprjeđenjugrađanskog aktivizma i jačanju demokratskih procesa u društvu. Poredećitradicionalnu i novomedijsku situaciju, ukazuje se na prednosti, izazove iopasnosti novih informacijsko-komunikacijskih tehnologija.

Ključne riječi: mediji, medijsko obrazovanje, medijska pismenost, gra-đanski aktivizam.

N O V I M E D I J I I M E D

I J S K A P I S M E N O S T N O V A

Š A N S A Z A D R U Š T V E N U U K

L J U Č E N O S T


25/254


26/254

25

U V O D M E D I J S K A P I S M E N O S T

Najraširenija definicija medijske pismenosti kaže da je to sposobnost pri-stupa, analize, vrednovanja i komuniciranja poruka posredstvom medija(Aufderheide, 1992). Koncept medijske pismenosti tako obuhvata tehničkukompetenciju kao sposobnost pristupa medijima, kritičku kao sposobnostrazumijevanja i analize medijskih sadržaja, njihovog tumačenja i kritičkogvrednovanja, te praktičnu kao sposobnost stvaranja medijskih poruka iupotrebe medija u svakodnevnom životu (Livingstone, 2004).

“Pristup” se odnosi na kompetencije za pronalazak medijskih sadržajakoji su nam potrebni i ima dvije dimenzije. Obuhvata, osim fizičkog pri-stupa tehnologiji, sposobnost manipuliranja tehnologijom (i srodnim pro-gramskim alatima) kako bi se pronašli željeni sadržaji ili informacije. S tradi-conalnim medijima (kao medijima zasnovanim na principu komunikacije“jedan prema mnogima”, (radio, televizija) fizički pristup se rijetko smatraoznačajnim pitanjem, dok, kad govorimo o novim medijima (digitalni, in-

teraktivni), još postoje značajne nejednakosti u nivoima pristupa i ospo-sobljenosti među različitim društvenim grupama (različite dobne i spolneskupine, u različitim socijalnim, kulturnnim, geografskim kontekstima).Uvjeti pristupa se razlikuju i prema institucionalnim pravilima i propisimakoji reguliraju korištenje medija u pojedinim sredinama. Smatra se da suposebno djeca i mladi medijski pismeni ako pojam reduciramo samo na“tehničku” komponentu. S druge strane, gube se iz vida druge kategorijegrađana, koje imaju dosta skromna znanja za korištenje novih medija.

“Razumjeti” se odnosi na ono što korisnici rade kad imaju sadržaj, to jestradi se o procjeni, kritičkom razumijevanju i evaluaciji medijskih porukai medija kao sistema. Izgradnja kritičkog pristupa medijskim sadržajimaomogućava razumijevanje medijski posredovane stvarnosti, sistema vri-

jednosti koje mediji promoviraju, razotkrivanje manipulativnih mogućno-sti medija, namjera i interesa kreatora medijskih poruka.

“Stvaranje” proširuje pojam pismenosti iz “čitanja” u “pisanje” u medijima,odnosno na stvaranje i distribuiranje poruka, koristeći različite dostupne




L J U Č E N O S T


27/254

26

M E D


O B U medije. U okviru ove komponente možemo govoriti o kompleksu

potrebnih znanja i vještina, od tehničkih kompetencija, estetsko-kreativnih,semiotičkih, socijalno-interaktivnih, do sigurnosnih znanja. Sve to je bitnoimajući u vidu da je potencijal za uključivanje u medijsku proizvodnjuznatno povećan. Prosječan računar i prateća oprema obično uključujuprogramske pakete koji će dopustiti manipulaciju slikom, zvukom,kreiranje web-stranica, videa, montažu i slično. S mobilnim telefonomna svakom mjestu i u svakom trenutku svi mogu postati prenosioci vrloatraktivne medijske poruke.

Krajnji rezultat i zadnji element medijske pismenosti jeste participacija idjelovanje u društvu, odnosno omogućiti građanima da budu aktivni i su-djeluju u javnoj sferi. Postati aktivni sudionik u javnom životu je nemogućebez medija, pa se tradicionalnom trojstvu u medijskoj pismenosti dodajuelementi refleksije i djelovanja.

Ne gubeći iz vida da je u praktičnom smislu nemoguće ovako striktno podije-liti elemente medijske pismenosti i da se oni nadovezuju i zavise jedan od dru-gog, posebnu pažnju ćemo posvetiti upravo ovom najvišem nivou medijske

pismenosti – sposobnosti korištenja medija za aktivno sudjelovanje u društvukao uvjetu funkcioniranja savremenog demokratskog sistema. Za demokrat-sko sudjelovanje građana potreban je pristup informacijama, vještine kritič-kog mišljenja i samoizražavanja. Istvoremeno, pravo na pristup informacijamai sloboda izražavanja su i temeljna ljudska prava. Putem medija, medijski pi-smen pojedinac je u mogućnosti da dobije informacije, ali on putem medijaima i mogućnost da izrazi svoje mišljenje.

Zbog toga višedecenijske rasprave o pitanju svrhe medijskog obrazova-nja u sami vrh su stavljale cilj omogućavanja aktivnog sudjelovanja gra-đanstva u demokratskom društvu. Medijsko obrazovanje se vidi kao ključnovog kozmopolitskog građanstva, koje osnažuje svjesnu stranu ljudskogbića, jača ljudski humanizam, ljudsko dostojanstvo, toleranciju, poštivanjeraznolikosti u globalnoj javnoj sferi.

Publika – različiti ljudi različito razumiju i doživljavaju istu medijsku poruku.

Realnost je onakva kakvo joj značenje mi damo. (Lorimer, 1998).


28/254

27

Zastupajući tezu da se medijskim obrazovanjem može doprinijeti odgojudruštveno svjesnijih, kritičnijih i angažiranijih građana, kojima će znanjekorištenja medija olakšati društveno djelovanje u savremenom svijetu,njegovu primarnu svrhu vidimo u doprinosu jačanja demokratskihpotencijala društva. Medijatizirano savremeno društvo karakteriziraobilno korištenje medijima, a medijska logika1 se proširila na sve oblikedruštvenog djelovanja, čineći dominantnim medijske prezentacije realnosti.Zato nediskriminatorno omogućavanje pristupa medijima kroz razvijanjepotrebnih vještina za njihovo korištenje prvi je korak ka jačanju građanskeuloge. Medijsko obrazovanje u čijoj osnovi leži razvijanje kritičkogmišljenja je i efikasan način razlaganja medijskih konstrukta i sprečavanjamanipulacije kroz različite oblike medijskog persuazivnog djelovanja. Ukonačnici, osposobljenost za kreiranje i distribuciju poruka putem različitihmedija omogućava ljudima da se njihov glas čuje, da nastupe u javnojareni, zastupaju i podrže određene ideje i mišljenja, te tako doprinesu damedijatizovano okruženje postane agora širokog društvenog dijaloga.

Od same pojave medija, razmatran je složeni odnos medija i društva i po-stavljano pitanje uloge i doprinosa medija u društvu, a posebno njihovog

utjecaja na publiku, odnosno svakog recipijenta medijskih sadržaja. Od pot-puno suprotstavljenih i oprečnih stavova teoretičara te krajnosti da medijinemaju nikakav utjecaj (teorije minimalnih efekata), do opisa medija kaonarkotika (teorije maksimalnih efekata), razvila se lepeza teorija koje su na-stojale objasniti utjecaj medija i povezati ga s drugim situacionim elementi-ma, odnosno odrediti uvjetovanost tog utjecaja drugim faktorima. Ključnarazlika u teorijama je u načinu tretiranja publike, odnosno da li se publikaposmatra kao konzument medijskih proizvoda (koncept ciljane publike) ili

kao aktivni recipijent medijskih sadržaja (teorije aktivne publike).

S obzirom na utemeljenje medijske pismenosti unutar teorija o aktivnoj

1 Koncept zasnovan na teoriji medijatizacije (Andreas Hepp) po kojoj su mediji zasebneinstitucije s vlastitom logikom i interesom, koje pružaju zamjenu za društvene djelat-nosti i socijalne ustanove. Ta logika je vidljiva kroz medijsko predstavaljanje, odnosnoizbor i način predstavljanja informacija, zasnovan na uproštavanju, čestom svođenju nastereotipne prikaze s elementima senzacionalizma. U konačnici, informacija je tretiranakao bilo koji drugi proizvod a ne javno dobro, publika kao potrošači a ne kao građanikoji trebaju biti informirani.




L J U Č E N O S T


29/254

28

M E D


O B U medijskoj publici, posvetit ćemo pažnju nekim od teorijskih postavki koje

ukazuju na uvjete i faktore koji određuju načine recepcije medijskih poru-ka, odnosno nastojat ćemo objasniti zašto različiti ljudi iste poruke različitorazumijevaju i doživljavaju te, u konačnici, zašto izazivaju kod njih različitereakcije.

Proces slanja i primanja poruka se mora situirati u određeni društveni kon-tekst, to jest u okvire konkretnih društvenih uloga, uvjeta, stanja i odnosa,što rezultira velikim rasponom mogućih načina iščitavanja medijskih po-ruka. Teorija aktivne publike zastupa stajalište da je publika pametnija i in-ventivnija te da na različite načine čita medijske poruke. Stuart Hall kao za-stupnik kulturalnih studija ukazuje da bez obzira na utkanu namjeru kojuima onaj koji je kreirao, odnosno “kodirao” poruku, način dekodiranja možebiti sasvim drugačiji pa čak i opozitan u odnosu na namjeru pošiljatelja,ukazujući na taj način da poruka poprima značenje u momentu njenogčitanja.

John Fiske je također zagovarao tezu o ljudima kao aktivnim faktorima uprodukciji značenja i vrijednosti. Na bazi ovih komunikoloških teorija gra-

đen je novi pristup medijskoj pismenosti, koji je od “zaštitničkog” (koji jeimao cilj štititi ljude od negativnog utjecaja medija) evoluirao u “pripre-mni” u smislu osposobljavanja recipijenata da koriste medije na način daefikasno dođu do onog što im je potrebno, da kritički analiziraju ponuđenesadržaje, uspješno žive i djeluju u medijskom svijetu.

Publika u odnosu s medijima ima brojne adute, od kontrole i izbora sadr-žaja do “pregovaranja” u procesu kristaliziranja značenja i vrijednosti, što

otvara prostor za aktivno zagovaranje medijskog obrazovanja kao načinaza odgajanje informiranih građana koji će biti uključeniji i mnogo utjecaj-niji kako u odnosu na sadržaj i kvalitet medijske ponude, tako i na društve-ni život zajednice.

Polazeći od pretpostavke da ljudi nisu pasivni posmatrači nego da koristemedije kako bi zadovoljili različite potrebe, odnos medija i ljudi se posmatrana relaciji za šta ljudi koriste medije i medijske sadržaje (princip korisnosti

po kojem recipijenti uzimaju ono što im treba za zadovoljavanje različitihpotreba: za informacijom, relaksacijom, identifikacijom, uživanjem, bijeg od


30/254

29

stvarnosti, itd). Motivacija pojedinaca i grupa je uvjetujući činilac utjecajamedija te se na tom osnovu gradi i objašnjenje da, s obzirom da su potrebepojedinaca različite, isti medijski sadržaj može zadovoljavati različite potrebe(informacijske, kulturne, relaksacijske, itd).

Kao faktore koji određuju utjecaj medija, pored općeg sociokulturnogkonteksta u kojem pojedinac živi, Poter (2008) navodi: tip ličnosti, razvojnosazrijevanje, saznajne sposobnosti, znanje, /medijsko/ obrazovanje, spol,način života, lični položaj, navike u korištenju medija, sadržaj poruka, kon-tekst prikazivanja, motivacija, stepen identifikacije, a drugi autori još navo-de i političku, vjersku i ideološku orijentaciju.

Posebnu pažnju s aspekta publike i zagovaranja medijskog opismenjava-nja zaslužuju postavke teorije razlike u znanju, koja govori o povećanju

jaza između obrazovanijih i manje obrazovanih a koju su 70-tih godina po-stavili Tichenor, Donohue, Olien (Tichenor, 1970). Teorija razlike u znanjuukazuje da povećanje informacija u društvu nije ravnomjerno, odnosno dasvi članovi društva nemaju jednak pristup potrebnim (važnim, korisnim)informacijama, što onda ograničava njihovo eventualno dalje djelovanje

na popravljanju svog statusa.

To dovodi do podjele u dvije skupine, u skupini bolje obrazovanih ljudi kojiznaju više o većini stvari, i one s niskim stupnjem obrazovanja koji znajumanje. Ljudi nižeg socioekonomskog statusa i obrazovanja, imaju malo ilinimalo znanja o javnim poslovima i važnim društvenim pitanjima, odvojenisu od važnih vijesti i događaja i obično nisu zabrinuti zbog nedostatkaznanja. Takva pozicija nedostatka informacija i nemogućnosti njihovog daljeg

pretakanja u znanje, onemogućava napredovanje u društvu, zalaganje zapromjene ili ostvarivanje nekih prava. Tichenor, Donohue i Olien (Tichenor,1970.) objašnjavaju da ljudi visokog socioekonomskog statusa imaju boljekomunikacijske vještine i obrazovanje, pa zbog toga imaju selektivniji pristupmedijskim porukama, na drugačiji način tretiraju dobivene informacije te ihkoriste za aktivnije učešće u društvenim procesima.

Također, i druge teorije ukazale su na različite aspekte procesa slanja, od-

nosno primanja poruka a koje utječu na suštinu i rezultate tog procesa.Tako Klaperova studija “pojačavajuće doktrine” (Hobbes, 2008.) ukazuje




L J U Č E N O S T


31/254

30

M E D


O B U da mediji vode pojačavanju postojećih stavova (jer ljudi biraju one medije

koji podržavaju njihove stavove), te da imaju značajniji utjecaj tek u kon-tekstu s više drugih posrednih agenasa. Selekcija i interpretacija sadržajaod strane recipijenata, vrši se na način da se recipijenti odlučuju za onemedije koji potvrđuju njihove stavove i sistem vrijednosti. U tom smislu,glavni medijski efekt je očuvanje statusa quo, što se postiže učvršćivanjemuvjerenja i stavova koji su već dominantni.

U Lazarsfeldovim radovima pokazano je kako društvena medijacija i stavovilidera unutar zajednica filtriraju i oblikuju način na koji publika prima i rea-gira na medijske poruke, te su se javile teorije selektivnog utjecaja i teorija odvostepenom komunikacijskom toku. Kada se razmatra mogućnost utjecajamedijske poruke, nužno se moraju imati u vidu elementi kao što su: komuni-kator, priroda poruke, karakteristike publike, kao faktora koji posreduju komu-nikacionom utjecaju. Lazarsfeld ukazuje na važnost grupe kao posrednika umasovnoj komunikaciji jer su i komunikator i recipijent u sistemu masovnihkomunikacija uvjetovani njihovom pozicijom u društvenom sistemu kao cjeli-ni, što uvjetuje, također, da li će doći do izbora i odbacivanja poruke (Lorimer,1998). Bernard Cohen je ukazivao da mediji ne mogu imati neizmjeran utjecaj

na ono što mislimo, ali mogu nametati teme, odnosno ono čemu ćemo darazgovaramo i mislimo (Radojković i Đorđević, 2005).

Iznesene teorijske postavke ukazuju na široku lepezu faktora koji određujunačin na koji će određena poruka u nekom kontekstu biti pericipirana odstrane recipijenta. Vraćajući se na princip da povećanjem nivoa medijskihznanja možemo doprinijeti “subjektivizaciji” recipijenta, odnosno njihovom

jačanju da budu aktivni korisnici medija, sprečavajući njihovo svođenje

na puki medijski objekt u kojeg se ubrizgavaju sadržaji s ciljem izazivanjaodređenih ponašanja, postavljamo pitanje mogućnosti upotrebe medija(kako tradicionalnih tako i novih) za aktivnije učešće u društvenom životu.

SUDJELOVANJE U ZAJEDNICI

Unaprjeđenje korištenja medija, kritičko iščitavanje medijskih poruka i ak-tivno društveno djelovanje kroz medije uvjeti su za individulane i kolektiv-


32/254

31

ne akcije za identifikaciju i rješavanje pitanja od javnog interesa u medij-skom svijetu. Medijska pismenost usmjerena je na razvoj znanja i vještinaza online i offline društveni angažman u rješavanju problema zajednice.

U prošlim desteljećima razvijen je poseban pristup medijskoj pismenosti,nazvan “građanstvo”, koji ukazuje da odgovorno građanstvo uključuje in-formirano donošenje odluka. Takav pristup medijskoj pismenosti svrhu me-dijskog obrazovanja povezuje upravo s jačanjem građanskih kompetencijau medijskom svijetu. U dobu u kojem se masovni mediji smatraju ključnimdruštvenim institucijama, pristup i upotreba medija vide se kao vitalni as-pekt građanstva u cjelini. Medijska pismenost bi trebala unaprijediti vješti-ne kritičkog razmišljanja kako bi se unaprijedile sposobnosti i vještine sna-laženja u sve kompleksnijim situacijama kojim obiluje moderno medijskodruštvo. Prema Guo-Mingu (2007.), podučavanje učenika da bude dobargrađanin u demokratskom društvu je važan cilj većine medijskih nastavni-ka u Sjedinjenim Američkim Državama. Isto tako, Livingstone (2009.) ističevažnost da se u kontekstu medija ljudi ne tretiraju kao potrošači nego kaograđani, sudionici, a medijsku pismenost vidi kao preduvjet za punoprav-no sudjelovanje u modernom društvu. Prema Kubeyju, teško se može čak i

razmišljati o građanskim pravima, izborima, vladi, ustavu, bez razmišljanja omedijima (Kubey, 2001). Isticanje demokratskog potencijala medijskog ob-razovanja, ukazuje na medije kao “agoru” savremenog svijeta, zalažući se zaobezbjeđivanje pristupa medijima i razvijanje sposobnosti svakog pojedincada razumije medijski jezik, ali i djeluje kroz medije, kako bi bio punopravangrađanin savremenog svijeta. Medijska edukacija zbog toga ima zadatak dastvori pretpostavke za demokratsko i inkluzivno učešće svih u medijskomsvijetu. Najjednostavnije rečeno, mislimo na široko društveno učešeće u do-

nošenju važnih odluka, ali i na demokratsku kontrolu vlasti.

To je aktivno uključivanje građana u društveni život kroz organizirani javninapor usmjeren na utjecaj ili promjenu politike javne vlasti i poboljšanjesvoje zajednice i društva. Kada govorimo o djelovanju u zajednici, ustva-ri se osvrćemo na postojanje i dinamiku djelovanja civilnog društva kaoprostora zajedničkog djelovanja i akcija građana. Takvo djelovanje karak-terizira neovisnost, dobrovoljnost i pluralizam u pokretanju i vođenju druš-

tvenih akcija, a kroz slobodan oblik udruživanja građana. Širok je rasponmogućih akcija koje vidimo kao djelovanje u zajednici: od tradicionalnog




L J U Č E N O S T


33/254

32

M E D


O B U vida neke ulične akcije, preko zagovaranja, do pisanja društveno angažira-

nog bloga u savremenim uvjetima.

Građanski aktivizam omogućava ostvarivanje prava na slobodu izražavanja, mi-šljenja i javnog djelovanja, stvara i jača osjećaj pripadanja zajednici, podiže svi-

jest o potrebi saradnje među građanima u procesu zadovoljavanja zajedničkihinteresa, povećava nivo informiranosti građana o tome šta se dešava u njihovojzajednici, razvija i jača ukupne ljudske i materijalne kapacitete zajednice.

Građanski aktivizam predstavlja političku i društvenu participaciju širokogkruga građana u javnim raspravama od općeg društvenog interesa (pravamanjina, djece, obrazovanje, zaštita ljudskih prava, borba protiv korupcije,ratnih zločina, itd), koje često ostaju u uskim elitnim krugovima povlaštenihpa onda i zakonski kreirana rješenja oslikavaju partikularne interese i favori-ziraju određene slojeve društva.

Naprimjer, u našem društvu, iako nominalno obavezna, javna rasprava pri-likom donošenja zakona ili njihovih značajnijih izmjena uglavnom ostajei odvija se u uskom krugu. Prvi razlog treba tražiti u činjenici da građani

najčešće ne budu dovoljno upoznati s predloženim nacrtima zakonskihrješenja. Bez dovoljne informiranosti o tome šta novo donosi određeni za-kon, oni nisu spremni za učešće u javnim raspravama. Neadekvatno medij-sko tretiranje teme (bez mišljenja stručnjaka iz te oblasti, različitih stranana čije interese konkretni zakon utječe, itd.) ne omogućava građanima daotkriju, naprimjer, sporna predložena rješanja, a najširi krug građana nemadovoljna stručna pravna i druga konkretna znanja (ovisno o oblasti na kojuse zakon odnosi) da ih sami prepoznaju u iščitavanju. Tako smo u prethod-

nim godinama više puta bili svjedoci neprimjenjivosti i apsurdnosti odre-đenih zakona, ali i sasvim jasnog, kroz zakone utemeljenog favoriziranjaodređenih skupina i interesa.2 U takvim slučajevima, suprotno demokrat-

2 Jedan od primjera je da prema važećoj zakonskoj regulativi koja tretira pitanjerada i radnih odnosa, u situaciji kad zaposleniku prestane radni odnos, prilikomprijave na evidenciju za zapošljavanje ne može ostvariti pravo na zdravstvenuzaštitu ukoliko poslodavac nije uplaćivao doprinose. U ovom slučaju, iako se radi o

neispunjavanju zakonske obaveze poslodavca, posljedice ustvari snose radnici kojini na koji način ne mogu na to utjecati.


34/254

33

skoj praksi da zakoni budu usmjereni na zaštitu općeg dobra, oni postajučuvari i zaštitnici interesa elita.

Zbog toga se postojanje i aktivnost civilnog društva smatraju temljemdobre vladavine i demokratije, pluralizma, poštivanja ljudskih prava i odr-žavanja kohezivnosti društva. Ipak, čitav je niz veoma važnih pretpostavkida bi se u nekom društvu moglo razvijati civilno društvo, kao što su: po-stojanje pravne države, zajamčena osnovna građanska, politička i socioe-konomska prava i slobode, proceduralna demokratska pravila i institucije,demokratska politička kultura, participacija građana, aktivizam u kreiranjukritičke javnosti. Nivo ispunjenja ovih pretpostavki, koje su uzete u ideal-no-tipskom obliku utječe direktno na dinimaniku, načine i fokus (tematiku)djelovanja civilnog društva. Jasno je na primjerima zemalja u tranziciji dasamo postojanje velikog broja nevladinih organizacija (što je i slučaj u BiH)ne znači i postojanje razvijenog civilnog društva.

TRADICIONALNI MEDIJI

Razmatranje dinamike društvenih odnosa i mogućnosti djelovanja pojedi-naca i grupa na unaprjeđenju različitih aspekata njihovog života nemogu-će je bez uzimanja u obzir složenih načina komunikacije u društvu, prven-stveno onih posredovanih različitim medijima.

Kada je u pitanju komunikacijska situacija, do pojave i širenja interneta mo-žemo govoriti o eri ekspanzije medija. Revolucija započeta pojavom štam-

pe, sa svakim novim medijem dobivala je na dinamici (radio, film, televizija), svaki novi medij se širio brže od prethodnog donoseći nove elemente.Pojava masovne štampe se i povezuje s razvojem liberalnih-demokratskihsistema. Istovremeno je postalo jasno da se i pismenost razvija i odgovor

je na društvene, kulturne i tehnološke promjene. Nesposobnost čitanja ipisanja u tom periodu ostavljala je ljude izvan glavnih društvenih tokova,ograničavajući njihove mogućnosti i perspektive. “Mediji su oduvijek bili,počevši od jezika i pisma, vodiči rastuće civilizacije, te su to još i više u me-

dijskom društvu” ( Bauer, 2007:172).




L J U Č E N O S T


35/254

34

M E D


O B U Nakon pojave radija, filma i televizije, postajala je sve izraženija potreba da

se uz klasičnu, čitanje-pisanje pismenost, razvija i audiovizuelna. “Na kul-turne interese i mogućnosti napretka, rasta i ličnog razvitka, društvenogi političkog izražavanja i učešća, danas utiču i oblikuju ih informacione ikomunikacione tehnologije u ekspanziji, sa dejstvom na recepciju pro-gramskih medija (radio, telelvizija), na radna mjesta, na ponašanje na radui mogućnost zaposlenja, kao i na mogućnost djelovanja i forme saobraćajau javnom i privatnom životu” (Diter, 2013: 13).

Tradicionalni mediji, a prije svega televizija, sa sebi svojstvenom uvjerlji-vošću zasnovanoj na jeziku slike, brže nego ijedan medij pronašla je svojput do recipijenata, zauzimajući centralno mjesto kako u njihovim domo-vima, tako i vremenskom rasporedu i u životima uopće. Gledatelj “svojimočima” svjedoči onom što se dešava miljama daleko od njega (kako u fizič-kom smislu, tako i u prenesnom): hodu čovjeka po Mjesecu, radnom danupredsjednika svoje države, visokom naučnom eksperimentu. No, veća do-stupnost informacija nije značila i da publika dobiva one informacije kojetreba. Vremenom, informirajuća uloga medija sve više biva dovedena upitanje, a nemogućnost stvarne reakcije na medijske sadržaje ukazuje na

podređeni polažaj recipijenata. Odnos recipijenta s tradicionalnim mediji-ma postavljen je na principu konzumiranja ponuđenih vijesti i informacijabez mogućnosti izražavanja potreba i stavova.

Stavljajući sliku u središte društvenih odnosa, postaje jasno da televizija neprezentira ljudima svijet kakav on jeste, nego kakav bi trebao biti iz perspektiveinteresa moćnih. Spektakl i zabava u drugi plan su potisnuli obrazovne,informativne i društvene potencijale medija. “Viši nivo medijske pismenosti

omogućava vam da mnogo jasnije sagledate granicu između stvarnog sveta isveta koji stvaraju mediji. Oni koji ne uspeju da se medijski opismene utopićese u poplavi medijskih poruka. Imaće lažno osećanje da, samo zato što dobijajutako ogroman broj informacija, znaju šta se dešava u svetu” (Poter, 2008:32).

Televizija s komunikacijom “one-to-many” mijenja način komunikacije međugrađanima gušeći javnu sferu, doprinoseći stvaranju društva “komunikacij-skih usamljenika”. Teorija o masovnom društvu koje se povezuje s pojavom i

razvojem masovnih medija, govori o građanima koji postaju pasivni, izolira-ni, usamljenici u gomili (Risman, 1965.), o transformaciji publike u masu kojoj


36/254

35

je oduzeta moć donošenja odluke (Mils, 1964). Vremenom postaju sve očitijeposljedice nekritičke konzumacije medijskih sadržaja (prvenstveno audiovi-zuelnih): iluzija koju mediji stvaraju u kontaktu s političkom stvarnošću, ulo-ge medija u “kontroli mase”, otuđenje i obezličavanje odnosa među ljudima,usmjerenosti medijskih sadržaja na relaksaciju, zabavu, povećanje lične po-trošnje. Persuazija, manipulacija, propagandni sadržaji, nametanje i oblikova-nje javnog mnijenja putem medija (uloga medija u stvaranju “spirale tišine”)3 dovodili su u pitanje pozitivnu informirajuću ulogu televizije i radija, što je po-stalo posebno zabrinjavajuće s aspekta funkcioniranja modernih demokrat-skih sistema. Mediji, a posebno televizija, umanjivali su spremnost građana dase uključe u političke aktivnosti, građani postaju “usamljeni kuglači” koji više nereagiraju društveno i ne žele sudjelovati u političkim pitanjima (Putnam, 2000).

Masovni mediji su viđeni u ulozi ohrabrivanja jedne pasivne kulture kojapodstiče na dilentantizam i ljenost, koja postupno oslabljuje pažnju, pam-ćenje i moć izražavanja svoje publike. Gledanje postaje zamjena za sudje-lovanje u politici, a slike s lica mjesta stvaraju lažni dojam bliskosti s važnimdogađajima i ličnostima (Hart, 1994). Nepostojanje povezanosti i tradicio-nalne društvenosti što karakterizira medijsku publiku, činile su je podložni-

jom različitim oblicima manipulacije.

U takvim uvjetima zagovornici medijskog obrazovanja zalagali su se za iz-gradnju kritičkog pristupa medijima i medijskim porukama kroz obrazovnisistem, ali istovremeno i jačanje odgovornosti medija, kroz različite oblikeregulacije i samoregulacije. Kada je u pitanju odgovornost medija, posebnose to odnosilo na javne medije s kojima se danas povezuje i obaveza pro-micanja medijske pismenosti, kao komplementarna njihovoj ulozi razvoja

demokratskih vrijednosti u društvu. Naime, uloga javnih medijskih servisa je, kako im i sam naziv kaže, da budu u službi građana, ili kako je to rekaoJohn Reith, prvi direktor BBC-a, u službi javne prosvjećenosti i javne kulture.

Za javne medije, osim tradicionalne obaveze da ponude kvalitetne i razno-vrsne sadržaje (kao mediji dostupni i u službi svih) i pružaju platformu za de-

3 Teorija koju je postavila Elisabeth Noelle-Neumann o “glasnoj manjini” i “tihoj većini”, akoju (p)održavaju mediji kroz davanje prostora određenim mišljenjima, koja, s obziromda su predstavljena kroz medije, dobivaju status dominantnih iako to objektivno nisu.




L J U Č E N O S T


37/254

36

M E D


O B U batu i širok raspon različitih mišljenja (ne zanemarujući manje važne i moćne

društvene grupe) vezivala se i kritička uloga i kontrola u odnosu prema vlasti(demokratska odgovornost javnih medija). U sadašnjim uvjetima, ta javnaslužba i demokratska odgovornost medija je proširena i na obavezu potporegrađanima u sticanju potrebnog nivoa medijske pismenosti. (Buckingham,2001). Imajući u vidu kroz historiju brojne primjere zloupotrebe, i to najčešće

javnih medija, koji su djelovali u službi vladajućih političkih ili ekonomskihelita, jasno je da nije dovoljno osloniti se na “idealizirane” zadatke medija (pai javnih) u ostvarivanju njihove demokratske uloge, nego da je bitno osposo-biti građane da sami kritički procjenjuju i djeluju kako u odnosu na medijskuponudu, tako i na sve važne procese u njihovoj zajednici.

Evropska radiodifuzna unija (EBU), kao vodeće udruženje nacionalnih medij-skih organizacija (85 medijskih organizacija u 56 zemalja u Europi), u svojeprioritete djelovanja je integrirala medijsku pismenost, a prvenstveno s ci-ljem unaprjeđenja građanstva, kroz osnaživanje ljudi za demokratsko uče-šće, a bazirano na razumijevanju kako mediji rade, kako oni utječu na životei kako se najbolje mogu koristiti. Vrijedno pažnje je pomenuti nekoliko zani-mljivih projekata javnih servisa kao što je Logo Wahlcity, projekt njemačkog

nacionalnog servisa (ZDF, Njemačka). To je interaktivna igra koja potiče mla-de ljude da formiraju svoje političke stranke i sudjeluju u virtualnim izbori-ma. Na taj način, oni se upoznaju s njemačkim političkim sistemom i načini-ma sudjelovanja i davanja inicijativa u kreiranju različitih politika. Nakon lan-siranja, projekt je privukao 2,9 miliona posjetitelja u svom prvom mjesecu.4

Redovna godišnja Salzburg akademija o medijima i globalnim promjena-ma, prepoznajući značaj medija u kontekstu angažiranog građanstva, fokus

svojih aktivnosti stavlja na istraživanje korelacije nivoa medijske pismenostii korištenja medija u svrhu jačanja građanskog angažmana.5 Ovakve aktiv-nosti zagovornika medijske edukacije nastojanje su da se mediji shvate kaošansa za stvaranje otvorenijeg i demokratičnijeg društvenog poretka, kroz

4 www.tivi.de/fernsehen/logo/start/index.html5 Konferencija se održava svake godine, okuplja studente, profesore, aktiviste izcijelog svijeta, tragajući za odgovorima na pitanja promjena koje donose medijiu društvu i načina osnaživanja mladih kroz obrazovne incijative za građanski od-govorno i angažirano djelovanje. Više na: http://www.salzburg.umd.edu/


38/254

37

povećanje transparentnosti procesa odlučivanja u zajednici kao i sudjelova-nja širokog kruga građana u njima.

U brojnim kritikama tradicionalnih medija gubila se slika njihovog pozitiv-nog utjecaja, uloge u širenju znanja, približavanju vrhunskih djela kulturemasovnoj publici, mogućnosti upotrebe medija u obrazovnom procesu,povećanju informiranosti. Utoliko više pojava novih informacijsko-komu-nikacijskih tehnologija, koje omogućavaju stvarnu (dvosmjernu) komuni-kaciju i intereaktivnost, viđena je kao nada i šansa za novi val demokrati-zacije kako odnosa u sferi javnih komunikacija, tako i društva uopće. “Novainformacijska tehnologija neće oblikovati samo novi oblik pismenosti, na-ime, informacijsku pismenost, nego će pridonijeti i višem stupnju informi-ranosti o društvu i svijetu, dat će višu razinu znanja o procesima političkogodlučivanja i upravljanja društvom” (Vreg, 1987:61).

NOVOMEDIJSKA SITUACIJA

Osim pojave novih medija, pečat današnjoj komunikacijskoj situaciji po-sebno daje konvergencija koja je dovela do multimedijalnih formi tradicio-nalnih medija, odnosno njihove transformacije na platforme digitalne me-dijske tehnologije. Novu društvenu sliku čini veliki broj medija a brzi teh-nološki razvoj povećava njihovu široku dostupnost, tako da internet, kom-pjuteri, mobiteli, televizija, MP3 playeri postaju dio “prirodnog” okruženja.

Razvoj interaktivnih digitalnih mreža omogućio je novu kvalitetu u društv-

enim interakcijama, uspostavu mreže komunikacijskih veza koje su nezavi-sne od fizičke i geografske lokacije. Društvena interakcija koja se temeljilana dijeljenju zajedničkog fizičkog prostora potisnuta je mogućim vezamakoje se uspostavljaju na bazi zajedničkih interesa, otvarajući eru povratkausmenoj komunikaciji. Mogućnost stvaranja zajednica baziranih na zajed-ničkim interesiranjima i potrebama, a ne porodičnoj i prostornoj bliskosti,doprinosi razvoju participativne kulture i profiliranju virtualnog društven-og prostora kao slobodnog, alternativnog, neograničenog javnog prosto-

ra za iskazivanje građanskog stava, pokretanje debata o javnim pitanjima,dijalog, agitiranje, mobiliziranje i organiziranje ljudi za društvene akcije.




L J U Č E N O S T


39/254


40/254

39

rušenje službenih web stranica, samo su neki od primjera takvih aktivnosti.

Društvene platforme, kao što su Twitter , Facebook i YouTube, su se pokazalekao najkorištenije za poticanje angažmana građana u političkom životu.Pored njih, svoje mjesto imaju forumi, blogovi, microblogging, vlog, itd.Joyce vidi društvenu mrežu Facebook kao koristan alat koji može dovestido učinkovitih socijalnih promjena (Joyce, 2010), Hoffman (2006) prednostdruštvenih mreža vidi u potencijalu za mobiliziranje, jer mainstream medijiimaju ograničen kapacitet s obzirom na stalnu obavezu novinara na pošti-vanje principa neutralnosti.

Manovich glavni kvalitet novih medija vidi u omogućavanju porasta učešćapublike u medijskoj proizvodnji i povećanju sadržaja generiranih od samihkorisnika (Manovich, 2001). Dok su tradicionalni mediji dominantno bili me-diji objavljivanja, novi mediji su socijalni mediji komunikacije. Olakšana mo-gućnost kreiranja, besplatna i jednostavna objava i distribucija sadržaja, brzoi lako organiziranje u interesne zajednice s ciljem utjecaja na društvene i poli-tičke prakse i ponašanja, nove medije pozicionira kao moćan kanal za učešćeu kreiranju javne politike. “Mreže za komunikaciju posredstvom kompjutera

(CMC) će na kraju postati intimni produžeci ljudskih bića.... granice između‘stvarnog’ i ‘virtuelnog’ sveta će se izgubiti, razvijeni vidovi međuličnog saj-ber medija pre nego što sledeći vek mnogo poodmakne postati sastavni deosvakodnevnoog života ljudi” (Fidler, 2004:238).

Pozitivni aspekt novomedijskog ambijenta se može iščitavati u prezentacijirazličitosti, mogućnosti da se čuje glas marginaliziranih, što otvara prostorza istinsku demokratizaciju društvenog života. Povećanim brojem komuni-

katora (onih koji saopćavaju) mijenja se tradicionalna uloga novinara kao“gate keepera”8. Protesti u arapskom svijetu u fokus su stavili ulogu i značaj“građana-novinara”, koji su odigrali ključnu ulogu u prenošenju slika i in-formacija s mjesta događanja. Sadržaji koje su građani-novinari postavljalina društvenim mrežama u toku revolucije u Tunisu i Siriji postali su potomi glavni sadržaji najvećih medijskih kuća širom svijeta i okosnica medijskih

8 U svjetlu tradicionalnih medija, novinari su posmatrani kao “čuvari kapije”, odno-sno oni koji vrše selekciju informacija koje idu u eter, dok s pojavom interneta sviimaju priliku biti kreatori i prezentatori informacija.




L J U Č E N O S T


41/254

40

M E D


O B U izvještavanja. Uz njihov značaj u smislu opredjeljenja politika drugih zema-

lja prema ovim događanjima, nije zanemarljiva uloga koju su imali za do-maću javnost. Naime, smatra se da se mnogo neodlučnih građana prikloni-lo demonstracijama na osnovu tih slika i snimaka iz srca samog događanjakoji su pokazivali brutalnost režima prema demonstrantima. Komunikacijadrugim kanalima je bila potpuno kontrolirana jer je vlast ostvarivala puninadzor nad radom radio i tv stanica. Zvanične informacije tradicionalnihmedija višestruko su umanjivale sliku otpora, broja protestanata, ublažava-le mjere koje vlada poduzima protiv demonstranata i slično.

Primjera korištenja društvenih medija u pokretanju društvenih akcija imalismo i u Bosni i Hercegovini (JMB protesti, februarski protesti, pomoć zavrijeme poplava, prikupljanje pomoći za liječenja).9 U neke od njih su bileuključene javne ličnosti (društveni aktivisti i novinari), dok su, s druge stra-ne, neke predvodile potpuno anonimne osobe. Nerazvijena kultura dvo-smjernog komuniciranja i neozbiljno shvatanje javne riječi u virtualnomprostoru pokazali su se kao prepreka u korištenju njihovog punog poten-cijala. Naime, nakon izliva bijesa, frustracije i nezadovoljstva u grupama,na forumima, žustre aktivnosti dijeljenja slika i videa, naprimjer, u vrijeme

februarskih prostesta, za nekoliko dana sve je “stalo”, mnogobrojni članovisu nestali. Virtualna mjesta okuplanja nisu uspjela da “prežive”, da opstanukao mjesto sastajanja, dijaloga i daljeg kristaliziranja ideja i poduzimanjakonkretnih akcija u stvarnosti.

U primjeru februarskih protesta u BiH, društvene mreže imale su svoj pozi-

9 Takozvani “JMB protesti” su se odvijali u ljeto 2013. godine, a građani su tražili

hitno donošenje Zakona o jedinstvenom matičnom broju, zbog čijeg nedonošenjadjeca rođena od početka te godine nisu mogla biti upisana u matične knjige teostvariti bilo koje drugo pravo. Februarski protesti 2014. godine bili su socijalniprotesti koji su počeli u Tuzli okupljanjem radnika privatizacijom uništenih firmia zatim su se proširili u druge veće gradove FBiH. Uzroci nezadovoljstva građanasu uglavnom bile loše socijalno-ekonomske prilike, korupcija u svim oblastimadruštva i nezadovoljstvo radom aktuelnih vlada čije su smjene tražene. Protesti sutrajali nekoliko dana, došlo je do sukoba s policijom, paljenja zgrada određenihinstitucija i smjene nekoliko kantonalnih vlada. Nezapamćene poplave u maju2014. godine, klizišta i velike materijalne štete su bile praćene samoorganiziranjemgrađana u pružanju pomoći područjima koja su najteže bila pogođena kako krozskupljanje i dostavljanje humanitarne pomoći, tako i akcije čišćenja i sanacije.


42/254


43/254

42

M E D


O B U

U susjednoj Srbiji borba za usvajanje takozvanog “Tijaninog zakona” (Zakono policiji) više mjeseci se aktivno odvija na različitim društvenim mrežama.Donošenje ovog zakona treba da omogući da potraga za nestalim malo-ljetnicima počne odmah nakon što roditelji prijave nestanak i da se koristimogućnost njihovog lociranja putem mobitela. Roditelji ubijene maloljetneTijane J. su pokrenuli kampanju koja se najznačajnijim dijelom odvijala pu-tem interneta i koja je, zahvaljujući tome, postala poznata i podržana u regi-onu.11 Osim više hiljada ljudi koji su članovi grupa za usvajanje tog zakona,preko 2.000 volontera se prijavilo i izrazilo spremnost da djeluje mimo virtu-alnog svijeta, na prikupljanju potpisa za peticiju za usvajanje ovog zakona.12

Sličan odjek, kako online tako i offline, imao je otpor građana Mađarskeprotiv namjere mađarske vlade da uvede porez na internet.13 Čak i reakcijei aktivnosti koje su se zadržale samo na društvenim mrežama i u virtual-nom društvenom prostoru, nisu imale svoju materijalizaciju u aktivnostimau realnom svijetu, ostvarivale su snažan utjecaj, a jedan od primjera je pro-mjena politike privatnosti na Instagramu, nakon reakcija i pritiska korisnikaširom svijeta.

Najeklatantnijim primjerom korištenja potencijala novih medija, poseb-no društvenih mreža u građanskom aktivizmu i društvenim promjenama,smatraju se protesti u arapskom svijetu, posebno Egiptu. Najveći doprinosdruštvenih mreža povezuje se sa samim počecima, kada su odigrale ključnuulogu u širenju i razmjeni nedostupnih (zabranjenih) informacija, komunika-ciji ljudi, agitiranju i organiziranju. Egipatski primjer je negirao da online dje-lovanje ne povlači djelovanje u “realnosti”. Naime, na online poziv za proteste

odazvalo se 90.000 ljudi, dok ih se dan kasnije, u “stvarnosti”, pojavilo preko

11 Više na: http://www.kurir.rs/crna-hronika/podrska-tijaninom-zakonu-ne-dozvolite-da-nam-siluju-i-ubijaju-decu-clanak-1637035, http://www.peticije24.com/uvedimo_tijanin_zakon, https://www.facebook.com/uvedimotijaninzakon,12 U vrijeme pisanja ovog teksta, Zakon je upućen u skupštinsku proceduru iočekivano je da se nađe na dnevnom redu u martu 2015. godine.13 Hungarian Internet tax protesters aim to be new opposition force:http://www.reuters.com/article/2014/11/07/us-hungary-politics-protests-idUSKBN0IR0OX20141107


44/254


45/254

44

M E D


O B U ma pozitivan osjećaj povezanosti s drugima, učešća u društvenim pitanjima,

a da pri tome ne zahtijevaju poseban napor (like, share). Morozov (2011.) jezastupnik teze o društvenim medijima kao pokretačima “slacktivism-a”, uka-zujući na lakoću kreiranja grupa i okupljanja ljudi u virtualnom svijetu bezobaveza, napora pa i odgovornosti. Terminom “slacktivism” on označava ta-kozvani lijeni aktivizam, aktivizam bez napora, koji, iako se sve češće koristiu vezi s virtualnim online djelovanjem, svoje primjere može imati i u offline djelovanju (gdje ljudi nisu spremni, osim načelne podrške, ništa više učinitiza neku ideju). Neki to nazivaju sign in aktivizma jer je registracija maksimumnapora koji se traži. Morozov objašnjava da ljudi tada žive u uvjerenju da

je to dovoljno, što onda postaje zamjena za stvarno djelovanje i umanjujemogućnosti za poduzimanje ozbiljnih društvenih akcija usmjerenih na pro-mjene. Ovakvo djelovanje nema utjecaj na stvarni politički realitet, ali poma-že sudionicima da se osjećaju dobro, jer se radi o svojevrsnom društvenompokazivanju – latentnom i lažnom manifestiranju društvene svjesnosti.

Ova oprečna gledanja i argumenti nas približavaju stavu da, kao i sva dru-ga ljudska tehnološka dostignuća, novi mediji apriori ne znače i ne dono-se napredak u bilo kojoj oblasti, pa ni u vezi s demokratizacijom društva.

Novi mediji nude mogućnost za otvorenost i demokratiju, ali isto tako zanevidljivu represiju, pasivizaciju i kontrolu15, što zavisi od načina njihoveupotrebe. Grossman (1995.) ističe da je potrebno poduzeti brojne mjere,uključujući zakonodavne napore da bi se iskoristile mogućnosti koje stva-raju elektronički mediji u poticanju građanske uključenosti, jer samo novo-medijsko okruženje ne znači kvalitetne političke informacije niti garantiragrađanski angažman. Možemo zaključiti da demokratično, inkluzivno iotvoreno korištenje novih medijskih tehnologija zahtijeva stvaranje poli-

tičkih, legislativnih, obrazovnih i kulturnih pretpostavki.

Pri tome, u razmatranju demokratskog potencijala novih medija moraju seimati u vidu i ograničenja i potreba djelovanja na više polja da bismo odnjih dobili ono najbolje: dostupnost medija i, povezano s tim, pitanje pre-

15 Pri tome se misli na potpuni gubitak privatnosti, mogućnosti takozvanog psihološ-kog profiliranja i inženjeringa u smislu kombiniranja praćenjem navika korisnika (štaposjećuju na internetu, šta im se sviđa, komentiraju, kupuju, itd.) i nametanja i uprav-ljanja njihovim potrebama, stavovima i izborima koje čine u svakodnevnom životu.


46/254

45

vazilaženja digitalnog jaza, obaveza razvijanja znanja i vještine korištenjamedija kroz sistemsku medijsku edukaciju, unaprjeđenje oblika regulacijei samoregulacije medija.

Podaci pokazuju da je jaz između razvijenog i nerazvijenog dijela svijetadobio i svoj digitalni aspekt koji ga čini još dubljim i dramatičnijim. Premaprocjeni UN agencije za informacijske i komunikacijske tehnologije (ICT)na kraju 2013. godine 2,7 milijardi ljudi je imalo pristup internetu u odnosuna 4,4 milijardi ljudi koji nemaju pristup internetu.16 Građani Evrope pred-njače u pristupu (75%), dok je u drugim dijelovima svijeta i 3-4 puta manjeljudi koji imaju mogućnost njegovog korištenja (Afrika 16%, Azija 32%).Najnaprednije zemlje u tom pogledu su Holandija, Luksemburg, Norveška,Danska, Švedska s oko 95% kućanstava koja imaju internet konekciju.Upravo nemogućnost pristupa internetu i novim medijima, u ovom slučajudoprinosi i postaje instrument društvene isključenosti stanovnika siromaš-nih i nerazvijenih dijelova svijeta kao i njihove ukupne dalje minorizacije uglobalnim okvirima.

Prezatrpanost informacijama usljed koje je teško napraviti razliku između

bitnog i nebitnog, sve veći debalans između lične komunikacije i oneputem kompjutera, dominantnost sekundarnih (medijima posredovnih)iskustava i znanja, pomjeranje granica između “stvarnosti” i “virtualnogsvijeta”, zamagljena granica između pošiljaoca i primoca informacije,promijenjeni uvjeti društvenog sporazumijevanja su činjenice koje govoreda samo oni koji imaju pristup novim tehnologijama i koji se znaju njimaadekvatno koristiti moći će da učestvuju u informacijskom društvu.

Društvo zato pred sobom ima obavezu pružiti svima znanje za korištenjenovih tehnologija (na čemu se najčešće i insistira), ali i omogućiti procje-nu društvenih i kulturnih implikacija novih multimedijalnih tehnologija tenjegovati stav kritičke medijske recepcije i odgovornog ponašanja u javnojsferi.17 Ovakav zadatak je moguće realizirati samo kroz uključivanje medij-

16 ITU UN (International Telecommunication Union) je specijalizirana agencija zainformacijske i komunikacijske tehnologije Ujedinjenih nacija. Web: http://www.

itu.int/en/publications/Pages/default.aspx, pristup ostvaren 15. 9. 2014. godine.17 Jedan od primjera “isključivanja” onih koji nemaju pristup internetu i potrebne




L J U Č E N O S T


47/254

46

M E D


O B U ske edukacije u sve nivoe obrazovnog sistema. Koristeći potencijal novih

medija i adekvatnim obrazovanjem za njhovo korištenje, škola bi moralada doprinese stvaranju otvorenog društva s višim stupnjem informiranostii sudjelovanja građana.

Na kraju, vraćajući se aktualnim dilemama bh. društva, ključni argument uzagovaranju medijskog opismenjavanja građana, pored težnje ka uključi-vanju u evropski kontekst, koji ima mapiranu politiku u ovoj oblasti, upravo

je doprinos razvoju demokratije, kroz povećanje učešća građana u proce-sima odlučivanja te sprečavanje ponavljanja negativnih iskustava medij-ske manipulacije iz prošlosti. Zagovarajući realizaciju medijske edukacijekroz formalni obrazovni sistem, već u okviru postojećih nastavnih planova iprograma i predmeta Građansko obrazovanje, koje se izučava u osnovnimškolama u BiH, mogli bi biti napravljeni prvi mali, ali značajni pomaci.

vještine korištenja na našim prostorima je oglasna procedura za prijem zaposlenika– pomoćnog osoblja (domari, ložači, čistači, itd.) u osnovne i srednje škole na

području TK (2012). Ministarstvo obrazovanja, nauke, kulture i sporta TK, koje jeprovodilo proceduru prijema zaposlenika, je u tekstu oglasa navelo da će kandidatio terminu održavanja intervjua, koji je eliminatoran, biti obaviješteni putemslužbene web stranice Ministarstva. S obzirom da se radi o radnim mjestima zakoje je tražena završena osnovna i srednja škola trećeg stepena (a dobna granicaaplikanata je od 18 do 60 godina) veliki broj prijavljenih kandidata nije pristupiointervjuu i izgubio je pravo učešća u daljoj proceduri, kao i šansu za zaposlenje.Nakon toga je uslijedio veliki broj žalbi kojima je ukazno na diskriminaciju inesmotrenost, pa i intencionalnost ovakvog postupka. S druge strane, cijeli slučajimao je veću težinu, s obzirom da Ministarstvo, koje ima tu nadležnost, nikad nijeprovodilo aktivnosti na unaprjeđenju informatičke pismenosti stanovnika starijihgeneracija.


48/254


49/254

48

M E D


O B U L I T E R A T U R A :

Aufderheide, P. (1992). A Report of the National leadership conference on media li-teracy. Dostupno na: http./www.intereact.uoregon/MediaLit/FA/aufderheide/

report.html. Pristup ostvaren 15. 8. 2012. godine.

Bake, D. (2013). Medijska pedagogija. Beograd: Centar za medije i komunikacije,

Fakultet za medije i komunikacije.

Bauer, A. T. (2007). Mediji za otvoreno društvo. Zagreb: JETiC.

Bratanić, M. (1993). Mikropedagogija: interakcijsko- komunikacijski aspekt odgoja:

priručnik za studente i nastavnike. Zagreb: Školska knjiga.

Buckingham, D. (2001). Media education: A global strategy for development .

University of London: Institute of Education. Dostupno na: http://portal.unesco.

org/ci/en/ev.php-URL_ID=5681&URL_DO=DO_TOPIC&URL_SECTION=201.

html Pristup ostvaren 15. 8. 2012. godine.

Grossman, L.K. (1995). Electronic Commonwealtha. New York: Penguin Books.

Guo-Ming, C. (2007). Media literacy Education in the United Stated . China Media

Research. Retrived from Communication & Mas Media Complete Database.

Hart, R. (1994). Seducing America: How American Television Charms the Modern Voter.

New York: Oxford University Press.

Hoffman, L. H. (2006). Is Internet content different after all? A content analysis of mobi-

lizing information in online and print newspapers. Journalism & Mass Communication

Quarterly, 83(1), 53-76. Dostupno na:

https://sites.google.com/site/lhhoff/research. Pristup ostvaren 4. 12. 2014. go-dine.

Joyce, M. editor (2010). Digital activism decoded: The new mechanics of change.

New York: International Debate Education Association. Dostupno na http://www.

cl.cam.ac.uk/~sjm217/papers/digiact10all.pdf . Pristup ostvaren 17. 11. 2014.

godine.

Livingstone, S. (2004). What is media literacy ? Intermedia, 32 (3). pp. 18-20. Dostupno

na: http://eprints.lse.ac.uk/1027/ Pristup ostvaren 12. 10. 2014. godine.

Livingstone, S. (no date) What is media literacy . LSE Researh Online, Dostupno na:


50/254


51/254


52/254

S A V R E M E N E M E D I J S K E F O R M EI M E D I J S K A P I S M E N O S T

Vuk Vučetić

Univerzitet u Istočnom Sarajevu


53/254


54/254

53

S A Ž E T A K

U radu ćemo analizirati savremene medijske forme (infotejment i medijskispektakl) koje promovišu površnost i laku zabavu te su kao takve u fokusumedijske pismenosti. Nove medijske forme nastale su se usljed razvoja teh-nologije i sveopšte dominacije zabave. Naime, tehnološki bum je usloviorazvoj “selebriti kulture”, pri čemu pojedinac prividno postaje dio estradei kao takav nastoji zadovoljiti servirane obrasce ponašanja. Selebritizacijaobičnih pojedinaca zapravo predstavlja važan segment opšte dominaci-

je zabave u medijskim sadržajima. Spektakularizacija stvarnosti kroz svoje

forme infotejmenta i medijskog spektakla otupljuje kritičku oštricu činećipojedinca plijenom manipulacije. Medijska pismenost se pojavljuje kaokoncept koji može ponuditi rješenja problema dominantnog konzumi

zbornik a5 final

Documents