composite default screen fantom slobode - culturenet.hr att/fantom19_mali.pdf · sadr`aj branko...

fantomslobode

knji`evni ~asopis

broj 1/2011

G:\fantom\fantom19\fantom19.vpThursday, March 31, 2011 1:37:13 PM

p p pComposite Default screen

knjièvni ~asopis

IZLAZI U ZAGREBU I DUBROVNIKU

ISSN 1334–3327

UREDNI[TVO

Ammiel Alcalay · Mira Bi}ani} · Jurica Pavi~i} · Nenad Popovi} (glavni i

odgovorni urednik) · Andrea Radak · Dalibor [impraga (zamjenik glavnog i

odgovornog urednika) · Slaven Tolj

ADRESA UREDNI[TVA

[ulekova 23 · 10000 ZagrebTel/fax: *385 (0)1 23 60 766e–mail: [email protected]

IZDAVA^

Durieux d.o.o.[ulekova 23 · 10000 ZagrebTel/fax: *385 (0)1 23 00 337e–mail: [email protected]

SUIZDAVA^

Art radionica LazaretiPobijana 8 · 20000 DubrovnikTel/fax: *385 (0)20 324 633e–mail: [email protected]

ZA IZDAVAÂ

Draèn Ton~i}

ZA SUIZDAVAÂ

Slaven Tolj

GRAFI^KA PRIPREMA

Durieux d.o.o.

TISAK

Denona, Zagreb

Uredni{tvo prima petkom od 12 do 14 sati · Rukopisi i likovni prilozi se ne vra}ajuâsopis izlazi tri puta godi{nje · Cijena ovog broja je 110,00 kn · Godi{nja pretplata zaHrvatsku 300,00 kn · Uplate na ìro ra~un: Zagreba~ka banka Zagreb – za Fantomslobode br. 2360000–1500053576. Godi{nja pretplata za Europu 80,00 EUR, zaprekomorske zemlje 100,00 EUR. Devizni ra~un 7100–978–3635465Objavljivanje ovog broja potpomogli su Ministarstvo kulture Republike Hrvatske iGradski ured za kulturu, Zagreb



Sadràj

BRANKO FRANCESCHI Uvod 5

@ELJKA ÔRAK Slika tvoje rije~i 8

ZVONIMIR MRKONJI] Branimir Donat i vizualnapoezija 11

ZVONIMIR MRKONJI] Konkretna poezija 18

VELIMIR VISKOVI] Branimir Donat — ìvo srebrohrvatske knjièvne kritike 24

TONKO MAROEVI] Nezaja`ljiva znatièlja 29

TONKO MAROEVI] gluha erato 31

BRANIMIR DONAT Vizualna poezija 35

BRANIMIR DONAT Konkretna poezija — poetskakozmogonija tehnolo{ke ere 39

Izlo`ba vizualne i konkretne poezijeBRANKO FRANCESCHI Izlo`ba Branimir Donat i

vizualna poezija 58

Vizualna poezija iz ostavštine Branimira DonataEDIZIONI TOOL 64

AGENTZIA 2 65

PROBLEMI 66

ANA ECCETERA 67

JOSEPH KOSUTH 68

JIòÍ VALOCH 70

BOB COBBING 76



TIMM ULRICHS 78

HEINZ GAPPMAYR 95

LUCIANO CARUSO 96

HEIMRAD BÄCKER 98

STEVE CHRISTL 102

FRITZ LICHTENAUER 106

JEAN–CLAUDE MOINEAU 112

PIERRE GARNIER 114

HANS CLAVIN 142

Vizualna i konkretna poezija iz kolekcije MarinkoSudacRADOVAN IV[I] 162

JOSIP STO[I] 164

ATTILA CSERNIK 166

KATALIN LADIK 168

SLAVKO MATKOVI] 170

IZTOK GEISTER PLAMEN 172

MARKO POGA^NIK 174

TOMA@ [ALAMUN 176

MATJA@ HAN@EK 178

BOGDANKA POZNANOVI] 180

IVAN VOLARI] FEO 182

ZORAN POPOVI] 184

VLADO MARTEK 186

ANTE VUKOV 188

Slika na naslovnoj stranici: Toma` [alamun: Namen pelerine, 1968.Slika na zadnjoj strani omota: Branimir Donat (vlasni{tvo obitelji, snimioSa{a ]etkovi})



Branko Franceschi

Uvod

Izlo`ba Branimir Donat i vizualna poezija na najbolji na~in afirmi-ra postavke njenog inicijatora Marinka Sudca koje su ugra|eneu same temelje projekta njegove kolekcije avangardne umjet-nosti i svih njenih izvedenica, bez obzira na to je li rije~ o izda-va{tvu ili prezentaciji fundusa u virtualnom ili fizi~kom prosto-ru. Unutar ovog diskursa u na{em se dru{tvu reafirmira civiliza-cijsko i civilizatorsko poslanje kolekcionara, odnosno privatneinicijative u ~uvanju kulturne ba{tine, diseminaciji informacijao njenoj povijesnoj ulozi, te razumijevanju pouka koje se moguprona}i u rezultatima postignutima u ne tako davnoj pro{losti, ito zahvaljuju}i aktualnosti i agilnosti onovremene kulturolo{keprakse. Sama izlo`ba u Gliptoteci HAZU u svom pojavnom obli-ku, a u skladu s djelokrugom rada kolekcije, predstavlja fundusvizualne poezije prona|en u ostav{tini Branimira Donata. Ma-hom je rije~ o djelima uvr{tenim u antologijsku izlo`bu koju jeDonat pod nazivom »Vizuelna i konkretna poezija — fenomensuvremene epohe komunikacija« priredio u periodu od 21.oùjka do 4. travnja 1969. godine za danas nepostoje}u GalerijuCentar, tada smje{tenu na broju 12 u Gunduli}evoj ulici u Za-grebu. Po prate}em katalogu/posteru koji je u estetskom koduizloènog materijala dizajnirao Zdravko Ti{ljar, razvidno je daje rije~ o temeljitom i gotovo didakti~ki intoniranom pregledukoji uz dodatak bujaju}e njujor{ke scene obuhva}a sve relevan-tne europske izdava~e i nadasve autore s obje strane hladnoratov-ske politi~ke podjele. U trenutku svog odràvanja izlo`ba je, u

5



suprotnosti sa svojim krhkim, diskretnim, gotovo efemernimmaterijalom, demonstrirala onaj visoki intelektualni i interna-cionalni naboj koji je u Zagrebu Novih tendencija i Me|unarod-nog muzi~kog bijenala, bio standard. Standard, koji je tadamladog Josepha Kosutha, ambicioznog u svom strelovitom us-ponu, nadahnuo da se {est mjeseci nakon odràvanja referent-ne izlo`be upravo Donatu obrati s molbom za pomo} u organi-zaciji izlo`benog koncepta u Galeriji Centar, budu}i da su mu seupravo ta lokacija i tada{nji jugoslavenski kontekst ~inili izuzet-no va`nim u ostvarenju zami{ljenog globalnog koncepta.

êtrdeset godina kasnije mi smo o ovom razdoblju nau~ilirazmi{ljati kao o vrhuncu nakon kojeg sve po pitanju kulturekre}e nizbrdo. Pravo je pitanje kako preokrenuti ovaj proces ikako u svom vremenu oìvjeti i ostvariti jednostavnu formuluintelektualne radoznalosti i organizacijske upornosti koja jeBranimiru Donatu omogu}ila da napravi izlo`bu ~ija je rekon-strukcija vrijedna i gotovo pola stolje}a kasnije. Za po~etak,va`no je dana{njim kustosima, autorima i publici na povijes-nom primjeru pokazati da je u Zagrebu doista mogu}e okupitinajrelevantnije predstavnike jednog umjetni~kog fenomena ikako na{e podru~je, unato~ onome u {to nas stvarnost stalno na-stoji uvjeriti, nije prostor predodre|en samo za nered, nestabil-nost, ekonomske i dru{tvene krize, razularene mase po ulicamai krvave prevrate.

Organizacijom ove izlo`be sasvim je sigurno zadovoljenapoetska pravda. Branimir Donat dobar je dio svoje vehementneenergije posvetio upravo ispravljanju propusta, budu}i da jedjelatno otimao zaboravu pre{u}ivane i zaboravljene autore, teafirmirao fenomene koji bi u njegovoj sredini u protivnom osta-li nezamije}eni, nijemi i neprepoznati. Donat je bio dubokosvjestan koliko je u javnim institucijama koje brinu o literarnojostav{tini tanak katalog doma}e avangardne knjièvnosti i pu-blicistike, bez obzira na njenu visoku umreènost s internacio-nalnim avangardisti~kim zbivanjima svoje epohe, te njen povi-jesni zna~aj i njemu odgovaraju}u trì{nu vrijednost koje unu-

6

BRANKO FRANCESCHI



tar me|unarodnog kulturnog sustava postiè u na{em vreme-nu. No, njegov pogled nije bio usmjeren isklju~ivo ka provjere-nim povijesnim vrijednostima. Zahvaljuju}i {irokom diskursusvog interesa prepoznavao je i promovirao avangardne feno-mene vlastite epohe. Stoga ova izlo`bena Pro Memoria teì ve-}em cilju od obljetni~kog obiljeàvanja njegova odlaska, onateì postati promemorijom o jednom funkcionalnom kultur-nom djelovanju kojem su stvarala~ki horizonti predmetom ra-da, a na osnovi kojeg se ironizirana sintagma o lokalnom radu iglobalnom djelovanju ovdje i sada pokazuje itekako provedi-vom i realnom. Iskoristit }u prednost pozicije uvodni~ara kojadopu{ta mogu}nost slobodnije interpretacije ~injenica od esejakoji predmnijevaju znanstvenu egzaktnost i odvaìti se u {peku-laciju o tome za{to je ba{ vizualna poezija intenzivno zaokuplja-la mladog Branimira Donata. Smatrao ju je reakcijom na ambi-cije kako ideologizirane, tako i subjektivne knjièvnosti osje-}aja, doìvljaja i dru{tvene akcije. Smatrao ju je idealnom mje-rom suvremene potrebe za brisanjem granica izme|u pjesni-{tva, govora, grafike, tipografije, teorije igre, tehnologije, ki-bernetike i metode modeliranja. Smatrao ju je umnaànjem po-javnosti, svojevrsnim oboga}ivanjem svijeta i stvarnosti sadrà-jima koji nisu o ni~emu drugome doli o samima sebi, odnosno,o realnosti jezi~nih odnosa i znakovnih situacija. Smatrao ju jevjesnikom jedne nove stvarnosti. Stvarnosti koju jo{ uvijek o~e-kujemo, umjesto da se poduhvatimo njenog ostvarenja.

7

Uvod



@eljka ôrak

Slika tvoje rije~i

Branimir Donat osoba je koja moè ispuniti enciklopediju; do-voljno je baciti pogled samo na natuknicu Velimira Viskovi}a uKnjièvnoj enciklopediji pa da se nasluti raspon Donatova dje-la. Bez obzira na to koliko bio ~itan i koliko ga istraìvali, na takomnogobrojnim poljima koja je dotakao — sigurno }e se jo{ du-go godina pronalaziti dodaci opusu, nepoznati tekstovi, neo~e-kivani ekskurzi u nepretpostavljena podru~ja. Kad se danas po-gleda ono dosad poznato {to je Branimir Donat napisao i na-pravio, te{ko je vjerovati da je sve to rezultat jednog jedinogìvota. Kao da su za Donata radile nevidljive ekipe, pridruùju}ise istraìva~kom naporu koji je, iznova ocjenjuju}i priznate ve-li~ine, prizivao i vrednovao i izblijedjele likove i zaboravljena ilineprepoznata ostvarenja. Donatovoj znatièlji nije bilo kraja, iznatièlja je bila sama svoja energija. »Stoga si postavljam pita-nje: ne bi li se jedno od novijih razdoblja hrvatske knjièvnostimoglo pratiti iz vizure pojave i uporabe modernih prometala?«— kaè Donat u pogovoru svoje Antologije proze hrvatske sece-sije. Dakako da u najavi te re~enice jest sje}anje na futuristi~kisvjetonazor, a u njezinoj razradi jedan od donatovskih munjevi-tih pre~aca — odnos prometnih sredstava i politike. Tema me-|utim zadire u samu bit Donatova pisanja. Njegov na~in jedno-stavno nije pje{a~ki na~in. On, istina, uo~ava pojedinosti koje bibrzina brisala, ali jednako tako dopu{ta sebi kriti~ke abrevijatu-re i dalekovidna vezivanja. Osjetljiv za ìvot kao literaturu, onvadi bizarne biografije ili bizarnosti biografija, ispreple}e niti

8



politike i stvarala~kih svojstava i zasluga: o{trovidan i nepot-kupljiv, iznimno otvoren svakom postignu}u, oslobo|en teorij-ske i ìvotne dogmati~nosti. Od bezbrojnih tema koje nudi Do-natov opus jedna bi svakako bila »Donat i stilovi«: tri njegoveantologije pruàju uvid u neobi~no zanimljiva ~itanja odredni-ca epoha. Odrednice su ~esto premosnice. Tako iz pripovijetkeFrana Maùrani}a »Za{to se ribica nije ulovila?« — Frana Ma-ùrani}a koji je Donata svakako motivirao i svojim neobi~nimìvotom — kratka crta vodi ravno do Jergovi}eve pripovijetke opsu, sna`nog, ljekovito uàsnog teksta o psihologiji suvreme-nog svijeta. Svojim izborima Donat nas je pripremao i osposob-ljavao za ~itanje literature na{ih dana, nude}i klju~eve u onome»{to je bilo, a jest bilo«, i otvaraju}i pogled na modernu hrvatskuknjièvnost kao na postoje}e, pa i homogeno polje — kakvo jenemogu}e bez rasprostiranja supstrata. Donat je u to polje, ~e-sto genijalnim uvidima, uvodio likove i djela koja su mu naglopovisivala razinu. Sam Donatov pripis Dunje Robi} i njezinihproza hrvatskoj knjièvnosti za tu je knjièvnost europski zado-bitak. Mo`da se u tom sna`nom opredjeljenju za ono beznadni-je, za ono superiorno nemo}no, bila to ljubav ène ili sudbinapsa — o~ituje prava narav duhovitog cinika, {to je bila Donatovajavnosti okrenuta faseta.

U isti ~as Branimir Donat bio je zainteresiran za avangardnazbivanja u knjièvnosti, u kazali{tu, u likovnim umjetnostima —i, kao {to je re~eno, za uklju~ivanje malih majstora, rubnih ili za-boravljenih pojava u povijesnu maticu. Naizgled suprotni smje-rovi istraìvanja i ovjere bili su rezultat istog osporavanja linear-nosti vremena, ovladavanja njegovim razli~itim brzinama i za-okretima. Upravo se u toj neprestanoj ekspanziji nalazi bit Do-natova modernizma.

Zainteresiran za polja isku{avanja svih osjetila, za sliku kao iza rije~, hrabro pronalaze}i iznimna djela manje uvaènih stva-ralaca (davno se kod njega mogao na}i najljep{i Mihovil Kru-{lin), Branimir Donat svakako je bio zainteresiran za odnos sli-ke i rije~i. Nije svrha ovoga teksta prepoznavati vrijeè Donato-

9

Slika tvojih rije~i



ve obavije{tenosti o svjetskim zbivanjima. Interes za »konkretnupoeziju«, koja je predmet ove izlo`be — sje}anje na mali seg-ment Donatova rada i unosa u hrvatsku kulturu — obnovio se,ma gdje da se to manifestiralo, u vrijeme impregnacije dema-go{kim parolama, zloporabe rije~i, su`avanja prostora slobode:bilo ideolo{kim pritiskom, bilo prvobitnom potro{a~kom mani-pulacijom. Svo|enje rije~i na oslobo|eno slovo, na prazninu odstarog i za novo zna~enje, od zadanosti na otvorenost, ~inilo sepoticajnom igrom ozbiljna smisla. Dakako da talog asocijacija— zna~enja, zvuka, boje, slu~aja — {to sve grafizam slova (rije~i)nosi sa sobom — nije mogu}e do kraja olju{titi, bez obzira naautorske namjere. Ali je mogu}e i verbalni medij (podr{ku smi-sla, pismo) pomaknuti do one krajnje subjektivne granice kojadomahuje slobodi i slobodom. A to je oduvijek i u svemu bilopolje Branimira Donata.

10

@ELJKA ^ORAK



Zvonimir Mrkonji}

Branimir Donat ivizualna poezija

Ako treba uputiti na neku od bitnih odrednica kriti~ke djelatno-sti Branimira Donata, onda je to njegov interes za rubno, nei-straèno, zabranjeno i zaboravljeno — interes za drugo i dru-ga~ije. Rije~ je o istraìva~kom, samootkriva~kom i sakuplja-~kom nagonu koji ga je, na utuk ideolo{koj cenzuri i suvi{e pri-sutnoj u na{em prostoru, odvodio daleko od banalno op}epoz-natog, ~ak onda kada je svrha kriti~kog procesa, njegova reali-zacija, bila jo{ daleko. U niz sli~nih pothvata spada izlo`ba VI-

ZUELNA POEZIJA (ME\UNARODNA MANIFESTACIJA)odràna od 21. oùjka do 3. travnja 1969. u galeriji »Centar«,Gunduli}eva 12, Zagreb. Uz izlo`bu tiskan je i katalog gdje jeotisnut jo{ jedan ne{to izmijenjeni naslov Vizuelna i konkretna

poezija – fenomen suvremene epohe komunikacija s predgo-vorom otisnutim u katalogu:

KONKRETNA POEZIJA je predmet i odre|ena je grafi~kim pro-storom znakova koji je proizvode. To je u prvom redu poezijaplanimetrije. Rije~ se vi{e ne koristi kao prenosnik i nosilac zna-~enja, ve} kao materijalni predmet odre|en svojom znakovnompovr{inom ili fonolo{kom realno{}u. KONKRETNA POEZIJA po-lazi od pretpostavke da tehni~ka svijest na{eg doba apsolutnozamjenjuje povijesnu svijest Hegela i Diltheya, koja je bila onto-lo{ka, dok je ova nova kozmolo{ka i modalna. Ovo pjesni{tvopredmetnosti i znakova predstavlja oporbu poeziji opjevavanjai subjektivne psiholo{ke inspiracije, njezin pokreta~ vi{e nije ro-manti~ki osje}aj buntovni{tva karakteristi~an npr. za dadai-

11



zam, (koji je u prvom redu prezirao lagodnost komuniciranjaizme|u pjesnika i potro{a~a poezije). Proizvo|a~i, konstruktori,planeri KONKRETNE POEZIJE (ovdje svjesno nisam upotrijebiorije~ pjesnici) igraju se sa slu~ajem, poigravaju se sa strplje-njem tradicionalnih ~ita~a poezije, preziru gramatiku i sintaksuemocija, no cilj njihove djelatnosti nije u prvom redu poruga, ve}poku{aj konstruiranja novog reda, kreacija epistemolo{ke me-tafore. Naime, imaginacija KONKRETNE POEZIJE je konstruk-tivna i kombinatori~na te ne inzistira na formuliranju jednog on-tolo{kog zna~enja, ve} nju formulira proizvedeni predmet, po-vr{ina, signal uzdignut do metafore. Prema tome poetika KON-KRETNE POEZIJE jest generativna ili proizvodna poetika i kaotakva ona se stvarala~ki odnosi prema dva rado navo|ena Wit-tgensteinova stava koji glase:

1. Svijet je sve {to je slu~aj.

2. Svijet je cjelokupnost ~injenica, ne stvari.

BRANIMIR DONAT

Uz ime galerije »Centar« navedeni su kao ~lanovi njezinaumjetni~kog savjeta Nives Kavuri} Kurtovi}, Josip Sto{i}, DarkoSchneider i Zdravko Ti{ljar. Osim autora izlo`be, BranimiraDonata, nisu navedene druge pojedinosti o inicijativi za njezinoodr`avanje, o utana~enju datuma njezina odr`avanja i o njezi-noj organizaciji, pa je pretpostaviti da je za nju bio isklju~ivo od-govoran autor Branimir Donat. Ni{ta nas ne spre~ava u pretpo-stavci da je on obavio konkretan posao oko izlo`be. To zna~i daje on ustanovio izbor sudionika izlo`be i da je on ostvario pisme-ni kontakt s njima koji je imao za posljedicu slanje radova u Za-greb, {to je posvjedo~eno pismima autora kao {to su Hans Cla-vin iz Nizozemske i Joseph Kosuth iz SAD–a i dr. U katalogu na-vedena su imena autora radova zastupljenih na izlo`bi:

FRANCUSKA — Julien Blaine, Jean–François Bory, IlseGarnier, Pierre Garnier, Jean–Claude Moineau

AUSTRIJA — Ernst Jandl, Heimrad Bäcker, Steve Christl,Heinz Gappmayr, Fritz Lichtenauer

12

ZVONIMIR MRKONJI]



HOLANDIJA — Hans Clavin

ÊHOSLOVA^KA — Jiûi Valoch, Eduard Ov~a~ek

BELGIJA — Alain Arias–Misson, Paul de Vree, Ivo Vroom

ENGLESKA — Bob Cobbing, Peter Mayer, Alan Riddel

SAVEZNA REPUBLIKA NJEMA^KA — Eugen Gomrin-ger, Ferdinand Kriwet, Timm Ulrichs

SAD — Carl Fernbach Flarsheim

ITALIJA — Vincenzo Accame, Ugo Carreg, Luciano Caru-so, Mario Diacono, Luigi Ferro, Luciana Landi, Rolan-do Mignani, Martino et Anna Oberto, Michele Perfetti

[KOTSKA — Ian Hamilton Finlay

JUGOSLAVIJA — Zvonimir Balog (Zagreb), Branimir Do-nat (Zagreb), Ivan Slamnig (Zagreb), Josip Sto{i} (Za-greb), Iztok Geister Plamen (Ljubljana), Milenko Mata-novi} (Ljubljana), Matja` Hanèk (Ljubljana), V. K.Chubby (Ljubljana)

Na izlo`bi izloène su publikacije sljede}ih izdava~a:Ana Eccetera — GenovaLabris — LierModulo — GenovaNeue Texte — LinzGeiger — TorinoRot — StuttgartTool — MilanoRohwolt — HamburgAgentzia Editions — ParisEditions Gallery Number Ten — LondonGallimard — ParisBizzare — ParisNew Directions — New York

13

Branimir Donat i vizualna poezija



Something Else Press — New YorkApproches — ParisOho — LjubljanaProblemi — LjubljanaNolit — BeogradHaags GemeentemuseumOdeon — PragLes Lettres — ParisDe Bladen Voor De Poezie — LierDe Tafelronde — Antwerpen

Kao znak da je izlo`bom Vizuelna i konkretna poezija stvoreno po-voljno ozra~je, odràna je u galeriji Studentskog centra u Zagre-bu od 5. do 24. svibnja iste godine izlo`ba Typoezija inicijativomNovih tendencija zagreba~ke Galerije suvremene umjetnosti.

Opisuju}i u tekstu Konkretna poezija – poetska kozmogonija teh-nolo{ke ere (objavljenom u ~asopisu »BIT international« 1969.br. 5/6) historijat pojma, kao i {iri i uì kontekst vizualne i kon-kretne poezije, Branimir Donat se pita: »Nije li to bila reakcijana pote{ko}e pred kojima se na{la tradicionalna poezija kad jeosjetila semanti~ke granice govorne sintakse. Pjesnicima se nji-hov individualni govor, kao i jezik knjièvnosti kojoj su pripa-dali pokazao odvi{e iscrpenim i konkretiziranim u doslovnimzna~enjima upravo one socijalne i duhovne strukture kojoj su isami pripadali. Jezik poezije gotovo je preko no}i, poslije zamo-ra avangardisti~kih pokreta, postao invalid pod teretom socijal-nih zna~enja, postao je `rtva dru{tvene konkretnosti. Ali da bi sepribliìlo totalitetu komuniciranja, trebalo je do}i do raskida sambicijama ideologizirane i subjetivne knjièvnosti osje}aja,doìvljaja i dru{tvene akcije. Trebalo je konstituirati takve od-nose izme|u znakova da oni izazovu perceptivnu za~udnost ko-ja ide od znaka preko situacije do objekta u funkciju produènemetafore, {to postaje modelom estetske komunikacije, ali i pro-

14

ZVONIMIR MRKONJI]



totipom nihilisti~ke situacije u kojoj je nemogu}a istina apsolut-nog.«

U tekstu Neki aspekti hrvatske knjièvnosti od futurizma do vi-zualne i konkretne poezije (avangardizmi), koji je napisao u posljed-njem desetlje}u svog ìvota, Branimir Donat zapo~inje poduljiosvrt na avangardna strujanja u 20. stolje}u re~enicom:

»Mislim da }u s razlogom malo pretjerati kada avangardugotovo u cijelosti situiram u historijski, mnogo kasnije otvorenifail: KONTRAKULTURA.«

Donat se osvr}e na zgode i nezgode svog bavljenja avangar-dom, da bi zavr{io svoj osvrt vrlo sumarnim pogledom na zak-lju~no stanje tendencija u Hrvatskoj ilustriranih njegovom izlo-`bom:

»Izme|u egzistencijalnih neizvjesnosti oko kobnog susretaki{obrana i {iva}eg stroja na kirur{kom stolu, hrvatska poezijane}e dangubiti.

Iako su pedesete i {ezdesete godine pro{log stolje}a bileplodne i kreativne, po uo~avanju prepoznatljivih razlika malose koji pisac skrivao pod zastave nekog izma nastalog u znaku izebnji koju je otkrio egzistencijalizam.

Vra}anje na neke pozicije dvadesetih godina biva razvidnopo~etkom {ezdesetih kad se susre}emo s prvim uzorcima i urad-cima tzv. konkretne i vizualne, odnosno typopoezije.

Svijest da su se mogu}nosti strukturirana teksta istro{ile, dase ne{to sli~no zbilo i sa govorom, aktualizirale su povratak knji-èvnosti znaka i omogu}ile funkcioniranje neverbalnim komu-nikacijama.

No otkri}e hiperteksta aktualizira s druge strane va`nostkonteksta npr. (cijeli opus J. L. Borgesa).

Va`nost typo–aspekta za stih i pjesni{tvo ponovo otkriva Lu-cijan Kordi} (tada je ìvio u izbjegli{tvu i u Hrvatskoj je bila ne-poznata i nedostupna njegova zbirka Pod arkadama neba); dokIvan Slamnig u prvoj zbirci tiska vizualnu pjesmu (»Kvadratituge«).

Slijede ludisti~ka nastojanja Zvonimira Baloga, BorbenaVladovi}a, Josipa Sto{i}a, te svakako tu je i mjesto Luke Paljet-

15




ka, autora magistralne »Kriàljke«, pa sonetnih eksperimenataZvonimira Mrkonji}a i Tonka Maroevi}a.

Moè se re}i da istodobno, zapravo paralelno u pjesmamamnogih pjesnika u osamdesetim, znak sam po sebi postaje zna-~enje {to ne isklju~uje Mallarméovu sumnju u slu~ajnost.

Izgleda da se ~arobni nastavak izam u imenima mnogih pok-reta i {kola potro{io posvuda, pa tako i u hrvatskoj knjièvnosti.

Do{lo je do razli~itih promjena.Negda samostanski skriptorij (njemu pripada i skulptura

egipatskog pisara) postao je knjièvnosti tijesan. Njegova pisalj-ka od trske zamijenjena je printerima. Neki se oblici poezijepi{u u laboratorijima, a sve ~e{}e i u radionicama.

Neki od maloprije spomenutih hrvatskih pjesnika bliski sumetodama i intencijama OULIPO–a i zato o~ito i pripadaju po-eziji predindustrijskog razdoblja od malo prije spominjaneknjièvnosti, a ne samo algoritmu koji sadrì u sebi magmu ko-munikacije.«

Izlo`ba Vizuelna i konkretna poezija – fenomen suvremene

epohe komunikacija nije se srela sa zaprekama koje bi suprot-stavljale njezinu odràvanju. O~igledno su budne o~i politi~kogpravovjerja bile osvjedo~ene da je rije~ o bezopasnoj manifesta-ciji formalne ako ne i »formalisti~ke« naravi. Moglo bi se us-tvrditi, sasvim suprotno, da su vizuelna i konkretna poezija utom ~asu bile na~in da se ukaè na ispraznost ideologiziranogodnosa prema stvarnosti i problemu komunikacija. Ponavlja-ju}i Donatove rije~i, mogli bismo re}i: »Ali da bi se pribliìlo to-talitetu komuniciranja, trebalo je do}i do raskida s ambicijamaideologizirane i subjetivne knjièvnosti osje}aja, doìvljaja idru{tvene akcije. Trebalo je konstituirati takve odnose izme|uznakova da oni izazovu perceptivnu za~udnost koja ide od zna-ka preko situacije do objekta u funkciji produène metafore, {topostaje modelom estetske komunikacije, ali i prototipom nihili-sti~ke situacije u kojoj je nemogu}a istina apsolutnog.«

16

ZVONIMIR MRKONJI]



typoezijainternacionalna izlo`ba vizuelne poezije5/24. 5. 1969.dizajn plakata i »novina« br. 6.: Davor Tomi~i}koncepcija izlo`be: @eljka ôrak, @elimir Ko{~evi} i Biljana To-mi}

TYPOEZIJA – vizuelno istraìvanje bazirano na osnovnom ele-mentu vizuelne (konkretne) poezije.

Typoezija nastoji posti}i vizuelnu poeti~nost onoga {to u vizuel-noj (konkretnoj) poeziji predstavlja osnovni strukturalni eleme-nat, slovo (typos) ne posjeduje vlastiti smisao u smislu intencio-nalno oblikovane rije~i.Radni zadatak ove izlo`be jest da iz vizuelne (konkretne) poezi-je izdvoje i prikaù ona vizuelna istraìvanja koja se temelje nasmislu samostalnog ili komponiranog slova a ne na smislurije~i ili re~enica oblikovanih tako da se uspostavlja odre|enaasocijativna (literarna) veza izme|u smisla rije~i ili re~enica ioblika koji ih nosi.Typoezija èli istaknuti slovo koje je znak sam sebi dovoljan,»minimalni stepen organizacije«.Uspostavljanjem termina »typoezija« èlimo to~nije definiratizna~enje koje nije samo »vizualizirana poezija« nego isklju~ujesvaku vizuelnu formu optere}enu verbalnim smislom.

17




Zvonimir Mrkonji}

Konkretna poezijaEnciklopedijska natuknica

Konkretizam se javlja pedesetih i {ezdesetih godina kao poslje-dica avangardnih tendencija u umjetnosti nakon Drugogasvjetskog rata, dadaizma i kubizma, u kojima je slikarska kali-grafija utjecala na grafi~ku pojavnost poezije. »Konkretna poe-zija racionalan je i generativan poku{aj programiranja znakov-nih situacija s gnoseolo{kom funkcijom. Rije~ je o tehnolo{ki ra-cionalnom, a u odnosu prema tradiciji poezije govornog isku-stva ironi~nom poku{aju brisanja granica izme|u pjesni{tva go-vora, grafike, tipografije, teorije igre, tehnologije, kibernetike imetoda programiranja koje nas vodi prema jednoj novoj umjet-nosti programiranja.« (Branimir Donat). Najva`niji prethodnikkonkretizmu bila je poema Stephanea Mallarméa Bacanje koc-ki nikad ne}e ukinuti slu~aj (Un Coup de Dés jamais n’abolira leHasard), 1897, objavljena 1976. u hrvatskom prijevodu Zvoni-mira Mrkonji}a. Konkretna poezija nastala je sredinom pro{logstolje}a kao program brazilske grupe oko ~asopisa »Noigan-dres«, na osnovi koje je [vicarac Eugen Gomringer 1956. stvo-rio izraz konkretna poezija. Konkretisti~ke tendencije javljaju

18



se u hrvatskoj poeziji kao posljedica nadrealisti~ke poetike, spa-cioniranoga govora Iv{i}eva Narcisa, ludizma Bore Pavlovi}a(1922–2001) i Krune Quiena (1917–1990). Ali mo`da najve}uzaslugu za budu}i konkretizam imao je zvukovni minimalizamu \erdanu Josipa Sto{i}a (1935). U \erdanu (1951) minimali-sti~ki rimovani dvostisi proizvode snaàn dojam predmetnostii konkretnosti. Mijenjaju}i povode i podloge, Sto{i} negdjedrugdje postiè to rije~ima ispisanim po predmetima ili na pa-piru (u Stranici iz knjige) kao akciji koja se virtualno pokre}eme|u njima. Ta potencijalna akcija dopu{ta da je zamislimokao kazali{te, koje je druga mogu}nost njegove poetike. Timesmo ve} za{li u mogu}nost da se ona promatra, prema Sto{i}evuizrazu, kao umjetnost u umu, dakle kao konceptualna umjet-nost. Pjesma Sat, pauk i ki{a (1957) nizanjem (prete`no) prije-dloga konkretizira sugestiju spajanja triju kretanja. Svi obliciSto{i}eva vizualnog, konkretnog i konceptualnog pjesni{tva bilisu zastupljeni u izlo`bi Govor rije~i, predmeta i prostora odr-ànoj 1971. u onda{njoj Galeriji suvremene umjetnosti (budu-}em Muzeju suvremene umjetnosti). Godine 1976. knjiga Ba-canje kocki nikad ne}e ukinuti slu~aj, posluìla je Sto{i}u da nanjoj uz pomo} {est pe~ata otisne svoje Nacrte za pet mojih i jed-nu va{u pjesmu. U kontekstu svog klasi~no koncipiranog pje-sni{tva, Ivan Slamnig (1930), na tragu prakticiranja dosjetke,pi{e pjesmu Kvadrati tuge konkretisti~kom metodom obliku-ju}i strofe u ~etiri kvadrata koji ocrtavaju oblik prozora. Pje-smom Ubili su ga ciglama Slamnig dojam konkretnosti postièikoni~no{}u zvukovnoga znaka. Konkretisti~ke tendencijeoprostorene rije~i sve su zastupljenije potkraj {ezdesetih godi-na slabljenjem egzistencijalnoga diskursa i pojmovne poezije.U Kvadratima tuge aktiviran je ikoni~ki aspekt grafi~koga zna-ka — dakle sli~nost ozna~itelja s ozna~enim — koja dolazi doizraàja u grafi~kim objektima Zvonimira Baloga (1932) i Mla-dena Machieda (1938), u posljednjega postignuta slikanjemstrojopisom — tipoezijom. Zvonimir Mrkonji} (1938) u ciklusuRazvi}a projicira rije~i konstruiraju}i i dekonstruiraju}i njihove

19

Enciklopedijska natuknica



nakupine kao dinami~ko prostorni ornament, primjerice u tek-stu Ah, perspektivno razvi}e grba (1973). U knjizi Bjelodanocrnono}no (1976) variraju se kao pojmovne igre kombiniranja ipreslagivanja semantema bijelog i crnog, a u knjizi Opscenacija(1982) predmet variranja je tekstovni ready–made, monta`netehnike i prostorne dosjetke. U dvjema prvim zbirkama, Bal-konskom prostoru (1970) i 3x7= 21 (pjesme) (1973), BorbenVladovi} (1943) tretira konkretisti~ki podru~je izme|u vizualnedosjetke i problematike ready–madea.

Tekst Rije~–kocka, slo`en u grafi~koj formi opisuje radnjuiskustvenog osvjedo~enja o kockosti. Rije~–alka klasi~an je slu-~aj ikoni~koga znaka, a takvi su i neki drugi radovi te vrste koji-ma su komplementarni drugi verbalni tekstovi u toj zbirci, na-stali sa stajali{ta popartisti~ke vizije predmetnosti i poetike do-sjetke izrazito obilje`ene humorom. Ikoni~ki nadahnutim, re-busnim i foni~kim konkretizmom bavi se i Ivan Rogi} Nehajev(1943). U ciklusu fotopjesama objavljenom u zbirci Liçce (1974)Milorad Stojevi} (1948) permutira konotacije subjekta. Godine1979. Ljubomir Stefanovi} (1950) objavljuje tekstove u limencipod naslovom Ribe, rakovi i {koljke (pesci, granchi e conchi-

20

ZVONIMIR MRKONJI]



glie). U duhu konkretizma prakticirao je Draèn Mazur (1951)svoj mail–art (Mail love art, 1983) kao i Predrag Vrabec (1955)svoje verbalne objekte. Kako god paradoksalno bilo, konkretnoi konceptualno me|usobno se upotpunjuju, {to je vidljivo u na-{ega prvog konkretista Josipa Sto{i}a. Na sli~an na~in mogu seuo~iti podudarnosti izme|u poezije slikarstva po~ev{i od ~inje-nice da im je zajedni~ka uloga rukopisa. Vlado Martek (1950)pjesnik je koji se uzdràva od pisanja pjesama jer je poezija, pabila to ona verbo–voko–vizualna, nedostatna »za korjenitu pro-mjenu poetske svijesti koja se ima ispuniti, ozbiljiti s one stranesvog izdvojenog poloàja u ljudskoj ìvotnoj praksi« (ZdenkoRus). Martek stoga ostaje u pretpjesni~koj fazi u okviru svogprojekta pretpoezije te svoja razmi{ljanja ispisuje po predmeti-ma ili pomo}u njih. Mladen Stilinovi} (1947) ispisuje na karto-nima slike rije~i, pamflete i parole {to simboliziraju papirnatosti prolaznost svih govora o uzvi{enim ciljevima (Eksploatacijamrtvih, 1984–1990). Ranko Igri} (1951) pjesnik je koji fotogra-fira sama sebe u razli~itim situacijama te ispisuje po fotografija-ma tautolo{ke poruke POEM i POJEM POEM. Zaklju~no bi semoglo re}i: kao {to konkretizam potje~e iz prapovijesti pisme-nosti, on }e se javljati dokle god bude pismenosti te se njegovepojave mogu o~ekivati u sli~nom smislu ~ak izvan onih koje suse javljale u konkretizmu.

21




* U onom {to nazivam konkretnom poezijom izdvojit }u disci-pline koje se pojavljuju izdvojeno ili kombinirano:

1. Vizualna poezija, tipoezija, grafi~ka poezija (M. Ma-chiedo) zasnovana na grupiranju slova u nove znakove,pri ~emu dolazi do reakcije izme|u ideogramske ulogeslova i njihove semanti~ke funkcije.

2. Ludizam (vidi i: letrizam), igra glasovnom gra|om, tva-ranje glosolalija ili glasovnih neologizama nastalih ra-spadanjem konvencionalnih oblika rije~i. U kasnijemtuma~enju ovog pojma, koje dolazi iz slovenske poezije,ludizam se bavi rje~itom vizualizacijom predmetnosnihrelacija, po uzoru na praksu grupe OHO (kao primjermogu se navesti neke pjesme iz zbirke Z. Makovi}a Ko-mete i zbirke Tekst B. Male{a).

3. Koncept, koji izvire iz dosjetke u uèm smislu, nastajeredukcijom niza rije~i, jedne slike ili ideje na odjednomopazivu pojavnost. Koncept se moè vi{e ili manje ma-terijalizirati, {tovi{e svesti na radnju koja preparira(verbalno ili ne) predmete. U ovom potonjem slu~aju,koncept se moè realizirati u radnji ili doga|aju (hap-pening).

4. Ready–made, tehnika koja se primjenjuje u ~istomstanju ili parcijalno, a bit joj je uzimanje objekta iz kon-teksta nulte poetske ozna~enosti, njegovo istrgnu}e(depaysement) i stavljanje u kontekst novog (poetskog)zna~enja. Dakako i u ready–madeu na djelu je dosjetka(koncept). Vidjeti u stvarnosti potencijalne povode zaready–made samo po sebi ~in je poetske pozornosti injegova konkretizacija samo je pitanje trenutka.

5. Intermedijalnost u uèm smislu otvara prostor primje-rima proìmanja poezije vizurom radiofonije, novin-stva, filma, rocka, televizije (spota), enigmatike itd. Alireklo bi se da se sve ve}im otvaranjem poezije izazovimamedija slabi njezina samobitnost i otpornost, tj. sposob-nost da nametne stajali{te svog medija drugima.

22

ZVONIMIR MRKONJI]



Sedamdesete godine ozna~avaju vrhunac konkretisti~kedjelatnosti na prostoru hrvatskog pjesni{tva, pa }e ove moje bi-lje{ke ostati vezane uz najilustrativnije primjere iz toga razdob-lja. Nakon 70–ih godina bilje`i se pad utjecaja vizualnih istra-`ivanja, prevaga literarnih koncepata i potpuna prevlast meta-fore.

U namjeri da se napravi teorijski obra~un konkretisti~kihtendencija, nastao je krajem 70–ih godina projekt Panoramagranica, koji je bio ponu|en izdava~kom centru Rijeka, ali donjegove realizacije nije do{lo.

23




Velimir Viskovi}

Branimir Donat — ìvosrebro hrvatske kritike

Iako {ezdesetih godina nije objavljivao knjige (prve }e objavititek 1970. u trideset{estoj godini ìvota), Branimir Donat je ve}u {ezdesetim godinama razvio neobi~no ìvu i raznovrsnu kri-ti~arsku i esejisti~ku praksu. Osim objavljivanja tekstova o hr-vatskoj prozi te o avangardisti~kim fenomenima, {to }e ostatistalno u fokusu njegova kriti~arskog djelovanja, {ezdesetih seDonat bavio i pisanjem o tipovima moderne kritike predstavlja-ju}i na{oj publici nova strujanja u teoriji, poetikom pripovije-danja, kriminalisti~kim romanom, kombinatorikom u umjet-nosti, sociologijom knjièvnosti, teorijom knjièvnosti za djecu,fantastikom i ezoterijom itd. Zapravo, nema podru~ja koje je tihgodina bilo u obzoru svjetske umjetni~ke prakse i kritike, a daDonat nije o njemu referirao. Njegovi interesi nisu bili ogra-ni~eni samo na podru~je knjièvnosti; zanimao ga je i teatar:me|u prvima je, ako ne i prvi, skrenuo pozornost na Krleìnemladena~ke dramske tekstove, legende, i zasigurno svojim sjaj-nim interpretacijama potaknuo i kazali{na uprizorenja tihavangardisti~kih djela koja }e uslijediti u sedamdesetima (Ra-dojevi}evo Kraljevo, Parov Kristofor Kolumbo, Risti}ev Michelan-gelo i dr.). Donata je uvijek zanimala i likovnost, pa i iskustva no-vih medija. Pratio je i poznavao ideje Fluksusa, koji je polaze}iod pretpostavki povijesne avangarde, prije svega dadaizma, te-ìo sinkreti~kom izrazu u umjetnosti, integriraju}i elemente li-terature, likovnosti, glazbe, scenske umjetnosti i dr.

24



O poeziji Donat u svojoj bogatoj kriti~koj karijeri nije punopisao, ali su uglavnom u toj ranoj fazi u {ezdesetima nastali nje-govi eseji o pjesni{tvu, koje }e kasnije sabrati u knjizi Pegaz ilidada.

Tih {ezdesetih godina, poezija je u fokusu knjièvne scene,osobito me|u piscima razlogovske skupine, ali osim pone{tokod Mrkonji}a, me|u njihovim pjesni~kim radovima ne nalazi-mo previ{e odjeka u to vrijeme u svijetu popularnog traganja zanovim formama artikuliranja pjesme, koje bi bile otvorene iprema istraìvanju vizualnog koncepta pjesni~kog sloga. Domi-nira me|u razlogovcima ipak koncept tzv. filozofijskog/onto-lo{kog pjesni~kog izraza koji u drugi plan stavlja eksperimenti-ranje vizualnom komponentom pjesni~kog iskaza. Iako je su-ra|ivao s razlogovcima, Donat se nikad nije osje}ao pripadni-kom te grupe; vrlo ~esto je bio u implicitnoj (pa i eksplicitnojopoziciji prema njezinim ideolozima Gotovcu i Zuppi), svojomnemirnom i istraìva~kom prirodom izlazio je izvan okvira raz-logovskog obzora pjesni~koga govora.

Tako }e on {ezdesetih godina, u sklopu svojega trajnog za-nimanja za fenomen avangardne umjetnosti u svim njegovimpojavnim oblicima, pisati i o konkretisti~koj poeziji. [tovi{e, po-duzetan, kakvog smo ga imali prilike upoznati, 1969. godinepriredio je i izlo`bu svjetske avangardisti~ke poezije u GalerijiCentar u Gunduli}evoj ulici 12 u Zagrebu. Popratna korespon-dencija, koja je sa~uvana u Donatovoj ostav{tini, pokazuje s ko-jom je energijom i organizacijskim marom toj temi pristupio nezadovoljavaju}i se izlaganjem ve} poznatih uzoraka konkreti-sti~ke poezije, ve} traè}i od pjesnika diljem Evrope i nove ra-dove.

Esej Konkretna poezija — poetska kozmogonija tehnolo{ke ere,objavljen u ~asopisu Bit, svjedo~i o Donatovoj upu}enosti u pro-blematiku konkretne poezije; impresivna informiranost i teme-ljita elaboracija postavki tog eseja dokazuju da Donatov organi-zacijski trud oko izlo`be nije tek usputna »tezga« mladog kri-ti~ara koji ìvi kao »slobodnjak« od svojega knjièvnog rada, uzpovremene uredni~ke i prire|iva~ke honorare.

25

Branimir Donat — ìvo srebro hrvatske kritike



Donatov esejisti~ki stil toga razdoblja (zapravo i kasnijih ra-dova) obiljeèn je disperzivno{}u iskaza, ~estim skokovima s te-me na temu, ekskurzima; neke su teme nazna~ene samo u obri-sima...Me|utim, svaki njegov tekst, pa i ovaj o konkretizmu, do-nosi golemu koli~inu inovativnih ideja, koje kao da su na plad-nju ponu|ene manje inventivnim, a ustrajnijim, kriti~arima nadaljnju razradu.

Donat termine konkretna i vizualna poezija doìvljava kaosinonime, kao dva naziva za isti sadràj; definiraju}i pojam kon-kretne poezije polazi od tuma~enja konkretne poezije kao hi-bridne umjetnosti koja dokida granice me|u umjetni~kim di-sciplinama; u njoj se preple}u grafi~ko oblikovanje, tipografija ipjesni~ko izraàvanje:

»Konkretna poezija racionalan je i generativan poku{ajprogramiranja znakovnih situacija s gnoseolo{kom funkcijom.Rije~ je o tehnolo{ki racionalnom, a u odnosu prema tradicijipoezije govornog iskustva ironi~nom poku{aju brisanja graniceizme|u pjesni{tva, govora, grafike, tipografije, teorije igre, teh-nologije, kibernetike i metoda modeliranja koje nas vode pre-ma jednoj novoj umjetnosti programiranja.«

Donat upozorava na zazor tradicionalnih pjesnika premakonkretnoj poeziji tako da se u konkretisti~kim antologijskimizborima vrlo ~esto susre}u i pjesnici koji su po primarnoj pro-fesiji arhitekti, dizajneri, tiskari, pravnici, skladatelji, matema-ti~ari, teoreti~ari informacija. Sukladna je toj ànrovsko–disci-plinarnoj hibridnosti internacionalnost konkretne poezije,odustajanje od ~vrste nacionalne identifikacije: autori su ~estoemigranti, ljudi koji djeluju u razli~itim kulturama i nacional-nim kontekstima, a sami tekstovi konkretne poezije ~esto sumikstura razli~itih jezika, funkcioniraju u poliglotskom kontek-stu. Ipak, konkretisti~ka poezija nije bez oslonca u dosada{njojknjièvnoj ba{tini:

»Nova poetika odmah je sistematizirala i ’lirsku’ metodolo-giju svojih prethodnika. Iskustva aleksandrijskih maniristi~kih{kola, latinska varia, retorikeri, barokni i metafizi~ki pjesnici,

26

VELIMIR VISKOVI]



romantizam koji je svoju ~e`nju uvijek usmjeravao i izvan grani-ca vlastite metodologije pa ~ak i ideologije, Nerval, Rimbaud,povr{ine Stephanea Mallarméa, akcionizam i mehani~ki mime-tizam futurista, calligrammesi Guillaumea Apollinairea, post-babilonska situacija koju su dadaisti gotovo u svim prilikamaprovocirali, nadrealisti~ka zaljubljenost u ~uda kolaà, Poundo-vo otkri}e kineske poezije i mogu}nosti stvaranja brikolaà odrazli~itih tradicija, ironi~nost Morgensternovih pjesama, Cum-mings, nadolazak ’letraset revolucije’ i tehnike kserografa, su-permodernih offset tehnika — sve je to u konkretnoj kao i u vi-zuelnoj poeziji postalo njezina tradicija i recentnost, njezinasudbina i mogu}nost subjekta da naslu}uje i proizvodi novu ’re-alnost’, zapravo predmete u svijetu predstavljanja.«

Potom Donat propituje vezu konkretne poezije sa suvreme-nom semiologijom, lingvistikom i filozofijom. U konkretnoj po-eziji prepoznaje nastojanje da se prevladaju ograni~enosti »ide-ologizirane i subjektivne knjièvnosti osje}aja, doìvljaja i dru-{tvene akcije«.

Donat pokazuje i izvanrednu upu}enost u konkretisti~kastrujanja u svijetu; osobito se bavi teorijskim postavkama MaxaBensea i kruga okupljenoga oko edicije ROT, koju je Bense ure-|ivao zajedno s Elizabeth Walther. Spominje i druge va`ne pu-blikacije i ~asopise va`ne za afirmaciju konkretizma: revije LesLettres, Apprroches, Tafel ronde, Labris i dr.

Tekst zaklju~uje opisom konkretisti~kih poku{aja na pod-ru~ju tada{nje Jugoslavije. Posebno isti~e va`nost slovenske eks-perimentatorske grupe OHO te reizam kao slovensku varijantukonkretizma. Me|u suvremenim hrvatskim pjesnicima isti~epojedine pjesme Zvonimira Baloga i Ivana Slamniga te rukopi-sne konkretisti~ke varijacije Josipa Sto{i}a. Me|u tada jo{ mla-dim i neafirmiranim hrvatskim pjesnicima prepoznaje kao kon-kretista Borbena Vladovi}a.

Uz Donatov esej tiskan je i niz primjera konkretne poezije;moè se pretpostaviti da su posrijedi radovi koji su bili izloènina njegovoj izlo`bi.

27

Branimir Donat — ìvo srebro hrvatske kritike



Podsje}aju}i se danas te va`ne izlo`be, moèmo jo{ jednomkonstatirati koliko je silno va`na Donatova pojava u hrvatskojknjièvnosti i umjetnosti druge polovice dvadesetoga stolje}a.Zbog njegove prgave naravi, suvremenici su mu ~esto tu va`nostosporavali; on nikad nije pripadao klanovima i interesnim sku-pinama; i ako je to ponekad mo`da i èlio, nikad nije imao str-pljenja da se prilagodi unutarnjoj disciplini i hijerarhiji kojavlada unutar grupe. Nemiran duh, »ìvo srebro« hrvatske knji-èvnosti, uvijek u potrazi za novim, uvijek u otkrivanju ne~ega{to su drugi previdjeli, on je u {ezdesetima upozorio na{u jav-nost na jedan vaàn fenomen hrvatske i svjetske knjièvnosti iumjetnosti, nadovezuju}i se svojim inovativnim duhom na onastremljenja u hrvatskom umjetni~kom ìvotu koja su u to vrije-me ponajbolje reprezentirale manifestacije i pokreti poput Mu-zi~kog bienallea, ili u likovnoj umjetnosti Exat i u {ezdesetimanastaju}e Nove tendencije.

28

VELIMIR VISKOVI]

Tomislav Sabljak (stoji), Branimir Donat i Dalibor Cvitan {ezdesetih godina.



Tonko Maroevi}

Nezaja`ljiva znatièlja

Nezaja`ljivoj znatièlji* Branimira Donata dugujemo brojnepoticaje na mnogim podru~jima. Me|u prvima u nas istraìvaoje ba{tinu dadaizma i futurizma, secesije i ekspresionizma, kon-struktivizma i zenitizma, zanimao se interakcijom knjièvnosti iteatra, literature i slikarstva, otvarao analiti~kim mogu}nostimastrukturalizma, psihokritike i teorije informacija. Ne zaborav-ljamo ni njegov ulog u afirmaciji fantasti~ne komponente pi-sanja (»borgesovci«), ali ni na njegovo signaliziranje potrebepovratka iz iscrpljene arkadije (kako one Zorani}eve tako i [o-ljanove) u zagrljaj opore zbilje. Me|utim, najprivatnije, u mno-gim osobnim druènjima i dugotrajnim razgovaranjima, pa ikriti~arskom pra}enju, posebno je va`na dionica Tvrtkova dje-lovanja vezana uz njegovo shva}anje i pra}enje pjesni{tva. Ni-sam u~estalo o tome svjedo~io pismeno (Tvrtko me negdjeokrstio Homerom njegova kriti~arskog opusa), ali sam ponaj-manje skrivao zadovoljstvo i osje}anje duga vezano uz njegovoiznimno rano i mjerodavno pra}enje najìvljih tokova europ-skog i hrvatskog pjesni{tva XX. stolje}a. Pritom ponajprije mi-slim na prve kriti~arske reakcije na pojavu Slamniga i Bore Pa-vlovi}a, zatim na njegovu otvorenost prema radikalnim pojava-ma Radovana Iv{i}a i Josipa Sto{i}a ili na ljubav za apartne lir-

29

* Svjestan sam kako rije~ »nezaja`ljiv« u~estalije pripada srpskom leksiku, ali ne èlimodustati od zna~enja da Donatova djelatnost u cjelini teì premo{}ivanju svih mo-gu}ih izazova. Osim toga ne mogu prihvatiti da tu rije~ zamijenim atributom »ne-zasitnosti«, jer to bi se moglo odnositi samo na neke druge aspekte njegove agilnostii vitalizma. Osim toga, ne mogu odustati ni od asonantnog spajanja nezaja`ljivosti iznatièlje.



ske svjetove Krune Quiena i Irene Vrkljan. Uostalom dva prvo-navedena autora (i Sto{i} uz njih) najraniji su hrvatski stihotvor-ci koji su bjelinu stranice shvatili i kao vizualni kadar, te seman-ti~ko punjenje grafi~kih znakova obogatili odjekom prostornihrelacija. Vo|en zanimanjem za takvo pro{irenje iskustva Brani-mir Donat se potrudio okupiti opse`nu zbirku inozemnih i do-ma}ih autora zainteresiranih za fenomen pjesme kao objekta,takozvane »vizualne« ili »konkretne« poezije, u svakom slu~ajuambigne i amfibijske tvorevine na razme|u slovnoga izraza iopti~ke senzacije. Svoju je zbirku ponudio na izlaganje zagre-ba~koj galeriji »Centar«, a svoje refleksije na tu temu objavio jeu eseju »Konkretna poezija — poetska kozmogonija tehnolo{keere«, tiskanom u monografskom broju elitnog ~asopisa »Bit«(br. 566/1969, posve}enoga temi »Oslikovljena rije~«).

Zahvaljuju}i i ovom zgodom Tvrtkovim–Donatovim potica-jima za evidentiranje i vrednovanje i »grani~nih« slu~ajeva po-etske prakse, slobodan sam pretiskati svoju kriti~ku reakciju naspomenutu izlo`bu odabranih uzoraka vizualno usmjerenogapjesni{tva iz daleke 1969. godine. Iz intonacije prikaza mo`e seosjetiti kako nisam odu{evljeni pristalica takva usmjerenja, ne-go vi{e zahvalni gledatelj, oboga}en informativnim pobudama.Premda sam, dakako, ve} prethodno poznavao i cijenio nekeekskluzivne primjere (od Apollinaireovih »kaligrama« do Mor-gensternovih sklopova interpunkcijsko–akcenatskih obilje`ja),a posebno volio ludi~ku komponentu Slamniga i Baloga, Mr-konji}a i Sto{i}a, Machieda i Vladovi}a, da ne govorim o kon-kretisti~kim izazovima slovenske grupe OHO (kojima se pak[alamun ponajprije priklju~io na vizualno–impaginativnoj ra-zini). Me|utim nisam smatrao da mogu}nosti sinteze dvovrsnihznakova mogu i}i u beskraj niti da prostorna ekspanzija slova irije~i mo`e i treba dokinuti referencijalnu, semanti~ku aluziv-nost tzv. logocentrizma. Uostalom, vlastita praksa stihopisanjanametnula mi je odre|ene granice recepcije. Mislim da ipak ni-sam ostao sasvim zatvoren u svojoj »splendid isolation«, a jo{manje bio nezahvalan prema poticaju {to sam dobio iz Tvrtkoveriznice, iz Donatove kriti~ko–stimulativne radionice.

30

TONKO MAROEVI]



Tonko Maroevi}

gluha eratouz izlo`bu vizuelna poezija u galeriji centar

Poznata je izreka da muze {ute kad se oru`je glasa, ali je ne ma-nje istinito da ima jo{ mnogo raznovrsnih prilika kad one ne go-vore ili kad se ne ~uju. Ne mo`emo to pripisati njihovoj svoje-glavosti, ali ne smijemo uvijek prihva}ati ni isprike trenutka.

Pojam »vizualne poezije« javlja se u ovom interdisciplinar-nom vremenu koje je sklono svim spregama tog tipa. Po{to seistro{ilo i zgaslo ono nadobudno poetsko geslo »Muzika iznadsvega«, jedan je dio pjesni{tva po~eo upravljati posebnu pa`njuna grafi~ke elemente; u rasporedu znakova razabirati temeljnuporuku, u bjelinama margine vidjeti svoj pravi glas.

Premda postoji velik broj razli~itih tipova vizualnog pje-sni{tva, ono {to ih ujedinjuje jest prisutnost grafi~kih znakova,naj~e{}e slova, a katkad i cijelih rije~i i re~enica s mnogo slobo-de, raspore|enih po odre|enoj povr{ini. Taj je raspored umnogo slu~ajeva motiviran i razlozima ~itljivosti i efikasnostiporuke te je u tom slu~aju samo izravno pro{irenje pjesni~kogkazivanja, ali je vrlo ~esto odre|en i isklju~ivim razlozima vi-zualne organizacije, a iskori{tena slova nemaju semanti~ku fun-kciju u u`em smislu. Upotreba boja i znakova s drugih podru~jaznatno je pro{iren repertoar mogu}nosti, a novi materijali ineke tehni~ke smicalice poseban su prilog mogu}nostima kom-biniranja.

Izme|u vizualne poezije predstavljene na ovoj izlo`bi i ne-kih vrsta grafi~kog oblikovanja nema o{trog ruba, kao {to se ona

31



na trenutke pretapa i s drugim likovnim granama. U mnogoslu~ajeva i ne moèmo vizualnim pjesmama pristupiti druga~ijenego kao likovnim tvorevinama, jer nemamo elemenata po ko-jima bismo ih razlikovali. U na~elu vizualnu poeziju kao auto-nomnu djelatnost odre|ivala bi prisutnost grafi~kih znakova istanovito (barem asocijativno) »punjenje«, nekakav semanti~kinaboj koji ne zavisi od prostorne dispozicije. Po toj pojmovnojkomponenti vizualna se poezija pokazuje kao derivat pje-sni{tva, kao simptomati~ni pokazatelj nekih njegovih granica ikao svojevrsna imanentna kritika.

Jedno podru~je ovakve djelatnosti nazivaju i konkretnompoezijom podrazumijevaju}i pritom njegovu izravnost, njegovunevezanost uz posebna svojstva pojedinog jezika. I upravo u topolaù se najve}e nade, jer se traì zametak sveop}eg jezika,model sredstva komunikacije. Me|utim rije~ je o piktogramimakoji funkcioniraju samo u strogo odre|enim situacijama i samopo uhodanim konvencijama poput onih koje djeluju u slu~ajureklame ili politi~kog plakata.

Neke oblike moè obuhvatiti termin kineti~ke poezije. Prviput smo u prilici da poezija pokret izraàva pokretom. Nefiksi-ranost elemenata, odustajanje od rije~i, sve su to nekima razloziza ~vrstu vjeru da se nalazimo na pragu bitno novih iskustava uljudskom saobra}anju.

I ako ne dijelimo tu vjeru ~ini nam se nesumljivim da se radio zanimljivoj usputnoj pojavi, ali o njezinim razlozima lak{e jesvjedo~iti tezama nego do sada postignutim rezultatima. I makako ova pojava bila nezaobilazna iz aspekta jezika, pjesni{tva,likovnih umjetnosti i nekih op}ih teorija, sama po sebi malodaje. Jo{ uvijek odve} ìvi od razli~itosti i po razli~itosti: osnov-ni je kriterij zapravo efekt za~u|enja i iznena|enja: pjesni~karije~ moè biti i druga~ije sloèna. Karakteristi~no je da su zna-kovi ~esto slagani u kru`nim, koncentri~nim slojevima, kao daje i podsvjesno na djelu kompleks gubitka sredine.

32

TONKO MAROEVI]



Ironija i igra jo{ su uvijek naj~e{}i predznak. Maniristi~kasvijest podruguje se sama sebi, ali se ruga i tradicionalnoj poezi-ji i tradicionalnom slikarstvu, znaju}i, uostalom da u`iva obo-strane zamjerke. Ta poruga je sve manje djelatna {to je vi{e uopticaju.

(»Telegram«, 1969.)

33

gluha erato



Branimir Donat

Vizualna poezija(Telegram, 15. oùjka 1968.)

Konkretna poezija, odnosno vizualna poezija, odnosno poezijaznaka, fenomen je na{eg vremena.

Tradicionalna poezija temeljila se gotovo isklju~ivo na upo-trebi nacionalnog govora, dakle ona se oslanjala na individual-na svojstva jezika.

Vizualna ili konkretna poezija poku{aj je uspostavljanja ko-munikacione veze pomo}u znakova. Rije~ je o ironi~nom poku-{aju brisanja granica izme|u poezije i grafike, koji se poziva naspoznaje znanosti.

Prema Maxu Benseu, jednom od najzna~ajnijih teoreti~aranove knjièvnosti, na{e je vrijeme promijenilo smisao umjet-ni~kog stvarala{tva. On tvrdi: »Umjetnost nije djelovanje priro-de, ve} djelovanje duha«. Rije~ se vi{e ne upotrebljava kao sred-stvo zna~enja, ve} kao materijalni predmet, kao o~iglednost ilikao nagla{ena fonolo{ka realnost.

1. Iako smo ve} kazali da je vizualna ili konkretna poezijamanifestacija dana{njeg trenutka, ipak i ona, kao i sve{to je vezano uz materijalnu djelatnost ~ovjeka, ima svo-ju bogatu povijest, tako dugu da dopire do prvih po-~etaka nastajanja ideogramskih pisama. Na primjer, vi-zualnu poeziju susre}emo u egipatskim hijeroglifima iu kineskim ideogramima.

2. Unutar evropske tradicije poku{aje slikovne poezije su-sre}emo u helenisti~koj knjièvnosti. Naime, unutarstrujanja azijatizma (zapravo maniristi~kih tendencija)

35



~est je imitativni princip u kojem se poku{ava ostvaritineka veza izme|u predmeta o kojem se pjeva i formal-nog opona{anja njegovih stvarnih kontura.

3. U francuskih retorikera u 15. i 16. stolje}u susre}emoopet vizualne pjesme. Prisjetimo se samo one famozneboce i stihova o boci u Rabelaiseovu Gargantua et Pan-

tagruelu.

4. Princip vizualnosti je ponovno oìvljen u baroku. Spo-menimo kao primjer epitafe koji su tako ~esto svojimgrafi~kim oblikom opona{ali nadgrobne spomenike.

5. U Rusiji 18. stolje}a {arade, logogrifi bili su integralnidio knjièvnosti. Kasnije su se preselili u rubrike obi-teljskih revija koje su naj~e{}e nosile naslov razbibriga.

6. Mallarmé u svojoj poemi Un coup de dés upozorava naneophodnost upotrebe razli~nosti tipografskih znako-va. Bjeline tako|er postaju nosioci zna~enja.

7. Oko 1910. talijanski futuristi, a za njima ostali privr-ènici modernisti~kog pokreta, ponovno poklanjajumnogo pa`nje grafi~kom znaku kao semanti~kom upo-zorenju. Nijemac Christian Morgenstern napisat }epjesmu No}na molitva riba, koja se sastoji isklju~ivo odgrafi~kih znakova kojima se ozna~uju nagla{eni i nena-gla{eni slogovi.

8. Zbirka pjesama Calligrammés Guillaumea Apollinai-rea izlazi iz tiska 1918. godine. U toj su zbirci sakuplje-ne brojne pjesme koje svojim tipografskim osobitosti-ma prisje}aju na predmete tih pjesama. Tako stihoviimitiraju pad ki{e, golubicu, konja, cigaretu koja se pu-{i, topografsku sliku borbenog poloàja, lepezu itd.

9. Gotovo istodobno u Zürichu se javlja Tristan Tzara ipokret dadaizam, koji }e uskoro okupiti mnoge piscekoji ne èle stvarati knjièvnost, ve} eventualno samonjezinu parodiju. Njihova deviza bila je: »DADA NE SI-GNIFIE RIEN« i u tom pisanju neknjièvnosti tako|ersu mnogo upotrebljavali znak. Pjesma je sastavljena od

36

BRANIMIR DONAT



znakova, upozorenja. îta~ poezije mora reagirati naupozorenja, jednako kao {to je to duàn dobar i savje-stan voza~ automobila koji mora paziti na saobra}ajnaupozorenja.

10. Dadaizam je uskoro postao me|unarodni pokret imnoga svojstva dadaisti~ke poetike po~inju se susretatii izvan metropola moderne umjetnosti. U Zagrebu je1921. godine Ljubomir Mici} pokrenuo dadaisti~ku re-viju Zenit i na stranicama tog lista nalazimo mnoga svje-do~anstva po~etaka hrvatske vizualne poezije. Kon-struktivizam u knjièvnosti tako|er pokazuje sklonostiprema poeziji znaka. O toj sklonosti nalazimo svjedo-~anstvo u zbirci pjesama slovenskog modernisti~kogpjesnika Sre~ka Kosovela Integrali, 1926. Ne{to manjesklonosti prema poeziji znaka, prema vizualnoj poeziji,otkrivamo u izdanjima beogradskih nadrealista, no tajprimjer moèmo smatrati tek sekundarnom oznakomnadrealisti~kih istraìvanja.

11. Poslije 1950. godine, s razvitkom statisti~ke estetike, sprimjenom teorije informacije na prou~avanje knjièv-nih djela, istraìvanje strukture znakova i poruka, stati-sti~ko prou~avanje »makrosistema« (re~enica) i »mikro-sistema« (zvukova, slova, znakova s razvojem teorije oproizvodnoj gramatici), aleatorika, zatim semioti~ka is-traìvanja, sve ve}a vizualizacija na{e civilizacije, pa on-da poku{aji raznih eksperimentalnih grupa u Njema-~koj, Italiji, Brazilu, Britaniji, Francuskoj, êhoslova-~koj, pokretanje edicije ROT u Stuttgartu na ~elu s este-ti~arem i kiberneti~arem Maxom Benseom — sve su toklju~ni datumi u obnavljanju i {irenju aktivnosti vizual-ne poezije.

12. U Sloveniji se prije dvije–tri godine javilo nekoliko mla-dih ljudi koji su u Ljubljani objavili knjige poezije neo-bi~na izgleda, novog prijeloma. U njima susre}emokombiniranje rije~i i slika, grafizmi dobivaju vrlo va`nu

37

Vizualna poezija



ulogu i izme|u internacionalnih tendencija tzv. vizual-ne poezije i onog {to se zbiva u gradu Tromostovja nepostoje neke bitne razlike. Istakli bismo jedino da namse ~ini kako mladi slovenski pjesnici Izok Geister — Pla-men, Marko Poga~nik, Toma` [alamun, Franci Zagori-~nik, Matja` Hanèk i Milenko Matanovi} poku{avajuvizualni konkretizam iskoristiti u vrlo odre|ene svrhekritike literarizirane poezije.

Iako i vizualna, odnosno konkretna poezija, predstavljaoporbu poeziji opjevavanja i nadahnu}a, njezin pokreta~ nijeromanti~no osje}anje buntovni{tva svojstveno na primjer dada-izmu, koji je u prvom redu prezirao lagodnost komuniciranjaizme|u pjesnika i potro{a~a poezije. Pristalice konkretne ili vi-zualne poezije igraju se slu~ajem, poigravaju se tradicionalnim~ita~ima poezije, preziru gramatiku osje}aja. Naime, njihova jeimaginacija konstruktivna i kombinatori~na. Ona ne inzistirana stvaranju jednog stalnog zna~enja. Vizualna poetika je gene-rativna ili proizvodna poetika.

Me|utim, razli~ito od futurista koji su u mehaniku polagaliapsolutno povjerenje, pjesnici konkretne poezije poku{avaju utaj odnos proizvodnosti i proizvoda unijeti ne{to malo plemeni-te ironije. Ekvivoknost te poezije, koja istodobno i nije i jest i po-ezija i grafika, posljedica je ili rezultat njihova aleatori~kog pri-stupa znacima bez kojih je svaka pjesma nezamisliva.

Iako naoko ostavljena i prepu{tena slu~ajnostima pojedi-na~nih istraìvanja entuzijasta, slu~ajnim otkri}ima statisti~keestetike, teoretsku podlogu ove poetike moèmo na}i i u napisi-ma pjesnika kojima je rije~ postala suvi{e uska i ograni~ena, uzapisima teoreti~ara grafike, ali istodobno filozofsko opravda-nje njezina postojanja nalazimo u nekoliko stavova ve} citira-nog Wittgensteina, od kojih }emo spomenuti samo dva:

1. Svijet je sve {to je slu~aj.

1.1 Svijet je cjelokupnost ~injenica, ne stvari.

38

BRANIMIR DONAT



Branimir Donat

konkretna poezija —poetska kozmogonijatehnolo{ke ere(»bit« international 5–6, 1969.)

I konkretna, i vizualna, i poezija znaka, fenomen je na{eg vre-mena iako je njihova povijest gotovo jednako stara kao ~ovjeko-va potreba da izrazi svijet oko sebe kao i svijet u sebi. Govorimoli o vizualnoj poeziji, onda moèmo re}i: u po~etku bija{e znak!

Piktogram — bila je to prva metafora rije~i i stvari, metaforakoja je objektivno zabiljeènu situaciju u~inila objektom dos-tupnim i drugima, ali piktogram uvijek nosi u sebi ne{to indivi-dualno, ne{to izrazitije od individualnosti na{eg pisanja. Mo`daupravo zbog toga — kad su se pjesnici na{li suo~eni s jezikomkoji je izgubio mo} i postao skleroti~an uslijed stratifikacije,zbog instrumentalne upotrebe — oni su, jo{ od vremena starihGrka,1 osjetili ono povjerenje i nadu u slikovnost pismenog iz-raàvanja koju ni u na{em vremenu nije odbacio ~ak ni jedanEzra Pound. Otkako se kod Grka pojavio azijanizam kao antitezaaticizmu, pjesni{tvo moè birati izme|u manirizma i klasicizma,izme|u slu~ajnosti i prora~unatosti, izme|u ekspresivnosti ne-jasnog ali dojmljivog znaka i jasnog i providnog zna~enja. Pri-sjetimo se magi~nih formula, kao SATOR AREPO TENETOPERA ROTAS, koje su uzbu|ivale i one {to su ih sastavljali ione {to su ih poslije mnogo stolje}a poku{avali odgonetnuti,shvatiti njihovu dru{tvenu ulogu i u njihovoj neobi~noj konden-ziranosti otkriti magi~ni smisao u kojem su bile pohranjene na-de minulih generacija. Do nas je kroz vrijeme do{ao znak, ali u

39

1 Vidi npr. djelo E. R. Curtiusa: Europäische Literatur und laiteinisches Mittelaltter.



neizvjesnosti vremena i{~ezlo je njegovo zna~enje, on je jedno-stavno zaboravio svoj povijesni sadràj i tako omogu}io da mi unj po~nemo projicirati svoju gnoseolo{ku neizvjesnost, znak sepretvorio u epistemolo{ku metaforu koja uzbu|uje, koja provo-cira, koja privla~i, ali u isti ~as svojom otvoreno{}u zbunjuje.

Kombinatorici sklon duh baroknih, odnosno metafizi~kihpjesnika otkrio je nov i gotovo neiscrpan izvor mogu}nosti ukombiniranju govornog sadràja i vizualnog znaka. Pjesme ma-niristi~kih pjesnika nisu namijenjene isklju~ivo slu{anju, onesvoje puno zna~enje poprimaju tek ~itanjem. Tipografija nas jeuvela u Gutenbergovu galaksiju, evropska kultura i civilizacijana{le su se na pragu novog doba — epohe znakovnog delirija,ere koja svoju kulminaciju doseè u totalnoj vizualizaciji na{egvremena.

Poeziju znaka vi{e ne definira filozofska koncepcija niti »os-je}ajnost« subjekta, ona ne ovisi poput klasi~ne, na primjer he-gelijanske, estetike o filozofskoj koncepciji, nego o metodolo-{koj koncepciji i orijentirana je na objektivne, a ne na subjektivneprobleme2 — tvrde teoreti~ari.

»Konkretna je poezija hibridna umjetnost i, {to vi{e bu-du}nost umjetnosti i znanosti postaje ovisna o probijanju grani-ca izme|u razli~itih disciplina, to se brè bri{u granice te kriti-ke. Naziva se »poezijom«, iako to nije poezija u obi~nom zna-~enju rije~i. To je zapravo udaljivanje od poezije, od grafi~kogoblikovanja i tipografije u dosad malo obra|enom podru~ju nakojem se te tri spomenute umjetnosti me|usobno dodiruju. Pri-znajmo bez okoli{anja — to je poezija koje se priznati pjesnicitradicionalnih formi vrlo rijetko prihva}aju: na popisu suradni-ka antologije Emmeta Williamsa (An Anthology of Concrete Poetry,New York, Something Else Press — Edition Hansjörg Mayer) su-sre}emo arhitekte, dizajnere, tiskare, pravnike, skladatelje, ma-temati~are, teoreti~are informacija — jedva pola tuceta pjesni-ka koji su poznati i po tome {to se bave i ortodoksnim formama.

40

BRANIMIR DONAT

2 To se osobito vidi kod Maxa Bensea, a ne{to manje kod Abrahama MoIlesa.



Konkretna poezija hibridna je tako|er i sa nacionalnog staja-li{ta: ne samo da se njeni proizvodi sluè ponekad poliglotskimrje~nikom, njeni su stvaraoci ~esto u svojoj osobitosti ìv primjerravnoteè izme|u sila iz kojih je ponikla ta umjetnost. Tako jeEugen Gomringer, jedan od osniva~a pokreta, {vicarski dizaj-ner brazilskog porijekla; Matthias Goeritz, kipar i arhitekt, vo-ditelj radionica za vizualni odgoj na Meksi~koj dràvnoj {koli zaarhitekturu, ro|en je u Danzigu; Williams je Amerikanac koji jesedamnaest godina proboravio u Evropi, a s konkretnom se po-ezijom upoznao u vrijeme kad je bio zaposlen u Njema~koj«.3

To su samo neke od bastardnih kombinacija, koje bi vjerojatnonekog »geneti~ara« socijalnih uzroka stvaranja novih umjetni-~kih oblika i te kako zanimale i pruìle dovoljno materijala zasmione hipoteze, od kojih mi, bar za sada, odustajemo.

Tradicionalni pjesnici stvarali su poeziju koja se temeljilaisklju~ivo na upotrebi nekog nacionalnog govora, odnosno za-pisane i izgovoru namijenjene tradicije, dakle, poezija tog tipaoslanjala se na individualnost govora,. a tek onda na univerzal-nost jezika. Pjesnici kozmogonije znaka poku{avaju konstituiratimeta–knjièvnost, knjièvnost meta–jezika. Oni nas uvode usvijet znaka, u svijet u kojem se retori~ki oblici pretvaraju u si-gnitivne slogane.

Konkretna poezija racionalan je i generativan poku{aj pro-gramiranja znakovnih situacija s gnoseolo{kom funkcijom. Ri-je~ je o tehnolo{ki racionalnom, a u odnosu prema tradiciji poe-zije govornog iskustva ironi~nom poku{aju brisanja granica iz-me|u pjesni{tva, govora, grafike, tipografije, teorije igre, teh-nologije, kibernetike i metoda modeliranja koje nas vode pre-ma jednoj novoj umjetnosti programiranja. Nova poetika od-mah je sistematizirala i »lirsku« metodologiju svojih prethodni-ka. Iskustva aleksandrijskih maniristi~kih {kola, latinska varia,retorikeri, barokni i metafizi~ki pjesnici, romantizam koji jesvoju ~e`nju uvijek usmjeravao i izvan granica vlastite metodo-

41

Konkretna poezija

3 The Litterary Supplement od 29. II 1968.



logije pa ~ak i ideologije, Nerval, Rimbaud, povr{ine StephaneaMallarméa, akcionizam i mehani~ki mimetizam futurista, calli-grammesi Guillaumea Apollinairea, postbabilonska situacijakoju su dadaisti gotovo u svim prilikama provocirali, nadreali-sti~ka zaljubljenost u ~uda kolaà, Poundovo otkri}e kineskepoezije i mogu}nosti stvaranja brikolaà od razli~itih tradicija,ironi~nost Morgensternovih pjesama, Cummings, Queneau,pojava gestualnog slikarstva, zatim, rekao bih, nadolazak »le-traset revolucije« i tehnike kserografa, supermodernih offset te-hnika — sve je to u konkretnoj kao i u vizuelnoj poeziji postalonjezina tradicija i recentnost, njezina sudbina i mogu}nost sub-jekta da naslu}uje i proizvodi jednu novu »realnost«, zapravopredmete u svijetu predstavljanja.

»Lingvistika je drugdje slijedila — ali na racionalnom planu— pokret pjesni{tva: Saussure, Victoria Welby i Pierce stvorili susemiologiju u po~etku na{eg stolje}a; poslije opse`nog rada ob-ja{njenje je bilo gotovo, teorija informacije i teorija teksta bija-hu stvorene i pjesnici konkretne i specijalne poezije mnogo du-guju Wittgensteinu, Abrahamu Molesu i Maxu Benseu koji suotkrili strukture na kojima se danas temelji na{a poezija.

Zahvaljuju}i na{im prethodnicima u poeziji i lingvistici je-zik je dugo promatran onako kako se dijelio: semantika, semio-logija, estetika ~inili su se posve jasni; analiziraju}i dah, artiku-laciju, sintakti~ke mehanizme, promatraju}i znakove, ritmove,naglaske... sve parametre jezika, pjesnik je postao svjestan danova djela moè stvarati s tim parametrima. Lingvisti~ka mate-rija odjednom se pokazala bogatijom, prostranijom, dubljomno {to se vjerovalo; ona nazna~uje ostale mogu}nosti stvaranja,dakle multiplikaciju na{ih sloboda.«4

Nije li to bila reakcija na pote{ko}e pred kojima se na{la tra-dicionalna poezija kad je osjetila semanti~ke granice govornesintakse? Pjesnicima se njihov individualni govor, kao i jezikknjièvnosti kojoj su pripadali pokazao odvi{e iscrpenim i kon-

42

BRANIMIR DONAT

4 Pierre Garnier: Spatialisme et poesie concrète, GalIimard str. 11.



kretiziranim u doslovnim zna~enjima upravo one socijalne i du-hovne strukture kojoj su i sami pripadali. Jezik poezije gotovo jepreko no}i, poslije zamora avangardisti~kih pokreta, postao in-valid pod teretom socijalnih zna~enja, postao je `rtva dru{tvenekonkretnosti. Ali da bi se pribliìlo totalitetu komuniciranja,trebalo je do}i do raskida s ambicijama ideologizirane i subjek-tivne knjièvnosti osje}aja, doìvljaja i dru{tvene akcije. Treba-lo je konstituirati takve odnose izme|u znakova da oni izazovuperceptivnu za~udnost koja ide od znaka preko situacije do ob-jekta u funkciji produène metafore, {to postaje modelom estet-ske komunikacije, ali i prototipom nihilisti~ke situacije u kojojje nemogu}a istina apsolutnog.

Me|utim, prije nego {to poku{amo dati panoramu intenci-ja, ostvarenja i povijesti toga internacionalnog pokreta koji svo-je pristalice i stvaraoce podjednako okuplja i u Italiji, i u Francu-skoj, i u Saveznoj Republici Njema~koj, i u [kotskoj, i u êho-slova~koj, i u Belgiji, i u [vicarskoj, i u Jugoslaviji, u Sjevernoj iJu`noj Americi, u Japanu, da ne nabrajamo gotovo registar ~la-nica Ujedinjenih naroda — dok kod nas u Ljubljani djeluje ~vrstoorganizirana grupa poznata pod imenom OHO i okuplja neko-liko i u tradicionalnim formama vrlo afirmiranih mladih slo-venskih pjesnika reista — treba poku{ati odrediti {to je to kon-kretno. U Filozofijskom rje~niku Matice hrvatske ~itamo: »Konkre-tan (u opreci prema apstraktnom) stvaran, sa stvarno{}u sra-{ten, u stvarnosti sadràn, s ta~nim prostorno–vremenskim od-re|enjem (hic, et nunc, v.), pristupa~an osjetnom doìvljavanju.Tzv. konkretni pojmovi odnose se na pojedina~ne zorne pred-mete.«5

Ali u odre|enju strukturalnih i povijesnih odrednica svakogeksperimentalnog pokreta, svake {kole, nailazimo na mno{tvoprepreka i kontradikcija koje onemogu}uju da se praksom i te-orijom jednih obuhvate iskustva i tendencije svih onih koji su sezavukli pod kapu konkretne kao i vizualne poezije. Za Brazilce,

43

Konkretna poezija

5 Filozofijski rje~nik, Matica hrvatska, 1965, str. 214.



a njihova grupa okupljena oko ~asopisa Noigandres dala je uz[vicarca Eugena Gomringera prve primjere teoretskog razmi-{ljanja o ovom novom fenomenu komuniciranja, konkretna po-ezija je plod tenzije rije~i–objekata u relaciji vrijeme–prostor.

»Odri~u}i se borbe za apsolutno, konkretna je poezija ta ko-ja ostaje u magnetskom polju permanentne relativnosti. Kro-no–mikro–mjere slu~aja. Kontrola. Kibernetika. Pjesma se re-gulira sama kao mehanizam: feed–back. Sna`na komunikacija(funkcionalnost i struktura stopile su se), sve to pjesmi pridajepozitivnu vrijednost i vodi njenoj vlastitoj proizvodnji.

Konkretna poezija: totailna odgovornost pred jezikom. Ap-solutan realizam. Oporba poeziji subjektivnog i hedonisti~kogizraza. Da se stvori ta~an problem i da se dokine u ~uvstvenomjeziku. Op}a umjetnost rije~i. Pjesma stvara = upotrebni pred-met.«6

Poezija eksperimentalnih stilova, poezija koja se {ezdesetihgodina po~ela sve ~e{}e pojavljivati po razli~itim glasilima ili usustavno ure|ivanim bibliotekama, poezija koja se sa stranica~asopisa preselila na povr{ine plakata, a i iz biblioteka u izlo-`bene salone, na{la je svoje prve promotore u duhovima koji suosjetili da je nastupilo vrijeme generativnih poetika, tj. poetikaodnosa. Nije nimalo neobi~no da knjiga konkretnih tekstovaEugena Gomringera nosi ime die konstellationen les constellationsles constelaciones. To je knjiga u isto vrijeme i jednostavna, i para-digmati~na u svojoj vidljivosti, to su tekstovi koncipirani na na-~elima geometrijskih odnosa koji poprimaju komunikativnufunkciju i privla~e svojom koncizno{}u, kombinatorikom i svo-jom slikovno{}u, kao i mogu}no{}u da budu vrlo jednostavnopercipirani.

»Konstelaciju fiksira pjesnik koji odre|uje prostor, poljesnaga i nazna~uje svoje mogu}nosti ... ^italac, novi ~italac, prih-

44

BRANIMIR DONAT

6 Augusto de Campos, Décio Pignatari, Haroldo de Campos: Plan pilote pour la poésieconcrète, Les Lettres no. 31, str. 16–17.



va}a smisao igre. S konstelacijom se ne{to stavlja u svijet. Kon-stelacija je realnost po sebi, a ne pjesma o ne~em drugom ... «7

Nije te{ko zaklju~iti da je pristup pjesnika konkretnoj poe-ziji racionalan i konstruktivan i da je problem konkretne poezi-je u klasi~nom problemu literature: u sadràju — kao psiholo-{koj pri~i, kao izvje{taju iz arhive sentimenata i socijalnih obi-~aja. Gomringerove konstelacije nisu pjesme o ne~emu dru-gom, to su realnosti jezi~nih odnosa, kao i znakovnih situacijakoje imaju svoja gravitaciona polja i svoju logiku teksture. Kon-kretno umnoàva pojavnost teksta, njegovu materijalnost. Dokapstraktno reducira pojavno i materijalno, konkretno je vanj-sko, posebno i materijalno.8

Aleatorika, kao protuteà determinizmu tradicionalne um-jetnosti prikazivanja u kojoj je slu~ajnost isto tako kao i kon-struktivnost bila inkarnacija smrtnog grijeha improvizacije i ne-autenti~nosti, svakodnevno sakuplja poene po arenama moder-ne umjetnosti. Danas su sve ~e{}i umjetnici koji poput A. Rob-be–Grilleta samouvjereno izjavljuju da ih u umjetnosti zanimaisklju~ivo stvaranje oblika. Toj je te`nji bliska teoretska misaoMaxa Bensea koji tvrdi da je na{e vrijeme promijenilo smisaoumjetni~kog stvarala{tva, jer »umjetnost nije djelovanje priro-de, ve} djelovanje duha«. Konzekventno ovoj tezi, i u poeziji do-lazi do promjene. Rije~ vi{e nije bitni prenosilac zna~enja, sa-dràj nije vi{e sahranjen u rije~ima, ve} u sintaksi znakova smje-{tenih na povr{ini ili kao fonolo{ka realnost.9

Konkretna pjesma je tehnolo{ka realnost s unutra{njom di-namikom, ona se neprestano ~ita i nemogu}e ju je pro~itati bu-du}i da su silnice zna~enja multilateralne, pa je vizualni dojamneobi~no vaàn, jer se pogledom tvore vizualni dojmovi koji do-vode do opti~ke tenzije na ozna~enoj povr{ini.

45

Konkretna poezija

7 Eugen Gomringer: cit prema Les Lettres! no. 32, str. 8.8 Vidi djela Maxa Bensea.9 Uz primjere typopoezije postoje i poku{aji stvaranja verbofonetskih pjesama — spo-

menimo samo Austrijanca E. Jandla.



Bense je u svojim radovima upozoravao na va`nost probabi-listi~kog pristupa fenomenu komuniciranja. Za njega su i ne-predvi|eno i nevjerojatno vi{i stupanj strukturalnog reda. Ponjemu informirati zna~i oformiti i poru~iti. Prema tome, informa-cija sadrì na~elo reda, posebnost kakvu nam daje samo organi-zacija umjetni~kog djela.

Konkretna kao i vizualna poezija ukazuje op}enito na vizua-lizaciju kao bitnu orijentaciju ovih hibridnih umjetnosti koje sebez nekih naro~itih skrupula nazivaju poezija, iako to imeno-vanje dovodi u pitanje cjelokupnu poeziju koja nije pokazivalaambicije da multiplicira materijalnost, nego je poku{avala on-tologijsko mi{ljenje izraziti posredstvom pojmovnog i relativnojednozna~nog izlaganja. Tehnolo{ka pak poezija nastoji proiz-voditi i mijenjati ono {to jeste. Mallarmé nas upoznaje s poezi-jom odsutnosti u kojoj su stvari nosioci dokinute realnosti (kaou vilinskim pri~ama, kao u legendi o kralju Midasu, u kojima sepredmeti poslije dodira realiziraju u ne{to drugo), kod ovog sepjesnika derealiziraju, one su prisutne jedino posredstvom ri-je~i koja ih imenuje. Tehnika te poezije ujedno je metafizika togpjesni{tva. U pjesni{tvu kojim se mi bavimo, jo{ uvijek neodlu-~ni da li se govore}i o poeziji na{a misao odnosi i na literaturu,tako|er ne susre}emo razumljivost na svakom koraku; ona jedar privilegiranih trenutaka koji na kraju postaju plijen umi-je}a vizualizacije, tog imperativa potro{nog dru{tva, ~iji }e jedi-ni trajan spomenik biti golema smetli{ta ambalaè; ali umjestorazumljivosti, koja je uostalom uvijek bila mezimac klasicisti-~kog gledanja na svijet, ta nam aktivnost ruke koja èli konstrui-rati ZNAK nudi djela sna`ne sugestivnosti. Prema Kostasu Axe-losu ispo~etka je techné upu}ivao na logos (jezik i smisao). Sta-panje umjetnosti i tehnike ostvaruje se u ovom slu~aju pomo}utehnologije. Dakle, konkretna kao i vizualna poezija ukazuje nabitnu orijentaciju prema vizualizaciji. Grafi~ki znaci pletu naj-razli~itije teksture, konfiguracije i konstelacije, vrijeme knjièv-nosti transformiralo se u povr{ine tekstura i prostor objekata.Slova su vrlo ~esto analogna silnicama u magnetskom polju.

46

BRANIMIR DONAT



Max Bense }e konstatirati da odsada »~italac gleda pjesmu, a nekroz nju«. Ideogrami~nost se javlja kao logi~na posljedica tih te-oretskih premisa, dok se slogan javlja kao prakti~ki rezultat po-trebe za komuniciranjem. U praksi nekih stvaralaca, kao npr.kod Augusta de Camposa, javit }e se kolaìrana slika nekog de-talja (oko za oko)10, kod Mary Ellen Selt samo znak (Moon ShotSonnet)11 itd., pa se moè govoriti i o ra|anju jedne ekskluzivnesemioti~ke poezije.

Ali pou~eni povije{}u, koja nam iz dana u dan govori da podovim na{im suncem ima tako malo novih stvari, poku{at }emo okonkretnoj poeziji govoriti kao o ne~emu {to posjeduje konti-nuitet u vremenu, kao o pojavi koja je u razli~itim oblicima bilaprisutna u toku povijesti ~ovjekova saobra}aja.

Korijeni dosiù daleko u vrijeme slikovnih pisama. Azijani-zam bi predstavljao poku{aj prve kodifikacije opredme}ene po-ezije. Da je posrijedi bila jedna vitalna potreba govori nam pri-mjer famozne boce iz Rabelaisovog Gargantue i Pantagruela(1531), slu~aj dijagrama i crnih stranica iz Tristrama Shandyja(1760), tipografski delirij ma{tovitih slova, tipografija dadaisti-~kih glasila i pjesni~kih zbirki. S druge strane tu valja uzeti u ob-zir ars combinatoria, umije}e koje je u odre|enom periodu bilointegralni dio knjièvnosti. Napr. u Rusiji osamnaestog stolje}a{arade, logogrifi i sli~ne grafi~ko jezi~ne igre pripadale suknjièvnosti.12

Futurizam je otkrio dinamiku slova; dodu{e, tim se svoj-stvom nije koristio i Mallarmé (Un coup de dés, 1897), dok }eironiji sklon Christian Morgenstern napisati No}nu molitvu ri;ba(1905) sa~injenu od grafi~kih znakova kojima se u metrici oz-na~uju nagla{eni i nenagla{eni slogovi. Pjesma se pretvorila u

47

Konkretna poezija

10 Vidi knjigu An anthology of conncrete poetry, edited by Emmett Milliams, edition Hans-jörg Mayer.

11 Ibid.12 Spomenimo samo neke pjesme ruskog pjesnika Deràvina ili primjer malo pozna-

tog maniristi~kog pjesnika Rèvskog na kojega me je ljubazno upozorio njema~kislavist Reinhard Lauer.



semioti~ki signal. Postoji jo{ jedno svjedo~anstvo o Morgenster-novu intuiranju problema znaka; u jednoj od njegovih knjigapoezije, koje su mnogi smatrali posve nepoeti~nima. Pjesmanosi naziv Kilometarski stup i u slobodnom prijevodu glasi:

Sred zaba~enih njedara {umeCrnom bojom on govori.Da bi putnik namjernik saznao:»Dvadeset i tre}i kilometar!«

Nije smije{no: ni do kogaTekst svoj stup ne moè datiAko na{e o~i ne unesu smisaoU njegove mrtve znakove.

Ne gledamo li na njeg tako[to zapravo jeste on?Pojava je neobi~na:O~i za nas tvore svijet.13

Zbirka slikovnih pjesama Calligrammes Guillaumea Apolli-nairea izlazi god. 1918. Imitativno na~elo stapa duboku sen-zualnost i grotesknost pjesnika koji je ~ak i u igrarijama uspio iz-raziti jedno tragi~no osje}anje ìvota.

Gotovo u isto vrijeme u Zürichu se javlja dadaizam, pokret ukojem dominira destruktivni odnos prema stvarnosti. Pjesnicivi{e ne èle pisati staru, ortodoksnu i mnogopo{tovanu knjièv-nost; ako i{ta i èle stvarati, onda je to njezina parodija. Njihovadeviza je bila DADA NE SIGNIFIE RIEN i u tom pisanju nek-njièvnosti dadaisti su se vrlo izda{no koristili semioti~kim14 pi-sanjem. Njihove su se pjesme vrlo ~esto sastojale od vizualnihupozorenja. Prema uvjerenju dadaista, ~italac poezije duàn je

48

BRANIMIR DONAT

13 Navedeno prema ruskom prijevodu knjige Karl Steinbuch: Automat und Mensch, Av-tomat i ~olovjek, izd. »Sovetskoe radio«, Moskva 1967, str. 43.

14 Trenutno su mi u ruke do{la Oeuvres complètes Paula Eluarda, Pleiade, i u njoj na-lazimo dosta primjera typo–nagla{avanja.



reagirati na ta znakovna upozorenja jednako pa`ljivo kao {todobar voza~ u ìvom prometu mora paziti na put, putokaze iostale voza~e.

Kako je dadaizam uskoro postao me|unarodni pokret, imnoge zna~ajke dadaisti~ke poetike po~inju se sve ~e{}e susre-tati i izvan metropola moderne umjetnosti. I Zagreb je tih godi-na, mo`da vi{e nego ikada, stvarno integriran u duhovna kre-tanja avangardisti~ki orijentirane umjetnosti. Izlazi internacio-nalni ~asopis Zenit i na njegovim stranicama nalazimo rje~itasvjedo~anstva typopoezije, sli~no svjedo~anstvo nalazimo i nastranicama posthumno objelodanjene zbirke Integrali15 sloven-skog pjesnika Sre~ka Kosovela, koja je napisana 1926, ali se ti-skana pojavila tek 1967. godine. Kod beogradskih nadrealistatako|er pronalazimo stanovite znakove ljubavi prema typo-kombinatorici, ali se vizualizam kod njih naj~e{}e zadovoljavaoumjetno{}u kolaà.

Poslije 1950, s razvitkom statisti~ke estetike, primjenom te-orije informacija i sve sustavnijim istraìvanjem fenomena ko-munikacija na podru~ju umjetnosti, nova dostignu}a na podru-~ju istraìvanja struktura znakova i poruka, zatim prvi ohrabru-ju}i rezultati u statisti~kom prou~avanju »makrosistema« (re~e-nica) i »mikrosistema« (zvukova, slova, znakova), iskustva gene-rativne (proizvodne) gramatike, pojava aleatorijske glazbe ipermutacione grafike, multipla istraìvanja fenomena estetskepercepcije, sve ve}a pa`nja upravljena na semioti~ka pitanja i toiz vrlo razli~itih gledi{ta, otvaraju nove mogu}nosti istraìvanjai eksperimentiranja. Vizualizacija na{e civilizacije, era stripa,nametljive reklame, pojava kineti~ke umjetnosti, prakti~na is-kustva eksperimentalnih grupa u SR Njema~koj, Brazilu, Italiji,Francuskoj, Engleskoj, êhoslova~koj, pokretanje edicije ROTu Stuttgartu, brojne internacionalne manifestacije — sve to mo-èmo navesti kao klju~ne trenutke u konsolidiranju toga pokreta.

49

Konkretna poezija

15 Iako su se sabrana djela ovog pjesnika pojavila prije vi{e godina, tek poslije re-cepcije grafizama u poeziji grupe OHO, do{lo je do objavljivanja ove zna~ajne knji-ge.



Vrijedno se naro~ito pozabaviti djelatno{}u grupe ROT. Zato postoji vi{e razloga. U prvom redu rije~ je o jednom duhov-nom sredi{tu oko kojeg se okupljaju i stvaraoci i teoreti~ari —uzajamnost njihova rada, kako to pokazuju rezultati, vrlo jeproduktivna. Zatim, grupa nije zatvorena, nego povezuje raz-li~ite li~nosti i tendencije i iz drugih sredina.

Iako pojmove eksperiment, eksperimentalno, planirano i progra-mirano naj~e{}e povezujemo uz prirodnoznanstvena istraìva-nja, dvadeseto je stolje}e unijelo u knjièvnost eksperiment nesamo kao na~in promatranja pona{anja neke umjetnine u no-vim okolnostima, ve} i kao mogu}nost utjecaja tih novih okol-nosti na promjene unutra{njih zna~enja, promjene struktura, teomogu}ivanje suo~avanja i programiranja nepoznatog premapoznatom i obratno, kao i suo~avanje provjerljivog s neprovjer-ljivim, predvidivog s nepredvidivim. Eksperiment provocirabrojbenost hipotetskih odnosa poznatog i nepoznatog, o~ekiva-nog i neo~ekivanog, provocira iskustvo, omogu}uje nam daprou~avamo odnose mikro i makro–struktura u kojima nastajupromjene vrijednosti do kojih smo do{li empirijskim prou~a-vanjima umjetni~kih djela u kontekstu svoje tradicije.

Uno{enjem poznatih i konstantnih elemenata u kaos nekogstanja ili nedefiniranost neke aleatori~ki proizvodne situacijekoja se neprestano mijenja, zatim poigravanje sa slu~ajem, su-protstavljanje tradicionalnoj kauzalnosti imaginativnog i mate-rijalnog indeterminizma (npr. slu~aj »ta{izma«) otkriva ne samoda se na{ odnos prema tom novom svijetu promijenio, nego se itaj svijet u svjetlu novih spoznaja gotovo preko no}i promijeniotako da se vi{e nije mogao mjeriti i mjerno izraziti starim mjera-ma. Eksperiment je dakle poku{aj izazivanja slu~aja koji }e semo}i kasnije primjenjivati s odre|enom svrhom.

Otkako je eksperiment shva}en kao mogu}nost da se knji-èvnost oslobodi konvencija, javljaju se eksperimentalni stilovi ikombinirane tehnike. Sve su to reakcije na konkretnu situacijuu umjetnosti gdje je suvereno gospodario egzistencijalizam: onse u mnogim konkretnim ostvarenjima pretvorio u diktaturu

50

BRANIMIR DONAT



doktrine, koja je po svaku cijenu i u svakoj prilici manifestacijiprema kojoj je osjetila afinitet pridavala ontolo{ko zna~enje, za-boravljaju}i na neke od bitnih elemenata moderne umjetnosti— neponovljivost, izvornost i mogu}nost da se u jeziku otkrijedom autenti~nog postojanja, a da se tehnika javlja kao oblikigre ~ovjeka i igre svijeta.

Jedna od sredi{njih li~nosti koja je poku{ala pojmovno sre-diti ono {to su pjesnici vidljivog poku{ali intuirati i konstruirati,Max Bense, izjavljuje — i poku{ava braniti u ~etiri knjige svojeEstetike — da suvremenog ~ovjeka vi{e ne fascinira prirodno li-jepo. Prema njemu umjetnost nije »djelovanje prirode, ve} dje-lovanje duha«,16 a duh zanimaju ~injenice i odnos me|u njima,mogu}nost sre|ivanja odnosa me|u njima, odnosno, premaAbrahamu Molesu, mogu}nost njihovog percipiranja postajesredi{nji problem komuniciranja. Poslije tih iskustava teorijeinformacije i prakse massmedia, govore}i o jeziku konkretne ivizualne poezije, mi vi{e ne mislimo na jezik kao realitet ve} najezik kao strukturu i njegove stupnjeve kodifikacije o kojimanam govori semiologija, jer je pojam znaka usko povezan s poj-mom informacije.

Jezik je znakovni sistem sposoban izvr{iti spoznajnu i komu-nikacionu funkciju u procesu ljudske djelatnosti, a rije~ je oslo-bo|ena svoje uobi~ajene uloge internacionalne veze zna~enja,ona sama postaje materijal za prikazivanje. Bense je konstitui-rao jednu kozmolo{ku, statisti~ku estetiku u kojoj se kao temelj-ni problem javlja mogu}nost razlikovanja fizikalnog od estet-skog procesa, odnosno razlikovanja entropije od informacije.Utjecaj te teorije utoliko je ve}i {to je Bense ujedno i du{a krugaoko edicije ROT koju ure|uje uz suradnju dr Elizabeth Walther,izvanrednog poznavaoca semioti~kih teorija Amerikanca Pier-cea, te poznavaoca poezije Francisa Pongea — {to tako|er go-vori o ozbiljnom teoretskom anga`manu.

51

Konkretna poezija

16 Cit. prema Maks Benze: Teorija znakova kao osnova nove estetike, Delo 8–9, Beograd1967, str. 962.



U ediciji je do danas iza{lo oko ~etrdesetak knjiga. Bez obzi-ra na male naklade i ograni~eni broj zainteresiranih ~italaca, uredovima mladih intelektualaca sve je vi{e onih koji pokazujuzanimanje za djelatnost umjetnika ~ije su knjige iza{le u toj edi-ciji. Kao {to je Max Bense svojim organizatorskim darom daoosnovnu orijentaciju prakti~nog djelovanja grupi, u svojim es-tetskim radovima poku{ao je stvoriti teoretsku podlogu tim ek-sperimentalnim htijenjima, zala`u}i se u ~etiri nevelike knjigesvoje estetike za modernu, neklasi~nu, semioti~ku, funkcional-nu, statisti~ku, strukturalnu ili modalnu mikro–estetiku, dok jeu knjizi Experimentelle Schreibweisen dao kratak nacrt temeljnepodjele pjesni~kih tekstova sa stajali{ta statisti~ke estetike, a uisto vrijeme u nekim svojim eksperimentalnim tekstovima de-monstrira prakti~nu metodu vlastitih teoretskih na~ela.

U Parizu djeluje ve}i broj stvaralaca na podru~ju vizualnog.Izlazilo je vi{e revija na ~ijim su stranicama objavljivali autori iz~itavog svijeta. Mnogo je na populariziranju i predstavljanjuspecijalizma u poeziji pridonijela revija Les Lettres kojoj su glavniton davali Pierro i Ilse Garnier. Pierro Garnier je 1968. u izdan-ju Gallimarda objelodanio knjigu Spatialisme et poésie concrètegdje je vrlo sustavno dan historijat pokreta, kao i osnovne teo-retske zasade, a u dodatku mala panorama dokumenata i teo-retskih priloga o konkretnoj poeziji.

Jean–François Bory i Julien Blaine objavili su dosada tribroja revije Approches, a Jochen Gertz du{a je izdava~ke ku}eAgentzia koja je objavila vi{e izdanja konkretista iz cijeloga svije-ta.

Belgijanci Paul de Vree i Ivo Vroom vrlo su aktivni i kao pje-snici i kao animatori. Prvi izdaje reviju Tafel ronde, a drugi La-bris. Paul de Vree objavio je 1968. knjigu Poësie in fusio u kojojdaje prili~no opse`an povijesnoteoretski uvod, a zatim malu an-tologiju vizualne, konkretne i fonetske poezije.

Gledaju}i antologije Josefa Hir{ala i Bogumile Grögerove,ili Emmetta Williamsa i Paula de Vreea, kao i pojedine revijekao {to su: Modula (Genova), Antipiugiua (Torino) i La Battana

52

BRANIMIR DONAT



(Rijeka) — u kojima nalazimo panoramske prikaze najkarakte-risti~nijih ostvarenja toga vrlo {arolikog, vitalnog ali ~esto i kon-tradiktornog pokreta, kojemu nepoznati autor ~lanka u The Ti-mes Litterary Supplement od 29. II 1968. osporava status i funkcijupokreta rije~ima: »Zato konkretizam nije toliko pokret kolikokonfuzan element mogu}e revolucije« — vidimo da postoje raz-li~iti putovi da se dopre s onu stranu Subjekta.

U êhoslova~koj nalazimo relativno velik broj stvaralacakoji poku{avaju upozoriti na poetsku vrijednost znakovne ma-terijalnosti pisanog jezika, ali neke organiziranije djelatnosti ~i-ni se da nema; ipak valja spomenuti J. Hir{ala i B. Grögerovukoji su orijentirani na pisanje semanti~ke poezije, zatim J. Volo-cha, E. Ov~a~eka, J. Kolara i V. Havela.

U Sloveniji djeluje dosta dobro organizirana grupa OHO.Njeni su ~lanovi objavili nekoliko knjiga, plaketa ili, kao {to suih oni sami nazvali, artikala. Dvobroj ~asopisa Problemi (67–68)uredila je grupa pod nazivom Katalog. Izme|u ve} spomenutihartikala i Kataloga postoji odre|ena veza — koju simplifikatorskimoèmo nazvati ideologijom reizma.

I u pojedinim hrvatskim knjièvnim ~asopisima mogli smoizme|u pjesama pisanih u ortodoksnoj formi uo~iti poneku vi-zualnu pjesmu Zvonimira Baloga u kojoj zamje}ujemo dvije do-minantne komponente — fenomenolo{ki opis predmeta kojisvojom jednostavno{}u dovodi do ironi~ne napetosti, te njihovugrafi~ku rekonstrukciju pomo}u slova u total predmeta; napro-tiv, kod Ivana Slamniga nagla{eniji je semanti~ki aspekt, dok seo vizualnoj komponenti moè govoriti samo u zanimljivoj pje-smi Kvadrati ljubavi iz prve pjesnikove zbirke Aleja poslije sve-~anosti (Zagreb 1956), a neki poku{aji Josipa Sto{i}a ostali su urukopisnom obliku. Nedavno smo uo~ili neke poku{aje i kod jo{neafirmiranog pjesnika konkretnog Borbena Vladavi}a.

Prije stanovitog vremena pojavila se u Beogradu vrlo ra-sko{no opremljena knjiga konkretne poezije Pustolina VladanaRa|enovi}a u kojoj prevladavaju neologizmi i glavna je pa`njapjesnika usmjerena na semanti~ki aspekt. Na trenutke nam se

53

Konkretna poezija



~ini da smo se susreli s pjesmama genijalnog Rusa Hlebnikovakoje su se vizualno reinkarnirale u grafi~ki diferencirane po-vr{ine s nagla{enim elementom zauma.17

Iako se moè i mora govoriti o razli~itim oblicima prodira-nja eksperimentalnih stilova u moderno pjesni{tvo i vrlo razli-~itim poticajima ili reakcijama na situaciju u ortodoksnoj poezi-ji, poezija znaka reakcija je na politizirani jezik, koji je poprimioarbitraran karakter, ali priroda bunta kojim je ta poezija pro-èta druga~ija je u svojoj srì od dadaisti~kog i nadrealisti~kogbunta koji su èljeli osporiti tradicionalnu i ortodoksnu knjièv-nost. Namjera ovih sadràna je u èlji da se stvori metaliteratu-ra, da se osvoji podru~je za racionalni lirizam u kojem dominirakombinatorika i konstruktivnost. Ovo pjesni{tvo ne inzistira narije~ima ve} na paradigmatskim znakovnim situacijama {to okosebe tvore stanovita semanti~ka polja koja identificiramo kaognoseolo{ke metafore. Ta mobilnost zna~enja uvjerava nas daje poetika konkretne poezije generativna poetika.

Me|utim, za razliku od futurista koji su u mehaniku o~i-gledno imali apsolutno povjerenje, pjesnici vizualne poezije,pjesnici tipografskog onirizma zainteresirani su za istraìvanjeznakovnih makro i mikro–struktura, a stvarnost se u tim novimaspektima otkriva uvijek na nov i neo~ekivan na~in.

Iako naoko prepu{tena slu~ajnostima pojedina~nih istraì-vanja entuzijasta, konkretna poezija, isprva neo~ekivanim, adanas predvidivim otkri}ima koja se temelje na iskustvima teo-rije informacije, fenomenologije percepcije, teoriji igre, razvit-ku grafi~kih tehnika, te potrebi da se uvijek uspostavlja »pje-sni~ka o~evidnost« na koju je ukazivao Paul Eluard; — ta poezi-ja nije vi{e dijaspera na pola puta izme|u knjièvnosti obi~aja iknjièvnosti eksperimentiranja — zapravo ona postaje nova re-alnost, koju je te{ko definirati stati~ki, s tradicionalnim odred-nicama. Primjer velikih pjesnika — koji su se spustili u podzem-

54

BRANIMIR DONAT

17 Ruski izraz zaum (s one strane razuma) odnosi se na individualni pjesni~ki govor kojise ne temelji na uobi~ajenim lingvisti~kim normama nego na osobnoj intuiciji.



lje jezika, gdje uvijek »sjaji« heraklitovska tmina, i koji su spoz-nali da je mnoga rije~ i mnogi sintakti~ki odnos pjesni~ki tolikozloupotrebljen te je izgubio pravo da `ivi pod krovom pjesni{tva— uvjerava nas da su iskazi Wittgensteina i te kako pjesni~kiproduktivni. Zadovoljimo se citiranjem samo dvaju:

1 Svijet je sve {to je slu~aj.1.1 Svijet je cjelokupnost ~injenica, ne stvari.

55

Konkretna poezija

Naslovnica ~asopisa bit international, broj 5–6, 1969. U ovom broju, koji jeuredila Vera Horvat–Pintari}, objavljen je tekst Branimira Donata. ^asopis jedizajnirao Ivan Picelj.



Izložba

konkretnevizualne i

Gliptoteka HAZU9. — 29. 4. 2011.

poezije



Branko Franceschi

Izlo`ba Branimir Donat ivizualna poezija

Izlo`ba Branimir Donat i vizualna poezija, organizirana njemuu spomen u Gliptoteci HAZU od 9. — 29. 4. 2011. godine, spajadvije cjeline posve}ene vizualnoj i konkretnoj poeziji, koja jepredstavljala jedan od njegovih osobno dragih i va`nih stru~nihinteresa. Prva cjelina predstavlja umjetnike i poeziju prona-|enu u Donatovoj ostav{tini, kao {to su edicije i publikacije:Agentzia 2, Edizioni TOOL i Problemi, te umjetnici: HeimradBäcker, Lucian Caruso, Steve Christl, Hans Clavin, Bob Cob-bing, Ana Eccetera, Pierre Garnier, Heinz Gappmayr, JosephKosuth, Fritz Lichtenauer, Jean–Claude Moineau, Timm Ul-richs i Jiûí Valoch — sve suradnici i sudionici njegove pionirske iantologijske izlo`be »Vizuelna poezija« u nekada{njoj GalerijiCentar u Zagrebu, odrànoj 1969. godine. Druga cjelina pred-stavlja vizualnu i konkretnu poeziju iz Kolekcije Marinko Sudaci djela umjetnika koji su je stvarali prije i za vrijeme njene plane-tarne ekspanzije, poput: Atille Csernika, Iztoka Geistera Plame-na, Matjaà Hanèka, Radovana Iv{i}a, Katalin Ladik, SlavkaMatkovi}a, Marka Poga~nika, Zorana Popovi}a, Bogdanke Poz-nanovi}, Josipa Sto{i}a, Tomaà [alamuna, Ivana Volari}a Fea,Vlade Marteka i Ante Vukova.

U svojoj cjelini izlo`ba je hommage kakvog pisac i teoreti~arDonatovog profila imanentno zahtijeva. Istovremeno to je po-sveta, obljetnica, podsje}anje i daljnje istraìvanje na tragu ko-jeg je Donat svojim, nije pretjerano re}i, prosvjetiteljskim à-rom i zacrtao. Vizualna poezija, iako danas percipirana kao po-

58



vijesni fenomen, intenzivno `ivi u suvremenoj vizualnoj kulturi,a nadasve u vizualnoj komunikaciji. Stoga }e izlo`ba u skladu sastrategijom Kolekcije Marinko Sudac, mladim nara{tajima pu-blike i stru~njaka predstaviti segment umjetni~ke prakse dubo-ko ukorijenjen u suvremeni vizualni jezik i kulturu, te jo{ jed-nom pokazati sposobnost lokalne i regionalne umjetni~ke sce-ne da bude aktivni sudionik doga|anja koja su obilje`ila inter-nacionalni kulturni kontekst vlastite epohe.

59

IZLO@BA VIZUALNE I KONKRETNE POEZIJE



61

Vizualna poezija

Branimira Donataiz ostavštine



Edizioni TOOL

Edicija TOOL (1967.), Milano, centar za vizualnu poeziju i avangardnu um-jetnost. Direktor centra bio je talijanski avangardni pjesnik Ugo Carrega.

64



Agentzia 2

AGENTZIA, francuski ~asopis (1968.). Broj posve}en vizualnoj poeziji (autoriPierre Garnier, Jochen Gerz i J. F. Bory)

65



Problemi

PROBLEMI (Ljubljana 1968.), ~asopis za mi{ljenje i pjesni{tvo. Okuplja ~la-nove grupe OHO.

66



Ana Eccetera

ANA ECCETERA je »umjetni~ki ~asopis o apstraktnoj filozofiji i jeziku«, kojegje osnovao i ure|ivao Martino Oberto zajedno s suurednicima Annom Obertoi Gabriele Stochi. ^asopis je objavljivan od 1959. do 1969. godine u Genovi, aukupno je objavljeno 8 brojeva. Pod nazivom Ana Eccetera ~asopis je izlaziodo 1971. godine, kad je s 10. brojem njegovo objavljivanje okon~ano.

67



Joseph Kosuth

JOSEPH KOSUTH (Toledo, Ohio, 1945.) poha|ao je Toledo Museum Scho-ol of Design 1955. — 1962. Na Cleveland Art Institute upisao se 1963. godine,a njujor{ku School of Visual Arts 1965. godine. Svoje konceptualne radove poprvi put predstavlja 1967. godine na izlo`bi u Muzeju normalne umjetnosti,kojem je ujedno bio i suosniva~. Svoju prvu samostalnu izlo`bu odr`ao je1969. godine u Galeriji Leo Castelli u New Yorku, a iste godine postaje ame-ri~ki urednik ~asopisa »Art and Language«. Njegovo, gotovo ~etrdeset godinadugo, istra`ivanje veze jezika i umjetnosti realizirano je u formi instalacija,muzejskih izlo`bi, publikacija i javnih radova diljem Europe, Amerike i Azije,uklju~uju}i i Documentu V, VI, VII i IX (1972., 1978., 1982., 1992.) i Biennaledi Venezia 1976., 1993. i 1999.

68



69


III. Taste, 1968. (pisa}i stroj, tinta, papir)



Jiûí Valoch

JIòÍ VALOCH (1946.) teoreti~ar je umjetnosti, kustos, umjetnik i pjesnik.@ivi u Pragu i Brnu. Vizualnu poeziju stvara od 1963. godine. U osamdesetimje organizirao i realizirao retrospektivne izlo`be klju~nih ~e{kih umjetnika (V.Bo{tík, M. Kní`ák i drugih), a poslije 1990. njegove izlo`be uklju~uju ime|unarodne autore (R. P. Lahnse, G. Graser, R. Mieldsam, R. Barry).

70

Typogram, 1965. (pisa}i stroj, papir)



71


Triady, 1964. (pisa}i stroj, papir)



72


bez naziva, 1968. (pisa}i stroj, papir)



73





74


verba movent, 1967. (pisa}i stroj, papir)



75





Bob Cobbing

BOB COBBING (1920. — 2002.) bio je britanski pjesnik, aktivan u podru~juzvu~ne, vizualne, konkretne i performativne poezije te jedna od najistaknuti-jih figura »Povratka britanske poezije«. Osniva~ je multidisciplinarne knji`areBetter Books na Charing Cross Road u Londonu, koja se smatra jednim odishodi{ta britanske kontrakulture {ezdesetih godina, te pjesni~ke edicije Wri-

ters Forum koja je objavila vi{e od 1000 naslova suvremenih britanskih i inter-nacionalnih pjesnika.

76

Samizdat, 1967. (tisak, papir)



77


Table talk, 1968. (magnetofonska traka, tonski zapis)



Timm Ulrichs

TIMM ULRICHS (Berlin, 1940.) totalnim umjetnikom — »Totalkünstler« —progla{ava se 1959. godine, a 1961. u Hannoveru osniva »Werbezentrale fürTotalkunst, Banalismus und Extemporismus«. Na Documenti 6 u Kasselusudjelovao je 1977. godine.

78

Bilten, 1968. (tisak, papir)



79


Samizdat, 1967. (tisak, papir)



80


zen, 1968. (pisa}i stroj, papir)



81


ausnahme, 1968. (pisa}i stroj, papir)



82


teile, 1968. (pisa}i stroj, papir)



83


raster, 1968. (pisa}i stroj, papir)



84


trace, 1968. (pisa}i stroj, papir)



85


1. mose 3,19, 1968. (pisa}i stroj, papir)



86


crowd, 1968. (pisa}i stroj, papir)



87


wives, 1968. (pisa}i stroj, papir)



88


zzz, 1968. (pisa}i stroj, papir)



89


ballung, 1968. (pisa}i stroj, papir)



90


lochstreifen, 1968. (pisa}i stroj, papir)



91


normalisation, 1968. (tisak, papir)



92


tipkovnica, 1968. (tisak, papir)



93


montage, 1968. (tisak, papir)



94


e, 1968. (tisak, papir)



Heinz Gappmayr

HEINZ GAPPMAYR (Innsbruck, 1925. — 2010.) bio je austrijski umjetnik ~ijeje kreativno podru~je bila vizualna poezija.

95

weiss, 1968. (tisak, papir)



Luciano Caruso

LUCIANO CARUSO (Napulj, 1944. — Firenca, 2002.) godine 1963. i 1964.pi{e svoju prvu vizualnu poeziju, a od 1965. po~inje stvarati knjige–objekte iumjetni~ke knjige. Priredio je preko 60 samostalnih izlo`bi, a Muzej Pignatel-li mu je 1995. godine organizirao retrospektivu.

96

More Mooving Life, 1968. (tisak, papir)



97


bez naziva, 1968. (tisak, papir)



Heimrad Bäcker

HEIMRAD BÄCKER (Be~, 1925. — Linz, 2003.), austrijski pjesnik i uredniktekstova. U razdoblju 1987. — 1989. bio je predsjednik najbrojnije i naj-zna~ajnije udruge austrijskih pisaca Grazer Autorenversammlung.

98

neue texte, 1968. (pisa}i stroj, papir)



99


große graue gründliche, 1968. (pisa}i stroj, papir)



100


gleichschenkelige bajuwarin — lebenslauf, 1968. (pisa}i stroj, papir)



101


gleichschenkelige bajuwarin — lebenslauf 1968. (pisa}i stroj, papir, tinta)



Steve Christl

STEVE CHRISTL (1949.) bavi se vizualnom poezijom. Bio je ~lan Grupe C4 izLinza koja je djelovala krajem {ezdesetih godina.

102

Sadr`aj, 1968. (pisa}i stroj, papir)



103


Venedig sehen un sterben, 1968. (letraset, tu{, papir)



104


bez naziva, 1968. (letraset, tu{, papir)



105


Ptolemäus, 1968. (pisa}i stroj, tu{, letraset, papir)



Fritz Lichtenauer

FRITZ LICHTENAUER (Vichtenstein, 1946.) ìvi u Linzu, Austrija. Od 1968.objavljuje knjièvne publikacije te sudjeluje na izlo`bama vizualne poezije ikonstruktivisti~ke umjetnosti u zemlji i inozemstvu.

106

Sadràj, 1968. (pisa}i stroj, papir)



107


ornament oc, 1968. (letraset, papir)



108


i, 1968. (letraset, papir)



109


m, 1968. (letraset, papir)



110


u, 1968. (letraset, papir)



111


romeo, 1968. (letraset, papir)



Jean–Claude Moineau

JEAN–CLAUDE MOINEAU, profesor emeritus, teoreti~ar je umjetnosti.Predavao je filozofiju umjetnosti na Sveu~ili{tu Paris VIII, a bio je savjetnikpari{kog bijenala. Pi{e o umjetnosti i suvremenoj glazbi. Poslije studija lingvi-stike, filozofije, matematike i muzike u {ezdesetim podru~je njegovog djelo-vanja postaju konceptualna umjetnost, vizualna poezija, umjetni~ka doga|a-nja i performansi, mail art i »umjetnost onkraj umjetnosti«. Sudjelovao je nabrojnim samostalnim i skupnim izlo`bama te performansima u Francuskoj iinternacionalno. Suosniva~ je razli~itih grupa i ~asopisa te organizator Festi-vala u Orleansu. Njegova umjetni~ka aktivnost prestaje 1968. godine i otadase bavi teorijom.

112



113


Dans le texte, 1969. (pisa}i stroj, papir)



Pierre Garnier

PIERRE GARNIER (Amiens, 1928.) francuski pjesnik i pisac `ivi u Saissevalu,Francuska. Izdava~ka ku}a Andre Silvaire objavljivala je njegov ~asopis »LesLettres«, koji je promovirao poeziju spacijalizma (poésie spatiale), pokretakojeg ja osnovao sa suprugom Ilse Garnier. Spacijalizam je ubrzo postaome|unarodni pokret oko kojeg su se okupljali autori u SAD, Njema~koj i Ja-panu. Garnier je autor mnogobrojnih umjetni~kih knjiga.

114

Othon III — Jeanne D’Arc, 1968. (pisa}i stroj, papir)



115





116





117


L’ange de l’Annonciation, 1968. (pisa}i stroj, papir)



118


Etoile de la Nativité, 1968. (pisa}i stroj, papir)



119


Marie, 1968. (pisa}i stroj, papir)



120


Les Insignes de l’Empire, 1968. (pisa}i stroj, papir)



121





122


Rève d’Othon III, 1968. (pisa}i stroj, papir)



123


Portrait d’Olaf, Brian, Svend, Waïk, d’un Polonais, d’un Bohêmien, 1968.(pisa}i stroj, papir)



124


Ekkehart — auteur de Waltharilied, 1968. (pisa}i stroj, papir)



125


Foi d’Othon III, 1968. (pisa}i stroj, papir)



126


Visite à Charlemagne en son tombeau d’Aix, 1968. (pisa}i stroj, papir)



127


le 20 Juin 1942, 1968. (pisa}i stroj, papir)



128


imobile éternité, 1968. (pisa}i stroj, papir)



129


Jeanne D’Arc née en 1412, 1968. (pisa}i stroj, papir)



130


La roue de Fortune, 1968. (pisa}i stroj, papir)



131


Timur Temerlan, 1968. (pisa}i stroj, papir)



132


La Défaite Des Chevaliers Teutonicues A Tennenberg, 1968. (pisa}i stroj, papir)



133


Le blason de la peste, 1968. (pisa}i stroj, papir)



134


voice, 1968. (pisa}i stroj, papir)



135


Quand reviendrai–je ici Filer encor la laine, 1968. (pisa}i stroj, papir)



136


Les Compagnons de Jeanne, 1968. (pisa}i stroj, papir)



137





138


Sainte. Jeanne. Vierge. Solaire. 1968. (pisa}i stroj, papir)



139





140





141





Hans Clavin

HANS CLAVIN (Ijmuiden, Nizozemska, 1946.) konkretnom se poezijom baviod 1965. godine, kada se pridruìo me|unarodnom istraìvanju mogu}nostifigurativnog govora. Svoju konkretnu poeziju prvi put objavljuje u ~asopisu»Vers Univers«, 1966. godine. U svojim tablama vizualne poezije koristi slike irije~i iz svijeta masovne komunikacije i ogla{avanja, pri ~emu se sluì raz-li~itim tehnikama, uklju~uju}i kola`.

142

phanerogamic text, 1967. (kola`, papir)



143




144




145


to be, to have, 1967. (tisak, papir)



146


luv, 1967. (pisa}i stroj, papir)



147


(l’) été, 1967. (pisa}i stroj, papir)



148


lab (ora) leb, 1967. (pisa}i stroj, papir)



149


P. O. H. IV, 1967. (pe~at, papir)



150


P. O. H. II, 1967. (pe~at, papir)



151


P. O. H. I, 1967. (pe~at, papir)



152


Once upon a time, 1967. (pisa}i stroj, papir)



153


birds, 1969. (letraset, papir)



154


sundayswallow, 1967. (pisa}i stroj, papir)



155


love voor klarinet en harmonika, 1968. (tisak, papir)



156


nut all ice meg, 1968. (letraset, papir)



157


never, 1968. (tisak, papir)



158


Dennekoplaan 1969. (pisa}i stroj, tinta, papir)



159


Dennekoplaan 1969. (pisa}i stroj, tinta, papir)



konkretna poezija

Marinko Sudaciz Kolekcije

Vizualna i



Radovan Iv{i}

RADOVAN IV[I] (Zagreb, 1921. — Pariz, 2009.), hrvatski pjesnik, pisac,dramatik, esejist, prevoditelj i nadrealist svjetskog glasa, najve}u je slavu ste-kao dramom Kralj Gordogan i zbirkom pjesama Crno. Njegovo su stvarala{tvo i`ivot protekli beskompromisno u duhu slobode. U Pariz odlazi 1954. godine

162



gdje upoznaje Andréa Bretona, nakon ~ega sudjeluje u svim manifestacijamanadrealisti~kog pokreta, privatno i profesionalno sura|uju}i s Bretonom, Pe-rétom, Miroom, Benoitom i drugim nadrealistima. Bio je u braku s francu-skom pjesnikinjom Annie Le Brun.

163


Narcis, 1942. (tisak, papir)



Josip Sto{i}

JOSIP STO[I] (Zagreb, 1935. — Zagreb, 2009.), diplomirao je 1963. na Filo-zofskom fakultetu u Zagrebu, gdje je radio u Institutu za povijest umjetnosti(starokr{}anska, srednjevjekovna i renesansna umjetnost u Hrvatskoj). Poseb-no je istraìvao dubrova~ku katedralu i ùpnu crkvu u âzmi. Godine 1951.samostalno je izdao prvu knjigu konkretne poezije na tlu biv{e JugoslavijeÐerdan, koja je iste godine bila zabranjena. Bavio se konkretnom poezijom, li-kovnim ustrojem rije~i na plohi, suodnosom predmeta i rije~i (»A«, 1969; Pre-metaljka, 1971).

164

\erdan (samizdat), 1951. (tisak, papir)



165


Gradska vrata (izvornik za \erdan), 1951. (pisa}i stroj, papir)



Attila Csernik

ATTILA CSERNIK (Ba~ka Topola, 1941.) godine 1965. boravi u New Yorkugdje se upoznaje s tada aktualnom umjetno{}u, a posebno pop–artom. Godi-ne 1971. stvara prve vizualne poetske radove te ih samostalno izla`e na Tribi-ni mladih u Novom Sadu. ^lan grupe Bosch+Bosch postaje 1973., a iste godi-ne realizira prvu knjigu–objekt pod nazivom »A«. Bavi se istra`ivanjima uoblasti vizualne poezije, book arta i grafi~kim dizajnom. @ivi u Novom Sadu.

166

három/3/ dimenzios információ, 1972. (letraset, ulje, platno, drvo)



167


Telopis, 1975. (c/b fotografija)



Katalin Ladik

KATALIN LADIK (Novi Sad, 1942.) je multimedijalna umjetnica, knji`evni-ca, filmska i kazali{na glumica. Polja njenog rada su gluma, knji`evnost (poe-zija, vizualna i foneti~na poezija, radio-drama, proza), performans, happe-

168

Partitura, 1973. (kola` na notnom papiru)



ning, video i mail art. Djelovala i kao ~lanica grupe Bosch+Bosch. Od 1992.stalno `ivi u Budimpe{ti.

169


Partitura, 1973. (kola` na notnom papiru)



Slavko Matkovi}

SLAVKO MATKOVI] (Subotica, ? — 1994.) godine 1969. u rodnoj Subotici,zajedno s Bálintom Szombathyjem osniva grupu Bosch+Bosch. Grupa je umaloj sredini utjelovila suvremeni umjetni~ki senzibilitet te djelovala u skladusa svjetskim umjetni~kim te`njama, nadilaze}i tada{nje estetske kategorije u

170

dhrzoi pmeutq, 1972. (letraset, kola`, papir)



korist onih eti~kih. Izdavali su ~asopise »Kontraktor 972« i »WOW« u kojimasu objavljivali relevantne ~lanke s podru~ja umjetnosti i teorije. Tijekom se-damdesetih godina Slavko Matkovi} ostvaruje niz djela, poput intervencija napapirima ispisanim kompjuterskim kodovima ili listovima knjiga, kojimaistra`uje odnose vizualnog i poetskog, afirmiraju}i i jezik i likovnost kao auto-nomne cjeline koje zajedno tvore novi izra`ajni prostor (Obrada odba~enogkompjutorskog materijala, 1970. i Art on the Bridge, 1971.).

171


Literatura (iz ciklusa Typoflora), 1976. (kola`)



Iztok Geister Plamen

IZTOK GEISTER (La{ko, 1945.) u zavr{nom je razredu srednje {kole u Kra-nju, zajedno s Markom Poga~nikom i Marjanom Cigli~em uredio je {kolskenovine »Plamenica / Baklja«. Objavljene pjesme i crteì pokrenuli su sna`nureakciju tada{njih lokalnih vlasti. Iz suradnje trojice prijatelja 1966. razvila sekonceptualna skupina OHO (1966. — 1971.). U istoimenoj reviji svoju jeavangardnu poeziju Geister objavljivao pod pseudonimom Plamen. UzTomaà [alamuna postao je jedan od najva`nijih predstavnika slovenskeneoavangarde 70–ih godina 20. stolje}a. U Ljubljani je studirao pravo. Tije-kom sedamdesetih godina pisao je konkretnu poeziju, znanstvenu i nadasveornitolo{ku esejistiku, potom opet poeziju, knjièvne eseje, prozu i drame.Unazad petnaest godina objavio je sedamnaest knjiga koje su u slovenskomgovornom podru~ju otvorile novi jezi~ki i umjetni~ki ànr kojim povezuje ese-jistiku sa znanstvenom fantastikom. To ga je njegovo djelovanje uvrstilo u samvrh slovenske knjièvnosti. Uz Dara [eru i Dara Magajnu jedan je od trojiceosniva~a Dru{tva za promatranje i prou~avanje ptica Slovenije (DOPPS). Go-dine 1969. nagra|en je Zlatnom pticom poezije, 2001. Roàn~evom nagra-dom za esej i 2004. nagradom Pre{ernove fundacije za prozu. @ivi i radi u Ko-pru, Slovenija

172

desno: Pegam in Lambergar (edicija oho), 1968. (tisak, papir)



173




Marko Poga~nik

MARKO POGA^NIK (Kranj, 1944.) diplomirao je kiparstvo na Akademiji li-kovnih umjetnosti u Ljubljani 1967. godine. Jedan je od osniva~a skupineOHO, te od 1965. do 1971. kao njen ~lan stvara na podru~ju konceptualneumjetnosti i land arta. Njegova umjetni~ka praksa u OHO razdoblju uklju~ujecrte`, strip, performance, eksperimentalni film, konkretnu poeziju (objavlje-no u zborniku Eva, Pericare`eracirep, Katalog, Katalog 2 i izdanja OHO) iesejistiku. Od 1964. Poga~nik stvara »proizvode« (otiske svakodnevnih stvariu gipsu), a slijede radovi zasnovani na strogim numeri~kim programima. Go-dine 1969. razvija instalacije o odnosima me|u elementima iste »obitelji« stva-ri. Izlo`be uklju~uju Information Show u Muzeju moderne umjetnosti u NewYorku 1970, Aktionsraum, München, 1970, i Global Conceptualism Show1950–80, Queens Museum of Art, New York, 1999. U [empasu (Slovenija)zajedno sa svojom obitelji i prijateljima 1971. godine osnovao je ruralnu um-jetni~ku zajednicu »Obitelj iz [empasa« koja je postojala do 1978. godine.Izlo`be uklju~uju Family Trigon 1977. u Grazu i Venecijanski Biennalle 1978.godine. Sa svojom obitelji `ivi u [empasu.

174

desno: Programirani crte`, 1969. (tu{, papir)



175




Toma` [alamun

TOMA@ [ALAMUN (Zagreb, 1941.) diplomirao je povijest umjetnosti 1960.u Ljubljani. Tijekom studija sudjelovao je u radu grupe OHO, u kojoj je djelo-vao i njegov brat, slikar Andra` [alamun. Posvetio se poeziji i djelovao kao slo-bodni umjetnik. Godine 1963. po~eo je objavljivati u ~asopisu »Perspektive«,koji je bio usko povezana uz rad skupine OHO. Kao urednika, vlasti su ga, na-kon nasilnog ukidanja ~asopisa, zatvorile na nekolio dana. Godine 1969. bioje zaposlen kao pripravnik u Muzeju moderne umjetnosti u Ljubljani, a 1971.kao asistent–profesor povijesti umjetnosti na Akademiji likovnih umjetnosti.Ve}ina njegovih zbirki poezije nastala je tijekom njegovih putovanja sedam-desetih. Godine 1970. provodi tri mjeseca na poslijediplomskim studijima uPisi, a ve}inom putuje po Sjevernoj Americi, gdje je neko vrijeme `ivio i biokulturni ata{e u SAD-u. Amerikanci su ga usvojili kao ameri~kog pjesnika i ob-javljuju ga zajedno sa svojim najboljim pjesnicima. Posljednjih nekoliko godi-na u SAD radi kao gostuju}i profesor. U redove slovenskih klasika, upisao se1993. pjesmama uvr{tenim u poznatu zbirku Kondor. Godine 2005. izabran jeza izvanrednog ~lana SAZU.

176



177


Namen pelerine, 1968. (tisak, papir)



Matja` Han`ek

MATJA@ HAN@EK (Slovenj Gradec, 1949.) diplomirao je sociologiju naFSPN u Ljubljani. Bio je ~lan umjetni~kih grupa OHO i Katalog. Han`ek jestvarao poeziju kao jezi~nu igru i konkretnu poeziju, a tijekom svoje karijere

178

bez naziva, 1967/68. (pisa}i stroj, papir)



osim rada u podru~ju umjetnosti bavio se politi~kim aktivizmom i obna{aodu`nost slovenskog ombudsmana izme|u 2001. i 2007. godine.

179


pre~kam cesto, 1967/68. (pisa}i stroj, papir)



Bogdanka Poznanovi}

BOGDANKA POZNANOVI] (Bege~, 1930.) zavr{ila je Slikarski odsjek Aka-demije likovnih umetnosti u Beogradu. Bavi se istra`ivanjem klasi~nih i novihvizualnih medija, slikarstvom i mail artom. Bila je ~lanica uredni{tva ~asopisaPolja i Tribine mladih. Stipendistica talijanske vlade na specijalizaciji u Firen-ci i Rimu 1968/1969. te Veneciji 1977. Dugogodi{nja je profesorica interme-dijalnih istra`ivanja na novosadskoj Akademiji umetnosti. @ivi u NovomSadu.

180



181


Signalne vatre (cinefotopoezija), 1974. (4 c/b fotografije).Dio rada sa~injava i istoimeni kolor film super 8 u trajanju 5’18’’



Ivan Volari} Feo

IVAN VOLARI^ FEO (Su`id kod Kobarida, 1948. — 2010.) studirao je arheo-logiju i komparativnu knji`evnost u Ljubljani. Bavio se uzgojem koza i pjevaosa M. Breceljom (duo Zlatni zubi). Kao solist nastupao je sa razli~itim muzi-

182

Tre}i prizor (J–N), 1969. (pisa}i stroj, otisci pe~ata, papir)



~kim grupama, a kao glumac glumio je u vi{e igranih filmova. Snimio je CD IXKorpus delicti — Feo&The Schmidt’s (2000).

183


Mali oglasi, veliki oglasi, 1972. (kola`, pisa}i stroj, letraset, papir)



Zoran Popovi}

ZORAN POPOVI] (Beograd, 1944.) diplomirao je 1969. na Akademiji za li-kovne umetnosti u Beogradu, a magistrirao 1973. ^lan je neformalne grupe[estorica autora iz Beograda (uz Marinu Abramovi}, Ne{u Paripovi}a, Ra{uTodosijevi}a, Eru Milivojevi} i Gergelja Urkoma). Sudjelovao je na mnogo-brojnim samostalnim i skupnim izlo`bama.

184



185


Prvi signalisti~ki film, (knjiga snimanja). Crta~–animator Zoran Popovi}.1970/71. (pisa}i stroj, papir) Scenarij: Darko Schneider,

suradnici: Marina Abramovi}, Zlatko Bourek.



Vlado Martek

VLADO MARTEK (Zagreb, 1951.) diplomirao je jugoslavenske knjièvnosti ifilozofiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Bio je ~lan Grupe {estorice au-tora. Njegovo umjetni~ko djelovanje obuhva}a crteè, grafike, slike, kolaè,agitacije, instalacije, grafite, autorske knjige, poeziju i anonimne akcije. Od

186

Vijetnamizacija poezije, 1978. (kola`, tinta, papir)



1974. izvodi umjetni~ke akcije po gradu, 1978. — 1983. radi anonimne zidneporuke (îtajte Kamova, 1981.) i dijeli letke sli~na sadràja. Zanima ga feno-men jezika. Blizak je konceptualizmu, uspje{no sintetizira izraàjnu izvornosti estetsku profinjenost.

187

Prolje}e, 1978. (staklo, pastel, tinta, pisa}i stroj, papir)



Ante Vukov

ANTE VUKOV (Subotica, 1955.) studirao je ju`noslavenske jezike u NovomSadu i etnologiju i orijentalistiku u Ljubljani. Bio je ~lan grupe Bosch+Bosch.Vizualnom poezijom se bavi od 1973. godine. Pi{e poeziju i prozu i bavi se sli-karstvom.

188



189


Nedostaju}im slovima stvorio sam djela koja ne vidite, 1976. (tinta, letraset, papir)



IZLO@BA

BRANIMIR DONAT I VIZUALNA POEZIJA

od 9. do 29. travnja 2011.

Gliptoteka HAZU,Medvedgradska 2, Zagreb

organizatori: Kolekcija Marinko Sudac i Zorka Zane

Otvorenje izlo`be u subotu 9. travnja 2011. u 12.00 sati

Izlo`ba se odr`ava povodom obljetnice smrtiBranimira Donata

(5. rujna 1934. — 15. travnja 2010.)

medijski pokrovitelj

www.hazu.hrwww.mdc.hr/gliptoteka

www.avantgarde–[email protected]

utorak–petak 11–19 sati / vikend 10–14 sati



composite default screen fantom slobode - culturenet.hr att/fantom19_mali.pdf · sadr`aj branko...

Documents