fizikalna i rehabilitacijska medicina · fizikalna i rehabilitacijska medicina physical and...

Fizikalna i rehabilitacijska medicina Physical and Rehabilitation Medicine

Izlazi dvaput godišnje / Published twice a year

Nakladnik / PublisherHrvatsko društvo za fizikalnu i rehabilitacijsku medicinu pri HLZ

Croatian Society For Physical and Rehabilitation Medicine Croatian Medical Association

Šubićeva 9, HR-10000 Zagreb, Hrvatska / Croatia

Časopis Fizikalna i rehabilitacijska medicina je podržan od strane mreže europskih časopisa iz FRM Physical and Rehabilitation Medicine is endorsed by the European PRM Journal Network.

Indeksirano u: /Indexed or Abstracted in: INDEX COPERNICUS, HRČAK

UTEMELJITELJ / FOUNDER (1984): Ivo JAJIĆ GLAVNI I ODGOVORNI UREDNICI / EDITORS-IN-CHIEF:

Ivo JAJIĆ (1984.-1998.), Ladislav KRAPAC (1999.-2004.), Tomislav Nemčić (2005.-2008.), Simeon GRAZIO (2009.-2013.)

UREDNIŠTVO / EDITORIAL BOARD:GLAVNI I ODGOVORNI UREDNIK / EDITOR-IN-CHIEF: Frane GRUBIŠIĆ

UREDNIK / EDITOR: Valentina MATIJEVIĆ IZVRŠNI UREDNIK INTERNET IZDANJA / EXECUTIVE EDITOR OF ONLINE PUBLISHING: Zvonimir BARIŠIĆ

TAJNIK / SECRETARY: Diana BALEN ADMINISTRATIVNA TAJNICA / ADMINISTRATIVE SECRETARY: Marijana BREGNI

LEKTOR ZA HRVATSKI JEZIK / CROATIAN LANGUAGE REVISION: Marina LASZLOLEKTOR ZA ENGLESKI JEZIK / ENGLISH LANGUAGE REVISION: Marina LASZLO

UREDNIČKI ODBOR / EDITORIAL BOARD: Mario Bagat, Dubravka Bobek, Helena Burger (Slovenija), Žarko Bakran, Nicolas Christodoulou (Cipar),

Rossana Ćizmić, Alessandro Giustini (Italija), Simeon Grazio, Marino Hanih, Mira Kadojić, Tatjana Kehler, Saša Moslavac, Stefano Negrini (Italija), Tomislav Nemčić, Tatjana Nikolić,

Porin Perić, Tea Schnurer Luke Vrbanić, Tonko Vlak

SAVJET ČASOPISA / ADVISORY BOARD: Đurđica Babić-Naglić, Božidar Ćurković, Zoja Gnjidić, Nadija Goja Franulović, Marija Graberski-Matasović,

Miroslav Jelić, Ida Kovač, Ladislav Krapac, Nives Štiglić-Rogoznica, Zmago Turk (Slovenija)

Oblikovanje časopisa i priprema za tisak / Journal design and layout:Zvonimir BARIŠIĆ

Fotografija naslovnice / Front page photo:Zvonimir BARIŠIĆ

Tisak / Print:ARCA d.o.o., Nova Gradiška

Naklada / Circulation:370 primjeraka / copies

Uređenje završeno / Editing concluded:2014-12-15

Časopis je do 2004. godine izlazio pod nazivom Fizikalna medicina i rehabilitacija Formerly Fizikalna medicina i rehabilitacija

UDK 615.8 (497.1)(05)”540.6 ISSN 1846-1867

Fiz. rehabil. med. 2014; 26 (1-2): III III

SADRŽAJ / CONTENTS br. 1-2/2014

STRUČNI RAD / PROFESSINOL PAPERS

1 Kristina DIVLJAKOVIĆ, Maja LANG MOROVIĆ, Marija KRALJEVIĆ, Valentina MATIJEVIĆ, Zvjezdana MAČEK TRIFUNOVIĆ Terapija glazbom i ritmičke slušne stimulacije u radu s hospitaliziranom djecom Music therapy and rhythmic auditory stimulation with hospitalized children

NOVOSTI IZ STRUČNE LITERATURE

12 Korelacija između razine lezije, mišićne snage i funkcije ruke kod ozljede vratne kralježničke moždine

VIJESTI

17 Zavod za fizikalnu medicinu i rehabilitaciju s reumatologijom KBC Split - novi iskorak u razvoju rehabilitacijske medicine u Splitu

20 5. slovenski kongres fizikalne i rehabilitacijske medicine Laško 19. – 22. 11. 2014. g

23 Očitovanje HDFRM-a Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje na prijedlog Pravilnika o akutnoj bolničkoj medicinskoj rehabilitaciji i medicinskoj rehabilitaciji u kući

40 Okrugli stol „Dostupnost sveobuhvatne medicinske rehabilitacije (uključivo balneoterapije) za bolesnike s reumatskim i mišićno-koštanim bolestima u Hrvatskoj“, Zagreb, 6. studenog 2014.

48 Prevođenje najboljih dokaza u medicini na hrvatski jezik

UDK 615.8 (497.1)(05)”540.6 ISSN 1846-1867

Fiz. rehabil. med. 2014; 26 (1-2): IVIV

Fiz. rehabil. med. 2014; 26 (1-2): 1-11 1

Terapija glazbomi ritmičke slušne stimulacije

u radu s hospitaliziranom djecom

Kristina DIVLJAKOVIĆ1, Maja LANG MOROVIĆ2, Marija KRALJEVIĆ3,

Valentina MATIJEVIĆ4, Zvjezdana MAČEK TRIFUNOVIĆ5

1Klinički bolnički centar „Sestre milosrdnice“, Klinika za reumatologiju,

fizikalnu medicinu i rehabilitaciju, Vinogradska ulica 29, Zagreb

Primljeno / Received : 2014-08-28; Prihvaćeno / Accepted: 2014-10-03

Dopisivanje s:Kristina Divljaković, mag. logoped.Klinički bolnički centar „Sestre milosrdnice“Klinika za reumatologiju, fizikalnu medicinu i rehabilitacijuVinogradska cesta 29, Zagreb, HrvatskaE-mail: [email protected]

SažetakU trenutcima kada se dijete sa zdravstvenim teškoćama odvaja od roditelja i poznate okoline i ostaje u nepoznatom bolničkom okruženju, moguće su različite negativne reakcije zbog doživljenog stresa. Iz tog razloga, vrijeme provedeno između različitih medicinskih terapija potrebno je upotpuniti aktivnostima ugodnim za dijete. U članku su navedene neke od tih aktivnosti, koje su ujedno i terapija u nemedicinskom obliku, s naglaskom na pozitivan učinak terapije glazbom i ritmičkih slušnih stimulacija. Terapija glazbom predstavlja jedinstvenu vrstu njege i psihosocijalne potpore u bolnici. U pedijatrijskom, bolničkom okruženju, ima za cilj podržati i pomoći djetetu na neki od idućih načina: pripomoći adaptiranju, smanjiti bol i stres, i potaknuti usvajanje razvojno prikladnih vještina. Glazba se može uključiti u jezično-govornu, fizikalnu i okupacijsku terapiju s ciljem relaksacije mišića, poboljšanja obrazaca kretanja i povećanja samostalnosti u svakodnevnom životu, te u poticanje socijalizacije

Stručni rad Professional papers

ISSN 1846-1867

Fiz. rehabil. med. 2014; 26 (1-2): 1-112

i emocionalnog razvoja. Ritmičke slušne stimulacije predstavljaju neurološku tehniku koja koristi fiziološke utjecaje slušnog ritma na motorički sustav. Njihov ključni element je fenomen slušnog povlačenja odnosno sposobnost tijela da svoje pokrete ritmički uskladi. Ova metoda može biti korištena unutar neke druge terapije, primjerice fizikalne ili terapije glazbom, ili kao samostalni oblik terapije te je ekonomski povoljna. Još neke od strategija koje se koriste u suočavanju s neugodnim situacijama i ublažavanju simptoma hospitalizma su igra, terapija uz pomoć životinja, druženje s klaunovima itd. Primjetna je sve veća prepoznatost posljedica hospitalizacije, u zdravstvenim ustanovama i općenito u društvu. U rad s hospitaliziranom djecom uključuje se sve veći broj stručnjaka koji svojim timskim radom rade za dobrobit cjelokupnog razvoja djeteta.

Key words: hospitalizacija, terapija glazbom, ritmičke slušne stimulacije.

Music therapy and rhythmic auditory stimulationwith hospitalized children

AbstractAt times when a sick child needs to be separated from his/her family, and stay in an unfamiliar, hospital environment, it is possible to expect various negative reactions from the child due to stress. Therefore, time spent in-between therapies and medical procedures should be made interesting and comfortable for a child. This article explains several of those activities that also represent non-medical therapies, emphasizing positive effect of music therapy and rhythmic auditory stimulations. Music therapy is a unique way of care and psychosocial support in hospital settings. At pediatric departments, its goal is to support and help child to: adapt, minimize pain and stress, and stimulate development of skills. Music can also be incorporated in speech and language, physical and occupational therapy to aid muscle relaxation, improve movement patterns, and augment independency in every-day skills, and to stimulate socialization and emotional development. Another method, widely used in hospital environments, is rhythmic auditory stimulation. This neurological technique uses physiological effect of auditory rhythm on motor system. The key element of rhythmic stimulations is the phenomenon of auditory fun, or body’s ability to rhythmically adjust its movements. Due to its low economic value, this method can be used independently, or be incorporated in other therapies such as physical or music therapy. Other strategies used in coping with negative experiences and in moderating hospitalism symptoms are play, animal therapy, visits from clowns, etc. In modern hospitals, and society in general, the ability to recognize negative hospitalization consequences is growing. So, specialists from various disciplines work with hospitalized children, and are putting team efforts into holistic child development approach in hospitals.

Ključne riječi: hospitalism, music therapy, rhythmic auditory stimulations.

DIVLJAKOVIĆ K. i sur.: Terapija glazbom i ritmičke slušne stimulacije u radu s hospitaliziranom djecom

Fiz. rehabil. med. 2014; 26 (1-2): 1-11 3

Uvod

Hospitalizacija često predstavlja stresno iskustvo za djecu. Za njih to obično znači odvojenost od roditelja i osuđenost na nepoznato okruženje, koje često uključuje korištenje bolnih medicinskih postupaka. Način suočavanja s bolešću individualan je doživljaj za svako dijete. Uvjetovan je dobi, osobinama ličnosti, vrstom i težinom bolesti, neugodnošću simptoma, vrstom liječenja, odnosom osoblja prema djetetu i dr. (1).

Vulić Prtorić navodi osam područja koja kod djeteta predstavljaju izvore kapaciteta za suočavanje sa stresom: osobine ličnosti, senzitivnost i socijalna percepcija, moralnost, perceptivno-motoričke vještine, pažnja, kognitivno-lingvističke sposobnosti, motivacija i humor (2). Razvojna razina, odnosno kronološka dob, ima značajan utjecaj na djetetovu reakciju na hospitalizaciju (3). Kako navode James i sur., (2012, prema Potasz i sur., 2013), opće je poznato da se djeca školske dobi lakše nose sa stresom zbog hospitalizacije nego mlađa djeca, s obzirom na njihovu sposobnost da razumiju verbalna objašnjenja, komunikacijske potrebe, te da izraze osjećaje o svom iskustvu i podnesu odvojenost od obitelji (4).

Srednjih godina dvadesetog stoljeća, djeci koja su bila u bolnici bez svojih roditelja nisu bile dopuštene niti posjete. Kod mlađe djece, takav postupak rezultirao je psihološkom traumom koja je bila ozbiljna i trajna (5). Danas se sve više nastoji omogućiti roditeljima i djeci kontakt i druženje kako bi se ublažila neugodna iskustva i reakcije koje hospitalizacija može izazvati kod djeteta. Obraća se pozornost na načine na koje će se djetetu olakšati boravak u bolnici te proces i tijek hospitalizacije. Vrijeme provedeno u bolnici, između različitih medicinskih terapija, potrebno je učiniti ugodnim za dijete, popuniti ga različitim aktivnostima i drugačijim oblicima terapije koji utječu na psihološko i fizičko stanje djeteta. U nastavku članka ukazat ćemo na dobrobit tih aktivnosti, s naglaskom na pozitivan učinak terapije glazbom i ritmičkih slušnih stimulacija, te detaljnije objasniti utjecaj hospitalizacije na dijete, odnosno hospitalizam.

Hospitalizam

Prema klasifikaciji Svjetske zdravstvene organizacije (WHO: ICD-10), hospitalizam pripada grupi poremećaja prilagodbe koji se odnose na subjektivnu rastresenost i emocionalne smetnje, obično u vezi sa socijalnim funkcioniranjem i izvedbom, a ispoljavaju se u periodu prilagodbe na značajne


promjene ili stresni događaj (6).

Američki profesor dječje psihijatrije Rene Spitz, jedan od prvih stručnjaka koji je naglasio moguće posljedice hospitalizacije djece, uveo je pojam „hospitalizam“, te ga definirao kao skup psiholoških poteškoća koje se javljaju kod djece tijekom duljeg boravka u bolničkoj ustanovi, dok su odvojena od obitelji (7).

Fenomen hospitalizma moguće je opisati razdobljima kroz koja djeca prolaze tijekom prilagodbe na boravak u bolnici i bolničku sredinu, a koja traju od nekoliko dana do nekoliko tjedana:

1. razdoblje protesta – najčešće se javlja odmah nakon odvajanja i obilježeno je prekomjernom općom aktivnosti djeteta, bijesom na okolinu, plakanjem; traje obično prvih nekoliko dana

2. razdoblje očaja – dijete gubi nadu da će se majka vratiti, motorički se smiruje, ali je apatično te posljedično može doći do problema s hranjenjem i spavanjem

3. razdoblje prividnog prihvaćanja – dijete polako počinje prihvaćati određeni stupanj neizvjesnosti, počinje se baviti drugim sadržajima zbog nemogućnosti podnošenja velike količine negativnih emocija, ali posljedice se očituju nakon izlaska iz bolnice (mucanje, tepanje, sisanje prsta, enureza) (8, 9).

Kako navodi Havelka (8), skupine djece koja su posebno osjetljiva na hospitalizaciju jesu djeca jedinci, mlađa djeca, djeca koja imaju loša ranija iskustva s odvajanjem od roditelja, djeca koja loše reagiraju na nepoznate osobe i ona čiji se roditelji ponašaju prezaštitnički.

Hospitalizacija i ostala zastrašujuća iskustva mogu povećati rizik zdravstvenih problema kasnije u životu (10) i usporiti razvoj djeteta (11). Primjetna je sve veća prepoznatost posljedica hospitalizacije, u zdravstvenim ustanovama i općenito u društvu. U rad s hospitaliziranom djecom uključuje se sve veći broj stručnjaka koji svojim timskim radom rade za dobrobit cjelokupnog razvoja djeteta.

Terapija glazbom

Svjetska udruga za terapiju glazbom 2011. definirala je: „Terapija glazbom je profesionalno korištenje glazbe i njezinih elemenata u svrhu intervencije u medicinskom, edukacijskom i svakodnevnom okruženju s pojedincima, grupama, obitelji ili zajednicama koje pokušavaju optimizirati njihovu kvalitetu

Fiz. rehabil. med. 2014; 26 (1-2): 1-114


Fiz. rehabil. med. 2014; 26 (1-2): 1-11 5

života i poboljšati njihovo fizičko, socijalno, komunikacijsko, emocionalno, intelektualno i duhovno zdravlje i dobrobit. Istraživanje, praktičan rad, edukacije i kliničko osposobljavanje za terapiju glazbom bazirani su na profesionalnim standardima uzimajući u obzir kulturološko, socijalno i političko okruženje“ (12).

Terapeuti glazbom, koji rade kao zdravstveni stručnjaci, ostvaruju suradnju s liječnicima različitih specijalizacija te medicinskim sestrama, uključujući i stručno osoblje: fizioterapeute, radne terapeute, rehabilitatore, logopede i psihologe. Pristup i ciljevi pri radu u zdravstvenom sustavu usmjereni su k poboljšavanju općeg zdravlja ili održavanju kvalitete življenja (13). S obzirom na to da glazba na svakoga od nas djeluje na različiti način, glazbeni terapeut upotrebljava različite skladbe u terapiji te stalno promatra djetetov odgovor na glazbu (14).

Rani glazbeni razvoj fetusa započinje već od 16. tjedna prenatalne dobi, i to u području slušanja, kretanja, orijentacije u prostoru oko tijela, i u dodiru (15). Tijekom života, dijete doživljava glazbu kroz nekoliko oblika, od pasivnog slušanja uspavanki kao novorođenče, do aktivnog sudjelovanja u pjesmama koje uključuju svjesnost o tijelu, kada je dojenče. Glazba može privući, ometati, podržati, pripomoći ili doprinijeti djetetovim mogućnostima u postizanju urednog rasta i razvoja. Ciljevi ovakve terapije u rehabilitaciji djece dijele se na četiri glavna područja: psihosocijalna briga, motoričke vještine, bihevioralno/kognitivne vještine i jezično/govorne/komunikacijske vještine. Programi glazbene terapije osmišljeni su na način da se usredotoče na djetetove sposobnosti i stvore pozitivno i poticajno okruženje u kojem dijete može sudjelovati na svojoj razini, a istovremeno uzimaju u obzir važne rehabilitacijske ciljeve (16).

U pedijatrijskom okruženju, uz sve navedeno, terapija glazbom ima za cilj podržati i pomoći djetetu na bilo koji od idućih načina: pripomoći adaptiranju, smanjiti bol i stres i potaknuti usvajanje razvojno prikladnih vještina (17). Terapija glazbom predstavlja jedinstvenu vrstu njege i psihosocijalne potpore u bolnici. Tijekom nje, djeca osjećaju bliskost i dijele ugodne trenutke s osobom koja im ulijeva povjerenje. Pjevanje pjesama, sviranje instrumenata i sudjelovanje u glazbenim igrama za dijete stvaraju osjećaj sigurnosti u bolničkom okruženju. Kroz glazbu se djetetu pomaže nositi s osjećajima tuge, ljutnje, straha i usamljenosti koje u tom trenutku proživljava. Glazbene aktivnosti su jednostavne za djecu, te im omogućuju kreativno izražavanje i osjećaj uspjeha, zbog čega se djeca rado uključuju u njih (18).


Glazba koristi i vrlo maloj djeci koja još nisu u mogućnosti komunicirati s odraslima. Naime, korištenje snimljene glazbe kod djece koja su prijevremeno rođena smanjuje stresne reakcije zbog hospitalizacije i povećava zasićenost kisika u krvi (19), ubrzava dobivanje težine, smanjuje duljinu ostanka u bolnici (20) i učestalost medicinskih komplikacija (21).

Glazba postaje sve više prepoznat i cijenjen medij u mnogim granama medicine, a posebno u području fizikalne medicine i rehabilitacije. Djeca s motoričkim poremećajima imaju probleme poput smanjenja opsega pokreta, lošu ravnotežu, narušenu koordinaciju, smanjenu mišićnu snagu, promjene u mišićnom tonusu, te bolove pri kretanju zbog ograničenja pokreta. Kod ove djece terapija glazbom posebno je korisna jer glazba kao medij potiče uključenost cijelog tijela i pridonosi zdravlju i općenito kvaliteti života djece s opisanim teškoćama. Također, glazba se može uključiti u jezično-govornu, fizikalnu i okupacijsku terapiju s ciljem relaksacije mišića, poboljšanja obrazaca kretanja i povećanja samostalnosti u svakodnevnom životu, kao i u poticanje socijalizacije i emocionalnog razvoja (22, 23).

Djeci glazba nudi strukturu, stimulaciju i motivaciju za rutine vježbanja, te predstavlja svrhovitu i ugodnu aktivnost za specifične motoričke obrasce tijekom sviranja instrumenta. Različiti instrumenti mogu biti korišteni kako bi potaknuli rad različitih mišića. Primjerice, sviranje klavijature poboljšava vještine fine motorike, sviranje bubnjeva uključuje obje ruke, dohvaćanje, koordinaciju, snagu gornjih ekstremiteta i stabilnost ramena (16).

U usporedbi terapije glazbom s terapijom igrom, istraživanje Hendon i Bohon (2007) pokazalo je da su djeca bila sretnija tijekom terapije glazbom nego tijekom igre, te su više uživala u aktivnostima inkorporiranima u terapiju glazbom (24). Ovo saznanje pruža dodatni dokaz za činjenicu da glazba ima pozitivne fizičke i psihološke utjecaje, uključujući promjenu kognitivnih stanja, raspoloženja i emocija (25, 26). Upravo zato, korištenje terapije glazbom neophodno je u radu s hospitaliziranom djecom.

Ritmičke slušne stimulacije

Ritmičke slušne stimulacije definirane su kao neurološka tehnika koja koristi fiziološke utjecaje slušnog ritma na motorički sustav kako bi poboljšao kontrolu pokreta, u rehabilitaciji i terapiji. Često se koristi u terapiji hodanja kako bi pridonijela oporavku funkcionalnih, stabilnih i adaptivnih obrazaca, kod pacijenata sa značajnim teškoćama (27). Ritmičke slušne stimulacije koriste

Fiz. rehabil. med. 2014; 26 (1-2): 1-116


Fiz. rehabil. med. 2014; 26 (1-2): 1-11 7

višestruke slušno-motoričke putove za pristupanje pripadajućim centralnim motoričkim procesima te ih povezuju s trajanjem ritma kako bi stabilizirali motoričku kontrolu, koja se posebice odnosi na hodanje (28). Istraživanje Hurta i sur. (1998) pruža dokaz da ritmičke slušne stimulacije mogu olakšati dugotrajno vježbanje hodanja kod pacijenata, u smislu poboljšanja brzine, ritma, duljine koraka i simetrije koraka (29).

Piaget objašnjava kako malo dijete pomoću pokreta doživljava, odnosno uči pojam trajanja. Zvučni stimulus pokreće tijelo i pravilnim otklonom tijela s jedne strane na drugu tijelo proživljava ritam i trajanje te na taj način razvija osjećaj za vrijeme koje prolazi. Analizirajući te pokrete uočavamo tri osnovna smjera u prostoru: pomicanje tijela lijevo-desno, koraci naprijed-natrag te oblikovanje kruga u pokretu. Kada kružno kretanje prestane, pljesak ruku prati ritam. Na taj način se razvijaju makromotorika i mikromotorika (30).

Ključni element ritmičkih slušnih stimulacija je fenomen slušnog povlačenja odnosno sposobnost tijela da svoje pokrete ritmički uskladi (31). Dokazi fizioloških istraživanja ukazuju na to da postoji snažna veza između slušnog i motoričkog sustava na kortikalnoj, subkortikalnoj i spinalnoj razini. Slušni sustav povezuje se s motoričkim strukturama mozga stvarajući povlačenje između ritmičkog signala i motoričkog odgovora (28). Ova metoda može biti korištena unutar neke druge terapije, primjerice fizikalne ili terapije glazbom, ili kao samostalni oblik terapije, te je ekonomski povoljna (31).

Drugi oblici rada

Jedna od strategija koje djeca koriste kako bi se suočili i nosili s neugodnim situacijama je igra. Djetetova potreba za igrom ne nestaje kada se pojavi bolest. Štoviše, igra za njih može imati terapijski učinak. Opće je poznato da humor i smijeh imaju značajan utjecaj na dobrobit čovjeka (32). Igra je slobodna, spontana, sveprisutna i kompleksna dječja aktivnost kroz koju dijete izražava svoje emocije, potrebe i poteškoće (33). Kao i zdrava, hospitalizirana djeca uživaju u istim dobrobitima igre, no postoje i neke dodatne koristi igre koje hospitaliziranoj djeci mogu olakšati boravak u bolnici. Neke od spomenutih koristi su odvlačenje pažnje i razonoda. Djetetu se kroz igru može pomoći da razumije, prihvati i navikne se na hospitalizaciju. U igri se odražavaju dječji strahovi, napetosti i snovi. Djeca se igrom izražavaju ako im nedostaje riječi ili ako ne mogu govoriti nakon invazivnog postupka ili tretmana (34). Glavni konceptualni modeli u zdravstvenoj literaturi podupiru uvođenje terapije


Fiz. rehabil. med. 2014; 26 (1-2): 1-118

igrom u pedijatrijsko okruženje kako bi se unaprijedilo zdravlje djece (35). Hospitalizirana djeca se kroz igru i socijaliziraju. Putem aktivnosti u kojima svi uživaju, djeca uče kako se povezati i pomoći jedni drugima dok prolaze kroz komplicirane bolničke postupke i zahvate. Time se umanjuje dječji stres i ublažava napetost (4, 36).

Također, postoje i drugi oblici pozitivnog utjecaja na djecu tijekom boravka u bolnici. Tako Edwinson Manson i sur. (2013) ističu ulogu klaunova, koji kod djece pobuđuju pozitivne osjećaje. Zabavno im je promatrati ih i razgovarati s njima. Pomažu djeci zaboraviti njihovo zdravstveno stanje i situaciju u kojoj se nalaze, barem nakratko. Korištenjem klaunova ističe se važnost smijeha i radosti tijekom provođenja terapije i brige oko djece (32).

Zatim, terapija uz pomoć životinja uključuje upoznavanje sa životinjom prijateljem, s djetetom koje nije njezin vlasnik, uz očekivanja da će ono imati korist od prisutnosti životinje (37). Koristi se za smanjenje stresa zbog hospitalizacije, u različitim zdravstvenim okruženjima, te ima potencijal biti korisna u smanjenju psiholoških i fizioloških pokazatelja stresa zbog hospitalizacije kod djece (38). Pruža emocionalnu ugodu i smanjuje usamljenost, anksioznost i psihički stresne reakcije (39). Djeci koja su pokazivala znakove stresa više je pomogla terapija uz pomoć životinje nego posjet njima poznate osobe, tijekom boravka u bolnici (40).

Kod djece s kognitivnim teškoćama vrijeme se, uz razonodu, popunjava individualnim ili grupnim aktivnostima koje potiču razvoj kognitivnih vještina i sposobnosti. Te aktivnosti obuhvaćaju vježbe fine i grube motorike, grafomotorike, vizualne, slušne i taktilne percepcije, promjene ponašanja, psihološke podrške, te realizaciju edukativnih sadržaja, najčešće kroz igru (41).

Zaključak

S obzirom na to da hospitalizacija može biti stresno iskustvo za djecu, u radu s njima treba uzeti u obzir njihov način suočavanja s bolešću i boravkom u bolnici te se prilagoditi svakom djetetu posebno i olakšati mu boravak različitim aktivnostima. Terapija glazbom djetetu pomaže nositi se sa osjećajima tuge, ljutnje, straha i usamljenosti koje u tom trenutku proživljava. Glazbene aktivnosti su jednostavne za djecu, omogućuju im kreativno izražavanje i osjećaj uspjeha te se zbog toga djeca rado uključuju u njih. Fenomen slušnog povlačenja, odnosno sposobnost tijela da svoje pokrete ritmički uskladi,


Fiz. rehabil. med. 2014; 26 (1-2): 1-11 9

ključni je element ritmičkih slušnih stimulacija, neurološke tehnike koja koristi fiziološke utjecaje slušnog ritma na motorički sustav u svrhu poboljšanja kontrole pokreta, u rehabilitaciji i terapiji. Pripomažu razvoju mikromotorike i makromotorike kod djece, što je vrlo važno za cjelokupni razvoj djeteta, kako zdravog tako i hospitaliziranog, te upotpunjavaju vrijeme provedeno u bolnici, između terapija. Omogućavanjem posjeta roditelja i uvođenjem različitih aktivnosti uz pomoć stručnjaka različitih profila, djetetu se olakšava boravak u bolnici, čime se smanjuju psihološke posljedice te se pozitivno utječe na psihički i fizički razvoj djeteta.

Izjava o sukobu interesa

Autori izjavljuju da nemaju sukob interesa.

Literatura:1. Prstačić M. Psihosocijalna onkologija i rehabilitacija (dvojezično izdanje: hrvatski i

engleski). Medicinska naklada. Zagreb. 2006.

2. Vulić-Prtorić A. Priručnik za Skalu suočavanja sa stresom za djecu i adolescente, Naklada Slap. Jastrebarsko. 2002.

3. Coyne I. Children’s experiences of hospitalization. Journal Child Health Care. 2006;10:326-336.

4. Potasz C, Vilela de Varela MJ, Coin de Carvalho L, Fernandes de Prado L, Fernandes de Prado G. Effect of play activities. Scandinavian Journal of Occupational Therapy. 2013;20:71-79.

5. Bueno V, de Macedo E. Judgments of children’s emotional states while listening to music using shematic faces-Teoria e practica. 2004;6:27-36.

6. Mrežni izvor: ICD-10 Version 2010. Posjećeno 23.07.2014. na mrežnoj stranici Sv-jetske zdravstvene organizacije (World Health Organization) http://apps.who.int/classifications/icd10/browse/2010/en#/F43.2.

7. Van Horn M, DeMasp DR, Lefkowitz D. Helping your child With Medical Experiences: A practical Parent Guide. Children’s Hospital Boston. Massachusetss. 2003.

8. Havelka M. Zdravstvena psihologija. Naklada Slap. Jastrebarsko. 2002.

9. Jančec L, Tatalović-Vorkapić S, Vičić K. Evaluacija volonterskog programa Pripov-jedač/ica priča za laku noć u dječjoj bolnici Kantrida – što kažu volonteri? Napredak 2012;153(2):249-266.

10. Kopec J, Sayre E. Traumatic experiences in childhood and the risk of arthritis: a pro-spectivecohort study. Canadian Journal of Public Health. 2004;95:361-365.


Fiz. rehabil. med. 2014; 26 (1-2): 1-1110

11. Aley KE. Developmental approach to pediatric transplantation. Progress in trans-plantation. 2002;2:86-91.

12. 12. Mrežni izvor: About WFMT. Posjećeno 22.07.2014. na mrežnoj stranici Svjetske udruge za terapiju glazbom (World Federation of Music Teraphy) http://www.mu-sictherapyworld.net/WFMT/About_WFMT.html.

13. Breitenfeld D, Majsec Vrbanić V. Muzikoterapija – pomozimo si glazbom. Music Play. Zagreb. 2011.

14. King B. Music teraphy. Future horizon. Arlington, Texas. 2004.

15. Taylor D. Biomedical Foundation od Music as Teraphy. MMB Music, Inc. Saint Louis. 1997.

16. Kenelly J, Brien-Elliott K. The role of music teraphy in paediatric rehabilitation. Pe-diatric rehabilitation. 2001;4(3):137-143.

17. Edwards J. Music terpahy with children hospitalised for severe injury or illness. Brit-ish Journal od Music Teraphy. 1999;13:21-27.

18. McDonnel, L. Music therapy: meeting the psychosocial needs of hospitalized chil-dren. Child Health Care 1983;12(1):29-33.

19. Keith D, Russell K, Weaver B. The effects of music listening on consolable crying in premature infants. Journal of Music Therapy. 2009;46(3):191-203.

20. Colleman J, Pratt R, Stoddard R, Gerstmann D, Abel H. The effects of the male and the female singing and speaking voices on selected physiological and behavioral measures of premature infants in the intensive care unit. International Journal of Arts Management. 1998;5(2):4-11.

21. Schwarz F, Ritchie R. Music listening in neonatal intensive care units. Music therapy and Medicine: Theoretical and clinical applications. 1999;13-22.

22. Paul S, Ramsey D. Music therapy in physical medicine and rehabilitation. Australian Occupational Therapy Journal. 2000;47:111-118.

23. Peebles-Kleiger M. Pediatric and neonatal intensive care hospitalization as traumatic stressor: implications for intervention. Bulletin oft he Meninger Clinic. 2000;64:257-275.

24. Hendon C, Bohon LM. Hospitalized children’s mood differences during play and mu-sic therapy. Child: care, health and development. 2007;34:141-144.

25. Antić A, Jensen U, Lovrenčić-Huzjan A, Vuković V, Mukhtarova R, Ferreira Sao Silva Santos SV, Gonzalez Trevino R, Jurašić M, Morović S, Demarin V. Changes of cerebral hemodynamics during music perception: A functional transcranial doppler study. Acta Clinica Croatica. 2006;45:301-307.

26. Juslin P, Sloboda J. Music and emotion. Theory and research. 2001.

27. Thaut MH. Rythm, music and the brain. Scientific foundations and clinical applica-tions. 2005.


Fiz. rehabil. med. 2014; 26 (1-2): 1-11 11

28. Thaut MH, Abiru M. Rythmic auditory stimulation in rehabilitation of movement disor-ders: A review of current research. Music perception. 2010;27(4): 263-269.

29. Hurt C, Rice R, McIntosh G. Rythmic auditory stimulation in gait training for patients with traumatic brain injury. Journal of Music Teraphy. 1998;35:228-241.

30. Šmit MB. Glazbom do govora. Naklada Haid. Zagreb. 2001.

31. Kwak EE. Effect of Rythmic Auditory Stimulation on Gait Perfomance in Children with Spastic Cerebral Palsy. Journal of Music Teraphy. 2007;44(3): 198-216.

32. Edwinson Mansson M, Nikula Elfving R, Petersson C, Wahl J, Tunell S. Use of clowns to aid recovery in hospitalised children. Nursing children and young people. 2013;25(10):26-30.

33. Zagorac I. Igra kao cjeloživotna aktivnost, Metodički ogledi. 2006; 13/1:69-80.

34. Rouba T. The importance of Play in Promoting Healthy child Development and Main-taining Strong Parent-Child Bonds. Pediatrics 2008;119:182-191.

35. Van der Horst FCP, Van der Veer R. Loneliness in Infancy: Harry Harlow, John Bowlby and Issues of Separation. Integr. Psych. Behav. 2008;42:325-335.

36. Kolak Ž, Šečić A, Matijević V, Bartolović J, Kovačić-Percela D, Hajdaš M, Mlinar M. Dječja igra u humanizaciji boravka djece u bolnici. Fiz.rehabil.med. 2013;25(1-2):42-49.

37. Friedmann E, Tsai CC. The animal human-bond. Health and wellness. U: Handbook on Animal-Assisted therapy. 2006;95-117.

38. Kaminski M, Pellino T, Wish J. Play and pets: The physical an emotional impact of child-life and pet therapy on hospitalized children. Children’s Health Care. 2002;31:321-335.

39. Friedman E, Thomas SA, Eddy TJ. Companion animals and human health: Physical and cardiovascular influences. Companion Animals & Us. 2000;125-142.

40. Tsai C, Friedman E, Thomas SA. The Effect of Animal-Assisted Therapy on Stress Responses in Hospitalized Children. Anhrozoos. 2010;23(3):245-258.

41. Joković-Turajlija I, Soldo N, Boranić M, Čepilić M. Program defektološke rehabilitacije djece sa zloćudnim tumorima u uvjetima hospitalizacije. Defektologija. 1990:26.


Fiz. rehabil. med. 2014; 26 (1-2): 12-1612

Novosti iz stručne literature

Korelacija između razine lezije, mišićne snage i funkcije ruke

kod ozljede vratne kralježničke moždine

Priredila: Daniela VIŠNJIĆ, dr. med. Specijalna bolnica za medicinsku rehabilitaciju Stubičke Toplice

Ne postoje točni podaci o učestalosti ozljeda kralježničke moždine (10–83 na milijun stanovnika godišnje) ili njihove prevalencije (223–755 na milijunstanovnika). Lezije na cervikalnoj razini čine 25 do 76% svih lezija kralježničke moždine (40% u talijanskom uzorku) i većinom su C5 do C7 razine. Kompletna lezija iznad C5 narušava proksimalnu kontrolu, bez ikakve funkcije ruke, dok lezije ispod C7 jedva utječu na funkciju ruke i šake. Međutim, bolesniku je funkcija rukebolesniku visoki prioritet zbog njezine važnosti u vlastitoj samostalnosti i kvaliteti života. Osim konzervativne terapije u inicijalnoj fazi, terapija vježbanjem i upotreba ortopedskih pomagala, osnovna metoda poboljšanja funkcije ruke u kasnijoj kroničnoj fazi ostaju kirurški postupci i funkcionalna električna stimulacija (FES). Ipak, kliničkarelevantnost i kirurških postupaka i FES-a još je uvijek predmet rasprava, čineći istraživanja u tijeku najvažnijima. Doista, kod planiranja takvih istraživanja potrebno je sagledati više detalja glede učestalosti pojedinih razina oštećenja i funkcije.

ASIA (American SpinalInjuryAssociation) standardi definiraju neurološku razinu lezije kao najkaudalniju razinu s normalnom, bilateralnom, senzornom i motoričkomfunkcijom. Motoričku razinu određuje najdistalniji ključni mišić koji ima snagu barem ocjene tri prema mišićnom manualnom testu sljedećim redoslijedom: C5 – fleksori lakta, C6 – ekstenzori ručnog zgloba, C7– triceps i C8 –duboki fleksori prstiju šake. Stoga, neurološka razina treba dati naznaku umanjenja funkcije ruke. Epidemiološke studije često grupiraju razinei na taj se način gube detalji o incidencijisvake pojedine razine, zbog čega je potrebno više podataka.

ICSHT je izvorno razvijen radi pružanja dodatnih informacija (ASIA klasifikaciji),

Fiz. rehabil. med. 2014; 26 (1-2): 12-16 13


o mišićima podlaktice tijekom planiranja kirurške rekonstrukcije. ICSHT je također biokorišten kao kriterij odabira za ugradnju neuroproteza. ASIA i ICSHT se razlikuju, ne samo po mišićima koji se procjenjuju već i po pragu ocjenjivanja: ASIA specificira da je snaga ocjene barem 3 nužna da mišić bude aktivan, dok ICSHT specificira ocjenu 4. Malo je postojeće literature o tome kako neurološka razina i ICSHT koreliraju s funkcionalnim testovima gornjeg ekstremiteta. Međutim, Sollermanov test funkcije ruke iz 1995. godine pozitivno korelira (r=0,8) s ICSHT funkcionalnom grupom. Ovaj test ima neke kliničke nedostatke: test je dugotrajan, to nije strogo test mogućnosti izvođenja (performansi) i zahtijeva specijaliziranu opremu koja nije komercijalno dostupna. Ovaj zadnji problem se također odnosi i na „primi i otpusti“ test, korišten za procjenu ugrađenih neuroproteza. ARAT (ActionResearchArm Test) nije specifičan za ozljede kralježničke moždine, ali se naširoko koristi i lako sastavlja. Sjajne je pouzdanosti, što je potvrđeno u odnosu na brojne druge funkcijske testove gornjih ekstremiteta, opisan je do u detalje te su dostupne i video upute. ARAT dobro korelira sa Sollermanovim testom (r=0,94). Često se pretpostavlja da je snaga mišića vezana uz funkciju ruke i zbog toga smo očekivali da će ARAT skor dobro korelirati s ICSHT procjenom.

Budući da je neurološka razina prvi kriterij za uključivanje u klinička ispitivanja, naš cilj je bio prijaviti karakteristike kohorte subjekata s dugotrajnom tetraplegijom te istražiti bilo kakvu povezanost između neurološke razine, funkcionalne grupe (ICSHT) i testa mogućnosti izvođenja zadataka (ARAT).

Materijali i metode

Istraživanje je provedeno na dva odjela Državnog centra za ozljede kralježničke moždine regije Lombardija u sjevernoj Italiji (9 milijuna stanovnika u popisu stanovništva iz 2008.g.). Oba odjela nude sveobuhvatno liječenje akutnih ozljeda kralježničke moždine te njihovih sekundarnih komplikacija. Svi klinički podaci o traumatskim i netraumatskim ozljedama ili oštećenjima, u razini vrata, u primarnoj ili sekundarnoj rehabilitaciji od siječnja 2002. do prosinca 2009. godine dobiveni su iz baza podataka navedenih odjela. Analizirani su neurološka razina lezije, dob i demografski podatcikohortne skupine.Kontaktirali smo bolesnike koji su odgovarali kriterijima uključivanja odnosno isključivanja i zamolili ih da se jave u najbliži Državni centar s odjelom za spinalne ozljederadiprocjene o sudjelovanju u prospektivnoj studiji o FES neuroprotezi dizajniranoj za poboljšanje funkcije hvatanja. U ovoj prvoj fazi klinička procjena je napravljena za procjenu podobnosti pacijenata. Kriteriji

Fiz. rehabil. med. 2014; 26 (1-2): 12-1614


za uključivanje su bili: dob između 18 i 80 godina, neurološka lezija na razini C5, C6 ili C7 i ASIA A–D4,5 Kriteriji za isključivanje su bili: ozbiljne kronične bolesti i psihološka nestabilnost. Posjet je zakazan kada su pacijenti već bili u kroničnoj fazi (> 1 godine nakon lezije). Dominantna ruka je ispitana po ICSHT-u i primijenjen je ARAT. ICSHT definira funkcionalnu skupinu kao što slijedi: 0 bez mišića ispod lakta, 1– brachioradialis, 2 – extensorcarpiradialislongus, 3 –extensorcarpiradialisbrevis, 4 –pronatorteres,5 – flexorcarpiradialis, 6 – ekstenzori prstiju, 7 – ekstenzor palca, 8 –neki fleksori prstiju i 9 – nedostaju samo intrinzični. Odabrali smo ARAT test kao najbolji test u smislu valjanosti, dostupnosti, kliničke važnosti, utjecaja na umor bolesnika i vrijeme primjene. Test se sastoji od 19 hijerarhijskih stavki grupiranih u dohvat ili posezanje rukom (6 stavki), obuhvat prstima šake (4 stavke), prstohvat/pincetni hvat (6stavki) i zajedničke pokreteviše skupina mišića i dijela ekstremiteta ili tijela (3 stavke). Stavke od 1 do 16 (dohvat ili posezanje rukom , obuhvat prstima šake, pincetni hvat) zadaci su manipulacije, koji uključuju obuhvaćanje predmeta koji leže na stolu te njihovo podizanje. Posljednja stavka, krupni pokret, procjenjuje bolesnikovu sposobnost da primakne ruku glavi, vratu i ustima.

Svaka stavka se boduje od 0 do 3: 0 = nema pokreta, 1 = djelomično izveden pokret; 2 = pokret nepravilno izveden; 3 = normalno izveden pokret. Zbroj svih stavki daje rezultat 0-57.20Studija je odobrena od strane lokalnih etičkih odbora i svi sudionici su potpisali obrazac informiranog pristanka.

Rezultati

Tijekom osam godina probirnog intervala nađeno je 253 klinička zapisa dijagnoze ozljede vratne kralježničke moždine. Srednja dob u trenutku ozljede bila je 31 godina, 84% ozlijeđenih su bili muškarci, a 62% ih je stanovnika Lombardije. Ozljede na razini C5, C6 ili C7 lezija je bila prisutna u 184 bolesnika, najčešće na razini C6 (31%), a zatim C7 i C5 (obje po 21%). Najčešći je bio AIS A(66%). Raspodjela razina se značajno razlikovala (P < 0,001) između dva odjela za ozljede vratne kralježničke moždine, iako je C6 bila najčešća razina u oba; nije bilo značajne razlike s obzirom na spol i dob kada se ozljeda dogodila. 76 ispitanika (41% od C5–C7predmeta) izdvojeno jeza kliničku procjenu. Razlozi nesudjelovanja su bili logistički problemi, nedostatak interesa i zdravstveni problemi. Opet nije bilo značajne razlike između pregledanih i nepregledanih bolesnika s obzirom na odjel za ozljede vratne kralježničke moždine, spol ili neurološku razinu. U usporedbi s nepregledanim pojedincima, pregledani pacijenti su bili mlađi (srednja dob 38 naspram 48 godina; P <0,0001), mlađi u

Fiz. rehabil. med. 2014; 26 (1-2): 12-16 15


vrijeme ozljede (26 naspram 34 godina P <0,001) i imali veći udio stanovnika Lombardije (72% naspram 58%, p <0,05). Prevladavajuća neurološka razina je bila C6 AIS A (N= 27 ispitanika, 36% regrutiranih ispitanika). Srednje vrijednosti ICSHT-a za svaku pojedinu razinu -C5, C6 i C7 su 2 IQR [1, 3], 4 IQR [3, 4] i 5 IQR [4, 5] Odgovarajući ARAT srednje vrijednosti su bile 26 IQR [15 ,31], 27 IQR [20, 37] i 28 IQR [25, 38]. ICSHT skupine 4 je bio najčešći (N = 25, 33% testiranih ispitanika), a bila je zastupljena kod C5 do C7 razine lezije, sa srednjim ARAT rezultatom od 26 (IQR [24, 31]). Spearmanov koeficijent korelacije između neurološke razine, ICSHT i ARAT je umjeren do slab, no svi su bili statistički značajni (P <0,05) (Tablica IV). ICSHT je umjereno korelirao s razinom (rho = 0,6), što znači da veliki dio varijacija u ICSHT grupiranju ne može biti objašnjen samom neurološkom razinom. Ni ARAT rezultat ne korelira dobro s neurološkom razinom (rho = 0,2), što znači da postoji velika varijacija u funkciji ruke kod svake neurološke razine. ARAT bolje korelira s ICSHT klasifikacijom (rho = 0,5) nego s neurološkom razinom, što znači da je ICSHT bolji prediktor funkcije ruke od neurološke razine. Neurološka razina lezije je stoga loš pokazatelj funkcije ruke i dodavanje ICSHT skupine u klinički zapis dat će malo više informacija u tom pogledu.

Rasprava

Uzorak bolesnika s ozljedom vratne kralježničke moždine koji su bili ponovno primljeni na dva odjela za ozljede vratne kralježničke moždine u navedenom osmogodišnjem intervalu, i odabrani za ovu studiju, jednak je drugim studijama: dob i spol nisu pokazali statistički značajnu razliku od talijanske studije Celani i sur., indijske studije ili američke studije Marino i sur. Najčešća neurološka razina (C6) bila je ista kao i u prije spomenutoj talijanskoj studiji i nizozemsko-engleskoj anketi, ali je bila jednu razinu niža od one koju navodi Marino i sur. Naši se rezultati uklapaju u široki raspon studije literature Wyndaele i sur. Potrebno je primijetiti da smo također imali značajno (P <0,05) više cjelovitih (AIS A) slučajeva (66%) u usporedbi s drugima, što se objašnjava uključivanjem ponovno primljenih pacijenata, usmjeravajući skupinu prema slučajevima sklonim sekundarnim komplikacijama. O tome je potrebno voditi računa kada se uspoređuju naši rezultati s rezultatima drugih.

S obzirom na sličnu prirodu, od ASIA i ICSHT klasifikacija očekivali smo da će biti dobro korelirane. Međutim, podaci pokazuju da se veliki dio varijacija u ICHST-u ne može objasniti neurološkom razinom lezije. Ovaj je nalaz u skladu s motivacijom za razvoj ICSHT skale kao nadopune ASIA klasifikaciji.

Fiz. rehabil. med. 2014; 26 (1-2): 12-1616


Dio neobjašnjive varijacije mogao bi proizlaziti iz razlike u pragu ocjene mišića te dvije klasifikacije. Još jedan zbunjujući čimbenik je asimetrija lezija: neurološka razina lezije može se odnositi na stranu kontralateralnu od one koja je testirana ICSHT-om. Naša studija nije sustavno testirala za simetriju, niti je ta informacija uvijek bila dostupna u kliničkim zapisima. Zaključujemo da se rezultati ICSHT-a ne mogu predvidjeti iz neurološke razine lezije iskazane u kliničkim zapisima.

Umjerena do niska korelacija koja je nađena indicira da ni lezija na nižoj razini ni više ICSHT grupiranje neće značiti bolju funkciju ruke. Bolesnici u ICSHT funkcionalnoj skupini 1, ili sa C5 AIS A lezijom, mogu imati rezultat iznad trećeg kvartila ARAT-a (31 bod), dok pacijenti u ICSHT funkcionalnoj skupini 5, ili sa C7 AIS A lezijom, mogu imati rezultat u prvom kvartilu ARAT(<15 bodova). Ovi rezultati suprotno očekivanom mogu se objasniti drugim čimbenicima, kao što su spasticitet, kontrakture, modaliteti prepoznavanja osjeta i rezultat zahvata, što sutenodezefaktorikoji pozivaju na daljnja istraživanja.

Zaključak

Naši su rezultati u skladu s drugim objavljenim izvješćima, ali pružaju i nove pojedinosti o distribuciji neurološke razine lezije. Otkrili smo da bolesnici s lezijom između C5 i C7 mogu činiti i do 73% pacijenata u kohorti bolesnika s tetraplegijom. Očekuje se da će najmanje jedna trećina tih bolesnika biti sposobna i spremna sudjelovati u studiji. Prikazani su podaci korisni u odnosu na bolesnike koji pripadaju određenim funkcionalnim ICSHT skupinama ili koji, prema ARAT-u, imaju određenu funkciju ruke. Otkrili smo da ASIA klasifikacija navedena u kliničkim zapisima ne predviđa ICSHT funkcionalnu skupinu, niti da bilo ASIA bilo ICSHT klasifikacija ne mogu predvidjeti ARAT. Stoga bi se za procjenu rezidualne funkcije ruke trebali koristiti specifični funkcionalni testovi.

(Thorsen R, Binda L, Chiaramonte S et al. Correlation among lesion level, muscle strength and hand function in cervical spinal cord injury. Eur J Phys Rehabil Med. 2014;50(1):31-8.)

Fiz. rehabil. med. 2014; 26 (1-2): 17-19 17

Vijesti

Zavod za fizikalnu medicinu i rehabilitaciju s reumatologijom KBC Split

- novi iskorak u razvoju rehabilitacijske medicine u Splitu

Piše: prof. dr. sc. Tonko VLAK, dr. med. Zavod za fizikalnu medicinu i rehabilitaciju s reumatologijom KBC Split, Split

Do sada je u više navrata, u našim stručnim časopisima (Fizikalna medicina i rehabilitacija, Fizikalna i rehabilitacijska medicina, Reumatizam) i u drugim publikacijama pisano o povijesnom razvoju našeg rehabilitacijskog odjela, tako da su svi zainteresirani mogli pratiti što se u splitskoj bolnici događa, kako se mijenjaju načela rada i kako rehabilitacijska medicina zauzima svoje mjesto koje joj, opravdano, pripada u ustroju moderne kliničke bolnice (1,2,3,4,5). Stoga, povijesne činjenice nije više potrebno ponavljati.

Dana 7. 4. 2014. g. Odjel se preseljava u bolničku zgradu na Križinama (Šoltanska 1), gdje počinje novi dio povijesti rehabilitacijske medicine u Splitu, oslobođen hipoteke banjskog liječenja, topličkih ljekovitih činitelja i svih predrasuda, koje o ovoj modernoj, znanstveno utemeljenoj i visoko specijaliziranoj djelatnosti mnogi i danas imaju. Stara toplička zgrada, secesijska ljepotica oronulog izgleda u strogom centru Splita, ostala je, sa svim svojim uspomenama na lječilište i bolnički odjel, još u službi naše struke – tamo se sada nalazi poliklinička služba novog Zavoda KBC-a (ambulante i poliklinička fizikalna terapija za vanjske bolesnike). A nekadašnji Odjel za fizikalnu medicinu, rehabilitaciju i reumatologiju KBC-a upornim i predanim radom mijenja status i naziv u Zavod za fizikalnu medicinu i rehabilitaciju s reumatologijom.

Status Zavoda KBC-a stečen je sukladno Pravilnikom o unutarnjem ustroju i sistematizaciji radnih mjesta u KBC Split, od lipnja 2014. g., te se sastoji od

Fiz. rehabil. med. 2014; 26 (1-2): 17-1918

Vijesti

Odjela za fizikalnu medicinu i rehabilitaciju, Odjela za fizijatrijsku reumato-logiju i Poliklinike.

Nastavna baza Medicinskog fakulteta u Splitu i Odjela zdravstvenih studija Sveučilišta u Splitu, akreditirana od strane Ministarstva zdravlja Republike Hrvatske za provođenje edukacije tijekom specijalizacije i subspecijalizacije mladih liječnika (6,7), uz nove, mlade kadrove, koji upravo završavaju svoju specijalizaciju, potpomognuti novim tehnologijama (udarni val i laser visokog intenziteta) te dijagnostičkim mogućnostima (dijagnostički ultrazvuk, EMNG, denzitometrija), omogućit će daljnji napredak rehabilitacijske medicine u Splitu i regiji, utemeljen na timskom radu u rehabilitaciji i novim rehabilitacijskim modelima.

Sukladno uvjetima, koje će Zavod imati već naredne godine, postoji mogućnost aplikacije za status Klinike Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Splitu 2015. g., čime će se još više povećati razina izvrsnosti te mogućnosti, kako dijagnostike, tako i liječenja i rehabilitacije bolesnika u našoj ustanovi i regiji.

Na Zavodu je sada zaposleno 12 specijalista fizikalne medicine i rehabilitacije, od kojih dvoje sa subspecijalizacijom iz reumatologije (treći se očekuje uskoro), tri kolegice se bave neurorazvojnom rehabilitacijom djece, a četvoro mlađih kolega/ica na putu je da uskoro preuzme poslove kolega/ica koji će otići u zasluženu mirovinu. Troje liječnika trenutno imaju izbor u nastavno-znanstveno zvanje (redoviti profesor i dva docenta Medicinskog fakulteta u Splitu).

Uz njih, logopedica, 19 medicinskih sestara, 72 fizioterapeuta i 12 spremačica, čine sveukupno osoblje Zavoda, što je dobar zalog za budućnost rehabilitacijske struke u splitskom KBC-u.

S obzirom na nedjeljivost stručne i nastavne djelatnosti, Zavod je nastavna baza Medicinskog fakulteta i Odjela zdravstvenih studija Sveučilišta u Splitu, a na Zavodu se redovito održavaju Odjelni seminari svakog posljednjeg četvrtka u mjesecu, uz predavače različitih profila, čija su predavanja prijavljena HLK-u i bodovana od strane HLK-a te se organiziraju Tečajevi najviše kategorije za stručno usavršavanje liječnika i fizioterapeuta.

Znanstvena djelatnost se očituje u sve većem broju publikacija u stručnim i znanstvenim časopisima u Hrvatskoj i inozemstvu te aktivnom sudjelovanju na domaćim i stranim skupovima.

Fiz. rehabil. med. 2014; 26 (1-2): 17-19 19

Vijesti

Literatura:1. Vlak T. Iz prošlosti Splitskih toplica. Reumatizam 2000 ; 47 (1) : 25-30.

2. Vlak T. Splitske toplice. U : Ivanišević G. ur. Toplički ljekoviti činitelji u Hrvatskoj. Zagreb : Akademija medicinskih znanosti Hrvatske, 2001 : 123-128.

3. Vlak T, Eldar R. The story of Splitske toplice, Croatia (The Spa of Split). Eur Medico-phys 2003 ; 39 (2) : 111-114.

4. Vlak T. Odjel za fizikalnu medicinu, rehabilitaciju i reumatologiju. U : Mirić D. i sur. Osamnaest godina Kliničke bolnice Split. Split : Slobodna Dalmacija, 2004 : 151-160.

5. Vlak T. Od Dioklecijanovih termi do kliničkog odjela. Fiz rehabil med 2008 ;22 (1-2) : 51-60.

6. Vlak T, Boban M, Franulović-Golja N, Eldar R. Teaching disability and rehabilitation medicine at the Medical school in Split, Croatia. Croat Med J 2004 ; 45 (1) : 99-102.

7. Vlak T, Šošo D, Poljičanin A. et al. Physical and rehabilitation medicine training center in Split, Croatia : striving to achieve excellence in education of rehabilitation team. Disabil Rehabil 2014; 36 (9) : 781 – 786.

Fiz. rehabil. med. 2014; 26 (1-2): 20-2220

5. slovenski kongres fizikalne i rehabilitacijske medicine

Laško 19. – 22. 11. 2014. g

Piše: prof. dr. sc. Tonko VLAK, dr. med. predsjednik HDFRM HLZ-a

U Laškom, malom i živopisnom mjestu, koje se, u susjednoj nam Sloveniji, može podičiti najstarijom rehabilitacijskom ustanovom u toj zemlji, od 19. do 22. studenog 2014. g. je održan nacionalni kongres Združenja za fizikalno in rehabilitacijsko medicino Slovenije s međunarodnim sudjelovanjem.

Kongres je okupio više od 100 slovenskih fizijatara, kojima su se pridružili i gosti iz nekih drugih zemalja: Paolo Boldrini iz Italije, Francesca Gimigliano iz Italije, Christoph Gutenbrunner iz Njemačke, Thomas Watanabe iz Sjedinjenih Američkih Država, Mauro Zampolini iz Italije i Tonko Vlak iz Hrvatske.

Pod nadzorom počasnog predsjednika kongresa Črta Marinčeka, organizacijskog i stručnog odbora, domaćin kongresa, alfa i omega organizacije te svima dostupan organizator bio je predsjednik slovenskog stručnog društva Klemen Grabljevec.

On je bio i urednik Zbornika Kongresa, koji su svi sudionici dobili u radnim materijalima.

Na Kongresu je obrađivano dosta zanimljivih i uobičajenih rehabilitacijskih tema, od tegoba i potreba bolesnika nakon moždanog udara, neuromodulacije i robotike u rehabilitaciji, rehabilitacije nakon ozljeda središnjeg i perifernog živčanog sustava te rehabilitacije nakon sportskih ozljeda i ostalih ozljeda mišićno-koštanog sustava. Uz slobodne teme, kao neizbježan dio svakog ovakvog skupa, bila su održana dva satelitska simpozija, čiji su organizatori bili Amgen i Eli Lilly.

Vijesti

Fiz. rehabil. med. 2014; 26 (1-2): 20-22 21

Zanimljivo je da je tijekom kongresa, u onom međunarodno zanimljivom dijelu, bilo pojedinačnih predavanja i domaćih i stranih predavača o strategiji organizacije u rehabilitacijskoj medicini, gdje je i predsjednik hrvatskog stručnog društva iznio podatke o stanju i položaju struke u hrvatskoj medicin-skoj svakodnevnici, o našim planovima i željama za daljnjim unapređenjem struke i znanstvenog pristupa problemima u rehabilitacijskoj medicini.

Ono što je meni osobno bilo drago čuti, to je da u nekim segmentima imamo puno manje svakodnevnih problema od kolega u Sloveniji, koji ipak rade u značajno boljim uvjetima.

Još jedan detalj mi se svidio, u organizacijskom i praktičnom smislu bitan – tijekom održavanja nacionalnog kongresa održana je i izborna skupština Društva, tako da je iskorištena nazočnost većine članova u postupku izbora novog vodstva stručnog društva, a što je na tragu mog prijedloga iznesenog na nedavno održanom godišnjem kongresu Hrvatskog reumatološkog društva u Šibeniku.

Tako će u narednom periodu Združenje za fizikalno in rehabilitacijsko medicino Slovenije voditi nova predsjednica, Nataša Kos, koja je na rečenoj izbornoj skupštini izabrana za Predsjednicu.

Osim što je naše predstavljanje na službenom, radnom dijelu Kongresa, bilo vrlo zapaženo i popraćeno ugodnim komentarima, iskoristio sam priliku boravka na Kongresu da predložim našim kolegama iz Slovenije da obnovimo jednu prekinutu tradiciju – tradiciju održavanja stručnih sastanaka stručnih društava dviju susjednih zemalja, koje su vrlo bliske u svojim stručnim promišljanjima i organizacijskim problemima. Sastanaka, koji su se nekada redovito odvijali i na kojima smo jedni od drugih učili, ali i sklapali vrijedna prijateljstva i održavali suradnju. Moj prijedlog je aklamacijom bio pozdravljen i prihvaćen, tako da mislim da bismo već u rujnu 2015. g. mogli organizirati zajednički sastanak, s tendencijom da se isti održavaju u dvogodišnjim razmacima, s naizmjeničnim domaćinstvom, čime bismo skratili i dugo, četverogodišnje razdoblje, između naših nacionalnih kongresa. inicijativa je prihvaćena i od strane novog vodstva te će biti predmetom dogovaranja u vrlo skoroj budućnosti.

U onom neslužbenom dijelu, bilo je prilike i za dosta bilateralnih razgovora s ostalim stranim gostima, od kojih je možda najznačajniji onaj s C. Gutenbrunnerom iz Hanovera, vezanom za suradnju u edukaciji mladih specijalista, ali i specijalizanata fizikalne i rehabilitacijske medicine te stude-

Vijesti

Fiz. rehabil. med. 2014; 26 (1-2): 20-2222

nata medicinskih fakulteta u sklopu Erazmus programa.

Na kraju, moram se posebno osvrnuti na gostoprimstvo kolegice Slavke Topolić, koja mi je omogućila da mimo protokola, onako iznutra, upoznam organizaciju rada, mogućnosti i probleme koje ima najstarija rehabilitacijska ustanova u Sloveniji – bolnica za rehabilitaciju u Laškom.

U svakom slučaju, sudjelovanje na petom slovenskom nacionalnom kongresu bilo je vrlo uspješno, afirmativno i korisno, sa željom da nam se kolege iz Slovenije pridruže na našem sljedećem nacionalnom kongresu 2016. g., na koji sam ih i pozvao kao aktivne sudionike.

Literatura:1. Vlak T. Iz prošlosti Splitskih toplica. Reumatizam 2000 ; 47 (1) : 25-30.

2. Vlak T. Splitske toplice. U : Ivanišević G. ur. Toplički ljekoviti činitelji u Hrvatskoj. Zagreb : Akademija medicinskih znanosti Hrvatske, 2001 : 123-128.

3. Vlak T, Eldar R. The story of Splitske toplice, Croatia (The Spa of Split). Eur Medico-phys 2003 ; 39 (2) : 111-114.

4. Vlak T. Odjel za fizikalnu medicinu, rehabilitaciju i reumatologiju. U : Mirić D. i sur. Osamnaest godina Kliničke bolnice Split. Split : Slobodna Dalmacija, 2004 : 151-160.

5. Vlak T. Od Dioklecijanovih termi do kliničkog odjela. Fiz rehabil med 2008 ;22 (1-2) : 51-60.

6. Vlak T, Boban M, Franulović-Golja N, Eldar R. Teaching disability and rehabilitation medicine at the Medical school in Split, Croatia. Croat Med J 2004 ; 45 (1) : 99-102.

7. Vlak T, Šošo D, Poljičanin A. et al. Physical and rehabilitation medicine training center in Split, Croatia : striving to achieve excellence in education of rehabilitation team. Disabil Rehabil 2014; 36 (9) : 781 – 786.

Vijesti

Fiz. rehabil. med. 2014; 26 (1-2): 23-39 23

Očitovanje HDFRM-a Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje

na prijedlog Pravilnika o akutnoj bolničkoj medicinskoj rehabilitaciji

i medicinskoj rehabilitaciji u kući

Piše: prof. dr. sc. Tonko VLAK, dr. med. predsjednik Hrvatkog društva za fizikalnu i rehabilitacijsku medicinu Hrvatskog liječničkog zbora

Dana 11. siječnja 2014. Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje upućen je dopis/mišljenje Hrvatskog društva za fizikalnu i rehabilitacijsku medicinu (HDFRM) Hrvatskog liječničkog zbora na prijedlog Pravilnika o akutnoj bolničkoj medicinskoj rehabilitaciji i medicinskoj rehabilitaciji u kući. Tekst dopisa je u nastavku, a članovi Upravnog odbora i Društva koji su svojim konstruktivnim prijedlozima doprinijeli njegovom sadržaju su: prof. dr. sc. Simeon Grazio (koordinator Radne skupine), te (abecednim redom): dr. sc. Ana Aljinović, prof. dr. sc. Đurđica Babić Naglić, doc. dr. sc. Žarko Bakran, prof. dr. sc. Ivan Džidić, mr. sc. Frane Grubišić, doc. dr. sc. Mira Kadoić, doc. dr. sc. Ida Kovač, mr. sc. Nada Kraljević, doc. dr. sc. Valentina Matijević, prim. dr. sc. Saša Moslavac, dr. Vedrana Mužić, prim. dr. Tatjana Nikolić, prof. dr. sc. Tea Schnurrer Luke Vrbanić, prim. mr. sc. Katarina Sekelj Kauzlarić, dr. Pavao Vlahek i prof. dr. sc. Tonko Vlak. Ovom bih prilikom želio zahvaliti svima koji su naše očitovanje po ovom pitanju učinili argumentiranim i stručnim.

Napominjem da je ovaj naš prijedlog radna verzija i Društvo je uvijek otvoreno za dijalog s HZZO-om, a bilo bi uputno uključiti i udruge bolesnika, što smo i naglasili u samom dopisu.

Vijesti

Fiz. rehabil. med. 2014; 26 (1-2): 23-3924

Do studenog 2014. smo samo dobili potvrdu HZZO-a da je naš dopis zaprimljen

Predsjednik HDFRM-aProf. dr. sc. Tonko Vlak

HRVATSKI ZAVOD ZA ZDRAVSTVENO OSIGURANJEN/P Pomoćnica ravnatelja za zdravstvenu zaštitu

mr. Dubravka Pezelj Duliba, dr. med.

Margaretska 3P.P. 15710 002 Zagreb

Predmet: Sustavi bodovanja za procjenu kliničkih stanja i uspješnosti liječenja. Liječenje medicinskom rehabilitacijom i fizikalnom terapijom u kući - odgovor, traži se

Predmet: mišljenje, dostavlja se

Veza, Vaš dopis: Klasa: 502-02/12-03/37; Ur. broj: 338-01-04-13-9 Veza, Vaš dopis: Klasa: 500-07/13-01/331; Ur. broj: 338-01-34-13-15

Poštovana mr. Dubravka Pezelj – Duliba, dr. med.!

analizirali smo novi prijedlog Pravilnika o akutnoj bolničkoj medicinskoj rehabilitaciji i medicinskoj rehabilitaciji u kući, koji ste nam poslali.

Najprije bismo htjeli istaknuti da prijedlog Pravilnika ostavlja prostor za najrazličitija tumačenja, te je potrebno učiniti njegovu reviziju s normativne strane, kao i svrhe, načina i ciljeva medicinske rehabilitacije – prvenstveno na osnovi medicine temeljene na dokazima, odnosno stručne opravdanosti.

Medicinska rehabilitacija je sastavni dio multidisciplinarnog liječenja bolesnika s različitim bolestima i stanjima, najčešće s indikacijama vezanim uz lokomotorni sustav. Cilj je medicinske rehabilitacije poboljšanje i /ili prevencija, odnosno smanjenje progresije funkcionalne nesposobnosti, a time i radne (ne)sposobnosti.

Vijesti

Fiz. rehabil. med. 2014; 26 (1-2): 23-39 25

Pri tome je često dobrobit takve stacionarne rehabilitacije veća od njenog mogućeg ambulantnog provođenja (angažiranje multidisciplinarnog tima, politopni funkcionalni deficit itd.). Bolesnici s bolestima i stanjima u kojih se provodi rehabilitacija najčešće su primarno hospitalizirani u ustanovama za akutnu skrb zbog postavljanja dijagnoze i liječenja, a ponekad i zbog provođenja kontinuirane terapije na akutnim rehabilitacijskim odjelima. Daljnja je frekvencija hospitalizacije u ustanovama za akutnu skrb individualna i ovisi o težini bolesti i njezinih eventualnih komplikacija, ali u načelu je rijetka, dok je rehabilitacija, a posebno ona stacionarna, izuzetno važan segment u poboljšanju/održanju kvalitete života.

Temelj planiranja rehabilitacije su klinički status (aspekt biomedicine) i odgovori bolesnika u biometrijskim upitnicima (biopsihosocijalni aspekt ili aspekt bolesnika). Posljednjih nekoliko desetljeća razvijeni su brojni upitnici aktivnosti dnevnog života (PROs, Patient Reported Outcomes) kojima se matematički izražava doživljaj ili učinak bolesti na život bolesnika Stoga, predlažemo da se u indikacijama za upućivanja na bolničku rehabilitaciju ili provođenje medicinske rehabilitacije u kući postave ciljevi, odnosno primjenom –za bolest specifičnog ili (ako ga nema za tu bolest/stanje) generičkog mjernog instrumenta/parametra kvantificira indikacija, kao i ocjena funkcionalnog stanja bolesnika, prije i na kraju tretmana. Takav instrument ne bi smio biti preopširan, odnosno mora biti primjenjiv u rutinskoj kliničkoj praksi. Također treba riješiti pitanje validacije inačice (prijevoda) upitnika na hrvatskom jeziku, kao i dozvole korištenja istih.Mora se voditi računa da u nekim slučajevima nije moguće primijeniti upitnik za ocjenu funkcionalne sposobnosti. Za neke bolesti i stanja takvi upitnici nisu razvijeni ili su previše komplicirani, a osim toga neposredno nakon nekih kirurških zahvata bolesnici imaju slična obilježja i ograničenja kao i prije njih. U slučajevima kada nije moguće primijeniti upitnike za mjerenje funkcionalne sposobnosti, mogu se koristiti mjere intenziteta boli, opseg pokreta i/ili mišićna snaga (manualni mišićni test).

Načelno, kod novonastale nesposobnosti stacionarna rehabilitacija bi morala započeti unutar 3 tjedna za radno aktivnu populaciju, a unutar 6 tjedana za sve ostale osiguranike, od dana odobrenja nadležnog povjerenstva HZZO-a, uz napomenu da kod kirurških zahvata stacionarnu medicinsku rehabilitaciju ne bi trebalo započinjati prije 7. dana po kirurškom zahvatu.

Smatramo da dokumentacija za odobravanje stacionarne medicinske rehabilitacije treba sadržavati:

Vijesti

Fiz. rehabil. med. 2014; 26 (1-2): 23-3926

1. Kompletnu medicinsku dokumentaciju (povijest bolesti ili otpusno pismo)

2. Funkcionalni status bolesnika

3. Ispunjen upitnik funkcionalne sposobnosti ili druge mjere (ovisno o indikaciji) (molim vidjeti gore)

4. Kratki izvod iz povijesti bolesti s ciljem rehabilitacije.

Otpusno pismo iz rehabilitacijske ustanove, uz dekurzus boravka te kompletnu dokumentaciju eventualno učinjenih pretraga, mora sadržavati informacije koji su se i u kojem opsegu provodili određeni postupci rehabilitacije, kakav je funkcionalni status bolesnika, ispunjene upitnike funkcionalne sposobnosti (ili druge mjere), te promjene vrijednosti mjernih instrumenata/parametara.

Bolničku bi rehabilitaciju trebali provoditi centri koji su u tom smislu akreditirani i u kojima se provodi multidisciplinarni cjelodnevni program.

Opća primjedba na prijedlog Pravilnika odnosi se na broj dana predviđenih za rehabilitaciju. Naime, sukladno današnjim mogućnostima izdvajanja sredstava za zdravstvo u Hrvatskoj možemo eventualno poduprijeti prijedlog o 14 dana održavajuće rehabilitacije (jedan put godišnje), međutim svakako su potrebne korekcije na prijedlog Pravilnika kad se radi o rehabilitaciji nakon nekih akutnih bolesti i stanja.

Tako bi za npr. za posebne rehabilitacijske programe: Spinalne kao što je navedeno, Kraniocerbralne, Amputacije, Politraumu bilo potrebno predvidjeti mogućnost višekratnog produživanja, a u skladu s oporavkom, kao i za neke druge entitete (molim vidjeti tablicu).

Odobrena duljina trajanja rehabilitacije je u danima – radnim danima. U praksi su u to uključeni i vikendi, a u prijedlogu Pravilnika piše da se rehabilitacija odvija svakodnevno tijekom cijelog radnog tjedna (čl. 15). Predlažemo da se sukladno tome uvede i provođenje rehabilitacije i nedjeljom, ali da se za to predvidi i odgovarajuća materijalna naknada.

U prijedlogu Pravilnika navodi se da se akutna rehabilitacija provodi u rehabilitacijskoj klinici/zavodu/odjelu ili odjelu specijalne bolnice (čl. 4). Velika je razlika u cijeni za isti posao na klinici u odnosu na specijalnu bolnicu, pa se postavlja pitanje naknade kompleksne rehabilitacije u specijalnim bolnicama za medicinsku rehabilitaciju, tj. njihova mogućnost ugovaranja akutnih kreveta za tu patologiju.

Vijesti

Fiz. rehabil. med. 2014; 26 (1-2): 23-39 27

Imamo i primjer da je dio postelja na Fizijatrijskim odjelima u sklopu nekih bolnica (npr. KBC Osijek) odlukom HZZO-a preklasificiran u dio u kojima se provodi stacionarna rehabilitacija. Kako se u Pravilniku navodi da rehabilitaciju indicira fizijatar, a odobrava liječnik Zavoda (čl. 9), znači li to da za premještaj s npr. Neurologije ili Traumatologije iste ustanove trebam mišljenje svog konzilijarnog specijalista i liječnika Zavoda? Dužina akutne rehabilitacije i sada je do 14 dana, a moguće produženje uvjetovano akutnim komplikacijama takvih bolesnika sada na sebe preuzima liječnik zavoda (čl. 11).

Znači li to da će prijem isključivo s odobrenjem plaća samo po BDL cijenama, iako se možda radi i o potrebi za akutnom skrbi u sklopu Fizijatrijskog odjela? Smatramo da bi se kod premještaja s Klinike u specijalne bolnice koje su specijalizirane i imaju mogućnost kompleksne rehabilitacije, koja je i potrebna nekim bolesnicima (npr. kraniocerebralne ozljede, spinalne ozljede i sl.), njima trebalo plaćati po DTS-u, a ne po BLD-u, uz uvođenje akutnih rehabilitacijskih kreveta. Nije nam poznato jesu li specijalne bolnice za medicinsku rehabilitaciju dale svoj stav i mišljenje o ovom prijedlogu, ali zasigurno se sve predloženo značajno odražava na poslovanje ovih subjekata u sustavu zdravstva.

Ono što upada u oči u ovom prijedlogu je da se radi isključivo o akutnoj rehabilitaciji, ali ne i o održavajućoj rehabilitaciji, za što nema stručnog opravdanja (čl. 15). Suprotno nazivu Pravilnika i, čini se, općoj intenciji izostavljanja rehabilitacije kroničnih bolesnika očituju se kontradiktornosti u brojnim primjerima indikacija, koje su u prijedlog Pravilnika uvrštene, a koje svakako ne spadaju u akutnu rehabilitaciju, kao što su program majka-dijete (čl. 17 i 18.) ili npr. rehabilitacija bolesnika s evidentno kroničnim bolestima, kao što su mišićna distrofija ili spinocerebelarne hereditarne bolesti. Postoji niz stručnih dokaza o učinkovitosti stacionarne rehabilitacije, a napose balneoterapije u poboljšanju simptoma i znakova, a time i funkcionalne sposobnosti bolesnika s kroničnim bolestima i stanjima. Sa stručne strane začuđuje i neprihvatljivo je, a s obzirom na listu kroničnih bolesti u aktualnom prijedlogu, da su izostavljene tri važne upalne reumatske bolesti, reumatoidni artritis, ankilozantni spondilitis i psorijatični artritis, koje značajno onesposobljuju bolesnike već u mlađim dobnim skupinama.

Smatramo da je isto protivno rehabilitacijskim standardima, a koliko je stručno opravdano i njihovo uvrštavanje obrazlažemo i u tekstu, koji su naši stručnjaci napisali o vrijednosti i učincima balneoterapije u liječenju i rehabilitaciji bolesnika s tim reumatskim bolestima, a koji planiramo objaviti u našem

Vijesti

Fiz. rehabil. med. 2014; 26 (1-2): 23-3928

stručnom časopisu (Fizikalna i rehabilitacijska medicina).

Osim bolesnika s reumatoidnim, artritisom, ankilozantnim spondilitisom i psorijatičnim artritisom predlažemo prema procjeni (sub)specijalista, a ovisno o kliničkom i funkcionalnom statusu, omogućiti svim bolesnicima s progresivnim neuromišićnim bolestima trajnu medicinsku rehabilitaciju, bilo stacionarno ili medicinskom rehabilitacijom u kući, a ne isključivo samo kroz akutnu medicinsku rehabilitaciju, po preporuci u otpusnom pismu, odnosno medicinsku rehabilitaciju u kući samo kod nepokretnih bolesnika sa spinalnim mišićnim atrofijama (čl. 16, čl. 3).

Što se tiče habilitacije/rehabilitacije djece s oštećenjima središnjeg živčanog sustava iz do sada nepoznatih nam razloga nomenklatura nije usklađena sa suvremenim saznanjima struke. Naime, ozljeda/oštećenje mozga može se manifestirati s dvije osnovne kliničke slike, a to su piramidna klinička slika i ekstrapiramidna klinička slika. Pri detaljnijem pregledu ekstrapiramidna klinička slika može se manifestirati kao korea, atetoza ili distonija. U ranoj dobi djeteta se u našoj nomenklaturi postavlja dijagnoza distonog sindroma, a kad dijete prohoda, ovisno o kliničkoj slici postavlja se dijagnoza hemipareze, parapareze ili tetrapareze, što opravdava razlog bolničke rehabilitacije. Distoni sindrom je jedna od manifestacija oštećenja ekstrapiramidnog sustava, i neopravdano je da se koristi kao šablona u pisanju dijagnoze, odnosno kao indikacije za bilo koji oblik liječenja (ambulantno ili stacionarno) takve djece, bilo da se radi o piramidnom ili ekstrapiramidnom sindromu. Kako je poznato da je plasticitet mozga iznimno velik u prvih nekoliko godina života, klinička slika se u djece mijenja dnevno, tjedno, mjesečno i najpravilnije, pa je znanstveno i stručno utemeljeno postaviti dijagnozu „Neuromotorno odstupanje“.

Neuromotorno odstupanje treba se identificirati na prvom pregledu i pri svakom kontrolnom pregledu, te evaluirati o kojem se stupnju odstupanja radi: 1. vrlo blagom, 2. blagom, 3. umjerenom ili 4. teškom odstupanju. Odstupanje u neuromotornom odstupanju dijagnosticira se prvenstveno Gestalt percepcijom općih pokreta. Radi se o interpretaciji prezentirane djetetove motorike koja se bazira na prethodnom iskustvu, čiji je temelj liječnikovo iskustvo, znanje, pamćenje, stav (Prechtl, Hadders Algra, Bobath), ispitivanju položajnih reakcija po Vojti (7 PR), neonatalnim refleksima i tonusu. Dijagnoza cerebralne paralize nikada se ne postavlja prije 2., a najčešće tek u dobi od 3 ili 4 godine života. Kod postavljene dijagnoze cerebralne paralize koriste se GMFM, GMFCS testovi koji imaju 5 stupnjeva, ali su zahtjevni kako u smislu edukacije tako i

Vijesti

Fiz. rehabil. med. 2014; 26 (1-2): 23-39 29

vremenski, pa u kliničkom radu nisu praktični.

Nakon što dijete u motoričkom razvoju dostigne vertikalizaciju, odnosno stajanje i hod, trenutna situacija i indikacijsko područje za stacionarno liječenje su sljedeće dijagnoze: Parapareza (G82.2), Hemipareza (G81.9), Tetrapareza (G82.4), što zapravo nije, jer G82.2 je Paraplegija, G81.9 je Hemiplegija, G82.4 je Tetraplegija. U dosadašnjem radu, nažalost, koristili smo se, i koristimo se, navedenim dijagnozama kako bismo opravdali stacionarnu rehabilitaciju.

Stoga je u cilju podizanja kvalitete liječenja djece s oštećenjem središnjeg živčanog sustava potrebno promijeniti navedene nelogičnosti u nomenklaturi, te primijeniti predložene parametre za habilitaciju/rehabilitaciju djece s oštećenjem središnjeg živčanog sustava.

U prijedlogu Pravilnika nema spomena o stacionarnoj medicinskoj rehabilitaciji osoba s amputacijom gornjih udova, kao niti izuzetno osjetljive rehabilitacije djece s amputacijom gornjih i/ili donjih udova. Rehabilitacija pacijenata s amputacijom vrlo je složena i nije moguće vezati je samo uz šifru dijagnoze amputacije MKB Z89.0.

Naime, potrebno je razdvojiti stacionarnu rehabilitaciju vezanu uz Prvu protetičku opskrbu kao redovnu i samo Drugu sporadičnu, u okviru predprotetičke, kasne protetičke i reintegracijske faze rehabilitacije za pacijente koji imaju dodatne komorbiditete, koji ih ometaju u funkcionalnom hodu, vertikalizaciji i aktivnostima svakodnevnog života (ASŽ). Njima je neophodna cjelokupna kompleksna rehabilitacija (teza politrauma, hemipareze, dekondicioniranje...) To su pacijenti koji imaju potencijal protetičke opskrbe, ali je tijek produžen. Ili oni koji nakon opskrbe trebaju još produžiti rehabilitaciju zbog poboljšanja dinamike hoda ili proširenja ASŽ (donji i gornji udovi).

Članak 5 točka d „Zahtijeva se psihički status koji osigurava potpuno razumijevanje i suradljivost u provođenju zadanih vježbi (osim cerebralne kome)“ (čl. 5, točka d), što nije moguće kod senzomotorne afazije, a takvim je pacijentima upravo najpotrebnija rehabilitacija, pa to treba izmijeniti. Isto je i u članku 6 (stavak 2).

U čl. 7 piše - „Prijedlog za akutnu bolničku rehabilitaciju daje odjelni doktor specijalist odgovarajuće specijalnosti bolnice za liječenje akutnih bolesti u kojoj se osigurana osoba liječi.“ S druge pak strane u popisu bolesti i stanja kojima se može odobriti bolnička rehabilitacija za sve neurološke bolesnike piše da je doktor koji predlaže stacionarnu rehabilitaciju isključivo fizijatar, za operacije

Vijesti

kralješnice s novim i teškim neurološkim i/ili motoričkim oštećenjem sustava za kretanje – fizijatar, kao i sva trauma i ortopedska rehabilitacija – samo fizijatar. Na neurološkim, traumatološkim i ortopedskim odjelima fizijatri su prisutni samo kao konzilijarni doktori, a niti to nije uvijek slučaj. Postoji mogućnost zlouporabe, pa da u „špranci“ otpusnog pisma bude navodna preporuka fizijatra za stacionarnu rehabilitaciju, a imamo članak 14 o kažnjavanju s tim u svezi.

Među popisima bolesti i stanja u grupi indikacija „Ozljede-prijelomi“ (str. 9) kao prva indikacija je navedeno „Prijelomi kralježnice (isključuje se osteoporotska fraktura) s teškim neurološkim i/ili motoričkim oštećenjem sustava za kretanje“, iako nije jasno zašto bi bile isključene osteoporotske frakture, ako su praćene neurološkim i/ili motoričkim deficitom (?).

Što se tiče tetraplegija i paraplegija (str. 9), navode se fizijatri, neurokirurzi, anesteziolozi, neurolozi, međutim u nekim ustanovama operacije kralješnice rade kirurzi – vertebrolozi, pa bi i njih trebalo uključiti.

Rehabilitacija osoba s amputacijom gornjih i donjih udova, rehabilitacija osoba sa spinalnim ozljedama, politraumom i kraniocerebralnim ozljedama visoko su specijalizirani programi, koji su kao takvi prepoznati svugdje u svijetu i od posebnog su javnog interesa. Rehabilitacija osoba s tim bolestima i stanjima mogla bi se provoditi i u regionalnim centrima i na odjelima specijalnih bolnica, ako su opremom, kadrovima i smještajem za to osposobljene, ali samo ako su, kako je to prethodno navedeno, u tom smislu akreditirani.

Za edukacijsko-rehabilitacijski program „majka-dijete“ (čl. 17) predlažemo da se u djece, u koje postoji teži stupanj motoričkog i kognitivnog poremećaja, rehabilitacija može provoditi i 6 puta godišnje do 10 dana.

Medicinska rehabilitacija u kući

Najvažnije pitanje u vezi s medicinskom rehabilitacijom u kući je ocjena ishoda iste, kao i tko je za to odgovoran, jer liječnik-fizijatar koji je propisao program medicinske rehabilitacije u kući nema kontrolu i suradnju s fizioterapeutom, koji rehabilitaciju provodi. Dakle, pitanje je prvenstveno reguliranja i kontrole, odnosno pravilnog izvođenja i vrednovanja medicinske rehabilitacije u kući, pri čemu bi parametri ocjene trebali biti, također, kvantificirani.

Nadalje, iako sustav prepoznaje važnost medicinske rehabilitacije u kući, u kliničkoj praksi, postoji odgoda započinjanja u slučaju medicinske rehabilitacije

Fiz. rehabil. med. 2014; 26 (1-2): 23-3930

Vijesti

Fiz. rehabil. med. 2014; 26 (1-2): 23-39 31

u kući zbog administrativnih razloga i do 3-4 tjedna od otpusta (slijed niza koraka: bolesnik se javlja obiteljskom liječniku, piše se prijedlog, čeka se odobrenje povjerenstva, te potom dolazak fizioterapeuta).

Predlažemo da se omogući odobrenje za provođenje medicinske rehabilitacije u kući, ranije, već kad je bolesnik na akutnom odjelu kako bi se odobrenje moglo napisati u otpusnom pismu, odnosno na taj bi način bolesnik pravodobno započeo nastavak započete medicinske rehabilitacije na akutnom odjelu.

Potrebno je naći rješenje unutar HZZO mreže, koje će povezati fizijatra s akutnog odjela, koji piše prijedlog za medicinsku rehabilitaciju u kući, s izabranim obiteljskim liječnikom i povjerenstvom HZZO-a za odobrenje medicinske rehabilitacije u kući. Jedna od mogućnosti je da fizijatar s akutnog odjela može direktno pisati prijedlog, kao što je to s produženjem ili primjerice s Potvrdama o ortopedskim pomagalima, „doznakama“ koje se odobravaju tijekom hospitalizacije u roku od par dana.

Među indikacijama, kao i za stacionarnu rehabilitaciju, upalnih reumatskih bolesti nema niti među indikacijama za medicinsku rehabilitaciju u kući, a poznato je da reumatoidni artritis, psorijatični artritis ili ankilozantni spondilitis mogu dovesti do teške onesposobljenosti, pa u tim (ali i ne samo u tim) reumatskim bolestima postoji potreba za medicinskom rehabilitacijom u kući.

Mjere kazni za liječnike iz članka 19, koje se odnose na uskraćivanje prava predlaganja na 3 mjeseca, odnosno jednu godinu, pretjerane su i treba ih izostaviti.

Nismo upoznati s činjenicom jesu li u izradi ovog prijedloga Pravilnika bila uključena druga Stručna društva HLZ-a, kao ni udruge bolesnika s bolestima i stanjima na koje se odnosi ovaj Pravilnik, što smatramo da bi svakako bilo uputno.

Tablični prikaz bolesti i stanja kao indikacija za medicinsku rehabilitaciju, mjernim instrumentima/parametrima, rasponu njihovih vrijednosti na temelju kojeg se odobrava liječenje, praćenje uspješnosti rehabilitacije, kao i prijedlog duljine i učestalosti bolničke rehabilitacije koji predlažemo u prilogu ovog dopisa, molim Vas shvatite kao radnu verziju o kojoj bismo se željeli usuglasiti za Zavodom, a sve s ciljem pronalaženja optimalnih rješenja.

Stoga, kao što smo predlagali i u ranijim dopisima, otvoreni smo za zajednički sastanak predstavnika stručnog društva (3-4 osobe s naše strane)

Vijesti

Fiz. rehabil. med. 2014; 26 (1-2): 23-3932

i predstavnika Zavoda da bismo zajedničkim dogovorom došli do najboljih rješenja za stacionarnu medicinsku rehabilitaciju i medicinsku rehabilitaciju u kući naših bolesnika.

S poštovanjem U ime Radne skupine HDFRM HLZ-a

Prof. Tonko Vlak, dr. med.predsjednik HDFRM HLZ-a

Prilog :

- prijedlog Pravilnika o akutnoj bolničkoj medicinskoj rehabilitaciji, stacionarnoj rehabilitaciji i medicinskoj rehabilitaciji u kući

U Splitu, 11. siječnja 2014. g.

Vijesti

Fiz. rehabil. med. 2014; 26 (1-2): 23-39 33

Prilog :

Vijesti

Fiz. rehabil. med. 2014; 26 (1-2): 23-3934

Vijesti

Fiz. rehabil. med. 2014; 26 (1-2): 23-39 35

Literatura:

Indikacija

Neuromotorno odstupanje u djece

Buhta AT, Anand KJ. Vulnerability of the developing brain. Neuronal mechanisms. Clin Perinatol 2002; 29:357-72.

Kostović I, Judaš M, Radoš M, Hrabač P. Laminar organisation of the human fetal cerebrum revealed by histochemical markers and magnetic resonance imaging. Cereb Cortex 2002; 12: 536-44; procjene 26- 47

Prechtl HFR, Einspieler C. Is neurological assessment of the fetus possible? Eur J Obstet Gynecol Reprod Biol 1997; 75: 81-4.

Prechtl HFR, Qualitative changes of spontaneous movements in fetus and preterm infant are a marker of neurological dysfunction. Early Hum Dev 1990;23:151-8.

Prechtl HFR, State of the art of a new functional assessment of the young nervous system. An early predictor of cerebral palsy. Early Hum Dev 1997;50:1-4

Einspieler C, Prechtl HF. Prechtl s assessment of general movements: a diagnostic tool for the functional assessment of the young nervous system. Ment Retard Dev Disabil Res Rev 2005; 11(1) : 61-7.

Vijesti

Fiz. rehabil. med. 2014; 26 (1-2): 23-3936

Pomeroy SL, Kim JY. Biology and pathobiology of neuronal development. Ment Retard Dev Disabil Res Rev 2000; 61(1):41-6.

Hadder S, Algra M. General movements: A window for early identification of children at high risk for developmental disorders. J Pediatr 2004; 145: 12-8.

Vojta V Die zerebralen Bewegungsstorungen im Sauglingsalter. 8 izd.Sttutgart, Thieme Verlag, 2008

Vojta V, Schulz P (1989) Die Wirkung des Aktivationsystems der Reflexfortbewegung auf die gestörte posturale Ontogenese. Sozialpädiatrie 11, 758-766

Spinal Cord Independence Measure (SCIM III)

Catz A, Itzkovich M, Agranov E, Ring H, Tamir A. SCIMF Spinal Cord Independence Measure: A new disability scale for patients with spinal cord lesions. Spinal Cord 1997;35:850–856.

Itzkovich M, Gelernter I, Biering Sorensen F, Weeks C, Laramee MT, Craven BC i sur. The Spinal Cord Independence Measure (SCIM) version III: reliability and validity in a multi-center international study. Disabil Rehabil 2007;29:1926–1933.

Catz A, Itzkovich M, Tesio L, Biering-Sorensen F, Weeks C, Laramee MT i sur. A multi-center international study on the spinal cord independence measure, version III: rasch psychometric validation. Spinal Cord 2007;45:275–291.

Ackerman P, Morrison SA, McDowell S, Vazquez L. Using the Spinal Cord Independence Measure III to measure functional recovery in a post-acute spinal cord injury program. Spinal Cord 2010;48:380-387.

Moslavac S, Kučina M, Košćak Z, Tomičić S, Bunić Z, Šebrek Z, Košćak Z, Vugrinec R, Hajduk S, Džidić I. Funkcionalni oporavak u rehabilitaciji pacijenata s ozljedom kralježnične moždine mjeren SCIM III (Spinal Cord Independence Measure III) testom. Fiz rehabil med. 2011;23:53-66.

Modified Rankin Scale (mRS)

Rankin J. Cerebral vascular accidents in patients over the age of 60: II. Prognosis Scottish Med J. 1957;2:200-15.

Bonita R, Beaglehole R. Modification of Rankin Scale: Recovery of motor function after stroke. Stroke. 1988;19(12):1497-1500.

Vijesti

Fiz. rehabil. med. 2014; 26 (1-2): 23-39 37

Wilson JTL, Hareendran A, Hendry A, Potter J, Bone I, Muir KW. Reliability of the modified Rankin Scale across multiple raters: benefits of a structured interview. Stroke. 2005;36:777-81.

Ilieva E, Moslavac S, Gonkova M, Moslavac A, Anastassova E, Džidić I. Stroke outcomes in Croatian and Bulgarian patients measured by modified Rankin scale. Fiz Rehabil Med. 2012;2(3-4):115-22.

CIQ – Community Integration Questionnaire – upitnik o integraciji osobe u zajednicu; FIM – Functional Independence Measure – mjera funkcionalne neovisnosti; GCS – Glasgow Coma Scale – Glazgowska ljestvica kome; GOAT – Galveston Orientation and Amnesia Test – Galvestonski test procjene orijentacije i amnezije; GOSE – Glasgow Outcome Scale Expanded – Proširena Glazgowska ljestvica ishoda; PTA – Posttraumatic Amnesia – Posttraumatska amnezija

Whyte J, Ponsford J, Watanabe T, Hart T. Traumatic Brain Injury. U: Walter R. Frontera, ur: DeLisa’s Physical Medicine & Rehabilitation Principles and Practice. Wolters Kluwer/Lippincott Williams & Wilkins, 2010; str. 575-624.

Bakran Ž. Dugoročni ishod liječenja i rehabilitacije osoba s traumatskom ozljedom mozga (disertacija). Osijek: Sveučilište J. J. Strossmayera u Osijeku; 2011, str. 1-9.

Ward AB, Gutenbrunner C, Giustini A, Delarque A, Fialka-Moser V, Kiekens C, Berteanu M, Christodoulou C. A position paper on physical & rehabilitation medicine programmes in post-acute settings union of European Medical Specialists Section of Physical & Rehabilitation Medicine (in conjunction with the European Society of Physical & Rehabilitation Medicine). Special Report. J Rehabil Med 2012; 44: 289–298

Reumatoidni artritis, ankilozantni spondilitis, psorijatični artritis

Wells GA, Tugwell P, Kraag GR, Baker PR, Groh J, Redelmeier DA. Minimum important difference between patients with rheumatoid arthritis: the patient’s perspective. J Rheumatol 1993;20 (3):557–60.

Mease PJ, Woolley JM, Bitman B, Wang BC, Globe DR, Singh A Minimally important difference of Health Assessment Questionnaire in psoriatic arthritis: relating thresholds of improvement in functional ability to patient-rated importance and satisfaction. J Rheumatol 2011 ; 38 (11):2461-5.

Vijesti

Fiz. rehabil. med. 2014; 26 (1-2): 23-3938

Grazio S, Grubišić F, Nemčić T, Matijević M, Skala H. Pouzdanost i valjanost hrvatske inačice BATH funkcijskog indeksa za ankilozantni spondilitis (BASFI) i BATH indeksa aktivnosti bolesti za ankilozantni spondilitis (BASDAI) u bolesnika sa ankilozantnim spondilitisom. Reumatizam 2009; 56(2): 63-76.

Stanja nakon prijeloma, artroplastika, artroskopija u kombinaciji s drugim zahvatom, operacija na kralježnici, korektivna osteotomija, reartroplastika, sinoviektomija, otvorena stabilizacija

Brotzman: Clinical Orthopaedic Rehabilitation. Mosby 2011.

Fithian DC, Powers CM, Khan N. Rehabilitation of the knee after medial patellofemoral ligament reconstruction. Clin Sports Med. 2010 Apr;29(2):283-90, ix. doi: 10.1016/j.csm.2009.12.008.

Di Monaco M, Castiglioni C. Which type of exercise therapy is effective after hip arthroplasty? A systematic review of randomized controlled trials. Eur J Phys Rehabil Med. 2013 Oct 30. [Epub ahead of print]

Swierstra BA et al. Dutch guideline on total hip prosthesis. Acta Orthop. 2011; 82(5): 567-76. doi: 10.3109/17453674.2011.623575.

Vincent KR, Vincent HK, Lee LW, Weng J, Alfano AP. Outcomes after inpatient rehabilitation of primary and revision total hip arthroplasty. Arch Phys Med Rehabil. 2006; 87(8): 1026-32.

Alviar MJ, Olver J, Brand C, Hale T, Khan F.Do patient-reported outcome measures used in assessing outcomes in rehabilitation after hip and knee arthroplasty capture issues relevant to patients? Results of a systematic review and ICF linking process. J Rehabil Med. 2011; 43(5): 374-81. doi: 10.2340/16501977-0801.

Goodyear-Smith F, Arroll B. Rehabilitation after arthroscopic meniscectomy: a critical review of the clinical trials. Int Orthop.2001; 24(6): 350-3.

Vervest AM, Maurer CA, Schambergen TG, de Bie RA, Bulstra SK. Effectiveness of physiotherapy after meniscectomy. Knee Surg Sports Traumatol Arthrosc. 1999; 7(6): 360-4.

Horas U, Pelinkovic D, Herr G, Aigner T, Schnettler R. Autologous chondrocyte implantation and osteochondral cylinder transplantation incartilage repair of the knee joint. A prospective, comparative trial. J Bone Joint Surg Am. 2003;85-A(2): 185-92.

Vijesti

Fiz. rehabil. med. 2014; 26 (1-2): 23-39 39

Kemp JL, Collins NJ, Makdissi M, Schache AG, Machotka Z, Crossley K. Hip arthroscopy for intra-articular pathology: a systematic review of outcomes with and without femoral osteoplasty. Br J Sports Med. 2012; 46(9): 632-43. doi: 10.1136/bjsports-2011-090428. Epub 2011 Dec 22.

van Grinsven S, van Cingel RE, Holla CJ, van Loon CJ. Evidence-based rehabilitation following anterior cruciate ligament reconstruction. Knee Surg Sports Traumatol Arthrosc. 2010; 18(8):1128-44. doi: 10.1007/s00167-009-1027-2. Epub 2010 Jan 13.

Kim JG, Lee YS, Yang BS, Oh SJ, Yang SJ. Rehabilitation after posterior cruciate ligament reconstruction: a review of the literature and theoretical support. Arch Orthop Trauma Surg. 2013; 133(12): 1687-95. doi: 10.1007/s00402-013-1854-y. Epub 2013 Sep 26.

Ostelo RW, Costa LO, Maher CG, de Vet HC, van Tulder MW. Rehabilitation after lumbar disc surgery: an update Cochrane review. Spine (Phila Pa 1976). 2009 Aug 1;34(17):1839-48. doi: 10.1097/BRS.0b013e3181abbfdf.

Braddom R.L. Physical Medicine & Rehabilitation. Saunderes, 2007.

Hoppenfeld S. and Murthy VL . Treatment and rehabilitation of fractures. Lippincott Williams and Wilkins. Philadelphia. 2000.

Nikolić T., Ćurković B. Uloga fizikalne medicine i rehabilitacije u liječenju kirurških bolesnika. U: Hančević J. i sur. ABC kirurške svakidašnjice. Medicinska naklada, Zagreb, 2005, 251-291.

Manualni mišićni test, LEMS, UEMS

Porter S. Tidy’s Physiotherapy. Edinburgh: Churchill Livingstone, 2013.http://www.isncscialgorithm.com/Form

Moslavac S. Hrvatska inačica standardizirane neurološke klasifikacije ozljede kralježnične moždine. Fiz rehabil med 2002;3-4:135-140.

Limfedem

Földi M, Földi E. Földy’s textbook of lymphology. Munich: Elsevier GmbH; 2006 2.izdanje

Rankin J, Robb K, Murtagh N, Cooper J, Lewis S (ur.). Rehabilitation in cancer care. Oxford:Wiley- Blackwell ; 2008.

Vijesti

Fiz. rehabil. med. 2014; 26 (1-2): 40-4740

Okrugli stol „Dostupnost sveobuhvatne medicinske rehabilitacije

(uključivo balneoterapije) za bolesnike s reumatskim i mišićno-koštanim bolestima

u Hrvatskoj“, Zagreb, 6. studenog 2014.

Piše: mr. sc. Frane GRUBIŠIĆ, dr. med. Klinika za reumatologiju, fizikalnu medicinu i rehabilitaciju KBC Sestre milosrdnice, Vinogradska 29, 10000 Zagreb

U organizaciji Hrvatske lige protiv reumatizma 6. studenoga 2014. organiziran je u hotelu „Esplanade“ u Zagrebu okrugli stol „Dostupnost sveobuhvatne medicinske rehabilitacije (uključivo balneoterapije) za bolesnike s reumatskim i

Vijesti

Fiz. rehabil. med. 2014; 26 (1-2): 40-47 41

mišićnokoštanim bolestima u Hrvatskoj“. Dvostruka je važnost ovog događaja: po prvi put je udruga bolesnika s reumatskim bolestima organizirala interaktivni stol na ovakvu aktualnu temu i uz sudjelovanje domaćih i međunarodnih sudionika i predavača, a ujedno je predstavljala i uvod u održavanje međunarodne konferencije organizacije Bolesnici s artritisom i reumatizmom (engl. skr. PARE) Europske lige protiv reumatizma (engl. skr. EULAR), koja je održana od 7. do 9. studenoga 2014.

Ciljevi Okruglog stola bili su sljedeći: osigurati pravo na stacionarnu medicinsku rehabilitaciju za najčešće upalne reumatske bolesti (reumatoidni

artritis, psorijatični artritis, ankilozantni spondilitis), prikazati dokaze (tzv. evidence based medicine) o učinkovitosti kompleksne medicinske rehabilitacije (uključivo i balneoterapije) u osoba s reumatskim i koštano-mišićnim oboljenjima, objektivizacija rezultata provedene rehabilitacije primjenom validiranih instrumenata za procjenu funkcije – standard praćenja (sastavni dio dokumenatcije prilikom upućivanja i otpusta), ohrabriti dijalog kroz partnerstvo između udruga bolesnika, znanstvenih organizacija i institucija i predstavnika zdravstvenog sustava i osiguravatelja, promovirati potrebu proširenja usluga specijalnih bolnica za medicinsku rehabilitaciju i prema području zdravstvenog turizma, educirati bolesnike o dobrobitima različitih modaliteta fizikalne terapije

Vijesti

Fiz. rehabil. med. 2014; 26 (1-2): 40-4742

u sklopu sveobuhvatne medicinske rehabilitacije.

Sve nazočne je na početku sastanka u ime organizatora pozdravio mr. sc. Frane Grubišić, predsjednik Hrvatske lige protiv reumatizma. Uslijedila su predavanja pozvanih predavača. Predavači i njihove teme bile su: Christina Opava (profesor, dopredsjednica EULAR-a, Profesionalni radnici u zdravstvu): „Učinkovitost kompleksne medicinske rehabilitacije u osoba s reumatskim i koštano-mišićnim oboljenjima“; gospođa Ljubica Žigman: „Živjeti s reumatoidnim artritisom – iskustvo oboljele osobe“; mr. sc. Dubravka Pezelj Duliba (Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje): „Uloga HZZO-a u

osiguravanju stacionarne medicinske rehabilitacija kao dijela kompleksne rehabilitacije osoba s reumatskim i koštano-mišićnim oboljenjima“; doc. dr. sc. Žarko Bakran (specijalist-fizijatar, Specijalna bolnica za medicinsku rehabilitaciju Krapinske Toplice): „Učinkovitost medicinske rehabilitacije, (uključujući i balneoterapiju) u bolesnika s reumatskim i koštano-mišićnim oboljenjima – medicina utememljena na dokazima“; mr. sc. Marcel Medak, bacc. kineziologije (Specijalna bolnica za medicinsku rehabilitaciju Daruvarske toplice – ravnatelj): „Trenutno stanje i perspektive medicinske rehabilitacije u Hrvatskoj – primjer Daruvarskih toplica”. Moderator skupa je bio prof. dr. sc. Simeon Grazio.

Vijesti

Fiz. rehabil. med. 2014; 26 (1-2): 40-47 43

U sklopu predavanja, a i u kasnijoj raspravi, istaknute su neke bitne činjenice. Pojam rehabilitacije, u okviru fizikalne i rehabilitacijske medicine, podrazumijeva dugotrajni proces ponovnog učenja kako živjeti s onesposobljenjem u određenom okruženju i kojem je osnovni cilj da se pojedincu pomogne u postizanju maksimuma fizičke, psihičke, društvene, profesionalne i rekreativne osposobljenosti s obzirom na oboljenje.

Pravo na stacionarnu medicinsku rehabilitaciju u Hrvatskoj u okviru obveznog zdravstvenog osiguranja osigurava Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje (HZZO). Isto se ostvaruje u skladu s odredbama Pravilnika o uvjetima i

načinu ostvarivanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za bolničko liječenje medicinskom rehabilitacijom i fizikalnom terapijom u kući („Narodne novine“ broj 46/07. – pročišćeni tekst, 64/08., 91/09. i 118/09.) i to na osnovi bolesti, stanja i posljedica ozljeda navedenih u popisu. Reumatske bolesti koje su navedene u tom popisu uključuju reumatoidni artritis II. i III. stadij i ostale sistemske bolesti veziva, Reiterov sindrom II. i III. stadij, reaktivni artritis II. i III. stadij, psorijatični artritis i ankilozantni spondilitis. Prema sadašnjim odredbama Medicinsku rehabilitaciju za reumatske bolesti predlažu reumatolog ili fizijatar, a odobrava je liječničko povjerenstvo Zavoda temeljem otpusnog pisma, povijesti bolesti, s iscrpnim kliničkim nalazom, funkcionalnim

Vijesti

Fiz. rehabil. med. 2014; 26 (1-2): 40-4744

statusom, te određenom vrijednošću Barthel indeksa. Medicinska rehabilitacija za ova stanja može biti početna kod premještaja, nakon akutnog liječenja ili održavajuća. Uz stacionarnu medicinsku rehabilitaciju osigurane osobe mogu ostvariti i pravo na fizikalnu terapiju u kući ako su potpuno nepokretne ili teško pokretne. Iako stacionarnu rehabilitaciju ne koriste svi oboljeli, potrebno je kontinuirano praćenje oboljelih i omogućavanje stacionarne rehabilitacije kada za to postoji potreba s ciljem održanja funkcije i zadovoljavajuće kvalitete života. Struka treba utvrditi mjerljive pokazatelje temeljem kojih će se putem jedinstvenih kriterija pacijenti upućivati na stacionarnu rehabilitaciju. Nadalje,

potrebna je aktivna suradnja struke ((sub)specijalista), primarne zdravstvene zaštite i osiguravatelja (HZZO) kako bi se kroz prihvaćene smjernice pratilo i vodilo pacijente kroz njihovu dugotrajnu bolest. Ujedno je potrebna i edukacija liječnika primarne zdravstvene zaštite, ali i liječnika koji utvrđuju osnovanost upućivanja na stacionarnu rehabilitaciju. U Republici se Hrvatskoj stacionarna medicinska rehabilitacija provodi u okviru specijalnih bolnica za medicinsku rehabilitaciju u kojima se individualno planira optimalni rehabilitacijski protokol na temelju procjene stupnja samostalnosti, funkcionalnog statusa i komorbiditeta. Takva je rehabilitacija i kompleksna, a između ostaloga uključuje osmišljene programe medicinske gimnastike, različite elektroanalgetske

Vijesti

Fiz. rehabil. med. 2014; 26 (1-2): 40-47 45

postupke, termalne procedure, hidrokineziterapiju i balneoterapiju.

Balneoterapija je primjena termomineralnih voda, peloida i naftalana u svrhu poboljšanja zdravlja. Njezini pozitivni učinci proizlaze iz kombinacije fizikalnih svojstava vode kao što su uzgon ili prijenos temperature i apsorpcije mineralnih tvari kroz kožu. Hidroterapija podrazumijeva terapijsku primjenu vode, a najčešće se misli na imerzijsku hidroterapiju, pri čemu se dio tijela ili cijelo tijelo uranja u vodu, tijekom čega se mogu provoditi terapijske vježbe (tzv. hidrokinezioterapija). Balneoterapija i hidroterapija u reumatskim oboljenjima imaju dokazano učinkovito djelovanje u smislu smanjenja bolova,

smanjenja edema, poboljšanja opsega pokreta zglobova, uz osjećaj ugode, kao i poboljšanje aktivnosti i participacije u rehabilitaciji.

Primjer poslovanja Specijalne bolnice za medicinsku rehabilitaciju Daruvarske toplice koji se odražava kroz kombinaciju poslovanja unutar javne zdravstvene mreže i ugovora sa HZZO-m s jedne strane i pozicioniranjem na domaćem i stranom tržištu, prvenstveno usluga zdravstvenog turizma s druge strane, može biti prototip budućeg razvoja specijalnih bolnica u Republici Hrvatskoj. U cilju održavanja visoke kvalitete usluga, važno je implementirati međunarodne certifikate kvalitete i istovremeno ulagati u kontinuiranu edukaciju zdravstvenog osoblja (npr. specifični tečajevi za fizioterapeute i liječnike) i nezdravstvenog

Vijesti

Fiz. rehabil. med. 2014; 26 (1-2): 40-4746

Vijesti

osoblja (u razne vještine i znanja). Strateškim planiranjem potrebno je predvidjeti arhitektonsko uređenje objekata s jasno definiranim sadržajima za ciljane populacije, uvažavajući buduće smjernice razvoja medicine (fizikalne i rehabilitacijske medicine), te posvećivanje pažnje ekologiji i obnovljivim izvorima energije, čime bi se stvorili preduvjeti energetske neovisnosti, značajnije konkurentnosti i ekološke osviještenosti.

Zaključci ovog okruglog stola su sljedeći:

- Znanstveni dokazi potvrđuju da su postupci samopomoći i redovito vježbanje najisplativiji oblici rehabilitacije osoba s reumatskim i koštano-mišićnim

oboljenjima,

- Važno je voditi računa o bolesnikovim osobnim preferencijama prilikom planiranja rehabilitacije,

- Krajnji je cilj rehabilitacije osigurati onesposobljenim osobama s reumatskim i koštano-mišićnim oboljenjima sredstva i pomagala potrebna za održavanje i očuvanje neovisnosti,

- Primjena validiranih metoda procjene specifičnih za bolest je nužna kako bi se identificirale individualne potrebe za kompleksnom medicinskom rehabilitacijom i objektivno ocijenio ishod,

Fiz. rehabil. med. 2014; 26 (1-2): 40-47 47

Vijesti

- Bolesnici s reumatskim i koštano-mišićnim oboljenjima (npr. reumatoidni artritis, ankilozantni spondilitis, psorijatični artritis) zahtijevaju kontinuirano praćenje zdravlja i imaju pravo na medicinsku rehabilitaciju temeljem individualnih potreba, s ciljem poboljšanja kvalitete života i funkcioniranja,

- Strateški razvoj se može ostvariti putem različitih aktivnosti ili projekata: specifični programi zdravstvenog turizma, odvajanje aktivnosti koje plaća nacionalno zdravstveno osiguranje i komercijalnih aktivnosti, kapitalna ulaganja iz strukturalnih EU fondova (rekonstrukcija i renoviranje postojećih

objekata s unaprijed definiranim sadržajima za ciljane pacijente/klijente i pučanstvo),

- Aktivno sudjelovanje bolesnika je važno ne samo u okvirima rehabilitacijskog postupka, već i u projektima koji se odnose na poboljšanje, uređivanje ili razvijanje kapaciteta u okviru specijalnih bolnica za stacionarnu medicinsku rehabilitaciju.

Fiz. rehabil. med. 2014; 26 (1-2): 48-4948

Prevođenje najboljih dokaza u medicini na hrvatski jezik

Piše: prof. dr. sc. Livia PULJAK, dr. med. Medicinski fakultet u Splitu

Hrvatski Cochrane ogranak dio je međunarodne neprofitne organizacije TheCochraneCollaboration, posvećene promicanju medicine utemeljene na dokazima. Glavna aktivnost Hrvatskog Cochrane ogranka je provođenje edukacije o sustavnim pregledima kao najboljim dokazima u medicini, jer takva istraživanja sažimaju najkvalitetnije medicinsko znanje za pojedina medicinska pitanja.

Pritom je naglasak na Cochrane sustavnim pregledima izrađenim prema strogim metodama neprofitne Cochrane kolaboracije, a koji se smatraju zlatnim standardom dokaza u medicini. No paralelno s time, još od početka svojeg postojanja Cochrane kolaboracija je htjela najbolje dokaze u medicini približiti i pacijentima pa svaki Cochrane sustavni sažetak ima uz stručni, komplicirani sažetak pun medicinske terminologije, i još jedan sažetak koji se naziva laički sažetak. Taj je laički sažetak obično dug 100-300 riječi, i napisan je jednostavnim jezikom tako da bi ga svatko trebao moći razumjeti. Međutim, kao i originalni Cochrane sustavni pregledi, ti se sažetci objavljuju na engleskom jeziku.

Stoga su volonteri Hrvatskog Cochrane ogranka 2012. g. počeli prevoditi laičke sažetke Cochrane sustavnih pregleda na hrvatski jezik. Za tu aktivnost dobivena su i dva projekta popularizacije znanosti od Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta, a u odabir sažetaka koji se prevode uključeno je i više udruga pacijenata.

Cochrane sažetci prevedeni na hrvatski jezik objavljuju se na mrežnim

Vijesti

Fiz. rehabil. med. 2014; 26 (1-2): 48-49 49

stranicama same Cochrane knjižnice, a isto tako i na zasebnoj stranici koja se zove Cochrane sažetci. Ideja o posebnoj stranici koja sadrži same sažetke temelji se na pretpostavci da Cochrane knjižnica možda odbija laike kad tamo vide i stručni sažetak pun složenog medicinskog nazivlja.

U ožujku 2013. g. otvorena je i Facebook stranica koja se zove Hrvatski Cochrane ogranak i na kojoj se također objavljuju prevedeni Cochrane sažetci, a u trenutku pisanja ovog članka stranica broji 1698 pratitelja. Kako je laički sažetak kratki prikaz cilja i zaključaka pojedinog istraživanja pisan jednostavnim jezikom, bez složenih medicinskih izraza, za prevođenje takvog teksta ne tre-ba savršeno poznavanje medicinskog engleskog već samo nešto dobre volje.

Aktivnost prevođenja odvijala se u početku sporadično, ovisno o raspoloživom vremenu volontera Hrvatskog Cochrane ogranka s Medicinskog fakulteta u Splitu, a onda su u srpnju 2014. g. pozvani svi koji žele pomoći u volonterskom prevođenju da se jave i u tome pomognu – studenti, zdravstveni radnici, pa i volonteri koji nemaju medicinsko obrazovanje.

Inicijativnom doc. dr. sc. Ane Poljičanin, dr. med. u prevođenje su uključeni i studenti Diplomskog studija fizioterapije s Odjela za zdravstvene studije Sveučilišta u Splitu. Radi se o vrlo pohvalnoj inicijativi koja se može uklopiti u obrazovanje tih fizioterapeuta o medicini utemeljenoj na dokazima te se oni kroz prevođenje jednog sažetka upoznaju s konceptom sustavnog pregleda i na taj ih se način može potaknuti da u svojoj praksi koriste najbolje dokaze iz znanstvene literature.

Svi koji žele mogu se i dalje javiti Hrvatskom Cochrane ogranku i pomoći u prevođenju Cochrane laičkih sažetaka. Ako dobro govorite engleski jezik i želite pomoći u prevođenju najboljih dokaza u medicini s engleskog na hrvatski jezik, javite se na adresu [email protected]. Dosad je objavljeno više od 6000 Cochrane sustavnih pregleda, a na hrvatski jezik ih je prevedeno tek oko 400; dakle, ima još mnogo posla za brojne entuzijaste koji podržavaju medicinu utemeljenu na dokazima.

Vijesti

Fiz. rehabil. med. 2014; 26 (1-2): V-VII V

NAPUTCI AUTORIMA

CILJ I SVRHA

Fizikalna i rehabilitacijska medicina službeni je recenzirani časopis Hrvatskog društva za fizikalnu i rehabilitacijsku medicinu Hrvatskog liječničkog zbora. Časopis objavljuje pregledne članke, originalne radove, preliminarna izvješća i prikaze slučajeva koji izvještavaju o važnim trendovima u fizikalnoj medicini i rehabilitaciji, interdisciplinarnim područjima rehabilitacije i njihovu razvoju te o novostima u kliničkom i nekliničkom djelokrugu rada. Čitatelju pruža bitne informacije u svezi s terapijskom primjenom fizikalnih i farmakoloških čimbenika u pružanju sveobuhvatne skrbi osobama s oštećenjima i kroničnim bolestima. Također, u časopisu se periodično objavljuju dodatci sa sažetcima ili cjelovitim tekstom izloženim na kongresu ili simpoziju, te informacije o Hrvatskom društvu za fizikalnu i rehabilitacijsku medicinu, njihovim članovima u Hrvatskoj i u inozemstvu, kao i aktivnostima Europskog društva za fizikalnu i rehabilitacijsku medicinu, te Sekcije i Odbora za Fizikalnu i rehabilitacijsku medicinu Europske unije medicinskih specijalista. Časopis je dio europske mreže časopisa iz fizikalne i rehabilitacijske medicine.

PREDAJA RADA/OBJAVA RUKOPISA

Objavljuju se članci na hrvatskom jeziku (sa sažetkom, ključnim riječima, naslovom i legendom tablica i slika na engleskom) ili na engleskom jeziku (sa sažetkom, ključnim riječima, naslovom i legendom tablica i slika na hrvatskom). Upute autorima sukladne su s člankom: International Committee of Medical Journal Editors. Uniform requirements for manuscripts submitted to biomedical journals. N Engl J Med 1997; 336:309-15. i s uputama autorima koje se mogu pronaći na web stranici: http://www.icmje.org.

Radovi se dostavljaju na papiru u tri identična primjerka, na kompaktnom disku (CD) ili e-poštom (potreban je prethodni dogovor s glavnim urednikom), u uobičajeno korištenim formatima za obradu teksta na: Uredništvo, Fizikalna i rehabilitacijska medicina, Klinika za reumatologiju, fizikalnu medicinu i rehabilitaciju, Klinički bolnički centar Sestre milosrdnice, Vinogradska 29, HR-10 000 Zagreb, Hrvatska. (e-adresa: [email protected])

AUTORSTVO

Sve osobe određene kao autori trebaju se kvalificirati za autorstvo. Svaki autor treba dostatno sudjelovati u izradi rada kako bi preuzeo javnu odgovornost za odgovarajući dio sadržaja rada. Svi autori trebaju preuzeti odgovornost za cjelokupan rad od početka rada do njegove objave. Svi ostali koji su sudjelovali u radu, a nisu autori trebaju biti spomenuti u zahvalama. Uz rad treba priložiti pismo koje potpisuju svi autori i izjave da rad nije prethodno bio objavljen ili ponuđen/prihvaćen za objavu u nekom drugom časopisu, da su ga pročitali i odobrili svi autori, te izjavom da ne postoji financijski ili bilo kakav drugi sukob interesa. Također, uz rad treba priložiti i izjavu o prijenosu autorskih prava na časopis.

PRIPREMA RADA/RUKOPISA

Tekst mora biti otipkan na bijelom papiru formata A4 samo s jedne strane s dvostrukim proredom, uključujući i naslovnu stranicu, sažetak, tekst, zahvale, izjavu o sukobu interesa, reference, tablice i legende. Lijeva margina široka je 35 mm, a desna margina te gornji i donji rub 25 mm. Sve stranice, uključujući naslovnu, moraju imati redni broj u donjem desnom kutu.

Tekst znanstvenog ili stručnog rada treba sadržavati: naslovnu stranicu, sažetak i ključne riječi, uvod, metode, rezultate, raspravu, zahvale, izjavu o sukobu interesa, reference, tablice, legende i slike.

Fiz. rehabil. med. 2014; 26 (1-2): V-VIIVI

Znanstveni i stručni radovi te pregledni radovi ne smiju biti duži od 18 stranica (uključujući tablice i slike). Prikazi slučajeva i pisma uredniku ne smiju biti duži od 10 stranica (uključujući tablice i slike).

NASLOVNA STRANICA

Naslovna stranica treba sadržavati: naslov članka (koji bi trebao biti sažet ali informativan) i kratki radni naslov rada; puno ime autora (jednog ili više njih), zajedno s akademskim titulama i nazivom ustanove u kojoj je (su) autor(i) zaposlen(i): adresa autora koji je odgovoran za dopisivanje u vezi s radom.

SAŽETAK I KLJUČNE RIJEČI

Druga stranica treba sadržavati sažetak (do 300 riječi): cilj studije ili istraživanja, temeljne postupke, najvažnija otkrića te osnovne zaključke.

Trebalo bi naglasiti nove i bitne aspekte studije ili opservacije. Ispod sažetka autori trebaju navesti tri do 10 ključnih riječi ili kratkih fraza koje će pomoći pri indeksiranju članka i mogu se objaviti uz sažetak. Za ključne riječi trebaju se koristiti pojmovi iz Medical Subject Headings (MeSH) popisa Index Medicusa.

UVOD

Navedite svrhu članka i razlog provođenja studije ili opservacije. Navedite samo relevantne reference, bez podataka ili zaključaka iz rada koji predstavljate.

METODE

Opišite odabir i jasno navedite sve važne karakteristike ispitanika koji su studirani ili opservirani ili laboratorijskih životinja. Pažljivo specificirajte značenje deskriptora te objasnite kako su prikupljeni podatci. Identificirajte metode, aparate (s nazivom proizvođača, u zagradi), te postupke s dovoljno detalja kako bi se rezultati mogli reproducirati. Navedite reference za metode i statističku obradu. Opišite nove ili one metode koje su značajnije modificirane, navedite razlog njihova korištenja i procijenite njihova ograničenja. Navedite generičke nazive svih korištenih lijekova i sve kemikalije. Sva mjerenja trebaju biti izražena u SI jedinicama.

ETIKA/ETIČKI STANDARDI

U radovima koji se bave eksperimentima na ljudima jasno treba navesti da su postupci provedeni sukladno etičkim standardima institucijskog ili regionalnog odbora odgovornog za izvođenje eksperimenata na ljudima, te u skladu s Helsinškom deklaracijom iz 1975., revidiranom 1983. U radovima koji se bave eksperimentima na životinjama treba navesti da je poštovan institucionalni ili nacionalni pravilnik o brizi o laboratorijskim životinjama i njihovu korištenju.

STATISTIČKA OBRADA

Iscrpno opišite statističke metode kako biste omogućili obrazovanom čitatelju koji ima pristup originalnim podatcima da potvrdi navedene rezultate. Gdje god je to moguće kvantificirajte zaključke i prezentirajte odgovarajućim indikatorima pogreške ili odstupanja od mjerenja. Specificirajte korišteni računalni program.

REZULTATI

Izložite rezultate logičnim slijedom u tekstu, tablicama i ilustracijama. Ne ponavljate u tekstu sve podatke iz tablica ili ilustracija; naglasite ili sažmite samo bitna opažanja.

Fiz. rehabil. med. 2014; 26 (1-2): V-VII VII

RASPRAVA

Naglasite nove i bitne aspekte studije, te zaključke koji proistječu iz nje. Ne ponavljajte detaljne podatke ni bilo koje druge materijale koji su navedeni u uvodnom ili u dijelu s rezultatima. U dio za raspravu uključite važnost dobivenih rezultata i njihova ograničenja, uključujući i implikacije vezane uz buduća istraživanja, ali izbjegavajte izjave i zaključke koji nisu potpuno potvrđeni dobivenim podatcima. Povežite zaključke iz svoje studije s ostalim relevantnim studijama. Kad je potrebno, navedite nove hipoteze i jasno naglasite da su nove.

TABLICE

Tablice se pišu s dvostrukim proredom na posebnoj stranici. Nemojte slati fotografije tablica. Svaka tablica mora imati redni broj prema redoslijedu pojavljivanja u tekstu i naslov. Svaki stupac treba imati kratki naslov.

ILUSTRACIJE

Ilustracije trebaju biti profesionalno nacrtane ili snimljene. Pazite da slova, brojevi i simboli budu čitljivi i u smanjenom obliku u kojem će se objaviti. Svaka fotografija treba imati broj prema redoslijedu pojavljivanja u tekstu, ime autora i označenu gornju stranu. Fotografije osoba mogu se objavljivati samo uz pismeno dopuštenje osobe na fotografiji ili moraju biti neprepoznatljive.

Sve ilustracije mogu se predati i na kompaktnom disku, u uobičajeno korištenom formatu i s minimalnom rezolucijom 600 dpi. Preferirani formati su PSD, TIFF i JPG, premda se može prihvatiti bilo koji format za opću upotrebu koji nije specifičan za aplikaciju.

KRATICE

Služite se samo standardnim kraticama. Puni pojam za koji se koristi kratica treba biti naveden pri prvom korištenju kratice u tekstu, osim ako se ne radi o standardnim kraticama mjernih jedinica. Izbjegavajte korištenje kratica u naslovu rada.

ZAHVALE

Popišite sve suradnike koji nisu zadovoljili kriterije za autorstvo, poput osoba koje su pružile tehničku podršku, pomoć pri pisanju, ili predstojnika koji su pružili opću podršku. Financijska i materijalna potpora također se treba navesti.

IZJAVA O SUKOBU INTERESA

Autori moraju izjaviti postoji li financijski odnos između njih i organizacije koja je sponzorirala istraživanje. Ova bilješka se mora dodati u odvojenom odjeljku prije popisa literature. Ako nema sukoba interesa¨autori trebaju napisati: „Autori izjavljuju da nemaju sukob interesa“.

LITERATURA

Literatura se navodi rednim brojem, prema redoslijedu pojavljivanja u tekstu. Literaturu u tekstu, tablicama i legendi treba navoditi sukladno alfanumeričkom sustavu u zagradama. Literaturu treba navoditi prema Index Medicusu. Naslovi časopisa trebaju se skraćivati na način uobičajen za Index Medicus (http://www.nlm.nih.gov). Pri navođenju prihvaćenih, ali još neobjavljenih radova treba ih se navesti kao „u tisku“. Autori trebaju dobiti pismeno odobrenje za citiranje takvog rada zajedno s potvrdom da je rad prihvaćen za objavu.

Fiz. rehabil. med. 2014; 26 (1-2): VIII-XVIII

INSTRUCTIONS FOR AUTHORSAIM AND SCOPE

Fizikalna i rehabilitacijska medicina (Physical and Rehabilitation Medicine) is the official peer-reviewed journal of the Croatian Society of Physical and Rehabilitation Medicine, Croatian Medical Association. Its coverage of topics regarding the specialty of Physical and Rehabilitation Medicine also extends to interdisciplinary field of rehabilitation. The journal publishes reviews and original articles, preliminary reports and case reports that report on important trends and developments in the field, and to inform professionals in Physical Medicine and Rehabilitation of developments that affect them in the clinical and nonclinical aspect of their practices. It brings readers relevant information on the therapeutic utilization of physical and pharmaceutical agents in providing comprehensive care for persons with disabilities and chronically ill individuals. Periodically supplements with abstracts or full-texts presented at the congresses or symposia are published, too, as well as information regarding activities of the Croatian Society of Physical and Rehabilitation Medicine and its members in Croatia and abroad, as well as on activities of European Society of Physical and Rehabilitation Medicine and European Union of Medical Specialists PRM Section and Board. The journal is part of European PRM Journal Network initiative.

SUBMITTING OF A MANUSCRIPT

The articles are published in Croatian (with the Abstract, Key words, Title and Legends of Tables and Figures in English) or in English (with the Abstract, Key words, Title and Legends of Tables and Figures also in Croatian, preferably). Instructions to authors are in accordance with the text: International Committee of Medical Journal Editors. Uniform requirements for manuscripts submitted to biomedical journals. N Engl J Med 1997; 336:309-15., and with Instructions to authors that can be found on web page: http://www.icmje.org.

Submit manuscript in triplicate accompanied by a manuscript on a compact disk or by E-mail (previous agreement with Editor-in-chief is necessary) in generally used word processing formats to: Editorial Office, Physical and Rehabilitation Medicine (Fizikalna i rehabilitacijska medicina), University Department for Rheumatology, Physical and Rehabilitation Medicine, Sestre milosrdnice University Hospital Centre, Vinogradska 29, HR-10 000 Zagreb, Croatia. (E-mail: [email protected])

AUTHORSHIPAll persons designated as authors should qualify for authorship. Each author should have participated sufficiently in the work to take public responsibility for appropriate portions of the content. All authors should take responsibility for the integrity of the whole work, from inception to published article. All others who contributed to the work who are not authors should be named in the Acknowledgments. Manuscripts should be accompanied by a covering letter signed by all authors including a statement that the manuscript has not been published or submitted for publishing elsewhere, a statement that the manuscript has been read and approved by all the authors, and a statement about any financial or other conflict of interest. A statement of copyright transfer to the journal must accompany the manuscript, too.

PREPARATION OF MANUSCRIPTType or print out the manuscript on white bond paper ISO A4 (212 × 297 mm), with left margin of 35 mm, and right margin, top margin and bottom margin of 25 mm. Type or print on only one side of the paper. Use double spacing throughout, including the title page, abstract, text, acknowledgments, conflict of interest statement, references, individual tables, and legends. Number pages consecutively, beginning with the title page. Put the page number in the lower right-hand corner of each page.

The text of the professional or scientific manuscript should be divided into sections: Title

Fiz. rehabil. med. 2014; 26 (1-2): VIII-X IX

page, Abstract and Key words, Introduction, Methods, Results, Discussion, Acknowledgment, Conflict of interest statement, References, Tables, Legends and Figures.

Scientific and Professional manuscripts, as well as Reviews should not be longer than 18 pages (including Tables and Figures). Case reports and Letters to the editor should not be longer than 10 pages (including Tables and Figures).

The title page should carry: the title of the article (which should be concise but informative) and a short running title of the manuscript; full name of author(s), with academic degree(s) and institutional affiliation; the name and address of the author responsible for correspondence about the manuscript including his/her E-mail address.

ABSTRACT AND KEY WORDS

The second page should carry an abstract (of no more than 300 words). The abstract should state the purposes of the study or investigation, basic procedures, main findings, and the principal conclusions. It should emphasize new and important aspects of the study or observations. Below the abstract authors should provide 3 to 10 key words or short phrases that will assist indexers in cross-indexing the article and may be published with the abstract. Terms from the Medical Subject Headings (MeSH) list of Index Medicus should be used for key words.

INTRODUCTION

State the purpose of the article and summarize the rationale for the study or observation. Give only strictly relevant references and do not include data or conclusions from the work being reported.

METHODS

Describe selection and identify all important characteristics of the observational or experimental subjects or laboratory animals clearly. Specify carefully what the descriptors mean, and explain how the data were collected. Identify the methods, apparatus with the manufacturer’s name and address in parentheses, and procedures in sufficient detail to allow other workers to reproduce the results. Provide references to established methods and statistical methods used. Describe new or substantially modified methods, give reasons for using them, and evaluate their limitations. Identify precisely all drugs and chemicals used. Use only generic name of drugs. All measurements should be expressed in SI units.

ETHICS

Papers dealing with experiments on human subjects should clearly indicate that the procedures followed were in accordance with the ethical standards of the institutional or regional responsible committee on human experimentation and with the Helsinki Declaration of 1975, as revised in 1983. Never use patients’ names especially in illustrative material. Papers dealing with experiments on animals should indicate that the institution`s or a national research council`s guide for the care and use of laboratory animals was followed.

STATISTICS

Describe statistical methods with enough detail to enable a knowledgeable reader with access to the original data to verify the reported results. Whenever possible, quantify findings and present them with appropriate indicators of measurement error or uncertainty. Specify any general-use computer programmes used.

RESULTS

Present your results in logical sequence in the text, tables, and illustrations. Do not repeat in the text all the data in the tables or illustrations; emphasize or summarize only important observations.

Fiz. rehabil. med. 2014; 26 (1-2): VIII-XX

DISCUSSION

Emphasize the new and important aspects of the study and the conclusions that follow from them. Do not repeat in detail data or other material given in the Introduction or the Results section. Include in the Discussion section the implications of the findings and their limitations, including implications for future research, but avoid unqualified statements and conclusions not completely supported by the data. Relate the observations from your study to other relevant studies. State new hypotheses when warranted, but clearly label them as such.

TABLES

Type or print out each table with double spacing on a separate sheet of paper. Do not submit tables as photographs. Number tables consecutively in the order of their first citation in the text and supply a brief title for each. Give each column a short heading.

FIGURES

Figures and illustrations should be professionally drawn and photographed. Make sure that letters, numbers, and symbols should be legible even when reduced in size for publication. Each figure should have a label pasted on its back indicating the number of the figure, author.s name, and top of the figure. Figures should be numbered. consecutively according to the order in which they have been first cited in the text. If photographs of people are used, either the subjects must not be identifiable or their pictures must be accompanied by written permission to use the photograph.

All illustrations and figures could be submitted on compact disk in generally used picture formats. The preferred formats are PSD, TIFF and JPG, although any format in general use that is not application-specific is acceptable. Make sure that minimum resolution should be 600 dpi.

ABBREVIATIONS

Use only standard abbreviations. The full term for which an abbreviation stands should precede its first use in the text unless it is a standard unit of measurement. Avoid using abbreviations in the Title of the article.

ACKNOWLEDMENTSList all contributors who do not meet the criteria for authorship, such as a person who provided technical help, writing assistance, or a department chair who provided general support. Financial and material support should also be acknowledged.

CONFLICT OF INTEREST STATEMENTAuthors must indicate whether or not there is a financial relationship between them and the organization that sponsored the research. This note should be added in a separate section previous to the reference list. If no conflict exists, authors should state: The authors declare that there is no conflict of interest.

REFERENCESReferences should be numbered consecutively in the order in which they are first mentioned in the text. Identify references in text, tables, and legends by Arabic numerals in the brackets.

References should be cited in the style based on the formats used by the Index Medicus. The titles of journals should be abbreviated according to the style used in Index Medicus (http://www.nlm.nih.gov). References to papers accepted but not yet published should be designated as “in press”. Authors should obtain written permission to cite such papers as well as verification that they have been accepted for publication.

fizikalna i rehabilitacijska medicina · fizikalna i rehabilitacijska medicina physical and...

Documents